BALADA Rije balada je latinskog porijekla srednjolatinsko; ballare-plesati; ital. balata ; provans. balade- plesna pjesma; francuski ballade. Balada je kao anr, odnosno dio lirskonarativnog anra postoji I u pisanoj I u usmen oj knji evnosti. I u pisanoj I usmenoj knji evnosti balada je tokom stoljea oznaavala razliite anrove. Prouavaoci su naje e isticali trostruke izra ajne osobenosti balade, lirsku, epsku I dr amsku.A baladu, ustvari, karakteri e naracija specifinog izra aja I oblika, kojom je iskazan model ivota.Izra aj jeste lirski, ali ne uvijek u smislu osjeanja, ve je to ne to neodreeno, nagovi je teno, iz dubine ovjekove egzistencije. To je ono to je kao karakteristino za balad u naveo Goethe- tajnovito. Lirsko-emotivno u baladi utie na specifinost naracije, potencirajui je ali I omeujui je misterijom I nedoreeno u. Dakle, pripovjeda, umjetni osti e tajnovitost u baladi, vlastitom sposobno u da je prenese, rekreira iz tradicij e (kada je rije o usmenim baladama). Epska dimenzija u baladi je sporadina-iskazuje se kroz kompoziciju da bi se izraz ila neka povjesna slika, esto kao rezultat slabije kreacije. Dramsko u baladi je veoma, bitno utie na stvaranje problema, njegov razvoj I uspo n. Balada se u usmenoj knji evnosti razlikuje od naroda do naroda. Sam termin balada uveo je u literaturu I nauku Englez Thomas Percy 1761. godine a usvojen je od kraja 19.vijeka.U baladama se esto pjeva o sukobu iz kojeg proizi lazi njihova tu na I ponekad sumorna sadr ina.U mnogim od njih problem je samo naznae n, gotovo do nepostojanja. Odnosno uzrok sukoba je esto toliko u pozadini da je I nevidljiv. Baladom dominiraju linosti I njihova tiha tuga. Junaci balade su indi vidue iz tradicionalnog ivota I njihove su boli nekakao posebne jer nastaju iz ne razumijevanja na koje nailaze kod svojih najbli ih ili njihove okoline(sluaj histor ijskih balada) Najljep e balade obrauju sukob junaka koji proizilazi iz suprotnosti tradicionalnih I individualnih normi(Hasanaginica, Hasan-aga, Omer I Merima, Bi sernaza). Samo 14.godina nakon to je T.Percy uveo termin balada u knji evnost, u la je u svjets ku knji evnost bo njaka balada o Hasanaginici. Ko je zabilje io ovu pjesmu jo uvijek je u nauci nepoznato, pa se ime njenog zapisivaa zapravo samo nagaa. Pouzdano se zna da ju je talijanski opat, bilolog I putopisac Alberto Fortis predoio u javnosti, jo 1774. godine u originalu I talijanskom prevodu, u prvom tomu svog uvenog djela Viaggio in Dalmazia. Znatno prije Fortisa, u prvim decenijama 18. vijeka bo njake b alade I romance zabilje io je nepoznati zapisiva Erlangenskog rukopisa.Kao sakuplja bo njakih usmenih baladnih pjesama s kraja 18. vijeka pojavie se jo jedan stranac, Francuz Marc Rene Bruere Desrivaux, poznat kao dubrovaki knji evnik Marko Bruerovi. Boravei kao konzul u gradu velikog vezira, u Travniku, Bruerevi je ispun io uputstva svojih pretpostavljenih- da dobro shvati duh stanovnika Bosne to najb olje potvruje njegova rukopisna zbirka koju ine usmene pjesme lirske I baladne, sa kupljene prete no meu Bo njacima u Travniku I njegovoj okolini(Hvalila se Hasanaginic a, Osman-aga na kuli sia e I dr.) Trei poznati sakuplja bo njakih usmenih pjesama s kraja 18. vijeka je Dubrovanin uro F ri, katoliki sveenik I pjesnik latinista. Pjesme koje je publikovao su u prevodu na latinskom sa po dva stiha u autentinom jeziku. Znaajno je da je Feri prvi sakuplja usmenih pjesama Bo njaka koji sakupljenje pjesme navodi kao muslimanske.Ferieve mus limanske pjesme se nalaze u cjelovitom I autentinom obliku u sauvanoj rukopisnoj z birci. S kraja 18. vijeka potie I varijanta balade o smrti Omera I Merime, zabilje ena u Bubukievom Po e kom zborniku iz 1798. godine pod latinskim nazivom Divortium, (divorti um-raskr e). U baladama raspoznajemo dva pola koji nikada nisu u harmoniji ili barem u privid noj harmoniji prouzrokuju sukob dva vremena I prostora u eg- enskog, ali ni ta manje I ivotnog, I onog znatno ireg mu kog, mu evljevog I junakovog koji karakteri u velike du sti, brze akcije, rijei, velika I nagla osjeanja, brze I velike odluke- sve to obez bjeuje dostojnost za ulazak u historiju I sjeanje. U centru balada su individue u svom specifinom I vremenu I prostoru u odnosu spra m veeg I ireg vremena I prostora tradicije. Sukob je u brisanju individualnog nasu prot tradicionalnom I prvobitnom. Nerazumijevanje dolazi iz tajne I nepoznavanja pojave drugaijeg pona anja. Ljepota I ljubav su inioci koji mogu da izazovu tajnu, misteriju I zlu kob. One su te koje alju u smrt tj. vuku prema vijenom svijeta mla dosti, ljepote I savr enstva. Smrt, dakle, u baladama je data ne kao kraj nego kao nov poetak, nada u bolji ivot , ivot izvan doma aja uskog, onog koje ne razumije ind ividualno I lijepo. Postoji nada za dobre I zaljubljenje koji su patili, bili pr oganjani na ovom svijeta da e biti sretni na drugom svijeta a to je hurija I zalj ubljenih, ili vilinski svijeta. Tako tradicija iz religije crpi snagu za ivot, I umjesto pesimizma zrai optimizmom I nadom da e dobra rije pobijediti, zlo biti nadv ladano, ako se ve na njega ukazalo. Balade a I romance su ku nja ivota u tradiciji, jedna vrsta prolaska kroz ivot, to zn ai potisnuti individualne crte a preuzeti tradicionalne ali I znati obnoviti ono vjeno mlado zbog ega tradicija uvijek ivi I ne gasi se.ROMANSE su pripovijedne pjesme novelistike I vedre sadr ine. Problemi su slini onim u baladama, I radnja bi u romansi mogla da ima tragian zavr etak ali zaokret do kog a dolazi navodi do sretnog. Sretnom zavr etku prethodi povoljan splet okolnosti, p remda je osnovni sukob ljubavni I va an je za itav tok radnje. U romansama je naglasak na ljubavnom zapletu, na zgodi, na udvaranju, vjeridbi I zasnivanju braka dvoje mladih ljudi. Radi se dakle o svakodnevnom ivotu odabrano g mladog para iz tradicionalnog dru tva, o ljubavi mlade djevojke ili mladog junak a koji se nalaze u procjepu u odnosu na ono to od njih zahtijeva pona anje po tradi cionalnim normama. Vrlo esto romansa pripovijeda o njihovoj razliitosti, o njihovi m pripadanjima razliitim polovima u tradiciji. Zbog toga se oni u romansama vrlo e sto I verbalno sukobljavaju. Rijei do kojih dolazi izmeu njih su samo na oko povr in e I bez dubine, a u biti su vrlo znaajne I dotiu ivot u tradiciji I dovode u pitanj e njen kontinuitet. Rje enje u romansama je konvncionalno jer je itav put takav. Oekuje se sretan zavr etak jer su zbivanja od poetka do kraja dopadljiva. Zbog ozbil jnosti problema tradicijske prirode moglo bi se skrenuti u tragiku ali postoji k onvencija koja diktira dogaajima I sam kraj. Jer romansa je pripovijest o tradici onalnom ivotu I njegovom obnavljanju pa je sukob dvoje mladih ljudi trenutana borb a dvije prirodne sile prije ujedinjenja u jedno pred neim to je starije od ljubavi , a to je ivot u tradiciji I potreba za jedinstvom. Jer tako treba da bude ako tr adicija postoji. Ujediniti se znai nadvladati I sebe I druge I pronai ono zajedniko to ih spaja, a to je ljubav I mladost koje su potrebne ne samo njima nego I svijeta oko njih.Bez njih nema ivota! Balade I romance usmene knji evnosti se prenose usmenim putem I nikada niti jedna pjesma tako prenesena nije ista, odnosno nije na isti nain kazivana. Zato pjesme u koje su ukljueni I tipovi varijanata o Hasan-agi I njegovoj ljubi ili kako smo mi kazali I tanije pjesme njima sline , varijante o brai Moriima kao I pjesme o smru rastavljenim dragim, nisu iskazane na isti nain. Stil tradicije one ive koja nastavlja da crpi teme I motive unutar sebe same bazi rajui se na svojim vrijednostima koje zadiru daleko u pro lost I iji se kontinuitet ne prekida sve dok te vrijednosti postoje odredili su definitivno ono to se danasu nauci naziva poetika usmene knji evnosti. Te vrijednosti koje su odredile usmen u knji evnost izviru iz ivota a njeni nosioci stvaraoci I prenosioci nose ih u sebi . One su ive sve dok nadahnute jedinke jedne zajednice pomou njih obja njavaju svije ta oko sebe I preko njih dose u do samih prapoetaka svoje historije I prvih vjerova nja. Balade I romanse kroz poruke nose ostatke iz prvobitnog ureenja svijeta, dak le onoga kako bi trebalo da bude. One su odraz strahova, elja I radosti odreene na rodonosne grupe.Nosioci tradicionalnih vrijednosti u pjesmama, priama I uope u usmenoj knji evnosti su junaci. Oni su sto eri tradicije I obja njavaju njeno postojanje. Oni su njen mod el, tj. obian svijeta se u njima ogleda I iz njih crpi snagu za svoj dalji opstan ak. Njeni junaci nisu obini ljudi nego imaju kraljevsko ili bo ansko porijeklo I pr ema tome ne kreu se u obinom vremenu I prostoru shvatljivom prosjenom ovjeku. Njihov o je vrijeme grandiozno I zadire do poetka stvaranja tradicije I zbog toga oni su mudri I sposobni da vode I savjetuju ostale. Meutim pote koa nastaje a tradicija je to dobro primijetila kada se ti sjajni epski junaci prebace u svakida nji ivot, u granice ardaka, sokaka, avlije, u odaje I kada se nasuprot njima nau one ene koje oliavaju taj svakida nji dru tveni ivot koji se odvi a u u em vremenu I prostoru. Pol majki, supruga I sestara, nosioca takvog ivota sto ji nasuprot polu junaka. Nasuprot njima I njihovim dru tvenim I praktinim normama k oje se zasnivaju na drugim shvatanjima, junak-model ireg vremena I prostora dolaz i u dileme vezane za njegovo postojanje. Njihove prirodne vrijednosti bivaju pol juljane jer u pitanju je njegov nain shvatanja I poimanja, zasnovan na brzim I pl ahovitim reakcijama, pogubnim za enski svijeta. Razliito od junaka kakvog sreemo u epskim pjesmama, gdje je on prikazan kao modeljunak, junak u baladi je problem sam za sebe I za druge. To odreuje baladu kao anr , njen svijeta I junake u njoj. Naime to nisu prvenstveno pjesme o enama nego pje sme o junacima. Oni su ti koji trebaju biti model po prirodnom odabiru I stoga i h je dru tvo kao takve prihvatilo. Pjesme kao to su balade I romanse pjevaju o te koam a I nastojanjima junaka da odr e svoj status u svakida njem ivotu I o njihovim napori ma da se odr e u onom za to su preodreeni. Balade I romanse pjevaju prete no ene I one ensko vienje junaka, daleko od bitaka s l jutim neprijateljima, od borbi za vlast I junakovog kodeksa asti u znaajnim histor ijskim trenucima. Pjesme, a naroito balade priaju o junakovom hvatanju u ko tac sa d rugim vremenom I prostorom, tj. enskim, mada svakida nji, ni ta manje znaajan za tradi ciju. U ravnote i junakovog vremena I prostora s jedne strane I enskog, eninog s dru ge, le i dobrobit zajednice I njenih vrijednosti. Tu su temelji porodice. Balade p jevaju o junakovoj nemoi da u svakom trenutku bude model za sebe I druge I da se pona a po pravilima tradicije, kao jedan od glavnih oslonaca. U tom je su tina balad e, ,iz toga proizilaze njene sumornosti I ilavost. Tu le i klju razumijevanja balade alosna pjesanca plemenite Hasanaginice I mnogih drugih balada: etao se aga Hasanaga, Kad se o eni Hasan-aga Tu je iskazana nemo junaka da shvati drugi pol, enski I nj egovu vrijednost, a mislei da mo e vladati mje ajui dvije razliite norme I vrijednosti. Istovremeno je iskazana njegova nemo da ostavi eni slobodu da vlada u svom svijet a ardaka I sokaka I da ne namee svoj iroki historijski vrijeme I prostor.Njegova nemo takoe da shvati enu ne kao slabo bie ve kao jaku linost sa voljom kao t e njegova, koja je podreena tradicionalnom dru tvu I vlastitim odnosima I on bi tre bao stoga da prizna da su poslovi koje ona radi kao I brige koje je prate isto t oliko va ni jer ona kroz njih stvara I u njih utkiva svoju sudbinu kao I sudbinu b li njih. To su saasvim obini poslovi jedne ene iji ivot se prije svega odvija u kui: v z, tkanje, odr avanje reda u kui, pa ak I gledanje kroz prozor. Uz sve to u njoj se bude razliita osjeanja, predosjeaji, ona razmi lja o svojoj porodici, porodici iz koj e je do la, o srei koju je stekla ili o drami koju nasluuje. A u centru su tih drama koje su najsna niji poticaji baladnih iskaza, mu , brat, vjerenik, djever. Zato pro blem nastaje im junak shvati prirodu svoje saputnice I prestane joj nametati svoj u volju koja izvire iz drugog ivota I drugih prilika koje ne poznaju kompromis. Aenina je uloga u tradicionalnom dru tvu opstale tradicionalne norme.biti spremna na izmirenjei kompromis da biHasaan-aga, u najljep oj baladi alosna pjesanca plemenite Hasanaginice je pokreta ra dnje iz ijeg poimanja svijeta nastaju nesree za sve. On je postao problem jer je h tio ratniki I junaki da potini sve, pa I ono to ne shvata. Hasanaginicin stid on je protumaio pogre no na svoj plahovit nain I ne razumijevajui ga elio je, nju, savoju su prugu koja ga nije posjetila u gori a koju je tako arko oekivao potiniti, prisiliti da prihvati njegovu vlast I okvire njegovog vremena I prostora. On nije tjeran vlastitim emocijama I stanjem koje su prouzrokovale gorke rane, mogao da shvati svoju ljubu kao enu-linost I kao sebi ravnu. Mogli bismo rei da ju je htio podvesti pod svoje norme I vrijednosti junaka ratnika. Tako je Hasan aga postao problem za sebe I svoju okolinu, ne pona ajui se u skladu sa onim modelom kako ga tradicija vidi I od njega oekuje. Sam poetak pjesme: ta bijeli u gori zelenoj? Al su sn-jezi al su labudovi? Da su sn-jezive bi okopnili, labudovi ve bi poletjeli. Nisu sn-jezi, nit su labudovi, nego ator age Hasan-age. upuuje na ranjeno osjeanje junaka, prirodnog, plahovitog, ije je I srce ranjeno, ta ko da on nosi ranu na sebi I u sebi. Njegova rana je kako da spoji prirodno I ve liko sa onim dru tvenim, prirodom junaka-ratnika I supruga I oca to je alegorija j unakove povezanosti sa prirodom, njegovo uklapanje u procesu poticanja vremena. Njegovo osjeanje se pokazuje ak jaim I razornijim od prirode kojom treba da vlada, jer pjesma ka e: Da su sn-jezi ve bi okopnili labudovi ve bi poletjeli.Ranjeni Hasan-aga u atoru, koji ne iskazuje I skriva svoju stvarnu ranu, svoj pro blem, lii na jednog drugog junaka, Ahila, isto ranjenog I isto vrlo ljutog na dru ge to su dirnuli u njegovo bo ansko porijeklo. Stid plemenite Hasanaginice je njena priroda. Nije sluajno to je iskazan nakon opisa njegovih rana. Dva svijeta su sta vljenja uporedo u dva paralelna stiha. To su, svijeta prirode u kome se nalazi H asan-aga, ranjen u atoru I tradicionalno dru tvo majke, sestre, I ljube. Ti ina Hasan aginice I njena rije koja nema odjeka ni kod brata ni kod mu a ti ina je svijeta koji ne probija individualnost drugih I to je razlog to ne postoji niko ko e nadvladat i situaciju I znati rijeju, a onda djelom podstaknuti druge da djeluju onako kako je tradicija ve odredila ono najbolje za sve njih I za ivot same tradicije. Junak koji se vraa iz rata I koji ka njava majku to se oglu ila o njegovu rije kako da postupi prema mladoj eni, junak postaje plahovit I ubija majku premda nije smio t o uiniti jer su njoj dovoljna kazna da je tjera iz doma I rijei koje joj upuuje. ena je ta koja treba da miri, da tradicijski moral, a pred junacima su vei zadaci. A li I ona mo e biti ranjena I svojoj ranjenoj individualnosti prei okvire koje joj j e tradicija nametnula. I tada nastaje problem, drama nekada fatalnih razmjera u njegovom sukobljavanju sa junakom I drugima iz okoline. Takve su junakinje u pjesmama San usnila Hasanaginica I etao se aga Hasan-aga I u nekim drugim u kojima one, u svojoj individualnosti, zaboravljaju svoju ulogu m irnog oslonca na tradicionalne norme I plahovito prekorauju na drugu prirodnu str anu, u drugi prirodni tok nesputavanih strasti koje ne i ezavaju nip red im u njegov om ranjenom biu. Nerotkinja Kada u pjesmi etao se aga Hasan-aga, u svom ranjenom s rcu nosi toliku bol I razoarenje da u ljutnji izrie stra nu kletvu protiv svog roenogdjeteta, I na taj nain ulazi u krug ranjenih grkih junakinja kakva je Medeja, Sune va unuka. A bilo je prirodno, po normama tradicije da ne reaguje tako plahovito, do neprirodnog. Trebalo je da ona kao sve ene iz tradicije na eg podneblja reaguje kao sestra u jednoj od najranije zabilje enih pjesama u ovom izboruVino pije aga( H)Asan-aga. U ovoj posljednjoj pjesmi junakinja pokazuje stalo enost I iskustvo ge neracija I njihovih sudbina. Ona smiruje brata u njegovom plahovitom postupku pr ema supruzi ali I prema samom sebi. Ona ga zaustavlja da oduzme ivot sebi obraajui mu se rijeima: I dosad su kade opravljane Al se nisu junaci morili.Balade o rastavljenim dragim, kao to je balada Omer I Merima, voljeli se a rastav i e ih, jo su jedan krug pjesama iz tradicije koje se baziraju na stvarnosti I one govore o bolnim, traginim sukobima u porodici I razdvajaju dvoje ljudi koji se vo le I koji odlaze u smrt zbog nemogunosti ispunjenja njihove ljubavi. I u ovoj gru pi pjesama junaci I junakinje djeluju u sklopu ukupne tradicije, ovaj put pol se manifestira izvan, u liku majke, uvara porodinog statusa koja iz religije I tradi cije crpi dru tveni I stvarno. Ovdje je prirodno u liku nesretnog junaka I njegove prirodne odabranice. Njih dvoje otjelovljuju tradiciju u njenom zaetku I prema tome u njenoj najljep oj nevinosti I dobroti. Oni se silom mogu rastaviti na ovom svijeta, ali prirodni t ok stvari je na njihovoj strain. U zagrobonom ivotu ih eka vjena srea jer po tradici ji I religiji onaj drugi svijet je istinski a potrebno je da se obnavlja mladim, lijepim, I neobinim stvorenjima, suvi e lijepim I dobrim za ovaj obian svijeta. Tak o pjesma Kolo igra na sred Sarajeva govori o nadnaravnoj, onozemaljskoj ljepoti djevojke Fate kojoj je sudbinom odreeno da ode rano na onaj svijeta kako bi ga os vje ila I sama bila sretnija u njemu sa odabranim ljepoticama toga svijeta, njegov im miljenicama, hurijama koje su joj ravne. Ovaj svijeta je za nju kako to tradicija osjea, stran kao to je I njemu strana nje na ljepota. Tradicija I priroda su htjele da odabrani umru mladi I ostanu vjeno m ladi, u cvijetu djevoja tva, momkovanja I neoskrvljenosti. Tako su ovaj svijeta na pustili Omer I Merima, a tradicija je povezala mladost I smrt , ivot I smrt I dal ai m novi smisao da kao ne to vrijedno sjeanja ostanu u tradiciji ivjeti dugo vremen a, da nikada neo stare I uvijek budu prekrasni I mladi to I jeste simbol tradicij e. Ljubav se obino povezuje sa religijom I mladi zaljubljeni su u bliskoj vezi da na dnaravnim, ali nikada u svojoj ljubavi nisu protiv religije I njenih normi. Ako se to I desi, to je znak da je ljubav iza la iz svog prirodnog, tradicijskog I u la u individualni I hiroviti tok stvari. Takvu pjesmu pronalazimo u zbirci STIPE BO TICEA-Dva se draga na livadi ljube(Biserno uresje), u kojoj djevojka kune sve po redu, od livade do d eneta I hod e jer su njenoj majci izdali njenu tajnu ljubav. O va hercegovaka balada, sauvana u hrvatskoj sredini pokazuje da su baladne pjesme s poj individualnog I tradicionalno-kolektivnog I da individualno izranja remetei r avnote u izmeu individue I tradicije kojoj ona pripada. Vrijednost bo njake balade uveliava muslimanska historijska balada koja je dala jo uv ijek neocijenjen doprinos ju noslavenskim baladama s historijskom pozadinom. Bo njake historijske balade su autentine I znaajno doprinose odreenju historijske balade. O ne to ine I kada se odnose na pojedinana zbivanja o kojima svjedoe usamljenim zapis ima: Sunce zae a mjesec izae, Banjaluko, velika alosti, a nemjerljivo doprinose vel ikom skupinom varijanata I usmene predaje o pogubljenju brae Moria I sarajevskoj Mo ria buni .Braa Morii su pogubljeni u sarajevskoj tvravi u mjesecu martu 1757. godine. Bili su najugledniji predstavnici sarajevskog esnafa I domaih janjiara, I kao takvi su se suprotstavili brojnim ekonomskim I drugim nametima to su ih centralna vlast I nj eni nosioci nametnuli u petoj I estoj deceniji 18. vijeka u Bosni. Stoga si im za stupnici centralne vlasti I dosudili brzu smrt davljenjem. Sve sauvane varijante zajedno I fragmenti kao I prozna predaja, predstavljaju his torijsko sjeanje, pamenjem tvore, ine rekonstrukciju povijesti a izvorni povijesni podaci potvrdie ovu povijest kasnije I stvarno I simbolino. Stvarno na taj nain to e potvrditi njihovu nasilnu smrt davljenjem, simbolino to e ih u nekim varijantama sp asiti. Takoer, historijski dokumenti pokazuju da su stvarna zbivanja inspirisala pjevae da ovjekovee detalj poku aja spasavanja Moria, a njihov stvarni tragini kraj ih je zauvijek vratio u ivot balade, u narodno pamenje. Narativnost ili osobitost prianja historijskih balada rezultirala je iz njihove s na ne povijesne utemeljenosti pa je ovo karakteristika izrazitih historijskih bala da, kakva I jeste pjesma o Moriima u krugu varijanata. Optimizam u poruci ove bal ade I pored toga to su braa Morii pogubljeni u trenutku kada je stigao ferman o nji hovim pomilovanju I kada su za njih jamili brojni stanovnici Sarajeva njena je sn aga koju su pjesnici, razliiti pjevai I prenosioci uporno uvali. Usmene pjesme dio su tradicijskog naslijea i spadaju u one produkte duhovnog stva ranja koje je karakterisalo kroz stoljea, uvijek na specifian nain, odreenu plemensk u, etniku, konfesionalnu ili nacionalnu grupu. Njihova specifinost je odreena prije svega nainom nastanka i nainom preno enja, po kome su, danas, gotovo svugdje u svij etu, nominirane kao usmene pjesme. Ovaj tekst baziran je na analizi primjera bo nj akih balada.* Bo njaci imaju veoma razvijenu usmenu tradiciju i usmena lirskonarativna poezija, kao i lirika i epika, sna no karakteri e njihovu duhovnu kulturu. Pjesme koje smo od abrali kao primjere lirskonarativnih pjesama o kojima emo ovdje govoriti, a dovod ei ih u vezu s pojedincem, porodicom i dru tvom kao sredinama u kojima su na le svoje osnovne poticaje predstavljaju najljep e i najtu nije usmene pjesme. To su balade. Balade kao i romanse i druge njima sline narativne pjesme koje pripadaju krugu us menih tradicionalnih pjesama nisu uvijek do kraja anrovski odreene. U ovom tekstu odabrali smo pjesme koje nose bitna obilje ja svojih prenosilaca i pokretaa i svaka ko je zanimljivo da su te pjesme upravo anrovski najdotjeranije. Imajui u vidu da govorimo o bo njakoj usmenoj tradiciji moramo pretpostaviti da je upravo opi nivo ku lture koji odreuje prisustvo pismenosti ne samo u datom trenutku bilje enja tradici je ve i od ranije, kao i civilizacijski nivo ostvaren uticajem date religije bitn o odredio do nivoa anra, najznaajnije grupe baladnih pjesama Bo njaka. Jednostavnije kazano, pjesme koje emo predstaviti kao primjere uzore nose obilje ja svojih bitni h prenosilaca i pokretaa a uz to su anrovski najdotjeranije. Sve nas ovo uvodi u t eoriju ove vrste.Ta teorija nam omoguuje da uoimo sljedee: izvanrednoj kreaciji odgovaraju s druge s trane jasno odreeni stvaraoci prenosioci usmenih pjesama: individue, talentovani pojedinci povezani s porodicom i dru tvom, koji im pru aju glavnu inspiraciju. Preno sioci i sustvaraoci usmenih pjesama razlikuju se od stvaralaca umjetnike ili pisa ne knji evnosti. Stvaralac prenosilac usmene pjesme rekreira ili ponovo stvara po sj eanju ono to je uo da se pjeva ili kazuje. Kao pojedinac, on je u ovoj vrsti pjesam a esto slobodniji od pjevaa stvaraoca u epskoj pjesmi. Pjevai stvaraoci prenosioci balada kao individue probijaju se kroz iru zajednicu kojoj pripadaju, kroz porodi cu i dru tvo, dopiru do individua, tih regulatora vlastitih linosti, te do onih koj e ih inspiri u. Prenosioci prenose usmene pjesme po principu imitacije predstavlja nja svijeta. Za pisce umjetnike knji evnosti imitacija prolazi kroz njihove vlastit e stavove i mi ljenja i to gledanje datira jo od Aristotela. Pisci umjetnike knji evno sti u sebi nalaze uzor za svijet koji predstavljaju. Porodica kao inspiracija pj evaima je kategorija koja po tuje norme tradicije, bez rezerve, i pjeva prenosilac k ao individua, i individua u porodici koja mu daje poticaj za pjesmu utiu na ono to on konano ispjeva ili saopi. Dru tvo, ira zajednica, religijom - bo njaka zajednica isamskom religijom - posti e stabilan odnos prema tradiciji, a pojedinca vezuje za s ebe kroz edukovanu porodicu. U sluaju kada govorimo o bo njakoj porodici koja je edu kovana, mislimo na porodicu koja je vrsto povezana i pridr ava se tradicionalnih no rmi pona anja i ivljenja koliko i islamskih propisa. Tradicija i religija vrsto pove zane utiu na identitet i odreuju ga kroz dugi povijesni tok. Pri tome ne treba zan emariti transformacije tradicije i varijacije odnosa pojedinca prema religiji. I onda kada se tradicija znaajno mijenja, transformi e, kada odnos prema religiji po staje distanciran, svijest o tradiciji i religiji mo e biti, uvjetno reeno, veoma p ostojana i tradicija nastavlja da igra svoju ulogu. U tome je znaaj duhovne kultu re koja ostavlja poruke. Drugim rijeima mo emo kazati da je religija u odreenim sred inama i odreenim periodima bila vidljiva i nevidljiva, to jeste njeno prisustvo j e bilo vidljivo i nevidljivo Duhovna kultura je svjedoanstvo o vrijednostima, o razvojnom putu i duhovnog i ma terijalnog ivota jedne narodnosne grupe, o njenoj pro losti i njenoj budunosti.Putanja bo njakih pjevaa stvaralaca, junaka i junakinja u baladama koje su nam pjevai i pjevaice prenijeli, povijesne i intimne putanje bo njakih porodica i bo njakog dru tv koje su ovi pjevai opjevali, pru aju izvanredne umjetnike do ivljaje i pouke o putu k oji je pro ao jedan mali balkanski narod, a nagovje tavaju i onaj kojim kree.Balada kao dio lirskonarativnog anra postoji i u pisanoj i u usmenoj knji evnosti. Tokom stoljea oznaavala je razliite anrove, odnosno razliite forme baladnog anra. Pro vaoci su naje e isticali njen lirsku, epsku i dramsku osobenost. Baladu zapravo kara kteri e naracija specifinog izra aja i oblika. Mo emo kazati da je tom naracijom iskaza no isku avanje modela ivota kroz primjere koji se fokusiraju. U baladi postoji domi nantan lirski izra aj, ali ne uvijek u smislu osjeanja, ve je to ne to neodreeno, nagov ije teno, iz dubine ovjekove egzistencije. To je ono tajnovito to je kao karakterist ino za baladu naveo Goethe. Lirsko emotivno u baladi utie na jezgrovitost naracije ali je istovremeno omeuje misterijom i nedoreeno u. Na taj nain prenosilac usmenih ba lada sposobno u da prenese, da rekreira iz tradicije, unosi i vlastiti odnos prema naslijeenom. Taj smisao za tajnovitost individualna je oznaka prenosioca tradicio nalne balade i tu je veliki raspon udjela talentovanih prenosilaca. Epsko u citi ranom smislu imitacije predstavljanja svijeta (mimezis) u baladi vi e je prisutno u kompoziciji i prenosioci balada pose u za epskim shemama naje e kada ele da iska u nek povijesne slike. Ali dogaa se i da je vidna epska dimenzija u baladi kod slabiji h prenosilaca. Dramsko u smislu stvaranja konflikta meu individuama u baladi veom a je bitno, utie na stvaranje problema, na njegov razvoj i uspon. Balada u usmeno j knji evnosti razlikuje se od naroda do naroda. Sam termin balada u literaturu i nauku uveo je Englez Thomas Percy 1761. godine, a usvojen je, od kraja 19. vijek a. Samo etrnaest godina nakon to je Percy uveo termin balada u knji evnost, bo njaka ba lada o Hasanaginici ulazi u svjetsku knji evnost. Bo njaku individuu, porodicu i dru tvo izrazito prepoznajemo u nekoliko krugova najpo znatijih bo njakih balada. To su: 1. alosna pjesanca plemenite Hasanaginice i pjesme koje su njoj blizu; 2. Balada o Moriima i jo neke druge historijske balade;3. Balade o nasilno rastavljenim dragim ili Smrt Omera i Merime u krugu varijana ta. Primjeri odabrani kao reprezentanti ovih grupa ukazuju istovremeno na bitne ozna ke balade kao vrste. Upravo u odabranim primjerima zapa amo teoretske probleme bal ade. Problem koji se u baladi tretira samo je naznaen, gotovo do nepostojanja, a uzrok sukoba kao jedna od bitnih oznaka balade esto je toliko umotan u tajnovito ili toliko u pozadini da je i nevidljiv. Mada je u teoriji balade prisutno mi ljen je da su baladne linosti u pozadini, a dogaaji, zbivanja u centru, primjeri koje p redstavljamo pokazuju balade u kojima dominiraju linosti i njihova tiha tuga. Junaci balade su individue iz tradicionalnog ivota i njihove su boli nekako posebne jer nastaju iz nerazumijevanja na koje nailaze kod najbli ih ili kod njihove okoli ne (sluaj posebno karakteristian za bo njake historijske balade). Najljep e balade obra ju sukob u junacima proiza ao iz suprotnosti tradicionalnih i individualnih normi (Hasanaginica, Hasan-aga, Omer i Merima, Bisernaza). Primjere pjesama koje smo odabrali za ovu priliku odabrali smo iz razloga svjedoe o varijantama, a varijante su dokaz njihove usmenosti. to oniBilo da je rije o tzv. varijantama o Jasan-agi i njegovoj ljubi, odnosno pjesmama njima slinim, o varijantama o brai Moriima, kao i pjesmama o smru rastavljenim drag im, svaki iskaz pjesme je razliit odnosno drugaiji. Ovo sve kazano vodi nas u stil tradicije, one ive koja nastavlja da crpi teme i motive unutar sebe same, bazira jui se na svojim vrijednostima koje zadiru daleko u pro lost i iji se kontinuitet ne prekida sve dok te vrijednosti postoje. Vrijednosti koje odreuju usmenu knji evnos t izviru iz ivota, a njeni nosioci, stvaraoci i prenosioci nose ih u sebi. One su ive sve dok nadahnute jedinke jedne zajednice (ovdje se opet pojavljuje bitan ut icaj individue) pomou njih obja njavaju svijet oko sebe, i preko njih dose u do samih prapoetaka svoje historije i prvih vjerovanja. Kada na takav nain prihvatimo bala de i kada ih tako itamo onda mo emo kroz njihove poruke da naslutimo ostatke ak i pr vobitnog ureenja svijeta, dakle onoga kakav bi trebalo da bude. Balade su odraz s trahova, elja i radosti odreene narodnosne grupe.Islam kao religija i direktno i indirektno, preko duhovne i materijalne kulture, unosio je posebnosti u usmenu baladu na eg prostora. Materijalno bogatstvo, koje je rezultat duha odreenog etnosa, stvaralo je predispozicije za ljepotu koja je b ila prostor ali i vrijeme za ljubav, koja je, iskazana kroz maginu rije, znaila raan je i ponovno raanje. Tako poetsko znai i bo ansko. To dugo povijesno doba ratovanja donosilo je mnogo tuge i boli. Rastavljalo je one koji su se voljeli, odvodilo u nepoznatim pravcima mu eve, oeve, brau. Kada su se vraali, ne tako rijetko, dolazili su promijenjeni. I naravno: nerazumijevanje dolazi iz tajne i nepoznavanja poja ve drugaijeg pona anja. Tako su se rodile mnoge balade, balade bo njake sredine. Ovdje je i odnos prema smrti specifian, ona je data ne kao kraj nego kao nov poetak, na da u bolji ivot, ivot izvan doma aja uskog, onog koje ne razumije individualno i lij epo. U mnogim od ovih balada istaknuta je nada za dobre i zaljubljene, koji su p atili, koji su bili proganjani na ovom svijetu, za njih je ostao otvoren put sree na drugom svijetu, u svijetu hurija i zaljubljenih, ili vilinskom svijetu. Ovo su oni segmenti poruka balada koji svjedoe o povezanosti tradicije i religije u t radicionalnom dru tvu u kome su povezane individua, porodica i dru tvo i u kojima Tr adicija iz religije crpi snagu za ivot i umjesto pesimizma zrai optimizmom i nadom da e dobra rije pobijediti a zlo biti nadvladano, to je takoer u osnovi mita. Tako se i dogaa da su nosioci tradicionalnih vrijednosti u usmenim baladama kao i u os talim vrstama usmene knji evnosti junaci. Premda je dosta ra ireno mi ljenje da usmena knji evnost insistira na dogaanju, zbivanju, njeni junaci su sto eri tradicije, njen model. To poja njava i tendenciju varijanata. Tako junaci balada pripadaju vremen u i prostoru koje zadire do poetaka stvaranja tradicije i zbog toga su oni esto mu dri, sposobni da vode i savjetuju, ili toliko izuzetni, toliko drugaiji od svih o stalih nekakvom svojom unutra njom ljepotom i snagom da za njih i nije ovaj obini iv ot. Tradicija i jeste primijetila da nastaju te koe u sluajevima kada se sjajni epsk i junaci prebace u svakida nji ivot, u granice ardaka, sokaka, avlije, u odaje, i ka da se nasuprot njima nau ene, koje vi e oliavaju taj svakida nji dru tveni ivot koji se vija u u em vremenu i prostoru. Pol majki, supruga i sestara nosilaca takvog ivota stoji nasuprot polu junaka. Nasuprot enama i njihovim dru tvenim i praktinim normama , koje se zasnivaju na drugim shvatanjima, junak-model ireg vremena i prostora do lazi u dileme vezane za njegovo postojanje. To se zapravo dogaa kada junak-model npr. Hasan-aga dugo biva odsutan iz kue, ratuje po razliitim boji tima i lijei se, na jzad, od te kih rana u atoru, daleko od porodice. Naravno, on tada iz puno razloga drugaije razmi lja i osjea. Njegove prirodne vrijednosti bivaju poljuljane jer u pitan ju je njegov nain shvatanja i poimanja, ali sada i podstaknut drugim brojnim mome ntima, novim vremenom i prostorom, i reakcije su tako plahovite da bivaju pogubne za enski svijet. Primjeri pokazuju da su ne samo junaci ogledalo stvarnih zbiva nja ve su to i situacije koje se ostvaruju njihovim djelovanjem, stoga su ti i od abrani u baladama u stvari modeli po prirodnom odabiru i tu je razlog da ih je dru t vo kao takve prihvatilo. Na a Hasanaginica kao linost i njen suprug Hasan-aga kao l inost i primjeri supru nika koje je promatrao prvi koautor tokom posljednjih deset godina omoguuju nam upravo komparacijom da saznamo kako je to funkcionisalo bo njako dru tvo preko individue i porodice. /Kulturno- antropolo ki pogled na savremenu bo njaku porodicu i dru tvo i individuu u p orodici i dru tvu neizbje an je u modernom pristupu tradicijskom i njegovom produ etku u savremenosti. Prvi koautor razrauje op irnije ovu tezu u predavanjima studentima u kojima razrauje ovu temu/. Svakako je zanimljivo da mo emo porediti porodicu, individuu i dru tvo oslikane u ba ladama sa porodicom, individuom i dru tvom ne samo u njihovoj savremenosti, njihov oj stvarnosti nego i sa individuom, porodicom i dru tvom u na e vrijeme. Balade pjev aju prete no ene i one u njih unose vlastito kreativno, stvaralako, one su ensko vienj e junaka, daleko od bitaka s ljutim neprijateljima, od borbi za vlast i junakovo g kodeksa asti u znaajnim historijskim trenucima. Tu nekada prepoznajemo junakovo hvatanje u ko tac sa drugim vremenom i prostorom, tj. enskim, mada svakida njim, ni ta manje znaajnim za tradiciju. U ravnote i junakovog vremena i prostora, s jedne stra ne, i enskog, eninog, s druge, le i dobrobit zajednice i njenih vrijednosti. Tu su t emelji porodice. / Tu opet ukazujemo na primjere iz osobnog posmatranja dvije po rodice mladih supru nika u toku 1992. do danas/. Balade pjevaju o junakovoj nemoi d a u svakom trenutku bude model za sebe i za druge i da se pona a po pravilima trad icije, kao jedan od njenih glavnih oslonaca. U tome je su tina balade, i iz toga p roizlaze njene - sumornost i alovitost. Tu le i klju razumijevanja alosne pjesance o plemenitoj Hasanaginici i mnogih drugih balada. Tu le i klju razumijevanja alosne pj esance i mnogih drugih balada u kojima je iskazana nemo junaka da shvati drugi po l, enski i njegovu vrijednost, kao i njegov stav da mo e vladati mije ajui dvije razlii te norme i vrijednosti. Istovremeno je iskazana njegova nemo da ostavi eni slobodu da vlada u svom svijetu ardaka i sokaka i da ne namee svoje iroko historijsko vrij eme i prostor. Balada takoer izra ava junakovu nemo da shvati enu ne kao slabo bie ve ao jaku linost, sa voljom kao to je i njegova, koja je podreena tradicionalnom dru tv u i vlastitom odnosu prema drugima, kao i njegovu nemo da prizna da su poslovi ko je ona radi kao i brige koje je prate isto toliko va ni jer ona kroz njih stvara i u njih utkiva svoju sudbinu kao i sudbinu bli njih. U centru tih baladnih drama, koje su najsna niji poticaj za samoiskaze su: mu , brat, vjerenik, djever. Zato prob lem nestaje im junak shvati prirodu svoje saputnice i prestane joj nametati svoju induvidualnu volju koja izvire iz drugaijeg ivota i drugaijih prilika koje ne pozn aju onaj nevjerovatni, fascinirajui, samo tradiciji poznati kompromis koji sve us klauje. Pri tome je enina uloga u tradicionalnom dru tvu biti spremna na izmirenje i kompromis da bi opstale tradicionalne norme. Hasan-aga je u baladi pokreta radnje, ali u trenutku kada se nalazi izvan porodic e iz njegovog poimanja svijeta nastaju nesree za sve. On je postao problem jer je htio ratniki i junaki da potini sve pa i ono to ne shvata. Hasanaginicin stid on je protumaio pogre no, u tom svom novom stanju, a inae plahovit, tek sada nije mogao d a ga razumije. On je elio nju, svoju suprugu koja ga nije posjetila u gori a koju j e on tako arko oekivao potiniti, prisiliti da prihvati njegovu vlast i okvire njego vog vremena i prostora. On nije gonjen vlastitim emocijama, stanjem koje su prou zrokovale gorke rane, boji ta preko kojih je pre ao i krv koju je gledao i osjeao na vlastitom tijelu on vi e nije bio isti ovjek i nije mogao da shvati svoju ljubu kao enu linost i kao sebi ravnu. Mogli bismo kazati da ju je htio podvesti pod norme i vrijednosti junaka ratnika. Eto tako je Hasan-aga postao problem za sebe i za svoju okolinu, ne pona ajui se u skladu sa onim modelom kako ga tradicija vidi i od njeg oekuje. Ve sam poetak pjesme, tom nenadma nom antitezom: to se b jeli u gori zelenoj?Alsu sn jezi alsu labudovi?Da su sn jezi ve bi okopnili, labudovi ve bi poletjeli. Nisu sn jezi, nit su labudovi, nego ator age Hasan-age. upuuje na ranjeno osjeanje junaka, prirodnog, plahovitog, ije je i srce ranjeno, ta ko da on nosi ranu na sebi i u sebi. Njegova rana je: kako da spoji prirodno i v eliko sa onim dru tvenim, prirodom junaka-ratnika i supruga i oca to je alegorija junakove povezanosti sa prirodom, njegovo uklapanje u procesu proticanja vremena . Njegovo osjeanje se pokazuje ak jaim i razornijim od prirode kojom treba da vlada , jer pjesma ka e: Da su sn jezi ve bi okopnililabudovi ve bi poletjeli.Ve poetni stihovi ove antiteze nagovje tavaju veliku tragediju koja e proistei naru ava jem ustaljene harmonije u tradicionalnom svijetu porodice kroz sukob njenih polo va. Ranjeni Hasan-aga u atoru, koji ne iskazuje nego skriva svoju stvarnu ranu, s voj problem - lii na jednog drugog junaka - na Ahila, isto ranjenog i isto vrlo l jutog na druge to su dirnuli njegovo bo ansko porijeklo. Stid plemenite Hasanaginic e je njena priroda. Nije sluajno da je iskazan nakon opisa Hasan-aginih rana. Dva svijeta su stavljena uporedo u dva paralelna stiha. To su, svijet prirode u koj em se nalazi Hasan-aga ranjen, u atoru i tradicionalno dru tvo majke, sestre i ljub e. Ti ina Hasanaginice ili njena rije, koja nema odjeka ni kod brata ni kod mu a ti ina je svijeta koji ne probija individualnost drugih i to je razlog to ne postoji ni ko ko e nadvladati situaciju i znati rijeju, a onda i djelom nadvladati druge da d jeluju onako kako je ve to tradicija odredila ono najbolje za sve njih i za ivot s ame tradicije. ena je jaka jer je ona na drugom polu nasuprot mu karcu, a jednako b itna za ravnote u prirodnih i dru tvenih zakona. Ona bdije da se prirodni model ne u ru i, ako prirodni zakon popusti, popusti i dru tveni. To su dvije suprotnosti na ko jima tradicija zasniva svoj ivot i na kojima nastaje balada. U nekim varijantama koje su blizu alosnoj pjesanci ena je ta koja treba da miri, d a dr i pod kontrolom one norme pona anja u porodici koje se vezuju za tradicijski mo ral, a pred junacima su vei zadaci. Ali i ona mo e biti ranjena i u svojoj ranjenoj induvidualnosti prei okvire koje joj je tradicija nametnula. Upravo se to dogaa s a Hasanaginom ljubom. Premda pod duvakom, pokrivena, ispro ena, na putu ka dvorima novog supruga ona kr i pravila erijata i muslimanskih svatovskih obiaja, zaustavlja se pred dvorima biv eg supruga i dariva vlastitu djecu. I tada nastaje problem, drama fatalnih razmjera u njenom sukobljavanju sa junakom i drugima iz njene okoline. Takve su junakinje i u nekim drugim pjesmama, koje su blizu alosnoj pjesanici, u kojima one u svojoj induvidualnosti zaboravljaju svoju ulogu mirnog oslonca na tradicionalne norme i plahovito prekorauju na drugu prirodnu stranu, u drugi, pri rodni tok nesputavanih strasti, koje ne i ezavaju ni pred im u njihovom ranjenom biu. Nerotkinja Kada u pjesmi etao se aga Hasan-aga u svom ranjenom srcu nosi toliku bol i razoarenje da u ljutnji izrie stra nu kletvu protiv svog tek roenog djeteta, i na taj nain ulazi u krug ranjenih grkih junakinja kakva je Medeja, Suneva unuka. Da kle, i ovdje imamo junakinju koja je iza la iz bosanskomuslimanske tradicije. A u pjesmi Vino pije aga /H/Asan-aga susreemo junakinju koja nosi stalo enost i iskustv o generacija bo njakih ena i njihovih sudbina. Ona smiruje brata u njegovom plahovit om postupku prema supruzi, ali i prema samom sebi. Ona ga zaustavlja da oduzme iv ot sebi obraajui mu se rijeima: i dosad su kade opravljanealse nisu junaci morili.Balade o rastavljenim dragim, pjesme iz grupe Omer i Merima, jo su jedan krug pje sama iz tradicije koje se baziraju na stvarnosti i one govore o bolnim, traginim sukobima u porodici i razdvajanju dvoje ljudi koji se vole i koji odlaze u smrt zbog nemogunosti ispunjenja njihove ljubavi. I u ovoj grupi pjesama junaci i juna kinje djeluju u sklopu ukupne tradicije, ovaj put pol se manifestira izvana, u l iku majke, uvara porodinog statusa, koja iz religije i tradicije crpi dru tveno i st varno. Ovdje je prirodno (spontano) u liku nesretnog junaka i njegove prirodne odab ranice . Njih dvoje otjelovljuju tradiciju u njenom zaetku i, prema tome, u njenoj najljep oj nevinosti i dobroti. Oni se silom mogu rastaviti na ovom svijetu, ali pr irodni tok stvari je na njihovoj strani. U zagrobnom ivotu eka ih vjena srea skupa, j er, po tradiciji i religiji onaj drugi svijet je istinski, a potrebno je da se o bnavlja mladim, lijepim i neobinim stvorenjima, suvi e lijepim i dobrim za ovaj obin i svijet. Tradicija i priroda nekada ele da odabrani umru mladi i ostanu vjeno mla di, u cvijetu djevoja tva, momkovanja i neoskrvnjenosti. Tako su ovaj svijet napus tili i Omer i Merima, a tradicija je povezala mladost i smrt, ivot i smrt (parado ksizam drag tradiciji) i dala im nov smisao da kao ne to vrijedno sjeanja ostanu u tradiciji ivjeti dugo vremena, da nikada ne ostare i uvijek budu prekrasni i mlad i, to jeste simbol tradicije. Mladi i zaljubljeni nikada nisu u svojoj ljubavi protiv religije i njenih normi. To karakteri e bo njaku baladu. Ako se i desi da je ljubav iza la iz svog prirodnog, tr adicijskog i u la u individualni i hiroviti tok stvari, sklad tradicionalnog i rel igijskog je poremeen. Kao primjer ove pojave mo e da poslu i pjesma Dva se draga na l ivadi ljube, u kojoj djevojka sve kune po redu, od livade do d eneta i hod e jer su njenoj majci izdali njenu tajnu ljubav. Ova bosanska balada, sauvana u hrvatskoj sredini u Ravnom u Hercegovini, objavlje na u antologiji Stipe Botice (Biserno uresje, Zagreb, 1990. Izbor iz hrvatske us mene ljubavne poezije, str. 262, pjesma 211) pokazuje koliko su balade spoj indi vidualnog i tradicionalnog kolektivnog i da individulano izranja, ovdje, remetei ravnote u izmeu individue i tradicije kojoj ona pripada. Balade dovode u pitanje tr adicijske norme i njihovo obnavljanje i stalno te e vjeitom povratku. Vrijednost bo njake balade uveliava muslimanska historijska balada koja je dala jo uv ijek neocijenjen doprinos ju noslavenskim baladama s historijskom pozadinom. Bo njake historijske balade su autentine i znaajno doprinose odreenju historijske balade. O ne to ine i kada se odnose na pojedinana zbivanja o kojima svjedoe usamljenim zapis ima, a nemjerljivo doprinose velikom skupinom varijanata i usmene predaje o pogu bljenju brae Moria i sarajevskoj Moria buni . Balada o Moriima u krugu varijanata povezuje sna no individuu, porodicu i dru tvo. Prilazei baladi kao razliitim varijantskim iskazima zapa amo da ona oslikava posebno individuu, nizom primjera porodicu, i najzad, svom svojom ukupno u dru tvo. Braa Morii su pogubljeni u Sarajevskoj tvravi u mjesecu martu 1757. godine. Bili su najugle dniji predstavnici sarajevskog esnafa i domaih janjiara, i kao takvi se suprotstav ili brojnim ekonomskim i drugim nametima to su ih centralna vlast i njeni nosioci nametnuli u petoj i estoj deceniji 18. vijeka u Bosni. Stoga su im zastupnici ce ntralne vlasti i dosudili brzu smrt davljenjem. Sve sauvane varijante zajedno (28 ) i fragmenti (9), kao i prozna predaja, predstavljaju historijsko sjeanje, pamenj em tvore, ine rekonstrukciju povijesti, a izvorni povijesni podaci potvrdie ovu po vijest kasnije i stvarno i simbolino. Stvarno na taj nain to e potvrditi njihovu nas ilnu smrt davljenjem, simbolino to e ih u nekim varijantama spasiti. Takoer, histori jski dokumenti pokazuju da su stvarna zbivanja inspirisala pjevae da ovjekovjee de talj poku aja spa avanja Moria, a njihov stvarni tragini kraj ih je zauvijek vratio u ivot balade, u narodno pamenje. Narativnost ili osobitost prianja historijskih bala da rezultirala je iz njihove sna ne povijesne utemeljenosti pa je ovo karakteristi ka izrazitih historijskih balada, kakva i jeste pjesma o Moriima u krugu varijana ta. Optimizam u poruci ove balade, i pored toga to su braa Morii pogubljeni u trenu tku kada je stigao ferman o njhovom pomilovanju i kada su za njih jamili brojni s tanovnici Sarajeva njena je snaga, koju su pjesnici, razliiti pjevai i prenosioci uporno uvali. Ovu baladu, vi e od Hasanaginice i svih drugih balada, uvao je individualni prenosilac , uvale su sarajevske i druge porodice, uvalo je nostalgino bo njako dru tvo.U baladi o Moriima u krugu njenih varijanata izrastao je lik majke, koja je, izla zei pred javnost kao mona linost porodice, sukobljujui se sa ar ijom i predstavnicim tralne vlasti, postala heroina i tragina linost. Tako se pribli ila Hasanaginici i s vojim sinovima, mrtvim herojima, koji su drugi pol balade. Ona pokazuje da junac i balade mono probijaju svijet u kome ive likovi jednostavnih narativnih prianja. Sinovi imaju prirodnu funkciju, oni su junaci - borci. Majka ima prirodnu i dru tvenu funkciju. Ona titi sinove i poredak. Pria o suprotnim polovima u baladama mimezis je su tine ljudske egzistencije, a pot vrujui mitsko porijeklo vlastitog ishodi ta ona nosi jakost raanja i smrti. Suprotni polovi balada u trenutku kada zatvore ivotni krug potvruju vlastitu jednakost u moi da raaju, da pronalaze prolaze, vremena i prostora. Sli?an popis "formula smrti" mogao bi da se napravi i za druge pesni?ke vrste i potom me?usobno uporede. U ovoj prilici ukazuje se na opise smrti na osnovu manj eg broja narodnih balada. Za razliku od juna?kih pesama u kojima je smrt predvi?eni rizik i neminovni kraj manje ve?tog junaka, u baladama se smrt spaja sa sudbinom - okon?anje ?ivota pr edstavlja kaznu za u?injene grehe, stradanje nevinog zbog karakternih slabosti d rugih, ili neizbe?nu kob kojom vi?e sile naru?avaju prirodni poredak i donose sm rt ljudima kojima jo? nije vreme za umiranje. U baladama su opisi smrti "ubla?en iji" nego u epici, ne samo zbog manje surovosti stvarnog umiranja, ve? i zbog sl o?enije prirode ?anra koji je otvoren za suptilnije prelive ljudskih ose?anja. U baladama se re?e no u epskim pesmama opisuje sahrana. Sam ?in smrti dovoljno je iskazan kao zavr?nica baladnih pesama. Smrt krivo nastradalih ili rastavljenih u pesmi mo?e da se produ?i prikazivanjem onostrane pravde - bo?anskom ?udu ili ? udesnim preplitanjem bilja nad grobovima. Postoji nekoliko tipova formula u opisivanju smrti koje su zasnovane na razli?it im idejama: ispu?tanje, predavanje du?e/razdeljivanje s du?om, padanje (naj?e??e na crnu zemlju ili zelenu travu) ili neustajanje, prepuklo srce. Relativno retk o se pojavljuju stihovi sa re?ima: po?inu (po?inu Jane ranjena, Krnjevi? Antolog ija narodnih balada: 85), umre, umori (pak je ?ur?a umorila, Verkovi?, 6), pogin u. U nekim mitolo?kim baladama se sre?u epske formule kada se opisuje smrt od ju da i (samo)vila (ustreli i sl.). U drugim mitolo?kim baladama se ne opisuje sam ?in umiranja, ali se u kontekstu postupaka demona - grabljenje, uzimanje, (h)fat anje, ispijanje krvi ili jedenje srca - podrazumeva upravo to zna?enje. Smrti ut apanjem, ve?anjem, (samo)ubistvo ubojnim predmetima mogu biti opisane kao radnje i bez dodatnog potvr?ivanja samo prestanka ?ivota. Predstave masovnih smrti sre?u se u pesmama o epidemijama, kao i pesmama o vili koja zida grad od kostiju, ?umi, moriji, vihoru i drugim demonima. U pesmama o e pidemijama isti?e se brzina i broj ?rtava. U mitolo?kim baladama naj?e??e ?rtve su neudate devojke, ne?enjeni momci i deca kao bi?a grani?nih uzrasnih i socijal nih funkcija.Povezivanje dve smrti proizilazi iz predstavljanja sudbinske vezanosti momka i d evojke, zaru?nika i zaru?nice, ili dva brata. Smrt drage ili dragog ne mo?e da p re?ali osoba koja je izgubila predmet svoje ljubavi. U pesmi ?enidba Mili?a barj aktara ure?ena mlada se spusti na zemlju, a posle smrti LJeposave u gori, umire i Mili? u svome domu. U varijantama pesme Smrt Omera i Merime o majci koja ?eni sina nevoljenom devojkom, narodni pesnik prikazuje prvo smrt mladi?a, a potom i smrt voljene devojke: To izusti, pa i du?u pusti; Mrtva Mera crnoj zemlji pala ( Vuk I, 343, stih 44, 89). Formula To izusti, pa i du?u pusti javlja se i u drugi m prilikama kada umiru?i ostavlja poruku - ?elju o na?inu sahrane, ispoved gre?n ika ili iskaz nevino stradalog, opro?taj, zavet i dr. Nehoti?na i namerna ljudska sagre?enja u odnosu prema drugima, bezdu?nost i pako st koja se?e do zlo?ina, dovode do smrti nevinih i odve? osetljivih i posve?enih . U narodnim baladama to su u najve?em broju slu?ajeva ?ene. Usmeni pesnik uvodi formulu kojom opisuje smrt uokviravaju?i je psiholo?kim detaljima prili?nim za konkretnu radnju i predstavljene likove. Majka ne mo?e da izdr?i ?alost za ?erko m od koje je nasilno odvojena (od jada joj srce prepuknulo, mrtva pala na zemlji cu crnu, Krnjevi?: 101). Prekost age u baladi Hasanaginica poja?ava emocionalni pritisak oterane ?ene, te posle grube i nezasnovane zamerke, izre?ene pred decom - da nije dobra majka, Hasanaginica umire: Bjelim licem u zemlju udrila Uput se je s du?om rastavila Od ?alosti gledaju?i sirote. U pesmama o nepomirljivom nastojanju majke i ?erke da sebi zadr?e svatovski dar dolazi do kobne sudbine u kojoj ?erka strada. U pesmi Zaru?nica Laze Radanovi?a mladu sti?e maj?ina kletva, ona svatovima daje po kitu bosiljka, zaru?niku ko?ul ju i posle opra?taja izdahne: To izusti, pa du?icu pusti (Vuk II, 7, stih 140). U baladnim pesmama o smrti nepravedno oklevetanih zaova njihovu pravednost potvr ?uje crkva koja se ?udesno pojavi na mestu pogibije. Kr?enje tabua izaziva kaznu vi?ih sila - demona, Boga, sudbine, svetaca. U mitol o?kim baladama ljudi izazivaju smrt kr?e?i neka magijska pravila: kre?u se u pro storu demona u zabranjeno vreme (npr. no?u, na vilinskim mestima, mu?enje vilins kog izvora), izgovaraju zabranjene re?i, neodgovaraju?i postupci prema samrtniku ili pokojniku, i sl. (Koceva BF 1975, 2: 50-62.) U narativnoj strukturi narodnih pesama u kojima se motiv smrti javlja samo u rea lnom svetu, smrt naj?e??e predstavlja i kraj si?ea. U epici se radnja okon?ava s tradanjem junaka na megdanu, dok u baladama i baladnim pesmama smrt donose sudbi na, ljudska nepravda ili vi?e sile. U motivaciji radnje peva? psiholo?ki, mitski ili magijski opravdava razvoj radnje, postupke junaka i ishod narativnog toka. Kletva kao na?in spre?avanja greha ili Bo?ja kazna za kr?enje osnovnih moralnih zakona ?esto je vezana za ?udo - okamenjivanje, pretvaranje u jezero, trnje, nek i neljudski lik. Sam preobra?aj gre?nika u ?ivotinjsko obli?je predstavlja metaf oru smrti, prestanak ljudskog postojanja. Postoji bitna razlika izme?u mesta i z na?enja motiva smrti u pesmama u kojima postoje onostrana zbivanja (nemogu?nost da gre?nik umre, prelazak ?ivih u svet mrtvih ili dolazak mrtvih preko granice u svet ?ivih). Smrt kao spas predstavlja se u pesmama o velikom gre?niku koji je kudio devojke, razbijao crkve, obljubljivao kume, poni?avao roditelje, ubijao ka lu?ere. Njemu kroz kosti ni?e trava, meso mu otpada od kostiju, ne primaju ga ni zemlja ni voda. Duka Senkovi? umre posle ispovesti starcu igumanu Duka o svojim te?kim gresima, ali se formuli o ispu?tanju du?e dodaje pridev koji odre?uje od nos narodnog peva?a i celog kolektiva prema njegovim nedelima: to izusti pasku d u?u pusti (Erlangenski rukopis, 190). Smrt se gre?niku ukazuje kao spas od vi?egodi?njeg mu?enja u nemogu?nosti da se po?ine i stupi u svet mrtvih. ?esto se u ovim pesmama kao trenutak smrti kao spasa odre?uje trenutak ostvarenja ne?eg nemogu?eg, ali gre?nik, na kraju krajeva u mre. Tek ocrtani motivski krugovi i navedene formule u opisu smrti u narodnim baladam a upu?uju na sistemati?no ispitivanje ?anrovsko-poeti?kih, formulativnih, folklo risti?kih i etnolingvisti?kih problema. Relevantnost zaklju?aka bila bi u jednom takvom istra?ivanju ve?a ukoliko bi se korpus tekstova pro?irio i na folklornu gra?u drugih naroda, a opisi smrti u baladama uporedili sa opisima u drugim ?anr ovima. Vukova epsko-lirska pjesma @enidba Mili}a barjaktara ima sva svojstva balade. Po nekim nau~nicima ovo je na{a najlirskija epska pjesma. Iako je u osnovi motiv prastarog shvatawa o stradawu zbog neobi~ne qepote, pjesma ima i svoju realnu istorijsku osnovu. Istorijske su, prije svega, li~nosti u pjesmi: Vuk Mandu{i}, Mili} Vujadinovi}, Bajo Pivqann, Stojan Jankovi}. Opisom djevoja~ke qepote i tu`balicom Mili}eve majke za sinom ova pjesma zaslu`uje posebnu pa`wu u na{oj cijeloj usmenoj i pisanoj kwi`evnoj ba{tini. Ako uporedimo neke pjesni~ke slike sa drugim usmenopisanim kw i`evnim djelom, vidje}emo da }emo ovakve i sli~ne opise mo}i na}i kod Wego{a u Gorskom vijencu i u Bibliji - Pjesma nad pjesmama. Da poku{amo objasniti: Naime, natprirodnu qepotu posjeduju i Mili} barjaktar i lijepa nevjesta Qeposava. Oni su prepuni dara, poleta i `ivota. Pjesnik balade je u Qeposavi vidio nenadma{nu qepotu zbog koje umire i zbog koje ju je pratila zla kob. Nave{}emodio pjesnikovog opisa wene qepote: Tanka struka, a visoka stasa, Kosa joj je kita ibri{ima. O~i su joj dva draga kamena Obrvice s mora pijavice Sred obraza rumena ru~ica Zubi su joj dva niza bisera Usta su joj kutija {e}era... Ovakav sjaj djevoja~ke qepote jedino mo`emo sresti kod Wego{a, koji za svoju dilber Fatimu ka`e: O~i su joj dvije zvijezde lice joj je jutro rumeno usne su joj ru~om u`dene. Solomun u svojoj Pjesmi nad pjesmama daje pune slike djevoja~ke qepote sli~ne ovima. Mitska qepota mlade Qeposave u na{oj baladi izaziva u ~itaocu istinsko ~u ewe i divqewe, a malo kasnije duboki rez u du{i svakog ~ovjeka jer dolaze kobni trenuci. Naime, Mili} prosi djevojku Qeposavu u Vidu 98 Vuka{ in Ba}ovi} Mari~i}a, krasna prijateqa, ali su roda urokqiva, {to }e biti fatalno i za jedno i za drugo. U duboko sjetnom tonu, u praznini ~itao~eve du{e sretamo `alosno tugovawe Mili}a barjaktara za svojom nevjestom - qepoticom, koja je preminula u planini - na putu ka wegovom domu. Wegovo jadikovawe je istovremeno i jedinstvena mu{ka tu`balica, ispuwena jadom i porazom. Wu Mili} izgovara i kao molbu i kao molitvu da u grobu bude {to lak{e wegovoj najdra`oj i nesre}noj nevjesti. Evo te tu`balice: ^arna goro, ne budi joj stra{na, Crna zemqo, ne budi joj te{ka Vita jelo, pusti {irom grane Na~ini mi zaru~nici lada, Kukavico, rano je ne budi Neka s mirom u zemqi po~iva. Kada raspravqamo o baladai~nim komponentama, zar nije umjesno se pitati: Ima li u na{oj cjlokupnoj epici tu`nijih i lirski zapa`enijih iqep{e iznijansiranih mjesta? Da bi, na `alost, tragedija bila upe~atqivija, ona se nagovje{tava u najsve~anijem trenutku veseqa u ku}i Vida Mari~i}a. Da li }e snaga wihove nere}ne qubavi spojiti wihove du{e u novom `ivotu /jer svaki po~etak ima svoj kraj, a svaki kraj se ostavqa na slobodu ~itaocu da sam procijeni/. Svi oni koji vjeruju u Boga, pravdu i qubav vjerova}e u to, jer je qubav najve}i dar {to nam ga Bog poklawa. Pokloniti je drugome nesebi~no, to je savr{enstvo.Svjestan svoje nesre}e i i tuge zbog, sada ve}, besmislenog trajawa u `ivotu, Mili} predosje}a svoju skoru smrt i doziva staru majku ovim rije~ima: No starice, moja slatka majko! Brzo tr~i dvoru bijelome Pa mi steri mekanu postequ, Ni duga~ku ni vrlo {iroku, Jer ti dugo bolovati ne}u. Poslije iznenadne smrt nevjeste i mlado`ewe, ponovo se javqa pjesma, ali potpuno druga~ija: /Naopako kolo povedo{e /@alosnu pjesmu zapjeva{e./ Djevojku su sahranili otkuda se sunce ne ra a, mlado`ewu, kuda jarko smiruje se sunce. Balada se time ne zavr{ava. Slijedi u`asna kukwava majke za sinom. Majka ostaje sama, bez snahe i bez sina, bez zamjenice i bez sunca svoga. Ostaje da `ivi u tuzi i nesre}i do kraja `ivota kukaju}i kako kukavica. Pjesnik kome je dato da ma{tom i talentom pretvori realnost u jezik simbola, da istori~nost ne zamuti imaginacijom, zavr{ava pjesmu tu`balicom Mili}eve majke za sinom i snahom. U svojim jadima majci se pri~iwava da joj ide sin iz lova, da joj nosi lova svakojaka, da joj snaha ide i da joj nosi hladne vode: Ne bi sina, ni od sina glasa, . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ne bi snahe, ni od snahe glasa, Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 99 Ve}e majka kuka od `alosti, Kuka tu`na kako kukavica A prevr}e kako lastavica I kuka}e do su ena dana. Ove emocije izviru iz one neugasive qepote, na kraju se slivaju na jednom mjestu. To savr{enstvo dugujemo samom pjesniku, koji je oslu{kivao srpske tragedije sa svih strana i stvorio najqe{e baladi~ne stihove. Ako se i mi danas unesemo malo boqe ~ini }e nam se kao da Isus Hristos pla~e iz utroba srpskih majki i da ga stalno prati Jeremijin pla~. Balada @enidba Mili}a barjaktara, zajedno sa Hasanaginicom, Ropstvom Jankovi} Stojana, Smrti majke Jugovi}a i Kosovkom djevojkom spada u najqep{a poetska ostvarewa u cjelokupnoj srpskoj epici Baladi~ne elemente }emo sresti o ogromnoj ve}ini na{ih pjesama. Malo je wih koje ne sadr`e baladi~ne tonove, ogromne izlive tuge, ili pak, tragi~ni zavr{etak. Razlike postoje u samim motivima, strukturi likova i kompoziciji pjesama. Imamo primjera gdje se jedna porodi~na nesre}a u pjesnikovoj ma{ti tako sna`no probudila i kompoziciono razvila do vrhunskih umjetni~kih dostignu}a. Najqep{i primjer za ovo je mlada Hasanaginica. U samom naslivu @alosna pjesnica plemenite Asanaginice naslu}uje se zla kob koja }e zadesiti mladu, plemenitu majku koja ni kriva ni du`na zbog ustaqene grubosti i surovosti samoga vaspitawa u odre enom vremenu u muslimanskoj porodici. Ispa{ta plemenita du{a koja na pravdi Boga strada od svoga mu`a Asan-age. O ovoj izvanredno lijepoj baladi dosta je napisano i raspravqano u posledwa dva vijeka. Znamo da je italijanski putopisac Alberto Fortis pjesmu objavio u svom putopisu Put u Dalmaciju i da je ova`alosna pjesanca bila od tada do danas bila predmet ~e{}ih rasprava, posebno kada je u pitawu kompozicioni si`e pjesme. Baladi~ni tonovi su jaki i emocionalno sna`ni, po~iwu ~u ewem i rekli bismo zavr{avaju ~u ewem. Na jednoj strani su oholost i drskost Asan-age, a na drugoj we`no maj~insko osje}awe i uzvi{ena plemenitost majke Asanaginice. Wena pravednost je progovorila kroz topla maj~inska osje}awa. Strada zato {to je pravedna. Wena qubav prema svojoj djeci je stoi~ka, samo`rtvena. Ni mnogostruka isku{ewa nijesu joj pomutila qubav prema ro enoj djeci. Ona sve muke i poni`ewa Do`ivqava i pre`ivqava do jednog trenutka. Bol i qubav prema djeci ja~i su od svega. Takva qubav je iskonska, univerzalana i potresna. Pjesma je sva u qepoti i gradacijskom sjaju, snaga joj je u mogu}em, u smrti od koje ne preza, jer je qubav ja~a, `rtvena,samoubila~ka. Qubav prema djeci je pobijedila sve i nametnula mno{tvo novih saznawa i istina o `ivotu. Istina, moramo re}i da je motiv `rtvene qubavi prvenstve no biblijski motiv, ali je raznim putevima u{ao u na{u kwi`evnost, a time i kolektivnu svijest samog naroda. Majku prosto lomi i rasta~e tuga za svojom djecom na jednoj strani, a na drugoj je strah od velike sramote: Da, moj brate, velike sramote Gdi me {aqe od petoro dice! 100 Vuka{in Ba}ovi} Materinska tuga je intonirana u vi{e mahova, a kulminirala je u pozdravqawu sa malim u be{ici sinom. Baladi~ne slike u sjajnom pjesnikovom uzletu: zakliwawe brata sestrinskom qubavqu daje ne udaje, molbene rije~i imotskom kadiji da ponese dug pokriva~, darivawe djece i napokon smrt. Weno dostojanstveno dr`awe i podno{ewe patwe zavr{ava se kona~nim krahom nevino stradalog srca ovim stihovima: Bijelim licem u zemqu udrila, Usput se je s du{om rastavila Od `alosti gledaju} sirota. O poznatoj pjesmi Starca Ra{ka Zidawe Skadra mnogo je pisano. Upu}ivane su gre{ne osobine i stvaraocu i pjesmi zbog, kako su neki navodili, varvarskog ~ina. Nas je upravo taj nesre}ni motiv, satkan na narodnom vjerovawu o odr`avwu temeqa grada, naveo da skrenemo pa`wu na lirske zamahe, koji su puni ~emera i jada. Opet je rije~ o nesre}noj majci, nevino stradaloj mladoj Gojkovici, za koga su ostavqeni prozori na dojkama. Znamo da je ovo motiv o uzi ivawu qudske `rtve. Tako e znamo da vu~e korijen iz davnih vremena, a da je pro`et duhom poznatog starozavjetnog motiva. Mlada Gojkovica je postala `rtva nevjernih jetrva i djevera i naj~estitija majka ~ije je mlijeko othranilo osirotjelog sina Jova. Ponovimo i ovdje te baladi~ne slike: Ostavi mi prozor na dojkama, Isturi mi moje b'jele dojke, Baladi~ni elementi u srpskoj narodnoj poeziji 101 Kada do e moj nejaki Jovo Kada do e da podoji dojke... Najpotresniji momenat u pjesmi je zahtjev mlade nevjeste da joj se ostavi prozor na o~ima kroz kojega }e pratiti svoga nejakog Jova: Bogom brate, Rade neimare! Ostavi mi prozor na o~ima, Da ja gledam ka bijelu dvoru, Kad }e mene Jova donositi I ka dvoru opet odnositi. I ovdje je Gojkovica, sli~no mladoj Hasanaginici, bespomo}na, upravo zato {to se nalazi u ropskom polo`aju. Ona je neza{ti}ena, neiskusna i nevina, predodre ena je patrijarhalnim `ivotnim normama da bude izvr{ilac uloge koja joj je unaprijed namijewena.Ona je uzidana u onaj temeq na kome }e mo}i da se odr`i grad. Ako bismo za~as pravili pore ewe ovepjesme sa Hasanaginicom, odmah }emo se suo~iti sa suprotnostima eti~kih na~ela mladog Gojka, koji vjeru nije htio da pogazi, a u drugoj pjesmi oholost i krajwa bezdu{nost Hasanage. U Fortisovoj pjesmi je krivac iskqu~ivi Hasanaga, a u ovoj su svi krivi, osim mlade Gojkovice. Zato je i postala `rtva - kao Bo`ije jagwe Tipi~an primjer balade koja govori o porodi~nim nevoqama, dubokim okovima kojih ne mo`e da se rije{i, je Smrt Omera i Merime. Ustaqeni porodi~ni kodeksi stvorili su zamr{ene ~vorove i neizbje`nu nesre}u. Vole se dvoje mladih, ali majka presu uje. Ho}e sina da o`eni drugom djevojkom, koja je i od roda boqega i prepuna srebra i zlata. Uzalud su mlado`ewina upozorewa /Nije blago ni srebro ni zlato, ve} je blago {to je srcu drago/. Pjesma je sva u poetskom sjaju, iskonska qubav kulminirala je u umirawu dvoje mladih. Kulminacija tuge i bola izra`ena je stihovima: Spustite ga pred moje dvorove da ja jadna mrtvoga celivam. U osnovi balade je poznatu sukob koji se zasniva izme u sina i majke u samo poimawu `ivota, nametawe djeci shvatawa i obaveze koje presudi roditeq na osnovu drugih vi ewa. I u ovom slu~aju stradaju nevini, jer je majka gre{na. Wenu krivicu je pjesnik ubla`io poznatim stihovima: Tu se tuku do dve stare majke i prokliwu i staro i mlado ko rastavi i milo i drago.