VLADAVINA SULTANA BAJAZIDA ll (1481.-1512.)

Vijest o iznenadnoj sultanovoj smrti brzo se prosirila I dosla I do njegovih sinova. Za sina mu Bajazida bili su jeniceri I ulema a za mladjega Dzema bio je VV Mehmed-pasa Karamani, dio spahija I indirektno njegov otac Mehmed Fatih sto se vidi iz cinjenice o povjerenju namjesnistva nad Karamanom ( Konja je blizu Istanbulu) dok je drugi bio u Amasiji. Po tradiciji je onaj od princeva koji prije dodje do prijestolnice postajao sultan. Cim je umro 3. maja 1481. njegov VV je poslao pismo sa sadrzinom princu Dzemu. Medjutim, pristalice princa Bajazida su presrele kurira, uzele mu pismo I izmjenjeno poslali Bajazidu. Na licu mjesta su jeniceri ubili vezira a 4. maja 1481. su do dolaska Bajazida iz Amasije imenovali za upravitelja sina mu Korkuta.

I pored preduzetih mjera za brzo kretanje ipak je novom vladaru trebalo devet dana da iz Amasije dodje u Istanbul. Bio je to I razlog sto se dugo cekalo na ukop sultana. 21.maja 1481. god. sultan Mehmed Fatih je ukopan u svojoj Fatih-dzamiji u Istanbulu. Istog dana Bajazid II za velikog vezzira imenovao je Ishak-pasu koji je najvise doprinio da iz konkurencije izbaci brata mu Dzema. Drugi razlog je to sto je bio ozenjen kcerkom Gedik Ahmed-pase. Vec tada je obnovljena Fatihova greska. U znak zahvalnosti Bajazid II je podijelio peskese jenicerima. Vec tada mnogi su se pitali sto jenicerski korpus podrzava novog vladara: jeniceri su bili uz Bajazida ll zato sto su smatrali da je vojska zamorena svakodnevnim ratovanjem a takav nastavak nije im odgovarao. Isto tako brojni zapovjednici I jenicerski aga osjetili su da svi koji su bili zasjenjeni imaju prilike da donose odluke.

Na strani sultana Bajazida bili su I krugovi uleme- svjetovne I duhovne, stare aristokratske porodice, brojne plemenske starjesine I dervisi. Svi ovi slojevi su to radili radi svojih licnih interesa. Zahvaljujuci tome Bajazid ll je mnogo lake prevazisao brojne teskoce. U vrijeme dolaska na prijesto sultan je imao 31 godinu. Vjestom politikom I kompromisima uspio je relativno dugo da se zadrzi na prijestolju. Prva odluka bila je da se povuce Fatihov ferman o oduzimanju vakufskih imovina, nekretnina koje je sultan Fatih nacionalizovao u korist drzave. Smatra se da je on nacionalizovao 20 000 sela I imanja sto je najvise pogodilo dervise I sejhove.

Za novog vladara znalo se da je vjerski privrzeniji I da je pripadao derviskom redu HELVETIJA . U toku vladavine dobio je naziv VELI- sveti. Ova denacionalizacija, da bi se priblizio ulemi, bila je jedan od brojnih poteza koji je cinio a da time nije ugrozio timarski sistem. To je razlog da na prelazu XV na XVI stoljece timarski sistem nije doveden u pitanje.

Druga strana je u prvim godinama bila razocarana sultanom, aristokratske porodice koje nisu dobile ono sto su ocekivale. Stoga ove porodice prelaze na stranu princa Dzema. On je odmah osporio prijesto svome bratu a to je pokusao I vojnicki. On je sa pristalicama iz Konje krenuo u Brusu I zauzevsi je on se proglasio vladarem. Mnogi su bili iznenadjeni brzom reakcijom novog vladara koji je princa Dzema natjerao u bjekstvo. Princ Dzem bjezi na teritorij Mameluckog sultanata. Tu je nasao azil I novcanu pomoc I vec tada su preduzeli mjere. Prikupivsi svoje pristalice, vojnicki se osposobivsi, princ Dzem 1482. ponovo prelazi na tlo njegovog brata. I ovaj drugi pohod zavrsio se bezuspjesno. Vjerovatno plaseci se, nemajuci sigurnog utocista, princ Dzem bjezi na otok Rodos. Poslije kratkog vremena vitezovi su ga poslali u Francusku jer su se bojali osm. osvete. Toga je bio svjestan I papa Inocentije Vll koji ga dovodi u Rim da tu posluzi kao legalni predstavnik OC u ropstvu. Brat mu Bajazid ll ponudio je apanazu za izdrzavanje princa.

Kad je 1464. na Apenine dosao Karlo Vlll I zauzeo Rim princ je postao njegovim zarobljenikom. Govorio je princu Dzemu da je on pod njegovom zastitom. Karlo Vlll je bio sretniji sto drzi princa Dzema nego sto je zauzeo Rim. Ali iznenada 25. februara 1495. umro je princ Dzem. Po nekima se smatra da mu je otrov dao papa Aleksandar Bordzija. Neki opet smatraju da je to bila zelja Bajazida ll. Smrt Dzema odgovrala je I Rimu I Carigradu.

Sultan Bajazid vodio je umjerenu vanjsku I unutrasnju politiku ali to ne znaci da nije ratovao. Tako godinu dana po dolasku na prijesto osmanska vojska je povela vecu vojnu akciju I zauzela Hercegovinu. Dvije godine Kasnije 1484. Osmanlije vode rat u Moldaviji I osvajaju luke Akerman I Kilikiju. S druge strane Osmanlije su se morale braniti od mamelucke vojske. Intenzivne vojne aktivnosti bile su izmedju 1488.- 1491. I osmanska I mamelucka vojska povela je po sest akcija. Medjutim, ti ofanzivni pokusaji su zavrsili neuspjehom za obije strane. Po prvi put Osmanlije su osjecale potrebu za novcem. Upravo u ovom ratu sultan je uvidio zastarjelost naoruzanja svoje vojske, narocito u artiljeriji. Sultan je uvidio da je potrebno da pjesadiju naoruza puskama ARKEBUZAMA.

Kad je rijec o sultanovoj vanjskoj politici on je vodio vrlo defanzivnu politiku ali poslije smrti princa Dzema on pocinje ekspanzivnu politiku prema Mletackoj Republici I Poljskoj. Tako izmedju 1497.- 1499. Osmanlije vode rat protiv Poljaka. Rat je izbio 1497. kad je poljska vojska dosla na tlo Moldavije s ciljem osvajanja ove zemlje. Kako je sultan od 141. utrosio velika finansijska sredstva za nabavku I pravljenje oruzja ta inovacija je dobro dosla u ovom ratu. Zahvaljujuci novom oruzju sultanova vojska je izvojevala novu pobjedu I osvojila cijelu Moldaviju. U ovm ratu nestalo je drzave Zlatne horde koji su bili muslimani ali na strani Poljske. Dio dotadasnje drzave usao je u sastav Krimskog hanata. Poslije rata sa Poljskom 1499. Osmanlije ratuju protiv Mlecana 1499.-1503. I ovog puta povod za rat bio je Peloponez. Na talasima postignutih uspjeha Osmanlije izlaze kao pobjednici. Kod Navarina 12. augusta 1499. bitkom Osmanlije osvajaju Lepant, u Korintskom zaljevu. Vidjevsi da je Venecija u poteskocama papa Bordzija pruza pomoc Mletackoj rapublici. On ne salje vojsku nego finansijsku pomoc a I potice Ugarsku da udje u ovaj rat. Pod pritiskom pape Ugarska 1500.g. objavljuje rat OD. Dolazi do preokreta jer Mlecani prelaze u prednost. Izrazite nadmoci nije bilo sto rezultira da 14. decembra 1502. dodje do prekida rata izmedju Venecije I Osmanlija. 22. februara 1503. mir sklapa I Ugarska kraljevina a 10. augusta 1503. sa Venecijom se sklapa I potpuni mir. Razlog za ovaj mir bio je u cinjenici sto je Bajazid odbio da ratuje na dva fronta.

I dok je osmanska vojska ratovala protiv Venecije Osmanlije su u luci Istanbula izgradili dva ogromna broda. Time su pokazali da zele biti I gospodari Sredozemlja. Na prelazu XV u XVl st. OC izlazi iz regionalne ljusture I ulazi u oklop svjetske sile. Oni se pocinju mjesati u prilike drzave koje nisu bile susjedi OD.

Sultan je u ratu Francuske, Napulja I Milana stao na stranu Napulja I Milana. On obecava I vojnu pomoc od 25 000 vojnika a do Napulj preda u ruke Otronto luku osvojenu jos za vrijeme Fatiha.I ovog puta osmanska obavjestajna sluzba bila je od velike koristi I sultanu Bajazidu ll. On je preko svojih spijuna dobijao informacije o stanu na dvorovima evropskih vladara.Meutim, desava se da na Pirinejima nestaje drzave Maura, Granade 1492. a nekatolicko stanovnistvo napusta ovu tertoriju a I Jevreji.Sultan tu nije reagovao upravo zbog ropstva princa Dzema.

U ovo vrijeme sultan je imao neogranicenu vlast. Zahvaljujuci onome sto je naslijedio od oca sultan nastavlja sa ucvrscivanjem centralne vlasti.U unutrasnjij politici je isao ka jacanju vojne, politicke I ekonomske politike carstva.Osmansko carstvo je imalo prednost.Zahvaljujuci jenicerima I spahijama bili su jedini koji imaju stajacu vojsku. U ovo doba pocinje I velika graditeljska djelatnost. Podizu se brojni sakralni I profani objekti, ne samo dzamije I medrese nego I hanovi, karavansaraji, dvorovi I komunikacioni putovi radi bolje povezanosti I sigurnosti. Koliko je to bilo poznato govori to da je Leonardo da Vinaci ponudio da izgradi veliki most preko Zlatnog roga. Jedan od problema u prvim godinama vladavine je nasljedna inflacija.Da bi je zaustavio sultan dotadasnji novac povlaci iz opticaja I kuje stvarninovac. I pored velikih prihoda zaustavljanja inflacije pored velikih korisnika, velike kolicine novca trebale su za gradjevinsku djelatnost. Zato ponovo 1501. u OD se javlja inflacija. Ovog puta sultan je bio prisiljen da inflaciju rijesi drugim putem. Po prvi put je uveden vanredni porez-AVARIZI. Placali su ga svi sultanovi podanici. Njime su najvise bili pogodjeni nomadi. Do pocetka XVl st. oni su zivjeli slobodnim nacinom zivota placajuci porez u naturi. Sa jacanjem centralne vlasti ove mjere su osjetili I slobodniji ljudi.

Sljedece s cime se susrecu Osmanlije su Sijje koji priznaju samo Muhammeda a.s. za poslanika a Aliju za jedinog halifu. Oni su poticali sa podrucje Irana. Nomadi sada potpadaju pod njihov uticaj. Nosili su crvene kape I dobili su naziv KIZILBASE. Sljedbenici sijja bili su pristalice derviskog reda SAFAVIJA koji dobijaju ime po vodji sejhu Ishaku Safaviju. Ovo ucenje se prosirilo na tlo danasnjeg Azarbejdzana. Ovu situaciju koristi persijski sah te on 1501. osvaja vlast u Persiji I proglasava se za saha (1501-1521) vladajuca persijska dinastija koja je cesto ratovala sa Osmanlijama. Sljedbenici Safavija pocinju persijskog cara umisljati I gledati kao sveca. Tako su postali fanaticni. Tada je uzdignuto ime sejha Ishaka Safavija koji se pocinje dozivljavati kao novi Mesija. Upravo u doba sultana Bajazida ll narastanjem broja Safavija dovodi se vlast sultana u pitanje.

Slicno kako su aristokratske porodice dale sultanu podrsku pa mu je uskratile uradili su to I brojni derviski redovi. Posebno su derviski redovi bili protiv sultana jer na vrijeme ne uvidja opasnost od kizilbasa. Persijski sah Ismail dozivljava slavu od svojih sljedbenika I on preko njih pokusava oslabiti OC I osigurati druge ciljeve. Tako je isao u pravcu Durkadira I tako pridobio veci broj sljedbenika.

Ovakvo stanje pogorsalo je unutrasnje odnose u OC. Nesigurnost u cilju javnog obracuna sa kizilbasama pogorsava ugled sultana I u oblastima gdje je imao prednost. Tadasnji sultanovi sinovi Sahinsah, Korkut, Ahmed, Selim uticu na ovu situaciju. Odnosi medju princevima bili su takvi da je svaki nastojao da bude vladar. Napetost prelazi u vojne sukobe sto slabi sultanov autoritet a jaca uticaj kanala koji imaju znacaj za sinove. Najbolje se snasao princ Selim. Mustafa je bio upravnik Kafe I u njegovo ime je Gazi Husrev-beg isao u Rusiju Ivanu Groznom. Vjestom politikom najmladji princ Selim natjerao je 24. aprila 1512. da sultan Bajazid ll abdicira u njegovu korist. 26.maja 1512. umire sultan u 61 godini zivota. Smatra se da NIJE umro prirodnom smrcu 9 ubijen). Historicari navode da je vladao 30god., 11 mjes., 22 dana. Kad se sumira njegova zasluga je bila u privrednom prosperitetu. U njeg. doba poklonjena je velika paznja mnogim rudnicima. Bajazid ll je ozivio rudarsku privredu. Tada ozivljava gradjevinska djelatnost. Kako kaze Ibn Kemal (savremenik) Bajazid ll ostao je upamcen kao vladar koji je uspio ocuvati teritorije koje je osvojio njegov otac. Jedna od najvecih zasluga je sto je modernizacijom naoruzanja regulisao placanje od vojnika do zapovjednika. Kada je 24. aprila 1512 abdicirao u korist Selima l Bajazid nije ostao kao osoba koja je omiljena podanicima. Njegove vatrene pristalice su ga vremenom napustale te vise niko nije za njim zalio.

SELIM I (1512-1520.)

Dolazak sultana Selima l (1512-1520) osjetio se odmah jer je podsjecao na svog djeda sultana Mehmeda Fatiha. Najprije se morao obracunati sa bracom. Princ Ahmed se povukao sa pristalicama u centralnu Anadoliju. Pridruzuju mu se kizilbase I aristokratske porodice I on se zapucuje prema Konji. Ovu situaciju posebno koriste Kizilbase. Njihov uticaj pokazao se pokazao narocito kad je princ Murat, bratic sultanov javno stao na stranu kizilbasa. U prvim mjesecima 1512. brojne kizilbase su zauzele istocnu Anadoliju sa centrom u Amasiji. Poslao je sultan najodanije jedinice na njih. Novi sultan zbog svog ophodjenja dobija nadimak JAVUZ- Strogi. Sultan je brzo doveo neprijatelje u defanzivan polozaj. Kizilbase se povlace u unutrasnjost a Murat prelazi na stranu persijskog saha. U novim bitkama pobjedjen je brat Ahmed I zadavljen. Isto je bilo I sa princom Korkutom I sa 4 njegova sina. Najstariji Sahinsah takodjer tragicno zavrsava zivot. Stoga Selim l trazi da svi muski potomci osim sina mu Sulejmana budu pobijeni. Tek kada je zavrsio borbu sa clanovima dinastije on se posvetio kizilbasama.

On je s pravom govorio da oni predstavljaju trojanskog konja u Anadoliji.Stoga je naredio njihovo nemilosrdno ubijanje gdje god se nadju. Centar pobune kizilbasa bio je grad Teke. Vojska sultana nije im dopustala da naprave organizovaniji otpor. Vjerovtno uz pomoc Persije oni su pocetkom 1513. uspjeli da se okupe I pripreme ozbiljniji otpor. Ismail Safavid objavljuje 1513. sultanu rat da bi naredne godine dosao kod mjesta Cardivana kod jezera Van gdje se 13. augusta 1514.sukobljavaju osmanska I persijska sila(40 000 kizilbasa). Profesionalnije osmaske jedinice nanijele su poraz Persijancima. Nakon ove pobjede osmanska vojska krece u ofanzivu sto rezultira zauzecem Tabriza. Zbog zimskog perioda I losih uslova Selim l bio je prisiljen da se povuce na svoju teritoriju. Osmanska vojska 1515/16. ponovo ratuje sa susjedima. U maju je osvojen Kemal a u julu bejluk Zulkadr. Vec 1516 zauzeta je cijela teritorija Bitlis. Tada osmanlije dolaze u sukob sa mameluckim sultanom. Od Erzeruma do Bekira svi priznaju sultanovu vlast. Sva Anadolija sem bejluka Ramazan je u OC.Osmanlije nastavljaju akcije na tlu danasnjeg Azarbejdzana I Kaspijskog jezera tako da imaju prodor u sirem osvajanju Bagdada. Sa novim podanicima osman. vojska je jos vise uvecana sto omogucava ratovanje protiv safavidske Persije. Iako su jeniceri mislili da ce sultan Selim l napraviti pauzu on to nije uradio jer ih je pripremao za rat protiv mameluckog sultana Esrefa Al Garra. Egipat je tada predstavljao jednu od mocnijih islamskih zemalja. Sultan Esref je tad vladao od Eufrata do zapadnih granica Egipta. Njegovi vladari bili su robovi te su nazvani MAMELUK. Svoju dinastiju imaju od 1382-1517. I bilo je ukupno 24 vladara tursko-cerskeskog porijekla sa Kavkaza. Problem u islamskom svijetu bio je sto su Spanija I Portugal bile u velikom uspjehu. Jaka flota I otkrivanje novog kontinenta pridavali su joj tu snagu I moc. Kako je sultan Esref bio duzan da stiti Mekku I Medinu to je Selimu l bio povod vise da preuzme njegovu ulogu. Citav svijet je bio u Iscekivanju sta ce se desiti jer je portugalska flota bila na domaku Mekke (luka Dzeda). Selim je bio vrlo promisljena licnost a to pokazuje I njegovo osvajanje arapskog svijeta. Selim l je krenuo da zastiti Mekku. Dolazak arapske delegacije iz Mekke bio je dobar razlog da Selim l krene na mameluckog sejha Esrefa. Selim je poslao brojna izaslanstva arapskom svijetu kako bi prosirili propagandu da oni zauzimaju mamelucki sultanat kako bi ih zastitili od lose uprave. Izvrsena je mobilizacija vojske I ziveznih namirnica, oruzja I municije a pozvao je neke obrazovane licnosti kako bi ga uptile u stanje mameluckog sultanata. Poslije vojnih priprema vojska je krenula prema gradu Alepu u Siriji. Stanovnistvo grada je pokazalo interesovanje da se preda. Mameluci su bili protiv, pa su stanovnici izasli iz grada I stali na stranu sultana. Prije bitke sultan je izvrsio vojni raspored: Zejnil-pasi povjerio je desno krilo, Karamanski Husejn-pasa zapovjedao je lijevim krilom. Posebno su se isticali vojskovodje Ali-beg, Sehsualioglu I mahmut-beg Ramazanioglu. Nalijevom krilu bio je Mehmed-pasa Bukur namjesnik Bekira. Na centru su bili jeniceri sa sultanom Selimom . Imali su I veliku artiljeriju koju su prethodno maskirali. Nasuprot osman. snagama nalazile su se velike snage Mameluka. Koliko je bio svjestan opasnosti sultan Esref povjerio je desno krilo Hair-begu a lijevo Damask. Do bitke je doslo 24. augusta 1516. kod Marc Dabika. Borba je bila kratka I bez vecih zrtava. Posebno mjesto imala je artiljerija te je I presudila bitku. Zivot je izgubio sultan Ali-Gauri a umjesto njega dosao je Esref Tumanbei. Osmanlije nisu zauzele samo grad I tvrdjavu prepunu novca koji im je dobro dosao.Nakon kratkog predaha u Alepu sultan je nastavio da se krece prema Damasku. U oktobru 1516. usli su u Damask. U samom gradu sultan je odsjeo u palaci Kasr Eblak koja mu postaje sjediste u kom prima posjete izaslanstva arapskih zemalja.

Mnoge planove sultan je realizirao izdajnickim drzanjem Hair-bega koji je bio na onoj strani koja donosi vecu korist. Posije kraceg boravka u Damasku sultan je presao Sinaj I dosao do Egipta. Odbrana branilaca na ovom putu je bila slaba. U cijelom vojnom pohodu propaganda je odigrala izvanrednu ulogu. Sve ovo je doprinjelo da pocetkom januara 1517. sultan Selim l bude pred zidinama Kaira. Posljednji mamelucki vladar je u selu Redanije poduzeo posljednji korak odbrane. Dozivjeli su poraz a vladar je bjekstvom spasio zivot. Ubrzo je uhvacen I predat sultanu. Vojska je usla u Kairo gdje su doveli Esrefa Tumanbeja koji je 15. aprila osudjen na vjesanje. Tako je cijeli Egipat dosao pod osmansku vlast. Sve arapske zemlje, serif Mekke su se predali sultanu a 17. jula 1517. Mekka je usla u sastav OC.

Na prvi pogled ovo je izgledao veliki teritorijalni uspjeh. Sultan je zelio jos osvojiti Jemen I tek tada biti zadovoljan. Selim l je odlucio za kratko da se vrati u Istanbul. Prethodno je donio odluku da se teritorija Egipta prisjedinjuje OC a da dobija naziv ejalet MISIR. Za namjesnika je imenovao Hair-bega. Druga odluka je bila da za razliku od drugih teritorija Misir zadrzava postojeci poredak. Egipat stoga osim smjene vladara nije imao vecih promjena. Sultan je sa sobom poveo halifu El Mutevekila. Kad je dosao u Istanbul postalo je jasno zasto ga je doveo. Sultan je htio da ovaj posljednji clan iz dinastije Abasija prenese halifat na osmanske vladare. Tako su od 1517-1924. sunitske halife bili osmanski vladari. Neposredno po prenosenju vlasti El Mutevekil se vratio u palacu gdje je umro 1543. cime nestaje Abasida. Kad osman. vojska osvaja Siriju I Egipat portugalski brodovi su bili jos kod Dzede. Bojeci se da ce flota na celu sa Hajrudinom Barbarosom napasti na njih portugalska flota se povlaci. Osvajanje arapskih zemalja dovelo je do novih razdoblja u povjesti islamskog svijeta. Osmanlije postaju zastitnici Mekke, Medine, Jerusalema. Isto tako osvajanjem Egipta Osman. carstvo se prosirilo I na Afriku te se nasli u sredistu tranzitne ekonomije. U narednom periodu su rezerve naglo porasle.

Medjutim, I pored velikog plijena I prihoda ipak se osjecao nedostatak novca. Uvode se vanredni-avarizi porezi a to je doprinjelo da u Anadoliji 1519. dodje do pobune. Prvi medju pobunjenicima bio je sejh Djelali (djelalije). On je popularnoscu izazvao da ga smatraju Mesijom. Vlast je ugusila pobune ali su se posljedice osjecale kasnije.

Selim l nakon povratka u Istanbul napravio je predah a potom naredio pripreme za rat na Zapadnu Evropu. Posebnu paznju sultan posvecuje pomorskim snagama. Zahvaljujuci Hajrudinu Barbarosi (1474-1546) Osmanlije uspjevaju izgraditi mocne pomorske snage = prva pomorska sila. Zahvaljujuci ovom gusaru I njegovom poznanstvu sa alzirskim begovima I Alzir prelazi u ruke sultana. Selim I Alzir proglasava posebnim ejaletom.Hajrudin Barbarosa je bio porijeklom Grk, veliki gusar zajedno sa bratom Arudzom. Uspio je zaustaviti spanske snage da 1515. dopru do Alzira. Medjutim, Selim je imao plan da prije nego napadne Ugarsku treba zauzeti Rodos. U zavrsnoj fazi priprema 22. septembra 1520. umro je Selim l (8god, 4mjes, 22 dana). U trenutku smrti imao je 50 godina. Iza njega ostalo je mocno carstvo, super sila, rasprostrto na tri kontinenta od Beograda do Armenije I od Ukrainskih stepa do Alzira a na jugu do Jemena.Umro je u Jedrenu.

PAGE 34