baŠtina - bastina.ba¡tina... · evans je 1875. godine proputovao kroz bosnu i hercegovinu, i o...

BAŠTINA SJEVEROISTOČNE BOSNE BROJ 7, 2014.

ČASOPIS ZA BAŠTINU, KULTURNO-HISTORIJSKO I PRIRODNO

NASLIJEĐE

Northeast Bosnia's Heritage Number 7, 2014.

Heritage magazine, Culture-historical and natural heritage

Glavni i odgovorni urednik: prof. dr. sc. Edin Mutapčić

Urednik u redakciji:

mr. sc. Rusmir Djedović

Članovi redakcije: Benjamin Bajrektarević, prof., direktor Zavoda;

prof. dr. sc. Amira Turbić-Hadžagić; prof. dr. sc. Ivan Balta; Samir Halilović, prof.;

prof . dr. sc. Adnan Tufekčić; prof. dr. sc. Izet Šabotić; doc. dr. sc. Omer Hamzić; prof. dr. sc. Avdul Adrović;

Munisa Kovačević, prof.; mr. Semir Hadžimusić; Emil Mujkić, BA (sekretar)

Obrada: Emil Mujkić, BA

Izdavač:

JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona

Za izdavača:

Benjamin Bajrektarević, direktor Zavoda

Naslovna strana: Vila Solvay u Lukavcu, nacionalni spomenik BiH

ISSN 1986-6895

Tuzla, 2015.

SADRŽAJ

PROŠLOST

Ago Mujkanović, prof. Novootkriveni stećci u naselju Oraš Planje kod Tešnja .................................. 9

Fahir Sukanović, prof., Nasiha Mujčinović, prof. Osnivanje i razvoj osnovne škole u Humcima .................................................... 16

Mr. Jasmin Jajčević Opismenjavanje u Tuzli u periodu 1945-1953. godine ................................... 25

Mr. sc. Rusmir Djedović Naselje Olovo krajem 19. stoljeća (urbano-geografske karakteristike) ... 37

Mr. sc. Rusmir Djedović, Samid Latifović, bachelor geografije Historijsko-geografske karakteristike naselja Humci krajem 19. stoljeća .................................................................................................................... 55

Mr. Semir Hadžimusić Stećci na području općine Lukavac ....................................................................... 65 TRADICIJA

Prof. dr. Edhem Muftić Aspekti i refleksije zavičaja ..................................................................................... 77

Edina Halilović-Šarić, ing. hem. teh. Tradicionalna bosanska hrana .............................................................................. 83

Kim Burton, doktorant na Royal Holloway University of London Local music from the world or world music from the local; a Bosnian popular music and its significance at home and abroad ........... 93

Prof. dr. Mirsad Kunić, Mehmedalija Taletović, bachelor bosanskog jezika i književnosti Usmene predaje na području naselja Velino Selo ............................................. 115

Dr. sc. Jusuf Omerović, Munir Kahrimanović, prof. Običaji Bošnjaka oko zasnivanja porodice – Sapna i okolina ....................... 123

NASLIJEĐE – BAŠTINA

Ekrem Sakić, prof. Hanovi u Kikačima ..................................................................................................... 135

Elvir Selimović, prof. Upotreba kulturno-historijskog naslijeđa u nastavi historije – multiperspektivni pristup ........................................................................................ 149

Kimeta Buševac, prof. Jezik dnevnika Ahmeda Hamdi Aliefendića (1905-1930) .............................. 173

Majda Šutić, Elvedin Kovačević Razgovor sa Rahmanom Šabanovićem – prilog usmenoj historiji Lukavca u Drugom svjetskom ratu ....................................................................... 184

Meksida Kahrimanović, prof., Mujo Čavalić Čelićka čaršija .............................................................................................................. 188

Prof. dr. Nusret Mujagić Kule sjeveroistočne Bosne kao specifičan oblik stanovanja i graditeljski podsticaj .............................................................................................. 196 PRIRODNO NASLIJEĐE

Aljoša Avdić, prof. Prirodno-geografske odlike naselja Prokosovići .............................................. 211

Dr. sc. Jasmina Kamberović Kopovska jezera Tuzlanskog kantona ................................................................. 226

Mensur Zukić, prof. Osobenosti spoljašnje morfologije mozga kod deverike (Abramis brama) iz akumulacije Modrac ........................................................... 239

Mensur Zukić, prof. Zaštita lokacija od biološkog značaja na području općine Srebrenik........ 248 PORODICE I LIKOVI ZAVIČAJA

Munisa Kovačević, prof. Nuraga Softić – majstor umjetničke fotografije (1931-2015) ...................... 261

Nusret Duranović, dipl. ing. maš. Duranovići iz Srebrenika (1800. do danas), 1. dio ........................................... 264

AKTIVNOSTI ZAVODA

Mr. sc. Almira Bećirović Rad Zavoda na istraživačko-izdavačkom projektu Srebrenica do 2014. godine ........................................................................................................... 279

Emil Mujkić, bachelor historije Naučni skup Historija države i prava BiH – izazovi i perspektive (povodom pedeset godina naučnog i publicističkog rada prof. dr. Mustafe Imamovića) .................................................................................................. 292

Mr. Semir Hadžimusić Kuća sjeveroistočne Bosne (izložba u Srebreniku i Tešnju) .......................... 296 PRIKAZI – OSVRTI – RECENZIJE

Anđelina Sulejmanović, prof. Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočenja, knjiga III, Srebrenica kroz minula stoljeća ............................................................................ 301

Elvir Selimović, prof. Osmansko osvajanje Bosanske kraljevine. Zbornik radova .......................... 307

Emil Mujkić, bachelor historije Stanovništvo Tuholja – historijska građa, knjiga I, Sakib Softić .................. 312

Munisa Kovačević, prof. Prikaz zbornika radova o vakufima ..................................................................... 316

Mr. Semir Hadžimusić Stara džamija u Priluku, Suadin Strašević ......................................................... 319

Saradnici broja 7 časopisa Baština sjeveroistočne Bosne

1. Mr. Kim Burton, doktorant na Royal Holloway University of London

2. Mr. sc. Rusmir Djedović, Zavod, Tuzla

3. Prof. dr. Mirsad Kunić, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

4. Prof. dr. Nusret Mujagić, Fakultet za upravu Univerziteta u Sarajevu

5. Prof. dr. Edhem Muftić, Lukavac

6. Dr. sc. Jusuf Omerović, Srednja škola Sapna

7. Dr. sc. Jasmina Kamberović, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli

8. Munisa Kovačević, prof., Zavod, Tuzla

9. Mr. sc. Almira Bećirović, O. Š. „Brčanska Malta“ Tuzla

10. Emil Mujkić, bachelor historije, Zavod, Tuzla

11. Samid Latifović, bachelor geografije, Zavod, Tuzla

12. Mr. Semir Hadžimusić, vanjski saradnik Zavoda, Lukavac

13. Mr. Jasmin Jajčević, Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla

14. Ekrem Sakić, prof., O. Š. „Tojšići“ Kalesija

15. Elvir Selimović, prof.

16. Ago Mujkanović, prof., vanjski saradnik Zavoda, Tešanj

17. Kimeta Buševac, prof., Prva osnovna škola Srebrenik

18. Meksida Kahrimanović, prof., Čelić

19. Mujo Čavalić, Čelić

20. Edina Halilović-Šarić, ing. hem. teh., vanjski saradnik Zavoda, Živinice

21. Munir Kahrimanović, prof., Sapna

22. Fahir Sukanović, prof., O. Š. „Humci“ Čelić

23. Nasiha Mujčinović, prof., O. Š. „Humci“ Čelić

24. Aljoša Avdić, prof., Prokosovići – Lukavac

25. Nusret Duranović, dipl. ing. maš., Tuzla

26. Mensur Zukić, prof. biologije, Srebrenik

27. Anđelina Sulejmanović, prof., O. Š. „Jala“ Tuzla

28. Mehmedalija Taletović, bachelor bosanskog jezika i književnosti

29. Majda Šutić, apsolvent Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Lukavac

30. Elvedin Kovačević, apsolvent Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli,

Lukavac

Baština sjeveroistočne Bosne VII

9

Ago MUJKANOVIĆ, prof.

NOVOOTKRIVENI STEĆCI U NASELJU ORAŠ PLANJE KOD TEŠNJA

Sažetak:

Srednjovjekovno naslijeđe tešanjskog kraja, stećci, kamenovi, mramori, naselja i

drugi materijalni ostaci gotovosu neistraženi. Nasljeđe je samo djelimično evidentirano u

arheološkoj, a manje u drugoj naučnoj i stručnoj literaturi. Do sada nije bilo većih

pokušaja naučnog vrednovanja nasljeđa tešanjskog kraja, niti njegovog turističkog

vrednovanja i prezentovanja široj javnosti. Danas je većina stećaka izložena propadanju,

a sve češće i nesavjesnom postupanju, pa čak i namjernom uništavanju, kao i svojatanju

od strane pojedinaca ili grupa. Cilj rada je prezentovanje novootkrivene nekropole

stećaka u naselju Oraš Planje koje je do sada u literaturi malo poznato po

srednjovjekovnom nasljeđu, s osvrtom na smjernice za zaštitu stećaka.

Izrada rada sastojala se od terenskih istraživanja, analize pisanih izvora i stručne

literature. Kao rezultat autorovog istraživanja evidentirano je 46 novih stećaka kao i

arheološki nalaz – alatka čiju tačnu namjenu još nismo uspjeli utvrditi. Ovo nasljeđe je

potrebno zaštititi pravno i tehnički, a potrebno je podići i javnu svijest o njegovom

značaju. Na osnovu dosadašnjih istraživanja ustanovili smo da je tešanjski kraj izuzetno

bogat nasljeđem iz perioda srednjovjekovne bosanske države. Potrebno je nastaviti s

istraživanjem te baštine, pojačati mjere zaštite od lokalnog prema višim nivoima vlasti,

ali i prezentovanjem nasljeđa široj javnosti kroz turističku ponudu općine Tešanj.

Ključne riječi: Oraš Planje, Kamen, novootriveni stećci, sarkofag, sljemenjak,

srednjovijekovno nasljeđe, tešanjski kraj, mjere zaštite, turistička valorizacija.

Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji se u ogromnom broju javljaju

na čitavom području Bosne i Hercegovine, kao i u pojedinim krajevima Hrvatske

(naročito u Dalmaciji) te Crne Gore i Srbije, predstavljaju jedan od najtipičnijih primjera

materijalne i duhovne kulture bosanskog srednjovijekovlja. Njihova pojava seže od

kraja XII vijeka, ali svoj puni razvoj doživljavaju u toku XIV i XV vijeka, u vrijeme

razvijenih feudalnih odnosa na ovome tlu. Na širem tešanjskom području nekropole

stećaka danas su rijetka pojava. Zbog toga su lokaliteti sa sačuvanim stećcima na ovom

području utoliko interesantniji. Na području općine Tešanj do danas je ustanovljeno

više lokaliteta sa stećcima u naseljima od kojih su najznačajniji oni u naseljima: Bobare,

Vukovo, Logobare, Kalošević, Kraševo, Medakovo, Mrkotić, Piljužići, Oraš Planje, Šije i

Trepče.


10

U srednjem vijeku ovo područje se nalazilo u sklopu župe Usore i predstavljalo je

manju upravnu jedinicu distrikta grada Tešnja.1 Jedna od glavnih karakteristika je

situiranost izvan glavnih komunikacijskih pravaca, što je u prošlosti predstavljalo, a i

danas predstavlja značajan činilac razvoja. Ovakav položaj je, svakako uslovio i

relativno mali broj pisanih izvora koji se odnose na istraživano područje.

Već od ranije je poznata činjenica da je okolina Tešnja (župa Usora) u srednjem

vijeku bila naseljena bogumilima, o čemu, između ostalog, svjedoče i njihovi nadgrobni

spomenici stećci. Iako historijski podaci koji govore o tešanjskom kraju nisu brojni,

potvrdu o postojanju veće koncentracije stanovništva u srednjem vijeku potvrđuju

materijalni ostaci sa više desetina lokaliteta. Znamo da je stećaka u prošlosti bilo znatno

više, ali ih je do danas sačuvano vrlo malo. Engleski historičar i putopisac Arthur J.

Evans je 1875. godine proputovao kroz Bosnu i Hercegovinu, i o tome napisao svoj

veliki putopis, u kojem je prvi opisao stećke iz tešanjskog kraja sa nekropole Bajina

glava u selu Vukovo.2 Za njega su ti spomenici bili misteriozno kamenje koji su prema

njegovom mišljenju imali molitvenu namjenu.3

Srednjovjekovni lokalitet sa stećcima u narodu poznat kao Kamen nalazi se u

naselju Oraš Planje, koje je od centra Tešnja udaljeno oko 6 km zračne linije, u pravcu

zapada. Ovo naselje nalazi se neposredno u blizini entitetske linije, a između

naselja Džimilić Planje sa juga, Mrkotića sa sjeverozapada, Jelaha na sjeveru

i Jevadžija na sjeveroistoku. Prvi pisani spomen ovog naselja imamo iz 1570. godine,

zatim iz 1604. godine, u opširnom popisu Bosanskog sandžaka.4 Ovo selo u tadašnjoj

tešanjskoj nahiji Gazi Husrev-beg je otkupio od izvijesnog Ahmeda vojvode5 kojem je

selo do tada pripadalo.6 U svim osmanskim dokumentima ovo naselje se spominje kao

Plane, dok se u prvom austougarskom popisu iz 1879. godine, ovo naselje spominje pod

nazivom Orašje.7

Još od prije je bilo poznato da u naselju Oraš Planje postoje stećci. Naime,

istaknuta arheologinja i historičarka Nada Miletić evidentirala je u ovom naselju

obližnji lokalitet Brusovi koji je evidentiran i u Arheološkom leksikonu BiH u skolopu

regije 8, pod rednim brojem 13. Ona navodi da se na ovom lokalitetu nalazi devet

amorfnih blokova, koji su oštećeni. Također, navodi da ih je na ovom lokalitetu bilo više,

1 Pavo Anđelić, O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore u srednjem vijeku, Prilozi, Institut za

istoriju, god. XIII, br. 13., Sarajevo 1977., str. 21. 2 Šefik Bešlagić, Stećci – Kultura i umjetnost, Sarajevo 1982., str. 12. 3 Artur Dž. Evans, Kroz Bosnu i Hercegovinu u vrijeme pobune 1875., Sarajevo 1965., str. 139-140. 4 Amina Kupusović, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, sv. III, Sarajevo 2000., str. 343-344. 5 Miroslav Niškanović, Porijeklo stanovništva tešanjskog kraja, Glasnik zemaljskog muzeja BiH, n.s. 41/42.,

Srajevo 1987., str. 6. 6 Adem Handžić, Dokument o prvom službenom popisu Gazi Husrev begova vakufa iz 1604.godine, Anali

Gazi Husrev begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo 1990., str. 14. 7 Haupt-Uebersicht der politischen Eintheilung von Bosnien und der Herzegovina (Glavni pregled političkog

razdielenja Bosne i Hercegovine), str. 6.

https://hr.wikipedia.org/wiki/D%C5%BEimili%C4%87_Planje

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mrkoti%C4%87

https://hr.wikipedia.org/wiki/Jelah_(Te%C5%A1anj,_BiH)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Jevad%C5%BEije


11

ali su uništeni. Ovu nekropolu je datirala u kasni srednji vijek.8 Nažalost, danas je ova

nekropola u potpunosti uništena prilikom izgradnje jedne porodične kuće Unkić.

Na osnovu autorovih terenskih istraživanja evidentirano je 46 novih stećaka na

području Oraš Planja. Ova novootkrivena srednjovjekovna nekropola predstavlja do

sada najbrojniju nekropolu na području općine Tešanj pa i šire. Lokalitet na kojem se

nalaze 42 stećka smješten je na uzvišenju s lijeve strane puta, ako dolazimo iz pravca

Jelaha i Potočana, nedaleko od novoizgrađene džamije. Ovaj lokalitet u narodu je poznat

kao Kamen, dok je u savremenim kartama ovaj lokalitet zabilježen pod nazivom Huskića

kamen. Na ovoj nekropoli preovladavaju sarkofazi (sanduci), koji su većim dijelom

oštećeni usljed atmosferskog djelovanja, a neki od njih imaju amorfan oblik.

Svi stećci su bez ukrasa i orjentisani su u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Za sada

nije moguće tačno datirati period u kom su ovi stećci nastali. Također su primjetni i

ostaci sljemenjaka, kao i sferolita koji su najvjerovatnije pronalaženi u obližnjoj rijeci

Usori. Većina stećaka je utonula u zemlju i obrasla mahovinom. Na osnovu rasporeda

stećaka i vidljivih većih i obrađenih kamenih fragmenata, može se ustanoviti da je na

ovom lokalitetu bilo daleko više stećaka, ali su vremenom uništeni ili su utonuli pod

zemlju. Njiva na kojoj se nalazi ova nekropola (k.č. 131/2) danas se nalazi u vlasništvu

Sulejmana Hadžića. Nekoliko desetina metara od ove nekropole na sjevernu stranu,

nalazi se jedan veći sljemenjak (sl. 1. – stećak br. 23) koji je pomjeren iz svog prvobitnog

položaja (sl. 4.). Vjerovatno je i ovaj sljemenjak pripadao nekada većoj nekropoli

Kamen. Sljemenjak se nalazi na njivi (k. č. 133/2) ispred kuće Smajić Mehmeda, u čijem

je vlasništvu i njiva na kojoj se nalazi ovaj stećak.

8 Arheološki leksikon BiH, tom II, Sarajevo 1988., str. 116.


12

Sl. 1. Raspored stećaka i nekropola

Sl. 2. Nekropola Kamen

Sl. 3. Dio stećaka sa nekropole Kamen Sl. 4. Stećak ispred kuće Smajića


13

Oko stotinjak metara od ove nekropole ispred kuće Ferida Ćorića (k.č. 71/3),

nalazi se jedan veći sarkofag koji je djelimično oštećen (sl. 5. i sl. 1. – stećak br. 24). Ovaj

stećak je po svojoj obradi i kvalitetu najbolje obrađen. Uz ovaj stećak nalaze se i veći

fragmenti jednog uništenog stećka. Tokom svoje terenske posjete 5. marta 2015.

godine, autor ovog rada je pored ovog stećka pronašao alatku čija tačna namjena još

nije utvrđena (sl. 6.). O nalazištu je obaviješten direktor tešanjskog muzeja Ernad

Prnjavorac, koji je ovaj nalaz i preuzeo od porodice Ćorić, tokom njegove posjete ovom

lokalitetu 7. marta 2015. godine. Alatku je pronašao sadašnji vlasnik parcele baš uz ovaj

stećak, tokom raščišćavanja terena. Stećak se nalazi u neposrednoj blizini nekadašnje

nekropole Brusovi. Od ovih 46 stećaka, uspio sam utvrditi dimenzije njih 25, dok su

ostali svojim većim dijelom utonuli u zemlju te nije bilo moguće utvrditi dimenzije

preostalog 21 stećka na ovoj nekropoli. Potrebno je naglasiti da visina stećaka

predstavlja samo nadzemni dio. Dimenzije ovih stećaka prema šemi na sl. 1. su:

Stećak 1 – 177 x 100 x 75 cm Stećak 14 – 110 x 90 x 20 cm


Stećak 3– 186 x 100 x 10 cm Stećak 16 – 110 x 90 x 20 cm


Stećak 5 – 188 x 180 x 15cm Stećak 18 – 160 x 100 x 20 cm








Stećak 13 – 104 x 94 x 20 cm

Sl. 5. i 6: Stećak ispred kuće Ćorića i srednjovjekovna alatka pronađena uz stećak

Stotinjak metara u pravcu Potočana sa desne strane puta nalazi se još jedan

usamljeni stećak, ispred kuće Hasana Sarajlića (k.č. 69/1). Stećak je u obliku sanduka i


14

na njemu su primjetna velika oštećenja (sl. 7.). Nekih par stotina metara na istočnu

stranu od nekropole Kamen nalazi se uz samu ivicu njivskog puta jedan usamljeni

sljemenjak (sl. 8.). Na osnovu predaje mještana Oraš Planja i okolnih mjesta, ovuda je

prolazio stari srednjovjekovni put. Ova njiva koja se također naziva Kamen (k.č. 471/1)

nalazi se u vlasništvu Ifete Talo.

Osim navedenih materijalnih ostataka u vidu stećaka ovo naselje posjeduje i neke

interesantne toponime poput toponima Zborišta9 nedaleko od nekropole Kamen u

pravcu Potočana. Ovaj toponim je bez sumnje nastao kao odraz društvenog života na

ovom prostoru. Zatim toponim Mešćema koja je označavala osmansku sudnicu,

odnosno kadijsku rezidenciju u određenom mjestu. Sve navedeno svjedoči da se i u

srednjem vijeku na ovom prostoru odvijao aktivan društveni život.

Sl. 7. Oštećeni stećak ispred kuće Sarajlića

Stećci u Oraš Planjama predstavljaju materijalna svjedočanstva srednjovjekovne

starosti tog naselja. Opisane srednjovjekovne nekropole i stećci u Oraš Planjama

zaslužuju, svakako, detaljnije istraživanje, posebno zbog činjenice da su do sada bili

nepoznati, a koje sam označio kao nekropolu Kamen, te još 4 stećka koji se nalaze

nedaleko od ove nekropole. U ovom trenutku svi stećci su ugroženi širenjem naselja i

prijeti im potpuno uništenje. Kako je vidljivo, svih devet stećaka sa nekropole Brusovi

9Zborište - mjesto na kojemu se održavaju zborovi (skupovi).


15

su uništeni. Slična sudbina sustiže i nadgrobnike na lokalitetu Kamen. Ukoliko se ne

poduzmu odgovarajuće mjere zaštite, oni će relativno brzo u potpunosti nestati.

Sl. 8. Usamljeni sljemenak

Literatura:

1. Adem Handz ic , Dokument o prvom službenom popisu Gazi Husrev begova vakufa

iz 1604.godine, Anali Gazi Husrev begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo 1990.

2. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom II, Sarajevo 1988.

3. Artur Dz . Evans, Kroz Bosnu i Hercegovinu u vrijeme pobune 1875., Sarajevo 1965.

4. Haupt-Uebersicht der politischen Eintheilung von Bosnien und der Herzegovina

(Glavni pregled političkog razdielenja Bosne i Hercegovine), Amtliche Ausgabe

(Sluz beno izdanje), Sarajevo 1880.

5. Amina Kupusovic , Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, sv. III,

Sarajevo 2000.

6. Miroslav Nis kanovic , Porijeklo stanovništva tešanjskog kraja, Glasnik zemaljskog

muzeja BiH, n.s. 41/42, Srajevo 1987.

7. Pavo Anđelic , O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore u srednjem vijeku,

Prilozi, Institut za istoriju, god. XIII, br. 13., Sarajevo 1977.

8. S efik Bes lagic , Stećci centralne Bosne, (Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne

i Hercegovine), Sarajevo 1967.

9. S efik Bes lagic , Stećci. Kataloško-topografski pregled, Veselin Masles a,

Biblioteka Kulturnonasljeđe, Sarajevo 1971.

10. S efik Bes lagic , Stećci – Kultura i umjetnost, Sarajevo 1982.


16

Fahir SUKANOVIĆ, prof.

Nasiha MUJČINOVIĆ, prof.

OSNIVANJE I RAZVOJ OSNOVNE ŠKOLE U HUMCIMA

Uvod

Govoriti, a pogotovo pisati, o osnivanju i razvoju škole u Humcima je veoma teško

i nezahvalno. To iz razloga što iako je Osnovna škola u Humcima osnovana relativno

kasno (tek nakon drugog svjetskog rata ), ali i zbog uništene i tokom rata 1992. - 1995.

godine odnesene dokumentacije pa nam nisu bila dostupna originalna i kvalitetne

dokumenta iz ove oblasti. Ipak, zaslugom i angažmanom ljudi koji su samoinicijativno

bilježili i zapisivali neke događaje tokom i iz tog perioda može se steći jedna relativno

jasna slika o osnivanju i razvoju osnovne škole u ovom mjestu sa područja opštine Čelić.

Naseljeno mjesto Humci

Ovakvo kasno osnivanje i formiranje osnovne škole na ovom planinskom

prostoru ima svoje razloge u samoj geografskoj i komunikacijskoj poziciji odnosno

izoliranosti Humaca kao naseljenog mjesta na planini Majevici i na samom rubu opštine

Lopare kojoj je u to vrijeme pripadalo. Humci su selo sa 2000 – 2500 stanovnika i sa

oko 400 – 500 domaćinstava koje se sastojalo od naseljenih mjesta: Humci (Donja

mahala i Gornja mahala), Sitari sa bošnjačkim stanovništvom, te Miladića i Brezja sa

srpskim stanovništvom. Ova naselja su bila organizirana kao tri mjesne zajednice:

Humci (Donji Humci, Gornji Humci, Sitari ), Brezje i Miladići.

Gledano geografski, Humci se nalaze u jednoj kotlini u samom središtu planine

Majevice i sa svih strana je okruženo vrhovima ove planine kao što su: Begova voda,

Plane, Žunovo, Nišan, Stublić itd., tako da su kroz svoju historiju bili prilično izolovani

u svim aspektima, a posebno komunikacijski. Sve do 1992. godine putna povezanost

ovog mjesta sa svijetom išla je relacijom: Humci – Čelić – Brčko u dužini od 35

kilometara, ili Humci – Čelić – Lopare – Tuzla u dužini od 70 kilometara, tako da se za

Humce moglo kazati da su „slijepo crijevo“ u kome se završavao „slijepi put“. Tek 1992.

godine izgrađen je i otvoren put Humci – Jasenica – Previle – Tuzla u dužini od 35

kilometara, što je napokon riješilo pitanje komunikacijske izoliranosti ovog mjesta i

cijelog kraja.


17

Naziv mjesta Humci

Nažalost o ovome nismo pronašli pisane tragove ali se na osnovu usmenih

predanja mogu formulirati bar tri pogleda na nastanak i porijeklo imena Humci kao

naseljenog mjesta:

1. Naziv Humci su dobili po doseljenicima iz Hercegovine iz mjesta Humac ispod

planine Hum;

2. Po porodici Humc evic c iji potomci i danas z ive u zaseoku Sitari, a doselili su se

iz Crne Gore i vjerovatno na ovom prostoru formirali naselje;

3. Po mnogobrojnim i raznim vrstama humki (uzvis enja) koje se mogu pronac i i

vidjeti na raznim lokalitetima a posebno na mjestima pored kojih su prolazili

stari rimski, turski ili austrougarski putevi;

Period od 1945. godine

Prema usmenom predanju prvi pismeni čovjek iz Humaca je bio Šerif Šerifović.

On je bio prvi dućandžija u selu i njemu je većina humčana u vrijeme kada je živio

donosila poštu i druga dokumenta koja je trebalo pročitati ili napisati. Bio je samouk.

Osim njega kao pismeni samouki humčani spominju se još i ovi:

1. Emin S erifovic – radio kao duc andz ija

2. Ago Muratovic – radio kao duc andz ija

3. Bas o (Alija) Muratovic – radio kao trgovac

4. Tanjic Alija – radio kao duc andz ija (Gornji Humci)

5. Jusic (Ibrahim) C erim – kasnije zavrs io Medresu u Tuzli i radio kao imam na

ovom podruc ju

Prvi polaznici škole iz Humaca

I prije nego što je osnovana škola u Humcima bilo je slučajeva, mada

pojedinačnih, da su neku ljudi slali svoju djecu da pohađaju osnovnu školu u neka druga

mjesta gdje su škole već postojale. Obzirom da je Šibošnica koja je udaljena pet

kilometara od Humaca bila najbliža nekoliko učenika je pohađalo ovu školu:

1. Adil (Emin) S erifovic – zavrs io je dva razreda s to je bilko dovoljno za

opismenjavanje; znao je c itati i pisati; bio je priuc en stolar;

2. Galib (Ago) Muratovic – zavrs io je zajedno sa Adilom S erifovic em dva razreda i

nauc io je c itati i pisati.Kasnije se dos kolovao,z ivio je u Brc kom i radio kao

mehanic ar;

3. S evko (Meho) Ahmetovic – zajedno sa Adilom i Galibom zavrs io dva razreda i

nauc io c itati i pisati Z ivi u C elic u i bavi se poljoprivredom.


18

Ovi polaznici osnovne škole su III i IV razred završili u Humcima sa generacijom

koja je ove razrede pohađala školske 1948/49 godine. Osim njih Ahmet (Rašid) Bašić

je pohađao i završio četiri razreda osnovne škole u Rahiću, da bi kasnije završio

Medresu u Brčkom i radio je kao imam u Humcima, Ratkovićima, Ograđenovcu kod

Rahića i Brčkom.

Vjerska pouka u mektebu

Jedan od oblika i načina podučavanja u Humcima prije osnivanja škole bila je i

mektebska pouka, koja je osim čitanja i učenja Kurana pružala i mogućnost i učenja

arapskog pisma. Iako to učenje i opismenjavanje nije bilo na maternjem jeziku bio je to

svakako određeni napredak obzirom da je najveći broj ljudi u to vrijeme u ovom mjestu

bio nepismen.

Organizovanje vjerske pouke u Humcima počelo je 1942. godine pod

rukovodstvom, u organizaciji i realizaciji ef. Mularifa Bašića koji je radio kao imam –

vjerski službenik. Zgrada mekteba se nalazila u prostoru starog mezarja (groblje) pored

puta za Bašiće i Latifoviće.

Polaznici mektebske pouke između ostalih bili su:

1. BES IC (MEHO) HAMDIJA

2. C ELIKOVIC (IBRO) FATIMA

3. S ERIFOVIC (EMIN) KADA

4. S ERIFOVIC (NEDZ IB) C AZIM

5. S ERIFOVIC (OMO) OMER

6. MUJC INOVIC (EMIN) ĐULA

7. S ERIFOVIC (RIFWR) AZEMA

8. EMINOVIC (BEGO) MEVLUDIN

9. ZUKANOVIC (EMIN) HAMID

10. MEDIC (AHMET)AHMO

11. MEDIC (NEDZ IB) EMIN

12. SELIMOVIC (MUHAMED) S EVKO – MRKONJA

13. FEJZIC (MUHAREM) MUJO

14. MUJKIC (SALIH) AHMET

15. TALETOVIC (MUHAREM) HALIL

16. LATIFOVIC (ALIJA) BEKRIJA

17. LATIFOVIC (ALIJA) AHMET

18. DURAKOVIC (HAZIZ) HAZIM

19. TANJIC (ALIJA) SULEJMAN


19

Tečaj za opismenjavanje

Osim mektebske nastave u zgradi mekteba (smještena u prostoru mezarja i

nažalost porušena) se od 1943. godine osniva i organizira tečaj za opismenjavanje

omladine. Ovaj tečaj su pohađali polaznici koji su po godinama prevazišli mektebsku

nastavu, i ovaj tečaj nije bio obavezan.

Tečaj je vodio, organizirao i realizirao Zekerija Livadić iz Vražića po zaninmanju

vjerski službenik – imam. Učilo se čitanje, pisanje i račun, a tečaj su između ostalih

pohađali:

1. BES IC (BEC O) MUJO

2. KADRIC (HASAN) EMIN

3. KADRIC (HASAN) MEHO

4. MUJC INOVIC (MEHO) RAS ID

5. MUJKIC (SALIH) HAMZA

6. C ELIKOVIC (IBRO) HAS IM

7. DURAKOVIC (HAZIZ) NAZIL

8. S ERIFOVIC (IBRO) HAMID

9. S ERIFOVIC (MUSTAFA) NAZIF

10. BAS IC (AHMO) JUKO

Osim uloge opismenjavanja na maternjem jezikutečaj je posredno odigrao još

jednu značajnu ulogu jer je omogućio da kroz tzv. krađu, obzirom da je radio u

popodnevnim satima, da djeca koja su ujutro dolazila u mekteb te sadržaje prepišu i

uvježbaju pa je i na taj način određen broj djece naučio čitati i pisati.

Osnivanje škole u Humcima

Prva školska zgrada u Humcima bila je kuća Alije Muratovića zvanog Karo u kojoj

je tada na spratu živio njegov sin Bašo Muratović, koji će kasnije postati trgovac. Škola

je otvorena u prizemlju navedene kuće. Kasnije je na tom mjestu kuću imao Muharem

Jusić – Bekrija u zaseoku Gaj (ta je kuća srušena 2008. godine i na toj lokaciji je kuću

napravio Muharemov sin Mirsad Jusić koji radi kao automehaničar u auto servisu

„Jusić“ u Humcima). Škola je počela sa radom u aprilu 1946. godine. Za sada nepoznatog

datuma u aprilu 1946. godine Emin Šerifović je u mekteb doveo učiteljicu Sadiku

Poparu koja je tog dana kao prva učiteljica u prvoj školi u Humcima sve polaznike

tadašnje vjeske pouke upisala u prvi razred osnovne škole za školsku 1945/1946

godinu. Obzirom da su upisana djeca već imala određena predznanja iz čitanja i pisanja

stečena na vjerskoj pouci i kroz tzv. „krađu“ onoga što su učila na tečaju za

opismenjavanje u mektebu, svi upisani polaznici ovog razreda su do kraja te školske

godine uspješno završili prvi (I) razred. Polaznici ovog prvog razreda novoformirane


20

škole za školsku 1945/46 godinu osim polaznika mekteba bili su i drugi polaznici među

kojima su:

1. BAS IC (AHMO) MEHO

2. BAS IC (JUKO) KADEMLIJA

3. BAS IC (SAFER) BEGO

4. SUKANOVIC (BAJRO) HANA

5. BAS IC (MEHMED) HANA

6. MURATOVIC (AGO) DZ EMILA

7. DURAKOVIC (HAZIZ) HAZIM

8. SUKANOVIC (LEJLIJA) SULEJMAN

9. FEJZIC (KASIM) HAJRO

10. DUGALIC (SALKO) FAIK

11. HODZ IC (OSMO) SADIK

12. POBRIC (HASAN) ZAIM

13. DERVIS EVIC (HAJRAN) SEFIJA

14. TANJIC (ALIJA) SULEJMAN

15. BLAGOJEVIC (Z IVKO) VLADO

16. BLAGOJEVIC (Z IVKO) BOGOSAV

17. ĐOKIC (Z IVKO) MILAN

18. ĐOKIC (MILAN) MILORAD

19. ILIC (JOVICA) ANA

20. SIMEUNOVIC (DUS AN) JOKA

21. ĐOKIC (Z IVKO) MILO

22. MITROVIC (MILOS ) JOVAN

Ovom popisu polaznika prvog razreda treba dodati i prije navedene polaznike

vjerske pouke u mektebu jer je školske 1945/46. godine upisan samo jedan prvi razred

a bilo je po sjećanju i kazivanju svjedoka i polaznika preko 30 učenika.

Naredne školske 1946/47. godine ovi učenici su polaznici drugog (II) razreda, a

nova generacija učenika se upisuje u prvi (I) razred. Sa početkom ove školske godine

(1946/47) u Humce na službu dolazi i novi učitelj Hamdija Odobašić iz Tuzle, koji na

ovaj posao dolazi po „partijskom zadatku“. Ovaj učitelj vodi oba ova razreda, i to prvi

razreda do podne (prva smjena) i drugi razred poslije podne (druga smjena), školske

1946/47. godine.

Naredne školske godine, 1947/48. u Humcima školu vodi učitelj Hamdija

Odobašić koji u toj školskoj godini vodi sva tri razreda, i to novoupisani prvi,drugi i treći

razred i vodi ih do kraja te školske godine.

Naredne 1948/49. školske godine umjesto Hamdije Odobašića posao učitelja u

Humcima preuzima učitelj Salih Žunić iz Tuzle. On te školske godine već vodi dvije


21

kombinacije razreda i to I-III i II-IV. Učitelj Salih Žunić radi do kraja te školske godine i

izvodi prvu generaciju učenika škole u Humcima sa završena četiri (4) razreda.

Školske 1949/50. godine upisuje se ponovo jedno odjeljenje prvog razreda, ali

isto tako i završava druga četverorazredna generacija škole u Humcima koju vodi i

izvodi učiteljica Beba (prezime nepoznato)

Treba naglasiti da je prva generacija prvog (I) razreda školske 1945/46. godine

nastavu pohađala u kući Alije Muratovića, dok se u narednim školskim godinama :

1946/47; 1947/48; 1948/49 nastava odvijala u zgradi mekteba.

Četverorazredna škola u Humcima

Obzirom na vjerovatno povećanje broja polaznika škole u Humcima i na činjenicu

da su osim prve za ostale školske godine prve četverorazredne generacije nastava

organizovana u mektebu , javila se potreba da se u ovom mjestu izgradi zgrada

četverorazredne škole.Ista je sagrađena školske 1949/50 godine.

Gradnja zgrade počela je 1949 godine, a zavrešena je i otvorena u proljeće 1950

godine. Izgrađena je dobrovoljnim radom mještana Humaca i bila je u građevinskom

smislu vrlo kvalitetna obzirom da je pripadala u tzv. seoske škole, i vjerovatno

područna škola škoile u Šibošnici (škola u Šibošnici je vjerovatno već bila

osmorazredna). Vrijeme u kojem je građena je u Humcima bilo sa ekonomskog aspekta

veoma teško jer je 1949. godina u tadašnjoj Jugoslaviji bila „gladna godina“. Školska

zgrada je bila jednospratnica i imala je četiri učionice i četiri stana za učitelje. U toku

svog dvadesetpetogodišnjeg rada u njoj su radili mnogobrojni učitelji među kojima su:

1. RAJKA CVJETINOVIC

2. RATKO

3. NEĐO KNEZ EVIC

4. BRANKA KNEZ EVIC

5. ISMET ASIFIC

6. ARIFA HASIFIC

7. MITAR FILIPOVIC

8. MILANKA FILIPOVIC

9. MEHMEDALIJA MES IC

10. JOVO ILIC

11. DRAGOSLAV

12. RODOLJUB

13. DRAGAN MIS KOVIC

14. ARIFA MIS KOVIC

15. DRAGO PAJKANOVIC

16. TOMO DELIC

17. PANTELIJA STEVIC


22

18. MILICA STEVIC

19. JOVO DAVIDOVIC

Od četverorazredne do osmorazredne škole u Humcima

Potrebno je napomenuti da već u ovom periodu kad u Humcima nema

osmorazredne škole (1950 – 1975) ima učenika koji pohađaju i završavaju

osmorazrednu osnovniu školu. Tako naprimjer Eminović Muharem, Čakarić Sulejman,

Latifović Ahmet iz Humaca i Mihajlović Vlado iz Miladića školske 1953/54. godine

upisuju peti (V) razred tzv. male gimnazije u Koraju, a školske 1954/55. upisuju i šesti

(VI) razrediste gimnazije. Poslije toga istu napuštaju osim Čakaraić Sulejmana (ratno

siroče koje je prihvatio i odhranio Šerifović Emin) koji naredne dvije školske godine

1955/56. i 1956/57. završava i sedmi (VII) odnosni i osmi (VIII) razred ove gimnazije.

Takođe treba napomenuti da prije izgradnje i otvaranja osmorazredne škole u

Humcima (1975) je bilo pojedinačnih slučajeva da učenici iz Humaca nastavljaju

školovanje od V – VIII razreda u Šibošnici, gdje je već bila u funkciji osmorazredna škola

a među njima su i: MUJKIĆ HAŠIM, BAŠIĆ NEVRES, POBRIĆ MEHMED, SUKANOVIĆ

RAMIZ, ŠERIFOVIĆ RIZAH, TANJIĆ RIZAH.

Od 1970. godine u prostorijama „čitaonice“ koja je u stvari bila seoska kafana

omogućava se za učenike iz Humaca pohađanje petog (V) razreda, koji je pohađala

većina učenika koja je završila četvrzi (IV) razred dok je nastavak školovanja do osmog

(VIII) razredamorao biti nastavljen u školi u Šibošnici na „dobrovoljnoj osnovi“.

Školske 1970/71. godine na toj lokaciji je organizovana prva generacija petog (V)

razreda kojeg su između ostalih pohađali: SUKANOVIĆ (MUHAREM) HARIZ, KADRIĆ

(MEHO) MEHMED, JUSIĆ (ALIJA) BEGO, LATIFOVIĆ (HAMDIJA) NIHADA, KADRIĆ

(EMIN) SEAD.

Školske 1971/72. godine organizuje se pohađanje druge generacije petog (V)

razreda u prostorijama „čitaonice“ koji između ostalih pohađaju: KADRIĆ (MEHO)

VEHID, FEJZIĆ KANETA, MALIKIĆ (OSMO9 RAŠID, ŠERIFOVIĆ (HAMZA) AHMET,

MUJKIĆ (HAMZA) ELFEZA, POBRIĆ (MURADIF) SENAHID, FEJZIĆ IBRAHIM, TANJIĆ

ŠEVALIJA, ILIĆ RUŽICA I ILIĆ DRAGAN iz Miladića i RIKIĆ JUKA iz Brezja.

Treća generacija petog razreda u Humcima se upisuje 1972/73. školske godine koju

između ostalih pohađaju: KADRIĆ (HAKIJA) VEHBIJA, BAŠIĆ (RAŠID) ZIJAD, KADRIĆ

(EMIN) MIRSAD, MEHMEDOVIĆ (MEŠA) OSMAN.

Školske 1973/74. godine prestaje sa radom ovo odjeljenj petog razreda u Humcima,

pa nema upisa u isti ni školske 1974/75. godine, ali već te 1975. godine gradi se i otvara

zgrada omogodišnje osmorazredne škole u Humcima.


23

Osmorazredna škola u Humcima

Zgrada osmorazredne osnovne škole u Humcima izgrađena je na parceli „Brana“

koja je bila u vlasništvu Lejlije Sukanovića i Beće Mujčinovića.

Škola je otvorena 25. 12. 1975. godine, a privilegiju da je simbolično otvori imao

je „prvi“ i – kako Humčani kažu – „pravi“ učitelj koji je radio u Humcima Hamdija

Odobašić, koji je u to vrijeme radio kao profesor i direktor Srednje medicinske škole u

Tuzli. Bila je to savremena zgrada sa osam učionica, četiri kabineta, fiskulturna sala,

svlačionice i kupatila za učenike sa riješenim pitanjem snabdijevanja vodom. Isti dan je

otvoren i novoizgrađeni vodovod, a u njegovoj gradnji kao i u gradnji same škole

posebno značajno mjesto na angažmanu oko istog zauzimaju tadašnji aktivisti mjesne

zajednice Humci Mevludin – Hajrudin Mehmedović i Halil Taletović. Škola je bila

opremljena parnim grijanjem, savremenim namještaje i nastavnim sredstvima i

učilima.

Dakle, školske 1975/76. godine učenici od I do IV razreda iz stare

četverorazredne školske zgrade prelaze u novoizgrađenu osmorazrednu, V; VI; VII i VIII

razredi se formiraju od učenika koji su bili prestali pohađati školu poslije četvrtog

razreda, kao i od učenika koji su ove razrede već pohađali u školi u Šibošnici.

Interesantno je za primijetiti i napomenuti da je škola u Humcima od 1975. do

1992. godine, iako je bila osmorazredna i sa dovoljnim brojem odjeljenja (3 – 4 po

razredu) i učenika (450 – 500) ova škola cijelo to vrijeme ne stiče status samostalne

škole nego radi kao područno odjeljenje škole u Šibošnici.

Najveći broj rukovodnog osoblja, učitelja i nastavnika ove škole u periodu od

1975. – 1992. godine je bio srpske nacionalnosti (preko 90 %) mada je sastav

stanovništva i djece koja su pohađala nastavu bio dominantno bošnjački (preko 90%).

Svoje radno mjesto u ovoj školi kao njeni bivši učenici nisu mogli dobiti ni prvi

nastavnici iz Humaca, Hasan Medić (1988) i Fahir Sukanović (1989), koji su navedenih

godina diplomirali tehnički odgoj na Višoj pedagoškoj školi, danas Filozofski fakultet u

Tuzli.

Samostalnost škole u Humcima

Rat u Bosni i Hercegovini koji počinje nakon proglašenja njene nezavisnosti i

priznanja njene samostalnosti i priznanja od strane Evropske Unije i Ujedinjenih Nacija

uzrokovao je da Osnovna škola „Krsto Bjeletić Krcun“ u Šibošnici, 15. maja 1992. godine

prestane sa radom, čime je sa radom prestalo i područno odjeljenje ove škole u

Humcima.

Obzirom da se zgrada do tada centralne škole u Šibošnici nalazila između linija

sukoba (srpske snage su uspostavile liniju na Piperima i Lukavici, a bošnjačke i

hrvatske na Drijenči, Nahviocima i Miladićima), a zbog potrebe odgoja i obrazovanja

djece u ratnim uslovima donosi se odluka o osnivanju osnovne osmorazredne škole u


24

Humcima. Naime, zbog ratnih dejstava djeca humačkog i izbjeglog nahviočkog i

šibošničkog područja uopšte nisu pohađali nastavu u školskoj 1992/93. godini.

Javna ustanova Osnovna škola „Humci“ u Humcima osnovana je odlukom

Skupštine opštine Čelić broj 01-120/93 od 13. 03. 1993. godine. Bio je to vrlo značajan

akt i značajan događaj za ovu školu kao i cijelo ovo područje opštine Čelić, jer nakon

skoro 50 godina ona dobija pravni osnov da radi kao samostalna ustanova.

Školske 1993/94. godine Osnovna škola „Humci“ još uvijek koristi pečat i

dokumente osnovne škole u Breškama kod Tuzle.

Odlukom Višeg suda u Tuzli od 17.06.1994. godine škola je zvanično registrovana

kao pravni subjekt i stekla sva zakonom predviđena prava za odgoj i obrazovanje

učenika. Prvi direktor novoformirane škole, JU OŠ „Humci“ u Humcima bio je rahmetli

Mensur Islamović.

Danas škola nosi naziv JU OŠ „Humci“ Humci i čine je centralna škola u Humcima

(devetorazredna), područno devetorazredno odjeljenje ove škole u Šibošnici, područno

odjeljenje u Drijenči (četverorazredno) i područno odjeljenje u Lukavici

(četverorazredno).


25

Mr. Jasmin JAJČEVIĆ

OPISMENJAVANJE U TUZLI U PERIODU 1945-1953. GODINE

Abstrakt

Opismenjavanje u Tuzli nakon Drugog svjetskog rata shvaćeno je kao jedan od

uslova uspješnog razvoja narodnooslobodilačke borbe i revolucije. U ovom radu donose

se podaci o opismenjavanju stanovništva u Tuzli u periodu 1945-1953. godine, tj. u

periodu obnove i prvog petogodišnjeg plana, zaključno sa popisom stanovništva iz 1953.

godine. Bosna i Hercegovina, a i sama Tuzla, je u periodu postratne Jugoslavije bila

suočena sa ogromnim razmjerama nepismenog stanovništva. Nepismenost je naročito

bila izražena kod žena. Najbolji i najekonomičniji, a ujedno i najsvrsishodniji način

opismenjavanja stanovništva u Tuzli vršen je putem analbafetskih tečajeva, koji su u

početku vršeni na oslobođenoj teritoriji, a od jeseni 1944. godine u gradovima,

preduzećima i fabrikama. Proces opismenjavanja u Tuzli u ovom radu predstavljen je

prema intezitetu djelovanja te objašenjen u dva ciklusa. Prvi ciklus obuhvata period od

jeseni 1944. do prvog popisa stanovništva 1948. godine i drugi od 1948. do 1953. godine.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Tuzla, Solina, Tuzlanski srez, prosvjeta,

opismenjavanje, analfabetski tečajevi, pismenost, narodno prosvjećivanje, kultura,

školstvo.

Prosvjetna politika Kraljevine Jugoslavije dovela je do toga da je 1941. godine u

Bosni i Hercegovini bilo nepismeno oko 75% stanovništva. Ovu nepovoljnu sliku još

više će pogoršati Drugi svjetski rat, tako da je Bosna i Hercegovina poslije završetka

rata bila suočena sa ogromnim razmjerama nepismenog stanovništva.1 Ništa bolja

situacija nije bila ni na području sjeveroistočne Bosne. Obrazovanje je bila privilegija

samo malog broja stanovništva i to uglavnom onih iz bogatijih porodica.2 Još u toku

Drugog svjetskog rata na ovom području škole je pohađalo svega 19.000 učenika, a na

6.000 stanovnika dolazio je samo jedan učitelj. Nepismenost je naročito bila izražena

kod žena3, a o tome najbolje govori podatak da je nepismenost ženske populacije u

1 Informativni priručnik o Bosni i Hercegovini, Ured za informisanje pri Predsjedništvu vlade Narodne

Republike Bosne i Hercegovine, br. 7-8, Sarajevo 1951, 19. 2 Denis Bećirović, Prosvjetne i kulturne prilike u sjeveroistočnoj Bosni (1945-1953.), „Stav“, časopis za

kulturu, umjetnost i društvena pitanja, Godina III, br. 8-9, Tuzla, decembar 2004, 83. (dalje: D. Bećirović,

Prosvjetne i kulturne prilike). 3 Enver Lihić, „Ka potpunoj pismenosti“, Kultura u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini 1945-1975.

(dalje: Kultura u SR BiH), Sarajevo 1976, 107; Marko Beroš, „Društveno-ekonomske osnove razvoja kulture

u Bosni i Hercegovini, Kultura u SR BiH, 25.; Azem Kožar, Kultura i umjetnost u narodnooslobodilačkoj borbi


26

Bosni i Hercegovini 1939. godine iznosila 87,65%, dok je postotak nepismenosti kod

muške populacije bio manji u odnosu na žensku populaciju i iznosio je 56,46%.

Nepismenost je posebno bila izražena na selu, prije svega zbog nepostojanja škola, ali i

zbog patrijarhalnih odnosa i interesa vlasti.4

Masovno narodno prosvjećivanje shvaćeno je kao jedan od uslova uspješnog

razvoja narodnooslobodilačke borbe i revolucije. U osnovi su postojala dva pravca

djelovanja, a to je bilo: masovno opismenjavanje stanovništva i obnavljanje i razvoj

redovnog obrazovanja.5 Masovno opismenjavanje stanovništva vršeno je putem

analfabetskih tečajeva, koji su vršeni na oslobođenoj teritoriji, a od jeseni 1944. godine

u gradovima, fabrikama i preduzećima.6

Oslobođenjem Tuzle, ona je osim administrativnog centra postala i kulturni

centar i počelo se organizovano raditi na prosvjetno-kulturnom polju. Glavni zadaci

nove vlasti iz oblasti prosvjete i kulture bili su: likvidacija nepismenosti, podizanje i

obnavljanje porušenih škola, osposobljavanje kadra za rukovođenje analfabetskim

tečajevima i osposobljavanje kadra za škole. U tim poslovima značajnu pomoć pružale

su partijske i masovne organizacije kao što su: Narodni front, Antifašistički front žena,

koji su objašnjavali u početku najaktuelnije osnovne pojave iz higijene, čuvanja

zdravlja, poslova u domaćinstvu, načinu življenja i obradi zemlje.7

Završetkom rata, prilazi se sistematskom rješavanju problema iz oblasti

obrazovanja, sa posebnom pažnjom na likvidaciju nepismenosti. Pored masovnih

organizacija, u toku ljeta 1945. godine formiraju se i mjesni kulturno-prosvjetni odbori,

sa zadatkom da provedu aktivnost na eliminaciji nepismenosti. Važnu podršku ovom

procesu pružit će i Zemaljska komisija za likvidaciju nepismenosti obrazovana pri

Ministarstvu za prosvjetu Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Osnovna zadaća

komisije, kao centralnog organa kojeg su sačinjavali predstavnici Ministarstva za

prosvjetu, masovnih organizacija i kulturno-prosvjetnih društava, bila je da objedini

njihov rad te da preko svojih članova pruži direktnu pomoć tečajevima na terenu i

na području istočne Bosne, (prvi put objavljeno u „Zbornik radova XXXIV kongresa Saveza udruženja

folkorista Jugoslavije, Tuzla 1987, 327 – 340), Bosna i Hercegovina u 19. i 20. stoljeću, Studije i članci, Tuzla

2010, 405-406. (dalje: A. Kožar, Kultura i umjetnost u NOB-i). 4 Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: A BiH), fond Ministarstvo prosvjete Bosne i Hercegovine (dalje: MP

BiH), dokument 257/51, Likvidacija nepismenosti i kulturno masovni rad, Materijal sa konferencije, Sarajevo

1951. 5 Muhamed Nuhić, „Kulturno-prosvjetna i informativno-propagandna aktivnost u Tuzli 1944-1945.

godine“, Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, Narodnooslobodilački rat i revolucija (oktobar 1943. – maj

1945), Knjiga 3, Tuzla 1987, 1020-1021. (dalje: M. Nuhić, Kulturno-prosvjetna i informativno-propagandna

aktivnost u Tuzli 1944-1945. godine). 6 A. Kožar, Kultura i umjetnost u NOB-i, 406. 7 Nizara Mušović-Tadić, Narodno prosvjećivanje u sjeveroistočnoj Bosni u toku NOR-a, Glasnik arhiva i

društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, XXIX/1989, Sarajevo 1989, 129.


27

sreskim komisijama za likvidaciju nepismenosti.8 Izrazito visok procenat nepismenosti

i nedostatak stručnih kadrova, naročito učitelja, usporavao je tempo obnove zemlje.9

U gradu Tuzli i Srezu tuzlanskom 1945. godine radilo je 37 analfabetskih tečajeva

sa ukupno 1.720 nepismenih. Osim toga 23 tečaja zavšila su rad i u njima je naučilo

čitati i pisati 238 polaznika. Na terenu je radilo još 8 kvalifikovanih rukovodioca

analfabetskih tečajeva, dok su ostale tečajeve vodili učitelji i nastavnici srednjih škola.10

U Tuzli je također 1945. godine održan jedan Obrazovni kurs u kome je završilo 30

polaznika, jedan Učiteljski kurs u kome je završilo 39 polaznika i tri tečaja za

rukovodioce analfabetskih tečajeva na kojima je završilo 47 tečajaca. Iste godine u

Tuzli počeo je da se održava i drugi Učiteljski tečaj na kojem je pohađalo 40 kandidata.

Nastavnici na Učiteljskom tečaju bili su profesori gimnazije i nastavnik Učiteljske škole

Nikica Čubelić.11

Za uspostavljanje novog obrazovnog sistema veliki iskorak napravljen je i sa

usvajanjem zakona o sedmogodišnjem školovanju, čime je ustanovljeno obavezno

sedmogodišnje obrazovanje za mlade od sedam do četrnaest godina.12 Zapaženi

rezultati u opismenjavanju primjećuju se naročito od školske 1946/1947. godine, kada

je u okrugu tuzlanskom opismenjeno 45.760 lica od čega je 27.353 otpadalo na žene.13

Do kraja mjeseca februara 1946. godine u Tuzli je bilo 34 analfabetska tečaja sa 807

polaznika. U toku mjeseca marta 1946. godine povećao se broj tečajeva na 5, tako da je

krajem marta u Tuzli bilo 39 tečajeva sa 913 polaznika. Rad je završilo 11 tečajeva sa

247 polaznika sa prosječnom ocjenom – vrlodobar.14

U Tuzli je 1946. godine izvršen popis nepismenih, a njihov broj je iznosio 2.626.

Preko ljeta bilo je održano 50 predavanja za radnike o značaju pismenosti. Organizovan

je tečaj za rukovodioce među namještenicima rudnika Kreka. Tečaj su završili 17

polaznika, a pored toga na drugom tečaju bilo je osposobljeno 9 omladinaca i 14 žena.

Osiguran je i kredit za 1.000 bukvara, a od sindikata je bilo zatraženo da izrade table.

Također, bila je osnovana sekcija pri mjesnom kulturno-prosvjetnom odboru za

8 A BiH, MP BiH, dokument 1001/48., Progledalo je još sto dvadeset hiljada ljudi. 9 Rosa Cvijanović (priredila), Narodna vlada Narodne Republike Bosne i Hercegovine 1945-1948., Zapisnici,

Sarajevo 1985. 10 Arhiv Tuzlanskog kantona (dalje: A TK), fond Okružni narodni odbor Tuzla (dalje: OKNOT), Prosvjetno

odjeljenje, K-77, br. 4394/45, dok. 11856/1, Prosvjetne prilike okruga tuzlanskog, Tuzla, 23. maj 1945. 11 A TK, OKNOT, Prosvjetno odjeljenje, K-77, br. 4394/45, dok. 11856/4, Prosvjetne prilike okruga

tuzlanskog, Tuzla, 23. maj 1945. 12 D. Bećirović, Prosvjetne i kulturne prilike, 84.; Denis Bećirović, Informbiro i sjeveroistočna Bosna (Odjeci i

posljedice sukoba KPJ – Informbiro 1948-1953), Tuzla 2005, 67. (dalje: D. Bećirović, Informbiro i

sjeveroistočna Bosna). 13 A BiH, MP BiH, dok. 1001/48, Osvrta na zimsku kampanju narodnog prosvjećivanja. 14 Front slobode, br. 60, Godina IV, Tuzla, 14. april 1946. godine, 6.


28

likvidaciju nepismenosti. Ovom kampanjom bilo je predviđeno opismenjavanje oko

1.500 osoba, od čega 1.000 radnika i 500 ostalih građana.15

Tokom 1947. godine u Tuzli je radilo 37 analfabetskih tečajeva, kojima je bilo

obuhvaćeno preko 40% nepismenih lica.16 U 1947. godini izvršen je prijem i raspodjela

bukavara za odrasle na području Tuzlanskog sreza. Tuzlanski srez je od strane

Ministarstva za prosvjetu Narodne Republike BiH primio 11.200 komada bukvara i to

2.500 komada ćirilicom i 8.700 komada latinicom. Ovi bukvari su bili podjeljeni

mjesnim područjima, a služili su za opismenjavanje stanovništva tokom održavanja

tečajeva.17

Pitanje prosvjete bilo je ozbiljno tretirano i u Petogodišnjem planu, koji je

predviđao ne samo ubrzani ekonomski razvoj, već i potpunu likvidaciju nepismenosti

ljudi i žena ispod 45 godina starosti, do 1951. godine.18 Međutim, masovnije

opismenjavanje bilo je nemoguće bez paralelnog educiranja nastavnog osoblja. To i

jeste razlog formiranja Učiteljske škole u Tuzli 1948. godine, kao i otvaranja učiteljskih

tečajeva na kojima su se po skraćenom programu obučavali nastavnici za osnovne

škole. Najbolji učitelji angažovani su kao rukovodioci kurseva za rukovodioce

tečajeva.19

Za pravilno sagledavanje društvenih promjena, posebno kada je u pitanju

opismenjavanje u Tuzli u periodu 1945. - 1953. godine, neophodno je analizirati i stanje

pismenosti po nacionalnoj pripadnosti i stanje po školskoj spremi i polu prema

podacima popisa stanosništva iz 1948. i 1953. godine.20

15 A TK, fond Sreski narodni odbor Tuzla (dalje: SNOT), Prosvjetno odjeljenje, K-93, br. 60435/46, Zapisnik

konferencije od 20. oktobra 1946. godine, Tuzla, 30. oktobar 1946. 16 Front slobode, br. 102, Godina V, Tuzla, 2. februar 1947. godine, 4. 17 A TK, SNOT, Prosvjetno odjeljenje, K-93, br. 30552/47, Prijem i raspodjela bukavara za odrasle, Tuzla, 22.

decembar 1947. 18 A BiH, MP BiH, dok. 1001/48. 19 Isto. 20 Prema prvom poslijeratnom popisu stanovništva iz 1948. godine u Tuzli je živjelo 27.394 stanovnika sa

ukupno 6.757 domaćinastava. Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku,

Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine, Knjiga X, Domaćinstva, Beograd 1956., 23.

Od ovog broja (27.394) stanovnika, stanovnika muškog pola bilo je 13.156, a ženskog 14.238. Federativna

Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku i evidenciju, Konačni rezultati popisa

stanovništva od 15. marta 1948. godine, Knjiga I, Stanovništvo po polu i domaćinstvu, Beograd 1951, 76 i

350. Prema popisu stanovništva iz 1953. godine u Tuzli je živjelo 31.397 stanovnika, od toga je bilo 15.491

muškog i 15.906 ženskog stanovništva, sa ukupno 8.332 domaćinstva. Federativna Narodna Republika

Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku, Popis stanovništva 1953. godine, Knjiga XIV, Osnovni podaci o

stanovništvu, Podaci za naselja prema upravnoj podjeli u 1953. godini, Beograd 1958, 466; Međutim, prema

prvim rezultatima popisa od 31. marta 1953. godine u Tuzli je bilo 31.227 stanovnika, od toga 15.494

muškog i 15.733 ženskog stanovništva, sa ukupno 8.459 domaćinstava. Od ovog broja stalnog stanovništva

privremeno je ilo odstutno 618, a pored stalnog prisutnog privremeno prisutnih stanovnika u vrijeme

popisa bilo je 1.598 stanovnika. (Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku i

evidenciju, Prvi rezultati popisa od 31. marta 1953. godine, Serija B – 1, Statistički bilten, br. 17, Godina IV,

Beograd, jul 1953, 14 i 22.). Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku, Popis


29

Pismenost stanovništva po narodnosti u Tuzli prema popisu od 15. marta 1948.

godine prikazana je u sljedećoj tabeli.21

Gra

d

Pismenost stanovništva po narodnosti u Tuzli po popisu od 15. marta

1948. godine

Pismenost lica starijih od devet godina po narodnosti

Ukupno Srbi Hrvati Neopred-

jeljeni

Ostali

Jugosloveni Ostali

Sveg

a

Pis

men

i

Nep

ism

eni

Sveg

a

Pis

men

i

Nep

ism

eni

Sveg

a

Pis

men

i

Nep

ism

eni

Sveg

a

Pis

men

i

Nep

ism

eni

Sveg

a

Pis

men

i

Nep

ism

eni

Sveg

a

Pis

men

i

Nep

ism

eni

Tu

zla

20

.83

4

15

.46

4

5.3

70

4.0

34

3.7

11

32

3

6.0

49

4.5

14

1.5

35

10

.12

4

6.6

50

3.4

74

23

9

23

3

6

38

8

35

6

32

Iz ove tabele da se primjetiti da je najviše pismenih i nepismenih stanovnika bilo

onih koji su se izjasnili kao „neopredjeljeni“, gdje su između ostalog spadali Bošnjaci,

zbog nacionalnog nepriznavanja. Po zvaničnom popisu stanovništva od 1948. godine,

pismenost stanovništva u Tuzli iznosila je 25,8%.22 Izuzetno je bio veliki broj bez

školske spreme, što je bilo u uskoj vezi sa privrednim i društvenim prilikama.

Borba protiv nepismenosti naročito dobiva na intenzitetu od 1948/1949. godine,

kada se formiraju brojni analfabetski tečajevi. Prema izvještaju o prosvjećivanju za

mjesec novembar 1949. godine u Tuzlanskoj oblasti radilo je 1.012 analfabetskih

tečajeva u koje je obuhvaćeno 20.406 polaznika.23 Prioritet u opismenjavanju imali su

industrijski radnici, u prvom redu rudari drvne i građevinske industrije, članovi

stanovništva 1953. godine, Knjiga XVI, Domaćinstva i porodice, Rezultati potpune obrade i po uzroku,

Beograd 1962, 238. 21 Narodna Republika Bosna i Hercegovina, Zavod za statistiku i evidenciju, Statistički godišnjak 1945.-1953.,

Sarajevo 1954, 58 – 59. 22 Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistku, Konačni rezultati popisa

stanovništva od 15. marta 1948. godine, Knjiga V, Stanovništvo po pismenosti, Beograd 1955, 31. (dalje:

Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine, Knjiga V, Stanovništvo po pismenosti).

Prema ovom popisu, stanovništvo Tuzle po školskoj spremi izgledalo je ovako: bez školske spreme je bilo

15.023, a od toga muškog stanovništva je bilo 5.762, dok je ženskog 9.261, sa osnovnom školom je bilo

7.818 stanovnika od toga muškog 4.575 i ženskog 3.243, sa nižom srednjom školom je bilo 3.338, od toga

muškog 2.024 i ženskog 1.314 te sa višom srednjom školom 1.026 stanovnika, od toga muškog 633 i

ženskog stanovništva 393. Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine, Knjiga V,

Stanovništvo po pismenosti, 116. 23 U ovaj izvještaj nisu uključeni podaci iz svih srezova Tuzlanske oblasti, bez podataka bilo je iz srezova

Bosanski Šamac, Kladanj, Srebrenica, Odžak i grad Bijeljina. A TK, fond Oblasni narodni odbor Tuzla (dalje:

OBNOT), K-57, br. 3496/49, Izvještaj o prosvjećivanju u Tuzlanskoj oblasti za mjesec novembar 1949.


30

seljačkih radnih zadruga, omladina od 15 do 25 godina i građani ispod 45 godina

starosti. Znači, glavni cilj vlasti bio je da obrazuje one kategorije stanovništva koje su

imale ključnu ulogu u realizaciji petogodišnjeg plana.24

Kada je u pitanju narodno prosvjećivanje u gradu Tuzli, početak 1949. godine

obilježen je sa učvršćivanjem rada već postojećih tečajeva, kojih je u to vrijeme bilo 94.

Od tih 94 analfabetska tečaja rad je završilo svega 66, a ostalo se rasulo. Od 1.621

nepismenih, koliko je obuhvaćeno ovim tečajevima, opismenjeno je svega 1.200. Stanje

je bilo bolje kod produžnih tečaja i tečaja osnovnih znanja. Od 7 produžnih tečajeva svih

sedam ih je završilo, a od 20 tečaja osnovnih znanja zavšilo je rad 17 tečaja. Razlog za

slab uspjeh u kampanji likvidacije nepismenosti nije ležao samo u nedovoljnom radu

komisije za likvidaciju nepismenosti, nego najviše u tome što je Povjereništvo za

prosvjetu ostalo bez svog referenta za narodno prosvjećivanje na duže vrijeme. Prema

planu nove kampanje za narodno prosvjećivanje trebalo je da se otvori 70 analfabetskih

tečajeva, koji bi obuhvatili 1.400 nepismenih.25 Također, prema ovoj kampanji

narodnog prosvjećivanja, pored analfabetskih tečajeva, radili su i produžni tečajevi i

tečajevi osnovnih znanja. Radilo je 16 produžnih tečajeva, a na njima je bilo 350

polaznika, dok je od 12 tečajeva osnovnih znanja, završilo 262 polaznika, od čega 145

radnika.26

Među svim analfabetskim tečajevima koji su radili na području grada Tuzle u

1949. godini najmasovniji i najokupljeniji tečaj bio je u selu Solini sa 111 polaznika.

Tečaj je radio u dvije smjene. Jedan od najboljih tečajaca bio je 50-togodišnji

zemljoradnik Mehmed Jahić koji je tom prilikom rekao: „Osjećam se najsrećniji kada

pomislim da ću za kratko vrijeme progledati očima“.27

Iako je u Tuzlanskoj oblasti opismenjen veliki broj radnika, prema podacima iz

avgusta 1952. godine, u Tuzlanskom industrijskom bazenu bilo je oko 10% nepismenih

radnika i 11,44% polupismenih radnika. Očigledno da su tečajevi osnovnih znanja i

produžni tečajevi bili nedovoljni da pruže kompletniju naobrazbu, s obzirom da je

kvalitet tih kurseva bio na niskoj razini. Mnogi tečajevi nisu imali ni elementarnih

preduslova za obrazovni proces, jer su organi vlasti i preduzeća imali prilično nemaran

odnos prema ovom pitanju.28 Od 1951. godine se u nekim većim kolektivima osnivaju

početni prosvjetni tečajevi, u trajanju od 6 mjeseci i osnovni prosvjetni tečajevi u

trajanju od 9 mjeseci, ali su se i oni pokazali kao nepotpuno rješenje, kada je u pitanju

24 A BiH, MP BiH, dok. 1001/48. 25 A TK, fond Gradski narodni odbor Tuzla (dalje: GNOT), Povjereništvo za prosvjetu i kulturu, K-47, F-1,

Izvještaj o radu Gradskog saveza kulturno-prosvjetnih društava u 1949. godini. 26 A TK, GNOT, Povjereništvo za prosvjetu i kulturu, K-47, F-1, Izvještaj o radu Povjereništva za prosvjetu i

kulturu u protekloj godini dana. 27 Među ostalim polaznicima tečaja naročito se ističu Zlata Srabović, Makbula Jahić, Ramiza Petrovac,

Fatima Hodžić i Emin Salkanović. Ovi tečajci su dosad prešli i temeljito naučili 12 slova. Front slobode, br.

193, Godina VII, Tuzla, 18. januar 1949. godina, 3. 28 D. Bećirović, Prosvjetne i kulturne prilike, 84.


31

osnovno školsko obrazovanje.29 To i jeste razlog što se od školske 1951/1952. godine

prišlo ukidanju tečajeva, umjesto kojih su se otvarale dvogodišnje osnovne škole za

radnike.30 Prema izvještaju od 1952. godine na području Tuzlanskog sreza završilo je

sa radom 21 analfabetski tečaj. Broj polaznika koji su uspješno završili tečajeve je 508,

od toga 109 muških i 399 ženskih polaznika.

Pored ovih tečajeva radilo je i 8 produžnih tečajeva. Na ovim produžnim

tečajevima uspješno su završili 151 polaznik, a od toga 54 muških i 97 ženskih

polaznika. Također, radilo je i 7 tečajeva osnovnog znanja. Na njima je uspješno završilo

121 polaznik, od čega 90 muških i 31 ženski polaznik. Radila su i dva početna

prosvjetna tečajeva i 11 osnovno - prosvjetnih tečajeva. Na početnim prosvjetnim

tečajevima završilo je 33 polaznika od toga 29 muških i 4 ženska polaznika, dok je kod

osnovno-prosvjetnih tečajeva uspješno završilo 234 polaznika.31

U narednoj tabeli donose se podaci o stanju pismenosti u Tuzli prema popisu od

31. marta 1953. godine.32

Gra

d

Starije stanovništvo od 10 godina

Uk

up

no

Prema

pismenosti Prema školskoj spremi

Čita i piše

Nep

ism

en

Bez školske

spre

me

Osnovna škola

Niža sred

. šk. za

opš. obraz.

Niže stručne

škole

Sred

nja šk. za

opć. obrz.

Sred

nje stručne

škole

Fak

ult

eti

i

visooke škole

Nep

ozn

ato

Tu

zla Sv

ega

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

Muški

Žen

ski

23

.78

8

11

.61

5

12

.17

3

10

.53

5

8.2

10

1.0

80

3.9

63

2.8

88

6.4

63

4.8

70

3.9

24

94

2

73

9

1.9

13

65

7

35

3

12

2

44

1

21

1

20

6

37

---

---

Prema ovom popisu, pismenost muškog stanovništva je bio daleko veći od

ženskog, što dovoljno pokazuju podaci u tabeli. Prema ovim podacima od ukupno

11.615 stanovnika muškog pola, 10.535 je znalo da čita i piše, a nepismeno je bilo 1.080,

dok je od ukupno 12.173 stanovnika ženskog pola 8.210 znalo da čita i piše, a

29 D. Bećirović, Informbiro i sjeveroistočna Bosna, 69. 30 D. Bećirović, Prosvjetne i kulturne prilike, 85. 31 A TK, SNOT, Odjeljenje za prosvjetu i kulturu, K-93, br. 8761/52, Izvještaj o završenim tečajevima u 1952.

godini, Tuzla, 14. maj 1952. 32 Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistika, Popis stanovništva 1953. godine,

Knjiga IX, Pismenost i školstvo, Podaci za srezove prema upravnoj podjeli u 1953. godini, Beograd 1960, 334.


32

nepismeno je bilo 3.963. Ovi podaci nam govore da su žene imale neravnopravan i

određen položaj u odnosu na muškarce. Nakon rata vlast je nastojala da omogući

ženama pravo na ostvarivanje političkih prava, prava na rad, prava na školovanje,

zaštitu materinstva, a veoma aktivnu ulogu u promociji ženskih prava i osmišljavanju

aktivnosti žena imao je Antifašistički front žena (AFŽ).33

Kada su u pitanju školske prilike, nakon oslobođenja Tuzle započelo se

organizovano raditi na rješavanju prosvjetnih prilika. Trebalo je pristupiti

opismenjavanju stanovništva koje je preraslo za redovno školovanje, a takvih je bilo

mnogo. Već u februaru 1945. godine u oslobođenom pojasu Tuzle radilo je 11 osnovnih

škola sa 2.221 učenikom. Osim opismenjavanja stanovništva kroz analfabetske

tečajeve, intenzivno se radilo na tome da se uključi što veći broj djece u redovno

školovanje.34

Za razliku od tečajeva, otvaranjem dvogodišnjih osnovnih škola, sticalo se trajnije

i kvalitetnije znanje. Decembra 1949. godine, uvodi se sistem obaveznog

osmogodišnjeg obrazovanja, koji je u bitnom mijenjao dotadašnji školski sistem.35

Primarni zadatak u sjeveroistočnoj Bosni, a i u samoj Tuzli bilo je pitanje obuhvata

djece osnovnim školovanjem.

U narednoj tabeli donosi se podaci o osnovnim, produžnim i osmogodišnjim

školama od I – IV razreda na prostoru Tuzle po školskim godinama za period 1946. -

1953. godine.36

Grad Školska godina Škole Odjeljenja Učenici Nastavnici

Svega Ženski Svega Ženski

Tu

zla

1946/1947. 5 46 2.902 1.252 29 22

1947/1948. 7 63 3.688 1.627 44 28

1948/1949. 8 64 3.467 1.547 46 26

1949/1950. 10 67 3.622 1.738 45 31

1950/1951. 11 65 3.574 1.664 52 38

1951/1952. 9 64 3.130 1.484 59 44

1952/1953. 9 66 2.959 1.421 60 46

Prema podacima iz tabele vidi se da se broj škola i odjeljenja iz godine u godinu

povećavao. Najmanje škola, pet, bilo je školske 1946/1947. godine sa ukupno 2.902

učenika i 29 nastavnika. Najveći broj škola, jedanaest, bilo je školske 1950/1951.

33 Promjena položaja žene nakon 1945. godine predstavlja proces političke i kulturne emancipacije te

postupne integracije žene u društvu. Više o položaju žena nakon Drugog svjetskog rata vidi: D. Bećirović,

Informbiro i sjeveroistočna Bosna, 74 – 85; Senija Milišić, O pitanju emancipacije muslimanske žene u Bosni

i Hercegovini, Prilozi Instituta za istoriju, br. 28, Sarajevo 1999, 225-241. 34 Senaid Hadžić, Sead Selimović, Društveni razvoj sjeveroistočne Bosne od 1945. do 1952. godine, Zbornik

radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, br. 6, Tuzla 2005, 85. 35 Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knjiga 2, Sarajevo 1990., 78. (dalje: Istorija SK BiH). 36 Statistički godišnjak 1945.-1953., 475-481.


33

godine, a najveći broj odjeljenja, 67, bilo je školske 1949/1950. godine. Podaci nam

govore da je školstvo u Tuzli sve više napredovalo iz godine u godinu, a samim tim bio

je osposobljen i veliki broj učenika, a i nastavnika koji su igrali važnu ulogu u

poslijeratnom opismenjavanju i školovanju, kako djece, tako i odraslih osoba koje su

bile nepismene.

U Tuzlanskoj oblasti ja na kraju 1948/1949. školske godine, radilo 359 osnovnih

škola sa 77.619 učenika, izvan škole je ostalo oko 30.000 djece od 7 do 14 godina, koja

nisu bila obuhvaćena osnovnim školovanjem. Glavni razlozi nemogućnosti obuhvatanja

ovako velikog broja djece ležali su u malom broju škola i učiteljskog kadra.37 Tokom

1950. godine pristupilo se izgradnji velikog broja škola, s ciljem proširenja mreže

osnovnih škola na području sjeveroistočne Bosne.38 U vezi s tim, udvostručena su i

finansijska sredstva u budžetu Oblasnog narodnog odbora za prosvjetu i kulturu, sa 13

miliona u 1949. godini na 26 miliona dinara u 1950. godini.39 Pored osnovnih škola, od

1949. godine pažnja je sve više bila usmjerena na razvoj srednjoškolskog obrazovanja.

Na početku 1950. godine u srednjim školama na području Tuzlanske oblasti znanje je

sticalo oko 8.754 učenika. Tokom školske 1948/1949. godine u Tuzlanskoj oblasti bilo

je otvoreno sedam novih srednjih škola, to su između ostalog bile niže gimnazije. Na

području Tuzlanske oblasti bilo je 16 gimnazija, od čega su tri bile u Tuzli. Izgradnja

srednjih škola nastavljena je i u narednim godinama, što je doprinijelo značajnom

povećanju učenika i školskog prostora.40

Sve ove naznake govore da je u Bosni i Hercegovini, a i u Tuzli, nakon Drugog

svjetskog rata došlo do cjelokupnog preobražaja u prosvjeti. U prosvjeti se nastojala

suzbiti nepismenost otvaranjem brojnih analfabetskih tečajeva. Razvija se školstvo,

osnovno, srednje i visoko, a formiraju se i univerziteti.

Zaključak

Završetkom Drugog svjetskog rata dolazi do cjelokupnog i istinskog preobražaja

ne samo u kulturi, nego i u svim vidovima društvenog života. Najvažnija promjena se

ogledala u činjenici da je kultura shvaćena kao sastavni dio društvenog života uopšte, a

posebno kao sastavni dio čovjekovog života. Od 1945. godine prilazi se sistematskom

rješavanju problema u oblasti obrazovanja, gdje je pažnja usmjerena na likvidaciju

nepismenosti. Masovno narodno prosvjećivanje shvaćeno je kao jedan od uslova

uspješnog razvoja narodnooslobodilačke borbe i revolucije. U osnovi su postojala dva

pravca djelovanja, a to je bilo: masovno opismenjavanje stanovništva i obnavljanje i

razvoj redovnog obrazovanja. Održavaju se brojni analfabetski tečajevi kako u Bosni i

37 Front slobode, br. 233, Godina VII, Tuzla, 5. septembar 1949. godine, 2. 38 D. Bećirović, Prosvjetne i kulturne prilike, 85. 39 Front slobode, br. 271, Godina VIII, Tuzla, 24. avgust 1950. godine, 2. 40 D. Bećirović, Prosvjetne i kulturne prilike, 85.


34

Hercegovini, tako i na prostoru Tuzle. Izrazito visok procenat nepismenosti i

nedostatak stručnih kadrova, naročito učitelja, usporavao je tempo obnove zemlje.

Pitanje prosvjete bilo je ozbiljno tretirano i u Petogodišnjem planu, koji je predviđao ne

samo ubrzani ekonomski razvoj, već i potpunu likvidaciju nepismenosti ljudi i žena

ispod 45 godina starosti, do 1951. godine. Borba protiv nepismenosti, naročito dobiva

na intenzitetu od 1948/1949. godine, kada se formiraju brojni analfabetski tečajevi.

Prema izvještaju o prosvjećivanju za mjesec novembar 1949. godine u Tuzlanskoj

oblasti radilo je 1.012 analfabetskih tečajeva u koje je obuhvaćeno 20.406 polaznika.

Prioritet u opismenjavanju imali su industrijski radnici, u prvom redu rudari drvne i

građevinske industrije, članovi seljačkih radnih zadruga, omladina od 15 do 25 godina

i građani ispod 45 godina starosti. Znači, glavni cilj vlasti bio je da obrazuje one

kategorije stanovništva koje su imale ključnu ulogu u realizaciji petogodišnjeg plana.

Za razliku od tečajeva, otvaranjem dvogodišnjih osnovnih škola, sticalo se trajnije i

kvalitetnije znanje. Decembra 1949. godine, uvodi se sistem obaveznog osmogodišnjeg

obrazovanja, koji je u bitno mijenjao dotadašnji školski sistem. Primarni zadatak u

sjeveroistočnoj Bosni, a i u samoj Tuzli bilo je pitanje obuhvata djece osnovnim

školovanjem. Međutim, glavni razlozi nemogućnosti obuhvatanja ovako velikog broja

djece ležali su u malom broju škola i učiteljskog kadra. Tokom 1950. godine pristupilo

se izgradnji velikog broja škola, s ciljem proširenja mreže osnovnih škola na području

sjeveroistočne Bosne. Sve ove naznake govore da je školstvo u Tuzli sve više

napredovalo iz godine u godinu, a samim tim bio je osposobljen i veliki broj učenika, a

i nastavnika koji su igrali važnu ulogu u poslijeratnom opismenjavanju i školovanju,

kako djece, tako i odraslih osoba koje su bile nepismene.

Izvori i literatura

Izvori:

Neobjavljeni izvori:

Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo

a) Fond:

1. Ministarstvo prosvjete Bosne i Hercegovine

Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla

a) Fondovi:

1. Okružni narodni odbor Tuzla (1944-1947), Odjeljenje za prosvjetu

2. Gradski narodni odbor Tuzla (1946-1955), Povjereništvo za prosvjetu i kulturu

3. Sreski narodni odbor Tuzla (1945-1966), Sekreterijat za prosvjetu i kulturu

4. Oblasni narodni odbor Tuzla (1949-1952), Povjereništvo za prosvjetu i kulturu


35

Objavljeni izvori:

1. Cvijanović Rosa (priredila), Narodna vlada Narodne Republike Bosne i Hercegovine

1945-1948, Zapisnici, Sarajevo 1985.

2. Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku i evidenciju,

Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine, Knjiga X, Domaćinstva,

Beograd 1956.

3. Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku, Konačni

rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine, Knjiga I, Stanovništvo po polu i

domaćinstvu, Beograd 1957.

4. Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku, Popis

stanovništva 1953. godine, Knjiiga XIV, Osnovi podaci o stanovništvu, Podaci za naselja

prema upravnoj podjeli u 1953. godini, Beograd 1958.

5. Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku i evidenciju,

Prvi rezultati popisa od 31. marta 1953. godine, Serija B- 1, Statistički bilten, br. 17,

Godina IV, Beograd, jul 1953. godine.


stanovništva 1953. godine, Knjiga XVI, Domaćinstva i porodice, Rezultati potpune obrade

i po uzroku, Beograd 1962.

7. Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Savezni zavod za statistiku, Konačni

rezultati popisa od 15. marta 1948. godine, Knjiga V, Stanovništvo po pismenosti, Beograd

1955.


stanovništva 1953. godine, Knjiga IX, Pismenost i školstvo, Podaci za srezove prema

upravnoj podjeli u 1953. godini, Beograd 1960.

9. Informativni priručnik o Bosni i Hercegovini, Ured za informisanje pri Predsjedništvu

vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine, br. 7-8, Sarajevo 1951.

10. Narodna Republika Bosne i Hercegovine, Zavod za statistiku i evidenciju, Statistički

godišnjak 1945-1953, Sarajevo 1954.

Rukopisi:

1. Jajčević Jasmin, Kultura Tuzle u periodu 1945-1953. godine, neobjavljen magistarski

rad, JU Univerzitet u Tuzli – Filozofski fakultet, Tuzla 2014.

Novine:

1. Front slobode 1945-1953.

Literatura:

a) Knjige:

1. Bećirović Denis, Informbiro i sjeveroistočna Bosna (Odjeci i posljedice sukoba KPJ-

Informbiro 1948-1953), Tuzla 2005.


36

2. Grupa autora, Kultura u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini 1945-1975,

Sarajevo 1976.

3. Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knjiga 2, Sarajevo 1990.

4. Kožar Azem, Bosna i Hercegovina u 19. i 20. stoljeću, Studije i članci, Tuzla 2010.

b) Članci:

1. Bećirović Denis, Prosvjetne i kulturne prilike u sjeveroistočnoj Bosni (1945-1953),

„Stav“, časopis za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, Godina III, br. 8-9, Tuzla,

decembar 2004, 83-88.

2. Beroš Marko, „Društveno-ekonomske osnove razvoja kulture u Bosni i Hercegovini“,

Kultura u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini 1945-1975, Sarajevo 1976, 21-36.

3. Hadžić Senaid, Selimović Sead, Društveni razvoj sjeveroistočne Bosne od 1945. do

1952. godine, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, br. 6, vol. 31,

Tuzla 2005, 83-97.

4. Kožar Azem, Kultura i umjetnost u narodnooslobodilačkoj borbi na području istočne

Bosne, Bosna i Hercegovina u 19. i 20. stoljeću, Studije i članci, Tuzla 2010, 403-422.

5. Kožar Azem, Kultura i umjetnost u narodnooslobodilačkoj borbi na području istočne

Bosne, Zbornik radova XXXIV kongresa Saveza udruženja folklorista Jugoslavije, Tuzla

1987, 327-340.

6. Lihić Enver, „Ka potpunoj pismenosti“, Kultura u Socijalističkoj Republici Bosni i

Hercegovini 1945-1975, Sarajevo 1976, 107-116.

7. Milišić Senija, O pitanju emancipacije muslimanske žene u Bosni i Hercegovini, Prilozi

Instituta za istoriju, br. 28, Sarajevo 1999, 225-241.

8. Mušović - Tadić Nizara, Narodno prosvjećivanje u sjeveroistočnoj Bosni u toku NOR-a,

Glasnik arhiva i društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, XXIX/1989, Sarajevo

1989, 127-137.

9. Nuhić Muhamed, „Kulturno-prosvjetna i informativno-propangandna aktivnost u

Tuzli 1944-1945. godine“, Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, Narodnooslobodilački

rat i revolucija (oktobar 1943. – maj 1945), Knjiga 3, Tuzla 1987, 1020-1032.


37

Mr. sc. Rusmir DJEDOVIĆ

NASELJE OLOVO KRAJEM 19. STOLJEĆA

URBANO-GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE

Sažetak

Olovo je poznato i staro gradsko naselje i kao takvo postoji od srednjeg vijeka, pa

kroz cijeli osmanski period. Krupnije urbane promjene naselje Olovo zahvataju na samom

početku 20. stoljeća, izgradnjom željezničke pruge Zavidovići – Olovo – Kusače.

U ovom radu se daje detaljan pregled izgleda naselja Olovo krajem 19. stoljeća. Daju

se i opće urbano geografske karakteristike Olova i njegove čaršije.

Rad je nastao na osnovu do sada nekorištenih izvora, uglavnom austrougarskih

gruntovnih knjiga i katastarskih planova sa kraja 19. stoljeća.

Ključne riječi: Naselje Olovo, kraj 19. stoljeća, urbano geografske karakteristike,

čaršija, kuće, familije.

Razvoj naselja Olovo

Olovo je dobro poznato gradsko naselje koje postoji još u srednjem vijeku. Iznad

naselja je tada postojala srednjovjekovna utvrda po imen u Olovac a ispod se nalazilo

podgrađe Olovo.

U podgrađu Olovo, neposredno ispod utvrde Olovac, od srednjeg vijeka nalaze se

trg i samostan sa crkvom.

Činioci nastanka i razvoja naselja Olova su od najstarijih vremena dvojaki. Jedni

su rudnik olova a drugi važni putevi koji prolaze kroz njega. Eksploatacija, prerada i

izvoz rude olova je tokom srednjeg vijeka i starijeg perioda osmanske uprave davala

izniman poticaj za razvoj grada. Stare putne komunikacije od najstarijih vremena pa do

kraja 19. stoljeća također, snažno utiču na razvoj Olova i daju mu odgovarajući značaj.

One spajaju Panoniju i sjevernu Bosnu sa srednjom Bosnom i dalje Jadranom.

U prvim stoljećima osmanske uprave Olovo je grad (kasaba) sa čaršijom,

džamijom i poslovnim objektima.

Na prelazu 16/17 stoljeće Olovo je u statusu pazara sa oko 140 kuća, samostanom

sa crkvom i redovnicima, džamijom sa službenicima hatibom i mujezinom i

odgovarajućim vakufom.1

1 Obradila Amina Kupusović, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine sv. III, Bošnjački institut

Cirih-odjel Sarajevo, Orijentalni in stitut u Sarajevu, Sarajevo, 2000., str. 185-188.


38

Atanazije Grgičević (Jurjević) je u svom izvješću iz 1626. godine zabilježio da je

Olovac bila utvrda iznad naselja, a varošica ispod nazivala se Olovo...

Danas se pak razlikuje Gornje Olovo, gdje je jezgra stare varošice, i Donje Olovo

koje se razvilo u 20. stoljeću.2

Narodna tradicija koja se može čuti od stanovnika Olova govori da se u starom

Olovu (jer tada nije postojalo Donje ili Gornje vec samo Olovo) starinom nalaze tri ulice

(sokaka): 1. Put od mosta na Bištici do Karahmetovica kuća bila je: Ulica Brdo, 2. Sokak

kod džamije zvao se kratko, Ulica i 3. Put od raskršća Hanište pa prema Jesenu zvao se

Cecelj. Negdje poviše Jasena a ispod magistralnog puta Sarajevo – Tuzla nalazilo se

rudarsko okno Cecelj gdje se kopala ruda olova.3

U Gornjem Olovu su svega tri ulice: Ulica, Cecenj i Brdo. Iznad varošice je mjesto

Crkvište. Put mjesnog mehteba ka Crkvištu i sada se zove Skale.4

Poznato je da su u Olovu i okolini živjele brojne katoličke familije tokom 16 i 17.

stoljeća. Uglavnom su tokom 17. i početkom 18. stoljeća odselile na sjever, preko rijeke

Save. Izgleda najviše u Ilok i Slavoniju.

Dosta je familija i među bošnjačko-muslimanskim stanovništvom za koje opća

narodna tradicija kaže da su stari u Olovu. Takvu tradiciju je u Olovu, početkom 20.

stoljeća, poznati etnolog Milenko Filipović, zabilježio za sljedeće familije: Degirmedžić,

Kajičić, Čauševići (od njih su Mujkići i Aganovići), Hadži Ibrahimovići (od njih su

Karačići), Memagići, Karasalihovići, Salihagići...

Vrlo su stare i familije: Kajičić (Kakčije), Sulejmanovići (Hadži Sulejmanovići, sa

ogrankom Keše), Cerići, Karahmetovići (davno doselili možda iz Kurdistana),

Davno su u Olovo doselilli, vjerovatno 17/18. stoljeće (poznato je da su Osmanlije

izgubile krajeve sjeverno od rijeke Save na kraju 17. stoljeća): Kanjići (iz Kanjiže u

Mađarskoj), Jusufspahići-Begovići (iz Kobaša), Mešići (ogranak Degirmendžića, po

nekima iz Dalja), Keše (ogranak Sulejmanovića, možda iz Kešinaca)...

Neke su familije o Olovo doselile krajem osmanske uprave (tokom 18. i 19.

stoljeća). Iz Sarajeva su tada doselili: Hadžiabdići, Jamakovići, Vilajetovići-Gluhići,

Hemići, Sarajlići-Mujezinovići... Od Foče, Fočići (tradicionalno imami džamije u Olovu)

i drugi Fočići. Doseljava se i iz drugih krajeva, Biogradlije-Ibiševići iz Beograda

(Biograda), Ramići (Arnautluka), Ljuce (Nikšića)...5

Najviše familija je doselilo iz Kladnja, i to tokom 19. stoljeća. To nije čudnovato,

jer se Olovo nalazilo u kadiluku Kladanj i na važnom putu iz Kladnja ka Sarajevu. Tako

su doselili: Brkići, Krlučevići, Ahmetagići, Pašalići... Brojne stare, trgovačke i

2 Marko Karamatić, Olovo kao paradigma katoličanstva u Bosni u XVII. stoljeću, Zbornik radova sa

Znavstvenog skupa Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu, Sarajevo, 2008., str. 104. 3 https://brussa00.wordpress.com/Januar-februar 2015. 4 M. S. Filipović, Varošica Olovo s okolinom, Beograd, 1934., str. 9 5 Više vidjeti u M. S. Filipović, Varošica Olovo...

https://brussa00.wordpress.com/


39

posjedničke familije iz grada Kladnja imaju nekretnine u Olovu, najviše Olovskim

Lukama. Takve su: Mašići, Đozići, Bajići, Hasići, Ćate, Serdarevići.6

Područje gornje Krivaje su u prošlosti presjecali stari putevi koji su išli iz gornje

Bosne i okoline Sarajeva ka Spreči. Treba spomenuti takva dva puta.

Prvi je išao sa juga preko Nišićke visoravni i sela Krivajevići, zatim preko Krivaje

i naselja Pauča ide ka Spreči.

Drugi važniji put je onaj vrlo poznati put koji iz Sarajeva, preko Olova i Kladnja

ide za Spreču (Tuzlu).7 Polazi iz Sarajeva, preko Vratnika i Hreše. Ide na Vučju luku,

planinu Ozren i pored Kruševa i Dolova dolazi u čaršiju u Olovu. Na njemu su brojni

hanovi, ostaci kaldrmi i druge starine. U Olovu su bila dva hana (Salakov i Kešin) i

Menzilhana.8

Odmah ispod Olova put je prelazio rijeku Krivaju (neposredno iza njenog

nastanka od Bioštice i Stupčanice). Prema predanjima tu je nekada bila i ćuprija, na

mjestu zvanom Zlohur. Put se dalje penjao uz magalu Zagrađe i preko Ponijeračkog

brda i poznatog prevoja Karaula išao u Kladanj. Tu je opet bilo puno hanova a dalje put

ide ka Spreči i Tuzli (preko Noćajevića i Džebara).9

Krajem 19. stoljeća prema statistikama iz 1885. i 1995. godine, naselje Olovo ima

blizu 90 kuća. Većina se nalazi u urbanom jezgru ispod stare utvrde Olovac i koje se

naziva upravo Olovo. Nešto kuća je u manjim mahalicama oko ovog Olova (Dolovi,

Kozjak, Višnjica, Pogar, Olovske luke...).

Tabela 1. Broj kuća, stanovnika i vjerska struktura Olova krajem 19. stoljeća

6 Gruntovne knjige iz 1898. godine za K.O. Olovo, Gruntovnica Suda u Visokom. 7 Vidjeti u Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, III, Veselin

Masleša, Sarajevo, 1991., str. 337-339. 8 Rusmir Djedović, Neka historijsko-geografska istraživanja Krivaje, , Zbornik radova sa Naučnog skupa

Rijeka Krivaja kroz prošlost (prostor, vrijeme, ljudi), održanog u Olovu 2014. godine, Institut za istoriju,

Sarajevo. (u pripremi) 9 Opća narodna tradicija cijele sjeveroistočne Bosne dobro zna za navedeni stari i značajni put iz Tuzle i

Spreče za Kladanj i Sarajevo. On prolazi kroz Džebare i Noćajeviće. Na njemu su brojne starine i poznate

stare džamije u Džebarima i Noćajevićima.

Naziv

naselja

1885. g. 1895. g.

Broj

kuć

a

Stan-

vnika

Mus-

lim.

Prav-

slav.

Kat-

olika

Os

t

Br.

k.

St. M P K O

Olovo 68 409 320 73 10 6 89 481 389 59 18 8


40

Detaljan pregled naselja krajem 19. stoljeća

Staro urbano jezgro naselja Olovo se i krajem 19. stoljeća nalazi ispod nekadašnje

utvrde Olovac. Niže lokaliteta srednjovjekovnog samostana sa crkvom i oko džamije iz

16. stoljeća.

U nastavku dajemo detaljan pregled svih urbanih zadržaja u Olovu 1898. godine.

Daje se katastarska čestica i vrsta sadržaja, vlasnik te godine i nešto podataka o

naslijednicima vlasnika, odnosno, nešto podataka o toj familiji, uglavnom do I svjetskog

rata.

Pregled sadržaja i vlasnika godine 1898. započinjemo dijelom Olova ispod

džamije, ka Zlohuru i Banji. Tu se u to doba nalazi nekoliko kuća brojne

familijeHadžiavdića.

1. Kućište sa dvorištem i kućom, kućni broj 1., na k.č. 652/2. sa vrtom i voćnjakom

vlasništvo: Ahmeta malodobnog sina Huse Hadžiavdića; Mejre rođene Hadžiavdić,

udate za Aliju Zukića iz Musića; Fate malodobne kćeri umrlog Huse Hadžiavdića i Hanke

rođene Fazlić udove iza Huse Hadžiavdića.

Vlasnici dijela 1901. g. su: Alija Zukić umrlog Mehmeda; Hanka malodobni: Huso,

Almasa i Umija, djeca Alije. A 1919. g. Ahmet umrlog Huse Hadžiavdića.10

2. Na k.č. 652/8, kuća br. 2 sa kućištem, dvorištem, voćnjakom i livadom je u

vlasništvu Muje i Mešana Hadžiavdića sinova umrlog Ibrahima.

Dio imaju 1917.g. mal. Ibrahim i Atif Hadžiavdić umrlog Ibrahima a 1922. g. Alija

umrlog Muje, Ajša udova Avde Hemića, Nezira udato Mujo Karičić, Nefija udata Rasim

Karahmetović i Ajka udata Ibro Ramić.11

3. Kuću na k.č. 652/9, br. 3 sa kućištem, dvorištem i vrtom posjeduje Salih

Hadžiavdić sin umrlog Ibrahima.

Krajem 19. stoljeća ima i druge parcele, kao što su: na k.č. 446/3 Trnovača, 711,

716, 720, 725 Vidovi Do...

Godine 1905. naslijeđuju ga: Hanka Ramić udova, Rašid, mal.: Ibrahim, Redžo,

Adem, Devla, Mejrema, Fata i Umihana umrlog Saliha.12

4. Kuću na k.č. 652/10, br. 4 sa kućištem, dvorištem i vrtom ima Redžo

Hadžiavdić sin umrlog Ibrahima.

Tada posjeduje i druge parcele: 712/3 Bukinja, 744/2 Borje, 446/6 Trnovača, 716

kod kuće, Vidov do. Redžu Hadžiavdića 1915. g. naslijeđuju: Nazifa Mešić udova; Avdo,

mal. Mustafa, Muhamed i Hamza, Fatima udata Mustafa Mujkić i Mevla umrlog Redže.

Godine 1919. spominju se Nazifa Drgemendžić udova, Avdo, Mustafa, Muhamed, Hamza

i Mevla.13 U dijelu Olova od džamije pa oko početka ulice Brdo su slijedeći objekti:

10 Uložak broj 1., Gruntovne knjige iz 1898. godine za K.O. Olovo, Gruntovnica Suda u Visokom. 11 Uložak broj 2.,Gruntovne knjige iz 1898.godine...

12 Uložak broj 3.,Gruntovne knjige iz 1898.godine... 13 Uložak broj 4.,Gruntovne knjige iz 1898.godine...


41

5. Na samom kraju 19. stoljeća kuće na k.č.653/2, br. 5 sa kućištem, dvorištem i

vrtom vlasnici su djeca: Abdulah, Smajo, Hasan, Fatima, Plema, te supruga Kade rođeno

Beridan udova iza umrlog Ahmeta Hadžiavdića. Kasnije se spominje Fatima udata

Avdija Mujkić, a Plema udata Ćamil Pašalić.14

6. Kuću na k.č.653/3, br. 6 sa kućištem, dvorištem i vrtom godine 1898. posjeduje

Fatima rođene Skalić15 udata za Mehmeda Ramića. Godine 1928. se se spominje Alija

(?) umrlog Mehmeda.16

Ispod džamije, ka raskršću za ulicu Brdo se starinom nalazio jedan privatni han.

Bio je u vlasništvu familije Sulejmanovića, odnosno njenog dijela, poznatih kao Kešići.

Sulejmanovići su imali ovdje dvije kuće i svakako je jedna od njih poznati Kešin han.

7. Vlasnik kuće na k.č 653/9, br. 7 sa kućištem i dvorištem je Mehmed Nezirev zv.

Sulejmanović umrlog Sulejmana.

Mehmed tada ima i parcele na k.č.: 549 oranica na Hridu (1120m2), 551 oranica

Zlohur (2,5 dunuma), 718 livada Brdo (66,5 dunuma)...

Vlasnik dijela 1907. g. je Sulejman Nezirev umrlog Sulejmana a 1920. g. Fatima

Pašalić udova Nezirović; Meho i Ćamil Nezirović umrlog Sulejmana. Dijela je 1923. g.

vlasnik i Alija Salihagić umrlog Saliha.17

8. Kuća na k.č. 653/10, br. 8 sa kućištem i dvorištem je u vlasništvu malodobnih

sinova Muje i Sunulaha umrlog Mehmeda Sulejmanovića, kao i Habibe rođene

Sulejmanović, prvog braka Sulejmanović, udate za Mehmeda Memagića.

Godine 1915. dijela je vlasnik, neka Đulovićka udova Mehmeda Memagića,

naslijednik umrlog Abdije Memagića i neka Memagićka udata za Muju Karasalihovića.18

9. Vlasnik na k.č. 653/12, kuće br. 9 sa kućištem, dvorištem i vrtom je Mehmed

Karahmetovića umrlog Ahmeta.

On je vlasnik i drugih nekretnina kao: k.č. 334 livada Strana (10 dun), 393 oranica

Polje, 546 oranica kod Banje... Godine 1919. naslijeđuju ga Huso umrlog Mehmeda i

Habiba udato Nazif Ljuca.19

10. Kuću na k.č. 653/14, br. 10 sa kućištem ima Salih Karahmetović umrlog

Ahmeta.

Tada ima i: k.č. 298 Lučina Ravan (5 dunuma), 309 Pogare, 474/1Omeđak...

Naslijeđuju ga 1914. g. Mujo, Rasim i mal. Ismet umrlog Saliha.20

11. Vlasnik kuće na k.č. 653/15, br. 11 sa kućištem je Mustafa Karahmetović

umrlog Ahmeta. Posjeduje i druge parcele, kao: k.č. 472 Omeđak, 480 i 483 Dolac...

14 Uložak broj 5.,Gruntovne knjige iz 1898.godine... 15 Prezime Skalić se u Olovu pojavljuje samo ovaj put. Dali se radi o nekoj staroj olovskoj familiji koja je

dobila prezime po staroj ulici zvanoj Skale, nije poznato. 16 Uložak broj 6.,Gruntovne knjige iz 1898.godine... 17 Uložak broj 7.,Gruntovne knjige iz 1898.godine... 18 Uložak broj 8.,Gruntovne knjige iz 1898.godine... 19 Uložak broj 9.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 20 Uložak broj 10.,Gruntovne knjige iz 1898. godine...


42

Vlasnici 1933. g. su: Almasa udata Hasan Hadžabrić(?), Zahira udata Nazif Cerić, Hasiba

udata Rasim Mašić u Sarajevo i Mehmed Bolić sin Alije iz Musića.21

12. Imanja sa kućom na k.č 653/16, br. 12 sa kućištem i vrtom, 1898. godine je

vlasnik Avdija Karahmetović umrlog Ahmeta.22

Ovdje, blizu Kešinog hana je posebna zgrada koja je bila, očito neki veći dućan.

13. Gradilišta sa dućanom na k.č. 653/13, krajem 19. stoljeća su vlasnici: Avdija,

Salih i Mustafa Karahmetović umrlog Ahmeta; zatim i Fatima udova iza Ibrahima

Heme.

Godine 1899. dio od Avdije kupuje Ilija Pažina iz Sarajeva, a od njega Hadži

Mujaga Mašić umrlog Muhameda iz Sarajeva. Godine 1911. od Fatime naslijeđuju, Avdo

i Salko umrlog Ibrahima Hemića.

Sa gornje strane ulice, koja se i nazivala starinom, upravo Ulica, je džamija iz 16.

stoljeća sa pratećim sadržajima. To su zgrada džamije, vakufska kuća i groblje uz

džamiju.

14. Vakufska kuća na k.č. 654/7, br. 14.23

15. Zgrada na k.č. 654/2 džamija sa dvorištem, pored nje na k.č. 654/1 je groblje.

Džamija, kuća i groblje su 1898. godine u vlasništvu Vakufa džamije u Olovu.24

16. Kuću na k.č. 654/13, br. 15 sa kućištem i dvorištem ima Redžo Begović

umrlog Osmana. Ima i zemljište po imenu Do.

Vlasnici 1900. g. su Ibrahim umrlog Osmana sa ½, Fata Begović udata Alija Bulić

iz Musića i Naza Begović udata Bećir Gurdić iz Gurdića sa po ¼ . Godine 1903. vlasnik

je Mehmed Memagić umrlog Avdije a 1915. Fatima Đulović udova Mehmeda, Alija

umrlog Avdije, Fata udata Mujo Karasalihović.25

21 Uložak broj 11.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 22 Uložak broj 12.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 23 Uložak broj 14.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 24 Uložak broj 14.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 25 Uložak broj 15.,Gruntovne knjige iz 1898. godine...


43

Prilog 1: Olovo na topografskoj karti sa prelaza 19/20. stoljeće

17. Krajem 19. stoljeća na k.č. 654/18 kuća br. 16 sa kućištem i dvorištem u

vlasništvu je Ibrahima Biogradlije zvanog Ibišević umrlog Ibrahima. Zatim, 1909. g.

Adema Biogradlije zvanog Ibišević umrlog Ibre.26

18. Kuća na k.č. 654/16, br. 17 sa kućištem, dvorištem i vrtom je u vlasništvu

Adema Biogradlije zv. Ibišević umrlog Ibrahima. Posjeduje i parcele Alinuša, Bunar...

Godine 1925. naslijeđuju ga Ibrahim Adema i mal. Rešid Adema.27

19. Na samom kraju 19. stoljeća, tj. 1898. godine kuće na k.č. 654/17, br. 18 sa

kućištem i dvorištem vlasnik je Isak Ozme zv. Sakito umrlog Hajme.

Ova kuća se nalazila sa gornje strane raskršća od Brda ka džamiji. Očito je

kupljena nešto prije te godine od neke stare i imućne porodice iz Olova.

Isaka naslijeđuju 1933. g. Hajmo Ozmo umrlog Isaka iz Olova i Branka Altarac rođ.

Ozmo iz Sarajeva.28

20. Kuću na k.č.654/19, br. 19 sa kućištem i dvorištem ima veći broj suvlasnika.

To su: malodobna braća Mehmeda i Derviša Cigura umrlog Mehmeda iz Ravni, kotar

Visoko; Nuria rođeno Cigura udate za Džafu Rožajca iz Ravni, kotar Visoko; Sidija

rođeno Cigura udate za Osmu Baltu iz Crne rijeke, kotar Sarajevo; Zlatka rođeno Begić

26 Uložak broj 16.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 27 Uložak broj 17.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 28 Uložak broj 18.,Gruntovne knjige iz 1898. godine...


44

udove iza Mehmeda Cigure iz Zubeta, kotar Visoko; Hasija rođeno Brčanka udove iza

Mehmeda Cugure iz Brčke; Hašija rođeno Kunošina udove iza Mehmeda Cigure iz Crne

rijeke, kotar Sarajevo; Hata rođeno Birkić (vjerovatno treba Brkić) udove iza Abdulaha

Gluhića iz Olova i Šifije rođeno Gluhić udatu za Mehu Kadrispahića iz Vareša, kotar

Visoko.29

21. Kuću na k.č. 654/21, br. 20 sa kućištem i vrtom ima Hanifa rođ. Kajičić, prvog

braka Mujkić udate za Mustafu Brkića.

Posjeduje i druge parcele: k.č. 655/13 vrt Pred hanom, 829 i 830 Zaravan, 832

Velika njiva... Godine 1909. naslijeđuje je Salih Brkić umrlog Mustafe.30

22. Na samom kraju 19. stoljeća na k.č. 654/22 kuću br. 21 sa kućištem, dvorištem

i vrtom posjeduje Mustafa Mujkić umrlog Mustafe.

Ima i zemljišta: k.č. 518 i 523 Zaklopača,789 i 780 Matuša, 805 Stara kuća (u

Bioštici), 818 i 819 Velika njiva...

Naslijeđuju ga 1916. g.: Paša rođena Đulić, Avdo, Ibro, Mustafa umrlog Mustafe,

Nura udata Avdo Bektašević iz Paprače kotar Vlasenica., Zulka udata za Ibru

Karahmetovića i Hasiba udata Mehmed Drgemendžić.31

23. Godine 1898. na k.č. 654/24 kuću br. 22 sa kućištem i dvorištem ima porodica

Aganović. Radi se o: Hašimu Aganoviću umrlog Agana, Hanki rođ. Aganović udate za

Avdiju Pašalića i Haski rođ. Aganović udove iza Ahmeta Foče.

Godine 1921. dijela su vlasnici djeca umrlog Avdije Pašalića.32

24. Kuće na k.č. 654/10, br. 23 sa kućištem, dvorištem i vrtom vlasnik je Hamid

Begovića umrlog Muharema. Posjeduje i zemljišta: Trnovača, Kod bunara, Špilja, 588

oranica pod kaurskim grobljem (900m2), Mahmutova dolina...

Godine 1904. je nešto zamjenjeno sa Habibom Karahmetović udata Nazif Ljuca a

1920. Mujo i Bajro Hodžić umrlog Hamida?.33

25. Jedne kuće starinom je vlasnik porodica Kulalić. Kuća na k.č. 654/9, br. 24. sa

kućištem, dvorištem i vrtom se vodi 1898. g. na Mejre rođ. Kulalić udate za Saliha

Drgemendžića zv. Mešića.

Vlasnik je i zemljišta: k.č. 398. Polje, 434 Alinuša, 468 Luka, 494, 495 Brdo, 522,

527, 529 Zaklopača...

Godine 1917. dijela je vlasnik Salih Degrmendžić umrlog Mehmeda, Rukija, Šida,

Alma umrlog Saliha svi sa po ¼.34

26. Kuće na k.č. 654/5, br. 25 sa kućištem, dvorištem i vrtom vlasnik je Melke rođ.

Drgemendžić udate za Mehmeda Karagića.

29 Uložak broj 19.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 30 Uložak broj 20.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 31 Uložak broj 21.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 32 Uložak broj 22.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 33 Uložak broj 23.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 34 Uložak broj 24.,Gruntovne knjige iz 1898. godine...


45

Ima i k.č. 654/6 vrt uz džamiju. Godine 1911. naslijeđuju: Ibro i Hašim umrlog

Mehmeda Karagića, Allija Derendelić udata Hadžiavdić u Sarajevo.35

27. Vlasnik k.č. 654/4, i kuće br. 26 sa kućištem, dvorištem, vrtom i šljivikom je

Avdija Karičić umrlog Muje.

Ima i parcele: k.č. 654/3 vrt Za džamijom, 144 i 145 Podkućnica, 304, 305 Pogare,

384, 386, 389, 396, 397 Polje, 413, Bara 749...

Naslijeđuju ga 1932. g.: Rasim, Fadil i Esad zv Avdo umrlog Avdije i kćeri.36

Od džamije ka crkvi su slijedeće kuće u Olovu krajem 19. stoljeća.

28. Godine 1898. na k.č. 655/2 kuće br. 27 sa kućištem i dvorištem vlasnici su:

Alija, Mehmed i Salih Memagić umrlog Avdije i Fate rođ. Memagić udate za Muju

Karasalihovića.

Naslijeđuju dio 1909. g.: Latifa Zukić udova, mal Sevda, Fata, Habiba i Ziba umrlog

Salke, Alija i Mehmed umrlog Avdije i Fata Memagić udata Mustafa Karasalihović. Zatim,

1915. g. Fatima Đulović udova Mehmeda i Alija umrlog Avdije.37

29. Kuću na k.č. 655/8, br. 28 sa kućištem i vrtom ima Mehmed Đulović umrlog

Đula.

Također, i zemljišta: k.č. 655/6 viš puta, 593, 594, 603, 604, 605, šume, pašnjaci i

livade po imenu Nišani... Godine 1925. vodi se u gruntovnici na Mehmedu umrlog

Đulage.38

30. Krajem 19. stoljeća na k.č. 655/4 kuće br. 29 sa kućištem i vrtom vlasnik je

Alija Đulović umrlog Đula. Ima i parcele: k.č. 655/9 Kod bunara, 593, 595, 600, 601,

602 Nišani... Naslijeđuje ga 1925. g. Mehmed umrlog Đulage, a 1926. g. dio se vodi na

Muji Mehanoviću umrlog Ibre iz Boganovića.39

31. Na k.č. 655/10. kuće br. 30 sa kućištem, dvorištem, vrtom i gradilištem

(vlasništvo se skroz loše vidi) vlasnik je Avdija Biogradlija zv Ibišević, umrlog

Ibrahima. U samom vrhu Olova, neposredno ispod parcela Grad, Klek i gradina, nalazi

se lokalitet Crkvište, na kojem je krajem 19. stoljeća obnovljena stara katolička crkva.40

32. Godine 1898. u vrhu Gornjeg Olova na k.č. 655/19 se nalazi Crkva sa

crkvištem i dvorištem (površina parcele je 2040m2). U vlasništvu je Rimokatoličke

crkve svete Velke Gospe u Olovu.

Vlasnik godine 1924. je Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci a 1932.

Provincijalat Bosanskih franjevaca u Sarajevu.41 Ispod ulice koja vodi od raskršća

Hanište ka Carini i koja se naziva starinom, prema nekima, Cecenj, su naredne kuće.

35 Uložak broj 25.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 36 Uložak broj 26.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 37 Uložak broj 27.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 38 Uložak broj 28.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 39 Uložak broj 29.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 40 Uložak broj 30.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 41 Uložak broj 159.,Gruntovne knjige iz 1898. godine...


46

33. Jedne kuće na k.č 656/3, br. 13 sa kućištem, dvorištem i vrtom vlasnik je Salih

Cerić umrlog Ibrahima.

Tada je vlasnik i: k.č. 442 i 445 Trnovača (ukupno 7,7 dunuma), 470 livade Bara

(7 dunuma), 471 livade Lokve (3,5 dunuma), 481 livade Mramorje (preko 10 dunuma),

482 šikare Mramorje (blizu 3 dunuma)...

Naslijeđuju ga 1927 .g.: Mejra rođena Dergemendžić udova i mal. Hilmo i Ibrahim

umrlog Saliha.42

34. Veće kuće na k.č. 656/8, br. 31 sa kućištem i gradilištem je vlasnik 1898. g.

Mato Rudelić pokojnog Đure. Ova kuća je odmah ispod raskršća pred vakufskim

hanom. On tada posjeduje i druga zemljišta: k.č. 656/7 gradilište, 515 Velika njiva, 520

Guvno, 448 vrt...

Matu Rudelića godine 1935. naslijeđuju: Simo i Franjo pokojnog Mate, Ljuba

Rizner rođ. Rudelić i Ana Kovačević rođ. Rudelić iz Novog grada.43

Uložak 32

35. Vlasnik kuće na k.č. 656/9 br. 32 sa kućištem, dvorištem, gradilištem, vrtom i

šljivikom je Ibrahima Pulić umrlog Mehmeda.

On ima i: k.č. 656/6 gradilište, 606, 613 i 614 Torina, 608 i 609 Dolić, 623 i 624

Mekota, 629 Čatrnja...

Vlasnici dijela 1912. g. su Ćerima rođ. Srdarević udova iza umrlog Ibrahima Pulića

iz Olova i Huso sina umrlog Salke.44

Na k.č. 656/5 gradilišta sa dvorištem je 1898. godine vlasnik Huso Pulić umrlog

Saliha i Nurija Serdarović udova. Godine 1927. Ahmet i ?bija Hadžiavdić sinovi

Abdulaha.

Na k.č. 656/10 se krajem 19. stoljeća nalazilo jedno gradilište u vlasništvu Vakufa

džamije u Olovu.45

36. Godine 1898. na k.č. 656/18 kuće br. 33 sa kućištem, dvorištem, gradilištem,

i šljivikom vlasnik je Mehmed Cerić umrlog Ahmeta.

Ima i k.č. 656/20 gradilište, 286 Barica... a 1905. g. naslijeđuju ga: Fatima Pašalić

udova, mal. Mustafa, Ahmet, Nazifa i Hanka umrlog Mehmeda.46

37. Kuću na k.č. 656/21, br. 34 sa kućištem, dvorištem i šljivikom ima Salih Cerić

umrlog Ahmeta.

On ima i zemljišta na k.č. 411 Velika njiva, 542 pod cestom... Naslijeđuju ga 1913.

g: Hata rođ. Husić udova, mal. Hasan, Hasnija, Bibija, umrlog Saliha i Alma udata za

Muharema Tabu iz Kladnja.47

42 Uložak broj 13.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 43 Uložak broj 31.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 44 Uložak broj 32.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 45 Uložak broj 14.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 46 Uložak broj 33.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 47 Uložak broj 34.,Gruntovne knjige iz 1898. godine...


47

38. Krajem 19. stoljeća na k.č. 656/24, kuće br. 35 sa kućištem, dvorištem i vrtom

vlasnik je Sejfo Begovića zv. Muharemović umrlog Muharema.

Posjeduje i k.č.443 Trnovača, 664 oranica Carina...

Godine 1916. naslijeđuju ga: Nafija Bolić udova, Muhamed, Ahmed, Avdo, mal

Bego, Huso, umrlog Sejfe, Fata udata Ahmet Kanjić, mal. Zehra, Rukija i Mejra umrlog

Sejfe.48

39. Vlasnici na k.č. 656/25 kuće br. 36 sa kućištem, dvorištem i šljivikom su Hasan

i Huso Fočić umrlog Muje.

Imaju i neke parcele, npr. k.č. 661/2 Viš ceste.

Naslijeđuju dio 1910. g. mal. Fadil, Mehmed i Esad umrlog Hasana i Hedija

Kavazović udova, a 1913. isti, i od Huse: Ćima udata Ibro Jeleč iz Ineđola Turska i Đima

udata Ibro Avdanović Čuništa.49

40. Kuća na k.č. 656/26, br. 37 sa kućištem i dvorištem je u vlasništvu: Mehmeda

Heme umrlog Ibrahima, Muje Heme umrlog Ibrahima, Avde Heme umrlog Ibrahima,

Salke malodobnog sina umrlog Ibrahima, Umije malodobne kćeri umrlog Ibrahima,

Esme malodobne kćeri umrlog Ibrahima, Hasne malodobne kćeri umrlog Ibrahima,

Mule malodobne kćeri umrlog Ibrahima i Fatime rođ. Karahmetović udove iza Ibre

Heme.

Dijela je 1903. g. vlasnik Mehmed Karić sin Alije iz Kladnja.50

Parcele na k.č. 660/4 pod kućom, 1898. godine su vlasnici Heme. To su: Mehmed,

Mujo, Avdo, Salko, mal. Umija, Esma, Hasna i Mula umrlog Ibrahima Heme.

41. Na k.č. 656/27 kuća br. 38 sa kućištem, dvorištem, vrtom i voćnjakom u

vlasništvu je: Hašima, Ibrahima i Avdije Karasalihovića sinova umrlog Bege, Pembe

rođ. Karasalihović udate za Ahmeta Mašića u Kladnju i Saliha i Mustafe Karasalihović

sinova umrlog Mehmeda (sa1/2). Spominju se 1906. g. Esma Hemo udova Ibrahima,

mal Fehim, Hašim i Hašija umrlog Ibrahima.51 Iznad raskršća Hanište je starinom

vakufski han u Olovu.

42. Godine 1898. nalazi se na parceli k.č. 657/1, kućište sa dvorištem i kućom

kućni br. 52, površine od 240m2 a u statusu mulka. Ovo je zgrada poznatog starog hana

u vlasništvu krajem 19. stoljeća Vakufa džamije u Olovu.

Iznad hana su tada vakufske parcele i k.č. 657/2 vrt viš Hana i 657/3 groblje.

Početkom 20. stoljeća han zamjenjuje mekteb.Parcele na k.č. 657/2 tada se naziva vrt

viš

48 Uložak broj 35.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 49 Uložak broj 36.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 50 Uložak broj 37.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 51 Uložak broj 38.,Gruntovne knjige iz 1898. godine...


48

Prilog 2: Olovo krajem 19. stoljeća (plan)

škole (mejtefa). Parcela starog hana a kasnije mekteba se 1. 3. 1967. oduzima od

Vakufa i postaje Društvena svojina.52

43. Vlasnik kuće na k.č. 657/20, br. 44 sa kućištem, dvorištem i vrtom su Salih i

Mustafa Drgemendžić sinovi umrlog Mehmeda.

Tada imaju i zemljišta na k.č.: 440/2 Alinuša, 761 Do, 766 Bioštica, 838 Bioštica,

839 i 840 Krivac...

Vlasnici 1922. g. su: Mustafa umrlog Mehmeda, Šida i Almasa umrlog Saliha,

Fatima udova iza Hasana Mašića iz Kladnja, Umija udata Alija Karić, Nazifa udata Redžo

52 Uložak broj 52.,Gruntovne knjige iz 1898. godine...


49

H. Avdić. Godine 1923. spominju se: Huso, Mehmed i Idriz umrlog Mustafe i Umija

Kadrić udova.53

44. Kuću na k.č. 657/18, br. 45 sa kućištem, dvorištem i vrtom ima Ibrahim

Čamdžić umrlog Saliha.54

45. Vlasnik kuće na k.č. 657/17 br. 46 sa kućištem i dvorištem je Hašim Čamdžić

umrlog Saliha.

Naslijeđuju ga 1911. g.: Hanka rođ. Zukić udova Čamdžić (Mehić?) i mal. djeca.55

46. Krajem 19. stoljeća kuću na k.č. 657/16, br. 47 sa kućištem i dvorištem ima

Mehmed Brkić umrlog Sulejmana.

Također, ima i parcele k.č. 836 i 837 Podravan...

Naslijeđuju ga 1907. g.: Džemila Avdagić udova, Fatima udata Kupus iz Kladnja,

Devleta udata Hadžiavdić, Hasan Brkić umrlog Osmana i Salih Brkić umrlog Mustafe.

Spominju se 1912. g. Smajo Hadžiavdić umrlog Ahmeta i 1920. g. Devleta Bukić udova i

mal. Ahmet umrlog Smaje.56

47. Kuću na k.č. 657/14, br. 48 sa kućištem, dvorištem i voćnjakom ima Ibrahim

Poljak umrlog Redže.

Naslijeđuje ga 1903. g. Omer Poljak umrlog Ibrahima. Spominju se 1912. g.:

Pemba Begović udova, Melćija mal., Mevla i Nazifa umrlog Omera, Huso i Avdija Redžić

umrlog Smaje iz Potkraja, Visoko.57

48. Vlasnici na k.č. 657/11 kuće br. 49 sa kućištem, dvorištem, vrtom i voćnjakom

su: Huso i Salih Kajičića umrlog Mehmeda, Hanumic rođ. Kajičić udate za Sejfu Pazarca

i Kada rođ. Lubarda prvog braka Begović, drugog braka Kajičić udate za Memiša Bolića

iz Musića.

Posjeduju i k.č. 731/4 Gradilište i koliba...

Spominju se i 1900.g. Huso umrlog Mehmeda i Salih umrlog Mehmeda. A 1910. g.

Huso i Alija Bolić umrlog Mustafe.58

49. Kuću na k.č. 657/10 br. 50 sa kućištem i dvorištem imaju Ibro i Mujo

Kajičić59umrlog Ibrahima.

Naslijeđuju 1916 .g.: Mejra Begović udova Mustafe, Redžo i Alija umrlog Mustafe,

Hanka udata Hasan Hadro iz Kriverijeke, Umija udata Hamid Jamaković, Đulsa udata

Mujo Karahmetović.

Spominju se 1919. g. Hamid Jamaković umrlog Mehmeda i 1920. g. mal. Abdulah

i Mustafa umrlog Alije Kajičića iz Musića.60

53 Uložak broj 44.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 54 Uložak broj 45.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 55 Uložak broj 46.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 56 Uložak broj 47.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 57 Uložak broj 48.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 58 Uložak broj 49.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 59 Ovo prezime se ponekad piše i kao Kajikić ili Kajikčić. 60 Uložak broj 50.,Gruntovne knjige iz 1898. godine...


50

50. Vlasnici na k.č. 657/4 kuće br. 51 sa kućištem, dvorištem, vrtom i šljivikom su:

Hašim, Ibrahim i Avdija Karasalihović umrlog Bege, Pemba rođ. Karasalihović udate

za Ahmeta Mašića iz Kladnja i Salih i Mustafa Karasalihovića umrlog Mehmeda. Godine

1910. Esma Hemo udova Ibrahima, mal.Fehim i Hašim umrlog Ibrahima.61

U dijelu Olova od središta ka zemljištima Jurjevica i Tunkovača su kuće:

51. Vlasnik na k.č. 658/1 kuće br. 53 sa kućištem, dvorištem, vrtom i voćnjakom

je 1898. g. Ahmet Kajičić umrlog Avdije.

Ima i zemljišta k.č. 658/2 pod kršom i podkućnica.

Naslijeđuju ga 1910. g. Mujo sin Ahmeta i mal. Ibro sin Ahmeta. A spominju se

1920.g. Mujo umrlog Ahmeta, Derva udata Ibro Džaferagić i Latifa udata Salko

Džaferović.62

Parcela na k.č. 659 krajem 19. stoljeća se zove Viš ceste za Carinu.

52. Kuće na k.č. 659/10, br. 39 sa kućištem vlasnici su Mehmed i Ahmet

Drgemendžić sinovi umrlog Hasana.

Dio naslijeđuju 1900. g. Ibrahim i Mujo umrlog Mehe i Emina Dedić udova. A

1917. g. mal. Avdo i Šefket umrlog Muje.63

53. Godine 1898. vlasnik kuće na k.č. 659/11, br. 40 sa kućištem, dvorištem,

vrtom i voćnjakom je Mehmed Drgemendžić umrlog Mustafe.

On tada posjeduje i poarcele na k.č.: 659/14 i 659/15 viš ceste, 842 i 843

Krivac...64

54. Jedne kuće na k.č. 659/9, br. 41 sa kućištem, dvorištem, šljivikom i vrtom tada

je vlasnik Mehmed Drgemendžić umrlog Hasana.

Naslijeđuju ga 1900. g. Emina Dedić udova i Ibrahim i Mujo umrlog Mehe.

Spominju se 1917. g. mal. Avdo i Ševket i Fata umrlog Muje.65

55. Kuće na k.č. 659/8, br. 42 sa kućištem, dvorištem, vrtom i voćnjakom vllasnik

je Ahmet Drgemendžić umrlog Hasana.

Posjeduje i k.č. 681 Luka, 844 Krivac...

Naslijeđuju ga 1936. g.: Kadrija zv. Ramo, Šahbaz zv. Salih, Hasan i Huso umrlog

Ahmeta.66

56. Vlasnice kuće na k.č. 659/6, br. 43 sa kućištem i dvorištem su Ćerima rođ.

Serdarović67 udate za Ibrahima Pulića i Nurija rođ. Serdarović udove iza Saliha Pulića.

Vlasnice su tada i k.č.: 376 Bara, 644 Gjurgjević, 754 - 758 Kurjača...

61 Uložak broj 51.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 62 Uložak broj 53.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 63 Uložak broj 39.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 64 Uložak broj 40.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 65 Uložak broj 41.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 66 Uložak broj 42.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 67 Serdarovići su stara familija iz grada Kladnja


51

Kao vlasnik se 1899. g. pojavljuje i Huso Pulić umrlog Saliha a 1904. g. djeca

Abdulaha Hadžiavdića (mal. Muhamed i Vehbija).68

57. Jednog gradilištem sa dućanom na k.č. 654/18, 1898. godine je vlasnik Avdija

Karahmetović umrlog Ahmeta.69

U današnjem Gornjem Olovu krajem 19. stoljeća postoji i neka veća ekmeščinica70

To znamo po njenom višestrukom spominjanju godine 1898. u imenovanju

parcela zemljišta. Tako se tada spominje k.č. 655/11 vrt kod Ekmeščinice u vlasništvu

Hanke Aganović udate za Avdiju Pašalića. Naslijeđuju 1908. g. Atif, Ćamil i Zejnil

umrlog Avdije. Hanka tada ima i k.č.: 794, 796, 804 Matuša, 823 Bilaluša...

Također, tada k.č. 655/12 vrt kod Ekmeščinice se vodi na Hanki Aganović udovi

Ahmeta Foče. Vlasnici 1917. g. su Muhamed ef. Fočić umrlog Ahmeta i Alija umrlog

Ahmeta iz Đurđevika. Hanka je vlasnik i k.č.: 654/25 vrt pod Štalom, 787 Bara, 817

Dolić, 824 Bilaluša, kasnije 871 i 786 Stupni dol...71

U teretovnica za neke nekretnine, 1913. g. se spominje Muhamed ef. Fočić umrlog

Ahmeta.72

Krajem 19. stoljeća su brojna i gradilišta u Gornjem Olovu. Takvog jednog (k.č.

656/19 gradilište) 1898. g. je vlasnik Hasna Cerić udata za Ibrahima Jamakovića.

Dva gradilišta na k.č. 656/2 i 656/4 ima Bosanskohercegovački Zemaljski erar.73

Vakuf džamije u Olovu

U Olovu postoji vakuf za uzdržavanje džamije još iz prvog perioda osmanske

uprave. U nastavku dajemo nekoliko podataka o navedenom vakufu sa kraja 19.

stoljeća.

Godine 1889. „Olovo džamije vakuf“ je imao prihode od 150 forinti. Dolazili su od

kirije vakufskog hana u iznosu od 20 i kamata od 130 forinti vakufske glavnice od 1300

forinti. Te godine vakufski rashodi su išli uglavnom na berivo (plaću) i to na plaću

imamu džamije od 20 i mujezinu od 10 forinti. Mutevelija (upravnik) vakufa Ahmed

Hadžiabdić je imao prihod od 20 forinti. Kao vakufski izdaci se navode i popravak

vakufskih zgrada (5), rasvjeta džamije (4) i porez (1 forinta). U rekapitulaciji proračuna

vakufa se navode potrebe od 60 i suvišak od 90 forinti.74

68 Uložak broj 43.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 69 Uložak broj 12.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 70 Ekmekčinica, ekmeščinica u značenju pekara. Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-

hrvatskosrpskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985., str. 265. 71 Gruntovne knjige iz 1898. godine za K.O. Olovo, Gruntovnica Suda u Visokom. 72 Uložak broj 54.,Gruntovne knjige iz 1898. godine... 73 Gruntovne knjige iz 1898. godine za K.O. Olovo, Gruntovnica Suda u Visokom. 74 Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889. sastavljeni po Zemaljskom vakufskom

povjerenstvu u Sarajevu, Štamparija Bosanske pošte, Sarajevo, str. 609. Na istom mjestu se kaže da već te

1889. godine nepostoji očuvana vakufnama za džamiju u Olovu.


52

Vakuf džamije u Olovu na samom kraju 19. stoljeća, odnosno, 1898. g. je u svom

gruntovnom vlasništvu imao dosta nekretnina.

Nekretnine u statusu mulka su:

1. k.č. 654/7 kućište sa kućom kućni br. 14 površine od 40m2, očito se radi o

vakufskoj kući.

2. k.č. 654/2 džamija sa dvorištem površine 290m2,, dakle sama zgrada džamije.

3. k.č. 656/10 gradilište površine 40m2

4. k.ć. 657/2 vrt viš Hana od170m2

5. k.č. 657/3 groblje površine 290m2, ovo groblje je u samom Olovu i poznato je i

kao Cerića groblje.

6. k.č. 657/1 kućište sa dvorištem i kućom kućni br. 52 površine od 240m2. Ovo je

zgrada poznatog vakufskog hana u Olovu. Raskršće ispred ovog hana je dobro poznato

kao Hanište.

Vakuf ove džamije je 1898. g. u statusu mirija imao slijedeće parcele:

1. k.č. 648 groblje na Gradini površine 4 dunuma i 950m2), ovo je vrlo staro

groblje i nalazi se iznad samog Olova.

2. k.č. 654/1 groblje od 740m2, groblje pored same džamije.

3. k.č. 667 od 4 dunuma i 700m2. Radi se o groblju na Carini.

Odmah na početku 20. stoljeća na mjestu vakufskog hana postaje mekteb.75

Opće urbano-geografske karakteristike Olova krajem 19. stoljeća

Staro naselje Olovo, kasnije razvojem Donjeg Olova, poznato i kao Gornje Olovo,

na samom kraju 19. stoljeća je najurbaniziranije u cijeloj okolini. Prema našim

istraživanjima Olovo (Gornje Olovo) 1898. godine ima 51 privatnu kuću, nekoliko

značajnih javnih i privrednih objekata i veći broj manje značajnih sadržaja.

Od 51 privatne kuće naviše ih imaju sljedeće familije: Drgemendžići

(Degirmendžići) ukupno 6 kuća, Hadžiavdići – 5, Begovići (i Đulovići) – 5,

Karahmetovići -4, Biogradlije (Ibiševići) -3, Cerići -3 i Kajičići -3. Po dvije kuće u Olovu

tada imaju: Karasalihovići, Čamdžići, Pulići, Mujkići i Sulejmanovići (Nezorovići).

Brojne su i familije sa po jednom kućom: Skalić (naslijedili Ramići), Gluhići, Aganovići,

Kulalići, Karićiči, Memagići, Fočići, Heme i Poljaci.

Brojne stare olovske familije se tokom 19. stoljeća naseljavaju u neposrednu

okolinu Olova. Takvi su: Hadžiavdići u Dolovima, Begovići u Kozjaku, Memagići na

Pogaru...

Dolaskom austrougarske uprave a prije 1898. godine, u današnje Gornje Olovo

naseljavaju se i familije sa strane. To su Rudelići i Ozme koji kupuju po jednu kuću od

starih olovskih familija.

75 Uložci 14. i 52.iz 1898. godine. Gruntovne knjige za K.O. Olovo, Sud u Visokom.


53

Od značajnijih javnih urbanih sadržaja i objekata krajem 19. stoljeća imamo

slijedeće:

- Dz amija u sredis tu naselja koja je iz 16. stoljec a,

- Vakufska kuc a koja se nalazi kod dz amije,

- Crkva na Crkvis tu (obnovljena osamdesetih godina 19. stoljec a),

- Kes in han (Sulejmanovic a), ispod dz amije,

- Vakufski han (iznad raskrs c a Hanis te), ubrzo mekteb.

- Stara kuc a Begovic a (Jusufspahic a) u koju su starinom svrac ali putnici,

- Stara velika zgrada (vjerovatno prije 1878. godine sluz ila za osmansku upravu

– Konak (u vlasnis tvu Rudelic a 1898. godine, u njoj stanuje i drz i gostionu).

- Ispod samog naselja ka rijeci Krivaji je banja,

- Duc an (posebna zgrada) Karahmetovic a (kod Kes ina hana),

- Jos jedana posebna zgrada kao duc an(Karahmetovic a),

- Jedna stara kuc a u kojoj stanuje i drz i trgovinu od 1882. g. Haim Ozmo,

- Ekmes c inica (pekara), (kod vakufskog hana),

- Vis e duc ana i zanatskih radnji u prizemljima kuc a,

- Vakuf dz amije,

- Ispod naselja na Zlohuru su ostaci stare c uprije na Krivaji,

- Javni prostori (Raskrs c e Hanis te, Ulica, Skale, Kod Banje...) koji govore o staroj

urbanizaciji

- vis e raznih gradilis ta, privatnih i vakufskih, i drugi sadrz aji

Odmah iza 1878. godine je u sadašnjem Gornjem Olovu uspostavljena i

Žandarmerijska stanica. Na samom početku 20. stoljeća, javljaju se dućani vlasnika sa

strane (Glođo iz Sarajeva, Hasić iz Kladnja) a na mjestu Vakufskog hana otvoren mejtef

(škola).

Ovdje vidimo da je naselje Olovo krajem 19. stoljeća prilično urbanizirano. Ima

oko šesdeset različitih urbanih objekata i sadržaja. Javni urbani objekti i sadržaji

(dućani - trgovine, zanatske radnje, hanovi, ugostiteljski objekti, upravni i vjerski

sadržaji...) daju olovu značajne elemente i čaršije. Zapravo, naselje Olovo je ujedno i

jedna prilično zaokružena čaršija.

Izgradnjom pruge Zavidovići – Olovo – Kusače, 1901. godine sadašnje Gornje

Olovo počinje da stagnira a naglo se kao središte cijelog naselja i okoline, razvija

Podolovo (Donje Olovo), oko željezničke stanice.

Zaključak

Kao što vidimo u prethodnim razmatranjima, naselje (grad) Olovo ima dugu

urbanu tradiciju. Još u srednjem vijeku zahvaljujući rudi olova ispod utvrde Olovac

razvija se podgrađe. Kroz kasnija stoljeća značaj Olova održava i njegov položaj na

važnom putu Sarajevo – Tuzla.


54

Detaljni pregled i analiza urbano-geografskih karakteristika Olova sa kraja 19.

stoljeća, tačnije 1898. godine, daje sliku jednog prilično razvijenog i urbaniziranog

naselja. Tad je Olovo kompaktno i gusto izgrašeno središte sa oko šesdeset urbanih

objekata i sadržaja. Preko pedeset je privatnih kuća a od javnih urbanih objekata i

sadržaja registrovani su: džamija, crkva, hanovi, dućani, zanatske radnje, banja, vakuf...

Zbog svog topografskog položaja Olovo (danas Gornje Olovo), od samog početka

20. stoljeća, postepeno stagnira.

Izvori i literatura

1. Gruntovne knjige iz 1898. godine za K.O. Olovo, Gruntovnica Suda u Visokom

2. Katastarski planovi iz 1883-1885. g. razmjera 1:6250 za K.O. Olovo, Katastar

Općine Olovo.

3. Katastarski planovi iz 1883-1885. g. razmjera 1:3125 za naselje Olovo, Katastar

Općine Olovo.

4. Katastarski planovi novi premjer, oko 1970. g. . razmjera 1:2500 za naselje Olovo,

Katastar Općine Olovo.

5. Topografska karta iz austrougarskog perioda razmjera 1:75000, sekcija Kladanj

und Čevljanović.

6. Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda 1. maja 1885.,

Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1886.

7. Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889. sastavljeni po

Zemaljskom vakufskom povjerenstvu u Sarajevu, Štamparija Bosanske pošte,

Sarajevo

8. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895.,

zemaljska štamparija, Sarajevo, 1896.

9. Herman

10. Milenko S. Filipović, Varošica Olovo s okolinom, Beograd 1934.

11. Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku,

Svjetlost, Sarajevo, 1985.

12. Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Izabrana

djela, III, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991.

13. Obradila Amina Kupusović, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine

sv. III, Bošnjački institut Cirih-odjel Sarajevo, Orijentalni in stitut u Sarajevu,

Sarajevo, 2000.

14. Marko Karamatić, Olovo kao paradigma katoličanstva u Bosni u XVII. stoljeću, Zbornik radova sa Znavstvenog skupa Tristota obljetnica stradanja samostana i

crkve u Olovu, Sarajevo, 2008.

15. Rusmir Djedović,Neka historijsko-geografska istraživanja Krivaje, Zbornik

radova sa Naučnog skupa Rijeka Krivaja kroz prošlost (prostor, vrijeme, ljudi),

održanog u Olovu 2014. godine, Institut za istoriju, Sarajevo. (u pripremi)

16. http://www.katastar.ba/geoportal/, januar – februar 2015.

17. https://brussa00.wordpress.com/Januar-februar 2015.

http://www.katastar.ba/geoportal/

https://brussa00.wordpress.com/


55

Mr.sc. Rusmir DJEDOVIĆ

Samid LATIFOVIĆ, bachelor geografije

HISTORIJSKO-GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE NASELJA HUMCI

KRAJEM 19. STOLJEĆA – KRATAK PREGLED

Sažetak

U narednom radu se daje pregled historijsko-geografskih karakteristika naselja

Humci krajem 19. stoljeća. Posebno se obrađuju urbano-geografske i demografske

karakteristike naselja. Pregled se daje na osnovu do sada u nauci nekorištenih izvora sa

kraja 19. stoljeća. Radi se o najstarijim gruntovnim knjigama za naselje Humci iz 1888.

godine.

Ključne riječi: historijsko-geografske, Humci, kraj 19. stoljeća, familije

Uvod

Naselje Humci koje starinom pripada kadiluku i kotaru Brc ko, a danas opc ini

C elic , je sa struc nog i nauc nog aspekta prilic no neistraz eno i slabo poznato. Humci se

nalaze u sjevero-zapadnom dijelu planine Majevice na nadmorskoj visini 320 – 540

metara. Tradicionalno se sastoje iz Gornjih Humaca (Gornje Mahale), Donjih Humaca

(Donje Mahale) i nes to vis ih Sitara. Urađena je analiza popisa iz 1533, 1879. i 1885. godine. U njima su dati podaci o

broju kuc a, stanovnika, spolnoj, vjerskoj i statusnoj strukturi. Takođe c emo dati uvid u

stanje vjerske infrastrukture i imovine u ovom periodu. Osnovu rada c ini prikaz kuc a i

njihovih vlasnika prema gruntovnim podacima iz 1888. godine te na osnovu tog prikaza

struktura familija prema broju kuc a.

Kratak historijski razvoj naselja

Naselje Humci je vrlo staro, zasigurno sa istim imenom i na istom prostoru postoji

jos u srednjem vijeku. Nalazilo se u srednjovjekovnoj z upi Visori zajedno sa susjednim

naseljima. Neposredno poslije osmanskih osvajanja (oko 1512. - 1520. godine)

spominje se nahija Visori. Ona je obuhvatala naselja: Visori, Donji Humci, Gornji Humci,

Sredkovic i, Jablanica, Drijenc a, Boz ovinci...1

1 Adem Handz ic , Tuzla i njena okolina u 16. vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str 106.


56

Prema najranijem osmanskom popisu iz 1533. godine selo Gornji Humci (Mali

Humci) imaju 11 muslimanskih kuc a, sa 4 neoz enjena te 13 nemuslimanskih kuc a sa 4

neoz enjena i 3 bas tine. Tada je ukupni prihod Gornjih Humaca bio 1.572 akc i. Prema

istom popisu u Donjim Humcima bilo je 5 muslimanskih kuc a sa 2 neoz enjena i 1

bas tinom te 10 nemuslimanskih kuc a sa 9 neoz enjenih i 8 bas tina. A prihod sela je

iznosio 1.620 akc i godis nje. Dakle, kompletni Humci poc etkom 16. stoljec a imaju

ukupno 39 kuc a i predstavljaju srednje veliko selo za tadas nje prilike. Muslimanskih

kuc a je bilo 16 (6 neoz enjenih, 1 bas tina) a nemuslimanskih 23 (13 neoz enjenih, 11

bas tina). Ukupan prihod naselja Humci je 1533. godine iznosio 3.192 akc e. Tokom

cijelog osmanskog perioda naselje Humci postoji i nalazi se u nahiji Visori koja u

zadnjem periodu pripada kadiluku Brc ko. Sudec i prema broju kuc a odmah po

austrougarskom osvajanju ovog prostora Humci su se relativno dobro razvijali.

Godine 1879. naselje Humci ima 80 kuc a sa 80 stanova. Prema tom popisu imaju

ukupno 506 stanovnika, od toga 268 mus karaca i 238 z ena i svi su muslimani

(muhamedanci).2

Sl. 1. Humci na austrougarskoj karti

U narednom popisu iz 1885. godine Humci pripadaju Okrugu Tuzla, Kotaru

Brc ko i Opc ini C elic . Tada imaju 83 kuc e sa 84 stana i ukupno 557 stanovnika, od toga

298 mus karaca te 259 z ena. Svi stanovnici Humaca su muslimani. Prema tom popisu

neoz enjenih je 301, oz enjenih 215, a udovaca 40. Razvjenc anih nije bilo. Prema

statusnoj strukturi dominantni su tez aci, kojih je bilo 164, a bio je jedan kmet, dva

pomoc na radnika, a takođe je registrovan 1 svec enik (seoski hodz a). Ostalo su z ene i

2 Statistika mjesta i puc anstva Bosne i Hercegovine, C i kr. Vladina tiskarna, Sarajevo, 1880.


57

djeca, kojih je 389.3

Vjerski objekti i vakuf

Nema sigurnih podataka da Humci u osmanskom periodu imaju dz amiju. Podatke

o njenom postojanju imamo tek sa prelaza 19. na 20. stoljec e i nalazila se između Donjih

i Gornjih Humaca, gdje je bila sve do poc etka 70-tih godina 20-tog stoljec a. Zasigurno je da krajem 19. stoljec a u Donjim i Gornjim Humcima odnosno Donjoj

i Gornjoj Mahali postoje po mejtef i hodz inska kuc a, a u Sitarima samo mejtef. To se vidi

iz sljedec eg pregleda nekretnina u vlasnis tvu vakufa dz amije u Humcima 1888. godine.

k.c . 670/1 kuc ni br. 95 Mejtef u Gornjoj Mahali

k.c . 878/1 kuc ni br. 96 Mejtef u Donjoj Mahali

k.c .670/3 kuc ni br. 97 Hodžinski stan u Gornjoj Mahali

k.c . 899 kuc ni br. 98 Hodžniski stan u Donjoj Mahali

k.c . 329/3 kuc ni br. 99 Mejtef u Sitarima4 Na samom poc etku 20. stoljec a, tac nije 1913. godine, prema prorac unu vakufa,

vakuf dz amija u Humcima c iji je mutevelija Arif ef. Bas ic ima sljedec e prihode i

rashode:5

Vrsta prihoda/rashoda (u

krunama)

Prihod Rashod

Murabeha od glavnice 145

Dohodak od nekretnina 150

Plac a muteveliji 28

Plac a imamu 200

Porez 22

Rasvjeta 10

Popravci 20

Iznos 295 280

Pomenuti Arif ef. Bas ic vjerovatno je tada bio imam (hodz a) u humac koj dz amiji.

3 Popis z iteljstva u Bosni i Hercegovini, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1896. 4 Gruntovne knjige za KO Humci iz 1888. godine, Gruntovnica Lopare 5 Prorac un vakufa, Sarajevo, 1913., str. 38.


58

Sl. 2. Gruntovni uložak 96 na kojem je prikazan mejtef u Donjoj mahali

Pregled kuća 1888. godine

U nastavku dajemo detaljan pregled vlasnika svih kuc a u naselju Humci prema

prvim gruntovnim upisima iz 1888. godine. Pobrojani su vlasnici bez obzira da li su

pojedinci ili imaju samo dio u vlasnic kom udjelu. Tada Humci imaju sljedec e kuc e i

vlasnike tih kuc a: 1. Mustafa i Avdulah Ribić pok. Omera

2. Ibrahim Ribić pok. Halila

3. Husejn, Emin i Alija Ribić pok. Huse

4. Mehmed i Salih Duraković pok. Bege i Pas a Durakovic udata za Osmana

Bos njakovic a

5. Osman i Husejn Zukanović pok. Ibre, Fatima (udata za Mustafu Jusic a), Umka (rodj.

Telic ) udova iza Ibrahima Zukanovic a

6. Jusuf i Salih Zukanović pok. Alije, Hanifa (udata za Muju Mehmedovic a) i Omer

Fejzic sin Omera, Derva (rodj Muminovic ) udova iza Alije Zukanovic a

7. Pas aga mld.sin pok. Ahmeta Zukanović, Hata udata za Ramu Bas ic a, Hanifa udata za

C erima Tabakovic a iz Palanke i Hanc a rodj. Mujc inovic udova iza Ahmeta Zukanovic a

8. Mehmed Malikić pok. Mursala

9. Junus Malikić zvani Mursić pok. Saliha

10. Bjelan, Meho,mld Đula pok. Avde Durakovića

Zlata rodj Fazlic 1. braka Durakovic udata za Mustafic a

Hanifa rodj. Fazlic 1. braka Durakovic udata za Hasana Durakovic a iz Nahvioca


59

11. Numan Eminović pok. Bege, Mevka rodj Eminovic udata za Memis a Fejzic zvanog

Junuzovic

12. Emin Eminović pok. Arifa

Mujo, mld. Mehmed, Salih i Pas a Eminovic pok. S abana

Zumra udata za Ibrahima Ahmetas evic a iz Brezika

Fatima rodj. Mrkaljevic , 1 braka Eminovic udata za Omera Fejzic a

Ajka rodj. Bec ic , 1 braka Eminovic udata za Muju Mehac evic a

13. Meho i Bajro Čeliković sinovi Ibre

Ibrahim C elikovic pok. Osmana

14. Bego i Hana Mrkonjić pok. Omera

Hana rodj C elikovic udata za Omera

15. Hasan, mld. Hava i ??? Kavazović pok. Ahmeta ???

16. Omer, Halil, Ibrahim Bošnjaković pok. Muje, Hata udata za Mehmeda Latifovic a,

Zlatka udata za Emina Selimovic a

17. Kada rodj. Sukanovic (Jas arevic ) udata za Halila Kadric a

Has a rodj. Dzafic (Mujc inovic ) udata za Res ida Bas ic a

Hatema rodj. Ibric udova Mehmeda Dzafic a (Mujc inovic )

18. Ahmet Mujkić(Dzafić) pok. Muje

Mejra udata za Avdu Ribic a

19. Ibrahim Dzafić(Halilčević) pok. Halila

20. Ahmet Mujčinović pok. Mustafe

Hanc a rodj. Mujc inovic udova Ahmeta Zukanovic a

Zemina rodj. Mujc inovic udata za Naila S erifovic a

Emin Mujc inovic pok. Osmana

mld Suljo Mujc inovic pok. Osmana

Ema udata za Zejc ira Bas ic a

Dzehva Mujc inovic pok. Osmana

Hanka rodj. Sukanovic udova Osmana Mujc inovic a

21. Mujo i Mehmed Ahmetašević pok. Ahmeta, Hata udata za Arifa Medic a

22. Hasan, Huso, Hamza i Nail Šerifović pok. S erifa

Hasan, mld. Alosman, mld. Emina Mujkanovic djeca Ibrahima iz Dobrnje(Tuzla)

23. Cura rodj. Begović udova iza Alage Ismic a

24. Alia Kadrić pok. Kadrie

Has im Kadric pok. Osmana

Hava udata za Ibru Dzafic a

Hanc a udata za Dedu Kurtic a iz Maoc e

25. Mehmed Bašić pok, Muje

26. Mustafa Mehačević pok. Mehe Ramic a

27. Hasan Bešić pok. Bes e Kadric a

mld Mejra i Hatka pok. Memis a Bes ic a

S ehida rodj Pas alic , 1 braka Bes ic udata za Dedu Ibric a


60

28. Alia Mehmedović pok. Alie

29. Halid Bašić pok. Osmana, Hata rodj Bas ic udova S erifa Mehic a iz C elic a, Ahmet

Bas ic pok Osmana

30. Mehmed Latifović pok. Latifa Mehmedovića

31. Ibrahim Bašić pok. Muje

32. Has im, Jusuf, mld. Derva Jusić pok. Ibrahima

Hatka udata za Omera Bas ic a

Naza udata za Husu S erifovic a

Dzehva udata za Osmu Muratovic a

Pemba udata za Memu Tanic a (Alagic )

Pas a rodj. Durakovic udova Ibrahima Jusic a

33. Halid Jusić pok. Juse

34. Mustafa Jusić pok. Juse

35. Mehmed Ibrić pok. Mehe

36. Jusuf Čeliković pok. Mehe, mld. Hankija C elikovic pok. Mehe

37. Dervis Ibrić zvani Trbetović pok. Sulje

38. Osman Ibrić zvani Trbetović pok. Hasana

39. Osman Ibrić zvani Trbetović pok. Hasana

40. S ac ir Ibrić pok. Mustafe

41.Mustafa i Muharem Upejnović pok. Halila

42. Hasan Sukanović (Suljić) pok. Sulejmana, S aha rodj. Mrkaljevic udata za Omera

Prlic a(Suljic )

Mejra rodj. Kovac evic udata Sulju Sukanovic a

43. Hasan, Osman, Halil Sukanović (Jašarević) pok. Osmana, Kada rodj. Sukanovic

udata za Halila Kadric a, Mejra rodj. Sukanovic udata za Azema Selimovic a, Mejra rodj.

Mustafic udova Osmana Sukanovic a

44. Abdulah,Jusuf i Salko Sukanović pok. Mustafe

45. Ibrahim Sukanović pok. Huse, Hanija rodj. Kadric udova Huse Sukanovic a

46. Ibrahim Upejnović pok. Bes e

47. Has im, mld. Pemba Tanić pok. Alie, Srma rodj. Tanic udata za Has ima Selimovic a,

Zulfa rodj. Tanic udata za S erifa Mujkic a iz Brnjika, Ema rodj. Kadric udova Alie Tanic a

48. Huso Tanić pok. Mustafe,

49. Hadzi Sinan Tanic pok. Mustafe

50. Mujo Muhić pok. Muje

51. Sulejman Nurić pok. Nure, Hanifa rodj. Beganovic udova Nure Nuric a

52. Mehmed Mehić pok. Hasana, Ais a rodj. Mehic udata za Husu Spahic a iz Nahvioca

Hanka rodj. Kovac evic 1 braka Mehic udata za Aliu Selimovic a

53. Began Šišić pok. Hasana

54. Osman i Mehmed Tanić pok. Alage

55. Emin i Has im Selimović pok. Osmana

Ais a udata za Ibru Mujkic a iz Brnjika


61

Milka udata za Mehu Bikic a iz Velinog Sela

Pemba udata za Ibrahima Bos njakovic a

Ahmet Ribic pok. Mustafe

Zlatka rodj. Fejzic udova Osmana Selimovic a

56. Alia, Bego i Adem Selimović pok. Hasana

Kada udata za Bec ira Tabakovic a iz Maoc e

Mejra udata za Ibrahima Ikanovic a

Taha udata za Salku Dervic a iz Maoc e

Hasan Kavazovic pok. Ahmeta

mld. Zeka i Hata Kavazovic pok. Ahmeta

mld. Kada Tes njak pok. Suljete

57. Jusuf Selimović pok. Mustafe

58. Hana rodj. Brkić (Okičić) udata za Ibrahima Bes ic a, Derva rodj. Dzafic (Halilc evic )

udova Osmana Bekic a (Okic ic a)

59. Salih, Jusuf, Mustafa Okičić pok. Jusufa, Mala rodj. Begovic , 1. braka Okic ic udata za

Ahmeta Medic a iz Nahvioca

60. Nazif Zahirović pok. Ahmeta, Sajma rodj. Zahirovic udova Mehmeda Medic a

61. Bego i Mehmed Gotić pok. Alie, Ajka rodj Gotic udata za Aliu Begovic a iz Velinog

Sela

Haska rodj. Gotic udata za Res ida Glibanovic a iz Ratkovic a, Emina rodj. Ikanovic udova

Alie Gotic a

62. Ahmet Muratović pok. Murata

63. Ibro Ikanović pok. Muje

64. Hata rodj. Fejzić udata za Jusufa Zukanovic a, Kunja rodj. Mešić udova Sinana

Fejzic a

65. Osman Fejzić pok. Junuza, Hanifa rodj. Fejzic udata za Hamzu Delikusic a iz Palanke

66. Mahmut Mahmutović pok. Mehe

67. Omer Fejzić pok. Bec ira

68. Hasan i Bego Pobrić pok. Ahmeta, Zeka rodj. Pobric udata za Ahmeta Selimovic a

mld. Osman Selimovic sin Bege

69. mld. S ac ir Fejzić pok. Hasana

Hana rodj. Mrkaljevic , 1 braka Fejzic udata za Jusufa Mahmutovic a

70. Emin Medić pok. Halila, mld. Bajro i Hata Medic pok Mehmeda

Krnja rodj. Tanic udova Halila Medic a

Hava rodj. Dzanic , 1 braka Medic udata za Emina Kadric a

71. Arif i Huso Medić pok. Mustafe

72. Osman i Bego Medić pok. Smaje

73. Osman Humčević pok. Omera

74. Ibro Mujić pok. Mustafe

75. Hasan Mrkaljević pok. Hasana

Ina rodj. Junuzovic udova Hasana Mrkaljevic a


62

76. Bego Hodzić pok. Saliha

77. Salih Huremkić pok. Muje

78. Emin, Ibrahim i Mehmed Huremkić pok. Mehe

Hanka rodj. Huremkic udata za Has ima Bajramovic a iz Rahic a

S aha rodj. Huremkic udata za Mehu Dzafic a iz Nahvioca

Cura rodj. Huremkic udata za Mahmuta Dervis evic a

Đulka rodj. Zahirovic udova Mehe Huremkic a

79. Hasan Halilović pok. Halila

80. Ahmet i Latif Mrkaljević pok. Jusufa

Emina rodj. Ahmic udova Jusufa Mrkaljevic a

81. Omer, Veiz, Suljo Bašić pok. Sinana

Meho, mld. Suljo i Halil Čeliković pok. Saliha

Saima rodj. Bas ic udata za Mehu Jusic a

82. Alia Mrkaljević pok. Hasana

83. Mahmut, Huso i Selim Dervišević sinovi Dervis a Čauševića

84. Salih Hadziavdić pok. Mustafe

85. Husejn Huremkic pok. Osmana

86. Jusuf Mrkaljević pok. Jusufa

87. S aban, Mehmed i Ibrahim Selimović pok. Selima

88. Husejn,???, Hamza, Nail Šerifović pok. S erifa Đonića

89. mld. Pas a, Hankija, Ais a i Emina Medić pok. Mehmeda, Saima rodj Zahirovic udova

Mehmeda Medic a

90. Nejzo Ikanović pok. Muje

91. Salih Čeliković pok. Mehe

92. Emin Kadrić , Hana rodj. Kadric udata za Ibru Dzafic a, Hanc a rodj Kadric udata za

Dadu Kadric a iz Maoc e

93. Osman Muratović pok. Murata

94. Mehmed i Hamid Šerifović pok. S erifa Đonića6

6 Gruntovne knjige za KO Humci iz 1888. godine, Gruntovnica Lopare


63

Sl. 3. Primjer jednog gruntovnog uloška

Ukupni izgled, familije i prezimena

Prema prethodnom detaljnom pregledu vidimo da naselje Humci (zajedno Gornji,

Donji i Sitari) 1888. godine ukupno imaju 94 kuc e koje su u privatnom vlasnis tvu. Pored

njih u naselju postoje jos tri kuc e koje su mektebi i dvije hodz inske kuc e, sve u

vlasnis tvu vakufa dz amije u Humcima. Ako rac unamo i zgradu dz amije, koja je

vjerovatno tada postojala, naselje Humci te godine ima ukupno 100 zgrada. U nastavku dajemo i analizu broja kuc a svake pojedinac ne (pa i srodnic ke) familije:

Ribic 3 kuc e, Durakovic 3, Zukanovic 3, Malikic (Mursic ) 1, Malikic 1, Eminovic 2,

C elikovic 3, Mrkonjic 1, Kavazovic 1, Bos njakovic 1, Sukanovic (Jas arevic ) 2, Sukanovic

(Suljic ) 1, Sukanovic 2, Mujkic (Dzafic ) 1, Dzafic (Halilc evic ) 1, Halilovic (Dzafic ) 1,

Mujc inovic 1, Ahmetas evic 1, S erifovic (Đonic ) 3, Begovic 1, Kadric 3, Bas ic 3,

Mehac evic (Ramic ) 1, Gotic 1, Bes ic (Kadric ) 1, Mehmedovic 1, Latifovic (Mehmedovic )

1, Jusic 3, Ibric 2, Ibric (Trbetovic ) 2, Upejnovic 2, Nuric 1, Mehic 1, Tanic 4, Muhic 1,

S is ic 1, Selimovic 4, Bekric (Okic ic ) 1, Okic ic 1, Zahirovic 1, Ikanovic 2, Muratovic

(Arnautovic ) 1, Fejzic 4, Mahmutovic 1, Pobric 1, Medic 4, Humc evic 1, Mujic 1,

Mrkaljevic 4, Hodzic 1, Huremkic 3, Halilovic (Dzafic ) 1, Dervis evic (C aus evic ) 1,

Hadz iavdic 1, Muratovic 1 7

7 Gruntovne knjige za KO Humci iz 1888. godine, Gruntovnica Lopare.


64

Zaključak

Kako iz prethodnih razmatranja vidimo naselje Humci krajem 19. stoljec a, tac nije

1888. godine, predstavlja prilic no veliko naselje. Ono tada ima ukupno 100 zgrada

(vec ih objekata) i vec i broj pratec ih objekata. Vidimo da je broj kuc a u Humcima u ovom

periodu neprestano rastao. Godine 1879. imaju 80 kuc a, da bi taj broj porastao na 83

na narednom popisu iz 1885. godine te na 94 koliko ih je bilo registrovano u gruntovnici

1888. godine. Analizom gruntovnih podataka dolazimo do zakljuc ka da su najbrojnije

familije 1888. godine: Medic i, Mrkaljevic i, Fejzic i, Selimovic i, Tanic i, Ibric i, Durakovic i,

Sukanovic i...

Krajem 19. stoljec a, a vjerovatno je takvo stanje i u osmanskom periodu, u naselju

Humci zatic emo vis e vjerskih objekata s to govori o dugoj islamskoj tradiciji

stanovnis tva u ovom naselju. Takođe treba rec i da je svo stanovnis tvo bilo islamske

vjeroispovjesti na popisima 1879. i 1885. te je poljoprivreda daleko najzastupljenija

djelatnost.

Izvori i literatura

1. Gruntovne knjige za KO Humci iz 1888. godine, Gruntovnica Lopare

2. Statistika mjesta i puc anstva Bosne i Hercegovine, C i kr. Vladina tiskarna, Sarajevo,

1880.

3. Popis z iteljstva u Bosni i Hercegovini, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu,

Sarajevo, 1896.

4. Adem Handz ic , Dva prva popisa Zvornic kog sandz aka iz 1519. i 1533. godine,

ANUBIH, SANU, Sarajevo, 1986.

5. Adem Handz ic , Tuzla i njena okolina u 16. vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975.

6. Prorac un vakufa, Sarajevo, 1913.


65

Mr. Semir HADŽIMUSIĆ

STEĆCI NA PODRUČJU OPĆINE LUKAVAC

Sažetak

Stećci, bosanski srednjovjekovni kameni nadgrobnici, okamenjeni svjedoci

vremena, naši su najznačajniji spomenici kulturno-historijskog naslijeđa srednjeg vijeka.

Specifičan su izraz kulturnog i društveno-ekonomskog stanja srednjovjekovnog čovjeka.

Prema dosadašnjoj stručnoj i naučnoj literaturi područje općine Lukavac ima svega

nekoliko nekropola srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnika – stećaka. Dakle,

dosadašnja saznanja su upućivala da je ovo područje vrlo siromašno sa stećcima, što bi

značilo da ima relativno skromnu srednjovjekovnu prošlost.

U ovom radu se prvi put daje detaljan pregled dosadašnjih poznatih i nepoznatih

saznanja u literaturi i određenim terenskim istraživanjima stećaka na području općine

Lukavac.

Ključne riječi: Stećci, srednji vijek, kameni nadgrobni spomenici, Mramor,

Lukavac, Brijesnica, Šikulje

Uvodna razmatranja

Na Tuzlanskom kantonu, na čijem području ima oko 180 nekropola, najviše

stećaka se nalazi na teritoriji općina Kladanj, Živinice i Kalesija, gdje su pronađeni neki

od najmonumentalnijih primjeraka.

U pogledu oblika stećaka, na području Tuzlanskog kantona najčešće susrećemo

stubove i sljemenjake. Ukrasi su slični kao i u ostalim krajevima Bosne i Hercegovine,

ali treba istaći nerijetku upotrebu motiva polumjeseca (najviše u općini Živinice), križa

i štapa. Natpise susrećemo na sljedećim nekropolama (Banovići Selo, Banovići;

Đurđevik, Živinice; Vražići, Čelić; Sapna; Kalesija, Gornja Međeđa, Gradačac).

Trenutno, pet nekropola na Tuzlanskom kantonu ima status nacionalnog

spomenika Bosne i Hercegovine. To su nekropole: „Banovići Selo“, općina Banovići,

„Olovci“ kod Kladnja, „Stare kuće“ u Donjim Breškama, Grad Tuzla, „Jasik“ u selu

Gračanica, općina Živinice, „Mramorje“ i „Strane“ u Bulatovcima, općina Kalesija.

Područje općine Lukavac se ne može pohvaliti po količini nekropola sa stećcima.

U najpoznatijoj relevantnoj literaturi koja obrađuje ovu problematiku (Šefik Bešlagić,

Stećci, kataloško-topografski pregled i Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine) do

sada su evidentirana svega dva lokaliteta sa stećcima. Šefik Bešlagić evidentira


66

postojanje nekropole u Brijesnici Gornjoj i usamljenog stećka u Babicama Gornjim, dok

Nada Miletić u Arheološkom leksikonu navodi samo nekropolu u Brijesnici.

Ovim istraživanjem pregledana je sva dostupna i relevantna literatura, vršena su

određena ispitivanja i rekognosciranja na terenu. Utvrđeno je da su na najmanje

dvanaest lokaliteta na području današnje općine Lukavac postojali i/ili još uvijek

postoje stećci. Shodno tome, ovo je prvi korak za dalja istraživanja.

Pregled lokaliteta sa stećcima

Na području općine Lukavac nalazimo dvanaest lokaliteta sa stećcima. Nekoliko

je nekropola, a drugo su usamljeni stećci. U nastavku slijedi pregled po lokalitetima:

Sl. 1. Karta rasprostranjenosti stećaka na području općine Lukavac1

1 Prema podacima autora, kartu priredio mr. sc. Rusmir Djedović, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa TK.


67

Pregled lokaliteta označenih na karti:

1. Usamljeni stec ak u Prlinama, S ikulje

2. Nekropola stec aka Glib, S ikulje

3. Usamljeni stec ak na lok. Kamen, S ikulje

4. Nekropola stec aka Barice, Purac ic

5. Nekropola Smrekovac – Selis te, Purac ic

6. Nekropola između Berkovice i Miric ine

7. Usamljeni stec ak na lok. Mramor, Babice Gornje

8. Stec ak na seoskom groblju, Krtova

9. Nekropola stec aka, Vasiljevci

10. Nekropola stec aka Mramor, Brijesnica Gornja

11. Stec ci na brdu Kvrga, između Brijesnice Gornje i Seone

12. Stec ak (izmjes ten) u parku ispred doma kulture u Lukavcu

I Usamljeni stećak u Prlinama, Šikulje

Postojanje stećka u Prlinama, zaseoku naselja Šikulje, evidentira prof. dr. Salih

Kulenović u svojim etnološkim istraživanjima naselja na području površinskog kopa

Šikulje koncem 80-tih godina xx. stoljeća.2 Navedenim istraživanjima je evidentirano

da se u Prlinama u neposrednoj blizini osnovne škole nalazi jedan stećak. Dalje je

detaljnije lociran, zabilježeno je da se stećak nalazi na uzvišenju iznad njive Vodice i da

je smješten u gusto obrasloj šikari.

Po obliku stećak je sanduk, a kako autor ističe isti je polomljen te nema ukrasa ni

natpisa. Vlasnik zemljišta na kojem se nalazi stećak tada je bio Fehim Mujakić iz Šikulja.3

II Lokalitet Glib kod Šikulja

Na lokalitetu Glib, između Oštrog Brda i Šikulja ranije je evidentirano postojanje

kamenih nadgrobnika – stećaka. Stećci na Glibu bili su zabilježeni samo u gore

pomenutim istraživanjima područja površinskog kopa Šikulje. U pogledu istih navodi

se samo jedan podatak: Prema kazivanjima ovdje je bilo nekoliko kamenova oblika

sanduka.4 Ipak iz njega crpimo značajan podatak o mogućnosti postojanja nekropole sa

više stećaka.

Prema istraživanjima koje je autor ovog rada sproveo na terenu u Šikuljama 25.

oktobra. 2015. godine, utvrđeno je da se na ovom lokalitetu u gusto obrasloj šikari i

šumi, nalazi nekoliko starih nišana sa turbanom, koji prema karakteristikama

2 Salih Kulenović, Etnološka razmatranja stanovništva i naselja na području površinskog kopa Šikulje,

Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, br.16., Tuzla 1991., 38. 3 Isto, 38. 4 Isto.


68

podsjećaju na one iz osmanskog perioda. Nišani su djelomično oštećeni te utonuli u

zemlju. Međutim, na ovom lokalitetu tom prilikom nisu registrovani stećci.

III Usamljeni stećak na lokalitetu Kamen, Šikulje

Kulenović je u svojim istraživanjima zabilježio i postojanje treće lokacije koju je

korisno pomenuti s aspekta istraživanja stećaka. Naime, radi se o lokalitetu njive

„Kamen“, na kojoj je nekada postojao jedan stećak. Pomenuti lokalitet se nalazi iznad

nekropole na lokalitetu „Glib“, također u Šikuljama.5

S obzirom da se radi s arheološkog stanovišta aktivnom toponimu naziva

„Kamen“, moguće je da se na istom nalazilo i više stećaka.

Pri terenskim istraživanjima Šikulja, od 25. oktobra 2015. godine, boraveći na

lokalitetu „Kamen“, iznad gore pomenutog lokaliteta „Glib/Glibovi“, nije utvrđeno

postojanje stećka. Ipak, od mještanina Safeta Pašića, doznali smo da se stećak zaista

nalazio na lokalitetu Kamen, da je po obliku bio sanduk, približnih dimenzija: 2m

dužine, 1m širine i 40cm visine, bez natpisa i ukrasa. Pašić navodi da je stećak dijelom

ili u potpunosti uništen, a potom i izmješten tokom ratnog perioda 1992. - 1995.

godine.6

IV Nekropola Barice, Puračić

Podatke o ovoj nekropoli nam donosi Mihad Sakić, profesor historije iz Puračića,

općina Lukavac. Profesor Sakić ističe da bi na lokalitetu „Barićko brdo“ Barice u

Puračiću trebala da se nalazi nekropola sa desetak stećaka. Isto tako, napominje da je

ovaj lokalitet prije posljednjeg rata (1983. god.) istraživao arheolog Svetozar Marković.

O detaljima pomenutog istraživanja te o trenutnom stanju ove potencijalne

nekropole za sada nemamo više podataka.7

V Nekropola Smrekovac – Selište, Puračić

Nekropola na lokalitetu „Smrekovac“ nalazi se na putu koji iz Puračića vodi za

Milino Selo, općina Lukavac. Prema kazivanju mještana na ovom lokalitetu je utvrđeno

postojanje nekoliko starih kamenih nadgrobnih spomenika, stećaka i nišana.8

I ovaj lokalitet zahtjeva detaljna rekognosciranja i istraživanja.

5 Isto. 6 Podaci Safeta Pašića, 1940. god., dati autoru ovog rada u Šikuljama 25. oktobra 2015. 7 Podaci Mihada Sakića, prof., dati autoru ovoga rada 27. aprila 2015. godine. 8 Isto.


69

VI Nekropola između Berkovice i Miričine

Postojanje nekropole na lokalitetu između naselja Berkovica, općina Lukavac i

Miričina, općina Gračanica registrira Ambrozije Benković sada već davne 1970/71.

godine. Benković na svojeručno crtanoj Arheološkoj karti područja Spreče koja se nalazi

u njegovoj publikaciji Tuzlansko područje negda i sada, pod brojem 12. je ucrtao

lokalitet sa grobljem, kojeg je docnije objasnio pod nazivom „stećci između Miričine i

Berkovice“.9

Pomenuti, kao i drugi lokaliteti zaslužuju detaljna stručna istraživanja.

VII Usamljeni stećak na lokalitetu Mramor, Babice

Usamljeni stećak se nalazi na lokalitetu

„Mramor“ u naselju Babice, cca sedam kilometara

zračne linije jugozapadno od Lukavca. Postojanje

ovog nadgrobnika prvi evidentiraju Šefik Bešlagić i

Ambrozije Benković, 1971. godine.

Bešlagić: Na lokalitetu Mramor, oko 500m jz od

sela nalazi se osamljeni stećak u obliku stuba.10

Benković: Kod sela Babica ima Gradina, nema

nikakvih tragova, na mjestu zvanom Marmor ima

jedan kamen, visok uspravan poput čovjeka.11

Ovaj stećak nije evidentiran u Arheološkom

leksikonu Bosne i Hercegovine 1988. godine. Ipak,

isti prema dosadašnjim spoznajama i danas postoji.

Lokalitet s ovim toponimom „Mramor“ ukazuje na mogućnost da tu postoji ili da je postojao ne samo

jedan stećak, nego i nekropola stećaka.12

Istraživačkim radom na terenu brda Mramor u Babicama Gornjim koncem maja

2015. godine utvrđeno je pravo stanje ovog dobra naslijeđa. Radi se dakle o stećku

oblika stuba, koji ima postolje. Ukupna visina stećka je 1.5 m, dok širina varira između

43 i 45 cm. Visina od postolja do gornjeg završetka/svoda iznosi 94 cm. Širina postolja

jeste 74 cm, dok je visina istog na desnoj strani 45 cm, dok je lijeva strana postolja

9 Ambrozije Benković, Tuzlansko područje negda i sada. S posebnim obzirom na vjerske prilike, Županja-

Đakovo 1971., 108.-109. 10 Šefik Bešlagić, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo 1971., 11 Ambrozije Benković, Tuzlansko područje negda i sada. S posebnim obzirom na vjerske prilike, Županja-

Đakovo 1971., 108.-109. 12 Toponim „Mramor“, koji se nalazi između sela Treštenice i Babica Gornjih, navodi se i u radu prof. Munise

Kovačević, Stare nekropole na području općine Banovići. Munisa Kovačević, Stare nekropole na području

općine Banovići, Baština sjeveroistočne Bosne, br. 2. Časopis za baštinu, kulturno - historijsko i prirodno

naslijeđe, Tuzla 2010., 139.-145.

Sl. 2. Usamljeni stećak na lok.

Mramor, Babice


70

oštećena. Debljina stećka je 25 cm (postolje), i 18 - 20 (stub). Stećak je orjentiran u

smjeru Z-I.

Za stećak u Babicama vezuju se neka od tradicionalnih predanja kada su u pitanju

stećci. Spominju se tragični svatovi, okamenjena mlada, odnosno tzv. „Djevojački

kamen“. Navedeni stećak nema jasno vidljivih ukrasa ni natpisa. Nažalost isti je oštećen,

kako uticajem sila prirode, tako i ljudskom rukom. Na njemu je ucrtan kružni znak, što

označava trasu šumskog puta. Potrebno je poduzeti mjere zaštite.

VIII Stećak na seoskom groblju, Krtova

Postojanje ovog „stećka“ utvrdili su Milenko S. Filipović i Đoko Mazalić u svojim

istraživanjima manastira Ozrena iz davne 1951. godine. Oni navode slijedeće: Krtova;

na seoskom groblju dugačak kamen bez ikakva znaka, možda je stećak. Selo ima i „kužno“

groblje.13

Rad Filipovića i Mazalića predstavlja najstarija istraživanja u kojima je ukazano

na postojanje stećaka na području današnje općine Lukavac.

IX Nekropola u Vasiljevcima

U Vasiljevcima, na kosi južno (desno) od Lukavca a prema Gradini i Crkvini, kraj

kolskog puta Maglaj – Puračić, Milenko S. Filipović i Đ. Mazalić u radu objavljenom

1951. godine evidentiraju dva stećka. Po obliku jedan je sljemenjak, a drugi, kako ističu

– “ravan“. Mještani ih zovu „Džinov kamen“.14

X Nekropola Mramor, Gornja Brijesnica

Ova nekropola je prvi put spomenuta u radu Milenka S. Filipovića iz 1952. godine,

kada on samo kratko navodi da je na Molitvištu u Brijesnici mjesto Mramor sa desetak

stećaka.15

Nekropolu na lokalitetu „Mramor“ evidentira i poznati bosansko-hercegovački

istraživač stećaka Šefik Bešlagić 1971. godine te navodi slijedeće: U Gornjoj Brijesnici,

na lokalitetu Mramor, oko 2 km jugozapadno od sela, nalazi se nekropola sa 15 stećaka

(14 sanduka i 1 stub).16

Na ovoj nekropoli se prema podacima iz literature nalazi za sada najveći broj

stećaka na području općine Lukavac. Postojanje ove nekropole te isti broj stećaka na

13 Milenko S. Filipović i Đorđe Mazalić, Manastir Ozren, Spomenik SAN, Beograd 1951., 91.; Milenko

S.Filipović, Ozrenjaci ili Maglajci, Etnološki prikaz, Glasnik zemaljskog muzeja Sarajevo, sveska VII.,

Sarajevo 1952.,6. 14 M. S. Filipović, Đ. Mazalić, navedeno djelo, 91. 15 Milenko S. Filipović, Ozrenjaci ili Maglajci, Etnološki prikaz,, GZMBH, VII, Sarajevo 1952., 6. 16 Šefik Bešlagić, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo 1971.,197.


71

njoj potvrđuje i Nada Miletić u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine iz 1988.

godine.

Gornja Brijesnica, Lukavac, srednjovjekovna nekropola, sačuvano oko 15 stećaka u

obliku sanduka i stele. Kasni srednji vijek.17

XI Stećci na brdu Kvrga, Brijesnica-granica ka Seoni

Nekropola Kvrga se nalazi između sela Seona (Banovići) i Brijesnica Gornja

(Lukavac), na 15,5 km sjeverozapadno od urbanog centra Banovića.

Nekropola zahtjeva detaljno stručno istraživanje, međutim neprohodnost terena

i njegova zagađenost minama ne dozvoljavaju uvid u sadašnje stanje.18

XII Stećak ispred Doma kulture u Lukavcu

U parku ispred Centra za kulturu (Dom kulture) u Lukavcu nalazi se jedan stećak.

Radi se o srednjovjekovnom kamenom nadgrobniku koji je 2010. godine izmiješten s

lokaliteta u blizini vode Lještak u Prlinama, naselje Šikulje. Na prvobitnom lokalitetu19

je bio ugrožen usljed eksploatacije s površinskog kopa.20

Po obliku stećak je sljemenjak sa postoljem. Nije sačuvan u cijelosti te su

primjetna oštećenja. Dimenzije stećka su sljedeće: dužina stećka 100 - 110 cm, visina

50, a širina 54 cm, dužina postolja 125 cm, visina postolja 22 - 25 cm. Dužina desne i

lijeve ivice krovnog svoda iznosi po 30 cm. Stećak nema natpisa, ni jasno vidljivih

ukrasa.

Dakle, danas se ovo dobro kulturno-historijskog naslijeđa nalazi u pomenutom

parku, tik uz biste narodnih heroja iz Drugog svijetskog rata, kao i bistu Josipa Broza

Tita. Potrebno je uraditi mjere konzervacije i zaštite, kako bi se zaustavilo dalje

propadanje.

17 Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom.II., Sarajevo 1988., 107. 18 M. Kovačević, navedeno djelo, 141.; Salih Kulenović, Edin Hadžimustafić, Stećci na području općine

Banovići kao kulturno-historijsko naslijeđe, Zbornik radova sa naučnog skupa Kulturno-historijsko i

prirodno naslijeđe općine Banovići, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla-Banovići 2010., 114.; M. Kovačević, navedeno djelo, 141. 19 Detaljnije se locira; lijevo od izvora/vode Lještak, na putu prema rudniku. Na prijedlog Afana

Ibrahimagića, 1988. god. i Ismeta Kavgića 1936. god. iz Šikulja, a uz pomoć Seada Hodžića, direktora Centra

za kulturu Lukavac, ugroženi stećak je izmješten iz Šikulja i prenesen u Lukavac (park ispred Centra za

kulturu). Postoji mogućnost za utvrđivanje veze ovog stećka sa stećcima sa gore pomenutih lokaliteta u

Šikuljama i Prlinama. Zbog promjena koje su nastale usljed eksploatacije rude na ovom području, danas

nije moguće sasvim tačno precizirati izvorne lokacije ovog i/ili drugih stećaka s pomenutih lokaliteta.;

podaci, usmeno dati autoru rada; Majda Kuduzović; Damir ef. Badžić, oktobar 2015. 20 O izmiještanju pomenutog stećka nije bio upoznat Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa TK.


72

Sl. 3. Stećak u parku ispred Doma kulture u Lukavcu

Zaključak

Prije nego što je urađeno ovo istraživanje zainteresovanoj javnosti su bile

poznate samo dvije lokacije nekropola stećaka na području općine Lukavac. Ovim

istraživanjem spoznaja će biti proširena za još desetak nekropola. Uzimajući u obzir

navedeno, vidimo da područje općine Lukavac uopće nije oskudno bosanskim

srednjovjekovnim nadgrobnicima. Treba istaći da su i na ovom području, kao i

susjednim, u prošlosti intenzivno uništavani i nestajali kameni spomenici. Neki stećci

uništeni su djelimično ili potpuno zbog ratnih dejstava, prirodnih nepogoda, drugi pak

od nesavjesne ljudske ruke i nemara.

Ovo istraživanje kao što vidimo registruje dvanaestak lokaliteta sa nekropolama

stećaka koji su u manjoj ili većoj mjeri očuvani sve do danas. Očito je postojanje takvih

nekropola na području općine Lukavac u znatno većem broju. Shodno tome, autor ovog

rada, u saradnji sa nadležnim institucijama i zainteresovanim pojedincima ima namjeru

ovo istraživanje nastaviti i dio srednjovjekovne prošlosti i naslijeđa Lukavca bar malo

osvjetliti.

Izvori i literatura

1. Arhiva Zavoda za zas titu i koris tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona

2. Topografske karte, razna izdanja i razni razmjeri

3. Karta rasprostranjenosti stec aka na podruc ju opc ine Lukavac, autor mr. sc.

Rusmir Djedovic


73

4. Katastarski planovi, www.katastar.ba

5. Izvjes taj s terenskog istraz ivanja u Babicama, Tuzla, 1. juni 2015.

6. Podaci Mihada Sakic a, Tuzla, 27. april 2015.

7. Podaci Majde Kuduzovic , Lukavac, 7. oktobar 2015.

8. Podaci Damira ef. Badz ic a, S ikulje, 7. oktobar 2015.

9. Podaci Safeta Pas ic a, S ikulje 25. oktobar 2015.

10. Arheolos ki leksikon Bosne i Hercegovine, tom II, Sarajevo 1988.

11. Ambrozije Benkovic , Tuzlansko podruc je negda i sada. S posebnim obzirom na

vjerske prilike, Z upanja-Đakovo 1971.

12. S efik Bes lagic , Stec ci – katalos ko-topografski pregled, Sarajevo 1971.

13. Milenko S. Filipovic i Đorđe Mazalic , Manastir Ozren, Spomenik SAN, Beograd

1951.

14. Milenko S. Filipovic , Ozrenjaci ili Maglajci, Etnolos ki prikaz, Glasnik zemaljskog

muzeja Sarajevo, sveska VII, Sarajevo 1952.

15. Salih Kulenovic , Etnolos ka razmatranja stanovnis tva i naselja na podruc ju

povrs inskog kopa S ikulje, C lanci i građa za kulturnu istoriju istoc ne Bosne, br.16,

Tuzla 1991.

16. Munisa Kovac evic , Stare nekropole na podruc ju opc ine Banovic i, Bas tina

sjeveroistoc ne Bosne. C asopis za bas tinu, kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe,

broj 2, Tuzla 2010.

17. Salih Kulenovic , Edin Hadz imustafic , Stec ci na podruc ju opc ine Banovic i kao

kulturno-historijsko naslijeđe, Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe opc ine

Banovic i, Zbornik radova sa nauc nog skupa, Tuzla-Banovic i 2010.

Summary

Tombstones in the area of Lukavac

Tombstones (Stećci), Bosnian medieval gravestones, petrified witnesses of time, our

most significant monuments of the cultural heritage of the Middle Ages. The specific

expression of the cultural and socio-economic situation of the medieval period.

According to the previous expert and scientific literature, area of Lukavac has a few

necropolis medieval Bosnian tombstones (stećaka). Therefore, the current findings have

suggested that this area is very poor with tombstones which would mean a relatively

modest medieval past.

This paper first gives a detailed overview of the current known and unknown

knowledge in the literature and some field research of tombstones (stećaka) in the area of

Lukavac.

Key words: Tombstones (Stećci), Middle Ages, tombstones, Mramor, Lukavac,

Brijesnica, Šikulje

http://www.katastar.ba/


77

Prof. dr. Edhem Muftić

ASPEKTI I REFLEKSIJE ZAVIČAJA

Višeznačna su i prijatna, ponekada i bolna, sjećanja vezana za ZAVIČAJ, društveni

i prirodni milje prema kojem niko nije ravnodušan. Zavičaj se voli, često pominje, o

njemu piše i uzdiše – pišu se romani i priče, pjevaju pjesme.

Prvobitni /iskonski/ ZAVIČAJ, u teorijama učenjaka, posebno filozofa, sociologa i

historičara, ima posebno značenje. Mnogi od njih tvrde da je to doba u kojem su ljudi

općili sa prirodom – u vremenima bez privatne svojine i bilo kakve društvene podjele

rada. Od prirode su uzimali ono što im je ona, sama po sebi, nudila, koristeći njene

blagodati, zahvaljujući kojima su opstajali i razvijali se.

Od tada do danas, s početka nastanka privatne svojine, čovjek i društvo su prošli

kroz epohe, stoljeća i godine u kojima su brusili blagodati prirode, prilagođavali ih

svojim potrebama i interesima. Tako je stvaran duboki jaz između klasa i slojeva,

vlasnika i najamnika, bogatih i siromašnih, privilegiranih i podređenih.

Otuda i zahtjev potlačenih i izvjesnog broja umnih – socijaliziranih i

humaniziranih pojedinaca i grupa o POVRATKU ZAVIČAJU, o savremenom životu

zasnovanom na socijalnoj pravdi i ljudskim slobodama, univerzalnoj podjeli rada i

korištenju prirodnih i ekonomskih bogatstava u ZAJEDNICI ljudi bez eksploatacije

čovjeka i prirode – u procesu života i rada koji će, definitivno, oplemenjivati i čovjeka i

društvo i njihovu planetu ZEMLJU učiniti općim dobrom – ZAVIČAJEM svih ljudi /?/. To

je ideal kojemu mnogi teže, ali se moćnici, vlasnici većine materijalnih dobara, tome

snažno suprotstavljaju...

Zavičaj je naša kuća i svojta sa kojom smo živjeli i živimo; naša mladalačka

družina i komšiluk; sokak, zaselak i selo; ulica i grad; regija i država u kojoj smo rođeni.

To je melem naše duše, milje u kojem smo vični, dični i ponositi, posebno u vrijeme kada

se fizički udaljimo od tog prvobitnog koncentričnog životnog kruga kojeg smo upoznali,

pa se nostalgično prisjećamo onih kojih više nema, zatim drugarica i drugova iz ranog

djetinjstva, voćki koje smo brali /i krali/ i s uživanjem jeli, izvorâ sa kojih smo nosili

vodu, igara koje su nam pričinjavale neizmjerno zadovoljstvo. Uz to, sjećamo se i onih

tužnih i teških trenutaka života koji nas nisu zaobišli...

ZAVIČAJ čine ljudi, prostor i vrijeme, koji Branko Ćopić ne bi dao ni za kakve

novce. To je Brankovo zlatno doba /.../, pribježište nepovratno.


78

Špionica – zavičaj koji se pamti

Špionica Srednja /zaselak Kula/ je moj zavičaj, iako tu nisam rođen. Naime, rođen

sam u Gračanici koju kao zavičaj ne pamtim, a odrastao u Špionici i tu živio do

punoljetstva. Moj prvi koncentrični životni krug čine roditelji, nena /očeva mati/, braća,

sestre i rođaci koje sam češće viđao; vršnjaci sa kojima sam se družio; kuća, mutvak,

magaza i pčelinjak; kruška SARAJKA, izvor Draguljevac, njiva Odajica i rječica

Moštanica. Kasnije se taj krug širio na osobe koje sam upoznavao, prostore kojima sam

se kretao.

Kula je bila oaza koja je izazivala poštovanje i divljenje ljudi iz okruženja. Snažan

utisak ostavljali su rođaci koji su svake godine ljeti dolazili i kod nas boravili po

nekoliko dana. Zahvaljujući njima, na tom prostoru moglo se vidjeti i čuti mnogo toga

što nama, u vrijeme bez električne energije, nije bilo dostupno.

Vrijeme ljetnih raspusta /i godišnjih odmora/ bilo je zabavno, zanimljivo i

atraktivno. Tranzistor i gramofon na ručno navijanje, informacije koje smo slušali,

prenosi utakmica, emisije narodnih i zabavnih pjesama, učinili su da Kula, pedesetih

godina prošlog stoljeća, za sve nas čiji su vidici bili skučeni, bude centar našeg malog

svijeta.

O tom zlatnom dobu i pribježištu nepovratnom pisao sam u knjizi Pamćenje

vremena, ljudi i događaja, a ovom prilikom ću nešto reći o nekim događajima koji

karakterišu i odslikavaju vrijeme, prostor i način života koji se od tada do danas uveliko

izmijenio.

Susret s vukovima

Otac je imao i svoj posjed koji se nije uklapao u naš zavičajni milje, udaljen 5-6

kilometara od naše kuće. Velika brežuljkasta njiva, bliže Doborovcima nego Špionici

Srednjoj, zvala se Pilipovina. Na njivi su ranije zasađena brojna stabla šljive mađarice

koja su, svake godine, davala dobar rod od čega se pravio pekmez, pekla rakija i sušile

šljive – u pušnici /sušnici/ koja je za tu namjenu napravljena.

Neke godine, u prvoj polovini pedesetih prošlog stoljeća, otišli smo u Pilipovinu

da beremo šljive. Rod je bio kao rijetko kada. Pored ukućana, sa nama su pošli i berači

iz komšiluka koji su te i druge poslove obavljali za utvrđenu naknadu. U tom društvu

sam obavljao neke poslove, uglavnom donosio vodu sa izvora koji se nalazio s početka

šume koja je graničila sa našom njivom. Trebalo je sići stotinjak metara nizbrdicom do

izvora koji je u svako doba godine obilovao velikim količinama vode.

Bio je topao ljetni dan što je iziskivalo velike količine pitke hladne vode koja se

brzo zagrijavala u hladovini ispod stabla velike kruške. Otac me pozvao, dao mi dvije

male posude i pokazao pravac do izvora. Na dvadesetak metara do cilja ugledao sam

izvor pored kojeg je bio i pio vodu neuobičajeno veliki pas. Takvog i tolikog nikada

nisam vidio. Nekoliko metara od izvora, po šumskog lišću su se valjale dvije istorodne


79

životinje. Nepomično sam promatrao, a životinje kao da me nisu primjećivale. Kada sam

pažljivije pogledao, nedaleko od njih spazio sam kožicu, glavu i kostur pojedene ovce.

I dalje sam stajao kao ukopan na istom mjestu sa pogledom uperenim na izvor i

neočekivane pridošlice. Ni pomišljao nisam da su to vukovi koji su obilato objedovali i

hladnom izvorskom vodom gasili žeđ. Nakon izvjesnog vremena, životinje su otišle i

nestale u šumi, a ja sam prišao izvoru, sačekao da voda još oteče, nasuo posude i ponio

ih beračima šljiva.

Kada sam stigao, otac me ukorio za nepotrebno zadržavanje. Sa ushićenjem sam

mu rekao o čemu je riječ. Otac i svi drugi berači su krenuli ka izvoru. Kada su stigli i

vidjeli ostatke pojedene ovce, bili su zaprepašteni tim prizorom. Gledali su me

zabrinuto i obasipali pitanjima, sa posebno naglašenim pitanjem: Znaš li, bolan ne bio,

da su to bili kujrakovi?! Naivno sam slegao ramenima i rekao: Ja sam mislio da su to

velike ćuke /psi/ koji su pojeli ovcu i došli da se napiju vode.

Istog dana sreli smo i čovjeka koji je tragao za izgubljenom ovcom. Nakon kraćeg

razgovora, otac je sa njim otišao do izvora, a mi smo nastavili berbu mađarice od koje

se te godine pekla rakija šljivovica, pravio pekmez i osušile velike količine šljiva.

Oskudica

Ta godina u narodu je poznata kao gladna godina, a uzrokovana je velikom sušom

prethodne 1951. godine. Najveći problem pretstavljala je oskudica pšenice i kukuruza,

tako da je krompir postao glavni prehrambeni proizvod. Naš bosanskohercegovački

način ishrane i stoljetne navike nisu se lako tome prilagođavale. /Naše domaćinstvo, i

pored oskudice, bilo je bolje snabdjeveno od većine drugih u selu./ Bilo je mesa,

mliječnih proizvoda, krompira i meda, ali pšenice i kukuruza nedovoljno. Zbog toga nas

je otac, to sam pominjao i u prethodnoj knjizi, za izvjesno vrijeme pretplatio na

odgovarajuće količine hljeba koje smo, kasnije, kada je nestalo pšenice i kukuruza,

svakodnevno donosili iz pekare očevog prijatelja.

Dok je bilo pšenice i kukuruza, išli bismo u vodenicu, zvanu Širan, koja se nalazila

na prostoru lijeve obale rijeke Tinje. Otac bi na meljaju nosio dvadesetak kilograma

kukuruza, stariji brat Ibrahim / Ibro/ desetak kilograma pšenice. Išao sam s njima iz

radoznalosti, bez nekih obaveza.

U vrijeme dok su se kukuruz i pšenica mljeli, sa bratom sam obilazio znamenitosti,

u prvom redu usku ćupriju preko rijeke Tinje i rijetke ribolovce, iščekujući prolazak

teretnih i putničkih vozova prugom Brčko – Banovići. Po povratku bih se divio

vodeničaru koji je usklađivao /ubrzavao, ili usporavao/ protok zrnevlja pod vodenički

kamen, ponekada dočekivao brašno koje je sipalo u sanduk i trljao ga rukama da

provjeri kvalitet meljaje. Kada bi meljaja bila pri kraju, u koš bi sasuo drugu vreću, a

metlom pomeo ostatak brašna u dio sanduka i odatle lopaticom ubacivao u vreću kojoj

je to pripadalo.


80

Kada su naše žitarice samljevene, vodeničar je izašao napolje i zaprekom

zaustavio protok vode u badanj koji je pokretao vodenički kamen. Očito je da je toga

trenutka nestalo žitarica za mljevenje.

Stari vodeničar je smotao cigaretu koju je okvasio jezikom i palio posebnim,

veoma zanimljivim priborom: metalni masat, kremen – kamen i trud /zapaljiva

materija od osušene gljive koja raste na stablima drveća/. Otac je ponudio šibicu, što je

vodeničar, s osmijehom na licu, odbio i nastavio da kreše masatom po kremen- kamenu

uz koji je prislonjen dobro osušeni i rastreseni trud. Upornost se isplatila, cigarete su

zapaljene /jedna iskrom i trudom, druga – već zapaljenom/. Tada je krenuo zanimljiv

razgovor ljudi koji su se dugo poznavali.

Otac je osjetio trenutak i ustao, zahvalio se vodeničaru, uprtio vreću sa

kukuruzom, brat sa pšenicom. Za njima sam skakutao, recitovao i pjevao poznate

pjesme koje sam naučio u prvom i drugom razredu osnovne škole. Brat se okretao

prema meni, ljutito me ćutkao i tražio pomoć koja nije izostala u nekoliko kraćih etapa

puta.

Kada smo prolazili pored male trošne kuće, uz koju su stršili još trošniji vanjski

klozet i kokošinjac, iz kuće je izašla sredovječna žena sa posudom /ćasom/ u koju je

moglo stati 2-3 litra vode. Tužnim i molećivim glasom obratila se našem ocu, tražeći

ćasu kukuruznog brašna. Suznih očiju, plačljivim govorom dala nam je do znanja da ona

i njenih dvoje djece, izuzev krompira, danima nisu ništa jeli.

Otac, koji je bio humanista i veoma osjećajan čovjek, spustio je vreću i do vrha

napunio posudu kukuruznim brašnom. Riječi zahvalnosti siromašne žene / bez muža/

izgovorene su emotivno i iskreno, uz obećanje da će to ona vratiti, ili svojim radom

odužiti...

Nakon izvjesnog vremena smo ponovo otišli u vodenicu koja trenutno nije mljela,

pa smo pomislili da je riječ o nekom kvaru. Vodeničar nas je obavijestio da je samljeo

ono što mu je u toku dana doneseno. Nasuo je u koš kukuruz kojeg smo donijeli i

pokrenuo vodenički točak / i kamen/. Brat i ja smo prešli preko ćuprije da desnu obalu

rijeke Tinje i promatrali, prvo putnički, pa onda teretni voz koji su prošli prugom

nedaleko od vodenice. Otac i vodeničar su iznalazili brojne teme o kojima su

razgovarali...

Povratak kući bio je kao i svaki drugi. Prolaznici su nas pozdravljali, poneki od

njih zastajali i sa ocem razgovarali. Bila je to prilika za kraći odmor tokom kojeg bi se

ispušila po jedna, nekada i više cigareta.

Kada smo prolazili pored kuće one siromašne žene, otac je zastao i pozdravio je

dok je čučala, gledala ispred sebe i kao nešto radila pored kuće. Ustala je, tihim glasom

otpozdravila, a pod nogama se ukuzala ona ista posuda koju je pokušavala učiniti

nevidljivom. Otac ju je pozvao i prepunio joj ćasu kukuruznim brašnom. Žena je

zaplakala, izgovorila nekoliko rečenica neizmjerne zahvalnosti i ušla u kuću. Nakon

nekoliko dana došla je našoj kući i nudila svoju radnu snagu, koju je otac odbio, kasnije

prihvatio i to pristojno platio...


81

K r u š k a S a r a j k a

Stoljetna kruška SARAJKA,

pod njom je naša MAJKA.

Sivi gramofon, pjesma stara,

ozarena lica, štimung se stvara.

Na kruški plodovi zriju,

krtice zemlju riju.

Na meraji pjevaju momci,

pod SARAJKU stižu lovci.

Iz lova se vraćaju,

pod SARAJKOM odmaraju.

Čim OTAC pod krušku kroči,

rakija šljiva se toči.

Sto metara od SARAJKE,

DRAGULJEVAC – voda iz bajke.

Voda za piće, bolje nema,

na njoj se kafa i ručak sprema.

Na SARAJKI rojevi pčela,

sa njima fauna cijela:

Bumbari, leptiri i ptice,

stršljenovi i vjeverice.

Nema više takve bajke,

mladosti, OCA i naše MAJKE.

Sto ljeta vjetrova i kiše,

SARAJKE kruške nema više.

Na pitanje, pošto bih dao uspomene iz ZAVIČAJA, odgovor je:

Uspomene iz mo ZAVIČAJA,

Špionice, moga rodnog kraja,

ni po koju cijenu ne bih dao,

bez njih ja bih siromah ostao.


82

Pored Špionice, sredine moga šireg zavičaja su: Kiseljak kod Tuzle gdje sam živio

godinu dana i odatle pohađao četvrti razred Učiteljske škole u Tuzli, zatim Srnice kod

Gradačca / živio i radio godinu dana/, Poljice Donje / živio i radio deset godina /,

Prokosovići / živio deset, radio dvije godine/, Lukavac Grad i Tuzla. U Lukavcu živim

od 1986. godine i tu sam radio do 1994, a u Tuzli od 1994. do kraja 2007. godine.

U svim ovim mjestima stekao sam veliki broj dragih prijatelja, čestitih i

plemenitih ljudi. O uspomenama iz tih sredina – vremenu, ljudima i događajima, mogao

bih napisati više stotina stranica jezgrovitog sadržaja, posebno o ljudima sa kojima sam

se družio i događajima u kojima sam bio neposredni sudionik. Sa manjim izuzecima,

bila su to iskrena druženja, bez predrasuda i granica. I ne samo druženja...

Kada me neko danas upita odakle sam, moj odgovor je da sam iz Lukavca u kojem

živim skoro pedeset godina.


83

Edina HALILOVIĆ-ŠARIĆ, ing. hem. teh.

TRADICIONALNA BOSANSKA HRANA

Uvod

Povijest ishrane na bosansko-hercegovačkim prostorima datira još od antičkog

doba, klasičnog Rima i Vizantije, preko turskog i austrougarskog perioda do

savremenog doba 20. i 21. stoljeća. Specifičnu notu bosanskohercegovačkim jelima

daju i prehrambeni običaji koji svoje izvorište imaju u islamu, pravoslavnoj, katoličkoj

i jevrejskoj vjeri. Tako je savremena izvorna bosanska hrana dio kulturno-povijesnog

nasljeđa i mješavina je autentičnih bosanskih jela, tradicionalno turskih, arapskih,

austrougarskih, jevrejskih i drugih prehrambenih običaja. Specifičnost i vrijednost

bosansko-hercegovačkih jela je baš u tom orijentalnom i zapadnjačkom, a i vjerskom

nasljeđu. Zbog toga se danas bosanska kuhinja puno razlikuje od arapske, austrijske,

mađarske, ali i od turske i arapske bez obzira što postoje jela koja potiču kako iz Turske

i drugih kuhinja. BiH jela i dalje ostaju karakteristična, jer se prenose sa koljena na

koljeno. U kulturi ishrane, kao i prehrambenim običajima se najjasnije odražavaju

tragovi različitih kultura koje su se u Bosni i Hercegovini najsnažnije isprepletale.

Tradicionalno bosansko jelo može biti i izvorno ali i jelo koje je tokom povijesti

došlo iz druge kulture pa se u Bosni priprema na poseban i specifičan način. U

tradicionalnoj Bosanskoj kuhinji večera je glavni obrok i po obilatosti ima sličnosti sa

Francuskom večerom dok je ručak manje obilato jelo. Autentični objekti u kojima se

služe tradicionalna ishrana su aščinice, ćevabdžinice i buregdžinice. U tradicionalnoj

bosanskoj kuhinji koristi se i posebno suđe. Takvi su sač, peka, dagara, pršulja, lonac,

tepsija itd.

Gastronomija u Bosni i Hercegovini razvijala se pod brojnim uticajima sa Istoka i

Zapada. Mnoga jela nastala su pod uticajem srednjoeuropske, mediteranske,

orijentalne, mađarske i istočne kuhinje, a vremenom se razvila i specifična kultura

posluživanja hrane. Dodirivanje različitih kultura i tradicija na tlu Bosne i Hercegovine

ostavilo je trag na lokalnoj gastronomiji. Uticaji i tehnike pripremanja obroka koji su

došli izvana, vremenom su uklopljeni u domaću tradiciju i nastao je vrlo zanimljiv spoj.


84

Karakteristike bosanske kuhinje

Osnovna karakteristika bosanske kuhinje je polagani način pripremanja jela, bez

mnogo žurbe, ali sa mnogo strpljenja, pažnje i ljubavi. Spori način kuhanja danas je

jedan od glavnih trendova u svjetskoj gastronomiji. U Bosni i Hercegovini hrana se već

stoljećima priprema upravo na taj, spori način. U bosanskoj kuhinji većina jela se kuha

u vlastitom soku, uz dodatak mesnog fonda. Ono što jelima daje karakterističan i

odličan ukus je fino usklađeni odnos između povrća, mesa i začina.

Kada se govori o karakteristikama bosanske kuhinje gastronomski stručnjaci

kažu da ono što ovu kuhinju čini posebnom jeste činjenica da se vrlo malo koristi tzv.

zaprška od brašna i masnoće. Jela sa zaprškom su gušća i sastojci su intenzivnije

povezani. No, u bosanskoj kuhinji koristi se drugi princip i filozofija pripremanja hrane.

Jela su zato laganija, a doživljaj ukusa svakog pojedinog sastojka jači. Po ovome,

bosanska kuhinja je bliska francuskoj kuhinji. Razlika je u tome što u bosanskoj kuhinji

u pravilu nema posebnih umaka, već se oni stvaraju u samom jelu na bazi juhe i

dodataka u toku kuhanja ili na samom kraju pripremanja obroka. Kuhana ili dinstana

bosanska jela u većini slučajeva su lagana, pošto se pretežno kuhaju i dinstaju s malo

vode, u pravilu juhe – fonda, pa tako imaju prirodni sok, odnosno umak koji u sebi nema

nimalo zaprške. Orijentalni začini se dodaju u malim količinama te oni ne umanjuju

slasti i okus mesa.

Sl. 1. Jela iz bosanske kuhinje


85

Tipični sastojci jela bosanske kuhinje su paradajz, krompir, luk, bijeli luk, paprika,

krastavci, mrkva, kupus, gljive, špinat, tikvice i grah. Od začina najčešće se koristi

mljevena paprika, biber, peršun, lovorov list i celer. Kao dodatak jelima u bosanskoj

kuhinji često se koriste mlijeko, kajmak i pavlaka. Slatkim jelima se dodaju cimet i

klinčić. Jela od mesa su od piletine, govedine ili jagnjetine. Za bosansku kuhinju

specifično je pripremanje jela ispod sača, odnosno peke, pri čemu se pripremljene

namirnice, poklopljene metalnim zvonom, spremaju u žaru.

Iako je tradicionalna bosanska kuhinja karakteristična po sporom načinu

pripremanja jela, jako je zanimljivo da, uprkos svemu tome, možda i najpoznatije jelo

u Bosni dolazi – sa roštilja. Riječ je o ćevapima, deliciji sačinjenoj od više vrsta

mljevenoga mesa, najčešće posluženom s lukom i uz posebnu vrstu hljeba – somun.

Naziv dolazi od turskog «kebapa» i danas ćevapa ima u gotovo svim balkanskim

državama, ali najpoznatiji su upravo oni iz Bosne i Hercegovine. Recepti su različiti i

često se čuvaju kao najstroža tajna. Razlikuju se i sarajevski, banjalučki, zenički,

tuzlanski ćevapi...

Pojedinačne i još neke karakteristike bosanske kuhinje su:

- Sofranska pec enja gotovo uvijek su dolmljena (punjena) zelenim i drugim

prilozima.

- Velika upotreba domac ih sirovina, kao slatkog kajmaka, s ljiva, jabuka, pekmeza,

meda itd.

- Znac ajno mjesto zauzima pec eno meso na z aru (raz njis tu) ucijelo, ili u komadima

(s is ), ovo se naroc ito odnosi na jagnjetinu.

- Znac ajno mjesto zauzima i kuhano meso u pekama ili sa povrc em.

- C orba (juha, fond) je u pravilu osnova ili dodatak mnogih varenih (kuhanih) jela

i c evaba. Karakeristika gustih juha (c orbi), koje u vec ini sluc ajeva sadrz e jednu ili

vis e vrsta povrc a i zac ina, a također i komadic e (ili na drugi nac in oblikovane

dijelove) mesa. U c orbi su obavezni pers unovo lis c e i meso. C orbe fungiraju i kao

samostalno jelo (za doruc ak, vec eru) i kao juhe, na poc etku, u sredini i na kraju

obroka.

- Znac ajno mjesto u jelovniku zauzimaju pite, kako slane, tako i slatke. Obavezni su

pratilac svakog sloz enijeg obroka u kojem je obavezno slaganje pirjanih jela, pita

i pec enja.

- Velika je upotreba nekih dodataka u samim jelima, kao luka, pers una i drugih

zac ina , te masla (topljenog maslaca) i ukuhanog paradajza.

- Mnoga jela (kolac i, pite, sarme, dolme) zac injavaju se skorupom (slatkim

kajmakom) i slatkim mlijekom te na taj nac in dobijaju poseban sos u jelima.

- Salate imaju svoje određene specific nosti, mnogo se upotrebljava kiselo mlijeko i

prilozi koji imaju funkciju salata.

https://bs.wikipedia.org/wiki/Paradajz

https://bs.wikipedia.org/wiki/Krompir

https://bs.wikipedia.org/wiki/Luk

https://bs.wikipedia.org/wiki/Bijeli_luk

https://bs.wikipedia.org/wiki/Paprika

https://bs.wikipedia.org/wiki/Krastavac

https://bs.wikipedia.org/wiki/Mrkva

https://bs.wikipedia.org/wiki/Kupus

https://bs.wikipedia.org/wiki/Gljive

https://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%A0pinat

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Tikvica&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/wiki/Grah

https://bs.wikipedia.org/wiki/Paprika

https://bs.wikipedia.org/wiki/Biber

https://bs.wikipedia.org/wiki/Per%C5%A1un

https://bs.wikipedia.org/wiki/Lovor

https://bs.wikipedia.org/wiki/Celer

https://bs.wikipedia.org/wiki/Mlijeko

https://bs.wikipedia.org/wiki/Kajmak

https://bs.wikipedia.org/wiki/Pavlaka

https://bs.wikipedia.org/wiki/Cimet

https://bs.wikipedia.org/wiki/Klin%C4%8Di%C4%87

https://bs.wikipedia.org/wiki/Piletina

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Govedina&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Janjetina&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sa%C4%8D&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Peka&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%BDar&action=edit&redlink=1


86

- Za razne poslastice upotrebljavaju se pekmezi (naroc ito jabukov pekmez), dakle,

voc ni s ec eri, s to je naroc ito znac ajno i za ishranu savremenog c ovjeka.

- U bosanskoj kuhinji postoji jedno zajednic ko pravilo za sva jela, i to: ako vam je

nes to "suho" (oporo, tvrdo), zavisno od ukusa, treba ga s c evabiti (prodinstati, uz

dodatak c orbe - fonda - ili masnoc e i malo vode, kajmaka) da bi postalo soc no i

mehko, ili ga treba zaliti nekim zaljevom (maslacem i mlijekom, povlakom, agdom

i slic no) da bi postalo pihtijasto, rahli. Zalijeva se i pita (opet zavisno od ukusa)

mlijekom i maslacem, povlakom i maslom, pa i sve dolme, c ak i sogan dolma,

povlakom, kiselim mlijekom i slic no.

- Posebnu grupu jela c ini tzv. meze, koje se servira uz pic e kod vec ernjih sjedjeljki

(aks amluka). Meze se moz e sastojati iz obic nog prijesnog priloga, kisele ili druge

c orbe sa komadic ima mesa te do najsloz enijih dinstanih jela i c ufta.

Što se tiče pića, u životu Bošnjaka i Bosne u cjelini kahva ima svoju nezamjenjivu

ulogu. Stoljećima su Bošnjaci stvarali kult kahve usavršavajući mljevenje, pečenje

(kuhanje), služenje i pijenje kahve do najsuptilnijih detalja. Kahva je postala integralni

dio svih drugih običaja, ali i samoj sebi svojstven običaj.

Priprema kahve počinje prženjem i mljevenjem, a tek se onda peče (kuha).

Dobro samljevena kahva zaspe se u već malo zagrijanu džezvu. Ključalom vodom iz

šerbetnjaka se zatim zalije (ali se ne prepuni), dobro promiješa i vrati na vatru da se

"digne" do vrha džezve, no ne smije prekipjeti. Nakon što kratko "odstoji" da se slegne,

ljeva se u findžane (šalice). Šećer i mlijeko se serviraju posebno i dodaju po želji.

Sl. 2. Bosanska kahva


87

Jela bosanske kuhinje

Hljeb, pogače, peciva

Nema ljepšeg mirisa u bosanskoj kuhinji od mirisa koji se širi dok se u kuhinji

peče hljeb, pogače i različita peciva. Gotovo sve seoske i gradske sredine u BiH imale su

svoje vlastite recepture i naprosto su se takmičile u postizanju ljepšeg okusa, ugodnijeg

mirisa, mehkoći, izgledu. Neke vrste peciva su: čurek, somun, bosman, kaplama,

paklama, česnica, simit, pogače, čahije, lepinje, fodule, pituljice, peksimeti, pereci,

đevreci, slani lokumi, kifle, paprnjaci, dvetice, elifi, kovrtanji, zemičke, maslenice, puh -

pecivo.

Sl. 3. Hljeb i ramazanske lepine

Čimburi

Gotovo da nijedna nacionalna kuhinja u svijetu u svom jelovniku nema toliko

različitih vrsta čimbura kao bošnjačka. To, kako je svojevremeno zapisao jedan

austrijski putopisac, prevazilazi svaku maštu: čimbur sa mladim lukom, sa crvenim

lukom, sa bijelim lukom, sa prasom, sa mljevenim mesom, sa suhim mesom, aščijski

čimbur, pekarski čimbur, čimbur od koprive/žare, od špinata, čimbur sa rižom

(joširluk), sa zelenom paprikom, tišak – čimbur.

Čorbe

U svakodnevnoj tradicionalnoj ishrani Bosanaca i Hercegovaca, čorbe zauzimaju

značajno mjesto. Za razliku od blagih supa, obično se prave jače začinjene, s više

masnoće, guste i hranjive, najčešće sa mesom ili sa jačim dodacima, kao što su povrće,

tjestenina, jaja i slično. Iako se obavezno jedu uz glavno jelo, prije ili poslije čimbura,

čorbe egzistiraju i kao samostalna jela, koja se uzimaju za doručak. Tada se, po pravilu,

spravljaju nagusto, od komadića mesa, priređene na mnogobrojne načine: s telećim,


88

goveđim, jagnjećim ili kokošijim mesom, te u obliku ćufteta, flekica, izmiješanim s

bamijom i povrćem, tjesteninom i rižom i obavezno začinjenim raznim mirođijama i

uzavrelim (ucvrkanim) mladim maslom.

Bosanski lonac je izvorno jelo koje vodi porijeklo od bosanskih rudara. U pravilu

se peče u zemljanom loncu po pet - šest sati na laganoj vatri. Odgovarajući ukus i aromu

dobija samo ako se sprema veća količina jela iako se danas peče i u malim loncima za

jedan obrok. Ne presipa se u druge posude već se servira u loncu u kojem je pečen.

Bosanski lonac je jelo koje je jako dobro i kad stoji pa se podgrije. Pravi bosanski lonac

se peče u pekari a ne dinsta na peći i obično se pripremljen nosio naveče u pekaru. U

sastav mu ulazi kvalitetna govedina, krompir, crveni luk, malo mahuna, bijeli luk,

mrkva, peršun, celer, paradajz, bijelo vino i jabukovo sirće. U pravi bosanski lonac se ne

stavlja kupus jer se tad dobije bosanska papazijanija.

Sl. 4. Bosanski lonac, čorbe

Pite i buredžici

U bošnjačkoj kuhinji pite se smatraju prijelaznim jelima i prave se na 1001

način. Pite se smjenjuju s dolmama, ćevapima i sličnim jelima i neizostavne su u

svakodnevnoj ishrani. Mogu biti slane, poluslane, kisele i slatke. Iako su najpoznatije

burek-pite, sirnice, zeljanice, tikvenice, krompiruše... pite se prave, takoreći, od svega.


89

Sl. 5. Burek pravljen na različite načine

Ćevap

Jelo ćevap (ćevab, čebap) moglo bi se reći, osnova je bošnjačke nacionalne

kuhinje kao što su čorbe, čimburi, pite i dolme, i bez njih se ne bi mogao zamisliti

nijedan glavni obrok. Iako nema preciznije definicije, moglo bi se reći da se radi o jelima

od mesa ili, tačnije, radi se o „na komade isječenom“ kuhanom ili dinstanom mesu sa

dosta začina i umaka. U BiH pravi se i veliki broj slatkih ćevapa. Moglo bi se, zapravo,

reći da kulinarskoj mašti tu i nema kraja. Koristi se gotovo svo voće i najrazličitije

kombinacije (šareni ćevap, ćevap sa dunjama, slatki vrat, čantrin slatki ćevap... samo su

neki od naziva ovih jela).


90

Sl. 6. Bosanski ćevapi u lepini

Krzatme

Ljudima koji dovoljno ne poznaju bošnjačku tradicionalnu kuhinju, zasigurno je

ponekad teško razlikovati ćevap od krzatme. Uostalom, i sama riječ – krzatma, turskog

porijekla, označava "ćevap od janjetine ili bravetine dinstan sa graškom", a prema vrsti

mesa: janjeće, teleće, ovčije, jugneće, pileće...; te vrsti povrća i žitarica, koji se koriste za

pripremanje ovog ukusnog jela, u BiH je poznato više od desetak različitih krzatmi.

Dolme i sarme

Dovoljno je reći "dolma" i svako ko poznaje bošnjačku tradicionalnu kuhinju

sjetit će se mnogih ukusnih jela u kojima su povrće i mljeveno meso glavni sastojci.

Istraživači kuharskih tradicija BiH došli su do zaključka da su dolme u naše krajeve

pristigle sa Orijenta. Najpopularnije dolme u bosanskoj kuhinji su punjena paprika,

punjena tikvica, punjeni luk (sogan dolma), punjena rajčica, japrak (punjena vinova

loza ili raštika) te sarma (punjeni listovi kiselog kupusa).

Sl. 7. Dolme i sarme


91

Pilavi i ćufteta

Tradicionalna bošnjačka kuhinja ne može se ni zamisliti bez pilava, jela od gusto

kuhane riže, koje se priprema u stotinu varijanti i koje je neizostavno u svečanim i

blagdanskim prilikama. Nekada se "veliki pilav" obavezno pravio poslije uspješnih

polaganja esnafskih (zanatskih) ispita, za svadbene večere ili za neka druga porodična

slavlja. Iako ćufte na perzijskom ne znači ništa drugo do "kolačić od mesa sa saftom", u

tradicionalnoj bošnjačkoj kuhinji se razlikuje ćufte od kolačića, ali se razlikuje i ćufte od

raznih vrsta ćufteta.

Bamija

Bamija (bamya, turski - biljka) je nezamjenljivo jelo na svečanim gozbama, a njen

specifični okus ne može zamijeniti niti jedna druga biljka što se koristi u tradicionalnoj

kuhinji Bošnjaka. Bamja je povrće juga i na Orijentu se uzgaja više vrsta, a jedna vrsta

uspijeva i kod nas.

Musake i pirjani

Arapska riječ musaqqa (skvašen, napojen) najbolje govori o jelima koja se kriju

iza ovog imena. Nema sumnje da je u BiH, kao i mnoga druga jela, musaka došla sa

Orijenta, ali je ovdje doživjela različite izmjene i dopune, tako da je u pravom smislu

dobila kuharske specifičnosti i kvalitete ovog podneblja.

Ako pirjan spomenete u Bosni, lokalni sagovornik će odmah pomisliti na ukusno

jelo spravljeno od pirjane (kuhane, dinstane) bijele i crvene džigerice, a ako o njemu

započnete razgovor u Hercegovini, lokalni sladokusac će pomisliti na jela od svježeg ili

suhog mesa, koja se pirjaju u vreloj masnoći, zajedno s lukom. I jedni i drugi su u paravu,

a riječ je perzijskog porijekla "biryan" – označava nešto što se zajedno kuha (meso i

povrće) i to je suština naziva.

Slatka jela

Bosanska tradicionalna kuhinja obiluje slatkim jelima. Neka od njih su:

Tufahije – kuhane jabuke punjene orasima i šlagom;

Baklava – lisnato tijesto punjeno orahsima, natopljeno šećernim sirupom ili

medom;

Ružica – slična baklavi, ali se peče u malim rolnicama;

Hurmašica – tijesto u obliku hurme, natopljeno slatkim sirupom;

Sutlijaš – slatko jelo od riže;

Tulumbe – prženo testo zaslađeno slatkim sirupom;

Kadaif – tanko i vlaknasto tijesto, zaslađeno slatkim sirupom;

https://bs.wikipedia.org/wiki/Tufahije

https://bs.wikipedia.org/wiki/Baklava

https://bs.wikipedia.org/wiki/Med

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ru%C5%BEica&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hurma%C5%A1ica&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sutlija%C5%A1&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Tulumbe&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kadaif&action=edit&redlink=1


92

Halva – slatko jelo od brašna, šećera i masnoće;

Jabukovača – kolač od tijesta punjenog jabukama;

Lokumi – suhi keksi;

Šljivopita – kolač od šljiva, brašna i šećera;

Gurabije – suhi kolači;

Ćetenija – poslastica slična bonbonima;

Sl. 8. Slatka tradicionalna jela

Literatura

1. M.Jas ic : “Tehnologija voc a i povrc a”, Tehnolos ki fakultet Tuzla i Tempus, 2007.

2. M.Jas ic : „Zas tita oznake autohtonih prehrambenih proizvoda“, Nerda Tuzla,

2009.

3. http://castra.net/kuhinja/osobine.htm

4. http://www.velikakuhinja.ba/vidiblog/643/Tradicionalna-bosanska-kuhinja

5. https://bs.wikipedia.org/wiki/Bosanska_kuhinja

6. http://www.visitmycountry.net/bosnia_herzegovina/bh/index.php/hrana-i-

pice

https://bs.wikipedia.org/wiki/Halva

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jabukova%C4%8Da&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Lokumi&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0ljivopita&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Gurabije&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=%C4%86etenija&action=edit&redlink=1

http://castra.net/kuhinja/osobine.htm

http://www.velikakuhinja.ba/vidiblog/643/Tradicionalna-bosanska-kuhinja

https://bs.wikipedia.org/wiki/Bosanska_kuhinja

http://www.visitmycountry.net/bosnia_herzegovina/bh/index.php/hrana-i-pice

http://www.visitmycountry.net/bosnia_herzegovina/bh/index.php/hrana-i-pice


93

Kim BURTON, Ph.D. Candidate

LOCAL MUSIC FROM THE WORLD OR A WORLD MUSIC FROM THE

LOCAL? A BOSNIAN POPULAR MUSIC AND ITS SIGNIFICANCE AT HOME

AND ABROAD

Domaća muzika iz svijeta ili svjetska muzika iz domaće? Popularna bosanska

muzika i njen značaj u zemlji i inostranstvu

Abstract:

Critiques of the World Music industry of the late twentieth and early twenty-first

centuries have tended to focus on the institutions invested in the reproduction and

dissemination of popular and traditional non-Western musics to new audiences, while

neglecting the experiences and motives of individual actors participating in the process.

This article draws on my own experience as a participant in the recording of a CD by

North-Eastern Bosnian izvorna muzika ensemble Kalesijski Zvuci in 1991, and its release

by the London-based company Globestyle Records, to consider the role of contingency,

technology and individual interpretation in shaping the procedures by which a local

music is selected, recorded and presented to a global public. It further looks at the afterlife

of this and other recordings by the group circulating via traditional media and the

internet to examine how its listeners at home and abroad variously use it to acquire social

or cultural capital, negotiate their identities as global subjectivities, or maintain affective

connections with family and homeland.

Where in the World?

The phrase ‘local music from the world’ stands at the head of this essay for a

number of reasons, which expand from the purely personal and reflexive to the more

general, and which will focus on a recording made for a British record company in the

early 1990s1. Although I am unable to recall when or where I first heard this phrase –

and uncertainty of memory will colour the narrative that follows – I have always found

it an attractive reminder that musics, most often encountered on recordings, via

broadcast or the Internet, are rooted in place, and in the warp and weft of human lives.

Second, Local Music was the title of the first recording that I made as a musician

after joining the London-based group 3 Mustaphas 3 in the early 1980s, and it is a

phrase that reflects the philosophy behind the World Music label Globestyle Records,

1 Kalesijski Zvuci. 1992. Bosnian Breakdown: The Unpronounceable Beat of Sarajevo. London. Globestyle

CDORB 074.


94

which released both that recording and the one on which this piece centres. Without

my personal connection to the label as an artist and as a colleague, it seems unlikely

that recording would ever have taken place and been released.

Third, I want to approach this recording as an example of what happens when an

intensely local music, with powerful emotional connections to place and the culture of

place, isencountered by strangers, adapted and reinterpreted for a new audience. This

has led me to consider certain questions about worlds: theworld it came from, and the

world it travelled to – a journey from the Bosnian village to the cosmopolitan imaginary

of the World Music consumer. And finally, the very different understanding of the

Bosnian people who occupy the world of the vast, networked, geographical and social

space of those who stem from the area, migrant and non-migrant alike, who consider

their homeland to be the local and intimate space of the village, the hamlet, and the

household. 'Local', of course, is a slippery term, especially in relation to the global

outlook sometimes presumed central to the entire World Music project (Fairley 2001:

273). Here, at least at the outset, I use it to describe the narrow geographical origin of

izvorna muzika, its lyrical preoccupations, and ultimately the way that it acts

dynamically, to connect members of the far-flung Bosnian diaspora with their

homeland.

The relationship between the ‘World Music’ industry, as it emerged in the early

1980s, and the musics that it mediates has been a subject of much scholarly enquiry,

often deeply tinged with suspicion of the motives or bona fides of those involved. Over

the last thirty or so years a number of basic positions have been asserted. One might be

best described as 'high-minded', exemplified by Peter Fletcher’s decision to give

precedence to the ‘classical’ musics of Asia and the Middle East, and especially those

which have generated their own analytical discourse and theories, and enjoy ‘subtle

vocabularies […] that give meaning to life-renewing ceremonies’, unlike ‘discos and

raves’ (2001: 694). Another is to accept the advantages that the ethnomusicologist can

reap from such documentation of the ‘postmodern encounter with world music’ as the

popular handbook, the Rough Guide to World Music, while regretting the ‘crass

journalism’ that apparently infests its discourse, despite the best efforts of

ethnomusicologists to combat it. (Bohlman 2002: 44). The most severe critique paints

the phenomenon as a crudely capitalist and neo-colonial strategy, directed by

multinational record companies for the sake of profit alone. This might be dubbed the

Charles Keil approach, given his description of the activity as ‘a disaster and a crime’

(1994:301). This position is not entirely false, even though few of those holding such a

view would go as far as to accompany him in rejecting the very idea of releasing music

on record, no matter who the audience might be. In brief, although there has been some

acknowledgement that a good deal of the initial impulse for those linked with an

inchoate ‘World Music’ movement is the fruit of the interest and fondness of

individuals, most analysis has focused on the role of the institutions involved in the

reproduction and dissemination of non-Western popular musics outside their usual (or


95

initial) sphere of production and consumption. In this focus on the wood, the individual

trees, I suggest, are sometimes lost sight of.

Often, this stems from a simple lack of willingness to engage in detail with the

contingencies around the hard work of recording, publication and creation. For

instance, Frith (2000: 307) approvingly quotes Timothy Taylor’s earlier admonition of

the Rough Guide to World Music’s omission of Cantopop, while failing to note its

prominent place in the second edition, published the year before his comment, and in

preparation for a good deal longer. A little later he notes the ‘coming together of

academic and commercial concerns’ implied by the list of contributors. While

undoubtedly accurate as far as it stands, this formulation either passes over those who

belong to neither group, or superbly awards a motley collection of musicians, fans, DJs,

and other practitioners executive membership in the commercial enterprises which

provide them with, at best, pocket change and a handful of cultural capital. In short, he

evinces little sympathy for the effort required to assemble a team of people with both

the knowledge and authorial skills in order to produce such a book, or of the complexity

of their histories and motivations. Similarly, although Philip Bohlman’s seeming

disappointment that the Rough Guides concern themselves ‘far more with facilitating

encounter with world music than world music itself’ is unsurprising given his

preoccupation with musical ontologies, he appears not to appreciate that these words

summarise, rather accurately, the explicit brief given to the authors by the publisher.

Indeed, the project began because the owner of the company, a keen music-lover, felt

an acute need for such a guidebook.

Naturally enough, the mirror image of such an apparent lack of comprehension

is frequently displayed by the other party to the dispute. Indeed, sometimes these two

groups appear to be talking past one another, consciously or not: reviewing Bohlman’s

Cambridge History of World Music one of the Rough Guide’s editors, Simon Broughton,

bemoans its failure to mention that book at all (Broughton 2014). At the same time he

regrets the lack of attention given to the styles of music that he favours, while failing to

spot the connection between the book’s mention of Herder (which he singles out as a

frustrating example of abstruse and unhelpful content) and the state policies that gave

rise to the massed choral and orchestral folk ensembles in the socialist countries of

Eastern Europe that he attacks the Cambridge History for failing to cover. Despite this

mutual suspicion, however, both sides will generally agree that they share a common

belief that contact with music lying outside the confines of one’s own cultural heritage

is ultimately a positive factor, and that music can be a path to understanding and

respecting the cultural heritage of others. And both will probably agree that their


96

individual journey began with a more or less uninformed emotional response to an

aural experience2.

Few would claim, however, that the path by which any music becomes enshrined

as a World Music is uncomplicated or free of assumptions, misunderstanding and

misrepresentation. As Steven Feld observes, the commodification of music and its

subjection to monopoly capitalism ‘promotes musical tokenism’, and far too frequently

the result is that a nation, or a conglomerate of nations, is represented by a single

exponent of a single sub-genre (Feld 1994:319). Feld was writing, or rather speaking,

before the domestication of the CD copier made the technology of practically infinite

reproduction widely available, and before the rapid growth of the interwoven routes of

circulation that the internet has created. These routes both sustain and are sustained

by the complex patterns of relationships created by the phenomena of global

movement, displacement and diaspora, and to agreat extent they have shifted control

of the sounds in circulation towards the listener. Yet hisobservation holds true, in one

important sense: control of the filters that strain and separate the musical content that

circulates on the internet and between individuals may have moved more towards its

consumers, and to a lesser extent, the musicians themselves, but the filtering still takes

place, and still relies on the privilege and power conferred by money, knowledge, and

access to technology.

The tale of the rising interest of Western consumers in ‘non-Western’ musics, and

the coalescence of the idea of World Music as an phenomenon shaped to appeal to those

consumers has been often told, although rarely twice in the same way (cf. Anderson

2000 and Fairley 2001). It was not long before the initial practice, by which companies

licensed existing recordings of popular musics produced for local markets in Africa,

Latin America, South Asia and elsewhere, gave way to especially arranged recording

sessions. For these, the group was either travelled to a studio in London or other major

city, or the record company took field trips to record the music in its home country

(Cottrell 2010: 59-60)3. This permitted more control over the technical characteristics

of the sound, the balance of instruments, acoustic space, frequency range, length of

tracks, remix capabilities, etc. and allowed the product to be tailored to the taste or

assumed taste of its intended, international, audience. It thus produced a kind of hot-

housed hybridity, in which musicians of widely varied geographical, ethnic and cultural

backgrounds were brought together, facilitated (or controlled) by representatives of

the world’s recording industries. It also cleared a space in which the music could be

2 I believe this remains true even in the case of researchers and entrepreneurs who deal with the music

of their own culture, whether it is the currency of a different milieu or social class, or whether they are,

so to speak, born into it themselves.

3 This pattern of recording should be differentiated from that in which e.g. francophone West African

musicians travelled to Paris to record material for listeners at home or in the diaspora. In those cases

the sonic qualities aspired to were those appealing to national, local or translocal tastes, rather than

international ones.


97

reinterpreted by its new audience in the light of their own preoccupations. I shall return

to this subject later, but for now it will be useful to bear in mind that these

preoccupations might be political, say in terms of an identification with the post-

colonial liberation movements of third-world countries; spiritual, as when the carefully

arranged repertoire of the Bulgarian women’s choral ensembles were perceived as the

expression of an innate and instinctive peasant mysticism (Buchanan 1997); or

painting music as universally comprehensible, embodying an idealised vision of

common humanity transcending political, ethnic and geographical frontiers. As Bob

White has noted (2012: 190), the latter discourse has been widely adopted by actors,

including musicians and singers, in the World Music economy. This assumption of a

shared, transcendent and pre-lexical communicative understanding has frequently led

meanings unintended by the creators of the music at home being read into it by its

listeners abroad. As I shall show later, the Globestyle release was no exception.

To sum up, the music that was originally dealt with under the heading of World

Music hasundoubtedly been fetishised and exoticised, not least in order to help its

consumers to construct a self-image as sophisticated, tolerant, adventurous and

cosmopolitan activists in a global context. Naturally enough, I somewhat

uncomfortably recognise my younger self as one of the consumers in this portrait, but

I also became a participant myself, in a small way, in the process by which localmusics

becomeWorld Music. Discussing this process, Martin Stokes has observed that the

1980s’ somewhatutopianview of musical globalisation as a breaking down of barriers

was succeeded by versions of the more cynical interpretations given above. Accepting

that the reduction of ‘rich musical traditions to mute tokens of otherness, to be noticed

administratively or exploited commercially, but not engaged in meaningful, or lasting,

dialogue’ has been a reality, he nevertheless recognises more positive aspects of the

World Music phenomenon. His statement that ‘connections have been made, ideas

exchanged, pleasures gained, and everyday music making in local contexts changed in

fundamental ways’ respects the lived experience of those entangled in that process,

musicians, intermediaries and listeners alike (Stokes 2012:113).

Here, then, I would like to explore some of the issues that have arisen from my

own engagement in the process by which a specific musical culture is approached,

interpreted, and presented as representative of a nation, or a people. This exploration

will centre around the key issues of understanding, misunderstanding, and mediation.

Following Stokes, I hope that I will be able to demonstrate both the good faith on all

sides implicit in this project, not least my naïve but well-intentioned belief at the time

that this music deserved a wider audience, to whom I could help deliver it. Yet it may

also serve as an illustration of the dangers of the musical tokenism that both Feld and

Stokes identify, the accidents by which a single CD becomes globally accepted as a

reliable instantiation of a coherent yet highly various musical practice, and the

unintended consequences that flow from that. And not least, my own failures to


98

comprehend the complexity of the musical culture I was so blithely handling, or foresee

how it would be reshaped and interpreted by its new foreign audience.

A Trip to the Country

The group which recorded the CD is named Kalesijski Zvuci (‘Kalesija Sounds’),

and the music in question is the so-called Izvorna Muzika of the Posavina, Podrinje and

Spreča Valley of North-Eastern Bosnia, whose fundamental social, musical and lyrical

characteristics have been described by Djedović (2012), Panić-Kašanski (2006), and

Talam (2015). It occupies a musical eco-system which extends to and is largely

supported by a diaspora population located as close at hand as neighbouring Croatia

and Serbia, and as far afield as the United States and Australia. Its early and rapid

growth as a relatively new form of popular music was closely linked to technological

developments in the form of broadcast radio, the vinyl record, the cassette tape, and

later the CD, video-cassette and DVD. My own first encounter with it, in the mid-1980s,

was suitably enough through the medium of cassette. This was bought almost by

chance, from a small shop in Geneva which catered for Yugoslav ‘gastarbeiters’, the

labour force which had underpinned the economies of a number of central European

nations since the 1960s, and which had absorbed the surplus unskilled labour,

predominantly from rural areas, of the Yugoslav republics. Although my interest in the

music of the Balkans in general had been sparked early in the 1970s by hearing a BBC

radio programme devoted to Albanian music, circumstance had led me to concentrate

on the music of Yugoslavia, and as a professional performer my fundamental purpose

was to add more tunes to my repertoire. In the process I had become acquainted with

a good number of musical styles of that nation, and the cassette initially attracted my

interest owing to the unfamiliarity of the ensemble that was pictured on the cover, a

pair of violinists and a long-necked lute, which I was later to learn was called a šargija.

I was both startled and fascinated at first hearing, and attracted by the energy and the

strangeness of the music. My efforts to learn more about it, however, were fruitless; it

was not mentioned in any of the writings about music that I was familiar with.

Indeed, as I was to discover, there was very little information available about it

at all. It is very likely only the fact that shortly afterwards I was commissioned to write

the chapters on the music of the Balkans for the Rough Guide to World Music itself, not

least because the editor and I had a friend in common, that brought me face-to-face

with the music and its performers. This is certainly an example of contingency and

happenstance, one that makes me dubious that the conscious discrimination Taylor

implies is responsible for the book’s content and its lacunae actually exists in any

meaningful way. (It was only afterwards that the publishers asked me to copy-edit,

salvage, and in the most desperate cases entirely rewrite other authors' submissions

for the publication: an experience that only reinforces my view).


99

Being acutely aware that, despite my best efforts, I lacked a great deal of

knowledge about a good deal of the music from the area, and working from the

assumption that the best way to find out about music was to learn how to play it, and

to talk to the people who made it and listened to it, I set out on a trip from the Slovenian

Alps to the Black Sea, carrying an accordion with me. It was while interviewing the

sazlija and luthier Himzo Tulić in Zvornik that I learned that the market town of Kalesija

was a major centre for this type of music and the following day found me on a bus,

accompanied by a relative of friends with whom I was staying, in a village on the

western bank of the Drina. The bus stopped near the centre of town, where a line of

taxis waited beside the stalls of a street market. Among them was one selling cassette

tapes of a wide range of music, including a recent concert combining Muslim religious

song and examples of the urban song-form of sevdalinka4, illustrating some of the

changes in the negotiation of ethnic and religious identities occurring at the time5. This,

along with other styles of music available on the same stall, included folk-pop songs

(novokomponovana narodna muzika) and sevdalinke performed by small orchestras of

factory-made instruments, which represented the negotiation of national and global

identities, as opposed to the local concerns of izvorna music. The latter repertoire could

be easily be found on sale throughout the then republic and nation, while then as now

the more localised forms of music were on sale only locally or, significantly, at areas of

transition and movement such as transport nodes, border-crossing zones, or stores

abroad catering for the diaspora. It made commercial sense for these stores (such as

that in Switzerland mentioned above) to carry as wide a range of a stock as possible,

given that its potential consumers did not necessarily share a single geographical

origin, musical taste, or even language.

My companion was, in fact, little more knowledgeable about the music and its

performers than was I, so he simply asked a taxi-driver if he knew of any musicians in

the locality. He motioned us into his vehicle, and drove us out of town and down a

country road, finally dropping us at a house where we were greeted by a rather puzzled

woman, to whom he explained our mission. This was the home of Ramo Salkić, the

violinist of Kalesijski Zvuci, who arrived shortly afterwards from working in the fields,

driving a tractor. I introduced myself, and we spoke for some time. Perhaps he was

puzzled by my interest in his music but he nonetheless phoned his comrade Hasan

Požegić, the singer and šargija player, who soon arrived; they played and sang for me.

I took a few notes about the instruments and playing techniques, took a couple of

photographs (fig. 1), they gave me a copy of their latest cassette, Ako voliš mene6, and I

4 Zetra ‘90: veče ilahija i kasida. [1990]. Sarajevo: Gazi Husref-Begova Medresa/Radio Sarajevo,

Marketing.

5 See Laušević (1996) for an account of the part played by concerts of qasida and ilahiya in the

emergence and development of a ‘symbolic world’ based on Muslim national imagery and its eventual

replacement by a cultural policy emphasising a secular and multi-ethnic basis for the Bosnian state.

6 Kalesijski Zvuci.1990. Ako želiš mene. Sarajevo: Diskoton.


100

took my leave. This, the combination of my curiosity about an acoustic and aesthetic

phenomenon – sound as embodied in a specific musical practice, and my encounter

with Bosnian sociability and hospitality was the beginning of my still incomplete

researches into the significance of Bosnian izvorna muzika as a global and transnational

phenomenon.

Even at this time a number of things were clear; although neither Hasan nor

Ramo employed sophisticated language in talking about their work, both had a strong

idiomatic command of their instruments, and could talk with some clarity about

general and technical aspects of the music. Both were familiar as listeners and

performers with a number of musical genres, both rural and urban, and Hasan in

particular was an experienced performer of the urban sevdalinka song form. They

carefully distinguished a number of subgenres of izvorna muzika characterised by

variations in tempo, metre, rhythm and melodic content. Most strikingly, both

underlined the practice of treating the interval of a major or minor second as a

consonance as a crucial and characteristic factor of the style (often referred to as

singing na glas). Ramo in particular emphasised the primacy of this vertical interval as

an essential part of the idiom, as may be seen from the notes I took at the time (fig. 2).

This texture was not derived from simple heterophony, with these intervals arising

from discrepancies in the simultaneous performance of two or more variants of a single

melodic line. Instead, they created a polyphonic texture constructed of two closely

entwined but independent melodic processes, both instrumentally and vocally. Their

articulate description of the instrumental and vocal techniques they used to obtain the

musical results they desired conclusively counters a common, if uninformed criticism

of the genre: that it is crude and uncultured, and the result of technical inadequacy on

the part of singers and instrumentalists. They furthermore made it clear that they were

interested in extending the technical resources of the music by introducing harmonic

and rhythmic innovations, without losing sight of the traditional melodic and structural

aspects of the music. The inclusion of accordionist Jusuf Osmanović, who had

previously collaborated with Hasan, had led the group to develop a harmonic language

which adapted the triad to the untempered pitch structure of the melody, while

avoiding the outright adoption of a tonal system. The development of this language still

needs serious investigation, but it might be tentatively suggested that the emphasis on

quartal harmonies on the šargija and the juxtaposition of chords that cannot be related

to a single key centre (for instance, on their songs Kada Ramo gudalom zagudi, or Oho

ho što je lijepo) reflect a compositional and performance practice that prioritises the

modal basis of the singing style above the introduction of a functional tonality. This is

particularly evident in the left-hand patterns of Ramo’s style of accordion performance,

in which the instrument’s pre-existing spatial organisation of the left-hand chord and

bass buttons, derived from simple diatonic functional harmonic patterns, was

repurposed to reflect the prominence of the interval of the second as a consonance, for

example by superimposing an F minor triad above a B♭ bass note at a cadential point.


101

It might be noted that the group’s accordionist, Jusuf Osmanović, whose technically

more assured style is influenced by the harmonic developments undergone by Bosnian

urban music during the twentieth century (Karača Beljak 2005), also avoided forcing

the harmony into a tonal straitjacket.

It was this coherent but adventurously modernist approach to a music with

traditional roots that suggested to me that I could interest my contacts at Globestyle

records in recording and releasing a CD by Kalesijski Zvuci. It seemed to me that the

musicians’ success in combining tradition and modernity, the energy of their

performances, and the great sonic beauty of this unfamiliar music would make the

group a possible addition to the Globestyle catalogue. The faintly quixotic approach

taken by that label, which as a subsidiary of a highly successful mother company, Ace

Records, was shielded to a certain extent from the rigours of the market, left its

directors perhaps more receptive to undertaking such a project than other, larger

concerns. In any event, my proposal was accepted, and early in 1991 we began making

preparations to travel to Bosnia and record. In the following section, I shall describe

how these ideas and our aspirations were carried out in practice.

A Trip to the City

It was the encounter of a traditional music with modernity, rather than an

ethnographic record of a disappearing form that was of interest to Globestyle. Although

our understanding of the music and its ecology were necessarily incomplete, and

coloured by our own experiences as musicians, our perception of izvorna muzika as a

modern, healthy, lively and creative musical genre was, I believe, essentially accurate.

It was this perception that led us to hope that it would be possible to record the

musicians using the full facilities of the contemporary studio, without destroying the

aesthetically pleasing aspects of their sound, and respecting their autonomy as creative

artists. We also wanted the music to be perceived by its intended listeners, the

consumers of World Music audience, as having a ‘contemporary’ sound. Among other

things, this meant ensuring that Senad Mesić, the drummer whom they used in live

performance, although not in their previous recordings, would be present at the

session. For similar reasons, we also planned to add an electric bass player in order to

anchor the rhythm and harmonic implications of the songs. This was probably the most

extreme intervention; even now the incorporation of a bass player by izvorne groups is

uncommon. These considerations made it inevitable that recording would be to multi-

track tape in a studio, rather than live and direct to stereo – a process that had been

used on other Globestyle recordings. The multi-tracking process produces a master tape

in which each instrumental and vocal part is recorded on a separate channel. As a result

the options for control over timbre, volume, acoustic space and other aspects of the

final sound, or mix, committed to record are extremely wide, while extra parts may be

overdubbed subsequently if necessary. This contrasted to the usual practice for this


102

music at the time, by which bands were recorded as if in live performance, without

overdubs, and with a minimum of post-production (interview with Miloš Asentić,

Derventa, November 2014). We did, nonetheless, hope to produce a ‘natural’ sound

through the artifice of recording, giving the impression that all the musicians were

playing together, although some would in fact be recorded at different times – and as it

transpired, in different spaces. Furthermore, as a general practice we would avoid

dictating the shape of the songs or the style of performance, with each song being

recorded in a single take, rather than the final product being edited together from

multiple takes. In this way we hoped to produce a final release which was the product

of a collaborative and collective effort, as any overdubs or post-production techniques

would thus be responsive to the decisions taken by the members of Kalesijski Zvuci

during their performance.

Although this method of recording popular music was by then a standard and

familiar studio practice, it was not without its critics. Paul Théberge, one of the first to

engage with it in his study of multi-track recording as rationalisation, written a few

years before this recording took place, claims that the breakdown in temporal

simultaneity of performance created by the practice of overdubbing the process a mere

'simulation' of collective activity, in which the individual contribution is paramount

(Théberge 1989: 105). Nonetheless, I argue that in this case, as in many others, the

understanding of the process of studio recording shared by the band, engineer,

producer and other musicians involved permitted the development of a mutual trust,

and was a truly collective activity. In particular, in overdubbing, musicians are

necessarily required to take account of the original tracks’ groove, harmonic direction,

and the complex micro-rhythmic rubato-like ebb and flow that musicians working in

western popular music traditions loosely refer to as ‘phrasing’. Conversely, the

musician recording the original track is expected to play coherently and consistently,

in order to produce a reliable framework for the contributions of those overdubbing.

In this way, Théberge’s ‘individual contribution’ is subordinated to a collective whole,

and that the single musical/temporal experience that he identifies as the end product

is created by the performers’ ability to conceptualise their work and their collaboration

as extending through time, and often through space. The ideal, which we as individuals

interacting with the Bosnian musicians were hoping for, was the production of a

collaborative work suited to the World Music market, in which musicians ultimately

retained the moral ownership of their work. Furthermore it would be one which

faithfully represented this musical culture to non-Bosnian audience. And we believed

that this could best be done through the studio-based recording process set out above

– essentially, the practice that we ourselves followed as professional musicians

working in a studio.

These considerations led us to book a studio recommended by Mirza, a young

Sarajevan who was at that time living and working in London. He agreed to act as

interpreter and intermediary, organise a studio, drive us to the village and back, and as


103

the budget was very small, we also stayed at his parents flat in Sarajevo. Mirza was a

musician himself, and the studio that he found, located in Ilidža near Sarajevo, although

small, was a purpose-built space used for recording acoustic and electronic

instruments. Its clients were usually pop and rock musicians, or composers of

background music for commercials, and it was well equipped with an up-to-date mixing

desk and multi-track tape machine, and more than adequate microphones, signal

processors and other ancillary gear. The owner and engineer, Neno Jeleč, was also

capable and experienced, although the studio did not normally record folk musicians,

and he had never encountered an izvorna group. However, it lacked one vital facility: a

drum booth.

The process of multi-track recording demands that each track should be as ‘clean’

as possible, that is, free of extraneous noise or ‘spill’, the sound of another instrument.

There are multiple reasons why this is undesirable, but it affects timbre, the options for

placing instruments and vocals on a stereo stage, the relative balance of volumes

between vocals, lead and accompanying instruments, and the options for overdubs and

‘patching’ imperfections in an otherwise satisfactory take. The last was of the least

importance in our case, as the 'live in the studio' nature of the band's performance

meant that we were not planning to replace vocal or instrumental parts. However,

despite our best efforts with baffles, blankets, screens, and the placement of

microphones and musicians, the drums were audible and sometimes obtrusive, on the

vocal and instrumental tracks. This did not affect the quality of the performance – most

songs were recorded in a single take, and band produced a varied repertoire, ranging

from the more 'traditional' sound of two violins and šargija to a more 'modern'

recension of the Kalesija sound, bolstered by accordion, electric guitar and drum-kit.

Ironically, our desire to provide the highest possible technical facilities, and to produce

the most flexible multi-track recording, that created the greatest technical problem in

the form of spill. Postponing dealing with that problem until our return to London, we

overdubbed some electric bass parts, played by Neno, on a few tracks, and then relaxed

by travelling to Donji Rainci to see the band perform to an enthusiastic local audience

at the last Bajram celebrations before the war. At the time, I felt that this had enhanced

our understanding of the music’s power to reconcile tradition and the modern world.

Even now, I would not entirely dismiss the idea; however, it is certain that I had only

begun to appreciate the complexity of the music’s relationship to its audience, and its

part in the Bosnian village’s encounter with modernity.

The next phase of the project was carried out in London, where the decisions

were taken on how the music was to be presented to its new public. The priority was

dealing with the problem of spill. The technique we used was selective equalisation, by

which the volume of certain frequency bands, in which the drum parts were prominent,

were cut using electronic processing. This reduced the intrusive sound of the drums on

the vocal and violin parts, rectifying to a degree the problems mentioned above, and

allowing greater flexibility in the mix. Mirza overdubbed more electric bass parts, and


104

I added a keyboard part to support a brief pastoral melody that Hasan had improvised

on the frula as an introduction to the song Frula svira, kosu kujem. The harmonic

language that I chose to apply was largely derived from Filip Kutev’s arrangements of

Bulgarian folk music, and was quite alien to the popular tradition of Kalesija and its

surroundings. Effectively, we had taken Hasan’s intended invocation of dawn in the

countryside, while a reaper sharpened his scythe in preparation for the day’s

harvesting, and embedded it in the field of World Music through a musical discourse

that had previously been established - the ‘mystical’ sound of Bulgarian women’s

choirs. The countryside thus remained present in a musical representation, but the

balance had shifted, from an appeal to the familiar, shared everyday experience of a

rural Bosnian listener, to an evocation of a mysterious, generalised Nature as

understood by the new Western audience. This, naturally enough, is my present

interpretation – none of these ideas were consciously in our minds at the time. From

the vantage point of a quarter-century later, however, it appears a typical example of

the negotiations and unconscious adaptations made to ‘naturalise’ a cultural product in

order to render it comprehensible to its new, unfamiliar audience.

Once the content and the sonic character of the recording had been settled, the

next task was to settle on the material and conceptual framework through which the

recording would be presented to its new public. In keeping with our ideas about hybrid

nature of the music, growing out of an encounter between the traditional and the

modern, the cover bore a photograph of Hasan and Ramo, clad in jeans and traditional

waistcoats, and holding their instruments; the back was a picture of two solidly-built

houses in the village of Donji Rainci, photographed from the other side of a ploughed

field, and with a modern tractor in shot (fig. 3). Unfortunately, the name of the band

was given incorrectly on the cover as Kalesijski Svuci, owing to the designer’s

unfamiliarity with the Bosnian language, although it is correct elsewhere on cover and

insert. Even the title chosen for the record, Bosnian Breakdown, gained a terrible

resonance with the outbreak of war in Bosnia and Herzegovina; it had been intended

as a reference to Boscastle Breakdown, an influential recording of traditional British folk

music released in the 1970s,where the ‘breakdown’ is a type of dance. The subtitle

referred sardonically to the vogue for both producers and consumers to treat musical

genres as standing in for the political and military struggles of third-world liberation

movements. Specifically, this referred to a popular compilation of South African

mbaqanga and maskanda, The Indestructible Beat of Soweto, which had co-opted the

anti-Apartheid struggle in South Africa as a sales pitch. The Unpronounceable Beat of

Sarajevo was thus both a reflective comment on the World Music industry itself, and a

wry acknowledgement of the difficulty that Ben had encountered in trying to speak

Bosnian.

My task was to write the sleevenotes. It felt important that the music was not

presented as an endangered survival from the ancient, pre-historical past, but instead

as a living and thriving music that resulted from an encounter and engagement with


105

modernity. As these notes have now been ably translated into Bosnian by Fadil

Hujdurović (2012), the reader may judge for him or herself how well I succeeded.

For some idea of how the recording was received by listeners, we shall need to

turn to the published reviews.

Here is a wild mix of Turkish, Gypsy, shepherd, and polka music with

violin, accordion, and folk guitar. An electric bass and drum kit update adds

to the off-kilter feel of traditional festival songs with roots in an ancient

civilization.

(Origin uncertain)

Faster than a Turkish squaredance. More powerful than a gypsy

polka. Able to defeat totalitarianism in a single Bosnian hoedown. It's the

Svuci-men, of course, purveyors of the meanest post-traditionalist thrash

this side of zydeco. Armed with fiddle, vernacular guitar (sargija) and

electric bass, the most popular band of the Balkans' latest most-troubled

locality transforms diverse urban, rural, and ethnic sources into a feverish

dance beat chimera, whose mercurial east-west mood swings reflect a sad

history of superpower tug-of-war. Fraught with exhilarating dissonance,

discordant vocal harmonies and furiously sawing fiddles, this irresistible

music stokes a fire of unbelievable antiquity.’

Bob Tarte, The Beat (no date)

A similar approach was taken by Rolling Stone magazine:

It is hard to reconcile the frenzied pretzel [complex] rhythms and

vivacious melodies of this record...with the death...and devastated social

order of Bosnia....It is even harder to believe that a people who find such

joy and commonality in singing...have been left to the cold mercy of guns...7

(12/29/94-1/12/95, p.174)

As these reviews suggest, my attempts to explain something of the meaning and

context of the music presented had been either rejected, or glossed in terms of the

understanding of a generalised exotic, primal and oriental Balkans. This remains the

case when the intention was to cast the music itself as mounting a form of resistance to

war and violence. This is aligned to a certain widespread discourse about World Music

as an expression of common humanity and an expression of progressive politics, where

the political stance of the musicians is assumed to mirror that of the listener.

Parallel to this strategy is the reviewers’ invocation of American musics that are

assumed to occupy a common ground with which the audience is familiar: (Polish or

Texas Mexican) polka, (francophone Cajun) zydeco, and (Western plains) square dance.

7 Quoted at http://www.oldies.com/product-view/36277N.html Accessed 30 April 2015.


106

It is worth noting that these are all musics of immigrant or rural subcultures within the

US, each of which plays a role in the mythopoesis of the American nation. In other

words, for these reviewers the music of Kalesijski Zvuci is naturalised as that of a

‘familiar other’, becoming on one hand a proof of universal humanity, while on the other

it retains an irreducible core of exoticism (invoked by identifying traits of passion,

exhilaration, and the transformation of ancient roots and traditions, a conceptual

framework no less central to the discourse of World Music than its bien-pensant

politics). At the same time it disengages from the political situation and the violence of

the wars of the 1990s, and from their international ramifications. The presence of what

Vesna Goldsworthy refers to as the ‘well known tropes of Balkan representation’,

whereby the Balkans are defined ‘not by identity traits of their own but by their

position on the fault line, their fate determined by their explosive “in-betweenness”’, is

unmistakeable, even in an attenuated form (2002: 25).

It has been harder to track the CD's reception among the general public, but the

author of a letter to the British music magazine Songlines made a point which I feel gave

away more than he intended: he complained that ‘we’ had been told that this music

represented the real music of Bosnia, yet a Bosnian friend had informed him that this

was the music of primitive, country people – those who were responsible for the war,

no less. This mistaken description, while reflecting the surprisingly hostile attitude to

the music endemic in certain strata of the Bosnian urban population, places the British

listener squarely among those who consume the music of the 'other' partly in order to

situate themselves in an (enviable) social position. These claims to occult knowledge

and understanding expressed through consumption rest on what Timothy Taylor has

identified as ‘global and informational capital […] that stands in for real knowledge of

the world (2012: 182). The importance to the letter-writer of this outgrowth of

Bourdieu's (2010) concept of cultural capital explains the anguish of his complaint. In

his mind all the capital he had hoped to accrue through his purchase of the CD had

vanished like fairy gold, and in attempting to demonstrate his multi-cultural, liberal and

cosmopolitan credentials, he had unknowingly allied himself with the forces of

destruction, slaughter and genocide. Or so he believed; I hope that the letter I wrote in

response succeeded in convincing him that responsibility for the war lay in quite

another direction.

We can see, then, that the generally positive response to the music of Kalesijki

Zvuci, although primarily aural and sensual, was mediated through the set of cultural

assumptions available to its listeners. But I would now like to turn to a brief

consideration of what meanings the music might hold for its original audience, the

people of North-Eastern Bosnia, and how it operates through global networks that link

them through time and space to express a complex web of kinship, good-

neighbourliness, and deeply-rooted cultural practices.


107

Global Excursions

It is not my purpose here to enter more closely into an exploration of the

historical roots of the music, which have been examined elsewhere (notably, in

Golemović 1987). It should however be noted that since its emergence and increasing

popularity from the 1960s onwards, it has been entangled with movement, modernity,

and the availability of mass communications. This popularity was coterminous with

and closely linked to the electrification of the villages in this part of the country, the

flow of remittances to the country sent by workers employed abroad, and the

beginnings of a new consumer society. Radio broadcasts, followed by the production of

vinyl discs, and later audio cassettes, allowed the music to circulate not only at home,

but abroad as well. (Hamzić 2013: 132-134; Djedović 2012). Indeed, as I have

mentioned, my own first encounter with the music of the Posavina and Podrinje was

only possible due to its circulation abroad to a nostalgic gastarbeiter public. Here, then,

I shall examine a single aspect of the many possible ways in which the music might be

understood by its creators and its public, and I consider that this understanding centres

on the way in which the musicians and their songs invoke for their listeners a sense of

place. Side-by-side with more generalised, even comic, portrayals of rural life, events

and relationships we find lists of specific, named places and locations. It is my

contention that this encoding of precise places of memory allows members of the

Bosnian diaspora from North-Eastern Bosnia to exercise their sentimental attachment

to a home; they act as powerful signifiers of a community to which they remain

attached, though far removed in time and space. This diaspora is distinguished by its

historical, geographic, class and ethnic diversity, and a reluctance to coalesce around a

single national or ethno-religious identity (Valenta & Ramet 2011). Instead, the

patterns of identification for the self and others found among members of the diaspora

are often trans-local rather than transnational. Furthermore, its global dimensions

mean that its patterns of communication and circulation, and the emotional

transactions associated with them, are figured through music: horizontally, among the

divergent locations of settlement, as well as vertically, between these and the

homeland.

Here I draw on Hariz Halilovich’s understanding of zavičaj, or local homeland in

the sense of a ‘shared placed-based local identity’, which ‘constitutes the most powerful

point of reference for their sense of belonging’ in the imaginaries of Bosnians, migrant

and non-migrant alike. In his view, it is this sense of zavičaj that crucially permits

migrants and non-migrants alike to resist the centralising forces which aim to subsume

these local identities into greater national, nationalist or ethno-religious ones; it is the

persistence of this claim on the local homeland in other locations that has allowed them

to maintain their own ontological security in far-flung locations (Halilovich 2013: 46-

47). The cultural importance of this shared local intimacy is reflected in the most literal

way by the self-naming strategies of the bands who perform the music. A striking


108

example is that of the group Zvuci Zavičaja (Sounds of Home), but the presence of

signifiers of locality in the names of groups is extremely common: SprečanskiTalasi,

TrebavskiZvuci, DerventskiBiseri. KalesijskiSlavuji, DobojskiDukati, and of course

Kalesijski Zvuci themselves are among those have chosen to make their place of origin

explicit. Here, too, I believe that the low social status of the genre (Hamzić 2013: 138)

paradoxically plays a part in promoting solidarity and the construction of the common

sense of emotional belonging which Halilovich identifies. Thus, the part played by the

circulation of izvorna music in promoting attachment to zavičaj is strengthened by and

coincides with Michael Herzfeld's concept of cultural intimacy as a shared mode of

understanding, calling on 'those aspects of a cultural identity that are considered a

source of external embarrassment but that nevertheless provide insiders with their

assurance of common sociality' (Herzfeld 2005: 3). The embarrassment that Hamzić

observes being expressed by the music’s fans and aficionados is thus transformed into

a positive means of reproducing the intimacy and warmth of family, village and small

town relationships through the medium of a shared musical understanding. In her

study of a mixed Catholic and Muslim village in Central Bosnia, Tone Bringa suggests

that small communities tend to resist pressures from outside. The villagers perform

their ethno-religious identities at the level of the local settlement and regard the

competing strains of these identities at global and national level as the product of

undifferentiated, official and educated authorities which may be unsympathetic or even

opposed to local expressions (Bringa 1995: 198-199). This does not, of course, mean

that they are immune to the external forces which seek to mobilise them in line with

nationalist or global aspirations. It does, however, seem, that the strength of

attachment to zavičaj as expressed through local music is enough to resist dissolution

by such forces, and allow pre-war social relations on that level of intimacy to be

reproduced rather than destroyed. In order to demonstrate how a single song recorded

by Kalesijski Zvuci themselves in 1982, Selo moje maleno (My Little Village), has been

used by discussants on the internet, migrant and non-migrants from North-Eastern

Bosnia, to express their attachment to homeland and tradition.

The ‘little village’ in question is Donji Rainci, and the opening couplet of the song

fixes it geographically between two prominent peaks: ‘My little village, a song of love,

above you Konjuh and Majevica show blue’, while the refrain lists the neighbourhoods

within the village (‘Herići, Puzići, Zates and Čanići, little Požegići...’). This invocation of

the specific would appear to limit its appeal to locals of the village and its immediate

neighbourhood alone. Indeed, a video of the song which has been uploaded to YouTube

shows the band walking in an upland meadow, while commenters quote the refrain, or

claim that 'this is the finest melody from my part of the world (Ovo je najbolji melos sa

mojih krajeva)8. It seems, however, that the force of nostalgia and attachment to an idea

of zavičaj can render the song, whose overt lyrical content is linked to a very specific

8 https://youtu.be/DB8r3Dd6oGg


109

place, available to express a more generalised longing for home: the force of nostalgic

sentiment transcends the particularity of the lyrics. A couple of versions of the song

uploaded to YouTube, probably the most effective contemporary means by which long-

distance connections between various diasporic locations and the homeland are

maintained through the sharing of musical instantiations of place, demonstrate this.

The soundtrack of one appears to be a live version by Kalesijski Zvuci themselves9,

another, with slightly different verses but the same refrain is credited to Edo i

Raspjevane Meraklije, a group from the Podrinje10. Both these, which are accompanied

by slideshows of village scenes, were uploaded, in 2011 and 2013 respectively, by an

account named Brezovaca1, who uses them to express powerfully emotional feelings

towards ‘Brezovača, Smajlovići, Mrgan and Čatići – my home, my zavičaj’ (moj kraj, moj

zavičaj), and to convey greetings (selam) to all ‘my Brezovača folk’ (sve moje

Brezovčane). The mesna zajednica (a local administrative unit) of Brezovača and its

three hamlets is at least 60 kilometres away from Donji Rainci, whose neighbourhoods

are so carefully enumerated in the song, and further still from the home of the Meraklije.

The formal characteristics of the music music have shifted too: on the original

recording the accordion is added to violin, and the guitar takes the place of the šargija;

both instruments impose tempered pitch and an ad hoc triadic but non-tonal harmony.

This has been further adapted in the later version by Raspjevane Meraklije, which

avoids both the piquant harmony on the flattened leading note which is a marked

feature of the original, and reduces the idiosyncratic timing of the instrumental

segments to a regular metric pattern. It is not possible to say with any certainty

whether these differences should be ascribed to historical developments in the sound

of this rapidly changing music, to the specific aesthetic of the musicians, or to other

factors, as yet unexplored. The specific style of na glas two-voice singing, a fingerprint

of the music and the feature to which the musicians continually draw attention when

discussing their work, remains a touchstone of the style. It appears that it is the vital

core, sufficient to stir memories of the zavičaj, which here expands to represent the

wider community of those who perform, listen and dance to this music, in which the

family, hamlet and village are embedded.

The people of North-Eastern Bosnia, many living far from their homes, who listen

to this music over internet radio, in bars or clubs, or in their cars, who follow and

eagerly comment on YouTube uploads, use these sounds to connect themselves with

the landscapes of their childhood and adulthood, the scents, tastes and touch of the

zavičaj, and the warmth of the familial and friendship relationships that typify the

village or small towns of the region. Whether the focus of their nostalgia is tactile and

sensual, or imaginative and affective, whether it is aspires to recover what has been

lost, or to recover from that loss – to adopt Svetlana Boym’s terminology (2001),

9 https://youtu.be/tXvgAW_91cU

10 https://youtu.be/l-usbNlleOA


110

whether it is recreative or reflective – there remains a certain irreducible disconnect of

understanding between those in whom the music awakens memory and a sense of

attachment to home, and those, the World Music listeners, for whom it is ultimately the

music of an other. The music, especially one that is so intimately linked to place and

time through memory and experience, can never carry the same emotional resonance

or affective weight to me or another non-Bosnian listener as it does to someone whose

encounters with it are refracted through memory.

In Place of a Conclusion

I have shown that the music played by Kalesijski Zvuci unavoidably carries utterly

different meanings for its two audiences. At the time of writing, despite the existence

of an extensive and local recording industry, and the massive popularity of the music

among its fans and aficionados, Kalesijski Zvuci remain the only one of hundreds of

groups from North-Eastern Bosnia to have entered into the body of World Music. This

has awarded them a particular visibility abroad, not necessarily replicated at home. The

opaque algorithms of internet search engines, favouring the English language, and the

ubiquity of internet traders featuring the products of well-known record labels, mean

that Kalesijski Zvuci have been easier for the non-Bosnian to stumble upon than than

any of the other groups. The 'tokenism' that Feld decries has, at least, benefited the

members of the group to the extent that they have been the subject of a Turkish

documentary film, and appeared on stage with Goran Bregović and the Croatian star

Severina. It was mere chance that led me to this band – what if the taxi-driver had taken

us to meet a member of Kalesijski Slavuji, an equally skilled but older and more

‘traditionally’ oriented group? Would they have been izvorna music’s representative in

the field of World Music? Would their purely acoustic, more demanding sound have

been regretfully turned down by Globestyle as not suiting their plans, or the profile of

their label? One might have expected the modernised Bosnian urban song form of

sevdalinka, immensely popular throughout the country, to have been the country’s first

representative on the World Music scene, rather than a rural group. Without my

intervention on behalf of izvorna muzika that might have been the case, although even

the next recording to appear, on the Smithsonian Folkways label, was an ethnographic

survey curated by ethnomusicologist Ankica Petrović, which as its title suggests

concentrated on music thought to be moribund, or under threat of extinction11. Would

sevdalinke have made earlier and greater inroads on the world market? In the event,

this was not to happen until after the war, in the shape of the neo-traditionalist Mostar

Sevdah Reunion, and even the subsequent Novi Sevdah movement has had little impact

outside the area. The greatest question, of course, is what might have happened if war

had not broken out; the effects of the human and material devastation that it unleashed,

11 Bosnia: Echoes from an Endangered World.1993. Smithsonian Folkways Recordings.


111

the terrifying derailment of human lives, and its effect on foreign perceptions of Bosnia

and Herzegovina are still present two decades on. These are questions that cannot be

answered with any certainty.

To conclude, I will consider a song, Dok u stroju mirno stoijim, which was

recorded by Globestyle, although it did not make it onto the final release. I believe that

it illustrates how incomprehension can eventually lead to a richer understanding of the

complexity of meanings encompassed by the izvorna muzika of Kalesija and its

hinterland. I misheard or misunderstood the title as Kad u struji mirno (tj. spokojno)

stojim; in place of the actual meaning ‘As I stand at attention (mirno stojim) on parade’,

I interpreted it as ‘As I stand quietly (mirno) in the current (struja)’), I thus, bizarrely,

formed a picture of an angler up to his waist in a river, thus entirely missing the point

of a song referring to the universally shared experience of Yugoslav males from the

1950s to early 1990s: that of performing military service at a location far from home.

For many young men, especially those from a rural background, this rite of passage was

their first experience away from home, and perhaps their first encounter with

homesickness and nostalgic longing for zavičaj, family and the familiar. So central was

this experience that it was often literally and permanently inscribed on the body of the

recruit, in the form of bunkhouse tattoos giving the place and date of service. The

decision to omit this song from the final release may have been because its musical

characteristics – waltz-time, almost Viennese harmonic structure – failed to denote the

exotic and foreign sufficiently for our purposes. Or it may have been an aesthetic choice,

or perhaps a pragmatic choice masquerading as an aesthetic one – I can no longer be

sure. In any case, the decision to pass over a song from a village, which crystallises the

pervasive subjects of separation, loss, nostalgia and community, central to the concerns

of the diasporic subject, was taken in the metropole by people who could not grasp its

significance.

This does provide another angle on a fundamental question which has been

lurking, if not overtly asked, throughout this essay: who has the right to represent

Bosnia and its people musically? It’s quite clear that from the point of view of the British

consumer and his Bosnian friend, the performers of Bosanska izvorna muzika do not

enjoy that right. It may even be the case that its native audience would agree with them,

feeling that sevdalinke (or perhaps rock, or rap) should have that honour12. It is also

clear that many of the distinguished scholars quoted at the opening of this paper would

question whether I had the right to do so, as a mediator and interpreter of something

that, as I have just explained, I did not entirely understand. It should be equally clear

that I believe this musical genre to be a form of great importance to be a vitally

12 Svanibor Pettan observed in his study of a music-based social project in Norway, involving the

collaboration of Bosnian refugees and Norwegians, that the Bosnians avoided presenting 'rural

music' to their Norwegian counterparts. Their arguments were that the refugee audience would not

enjoy it, and that it was unsuited to ‘portraying Bosnians to Norwegians as “fellow Europeans”’.

(Pettan 2010: 183).


112

important component of the way in which a subset of Bosnianness is constructed, and

as such it can and should speak for the people who play and sing it, listen to and dance

to it, and for their cultural values and their moral universe. Bosnian identities are

complex and multi-layered, and have been both enriched and further complicated by

the transnational and translocal encounters engendered by the movements of its

population before, during and after the war. Admittedly, this music's ties to specific

geographical locations, and the exclusive bonds that it fosters between migrants and

non-migrants from the small towns and villages of north-eastern Bosnia and

Herzegovina preclude it from being a method by which Bosnian nationhood might be

constructed. It remains, however, a powerful and effective resource for its performers

and listeners, one which allows them to position themselves within the multiple frames

of Bosnian identities, and to maintain familial, neighbourly and community bonds by

drawing on a common heritage which resists the political and historical forces striving

for division. As such, I believe that izvorna muzika remains a compelling advocate for

the intricate mosaic of Bosnian culture, and one that speaks eloquently for its people.

Bibliography

- Anderson, Ian. 2000. “World Wars”. Folk Roots 201: 36-9.

- Bohlman, Philip V. 2002. World Music: A very Short Introduction. Oxford: Oxford

University Press.

- Bourdieu, Pierre. 2010. Distinction: A Social Critique of the Judgement of Taste.

London: Routledge.

- Boym, Svetlana. 2001. The Future of Nostalgia. New York: Basic Books.

- Bringa, Tone. 1995. Being Muslim the Bosnian Way: Identity and Community in a

Central Bosnian Village. Princeton, N.J.: Princeton University Press.

- Buchanan, Donna A. 1997. "Review Essay: Bulgaria's Magical Myste re Tour:

Postmodernism, World Music Marketing, and Political Change in Eastern Europe."

Ethnomusicology 41 (1): 131-157.

- Broughton, Simon. 2014. "The Cambridge History of World Music." Songlines,

August/September 2014, 83.

- Cottrell, Stephen. 2010. "An Interview with Ben Mandelson." Ethnomusicology

Forum 19 (1): 57-68.

- Djedovic , Rusmir. 2012. "Prilog Poznavanju Razvoja ‘Izvorne Muzike’ u Okolini

Grac anice." Gračanički Glasnik Časopis Za Kulturnu Historiju XVII (34): 216-228.

- Fairley, Jan. 2001. The ‘local’ and ‘global’ in popular music. In The Cambridge

Companion to Pop and Rock, edited by Simon Frith, Will Straw and John Street. 272-

289. Cambridge: Cambridge University Press

- Feld, Steven and Keil, Charles. 1994. Music Grooves: Essays and Dialogues, edited

by Steven Feld. Chicago: University of Chicago Press.

- Fletcher, Peter. 2001. World Musics in Context: A Comprehensive Survey of the


113

World's Major Musical Cultures. New York: New York: Oxford University Press.

- Frith, Simon. 2000. “The Discourse of World Music.” In Born, Georgina and

Hesmondhalgh, David. Western Music and its Others:Difference, Representation, and

Appropriation in Music. Berkeley: University of California Press.

- Goldsworthy, Vesna. 2002. "Invention and Int(er)Vention: The Rhetoric of

Balkanization." In Balkan as Metaphor: Between Globalization and Fragmentation,

edited by Dusan I. Bjelic and Obrad Savic , 25-38: Cambridge, Mass.; London: MIT

Press.

- Golemovic , Dimitrije O. 1987. Narodna Muzika Podrinja. Sarajevo : Drugari

- Halilovich, Hariz. 2013. Places of Pain: Forced Displacement, Popular Memory,

and Trans-Local Identities in Bosnian War-Torn Communities. New York: Berghahn

Books.

- Hamzic , Omer. 2013. "O Pojavi i S irenju Novokompovane i Izvorne Muzike na

Podruc ju Severnoistoc ne Bosne." Gračanički Glasnik Časopis Za Kulturnu Historiju

35/18: 130-139.

- Herzfeld, Michael. 1997. Cultural Intimacy: Social Poetics in the Nation-State.

New York: Routledge.

- Hujdurovic , Fadil. 2012. “Izvorna muzika – nas a muzika, blago koje nestaje”.

Baština Sjeveroistočne Bosne (5): 91-102

- Karac a Beljak, Tamara. 2005. "Bosnian Urban Traditional Song in

Transformation: From Ludovik Kuba to Electronic Medias." Traditiones 34 (1): 165-

176.

- Laus evic , Mirjana. 1996. "The Ilahiya as a Symbol of Bosnian Muslim National

Identity." In Retuning Culture: Musical Changes in Central and Eastern Europe, edited

by Mark Slobin, 117-135. London: Duke University Press.

- Panic -Kas anski, Dragica. 2006. "Izvornjaci - Music of Village Origin as a Part of

Popular Culture." In Urban Music in the Balkans: Drop-Out Ethnic Identities Or a

Historical Case of Tolerance and Global Thinking?, edited by Sokol Shupo, 314-329.

Tirana: Documentation & Communication Center for Regional Music.

- Pettan, Svanibor. 2010. "Music in War, Music for Peace: Experiences in Applied

Ethnomusicology." In Music and Conflict, edited by John Morgan O'Connell and

Salwa El-Shawan Castelo-Branco, 177-192. Urbana: University of Illinois Press

- Stokes, Martin. 2012. “Globalization and the Politics of World Music”. In The

Cultural Study of Music: A Critical Introduction, edited by Martin Clayton, Trevor

Herbert, and Richard Middleton, 107–116. New York: Routledge.

- Talam, Jasmina. 2015. Dervenc anske/izvorne songs. Unpublished MS.

- Taylor, Timothy. 2012. “World Music Today”. In Music and Globalization: Critical

Encounters, edited by Bob W. White, 171-187. Bloomington; Indianapolis: Indiana

University Press.

- The berge, Paul. 1989. "The 'Sound' of Music: Technological Rationalisation and

the Production of Popular Music." New Formations Summer 1989 (8): 99-111.


114

- Valenta, Marko and Sabrina P. Ramet, ed. 2011. The Bosnian Diaspora:

Integration in Transnational Communities. Farnham: Ashgate.

- White, Bob. 2012. “The Promise of World Music: Strategies for Non-Essentialist

Listening”. In Music and Globalization: Critical Encounters, edited by Bob W. White,

188-216. Bloomington; Indianapolis: Indiana University Press.

Acknowledgements

I owe an immense debt of gratitude to those who have helped me to a greater

understanding of Bosanska izvorna muzika, now and then. The following, some sadly

no longer with us, have been especially generous with their time and knowledge and I

wish to thank them here: Mišo Asentić; Ismet Babajić; Hasan Čatić; Rusmir Djedović;

Džemal and Emina Džihanović; Mirza, Adil and Sadbera Hajrić; Nikola and Šemsa Polić;

Novo Stjepanović; Jasmina Talam; Nuraga Tursunović and his fellow musicians; the

members of the group Đerze; Nećko i Hari; and of course Hasan, Ramo and the rest of

the Kalesijski Zvuci boys, who set me on the road.


115

Prof. dr. Mirsad KUNIĆ

Mehmedalija TALETOVIĆ, bachelor bosanskog jezika i književnosti

USMENE PREDAJE NA PODRUČJU NASELJA VELINO SELO

Sažetak

Tokom terenskog istraživanja na području Velinog Sela, općina Ćelić koje se

održalo u ljeto 2015. godine, naš tim je došao u kontakt s nekoliko kazivača. Jedan od njih

je Alija Šećkanović. Odlika navedenog kazivača jeste hibridnost njegovih predaja, tako da

su u ovome radu obrađene mitološke ili demonološke predaje, historijsko-religijske

predaje, historijske usmene predaje te dvije pjesme koje pamti kazivač. To su neobjavljeni

tekstovi koji će ovdje biti po prvi puta publicirani i to na dijalektu toga kraja.

Summary

During the field research in the area of Velino Selo, municipality of Celic which took

place in the summer of 2015, our team had come in contact with several narrator. One of

which is Alija Šećkanović. The quality of the above narrator hybrid structures is its

tradition, and so in this paper handled mythological or demonological teachings,

historical and religious teaching, historical oral tradition, and two songs that remembers

the narrator. These are unpublished texts that are here for the first time and published in

the original dialect of the region.

Ključne riječi: usmene predaje, zakopano blago, kazivač, mitologija.

Key words: oral legends, buried treasure, storyteller, mitology.

Uvod

Vrijednost usmenog pamćenja je od neprikosnovenog značaja za jedan narod.

Tome u prilog govore i mnoge usmene predaje koje su do sada zabilježene ali koje i

danas postoje. Želja i volja za prikupljanjem usmene građe koja je naše rasuto blago

javila se i u meni, mojim kolegama, profesoru i dobrim ljudima iz Zavoda za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK. Naš prvi lokalitet u potrazi

za zakopanim (zapamćenim!) blagom bio je Velino Selo, koje se nalazi nadomak Ćelića.

Tako smo došli u kontakt s našim kazivačima. Jedan od tih kazivača bio je i Alija

Šećkanović. Rođen je 1933. godine a od obrazovanja ima četiri razreda osnovne škole.

Zna čitati i pisati. U našem opsežnom razgovoru, Alija je kazao nekoliko zapamćenih


116

predaja i priča iz djetinjstva koje nisu predmet ovog rada. Odlika njegovih predaja jeste

hibridnost. Prema podjeli usmenih predaja Aiše Softić, u ovom radu će biti izvorno, na

originalnom dijalektu navedene usmene predaje Alije Šećkanovića. Njih ima nekoliko:

mitološke ili demonološke od kojih imamo predaje o šejtanu i predaje o zakopanom

blagu, zatim historijsko-religiozne odnosno predaje o šehidima i historijske usmene

predaje u koje se ubrajaju predaje o gradnjama i građevinama, predaje o lokalitetima

kao i predaje o grobljima. Zabilježene su i dvije pjesme. Specifičnost jeste i miješanje

navedenih podvrsta tako da je zabilježena i predaja koja je zapravo kombinacija

predaje o šehidima i predaje o gradnjama i građevinama. To govori i o uskoj

povezanosti ovih predaja. Sve navedene usmene predaje ovog kazivača, interpretirane

su pojedinačno.

1. Mitske ili demonološke predaje

1.1. Predaja o nastanku vodenice

Sve što god je se prije stvorilo, napravilo sve je to bilo đavolskog posla, one vodenice, ovo-

ono.I baš ima pripovijetka za vodenicu. Kad je đavo napravio vodenicu pa došo čovjek i kaže vidio,

uzo mu sijat ali nije bilo onoga čeketala znaš unutar pa po kamenu što iđe, nego on je davao

onako.Pa čovjek reko hoćeš mi dat, kaže, hoćeš mi dat red dan i noć da ja, kaže, napravim te da se

samo predaje.Kaže hoću.A on uzeo i napravio i mljeo tako on dan i noć. Đavo došo, haj, kaže. Kuda?

Pa prošla je dan i noć. Nikad nije prošla dan i noć, ovo ostaje meni.1

Ova se predaja može uključiti u korpus predaja o šejtanu2. Jer „sam termin šejtan

u bošnjačku tradiciju dospio je preko islamskog učenja i potpuni je ekvivalent

staroslavenskim nazivima vrag, odnosno đavo“.3U tekstu se može primijeti da kazivač

koristi termin đavo a ne šejtan, što bi moglo značiti da predaja vodi porijeklo sa šireg

bosanskohercegovačkog, ili južnoslavenskog, prostora i nije vezanasamo za

muslimansko-bošnjački kulturni krug. Činjenica jeste da svako novo vrijeme donosi

neke promjene, a svaka novina zapravo postaje nekim oblikom drugosti. Drugost često

označava i strah od nepoznatog, drugačijeg pa time i ovdje je postojao strah od toga šta

je to novo vrijeme donijelo sa sobom. Jedini način da se prevaziđe strah jeste kontakt s

njim. Nakon što je čovjek počeo koristiti vodenicu i spoznao njen učinak i uvidio da ona

nije neko zlo, postao je njenim korisnikom. U većini predaja o šejtanu/đavolu/vragu

njihova funkcija je korištena kao zamjena za zlo ili istoznačno. Navedena predaja nam

govori da to nije uvijek slučaj jer on(i) znaju donijeti i neku korist izuzev ako se ne

držimo toga da je novina jednaka đavolu odnosno zlu jer je nepoznata.

1 Kazivao: Alija Šećkanović (1933). Zapisao: Mehmedalija Taletović 2015. 2 Softić, Aiša. Usmene predaje Bošnjaka. Sarajevo: BKZ „Preporod“, 2002, 83. 3 Ibid, 83.


117

1.2. Predaje o zakopanom blagu

Pa eto, ovaj je služio vojsku za vrijeme Austro-Ugarske u Budimpešti. I neki je ga civil od

Madžara prepozno da je on Bosanac i pito ga odakle je i tako. On je reko odakle, od Brčkog, ovo je

teren ispod Majevice. I on je, ovaj, reko njemu, Klisure zovu se ovdi, ima tu Klis. On kaže to, kaže,

crkva da je bila tu i tu je, kaže, mnogo zlato zakopano, ovdale kad se iđe na lijevu stranu gore pri

vrhu. I opiso mu kako sve to on more da dođe do toga zlata, da j' meni makar križ, kaže onaj, zlatni

da dobijem a ono, kaže, ti moreš sebi. I on nije mogo doć do toga zlata, nešto ga je smelo, tako je to

i sad stoji tu.4

Širom Bosne i Hercegovine, kod pripadnika različitih vjerskih i etničkih skupina,

zabilježeno je mnogo predaja o zakopanom blagu. Zanimljivo je da se nikada u

konačnici ne zna da li je to blago neko pronašao ili pak, ako je neko našao, ne zna se dali

je pronalazač neko ko je još uvijek živ i „jedan od nas“ i slično. Dakle, ta osoba biva

nedostupnom za izravni kontakt. I na kraju ove predaje imamo neriješen rezultat, dakle

uprkos težnji i saznanju o postojanju blaga i tačnoj lokaciji gdje je skriveno, uvijek

postoji to nešto što spriječi potencijalnog pronalazača. Mnoge su predaje upravo vezane

za boravak Madžara na ovome području, jer su njihovim odlaskom ostale mnogobrojne

zalihe blaga pod zemljom. Mnogi vjeruju da je to istinito, pa tako imamo i neke kazivače

koji tačno navode ime i prezime osobe koja je pronašla zlatnike, ali je ona odselila ili

umrla. Postojanje zakopanog blaga u materijalnom smislu jeste upitno, ali ono daje

jednu savršeno dobru priču, čiji su motivi rasuti širom jedne države, uobličeni u

različite kuturne i žanrovske okvire, što postaje blagom jednog naroda. Da su one

raznovrsne kao i da su uobličene u raznovrsne okvire, svjedoči i kazivanje Alije

Šećkanovića, koji je ispričao još jednu predaju o zakopanom blagu.

Ima ova cesta što je bila turska kaldrma. Od Sarajva je preko Zvornika i ovamo išla Gradačcu.

E tu su, kaže, slomljene neke kočije, tu je blago zakopano... Pa ja, to ima ovde, al to nije pokušavo

niko, recimo, da je neko pokušavo nać i to. Ali tu, tako se priča, ali cesta je bila tu i tu je karavan

išo, išle su kočije. To je bilo popločano, ja znam, mali kad sam bio kako je to bilo, nije bilo asvalta

onda, nego bile ploče. I sad može na mjestima se vidjet kakva je kaldrma to bila.5

Razlog da niko od mještana nije pokušavao naći, kako svjedoči kazivač, leži u

tome da to vjerovatno smatraju jednom dobrom pričom, ali ne i stvarnim događajem.

Blago leži skriveno pod zemljom kao i naše priče kod naših djedova i nena koje su

skrivene u njihovim dušama, ali razlog njihovog skrivanja nije u njima već u onima koji

ne žele tragati za tim. U tome smislu trebalo bi se prihvatiti argumentaciju Vlajka

Palavestre: „Sjećanja na priče iz prošlosti, kazivanja o događajima i junacima, još uvijek

4 Kazivao: Alija Šećkanović (1933). Zapisao: Mehmedalija Taletović 2015. 5 Ibid.


118

su tema dokonih razgovora, iako je arhaičnih tradicionalnih prilika za razgovor sve

manje“.6

2. U tranziciji između historijsko-religijske i historijske usmene

predaje

2.1. O šehidu i nastanku turbeta

A ovdje kažu da su vidjeli čovjeka na konju i iđe znaš bez glave.A ljudi bili u njivi kopali

kokuruz, radili su nešto tamo tako nešto i neki vide kad je reko, kao vidi čovjeka bez glave.I on je

pao tu, i tu je osto i zato tu tada on ukupan tu.Ali turbe tu nije ovaj odma to, nego je nekom iz

Sarajeva došlo na san.A tu ima hrast i bio je još jedan cer, a ja sam zapamtio onaj mal cer čuvajući

goveda, znaš on je bio ostario i sad njega nema.I bila lipa i u tome trojstvu da ima mezar da tu

treba napraviti turbe. I on je ozgor pošo i došo tu u Bijeloj su bili begovi i brat mu Salih-beg bio,

ima i sad ta kula.Pa su oni došli tu da pitaju, oni nijesu znali, nego poslali ga u Brčko.A u Brčkom

bio je neki, tačno mu ne znam ime, al znam to je porijekla... Hajri-beg ima sina sada, ovaj, valjda

mu je bilo Mehmed-beg, pošto mu je i sin ovaj sad od Hajri-bega Meho, zovu ga Mehmed. On živi tu

u Zoviku evo ga tu, ima svoju prodavnicu, ima konak, oni imaju svoj konak, onaj begovski konak.Pa

ovdje susjedno selo, može biti dva kilometra, tri kilometra najviše, kad se iđe prema Rahiću tamo.

To je stara cesta bila, kaže da ih je Austrija radila. I tu kad je on došo od ovoga Hivzi-bega, kad je

došo Mehmed-begu u Brčko, tu je ovaj se raspito i pošto je ovaj poznavo ovaj teren i doveo ga tu.I

kad je on to vidio, sve što je vidio na snu vidio je tude i izmjerio ono, sve kako mu je došlo na snu.I

on je tu napravio turbe i to turbe ja sam zapamtio.I ono je bilo napravljeno od... drveno turbe,

ovako, ono direci, pa naslagane one daske ovako i pokriveno bilo.I tu turbe je bilo sve do četerest

druge godine pa je ono bilo malo ohrdano četrdeset druge godine. Hadžiefendić, on je bio u Tuzli

neki ministar, pa je on naoružao legiju ovu ovdje, Hadžiefendića legija zvala se, i on je naoružo da

se branimo od četnika.I malo su oni gore ovaj išli, neku akciju vršili, neku kasarnu oslobodili

hrvatsku, pa se vratili i onda je on njima isplatio.I kad su oni ovdje došli, oni su te pare dali, ono

turbe porušili a drugo turbe napravili, malo ljepše.Znaš, isto drveno bilo, al je od... kao brodski pod

bio.I ono je bilo do sedamdeset četvrte, pete tako nekako bilo. I nekim slučajem je neko po noći

zapalio u ono vrijeme, ono se malo, ovaj, šta ja znam... Tu su Hrvati, katolici, pa su oni išli u

Vražiće.A nekad su zapalili spomenik, ovi ko je zapalio, šta ja znam...I oni su, tako se saznalo, iz

Vražića iđući gore zapalili to turbe na osnovu onoga spomenika. I, eto, to turbe ono je izgorilo a mi

smo odmah ono onoga istog ljeta napravili turbe malo masovnije, od cigle odzidali, tako je eno i

sada.7

Prema dosadašnjim zapisanim predajama moglo se uočiti da su zabilježene

mnoge predaje o šehidima slične kao i u ovom kazivanju. Takve predaje o šehidima

spadale su u grupu historijsko-religijskih predaja. Na drugoj strani, prisutne su mnoge

predaje o nastanku turbeta, što se ubraja takođe u predaje o gradnjama i građevinama,

koje su podvrsta historijskih usmenih predaja. Specifičnost ove predaje jeste

6 Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Buybook, 2004, 69. 7 Kazivao: Alija Šećkanović (1933). Zapisali: Samra Kadušić i Mehmedalija Taletović 2015.


119

kombinaciju ovih dviju predaja, odnosno uvezivanje historijsko-religijske sa

historijskim usmenim predajama. Dolazak sna čovjeku koji i ne poznaje to mjesto te

gradnja turbeta na lokaciji koja je u trokutu tri stabla govori o mitskoj dimenziji

predaje, što će biti opširnije analizirano u narednoj predaji.

3. Historijske usmene predaje

3.1. Predaje o grobljima

Skoro da svako područje ima svoju priču o mladoj i mladoženji, o tragičnom

sukobu koji se desio na tome području. Motiv je uglavnom isti ali se okvir prilagođava

kontekstu. I u ovome mjestu postoji predaja o sličnome događaju ali i jedno zanimljivo

vjerovanje mještana oko jednoga groba u trokutu sela čija je funkcija bila i ostala –

zaštita toga mjesta i njegovih mještana.

3.1.1. O tragičnoj sudbini mladenaca

Pa to kaže da su bili neki svatovi iz Srbije, pa su oni prešli na Rači iz Srbije.I odan kad su

prešli preko ove ceste što iđe Čelić - Brčko zove se Debeljača brdo. Tu su zasjeli neki, ko je bio ja ne

znam, tu su njiha potukli, tu je poginula djevojka.Ima djevojačko turbe zove se, tu je djevojka

ukopana.Ja, a ima dalje vamo, već bliže spram Vražića, uz cestu, ovako, jedan mezar i on se

obnavlja.Tu je, kaže, tobože... da je mladoženja da je tu.8

Kako je pomenuto, ovaj je motiv tragične svadbe široko rasprostranjen u

usmenim predajama. Na nekim mjestima postoje predaje o tome da je mlada pristala

da se uda za dva muškarca na isti dan, pa tako da nasred puta dođe do sukoba među

svatovima, gdje stradaju ili pak stradaju iz nekih drugih razloga. Zaista, groblja postoje,

ali većinom su bez natpisa.

3.1.2. O nišanu Gromoniku

Tu ima mezar, skoro smo mi prije... prošle godine stavili nišan.Bila dva nišana, znaš, pa su

oboreni i mi smo u onoj ogradi, preko ovoga, znaš, ima i tu isto...I onda to je ta neka legenda i

pripovijeda se, u trokut sela, turbe i ovo gore i ovo dol, i to spašava kao od nekog nevremena

znači.Fala Bogu i od ratova nismo stradali i to je to i zato se to obnavlja, drži i tako.9

Poznato je da u slavenskoj mitologiji postoji tzv. slavenski mitski trokut10. Na

tome tragu bi funkcionirao i ovaj trokut ali razlika je i u tome što su slavenski mitski

trokutovi većinom nastajali nakon nekog tragičnog događaja, ali pri tome baš i nisu bili

8 Ibid. 9 Ibid. 10 Đermek, Anđelko: „Slavenski mitski trokut i legenda o Kamenim svatima“. Dostupno (12.2009.) na

(http://sms.zrc-sazu.si/pdf/12/SMS_12_Dermek.pdf).


120

'u funkciji' poput ovoga. Kod mještana ovog kraja postoji vjerovanje, kao što je i kazivač

naveo, da trokut služi kao zaštita od prirodnih katastrofa. Koliko god to zvučalo kao

nemoguće, ostaje činjenica da se u tom selu nisu događale neke nepogode sa

katastrofalnim posljedicama, kao što su npr. poplave u maju 2014. godine,kada je cijelu

regiju zadesila ogromna nesreća.

3.2. Predaje o lokalitetima

3.2.1. Kako je nastalo Velino Selo? O nastanku prezimena i porodica

U selu kad je se doselilo, dva su iseljenja bila, za vrijeme ustanka onoga znam. Ja mislim '62.

godine bilo i imam ja zapisano ovdje, baš sam zato zapiso. Kad je se ovdje naselilo ja znam koje su

se famelije naselile. Evo, prvo iseljavanje bilo 1830, a drugo 1867. Imam ja to zapisano, tamo

ustanak Karađorđevića, kad je on to 1804. mislim il šeste podigo taj ustanak i otale... iseljavanje

bilo. Ja sam samo ovo i uzo sada ovo zadnje. Ima tu opisuje da je se raseljavalo ovuda u Bijeljinu,

Brčko, onda ovaj Orašje, Šamac i to je o iseljavanju. A ovde se naselilo prva famelija Bećirović, onda

kasnije, oni su iz Čačka, a iz Užica su se naselili Penperovići. To su dvije famelije koje su najstarije

ovdje. Eh sada isto moja famelija je iz Novog Sada. Naselili su se u Brčko i ovdje. U Brčkom imo sam,

što se sad zovem Šećkanović, Šećkan je bio. On je bio oficir u Turske. znaš, bio je u Brčkom dok nije

Austro-Ugarska došla. Kad je Austro-Ugarska došla, onda je on pobjego, pa je bio u Zvorniku u

izbjeglištvu, a djed mi je rahmetli pričo, on je imo tada šest godina, djed. Ima on, ovaj, na oku kako

je, ovaj, šta ja znam, ko dijete ubacio negdje sa dječurlijom u barut žigu vatre i ta uskočilo mu u

oko, i ostalo u oku i crveno, to imo do smrti. Pričo mi on o tome dosta, znaš, i tako da je on osam

godina krio se.A ovdje imo oca i brata, pa je brat mu bio Šerif, i poslije toga, poslije oca kad mu je

brat umro, oni se podijelili.A onda je Austro-Ugarska snimala zemlju, gruntovnicu, tako da ih je

razdvojila na Šerifoviće i Šećkanoviće. Mi smo dobili Šèćkanoviće, a ovo su ostali Šȅrifovići. I po

tome znam, al ne znam kad smo došli ovdje, al uglavnom, eto, on je iz Brčkoga. U Brčkom bio kao

oficir taj neki Delibaša i osam godina krio se.I kad je izišla... zakon na snagu kad je izišo on se

pojavio, jer bilo onda da ne smiješ, ko nije krvavio ruke da more. Tako se pojavio i njega oslobodili

i dali mu da bude načelnik. Načelnik on bio i njegov sin načelnik, i moj djed rahmetli i ovi duge...

bio sve do '38. godine to je naše bilo. '38. godine bili su izbori. Ono pred izbore. Onda je izabran iz

druge famelije, iz Bećirovića je izabran Ahmet Bećirović. On je bio '38, on je bio do četerest i sedme

godine, sve je u vlasti on je bio, partizani kad su bili, i esovci oni, njemačka vojska, i sve to njega je

narod biro ispred sebe, ali on je eto fala Bogu ostao je živ. '47. godine nije on sa komunistima, znači

trebao je da bude komunista, on to nije šćio, njega su tad zatvorili i onda je preuzela vlast

komunisti.11

11 Kazivao: Alija Šećkanović (1933). Zapisali: Samra Kadušić i Mehmedalija Taletović 2015.


121

4. Priča od djetinjstva.12 Kako je radio došao u selo.

Prije nije bilo ono, znaš, struje, pa nije bilo ni radija, pa nije bilo ni ništa.Ali, eto, bili su radio,

zapamtio sam ja, na baterije je bio radio, a to je bilo đe, nije bilo ovdje.Ovdje je došo prvi put pedeset

i druge godine taj radio znaš sa baterijama. Ali kad je ovaj četerest osme i devete godine ovdje bio

dućan, kuća bila i dućan bio ovdje i nekim slučajem je, ovaj, uzeo gramofon, znaš, al on je se navijo

ono, znaš, na federe.I tada dolazilo mu se, gledalo, pjevale se one pjesme, a viče jedan stariji čovjek

bio bi vam **** ga (Cenzurisao: M. Taletović) ko je se tu zavuko pa pjeva. Zapamtio sam dvije

pjesme od tih što su pjevali.

Jedna je bila:

Moja mati ćilim tka

hoće mene da uda

nemoj mati ćilim tkati

ja se neću još udati

Druga:

Mene mati zove da ja sa njom snijem

Neću mati ja s tobom spavati

postaje meni kratak jorgan, duga noć, zima mi je po svu noć

Kaže, mene dragi zove da ja sa njim snijem

Hoću dragi kod tebe mi dug jorgan, kratka noć, toplo mi je po svu noć

A i malo je pjesama samo su te tada dvije, nije bilo sevdalinke. Ja sam ovdje sevdalinku čuo

može bit pedeset i nekih godina, počele se ono pjevati.

I ovdje je priča o novinama/novotarijama, odnosno dolasku nečega novog u ovaj

kraj. Situacija nije kao ona s vodenicom koju je đavo donio, radio je, izgleda, bolje

prihvaćen. Posebno je zanimljiv „stariji čovjek“ koji se pojavljuje u ovoj priči. Tu se

može najbolje uvidjeti reakcija jednoga običnog smrtnika pri dodiru s nečim novim. U

prvoj pjesmi, koja je emitovana na gramofonu, a koje je kazivač zapamtio, ženski

subjekt govori o položaju djevojke u tome vremenu. Zapravo, opće je poznato da su se

djevojke najmanje pitale za koga će se udati, jer su o tome odlučivali roditelji. O tome

svjedoči i ova kratka pjesma kao neka vrsta želje za slobodom kao i nespremnosti za

udajom. Popularnost te pjesme (emitovana je), može se uzeti kao kolektivna tragedija i

neravnopravni položaj žena naspram muškaraca toga doba. U drugoj pjesmi koja je

opet u smislu želje jednog ženskog subjekta, ali za razliku od prve, s dozom erotskog

naboja. Ženski subjekt je u odnosu na onaj u prvoj pjesmi, spreman za brak i općenito

spolni kontakt. Ispunjenje želje je ponovo vezano za roditelje, jer su oni koji donose

konačnu odluku. Može se primijetiti da je u obje pjesme objekt mati, što govori o

položaju žene i njenom uskom kontaktu sa kćerkom. Želja/molba za ispunjenje želje

12 U cilju što originalnijeg pristupa izvornom tekstu, ovdje je uzet ovaj naslov, jer ga je i sam kazivač tako

naslovio.


122

nije upućena ocu vjerovatno iz straha koji on predstavlja za nju. Obje ove pjesme ostale

su u pamćenju našeg kazivača, ali i nas, njihovih sakupljača i čitatelja.

Zaključak

Velino Selo je geografski smješteno u srce prirode, nadomak Čelića, a po riječima

mještana, tu su uslovi za život izuzetno loši a time i život veoma težak. Uprkos tome,

mjesto posjeduje jedno neprocjenjivo kulturnotradicijsko bogatstvo koje je

nematerijalne prirode. U radu se moglo pročitati da je to bogatstvo hibridno, obogaćeno

raznim vrstama usmenog predanja. Vrijednost i značaj usmenih predaja, legendi ili

općenito potrebe za sačuvanjem kulturnog naslijeđa je u sistemu drugačijih vrijednosti

znatno opao, ali to je postalo općepoznato. Postojanje želje da se to izmijeni ili ipak u

krajnjoj mjeri održi probudilo se i ovoj grupi ljudi,koja je donijelabar jedan kratak zapis

u ovome 'zakopanom blagu'. Ono što je zapisano, ostat će raspoloživo kao materijal za

daljna istraživanja ovoga kraja, jer je pogodno i za neke druge naučne pristupe. Iako je

u nizu značajnih i vrijednih stvari teško izdvojiti onu nešto vrijedniju, ipak se predaja o

zakopanom blagu može izdvojiti. Ona se može uzeti kao narodno vjerovanje ili kao

savršena sintagma koja posjeduje značenje na višoj razini. Što se više priča o njoj, ona

postaje vrijednija. Jedan dio tog blaga bio je i kod našeg kazivača, koje je rado podijelio

s nama. Što više radimo na prikupljanju i obradi građe, time sve više posjedujemo to

blago.

Literatura

Đermek, Anđelko: „Slavenski mitski trokut i legenda o Kamenim svatima“. Dostupno

12/2009. na (http://sms.zrc-sazu.si/pdf/12/SMS_12_Dermek.pdf).

Karanović, Zoja (1989.). Zakopano blago – život i priča. Novi Sad, Bratstvo-jedinstvo.

Palavestra, Vlajko (2004.). Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine.

Sarajevo, Buybook.

Softić, Aiša (2002.). Usmene predaje Bošnjaka.Sarajevo, BKZ „Preporod“.

http://sms.zrc-sazu.si/pdf/12/SMS_12_Dermek.pdf


123

Munir KAHRIMANOVIĆ, prof.

Dr. sc. Jusuf OMEROVIĆ

OBIČAJI BOŠNJAKA OKO ZASNIVANJA PORODICE – SAPNA I

OKOLINA

Uvod

Porodica kao osnovna i najmanja društvena zajednica može se definirati sa

sociološkog, filozofskog, psihološkog, socijalnog, ekonomskog i pravnog aspekta.

Postoji čitavo bogatstvo značenja i shvatanja porodice od samog postanka ljudi do

najnovijeg vremena. Uloga porodice mijenjala se tokom određenih perioda, ali je uvijek

bila mjesto odakle je počinjao, razvijao se i završavao biološki i društveni život čovjeka.

Porodica je životna zajednica roditelja, djece i drugih krvnih srodnika te drugih

osoba ako žive u zajedničkom domaćinstvu.1 Osnovna socijalna grupa u društvu je

porodica i obično se sastoji od roditelja i njihove djece. Predstavlja grupu ljudi koji dijele

zajedničke vrijednosti i imaju zajedničke stavove, interese i ciljeve prema većini

izazova. Obično žive u istoj kući, stanu, odnosno imaju isto prebivalište. Svi članovi

domaćinstva koji su pod jednim krovom su porodica, imaju zajedničke pretke i

zajedničko porijeklo.2 Porodica je i okruženje u kom jedinke odrastaju, bivaju odgajane

i u kom uče o životu, običajima i tradiciji. S druge strane, pak, tradicija je ta koja određuje

na koji način se zasniva porodica, koji su i kakvi običaji prilikom zasnivanja i koje

vrijednosti treba da njeguje porodica.

U ovom radu bit će govora o običajima Bošnjaka u Sapni i okolini oko zasnivanja

porodice, a bit će obrađeni svi segmenti i koraci koji vode ka tome da se osnuje jedna

porodica: „upoznavanje“ i ašikovanje, prošnja, svadba, pilav i pohode. Riječ je o

običajima koji su skoro identični u svim mjestima na području općine Sapna, ali su isti i

u većini mjesta koja pripadaju sadašnjoj opštini Zvornik, ali geografskim položajem i

drugim interesima gravitiraju općini Sapna. S druge strane, tretirani prostor je u

periodu koji će biti predmet proučavanja ovog rada tada jebio nepodijeljen sadašnjim

političkim stanjem, a kominikacija i kretanje bili su slobodniji. Riječ je o periodu XX

stoljeća. Neki od ovih običaja prisutni su i danas, a pojedini su prestali 80-ih godina XX

stoljeća.

Informacije su uglavnom dobijane od informatora, neki od njih su već umrli, ali

su ostali audio zapisi napravljeni za potrebe drugih istraživanja, a koji su korišteni i za

ovaj rad.

1 Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BiH, 35/05 i 41/05 2 (https://www.fasper.bg.ac.rs/.../pojam%20porodice.ppt), očitano oktobar 2015.

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Stan&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/wiki/Porodica


124

Ašikovanje

Prije braka postojao je niz običaja koji su prethodili konačnom, na ovim

prostorima više običajnom preuzimanju drugog načina života. Sam brak kod drugih

naroda bio je više vjerski, odnosno crkveni brak. Kod Bošnjaka je još od perioda

srednjeg vijeka postojao građanski brak, sklapan na jednostavan način.3 Takav brak,

odnosno početak zasnivanja porodice, održao se do današnjeg vremena, s manjim više

formalnim izmjenama, jer „nekad se

ašikovalo, a sad se omladina zabavlja“4.

Osnovna razlika između ašikovanja i

zabavljanja jest u tome što ašikovanje nije

podrazumijevalo nikakav tjelesni kontakt.5

„Ako bi se, recimo, desilo da momak darne

curu, makar i prstom, on je nju odma'

moro'o ženiti, tako je prije bilo. Inače se

posle za nju svašta priča i nijedan drugi

momak je neće.“6

Mladi ljudi su se nekad družili na tzv.

sijelima, svadbama, pilavima i vašarima i sl.

Od ovih događaja svakako su

najzanimljivija bila sijela. Na sijelima se

obično ljuštio ili komio kukuruz, a mladi muškarci su ponekad znali pješice i po noći

preći i veliku razdaljinu, samo da bi prisustvovali jednom ovakvom sijelu i bili u društvu

djevojke „u koju su se zagledali“. Informatori spominju da se iz Sapne često pješke znalo

i u Teočak otići da bi se prisustvovalo nekom sijelu. Doduše, omladina bi tada ostajala i

po dan - dva kod rodbine i rijetko bi se odmah vraćala. U Sapni i okolini (naročito u

mjestu Goduš, koje je ponajbliže Teočaku) ima dosta brakova sklopljenih između

djevojaka i momaka iz Sapne i Teočaka.

Na sijelima se najčešće ljuštio kukuruz koji je sa njive dovožen kolima sa

volovskom zapregom i sipan na gomilu nasred avlije. Omladina bi se navečer okupljala,

sjedala oko gomile, razgovarala, pjevala i usput ljuštila kukuruz. Signal za udvaranje, a

kasnije i ašikovanje, bio je kukuruz oljušten i okomljen do pola kojeg je momak dodavao

djevojci. Ukoliko ona uzme kukuruz, to je bio znak da prihvata udvaranje. Momak bi

tada prišao i sjeo do nje i razgovor bi se vodio između njih dvoje. Prije nego bi momak

sjeo do djevojke pripremio bi posebno uređen kukuruz, djelimično oljušten sa listovima

iscjepkanim na sitne trake (da poprimi oblik cvijeta), koje bi djevojka za vrijeme

3 Imamović, E. (1998). Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 4 Riječi jednog od informatora (Fatima Kahrimanović) 5 Ašikovati, voditi ljubavni razgovor, udvaranje između momka i djevojke; Detaljnije, Jahić,

Dž.(1999).Sarajevo 6 Informator (Fata Kahrimanović – preminula 2010.)

Sl. 1. Ašikovanje (ilustracija)


125

razgovora polahko čupala. Da je momak zainteresovan pokazivao bi to i tako što bi

ponekad okomio zrno sa kukuruza i njime pogađao djevojku. Djevojke bi pak svoju

čežnju, želje i htijenje znale iskazivati i pjesmom, kao što su:

Mjesečina, mjesec u oblaku,

ja u sobi, dragi u sokaku.

Pusti mene, majko, do sokaka,

ja sam mlada, ne bojim se mraka.

...

Svekrva mi poslala po sinu

dukat mali stavila u svilu.

Što će meni svekrvina svila

kad ne volim njezinoga sina?

....

Je'na tica mala svakom tugu dala.

i meni je, vala, do tri tuge dala:

je'na mi je tuga – što ja nemam druga,

druga mi je tuga – valja mi umrijeti,

treća mi je tuga – nemam dragog svoga.

...

Svekru babi svilenu košulju -

svile mu se kosti od bolesti.

A svekrvi mrku anteriju -

smrklo joj se, nikad ne svanulo.

A zaovi je'nu kitu cvijeta -

Bog je kin'o sa ovog svijeta.

A đeveru svoju seku milu -

ili seku ili amidžišnu.

Šezdesetih godina XX stoljeća u tzv. donjem kraju (mjesta bliže gradu Zvorniku)

među mladim djevojkama pjevala se i sljedeća pjesma7:

Da je meni gujinoga slaka

da otrujem trojicu momaka:

prvog tića Adema Lupića,8

drugog tića Hrustana Lolića,9

trećeg tića Agana Ramića.10

7 Osnovni razlog zašto su djevojke izmislile ovu pjesmu jest taj što su ovi momci našli druge djevojke.

Međutim, ova pjesma se pjevala i nekoliko godina poslije. 8 iz mjesta Lupe (Zvornik) 9 iz mjesta Mrakodo(Zvornik) 10 iz mjesta Ramići(Zvornik)


126

Kada se mladi zagledaju, slijedi nastavak ašikovanja. Dalje bi se nastavljali viđati

na pilavima, vašarima ili na sijelima u kući kod rodbine. Na pilavima i vašarima bi

momak i djevojka šetali ili stajali na jednom mjestu i razgovarali (ašikovali). U pratnji

djevojke često je bio i neko njen, brat ili sestra, rodica ili rođak. Po izjavama informatora

da se zaključiti da se nekad nije znalo za ljubomoru pa se dešavalo da momak ili djevojka

tokom jednog sijela, pilava ili vašara znaju „poašikovati“ i sa više momaka ili djevojaka,

ali se ipak znalo ko je onaj pravi ili ona prava.

Katkad bi momak otišao i do djevojkine kuće i ašikovali bi tako što bi ona stajala

na prozoru, a on ispod ili bi se razgovor vodio na kapiji ili pak kroz mušebake11.

Kolika je bila snaga i volja mladosti da bude na ovakvim sijelima i da ašikuje govore i

izjave informatora koji kažu da su na ovakva sijela često odlazili sa njive, sa kopanja,

opravši lice, ruke i obuću na nekom potoku, a sve u želji da se više vremena provede u

društvu dragih osoba.

Prošnja

Nakon izvijesnog vremena ašikovanja i nakon što mladi odluče da se uzmu, slijedi

običaj prošnje mlade. Prije nego dođe do prošnje i jedna i druga porodica raspituju se o

ovim drugima, ako se već ne poznaju, da bi se utvrdilo kako se kod njih živi, jesu li

domaćini, koliko imanja i zemlje imaju, imaju li kakvu zdravstvenu mahanu u porodici i

sl. Kada otac dadne dozvolu djevojci da može da se uda, ona poručuje da prosci mogu

doći. Katkad prosci znaju doći i nenajavljeni, jer djevojka od stida ili poštovanja prema

ocu i ne smije da spomene takvo nešto, a katkada su to i neželjeni prosci, odnosno oni

koji su došli da prose djevojku za nekog koga ona ne želi. Naime, česti su slučajevi da

dva prijatelja, dva pobre, odluče da se njihova djeca uzmu i da se te dvije porodice

„orode“ bez znanja i volje djece.12

Prosci bi u kuću dolazili u dogovorenom terminu. Broj prosaca također bi

određivao otac djevojke, a najčešće je to bilo pet do šest ljudi. U prošnju su obično išli

otac momka, te najbliža rodbina (starija braća, amidže i dajdže). Prosci bi ulazili u kuću,

a momak, budući mladoženja, čakao bi ispred kuće. Nakon što prosci budu ugošćeni

(kahvom, slatkim jelom i pićem) započinje se razgovor oko prosidbe. Ukoliko otac

pristane da dâ kćerku, onda kćerka biva pozvana pred prosce i pitaju je da li želi da se

11 mušebak (tur.) - drvena rešetka na prozorima ili trijemovima. (Postoji anegdota o izvjesnom, sada

rahmetli, Avdiji Bešiću koji je svu noć umjesto sa djevojkom ašikovao sa kozom. Naime,djevojka nije

htjela da bude sa njim i kad joj je on došao da ašikuju, ona je iza mušebaka ostavila kozu, a on je slušajući

kozu kako preživa hranu, mislio da se djevojka smješka pa je nastavljao razgovor.) 12 Postoji priča o tome kako su čovjek iz Vitinice i čovjek iz Teočaka, inače pobre, odlučili da se orode na

ovaj način. Čovjek iz Vitinice spremio je svadbu i poveo sina u namjeri da ga oženi iz Teočaka. Sin je iz

poštovanja pristajao na sve. Kada su se sa mladom vraćali iz Teočaka, negdje u predjelu Rastošnice, sin je

naredio da svadba stane, otišao do konja na kom je bila mlada, podignuo veo, vidio kako mlada izgleda, a

zatim naredio da svatovi nastave dalje. Ovo dvoje dočekali su duboku starost i imali su dosta djece.


127

uda za momka za kojeg je prose. Ona odgovara da želi, ako joj otac to dozvoljava.

Ponekad (šale radi ili pak radi provjere poslušnosti djevojke) otac zna upitati šta bi se

desilo ako joj on ne dozvoli da se uda. Ona u tom slučaju odgovara da se neće ni udavati

dok joj on ne dozvoli. Izjavom djevojke obavljena je prošnja te tada i momak može da

uđe u kuću. Nakon toga slijedi gozba s jelom i pićem, a rijetko i po htijenju domaćina,

bude i muzike. Kad se gozba završi, prosci izlaze iz kuće i bivaju darovani košuljama i

peškirima, a i oni sami daruju dogovorenom sumom novca onoga ko ih tim košuljama i

peškirima kiti. Termin svadbe biva dogovoren ranije, tokom prošnje ili kasnije nekad.

Običaj prošnje nekada se znao obaviti isti dan kad i svadba, odnosno pred samu svadbu.

Svadba

Na dan svadbe dio svatova se okuplja ispred mladoženjine kuće, a dio ispred

mladine. Svatovi ispred mladoženjine kuće kreću u dogovoreno vrijeme i idu do

mladine kuće. Danas se svatovi kreću brže zahvaljujući motornim vozilima, ali su

nekada svatovi dosta teže i sporije prelazili put do mladine kuće i nazad, jer se kretalo

ili pješice ili na konjima i zaprežnim vozilima. Kada svatovi stignu pred mladinu kuću,

bivaju dočekani i ugošćeni. Dio svatova ulazi u kuću, a ostatak čeka ispred kuće. Ukoliko

prošnja nije obavljena ranije, obavlja se tada sa istim običajima kao i kada se obavlja

neki drugi dan, prije dana svadbe. Dok svatovi čekaju, mlada se sprema u kući. Sa njom

su obikuše13 s njene i mladoženjine strane, koje joj pomažu pri spremanju. Mladoženja

je sve vrijeme ispred kuće i čeka da mlada izađe.

Kada dođe trenutak mladinog izlaska, svi se skupljaju kod ulaza u kuću. Također

su u međuvremenu iz kuće izašli i ljudi koji su pozvani u kuću. Mladu mladoženji predaje

neko od njenih ukućana, brat ili otac, ili pak neki bliži rođak. Prilikom predaje mlade

mladoženji, mladoženja daruje onog ko mu predaje mladu, najčešće svotom novca koju

mu potajno daje u ruku dok se rukuju.14 U nekim mjestima prisutan je i običaj da

mladoženja „kupuje“ mladu od onog ko je izvede. Tada obično dolazi i do „cjenkanja“,

ali mladoženja je taj koji popušta kako bi dokazao koliko mu je stalo do djevojke koju će

oženiti. Valja napomenuti da ipak nije riječ o nekom „ozbiljnom poslu“, jer sav taj proces

„cjenkanja“ ustvari je šala, kako bi sam taj trenutak bio veseliji.

13 Obikuše su osobe koje su neko vrijeme provodile u kući mladoženje skupa sa mladom sve dok se ona

ne „obikne“ (navikne) na život u novoj kući 14 Mladu najčešće iz kuće izvodi brat ili neko iz bližnje familije, Detaljnije Halilović S (2012).


128

Kada mladoženja napokon preuzme

mladu, čaje15 „hekanjem“ oglašavaju da je

mlada preuzeta vičući što je moguće glasnije:

„Hej, hej, mašallah, mašallah!“ Taj trenutak je

obično propraćen i pucanjem iz nekog

vatrenog oružja (lovačka puška ili pištolj), a

mladoženjin otac mladu posipa sitnim

metalnim novcem i slatkišima (najčešće

bombonama umotanim u papir) koje pokupe

mala djeca.

Mlada i mladoženja idu do prevoznog

sredstva i svadba ispred mladine kuće kreće

mladoženjinoj. Dok svadba putuje, neko od

svatova (unaprijed je dogovoreno ko) odlazi

prije do mladoženjine kuće u kojoj je ostao

uglavnom ženski svijet (mati, rodbina i sl.) da

najavi dolazak svatova i uzme muštuluk16.

Kada svatovi dođu pred mladoženjinu kuću, čaje ponovo „heču“ i ponovo se puca iz

vatrenog oružja dok mlada izlazi iz prevoznog sredstva. Mladoženju i mladu pred

kućom dočekuju mladoženjina majka i ostale žene koje su ih čekale. Neka od žena im

daje po kašičicu meda i vode da se napiju što treba da simboliše sladak život kojeg će

živjeti. Prije nego uđe u kuću, mlada mora prosuti dva bokala vode koji su postavljeni

na ulazu u kuću s njene lijeve i desne strane. Tradicija nalaže da se mlada sagne i to

uradi rukama, jer ako ih prospe nogom, onda to znači da ona nije „vrijedna“, odnosno

da nije dobra domaćica. Kućni prag nove kuće mlada prelazi prolazeći ispod

mladoženjine ruke koja je naslonjena na dovratak.

U kući se obično obavi šerijatsko vjenčanje, a svatovi se napolju vesele uz muziku,

hranu i piće. Nekada se šerijatsko vjenčanje i ne obavi po valjanim propisima, nego se

samo prisustvo hodže u trenutku dolaska mlade u kuću smatra vjenčanjem i jedino što

je prisutno od propisa šerijatskog vjenčanja jest dova koju hodža prouči. Zavisno od

domaćina do domaćina nekada se šerijatsko vjenčanje na ovaj nepropisni način

obavljalo i dan – dva poslije svadbe.17

Nakon vjenčanja svekar, svekrva i ostala rodbina daruju mladu, najčešće nakitom

od zlata, a nekad je to bio i novac od zlata - dukat, madžarija ili šorvan. Darovanje se

nekad vrši i ujutro, nakon što mlada u kući provede prvu noć i nakon što ujutro rano

15 Osobe sa mladoženjine strane koje „heču“ 16 Nagrada za lijepu vijest 17 U nekim krajevima je bilo uobičajeno da mladu „dovedu“ u kuću uoči ponedjeljka ili uoči petka. Ako je

mlada dovedena uoči ponedjeljka, onda u petak nastaje drugo veselje, „čestina“. Tog dana, ujutro stigne

ruho, koje se istakne na vidno mjesto. Detaljnije vidjeti Kulenović, S. (2005).

Sl. 2. Detalj sa svadbe u Sapni (zima 1982-1983)


129

ustane i ukućanima skuha kahvu te svekra i svekrvu poljubi u ruku.18 Svadba se obično

završi kasno navečer. Ono što slijedi u danima nakon svadbe jest takozvano šerbe19,

dolazak rodbine i komšija na veselje i darivanje šerbeta, novčano ili nakitom.

Ponekad se desi da se mlada „ukrade“, odnosno iz očeve kuće ode bez njegovog

znanja i dozvole. Nekoliko dana nakon svadbe u kuću mladinog oca dolazi tzv. mir,

skupina uglednih ljudi koji nastoje odobrovoljiti mladinog oca i ostale ukućane da

prihvate činjenicu da se ona udala i da ipak odobre taj brak. Ponekad je ta „krađa“

ustvari rezultat dogovora mladoženjinih i mladinih roditelja kako bi se izbjeglo neko

veće veselje i trošak u obije kuće.

Pilav

Nekoliko dana ili sedmica nakon svadbe priređuje se posebna vrsta veselja koja

se zove pilav. Oni koji taj običaj pamte pričaju o njemu kao o vrsti veselja uz muziku i

igru. Pilav traje tri dana, počinje u srijedu poslije podne namaza i završava se u petak

poslije jacije namaza. Mehteri20 svirajući zurne21, ćemane22 i bubnjeve hodaju selom,

bivaju darivani novcem i pozivaju zvanice da dođu u kuću mladenaca. Za zvanice se u

kući priprema gozba, obično se za žene priprema ručak u petak popodne, a za muškarce

je namijenjena večera četvrtkom navečer. U srijedu se mlada ukrašava kanom, kojom

joj mlade djevojke boje prste na rukama i nogama.23

Tom prilikom dvoje male djece drže svijeće kako bi se proces mogao obaviti i po

mraku, a treće malo muško dijete djevojke štipaju, a mlada baca u zrak i ponovo ga hvata

ne bi li zaplakalo i na taj način simbolično doprinijelo tome da i mladenci imaju

potomstvo. Naročito je zanimljiv treći dan pilava, koji je između ostalog obilježen i

izdvajanjem mladenaca u tzv. đerdek, odvojenu prostoriju u koju je mlada odvedena

ranije i pokrivena je duvkom (posebnom ukrasnom tkaninom koju je kupio đever24).

18 Tokom pripreme svadbe u kući mladoženje se odrede maje, žene i muškarci koji kuhaju, odnosno

pripremaju hranu za svatove. Detaljnije vidjeti Delić F.(20). 19 Šerbe je slatki sok domaće izrade, najčešće od ruža. Ustvari je to sirup koji se razblažuje vodom, a tim

pićem se časte gosti koji dolaze u kuću. 20 Vrsta muzičara koji su svirali na veseljima. Na prostoru Sapne i okoline najčešće su bili zvati mehteri

romske nacionalnosti iz Donjeg Zaseoka. Povremeno i danas neki od Roma iz ovog mjesta koriste ove

instrumente i prakticiraju ovu vrstu muzike. 21 Vrsta duvačkog instrumenta 22 Violina 23 U nekim krajevima „Kna“ i „svadba“ moraju biti u razmaku dva dana. Kna bude uoči četvrtka ili

nedjelje. Knjenje je bilo zastupljeno u širem području do šesdesetih godina prošlog vijeka; Detaljnije

vidjeti, Kulenović, S. (1991). 24 Mladoženjin brat


130

Ona tako čeka mladoženju koji ima

naročito težak zadatak – on mora da se

probije kroz gomilu muškaraca iz sela koji

ga „tuku“ jastucima ili nekim drugim

predmetima.

Jedan od posljednjih pilava na ovim

prostorima upriličen je u mjesecu junu

1978. godine u mjestu Kovačevići, a bio je

to pilav Bešić Velije i Bešić Sadete, rođene

Muratović (iz Jusića). Tradicija

održavanja pilava danas je izumrla, a o

njoj danas pričaju samo stariji koji se

svega sjećaju i koji su je i sami prakticirali.

Pohode

Nakon pilava slijede pohode. Radi se o

posjeti jedne porodice drugoj porodici s tim da u

pohode ide i bliža rodbina, a ne samo ukućani.

Prvo se ide u posjetu mladinoj porodici, a kasnije

i mladina rodbina dolazi u posjetu mladoženjinoj

rodbini. Običaji su uglavnom isti. Zanimljivost

itekako predstavlja tzv. postavljanje kapa i

zapinjanje loze, odnosno mala djeca na putu

zapinju lozu pohodama i postavljaju kape. Pohode

moraju sitnim novcem darivati te kape kako bi

mogli proći do svog odredišta. U kući domaćina

slijedi gozba i darivanje ukućana i one rodbine i

komšija koji su pozvani „pred pohode“. Novcem

biva darivan i aščija – osoba koja je pripremala

hranu pohodama. Pred pohode domaćin iznosi i

cijelog ovna pečenog na ražnju kojeg domaćin

druge kuće raskomada i pojedine dijelove daje odabranim ljudima (hodži, koji je išao sa

pohodama, mladoženji i drugima). Pohode obilaze i kuće onih koji su pozvani „pred

pohode“ i kod nekih se pije kahva, a kod nekih se doručkuje, ruča ili večera, zavisi od

Sl. 3. Detalj sa pilava u Kovačevićima

Sl. 4. Odlazak u pohode (maj 1974)


131

dogovora. Pohode se obično obave za jedan dan, ali ako je udaljenost dvaju

domaćinstava bila veća, onda su gosti znali i noćiti.

Zaključak

Tradicija jednog naroda je nešto što taj narod čuva i njeguje i tretira kao jednu

vrstu svetinje. Porodica je ta u kojoj se o tradiciji uči i gdje se tradicija najviše njeguje.

Kada je zasnivanje porodice u pitanju, u običajima Bošnjaka iz Sapne i okoline sačuvao

se značajan broj postupaka i procedura prakticiranih u prošlosti. Također, pojedini

običaji su jednostavno izumrli, ali o njima postoje svjedočanstva i priče onih koji su ih u

ne tako davnoj prošlosti upražnjavali. Vrijeme sa sobom donosi i nove običaje koje

jedan narod preuzima od drugog, a druge pak potiskuje u zaborav. U posljednje vrijeme

u običaje Bošnjaka iz Sapne i okoline ulaze i detalji koji su prisutni u drugim također

bošnjačkim krajevima (npr. sprečanskom, gdje je prisutan običaj tzv. „haljinača“), ali i

oni koji su prisutni u npr. katoličkim krajevima (običaj da mlada dijeli kahvu gostima

na svadbi i da gosti pritom darivaju tu kahvu novcem koji je obično smješten u

zatvorenu kovertu).

U svakom slučaju dolazi se do zaključka da se tradicija njeguje u onoj mjeri koliko

pojedinci procijene da je potrebno u datom momentu, a finansijska pozadina svega je,

nažalost, bitan činilac u donošenju odluka koji segment tradicije zavičaja će se njegovati

i koji će biti preuzet iz tradicije nekog drugog naroda i kraja.

Literatura i izvori:

1. Delić, F. (2001), Svadbeni i drugi veseli narodni običaji na području Sokola,

Gračanički glasnik 11/5

2. Halilović, S. (2012), Svadbeni običaju u Zukićima (do kraja XX stoljeća) Baština br.

5. Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Tuzla

3. Informatori, (2015), Fata Kahrimanovic , Halim Kahrimanovic , Fatima

Kahrimanovic i Velid Bes ic , Kovac evic i, opc ina Sapna

4. Jahic , Dz .(1999), S kolski rijec nik bosanskog jezika, trilogija o bosanskom jeziku,

Sarajevo

5. Kulenović S. (1995), Etnologija sjeveroistočne Bosne, rasprave – studije – članci,

knjiga 2, Muzej istočne Bosne, Tuzla

6. Kulenović, S. (1991), Gračanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike,

knjiga 1, Muzej istočne Bosne, Tuzla

7. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BiH,

35/05 i 41/05

8. (https://www.fasper.bg.ac.rs/.../pojam%20porodice.ppt), očitano oktobar 2015.

https://bs.wikipedia.org/wiki/Porodica


135

Ekrem SAKIĆ, prof.

„HANOVI U KIKAČIMA“

DOSADAŠNJA SAZNANJA O POSTOJANJU HANOVA I KARAVAN SARAJA NA

PROSTORU OPĆINE KALESIJA

Uvod

Han predstavlja zgradu, odnosno kuću koja služi za svratište, prenoćište putnika,

kiridžija i njihovih karavana. U hanovima se i trgovalo. Istu ulogu su imali i karavan

saraji s razlikom što su se u hanovima prenoćište, tj. konak plaćali, a u karavan sarajima

nisu.

Postojale su tri vrste hanova:

1. hanovi uz puteve, koji su služili za kraći odmor i konak

2. trgovački hanovi, koji su se nalazili po većim trgovačkim centrima i u njima su

se putnici zadržavali više dana, sedmica i mjeseci, gdje su se ujedno

podmirivali robom, i

3. sezonski hanovi u koje su ljudi dolazili radi liječenja ili teferiča.1

Hanovi na prostoru općine Kalesija spadaju u grupu hanova koji su građeni uz

putnu komunikaciju. Za razliku od hanova koji su postojali u velikom broju do sada

nema podataka o postojanju karavan saraja na prostoru općine Kalesija, mada se naziv

naseljenog mjesta Sarači može dovesti u vezu s tim.

Prostor današnje općine Kalesija je od davnina bio tranzitno područje. Za

vrijeme osmanske vladavine preko područja općine Kalesija su prolazile dvije veoma

važne putne komunikacije i to Tuzla – Zvornik, tzv. Pašin put i putna komunikacija

Tuzla – Sarajevo. Ove dvije prometnice će uvjetovati nastanak, tj. gradnju hanova kraj

istih a za potrebe putnika namjernika. Podataka o hanovima na prostoru današnje

općine Kalesija iz osmanskog perioda ima veoma malo ili gotovo nimalo.

Nepostojanje usmenog predanja o hanovima iz osmanskog perioda može se

dovesti u vezu sa činjenicom da je današnje većinsko stanovništvo općine Kalesija

muhadžirskog porijekla koji su naselili ovaj prostor krajem XIX stoljeća te kao takvi i

nisu mogli biti prenosioci predanja o ranijim hanovima na ovom prostoru. Nepostojanje

materijalnih ostataka hanova iz tog vremena može se također objasniti i time što je to

velika vremenska udaljenost i time da su se putne komunikacije iz osmanskog perioda

i one pravljene za vrijeme Austro-Ugarske nisu podudarale, tj. dolazilo je do

premještanja putnih trasa a samim tim i do nestajanja hanova na ranijim napuštenim

1 Kreševljaković, H., Izabrana djela III, banje, vodovodi, hanovi i karavan saraji, Sarajevo, 1991., str. 268


136

putnim trasama. Najbolji primjer za ovu konstataciju je tzv. Trgovca Ibrahima han na

nekadašnjoj putnoj trasi Tuzla – Sarajevo u blizini lokaliteta Rogulje.2

Gotovo jedini dokazi o postojanju hanova su nazivi toponima koji upućuju da je

tu postojao han a najsigurniji su austrougarski katastarski planovi na kojima su ucrtani

hanovi.3

Mnogo više podataka o hanovima možemo naći o onim koji su građeni od uspostave

austrougarske vlasti do pred Drugi svjetski rat, što je i razumljivo s obzirom na manju

vremensku udaljenost kao i na činjenicu da nije bilo prekida u lancu usmenog predanja.

Do sada je utvrđeno 41 han na prostoru općine Kalesija.4

Postojanje velikog broja hanova na prostoru današnje općine Kalesija može se

objasniti time što su nastajali u različitim vremenskim periodima, a i nisu radili

istovremeno. Ovaj broj hanova nije konačan što između ostalog potvrđuje i ovaj rad u

kojem su obrađeni hanovi u Kikačima.

Hanovi u Kikačima

Kikači kao naseljeno mjesto se prvi put pod istim imenom spominju u pisanim

historijskim izvorima 1519. godine, tačnije u prvim osmanskim popisima iz kojih se vidi

da su Kikači u to vrijeme u administrativnom pogledu pripadali nahiji Donja Tuzla,

Babina Luka nahiji Gornja Tuzla, dok su ostala naseljena mjesta Općine Kalesija

uglavnom pripadali nahiji Spreča5, međutim samo mjesto je mnogo starije od prvih

pisanih historijskih izvora o čemu svjedoče srednjovjekovna groblja odnosno

nekropole stećaka kao i nazivi lokaliteta, tj. toponimi koji potječu iz predislamskog

perioda, kao što su Podvinice, Vinac, Podvinac itd.6 Osnovna grana privređivanja u

ovom mjestu u srednjem vijeku bila je uzgoj vinove loze.7

Kroz Kikače su tokom prošlosti uvijek prolazili važni putevi i komunikacije koji

su dobrim dijelom uticali na formiranje naselja. Za vrijeme osmanske vladavine kroz

ovo mjesto je prolazio tzv. „Pašin put“ koji je išao pored današnjih Gornjih Kikača pa je

prvobitno naselje bilo smješteno na tom prostoru, tj. ispod brda Pješavice.8 Pored ove

putne komunikacije, Kikači su se teritorijalno graničili i sa tzv. Starom testom koja je

također putna komunikacija iz osmanskog perioda i na kojoj su postojala dva hana, to

su Malagića han i Babajića han.9 Međutim, pošto su se oni nalazili na granici teritorije

Kikača, nisu uticali na formiranje samog naselja Kikači. Inače je nekadašnja Stara testa,

odnosno dio trase današnjeg magistralnog puta Tuzla – Zvornik granica dviju

2 Prilog br. 2 - Kopija austrougarskog katastarskog plana KO Vukovije 3 Prilog 2 – Kopija austrougarskog katastarskog plana KO Vukovije 4 Halilović, S. i Zulić, M., Kalesija – crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str. 159 5 Handžić, A., Tuzla i njena okolina u XVI stoljeću, 6 Prilog 1 – Kopija austrougarskog Katastarskog plana KO Kikači 7 Handžić, A., Tuzla i njena okolina u XVI stoljeću, 8 Tosunbegović, Dž., Gornja Spreča, Kalesija, 2007. 9 Prilog 2 – Kopija austrougarskog Katastarskog plana, KO Vukovije


137

katastarskih općina KO Kikači i KO Vukovije.10 Na osnovu ovoga može se konstatovati

da Kikači spadaju u rijetka naselja čija je teritorija za vrijeme osmanske vladavine bila

omeđena dvjema važnim cestama – tzv. Pašinim putem i Starom testom.

O postojanju hanova i karavan saraja u današnjim Kikačima za vrijeme osmanske

vladavine, osim Fatića hana na lokalitetu Fidići, koji se graniči sa Pašinim putem i koji

se nalazio na periferiji teritorije Kikača, nema tragova ni svjedočanstava.

Opće je poznato da se prenoćište ili konak u hanovima novčano plaćao a u

karavan sarajima nije.11

Činjenica je da hanovi u Kikačima nastaju kao posljedica trasiranja ceste za

vrijeme austrougarske vladavine, osim Fatića hana koji je izgrađen za vrijeme

osmanske vladavine i koji se nalazio na granici teritorije Kikača.

Nova austrougarska vlast gradi novi put koji prolazi kroz Kikače, a koji ide

dolinom rijeke Gribaje što će uvjetovati formiranje naselja na tom prostoru, odnosno

postepeno preseljavanje stanovništva sa prostora tzv. Gornjih Kikača (prvobitno

naselje) na prostor kraj austrougarskog puta (današnji centar Kikača).

Stvaranju naselja u dolini rijeke Gribaje, odnosno na formiranje centra današnjih

Kikača pored austrougarske teste najveći uticaj su imali hanovi ili svratišta koji su inače

pravljeni kraj važnijih prometnica a oko kojih su se u većini slučajeva vremenom

formirala naselja. Najbolji primjer je Hukića han u današnjim Tojšićima oko kojeg će se

vremenom formirati današnji centar Tojšića.12 To se desilo i u današnjim Kikačima gdje

su hanovi odigrali presudnu ulogu u formiranju današnjeg centra Kikača. Na osnovu

kazivanja starijih mještana i materijalnih ostataka, ustanovljeno je postojanje pet

hanova u ovom mjestu, a to su:

1. Han Rašida Avdibašića

2. Han Ibre Avdibašića

3. Han Mehe Hasanovića

4. Han Omera Avdića

5. Han Mehe Fatića (Han na Pašinom putu)

Nastajali su u različitim vremenskim periodima, tj. od dolaska austrougarske

vlasti, (osim Fatića hana u Fidićima, koji je izgrađen za vrijeme osmanske vladavine

pokraj Pašinog puta) do pred Drugi svjetski rat, a zajedničko im je da su prestali sa

radom završetkom Drugog svjetskog rata.

U dosadašnjoj stručnoj literaturi hanovi u Kikačima nisu obrađivani. Zbog svog

značaja i uloge u historiji ovog mjesta hanovi u Kikačima svakako zaslužuju da se o

njima nešto više kaže i zapise.

10 Isto 11 Kreševljaković, H., Izabrana djela III, banje, vodovodi, hanovi i karavan saraji, Sarajevo, 1991, str. 268 12 Trifković, D., Tuzlanski vremeplov III, Tuzla 1988, str. 68.


138

Han Rašida Avdibašića

Najstariji, tj. prvi han koji je napravljen u Kikačima, je han koji je bio u vlasništvu

Rašida Avdibašića. Nažalost godine rođenja i smrti vlasnika ovog hana su za sada

nepoznate. Zbog vremenske udaljenosti kao i nepostojanja pisanih izvora, ne može se

tačno odrediti kad je ovaj han sagrađen, ali se svakako može dovesti u vezu sa prvim

godinama austrougarske vlasti u današnjoj Bosni i Hercegovini, tj. kada ta vlast gradi

cestu kroz ovo mjesto, a što će za posljedicu imati i gradnju hanova. Han Rašida

Avdibašića se nalazio na lokaciji, tj. raskrsnici u Kikačima, gdje se od glavne ceste odvaja

put za mezarje Kavgara u blizini lokaliteta zvanog Ćevrma. Kada je han prestao sa

radom nije poznato, kao ni godina kada je objekat hana porušen, ali se može dovesti u

vezu da se to desilo tokom Prvog svjetskog rata. Ratne okolnosti su se negativno

odrazile i na poslovanje ovog hana zbog čega je isti i prestao sa radom.13 Nakon

završetka Prvog svjetskog rata, bratić Rašida Avdibašića gradi novi han u neposrednoj

blizini prvobitnog hana. Tako se na neki način porodična tradicija poslovanja, početa za

vrijeme austrougarske uprave, nastavlja i za vrijeme Kraljevine SHS, tj. Kraljevine

Jugoslavije, pa sve do završetka Drugog svjetskog rata.

Sl. 1. Raskrsnica u Kikačima na kojoj se nalazi objekat koji je izgrađen na mjestu

nekadašnjeg Hana Rašida Avdibašića.

13 Prema kazivanju Sakić Muje (1939)


139

Han Ibre Avdibašića

Zadnji vlasnik ovog hana bio je Ibro (Salih) Avdibašić koji je han naslijedio od

svog oca. Ovaj objekat se nalazio u centru današnjih Kikača na prostoru gdje se danas

nalazi objekat nekadašnje prodavnice ZZ „Jedinstvo“ Kalesija kao i zgrada osnovne

škole.14 To je parcela od desetak dunuma zemlje koja se s jedne strane graničila sa

rijekom Gribajom, a s druge strane sa austrougarskom testom što ju je činilo veoma

povoljnom za gradnju i funkcionisanje hana. Pored zgrade hana na ovoj parceli su se

nalazili i drugi objekti koji inače idu uz han, a to su: kolara, tj. zgrada namjenski

izgrađena za smještaj zaprežnih kola u slučaju vremenskih nepogoda kako roba koja je

prevožena u istim ne bi stradala i kovačnica, gdje su putnici-namjernici dok su odmarali

u hanu mogli potkovati konje, otkloniti kvarove na zaprežnim kolima i sl. Han je radio,

tj. bio u funkciji u periodu između dva svjetska rata.15 Tokom Drugog svjetskog rata

usljed ratnih dejstava han i svi njegovi pomoćni objekti su u potpunosti izgorjeli i više

nisu obnavljani.16 Nakon Drugog svjetskog rata zemljište na kome se nalazio han je

nacionalizirano, tj. oduzeto od vlasnika te su na tom prostoru u kasnijem periodu

napravljene zgrade osnovne škole, prodavnice i tzv. „Čitaonice“, kao i zgrada za

stanovanje učitelja koja je porušena 80-tih godina XX stoljeća.

Sl. 2. Zgrada nekadašnje prodavnice ZZ „Jedinstvo“ Kalesija, izgrađena na mjestu

nekadašnjeg Avdibašića han

14 Prema kazivanju Sakić Bege (1940) i Sakić Muje (1939) 15 Tosunbegović, Dž., Gornja Spreča, Kalesija, 2007. 16 Prema kazivanju Muje Sakića (1939), Avdibašića han i desetak kuća u Kikačima su zapalili partizani

1944. u znak odmazde jer je su tom mjestu pripadnici tzv. „legije“ napali partizansku kolonu tzv.

„komoru“.


140

Han Mehe Hasanovića

Od tri hana koji su nekada postojali u Kikačima jedino je Hasanovića han, tj.

zgrada hana opstala sačuvana do današnjih dana. Ostali prateći pomoćni objekti koji su

se nalazili uz ovaj han su porušeni poslije Drugog svjetskog rata.17 Objekat hana se

nalazio, a i danas je, u samom centru Kikača. Parcela na kome se nalazi objekat je

površine oko tri dunuma koja se sa jedne strane graniči sa glavnim putem koji prolazi

kroz Kikače, sa druge strane se graniči sa putem za Gornje Kikače, dok se s treće strane

graniči sa rijekom Gribajom. Danas je to stambeni objekat – kuća u vlasništvu Hasana

Smajića, odnosno njegovih potomaka. Objekat je u veoma dobrom stanju, sačuvan u

prvobitnom izvornom obliku i predstavlja najstariji građevinski objekat u Kikačima.

Ovaj objekat, odnosno zgrada hana ima svoju historiju koja se može podijeliti u

nekoliko perioda:

1. Prvi period od 1930. do 1945. godine. Ovo je period kada je han nastao i kada

je objekat bio u funkciji hana, pa do vremena kada je izgubio tu funkciju, tj. kada

je han prestao sa radom a zgrada hana je u novim okolnostima dobila drugu

funkciju, tj. postaje društvena prodavnica.

2. Drugi period od 1945. do 1970. godine kada je zgrada hana imala funkciju

društvene prodavnice – tzv. „Zadruge“.

3. Treći period prošlosti zgrade hana je vremenski raspon od 1970. godine do

današnjih dana. U ovom vremenskom periodu zgrada hana je u potpunosti dobila

funkciju stambenog objekta jer je društvena prodavnica, tzv. „Zadruga“, sedamdesetih

godina iz zgrade hana premještena u novi objekat.

Pored promjene namjene zgrade hana, od njenog nastanka do danas mijenjali su

se i njeni vlasnici: prvi vlasnik i osnivač hana bio je Meho (Šaćir) Hasanović iz

Meškovića (1917. – 1956.). Gradeći han u Kikačima Meho Hasanović nastavlja

porodičnu tradiciju handžija. Naime, njegov otac Šaćir je prije gradnje hana u Kikačima

posjedovao han - dućan u svom rodnom selu Meškovići – Lipovice kraj starog

osmanskog puta Tuzla – Zvornik (tzv. Pašin put).18 Dolaskom Austro-Ugarske i

gradnjom novog puta Pašin put gubi svoj prvobitni značaj što će za posljedicu imati i

zatvaranje hana – dućana u Meškovićima – Lipovicama tako će ova familija u novim

okolnostima izgraditi i novi han u Kikačima kraj novosagrađenog austrougarskog

puta.19

Meho Hasanović je 1930. godine kupio zemljište od Rašida (Avdija) Sakića (1906.

– 1974.) i na tom prostoru namjenski sagradio han i ostale pomoćne objekte koji idu uz

han (prvi sprat han i kafana a drugi sprat stambeni prostor).20 Kafanu u zgradi hana

držao je u zakup izvjesni Huso Ramić i ista je radila sve do 1958. godine. Uz han se

17 Prema kazivanju Bege Sakića (1940.) 18 Halilović S. i Zulić M., Crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str. 162. 19 Prema kazivanju Bege Sakića (1940) 20 Isto


141

nalazila i omanja kuća u kojoj je stanovao kafandžija Huso Ramić i njegova supruga.

Nakon njihove smrti ovaj bračni par je ukopan u mezarju Kavgara. Potomaka nisu

imali.21 Majstor koji je han gradio je Hadžić Hasib iz Seljublja.22 Svojim izgledom i

načinom gradnje ovaj han se u mnogo čemu razlikovao od objekata u tom mjestu, tj. od

objekata tradicionalne seoske bosanske arhitekture jer je sam objekat građen u stilu

tadašnje gradske arhitekture. Posebnost ove zgrade se ogleda i u tome što je prvi sprat

odnosno poslovni prostor posebno „ojačan“ prilikom gradnje tako što su umjesto

direka i šepera koji je popunjavao prostor između direka (a što je karakteristika

gradnje za to vrijeme). U zidove hana ugrađeni samo direci koji su poredani jedan uz

drugi što je zgradu hana činilo stabilnijom i sigurnijom.23 Nakon smrti vlasnika hana

(Meho Hasanović poginuo nesretnim slučajem u martu 1956. godine u Kikačima,

lokalitet Čevrma, u saobraćajnoj nesreći) u ovaj objekat je od nasljednika vlasnika,

odnosno Mehine supruge Hasibe, otkupio mještanin Kikača Hasan Smajić 1964. godine

i od tada je ona u njegovom vlasništvu, odnosno sada u vlasništvu njegovih nasljednika.

Sl. 3. Zgrada nekadašnjeg Hasanovića hana,

danas porodična kuća porodice Smajić iz Kikača

Han Omera Avdića

Osnivač ovog hana bio je Omer (Nakić) Avdić, rodom iz Gornjih Kikača. On je plac

za zgradu hana kupio od Rašida Sakića, tj. iste one osobe koja je ranije prodala plac na

kojem je sagrađen Hasanovića han. Tako su u neposrednoj blizini od oko 15 m

21 Isto 22 Prema kazivanju Muje Sakića (1939) 23 Isto


142

funkcionisala, tj. radila dva hana. Omerov han je počeo sa radom neposredno pred

početak Drugog svjetskog rata i bez obzira na ratne okolnosti, funkcionisao je i tokom

njegovog trajanja te služio svojoj svrsi onoliko koliko su to ratne okolnosti dozvoljavale.

Ovo je jedan od rijetkih hanova koji nije izgorio u Drugom svjetskom ratu. Nakon

završetka Drugog svjetskog rata, u novonastalim društveno-političkim okolnostima

nestaju sa historijske scene i hanovi, pa tako i Omerov han prestaje sa radom. Usljed

nepostojanja namjenski građene školske zgrade u ovom mjestu, dio zgrade Omerovog

hana služio je za odvijanje nastave osnovne škole. Drugi dio zgrade Omerovog hana

dobija novu funkciju, tj. u tom objektu se otvara društvena prodavnica, tzv. ''Zadruga''.

Omer Avdić, nekadašnji vlasnik hana, u novim okolnostima i dalje se bavi na neki način

trgovinom, tj. postaje posrednik ili nakupac između seljaka iz okolnih sela, kao fizičkih

lica (od kojih otkupljuje poljoprivredne proizvode kao što su: šljiva, orasi itd.) i

''Zadruge'' kao pravnog lica. ''Zadruga'' u Omerovom hanu je funkcionisala nekoliko

godina poslije Drugog svjetskog rata, a onda se ista premješta u zgradu Hasanovića

hana. Zgrada Omerovog hana je porušena sedamdesetih godina XX stoljeća. Na njenom

mjestu je sagrađen stambeno poslovni prostor koji je danas u vlasništvu Omerovog

najmlađeg sina Izeta Avdića.

Sl. 4. Kuća Izeta Avdića iz Kikača izgrađena

na mjestu nekadašnjeg Omerovog hana


143

Han Mehe Fatića (Han na Pašinom putu)

Na granici dviju općina, Tuzle i Kalesije, odnosno tromeđi katastarskih općina

Kikači, Požarnica i Kovačevo selo, nalazi se brdo Vis.

Ovo brdo je nekada bilo raskrsnica važnih srednjovjekovnih puteva. Tu se tzv.

Pašin put iz osmanskog perioda, koji je povezivao Tuzlu i Zvornik, račvao u tri pravca:

jedan krak puta je išao za Gornju Tuzlu, drugi krak puta je išao prema tadašnjoj Donjoj

Tuzli, trasa puta je išla grebenom brda, u neposrednoj blizini granice KO Kikači i KO

Kovačevo selo, sve do iznad današnjeg naseljenog mjesta Babajići, u blizini tunela gdje

prestaje KO Kikači.

Trasa puta je odatle dalje išla iznad tunela, grebenom brda, i spuštala se u

današnji Simin Han, a odatle dalje za nekadašnju Donju Tuzlu. Treći krak Pašinog puta

je od Visa išao granicom parcele Fidići na kojoj se nalazio Han do raskrsnice gdje se od

Pašinog puta odvaja put za Babinu luku. Taj dio Pašinog puta je danas uzurpiran, iako

su i dalje vidljivi obrisi trase puta.24

24 Prema kazivanju Bege Sakića (1940) i Muje Sakića (1939)


144

Odatle je trasa puta išla grebenom brda, koji razdvaja Kikače od Babine luke, kraj

tzv. Babinog mezara sa nišanima iz 15. st.25 Trasa puta se grebenom brda dalje spuštala

u dolinu rijeke Gribaje. Odatle je put išao graničnom linijom današnjih katastarskih

općina Kikači i Hrasno, do stare Lipovačke džamije, koja je sagrađena za vrijeme

osmanske vladavine i gdje se uslovno završava teritorija Kikači, odatle je trasa puta išla

dalje za Zvornik. Na tom raskršću puteva, tj. na brdu Vis, nalazi se parcela zvana Fidići,

parcela je nekada bila omeđena putevima sa dvije strane, tj. sa jedne strane dijelom

Pašinog puta Vis – Zvornik, a sa druge strane dijelom puta Vis – Donja Tuzla.

Ovako povoljan položaj parcele rezultirao je gradnjom hana – konačišta za

putnike namjernike koji su putovali iz Zvornika za Tuzlu i obrnuto.

25 Sakić E. i Hadžić S., Babin mezar na lokalitetu Babina Luka u općini Kalesija, Baština sjeveroistočne

Bosne, broj 4, Tuzla, 2011.


145

Sa dolaskom AU vlasti dolaze i dotrasiranja nove putne komunikacije Tuzla –

Zvornik, koja se nije podudarala sa ranijom trasom Pašinog puta osim što su se ove

dvije putne trase jedino sjekle na brdu Vis. Novi AU put presjeca parcelu Fidići na kojoj

se nalazio han i baš zahvaljujući tome on nastavlja sa radom i u novim okolnostima dok

stari Pašin put gubi svoj značaj i raniju funkciju te postepeno pada u zaborav.

Ovaj han zahvaljujući lokaciji je jedan od rijetkih hanova koji je radio i bio u

funkciji u vremenu osmanske vladavine, zatim AU vlasti, KSHS, KJ, pa sve do Drugog

svjetskog rata kada su han i svi pomoćni objekti zbog ratnih dešavanja zapaljeni i

potpuno uništeni.

Sl. 5. Lokalitet gdje je nekada bio Fatića han

a prema kazivanju Bege Sakića (1940), na fotografiji


146

Tragovi, odnosno ostaci Fatića hana nakon paljenja u Drugom svjetskom ratu

bili su vidljivi sve do pedesetih godina XX stoljeća. Do tog vremena su još uvijek su

postojali ostaci nosivih stubova zgrade hana.26 Vlasnik hana bio je Meho Fatić iz Babine

Luke. U hanu je jedno vrijeme radio kao zakupac Osmo Bajramović iz Gornje Tuzle.27

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, tadašnje vlasti oduzele su zemljište na

kome se nalazio han, od njegovog zadnjeg vlasnika Mehe Fatića iz Babine Luke – Kikača,

tj. zemljište je nacionalizirano pod izgovorom da će isto služiti za potrebe nekadašnje

zemljoradničke zadruge iz Gornje Tuzle. Međutim, projekat formiranja zemljoradničke

zadruge je propao, a zemljište na kome se nalazio han nije vraćeno njegovom vlasniku,

već su ga tadašnje vlasti prodale ili dodijelile drugom licu. Pošto se ovaj han nalazio na

rubnom dijelu teritorije Kikača nije uticao na urbanizaciju samih Kikača već na

urbanizaciju naseljenog mjesta Vis – Požarnica. Poslije Drugog svjetskog rata u njegovoj

neposrednoj blizini izgrađen je objekat u kojem je bila smještena tzv. „Zadruga“, tj.

prodavnica koja je karakteristična za to vrijeme i bila je u društvenoj svojini.

Zaključak

Hanovi kao ugostiteljski objekti ili svratišta za putnike namjernike u prošlosti su

pravljeni kraj veoma važnih putnih komunikacija. Svojim postojanjem i radom na

određenom lokalitetu su u više slučajeva uticali na urbanizaciju tog mjesta kao i na

formiranje centra naselja.

Primjera uticaja hanova na urbanizaciju i stvaranje naseljenih mjesta je mnogo u

Bosni i Hercegovini, kao i u bližem okruženju. Takav slučaj je i u današnjim Kikačima,

gdje su hanovi odigrali presudnu ulogu u formiranju centra ovog naselja, mada u ovom

slučaju hanovi nisu direktno uticali na stvaranje naselja, jer je ono postojalo i prije

njihovog nastanka. Oni su dali veliki doprinos i zaslužni su za nastanak današnjeg

centra Kikača kao i za urbanizaciju prostora doline rijeke Gribaje, koji je prije trasiranja

austrougarske teste uglavnom bio nenaseljen. Trasiranje austrougarske teste i

nastanak hanova kraj iste predstavlja prekretnicu u historiji ovog mjesta.

Od tog vremena lokalno stanovništvo postepeno migrira sa prostora Gornjih

Kikača i okolnih brda te postepeno naseljava prostor doline rijeke Gribaje, što će

vremenom uvjetovati formiranje centra Kikača. U kasnijim vremenskim periodima,

odnosno nakon završetka Drugog svjetskog rata usljed novih okolnosti nestaju sa

historijske scene hanovi kao ugostiteljski objekti, ali je njihovo postojanje u ovom

mjestu zauvijek ostavilo traga u budućem razvoju i izgledu Kikača kao naseljenog

mjesta.

Na parcelama nekadašnjih hanova izgrađeni su novi objekti koji karakterišu

jedno novo vrijeme i nove potrebe. Tako su na prostoru nekadašnjih hanova ili u

26 Prema kazivanju Bege Sakića (1940) i Muje Sakića (1939) 27 Halilović S. i Zulić M., Crtice iz kulturno - historijske prošlosti, Kalesija, 2003, str. 159


147

njihovoj neposrednoj blizini u Kikačima izgrađeni svi važniji objekti od općeg

društvenog značaja a koji zajedno čine centar naselja. To su objekti: osnovne škole,

zatim prodavnica, čitaonica, džamija itd.

Iz navedenog može se zaključiti da su Kikači kao naseljeno mjesto imali

tendenciju rasta i širenje od dolaska Austro - Ugarske, tj. od trasiranja novog puta i

izgradnje hanova kraj istog pa sve do 90-tih godina XX vijeka. Godine 1984. gradi se

novi magistralni put Tuzla - Zvornik koji zaobilazi naselje Kikači što će se negativno

odraziti u svakom smislu na ovo naseljeno mjesto.

Prilog 1: kopija austrougarskog katastarskog plana K. O. Kikači


148

Prilog 2: kopija austrougarskog katastarskog plana K. O. Vukovije

Izvori i literatura:

1. Austrougarski katastarski plan – KO Kikači

2. Austrougarski katastarski plan – KO Vukovije

3. Handžić, A., Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975.

4. Halilović, S. i Zulić, M., Crtice iz kulturno-historijske prošlosti, Kalesija, 2003.

5. Imamović S., Vukovije, Tuzla, 2010.

6. Kazivanja Bege Sakića (1940)

7. Kazivanja Muje Sakića (1939)

8. Kreševljaković, H., Izabrana djela III, banje, vodovodi, hanovi i karavan saraji, Sarajevo, 1991.

9. Tosunbegović, Dž., Gornja Spreča, Kalesija, 2007.

10. Trifković D., Tuzlanski vremeplov III, Tuzla, 1988.

11. Sakić E. i Hadžić S., Babin mezar na lokalitetu Babina Luka u općini Kalesiji, Baština sjeveroistočne Bosne, broj 4, Tuzla, 2011.


149

Elvir SELIMOVIĆ, prof.

UPOTREBA KULTURNO-HISTORIJSKOG NASLIJEĐA U NASTAVI

HISTORIJE: MULTIPERSPEKTIVNI PRISTUP

„Da biste uništili kulturu, ne morate spaliti knjige.

Dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati.“

Ray Bradbury1

Abstrakt:

Inicirana nepovoljnim stanjem kulturno-historijskog naslijeđa i insuficijentnim

karakterom nastave historije u Bosni i Hercegovini, autorova istraživanja su rezultirala

radom u kojem se nude adekvatne znanstveno verificirane nastavne metode za upotrebu

kulturno-historijskog naslijeđa u nastavi historije, odnosno razmatraju mogućnosti

primjene multiperspektivnog (interkulturalnog) pristupa u nastavi historije, uz

navođenje primjera konkretne upotrebe kulturno-historijskog naslijeđa sjeveroistočne

Bosne.

Ključne riječi: Kulturno-historijsko, naslijeđe, interpretacija, nastava historije,

interkulturalno, multiperspektivno, identitet, nastavne metode, lokalna povijest, muzeji,

arhivi

Uvod

Neodgovoran odnos institucija i pojedinaca prema bosanskohercegovačkom

kulturno-historijskom naslijeđu, čin je negiranje dijelova bosanskohercegovačkog

kulturnog identiteta, pri čemu je apedeutičnost (ne)odgovornih, jedan od uzroka

takvog tretiranja našeg kulturno-historijskog naslijeđa i institucija kulture; kao i

njegove nedovoljne upotrebe u nastavi historije općenito. U radu pokušavamo

odgovoriti na pitanje: Kakvo je stvarno stanje našeg kulturno-historijskog bogatstva u

pomenutom kontekstu i koliko može (na koji način), nastava historije fundirana na

znanstveno verificiranim metodama, doprinijeti razvoju sposobnosti učenika za

pravilno valoriziranje kulturno-historijskog naslijeđa? Drugi zadatak koji rješavamo u

okviru rada, odnosi se na sagledavanje značaja korištenja kulturno-historijskih

spomenika u nastavi historije i njihovog utjecaja na razvoj perceptivnih sposobnosti

1 100 zlatnih izreka o knjigama i čitanju. (priredio Zoran Maljković), Zagreb: Mozaik knjiga, 2007, 18.


150

učenika (podizanje kvaliteta nastave); uzimajući u obzir odnos institucija koje kreiraju

nastavne planove i programe i učešće znanstvenih i stručnih ustanova u tom poslu.

Nekoliko napomena o stanju kulturno-historijskih spomenika sa

detalnjim osvrtom na područje sjeveroistočne Bosne

Kulturno-historijska dobra su svi civilizacijski duhovni i materijalni ostaci

kulture, koji su izraz ljudskog stvaralaštva, a predstavljaju: znanstvenu, povijesnu i

kulturno-umjetničku vrijednost, za čovječanstvo općenito ili za vjersku, nacionalnu ili

pak državnu zajednicu posebno.2

Budući da je prevaziđena isključiva podjela na pokretno i nepokretno kulturno-

historijsko naslijeđe – razni autori ga različito dijele u više grupa po više osnova - za

ovu priliku mi ćemo ga podijeliti na:

graditeljsko naslijeđe (nepokretnosti, spomenici kulture);

pokretno naslijeđe (izloženo u raznim muzejima, galerijama i bibliotekama:

djela likovne umjetnosti, zanatstva, arhivska građa, rijetke knjige, film);

nematerijalno naslijeđe (usmena tradicija, zanati, scenska umjetnost, rituali i

praznici, društvena praksa, tradicionalna umjetnost)3;

područja duhovnih vrijednosti (dovišta i druga svetilišta).4

2 Azem Kožar, “Uloga kulturno-historijskog nasljeđa u izgradnji odgojno-obrazovnih vrijednosti škole.”

Tuzla: Zbornik radova Filozofskog fakulteta Tuzla, Filozofski fakultet, 1999, br. 1, 51. 3 Vesna Božić-Omčikus, “Nematerijalna kulturna baština i muzeji.” Tuzla: Članci i građa za kulturnu

historiju istočne Bosne (dalje Članci), Tuzla: Muzej istočne Bosne Tuzla (dalje Muzej IBT), 2006, knj. 19,

125-135; Amra Hadžihasanović, “Pristup zaštiti nematerijalnog kulturnog naslijeđa – princip autentičnosti

kao polazište i temelj očuvanja tradicionalnih umjetnosti.” Zagreb: Behar, 2014, br. 122, 54-59. 4 Mevlida Serdarević, “Mjesto i uloga kulturnog naslijeđa u turističkoj ponudi Bosne i Hercegovine.” Tuzla:

Članci, Muzej IBT, 2005, knj.18, 7-16.


151

Očuvanost5, infrastrukturna povezanost i pravna obezbijeđenost6,

bosanskohercegovačkog kulturno-historijskog naslijeđa nije na zadovoljavajućoj

razini. Nije nam namjera pisati o osnivanju i povijesnom egzistiranju svih značajnih

državnih institucija kulture, niti o očuvanosti kulturno-historijskog naslijeđa na

području cijele Bosne i Hercegovine, stoga što je moguće na nekoliko ukazanih

momenata, iz povijesti navedenih institucija i aktualnog stanja, izvesti vrijedan

zaključak o njihovom značaju i adijafornom odnosu društva prema njima.

Primjerice, Kada je Vojska Republike Srpske, sistematski uništavala (nesrpsku)

bosanskohercegovačku kulturno-historijsku baštinu7, kao element

bosanskohercegovačkog identiteta, pojedinci su davali živote za njeno spašavanje.

Naime, nakon što je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine,8 granatirala spomenuta

5 O neodgovornom i antidržavnom odnosu vladajućih struktura i pojedinaca prema institucijama kulture,

mogli smo doskora čitati zapise u printanim medijima i slušati ili gledati rasprave u elektronskim. Vidjeti

naprimjer: Dr. Ibrahim Kajan, “Dogovoreno umorstvo bosanskohercegovačkih institucija kulture.” Dnevni

avaz, Sarajevo, 15. 10. 2011, 12; M. Čustović, “Uposlenici rade u bundama i kapama.” Dnevni avaz, XVII; br.

5798, Sarajevo, 19.10.2011, 27; M. Čustović, “Molimo za milost.” Dnevni avaz, XVII; br. 5799, Sarajevo,

20.10.2011, 29; Esad Duraković, „Kultura, vizija i BANU.“ Oslobođenje, LXVIII; br. 23.363, Sarajevo,

3.1.2012, 10; „Zemaljskom muzeju BiH 50. 000 maraka.“ Oslobođenje, LXVIII; br. 23. 367, Sarajevo,

7.1.2012, 21; Nejra Avdičević, „Vapaj eksponata ne čuju komšije poslanici s Marijin Dvora.“ Azra, XV;

Sarajevo, 4.1.2012, 32-35; A. Šimić, „U knjižnicu u opremi za skijanje.“ Oslobođenje, LXVIII; br. 23. 371,

Sarajevo, 11.1.2012, 26; „ SaArt“, TV Sarajevo, 15.1.2012; „Ne pripada zaposlenima već svim građanima

BiH.“ Oslobođenje, LXVIII; br. 23376, Sarajevo, 16.1.2012; „Zabranjeni forum,“ PINK BIH, 19.1.2012; Nada

Ler Sofronić, „Palo je Sarajevo.“ Oslobođenje, LXVIII; 23381, 12.1.2012, 31. Itd. Tri godine nakon toga stanje

kulturno – historijskih institucija je identično prethodnom, samo se manje medijski eksploatira. Vidjeti

primjerice: „Odgovorite ljudima.“ FTV, 15.4.2015. 6 Zaštita naslijeđa u formalno – pravnom smislu prepuštena je entitetima i kantonima. Zakoni nisu

međusobno usklađeni, niti su usklađeni sa međunarodnim konvencijama. Naslijeđem na državnoj razini

upravljaju dvije komisije (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i Državna komisija za suradnju

sa UNESCO - m) i dva ministarstva (Ministarstvo civilnih poslova i Ministarstvo za vanjsku trgovinu i

ekonomske odnose BiH); na entitetskom nivou dva zavoda i komisija u Brčko Distriktu; na kantonalnom

nivou naslijeđem upravlja 5 zavoda sa sjedištem u: Sarajevu, Bugojnu, Tuzli, Bihaću i Mostaru. Za zaštitu

svjetskog naslijeđa, formirane su dvije agencije za historijske jezgre Mostara i Jajca, te Komisija za Most

Mehmed paše Sokolovića u Višegradu. Nedovoljna koordinacija između nadležnih institucija, za posljedicu

ima loše upravljanje naslijeđem.

[Vidjeti: Izvještaj o stanju arhitektonskog i arheološkog naslijeđa: radni dokument,

http://kons.gov.ba/main.php?mod=vijesti&extra=aktuelnost&action=view&id_vijesti=667&lang=1cv

(21.7.2015.)] Mnogo kulturno – historijskih djela ukradeno je iz BiH, o čemu je pisala Saida Mustajbegović.

Vidjeti: http://behar.hr/krada-kulturnog-blaga-bosne-i-hercegovine/# (5.10.2015) 7 Matko Kovačević, “Stradanja u ratu – nastavak u miru.” Sarajevo: Prilozi, Institut za istoriju, 2001, br. 30,

207-216. 8 Muzej je osnovan 1.2.1888. godine i najstarija je muzejska i znanstvena ustanova u našoj zemlji.

Pedagoška služba je osnovana 17. maja 1955. godine. Sedamdesetih godina nastavnim časovima u muzeju

prisustvovalo je godišnje oko 12 hiljada učenika. Suradnja sa školama je bila intenzivna i pored skupog

prevoza za učenike iz udaljenih mjesta, skupih ulaznica i nedovoljne stimulacije nastavnika. Muzejski

pedagozi su držali predavanja po školama i domovima kulture, organizirani su preparatorski kursevi za

učenike, a u okviru Nedjelje muzeja, raspisivan je nagradni konkurs za radove učenika iz oblasti historije i

http://kons.gov.ba/main.php?mod=vijesti&extra=aktuelnost&action=view&id_vijesti=667&lang=1cv

http://behar.hr/krada-kulturnog-blaga-bosne-i-hercegovine/


152

vojska; u pokušaju da sanira oštećenja, njegovog direktora Rizu Sijarića, ubila je ta ista vojska, 1993. godine.9 Nasuprot tome, agonija u kojoj se danas, nakon svega nalaze

institucije kulture, očituje se u naslovima novinskih članaka, naprimjer: „Uposlenici

rade u bundama i kapama“, „Molimo za milost“, „Vapaj eksponata ne čuju komšije

poslanici s Marijin Dvora“, „U knjižnicu u opremi za skijanje“, i sličnim. Ako hoćemo

razumjeti vrijednost fondova i eksponata državnih institucija kulture, onda nije

nevažno napomenuti, da se u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, odnosno

Arhivskom odjeljenju, imeđu ostalog, čuva i dio arhivskog fonda Zemaljskog

antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH-a),

jednog od najznačajnijih fondova (izvora) za historiju Bosne i Hercegovine u Drugom

svjetskom ratu,10 te da Kinoteka Bosne i Hercegovine čuva prvih 40 igranih filmova

nastalih u našoj zemlji,11 itd. U pogledu značaja, postojanja i upotrebe (poznavanja)

historijskih spomenika kulture, možemo reći da način na koji proučavamo prošlost i

njen sadržaj, direktno utiču na način promatranje svog (i drugih) identiteta.

Kultura i kulturno-historijsko naslijeđe, općenito, na području Tuzlanskog

kantona, nisu u zavidnoj situaciji, što je rezultat ratne devastacije i posljedica

neadekvatne sanacije, nepostojanja jasne strategije i nedovoljno pružene stručne

prirodnih nauka etc. Devedesetih godina usljed ratnih prilika, prioritet u radu Zemaljskog muzeja bio je

spašavanje muzejskih eksponata. Svi su spašeni. Arheološko odjeljenje raspolaže sa 410. 000 eksponata,

Etnološko sa 45. 000, a Prirodnjačko sa 963. 000 eksponata, dok muzejska knjižnica raspolaže sa 160. 000

naslova. Nakon iscrpljivanja svih finansijskih sredstava, Zemaljski muzej BiH je 4. oktobra 2012. godine,

na stotu godišnjicu otvaranja novog objekta zatvorio vrata za javnost. Privremeno je otvoren 27.7. 2015.

godine, postavljanjem izložbe fotografija pod naslovom Čuvari muzeja. Fotodokumentacija predstavlja

priče radnika Muzeja koji već tri godine dolaze na posao i bez nadoknade čuvaju naše kulturno blago.

Izložba je dio projekta Ja sam muzej, u okviru kojeg su građani iskazivali solidarnost prema radnicima

Muzeja. Konačno je otvoren za javnost 15.9.2015. godine.

[Cf.http://inicijativa.tv/zemaljski-muzej-bih-sinoc-je-otvorio-svoja-vrata;

http://www.klix.ba/vijesti/kultura/nakon-tri-godine-agonije-danas-svecano-otvaranje-zemaljskog-

muzeja-bih/150915005 (24.10.2015); Marica Popić – Filipović, „Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u

Postdaytonskoj Bosni i Hercegovini.“ Zagreb: Informatica Museologica, Muzejski dokumentacijski centar,

2013, br. 43, 185-188; Krunoslava Topolovac, „Nastava istorije u muzejskim zbirkama.“ Zagreb:

Muzeologija, 1975, br. 17, 156-160; Amra Hamzabegović, Dražen Kotrošan, Suvad Lelo, „Značaj Zemaljskog

muzeja Bosne i Hercegovine kao znanstvene institucije sa posebnim osvrtom na odjeljenej za prirodne

znanosti.“ Zagreb: Muzeologija, 2002, br. 39, 36 – 42; Izet Rizvanbegović, „Misija muzeja: osnivanje muzeja

Bosne i Hercegovine i njihova naučno – muzeološka i edukativna misija u vremenu od 1888. do 1995.

godine.“ Sarajevo: Godišnjak BZK Preporod, 2007, VII, 313-332.] 9 Charles Ingrao, „Sigurne zone.“ u: Suočavanje s jugoslavenskim kontroverzama. Inicijativa naučnika. (gl.ur.

Charles W. Ingrao), Sarajevo: Baybook, 2010, 207. 10 Mina Kujović, “Stanje arhivske građe o Drugom svjetskom ratu u Bosni i Hercegovini.“ u: Šezdeset godina

od završetka Drugog svjetskog rata-kako se sjećati 1945. godine. Zbornik radova. (gl.ur. Husnija

Kamberović), Sarajevo: Institut za istoriju Sarajevo, 2006, 217-234. 11 M. Čustović, Molimo za milost, 29.

http://inicijativa.tv/zemaljski-muzej-bih-sinoc-je-otvorio-svoja-vrata

http://www.klix.ba/vijesti/kultura/nakon-tri-godine-agonije-danas-svecano-otvaranje-zemaljskog-muzeja-bih/150915005

http://www.klix.ba/vijesti/kultura/nakon-tri-godine-agonije-danas-svecano-otvaranje-zemaljskog-muzeja-bih/150915005


153

zaštite i pažnje.12 Na planu izravne zaštite kulturnog naslijeđa rade: Zavod za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Muzej

istočne Bosne,13 Biblioteka „Derviš Sušić“, Arhiv Tuzlanskog kantona, Biblioteka

„Behrambeg“ i Galerija „Ismet Mujezinović.“14 Rad ovih ustanova karakterizira

nedovoljan broj stručnog kadra, neadekvatni smještajni kapaciteti, nedovoljna

materijalna osnova za realizaciju značajnijih projekata, i niz drugih problema, koji su

izraz neodgovornog odnosa osnivača i društvene zajednice generalno.15 U biblioteci

„Derviš Sušić“, nalazi se nekoliko hiljada rariteta. Na području Tuzlanskog kantona 23

spomenika su proglašeni nacionalnim spomenicima graditeljske kulture.16 Arhiv

Tuzlanskog kantona čuva oko 320 fondova arhivske građe; od kojih su 34 fonda

nacionalni spomenici kulture,17 a osim toga u sklopu Arhiva radi i biblioteka sa preko

10 000 bibliotečkih jedinica itd.18 Suština egzistiranja i djelovanja navedenih ustanova,

između ostalog, jeste svrhovita percepcija njihovih sadržaja, koja će proizvesti

plemenita osjećanja i zdrave moralne težnje učenika, te izgraditi i potvrditi (očuvati)

njihove identitete.

Značaj upotrebe kulturno-historijskog naslijeđa u nastavi historije

Dječije opažanje okoline i izdvajanje glavnih crta, zadržavanje konstantnosti

oblika, veličine i svjetla posmatranog predmeta, razlikuje se od opažanje odraslog

čovjeka. U desetoj godini života djeca dostižu savršenu konstantnost veličine, dok je

konstantnost oblika i svjetline daleko od savršenstva i u desetoj godini života. Međutim,

postojanost i smislenost opažanja su rezultati razvoja, stoga je neophodno vježbanje

razvijanja čula, odnosno povećanje sposobnosti opažanja. Djeca preko duhovnih i

fizičkih osjetila percipiraju svijet. Zbog toga nije dovoljno da stvari vide samo očima.

12 Izet Šabotić, “Zaštita kulturnog naslijeđa na području Tuzlanskog kantona: stanje i perspektive.“ Tuzla:

Baština sjeveroistočne Bosne (dalje Baština), Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Tuzlanskog kantona (dalje Zavod TK), 2010, br. 1, 112 i 118. 13 Muzej nije otvoren za javnost zbog nepostojanja adekvatnog izložbenog prostora; eksponati nisu izloženi

i ne mogu se razgledati - naslagani su u neuvjetnim prostorijama i hodnicima, a dokumentacija se nalazi u

vlažnim kancelarijama. Muzej posjeduje oko 30 hiljada eksponata : 11 215 u arheološkom odjeljenju, 9

943 u historijskom, 821 u prirodnjačkom, 1 604 u etnološkom, 423 u umjetničkom. Posjeduje i 13 267

bibliotečkih jedinica. Renoviranje muzejskih prostorija je u toku. (Samir Karić, „Ima li spasa za Muzej

istočne Bosne? - Muzej u bolnici na kraju grada.“ Stav, br. 3, Sarajevo, 26.3.2015, 50 – 52.) I pored opisanih

uslova, odvija se povremena suradnja Muzeja i škola. 14 I. Šabotić, Zaštita kulturnog naslijeđa na području Tuzlanskog kantona, 115 15 Isti, 117; O svim nacionalnim spomenicima na TK-a, vidjeti na stranici Komisije za očuvanje nacionalnih

spomenika Bosne i Hercegovine,

[ http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1(19.10.2015)] 16 I. Šabotić, Zaštita kulturnog naslijeđa na području Tuzlanskog kantona, 116,117. 17Opširnije o sadržaju arhivskih fondova i zbirki Arhiva TK vidjeti u: Azem Kožar, Regionalni istorijski arhiv

Tuzla (1954-1994), Tuzla: 1995, 108 str. 18 Izet Šabotić, “Kulturni sadržaji arhiva u funkciji turizma.” Tuzla: Članci, Muzej IBT, 2005, knj. 18, 48.

http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1


154

Ona stvari moraju vidjeti pipanjem, kušanjem, osjećanjem itd. Upotrebom duhovnih i

fizičkih osjetila u procesu opažanja, mi mnogo podataka dovodimo u različite odnose iz

čega proizilazi umna percepcija. Uz pomoć čula i pod uticajem sjećanja postajemo

svjesni predmeta, njihovih osobina i odnosa među njima. Poticajna okolina (obrazovna

dobra), oblikuje čula koja svojim rađanjem donosimo i razvija individualne snage, čiji

razvoj opet zavisi od prirode obrazovnog dobra. Kod razvijanja osjetila najvažniji je

samostalni rad učenika,19 na temelju kojeg se razvijaju sposobnosti, s kojima je uzročno

povezan pojam znanja.20 Opažanjem predmeta (spomenika kulture) učenici razvijaju

perceptivne sposobnosti i time podižu kvalitet nastave.21

Upotrebom materijalnih ostataka prošlosti: pisanih dokumenata, fotografija,

karikatura, političkog propagandnog materijala,22 djela historijskog slikarstva,

šematskih planova, historijskih karata, numizmatičkih zbirki i drugih kulturno-

historijskih spomenika, moguće je zadovoljiti didaktički princip aktivne očiglednosti,

čija je suština u tome da se u nastavi i učenju pojmovi (apstrakcije) misaonim

aktivnostima izdvoje iz konkretnog.23 Pored toga, obrazovni značaj očiglednosti

sagledava se u stvaranju izrazite i precizne vizualne slike prošlosti, odnosno, očigledna

sredstva doprinose i konkretiziranju historijskih predstava učenika.24 Očiglednost se

koristi se na svim nivoima obrazovanja i u svim etapama nastave: i pri stvaranju

predstava i pri uopćavanju: dedukciji, indukciji, apstrahovanju i pri izgradnji ideja i

stavova.25 Kod upotrebe kulturno-historijskih spomenika u svojstvu izvora saznanja, sa

ciljem zadovoljenja principa očiglednosti, mogu se primijeniti pravila koja važe uopće

za sva nastavna sredstva, naprimjer, da su kvalitetna i primjerena nastavnoj jedinici i

slično.26

Konstruktivna pedagogija kao model poučavanja i učenja, koji podrazumijeva

aktivnog učenika sa svjesno usmjerenim kognitivnim naporom (aktivnim učenjem) na

19 Mujo Slatina, “Obrazovanje sposobnosti opažanja i promatranja.” Zenica: Zbornik radova pedagoškog

fakulteta u Zenici, Pedagoški fakultet u Zenici, 2003, br. 1, 96, 97, 99, 103. 20 Nezir Halilović, “Razvoj dječijih sposobnosti.” Takvim za 2010/1431/1432. god. po H., Sarajevo: EL-

KALEM, 2009, 140, 141, 142. 21 Kod učenika će se razviti interesovanje za historiju, ukoliko budu posjećivali povijesne mjesta, arhive i

muzeje. [Vidjeti: Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu u Federaciji Bosne i

Hercegovine (dalje ONPPFBiH), str. 320,

http://www.sobih.ba/siteoo/images/stories/galerije/Zakonska_akta/okvini%20npp.pdf (6.10.2015)] 22 Vidjeti opis konkretne upotrebe predizbornih plakata (iz 1945) u nastavi historije: Vedran Ristić,

„Nastava u muzeju – primjer suradnje škole s muzejom.“ Zagreb: PUN, DHP, 2010, br. 2 (16), 271-282. 23 Senaid Hadžić, Azem Kožar, Metodika nastave historije. Tuzla: OFF-SET, 2006, 47. 24 A.A. Vagin, N.V.Speranskaja, Osnovna pitanja metodike nastave istorije. Sarajevo: Zavod za izdavanje

udžbenika, 1968, 190. 25 Златибор Поповић, Методика наставе историје. Београд: Завод за издавање уџбеника

Социјалистичке Републике Србије, 1971, 85. 26 Vidjeti o tome više u: Radovan Grandić, Esed Karić, Pedagogija, Tuzla: Book, 2009, 380-382; Chris

Kyriacou, Temeljna nastavna umijeća. Metodički priručnik za uspješno poučavanje i učenje. Zagreb: Educa,

1995, 60, 61.

http://www.sobih.ba/siteoo/images/stories/galerije/Zakonska_akta/okvini%20npp.pdf


155

savladavanje nastavnih sadržaja i usvajanje znanja i vještina, analogna je stavovima

historičara o nedovoljnosti historijskog znanja i potrebi za motiviranjem učenika za

samostalan stalni rad i učenje historije kroz historijske dokumente27 i druge kulturno-

historijske spomenike. Za razliku od tradicionalne nastave usmjerene na nastavnika

koji prenosi informacije učenicima, nastavu orijentiranu na postignuća označava

kvalitet učenja učenika.28

S obzirom na evropski trend u nastavi historije, i našoj nastavnoj praksi - u

pogledu transfera znanja - slijedi redefiniranje. Novi oblik znanja i vještina koje

usvajaju (ili će usvajati) učenici, temelji se na proučavanju historijskih izvora iz

različitih perspektiva, pri čemu će učenici razvijati kritičko mišljenje, zatim razvijati

sposobnosti uočavanja bitnog, zaključivanja, sistematiziranja te izvođenja

generalizacija. Realizacija ovakvog koncepta, zapravo, podrazumijeva učeničko

ovladavanje metodologijom rada historičara.29 Ovladavanje historičarskim vještinama

je moguće provođenjem istraživačke nastave historije, u okviru koje - prema mišljenju

Mirjane Gross - učenici na znanstvenim principima spoznaju prošlost; koja ne može

imati dubinu i širinu historičara istraživača, ali je vrlo značajna za ovladavanje

historiografskim konceptima.30 Ovakav koncept nastave se realizira na snazi/motivu

samostalnog rada učenika u učionici ili na terenu, u okviru nastave i izvannastavnih

aktivnosti - kroz realizaciju određenih tema iz lokalne/zavičajne povijesti. Zanimljiv

metod učenja historije, koji podrazumijeva aktivnog učenika, a primjenjuje se u Velikoj

Britaniji, temelji se na otkrivanju, koje se provodi pomoću učeničkih pitanja čiji

odgovori nude znanja o prošlosti.31 Pri učenju metodom otkrivanja, bitno je da učenici

sami postavljaju pitanja historijskim izvorima, u učionici i na terenu (arhiv, muzej,

nekropola stećaka, groblje, vjerski objekat, historijski spomenik, značajan lokalitet i sl.).

„Povijesno istraživanje znači da učenici nastoje pronaći informacije o različitim

vidovima prošlosti u pojedinim razdobljima, i to proučavajući različite izvore da bi

prepoznali sličnosti i razlike, uzroke i posljedice, vrijeme, te promjene i kontinuitet. Pri

učenju otkrivanjem učenici najprije odgovaraju na pitanja: što, za što (npr. čemu je

služio neki predmet), kako (npr. kako je napravljen) i zašto, zbog čega (npr. zbog čega

je napravljen), a tek na kraju na pitanja: kada, tko, gdje.“32 Model učenja otkrivanjem

27 Upor: Ivan Balta, “Strukturalna pitanja predmeta historije u nastavi.” Tuzla: Saznanja. Časopis za

historiju, Društvo historičara Tuzla, 2005, br. 1, 328. 28 O tome vidjeti detaljno - sa mnoštvom praktičnih preporuka - u knjizi Nastava orijentirana na učenje:

vodić za nastavnike usmjerene na postignuća, (ur. Lorin W. Anderson), Centar za demokratiju i pomirenje

u jugoistočnoj Europi (dalje CDRSEE), 2014, http://cdrsee.org/pdf/teaching_for_learning_bih.pdf

(4.9.2015) 29 Ivančica Jež, “Tragovim stoljetne prošlosti: pokušaj uvođenja učenika u istraživački postupak.” Zagreb:

PUN, DHP, 2006, br. 8 (2), 177-179. 30 Isti, 178. 31 Danijela Trškan, “Terenski rad u nastavi povijesti-učenje metodom otkrivanja.” Zagreb: PUN, DHP, 2007,

br. 10 (2), 207. 32 Isti, 208.

http://cdrsee.org/pdf/teaching_for_learning_bih.pdf


156

podrazumijeva 4 razine (pitanja): 1) Šta nam govori izvor?; 2) Što mogu zaključiti iz

izvora?; 3) Šta mi izvor na govori?; 4) Koja još pitanja moram postaviti da bi riješio

zadatak?.33

U okviru ovakvog koncepta učenja, moguće je realizovati beskonačno mnogo

tema, uz primjenu različitih metoda i oblika rada, međutim, nas ovdje interesira lokalna

povijest,34 kao teritorijalni okvir za analitičke (učeničke) opservacije kulturno-

historijskog naslijeđa, kao izvora saznanja. Lokalnom poviješću u ovom kontekstu,

može se smatrati proučavanje povijesti prostora na kojem žive učenici i gdje se škola

nalazi (upisno područje jedne škole). Svaki grad ili selo moguće je čitati kao historijski

izvor. Tragovi prošlosti vidljivi su u arhitekturi, namjeni objekata, nazivima ulica i

trgova, prisutnosti određenih spomenika i njihovom stanju, arhitektonskim stilovima u

razvoju gradova i drugom.35 Svaki lokalitet ima svoje veze sa širim područjem, tako da

se može historijski proučavati u širem kontekstu. Lokalna povijest u okviru kurikuluma

nastave historije doprinosi njegovoj vrijednosti. Svojom neposrednošću lokalna

povijest potiče zanimanje učenika za mjesta i ljude koje poznaju, pruža priliku

učenicima da primjenjuju historiografske koncepte i razvijaju vlastite historičarske

vještine, upoznaju karakter izvora i drugo. Učenici mogu uočiti značaj upoređivanja

usmenih izjava suvremenika sa drugim historijskim izvorima,36 koje mogu pronaći u

lokalnim muzejima, bibliotekama i drugim ustanovama. Da bi se u nastavu historije

uveo rad utemeljen na vještinama, potrebno je organizovati rad u grupama, u

izvanškolskom ambijentu, što podrazumijeva rad u arhivima, muzejima, bibliotekama

ili terenska istraživanja. Historičarsku grupu učenika treba organizovati kao tim, a

nastavnik se treba ponašati kao menadžer.37

Neki primjeri (mogućnosti) konkretne upotrebe kulturno-

historijskog naslijeđa u nastavi historije

Metoda rada na tekstu u nastavi historije, koristila se i u socijalističkoj školi,

međutim, ideološki ograničeno i strogo usmjereno. Nastavna metoda rada na tekstu se

sastoji u tome, da učenici usvoje gradivo iz teksta svojim,38 nastavnikovim39 ili

zajedničkim čitanjem, ili radom na tekstu sa stručnjakom izvan škole. U okviru ove

33 Isti. 34 O metodološkim pitanjima historiografskog proučavanja lokalne historije i mikrohistorije vidjeti u:

Azem Kožar, “Neki metodološki aspekti istraživanja lokalne historije.” Gračanica: Gračanički glasnik (dalje

GG), Monos (dalje M), 2011, br. 32/16, 178-182; Salih Jalimam, „Mikrohistorija na primjeru zeničkog

kraja.“ Gračanica: GG, M, 2011, br. 32/16, 162-167. 35 Robert Stradling, Kako predavati historiju Evrope 20. vijeka. Vijeće Europe: 2001, 166. 36 Isto, 169. 37 Suzana Pešorda, “Menadžment povijesne skupine.” Zagreb: PUN, DHP, 2006, br. 7 (1), 31. 38 Миленко Миладиновић, „Велика географска открића,“ Moстар: Школа данас, 1983, књ. 20, бр. 1,

74-86. 39 З. Поповић, Методика, 122.


157

metode, u upotrebi su bila kao i danas, štiva različite sadržine i porijekla: umjetnička i

naučno popularna djela,40 prijepisi (faksimili) i prijevodi autentičnih dokumenata,

isječci iz štampe i druga.

U praktičnom radu, tekstovi41 se često koriste ilustracije radi, ili za „popunu“

preostalog vremena nastavnog sata, nakon realizacije nastavne jedinice na principima

frontalnog oblika rada i nastavnikovog monologa. Umjesto takve jalove prakse, „nova

škola“ teži uvođenju učenika u samostalan rad na tekstovima i usvajanju znanja i

razvijanju vještina na temelju takvog rada.42 Rad na tekstovima ima didaktički,

pedagoški i metodološki značaj. On dopunjuje i učvršćuje formalističko verbalno

znanje, unosi zanimljive pojedinosti, prošlost čini konkretnijom i življom, te omogućava

shvatanje duha prošlog vremena.43 Dokumenti ili druga kulturno-historijska dobra i

svojom vizuelnom komponentom utiču na pamćenje učenika.44 Svojom didaktičkom

vrijednošću i fascinantnom snagom arhivski dokument je veoma pogodan za

znanstveno utemeljenu interpretaciju nastavnih sadržaja.45 Svakako je jasno da svi

tekstovi nisu podesni za rad u školi. Potrebno je izabrati onaj koji sadržava obrazovni i

odgojni značaj, a posebno je značajno koristiti autentične originalne dokumente, jer

emaniraju duh svoga vremena, a time i značajnu odgojnu snagu. Da bi se poslužili

originalnim dokumentima pri realizaciji nastavne jedinke, pogotovo pri proučavanju

lokalne povijesti, mi moramo organizirati rad učenicima u arhivu - naravno nakon što

steknu potrebne vještine u školi. Za uspješnu suradnju arhiva i škola, od bitnog je

značaja nastavnikovo poznavanje suštine postojanja i djelovanja arhiva. Arhivska građa

je podesna za izradu pismenih učeničkih radova - maturskih ili referata. Upotrebom

arhivske građe razvija se svijest učenika o njenoj važnosti i potrebi za njenim

čuvanjem.46 Kako je kulturno-obrazovna djelatnost sastavna oblast rada svakog arhiva,

pa tako i Arhiva Tuzlanskog kantona, učenici sa ovog područja mogu, primjerice,

posjetiti arhivske izložbe koje su najizgrađeniji oblik kulturno-obrazovne djelatnosti

arhiva. Arhivske izložbe mogu biti i pokretne, te je moguće organizirati njihovo

postavljanje u školama ili ustanovama kulture i drugim objektima bliže školi, što bi

omogućilo jeftinije i lakše organiziranje posjeta, s obzirom na nedovoljan broj časova

predviđen za realizaciju nastave historije i nedovoljna finansijska sredstva koja

društvena zajednica stavlja školama na raspolaganje za ove aktivnosti. Arhivske izložbe

40 O karakteru tekstova i njihovoj upotrebi na časovima historije vidjeti u: S. Hadžić, A. Kožar, Metodika,

95-96 41 Termin se odnosi na sve tekstualne izvore saznanja (knjige, štampu i drugo), kao i na pisane historijske

izvore u užem smislu, koji se odnose na jedno vrijeme a koriste ga historičari u znanstveno-istraživačkom

radu. 42 R. Stradling, Kako predavati historiju, 243-263. 43 З. Поповић, Методика, 126. 44 A. Kožar, Uloga kulturno-historijskog nasljeđa, 55 45 A. Kožar, „Oblici sadržaji i mogućnosti kulturno-prosvjetne djelatnosti arhiva.“ Sarajevo: Glasnik arhiva

i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, 1990, br. 30, 12. 46 Isti, 13-14.


158

ostavljaju snažnu impresiju o predstavljenom vremenu i upotpunjuju učeničke

predstave o proučavanom povijesnom periodu. U Arhivu Tuzlanskog kantona nalaze se

fondovi sa područja 19 općina sjeveroistočne Bosne.47 Arhiv posjeduje oko 8000

metara dužnih građe, od koje najstarija potječe iz 16 stoljeća, a odnosi se na rad uprave,

pravosuđa, privredu, društveno-politički život, obrazovanje i kulturu.48 U drugim

arhivima u našoj državi, moguće je pronaći na hiljade drugih dokumenata.49

Pored arhiva i biblioteke sadrže stotine knjiga, monografija, časopisa i drugih

bibliotečkih jedinica različitog karaktera i sadržaja koji se mogu koristiti i u nastavi

historije na prethodno opisan način.

Muzeji nisu ustanove samo za sakupljanje, proučavanje i dokumentovanje

kulturno-historijskog naslijeđa, već trebaju biti i središta kulturno - obrazovnih

procesa i razvijati nove koncepte rada konsekventno zahtjevima različitih korisnika i

struke. U muzejima učenici mogu u potpunosti na zoran načina percipirati ostatke

prošlosti. Obrazovna funkcija muzeja može biti: davanje dodatnih informacija,

pokazivanje kontinuiteta i promjene u životu ljudi; konstantan je resurs za učeničko

istraživanje, izvor dokaza koji se mogu ispitivati i analizirati na potpuno isti način kao

i drugi historijski izvori50 i drugo. Prije posjete muzeju nastavnici moraju imati uvid u

njegov fundus i obavijestiti muzej o tome šta im treba, ako ne žele da se posjeta pretvori

u izlet bez obrazovne vrijednosti. Muzeji i škole trebaju obostrano inicirati kontakte i

suradnju. Aktivnosti treba započeti na početku školske godine, kako bi na temelju

saznanja o mogućnosti realizacije nastavnih jedinica u muzeju, nastavnici mogli uvrstiti

te aktivnosti u godišnji plan rada, dok će muzejski radnici dopuniti muzejske postavke

i uskladiti ih sa zahtjevima nastavnih planova i programa. Suradnja na tim relacijama

treba biti permanentna i može se provoditi kroz različite forme koje kreira muzej:

organizovanje seminara za nastavnike i roditelje, upućivanje dopisa o novim izložbama,

izmjenama i dopunama postavki, oglašavanjem u medijima o muzejskim aktivnostima

itd.51 Suradnja sa muzejima zahtijeva rad nastavnika i prije i poslije posjeta. Vrlo važno

je, također, na času analize u učionici sumirati rezultate posjete (ekskurzije), gdje će se

stečena znanja sistematizirati i učvrstiti.52 Posjećivanje muzeja može se podijeliti – s

obzirom na vrijeme izvođenja nastave – na: uvodno (prethodi obradi gradiva),

47 A. Kožar, Regionalni istorijski arhiv Tuzla, 9. 48 I. Šabotić, „Izvori za historiju Banovića u Arhivu Tuzlanskog kantona.” u: Kulturno-historijsko i prirodno

naslijeđe općine Banovići. Zbornik radova. Tuzla-Banovići: Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona i Općina Banovići, 2010, 56. 49 I pored toga što odredbe svih kantonalnih i entitetskih arhivskih zakona, obavezuju arhive na obavljanje

kulturno – obrazovnih djelatnosti; praktično ove aktivnosti može realizirati samo nekoliko arhiva, s

obzirom na materijalne resurse i kadrovske mogućnosti. (Vidjeti: Saneta Adrović, „Zastupljenost kulturno

– obrazovne djelatnosti u arhivskom zakonodavstvu na području Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo: Glasnik

arhiva i Arhivističkog udruženja Bosne i Hercegovine, 2011, br. XLI, 165-169.) 50 R. Stradling, Kako predavati historiju, 173-175. 51 Tefik Morina, „Muzej i škola.“ Zagreb: Muzeologija (dalje M), 1975, br. 17, 132 – 138. 52 S. Hadžić, A. Kožar, Metodika, 114.


159

paralelno (odvija se paralelno sa obradom gradiva) i dopunsko (nakon realizacije

nastave). Dopunska posjeta - kojom se vrši produbljivanje i sistematizacija znanja - je

najkorisnija. Iz praktičnih razloga posjete se vežu za obradu nastavne teme, a ne

jedninice. U okviru organiziranja posjete, nastavnik priprema učenike za rad u muzeju,

dijeleći im zadatke u okviru grupe ili pojedinačno. Zadaci ne trebaju biti preteški, nego

izazovni i takvi da zahtijevaju samostalnost i misaone aktivnosti – upoređivanje,

zapažanje, zaključivanje, odnosno logičko mišljenje. Rad u muzeju može se organizirati

kao grupni, pojedinačni i razredni.53

Razumijevanje učenja (poučavanja) kao pasivnog skupljanje posredovanih

činjenica i informacija – što je bila filozofija tradicionalne škole - nije prikladno za

muzejsko okruženje. U novije vrijeme, konstruktivizam kao postmodernistička

teorijska orijentacija ima veliki uticaj i na obrazovni rad muzeja. Konstruktivisti

odbacuju tradicionalni pristup poučavanja, u okviru kojeg je vršena transmisije znanja

(informacija) od strane kustosa u „prazne glave“ učenika; naglasak treba staviti na

aktivnost učenika, koji u interakciji sa muzejskim okruženjem konstruira sopstveno

značenje muzejskih eksponata (izložbe). Socijalni konstruktivisti dodaju da stvaranje

značenja nije osobna stvar, nego je ono posredovano socijalnim okruženjem, pri čemu

učenje zavisi od socio – kulturnog konteksta. Iskustvo svakog učenika je različito.

Učenici se doživljavaju kao interpretatori, koji imaju pravo spoznaje dovoditi u pitanje

i polemizirati s njima u skladu sa svojim uvjerenjima. Iskustvo i učenje u muzeju,

rezultat su interakcije između tri konteksta: personalnog (predznanje, interesi i dr.),

socijalnog (vrsta organizacije s obzirom na broj posjetilaca) i fizičkog (ukupan ambijent

muzeja).54Da je opravdan napor nastavnika koji trebaju uložiti u pretposjetne

pripremne aktivnosti, potvrdilo je i istraživanje (sa dvije grupe učenika) povezanosti

modeliranja muzejskih sadržaja i intenziteta (kvaliteta) učeničkih interakcija na tri

nivoa. Eksperimentalna grupa je pripremana dva dana za rad u muzeju, dok su učenici

kontrolne grupe pristupili posjeti muzeju bez pripremnih nastavnih aktivnosti.

Rezultat istraživanja pokazuje, da su interakcije pripremanih učenika bile znatno

intenzivnije na nivou: učenici - muzejski eksponati, učenici - učenici i učenici - kustos.55

U Bosni i Hercegovini postoji oko 25 muzeja i 12 arhiva,56 oraniziranih na

entitetskoj, kantonalnoj ili pak državnoj razini. Međutim, zbog opće društvene krize u

53 Vincenc Žnidar, “Zadaci i oblici suradnje muzeja i škole.” Zagreb: M, 1972, br. 15, 75 - 80; Krunoslava

Topolovac, “Nastava istorije u muzejskim zbirkama.” Zagreb: M, 1975, br. 17, 156 - 159. 54 Jovana Milutinović, „Učenje u muzeju.“ Zagreb: PUN, DHP, 2010, br. 2(16), 217-229; Željka Miklošević,

„Muzeji i njihov odnos spram prošlosti.“ Zagreb: PUN, DHP, 2010, br. 2(16), 203 - 215. 55 Tamara Kisovar – Ivanda, „Modeliranje muzejskih sadržaja i interakcijske aktivnosti učenika u

muzejskom okruženju.“ Split: Školski vjesnik, Hrvatski pedagoško – književni zbor Split i Filozofski

fakultet Sveučilišta u Splitu, 2014, Vol. 63, br. 1-2, 53-68. 56 Vidjeti: http://www.arhivbih.gov.ba/arhivi(26.10.2015); Mina Kujović, „Stanje arhivske građe o

Drugom svjetskom ratu u Bosni i Hercegovini.“ u: 60 godina od završetka Drugog svjetskog rata – kako se

sjećati 1945. godine. Zbornik radova. (gl.ur. Husnija Kamberović), Sarajevo: Institut za Istoriju, 2006, 217-

234.

http://www.arhivbih.gov.ba/arhivi


160

našoj zemlji mnoge škole, a pogotovo one u ruralnim krajevima nemaju mogućnost da

posjete bilo koji muzej, zbog čega učenici ostaju uskraćeni, pored obrazovnih i za

općekulturne vrijednosti; te tako propuštamo priliku da odgojimo osobe koje će svoje

duhovne potrebe zadovoljavati u takvim i sličnim ustanovama kulture - za šta je

neophodno obrazovanje ljudskih sirovih čula.57 Da bi se nemogućnost posjete muzeju

nadomjestila, škole se mogu angažirati na izgradnji školskog muzeja. Na njegovoj

izgradnji mogu raditi učenici, nastavnici, roditelji i uopće lokalna zajednica. Učenici

mogu sistematski prikupljati dokumente, arheološke nalaze i usmena predanja58 iz

neposredne okoline škole. Zbirka školskog muzeja predstavlja historiju mjesta u kojem

je škola smještena u odnosu na historiju zemlje.59 Veliki značaj u podizanju kvalitete

nastave historije mogu imati i zavičajne zbirke, koje su dužne da pored drugih ustanova

čuvaju kulturno-historijsko naslijeđe i nalaze se u nadležnosti lokalnih vlasti. Nažalost,

u našoj zemlji takve ustanove su rijetke. U zavičajnim zbirkama bi se trebao voditi

ljetopis o radu lokalnih organa vlasti i organizacija, zatim, tu se mogu naći i predstave

običaja, dijelovi odjeće i drugo. Na temelju sadržaja zavičajne zbirke, predstava o

lokalnoj povijesti, koju će formirati učenici ili historičari bit će potpunija i bez praznina

- koje su imanentne općim pregledima povijesti – koje nije moguće nadomjestiti u

entitetskom ili državnom muzeju.60

Osim pokretnog i književnog (pisanog) kulturno-historijskog naslijeđa, veoma

bitno za pravilan odgoj i potpuno obrazovanje učenika jeste upoznavanje sa

nematerijalnim61 (živim) naslijeđem i područjima duhovnih vrijednosti. S ciljem

upoznavanja sa starim zanatima, postoji mogućnost organiziranja posjete udružanjima

za njegovanje takvih zanata, kakvo je primjerice u Gračanici udruženje „Gračaničko

keranje“,62 zatim, udruženja koja njeguju tradicionalne bosanske igre i slično.

Zanimljivo za učenike nižih razreda bilo bi, organiziranje prikupljanja predanja u

okviru nastave (ili vannastavnih dodatnih aktivnosti), o svome mjestu, selu ili gradu,

njegovom postanku, porijeklu imena i stanovništva, i dr. Učenike možemo upoznati i sa

57 M. Slatina, Obrazovanje sposobnosti, 103. 58 A. A. Vagin, N. V. Speranskaja, Osnovna pitanja metodike, 426-427. 59 R. Stradling, Kako predavati historiju, 176. 60 Vidjeti višu u: Galib Šljivo, “Zavičajna zbirka kao historijski izvor lokalne historije.” Gračanica: GG, M,

2006, br. 22, 44-47. 61 O problemima istraživanja i nekim fragmentima usmene predaje u BiH vidjeti: Vlajko Palavestra, „

′Svatovska groblja-problemi istraživanja′.“ Sarajevo: Godišnjak Centra za balkanološka istraživanja (dalje

Godišnjak CBI), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (dalje ANUBiH), 1992-1997, knj. 28,

113-116; V. Palavestra, „Usmeno predanje o prethistorijskom tumulusu u Umčarima.“ Sarajevo: Godišnjak

CBI, ANUBiH, 1992-1997, knj. 28, 117-123. 62 Edin Šaković, „Gračanički glasnik-časopis za kulturnu historiju: u povodu 15. godišnjice izlaženja.“ Tuzla:

Arhivska praksa, Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, 2011, br.

14, 514; Hasan Čalić, „Gračanička kera i na Bečkom dvoru.“ Azra, XV; 4.1.2012, 58-59.


161

porijeklom i značajem duhovnih mjesta, raznih dovišta,63 potom kultnih mjesta:

prahistorijskih, slavenskih ili kršćanskih.

Značajno je organiziranje posjeta povijesnim mjestima, koje uključuju historijsko

tumačenje i analiziranje tih mjesta kao historijskih izvora (informacija), i uočavanje

razlika između mjesta/spomenika koji se smatraju općenito dijelom nacionalnog

naslijeđa i onih koji to nisu. Tako učenici mogu posjetiti spomenike iz socijalističkog

perioda naše povijesti ili spomenike naroda koji je manjinski u njihovom mjestu; na

osnovi stanja u kojem su spomenici (uočiti stepen očuvanosti, posjećenosti i tome

slično), i dodatnih izvora, mogu odgovoriti na pitanje: Kako pojedini narodi danas u

Bosni i Hercegovini tumače događaje iz socijalističkog perioda u svojim nacionalnim

historijama? Kako doživljavaju nacionalne (vjerske) spomenike drugih manjinskih

naroda u svom mjestu? Šta nam to govori o tome kako narodi u našoj zemlji vide skoriju

prošlost? 64

Graditeljsko/nepokretno kulturno-historijsko naslijeđe, također je potencijalni

izvor spoznaje i oblikovanja čula/receptora učenika i nastavnika. Njegovo proučavanje

podrazumijeva terenski rad. Pri proučavanju na terenu, mogu se proučavati stambene

zgrade, ulice, industrijski objekti, ostaci starih gradova, crkve, groblja, spomenici,

parkovi, vrtovi i predmeti.65 U okviru planiranja nastave, moguće je planirati posjetu

nekom od graditeljskih spomenika smještenih blizu škole, jer je takva posjeta

najprihvatljivija s obzirom na karakter nastavnih planova i programa i opću finansijsku

situaciju. Na teritoriji Tuzlanskog kantona, blizu škola postoji manje ili više značajna

nekropola stećaka, vjerski objekat, groblje/mezarje i drugi objekti, koje učenici mogu

posjetiti. Učenici šestog odnosno sedmog razreda osnovne škole, mogu učvrstiti svoja

znanja o srednjovjekovnoj bosanskoj državi, ispitujući nekropole stećaka. Naprimjer,

na samo par stotina metara od osnovne škole u Stuparima nalazi se nekoliko

zanimljivih stećaka.66 Pored toga, na prostoru općine Kladanj, prema dosadašnjim

saznanjima – nalaze se oko 52 nekropole sa ukupno 430 stećaka.67 Pored

63Rusmir Djedović, “Dovišta i kultna mjesta na području Banovića.” u: Kulturno-historijsko i prirodno

naslijeđe općine Banovići. Zbornik radova, Tuzla-Banovići: Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona i Općina Banovići, 2010, 43-47. 64 R. Stradling, Kako predavati historiju, 169-170. 65 Detaljno vidjeti u: D. Trškan, Terenski rad u nastavi povijesti, 212-214. 66 Šefik Bešlagić, Leksikon stećaka, Sarajevo: Svjetlost, 2004, 227. 67 Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, nekropolu Olovci proglasila je

nacionalnim spomenikom. Nacionalni spomenik se definira kao javno dobro koje je Komisija za očuvanje

nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, i dobro uvršteno na Privremenu listu

nacionalnih spomenika BiH. Nacionalni spomenici uživaju najviši stepen pravne zaštite. Prema ovim

zakonima, entitetske vlade i ministarstva odgovorna za prostorno uređenje zadužena su za provođenje

odluka Komisije. [

(Cf.http://kons.gov.ba/main.php?mod=vijesti&extra=aktuelnost&action=view&id_vijesti=667&lang=1(5.

1.2016);http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2552(14.11.2015)] Vidjeti

više o stećcima na općini Kladanj u: Mirsad Omerčić, “Kulturno-historijsko naslijeđe općine Kladanj.“ Tuzla:

Baština, Zavod TK, 2009, br. 2, 171-176.

http://kons.gov.ba/main.php?mod=vijesti&extra=aktuelnost&action=view&id_vijesti=667&lang=1

http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2552


162

srednjovjekovnih spomenika (85) na području ove općine nalazi se 5 spomenika iz

prahistorijskog i antičkog perioda, među kojima su ostaci rimskog puta u selu Tuholj,

ostaci gradinskih naselja, crteži u Djevojačkoj pećini iz kasnog bronzanog doba,68 itd.

Kladanj posjeduje ukupno 150 spomenika, od kojih su 142 registrirana. 69 Nadalje,

učenici škola sa područja Kalesije mogu posjetiti nekropolu stećaka „Bukvari“,

„Mramorje“, „Stanovi“, „Vrtovi“, „Sječe“,70 zatim džamiju sa drvenom munarom u

Ćivama, građenu u doba osmanske vlasti i drugo. Na području cijele Bosne i

Hercegovine nalaze se slični objekte spoznaje, ne samo iz starijih povijesnih perioda,

nego i iz novije povijesti. Tako učenici mogu upoznati umjetničke spomenike na

području Tuzle iz socijalističkog perioda naše povijesti. Jedan od njih je i „Kapitel“ ili

„Stara Tuzla“ na Slanoj banji, koji je izradio vajar Živorad Ciglić 1961. ili 1962. godine,

a na kojem su vidljivi motivi koji predstavljaju eksploataciju soli u Tuzli kroz različite

vremenske periode.71

U okvire nastavnih ili vannastavnih aktivnosti može se uvesti učenje o

industrijskoj baštini, koja se sastoji od „(...) ostataka industrijske kulture koja ima

povijesnu, tehnološku, društvenu, arhitektonsku i znanstvenu vrijednost.“ Industrijsko

naslijeđe proučava industrijska arheologija; interdisciplinarna znanost koja istražuje

ostatke tehnologije i industrije proučavajući sve vrste povijesnih izvora (dokumente,

filmove, naselja, fotografije, artefakte). U vrijeme kada je industrija u Evropi počela

stagnirati, počinje se upotrebljavati pojam industrijska arheologija (50 - tih godine XX

st.). Unutar industrijske arheologije treba razlikovati tri uža područja: komercijalno

(istražuje stare privredne objekte, ceste, zabavne parkove itd.), socijalno (životna

sredina radnika) i urbano (industrijski gradovi). Nastavnici koji se odluče za

proučavanje ove arheologije, nakon proučene literature i izrade plana rada, zajedno sa

učenicima mogu (u zavičaju) početi prikupljati stare fotografije, razglednice,

dokumente, posjećivati ruševine industrijskih objekata, intervjuirati preživjele

svjedoke itd.72

Pri upoznavanju graditeljskih kulturno-historijskih spomenika i kultnih mjesta

mogu se primijeniti tri terenska metoda u nastavi historije: metod opažanja, metod

otkrivanja i metod postavljanja hipoteza (zaključaka).73

68 Vidjeti: Đuro Basler, Jasminko Mulaomerović, „Pećinski crteži u Brateljevićima kod Kladnja.“ Tuzla:

Članci, Muzej IBT, 1984, knj. XV, 5-13. 69 Muharem Klapić, „Neke osnovne tendencije i karakteristike razvoja turizma u svijetu i na području

Tuzlanskog kantona.“ Tuzla: Članci, Muzej IBT, 2005,111. 70 Samir Halilović, Mujo Zulić, Kalesija: crtice iz kulturno-historijske prošlosti. Kalesija: Bošnjačka zajednica

kulture Preporod Kalesija i JU Gradska biblioteka Kalesija, 2003, 224 str. 71 Senad Begović, “ ′Kapitel′ ili ′Stara Tuzla′ na Slanoj banji.” Tuzla: Baština, Zavod TK, 2010, br. 1, 120-124. 72 Marijana Marinović, „Industrijska baština u nastavi povijesti.“ Zagreb: PUN, DHP, 2010, br. 15, 371 –

394 . 73 Opis praktikabilnih aktivnosti, koje učenici trebaju provesti na terenu i formulacije pitanja na koja

trebaju odgovoriti, kako bi spoznali prošlost građevina, prostora i predmeta, vidjeti u: D. Trškan, Terenski

rad u nastavi povijesti, 212-214.


163

Paradigmatična je realizacija nastave historije u muzejima u Hrvatskoj.

Primjerice, u Muzeju krapinskih neandertalaca, učenici 5, 6, i 7. razreda su pod motom:

„Hodaj – gledaj – uči!“, realizirali posjet kroz 6 koraka.74 Izvanučionička nastava može

se izvoditi i posjetom komemorativnim spomenicima i memorijalnim centrima.75 Pod

istim, prethodno navedenim motom, učenici 8. razreda osnovne škole u Hrvatskoj su u

okviru nastave historije, nakon usvajanja znanja o Holokaustu, Nezavisnoj Državi

Hrvatskoj i rasnim zakonima, posjetili Spomen – područje Jasenovac. Rješavali su ranije

pripremljene zadatke u okviru centra podijeljeni u 6 grupa.76

Prema sličnom scenariju, može se organizirati nastava historije u Memorijalnom

centru Srebrenica – Potočari, u kojem je smješten niz sadržaja koji podsjećaju na

genocid koji je počinila Vojska Republike Srpske nad bošnjačkim stanovništvom 11. jula

1995. godine. Imajući u vidu da se radi o osjetljivom povijesnom pitanju, oko koga - bez

obzira na presude sudova – nema jedinstvenog stava (mnogi ga negiraju), prema

mišljenju Dubravke Stojanović, o genocidu se može učiti primjenom

multiperspektivnog pristupa, čija primjena bi imala za cilj bolje razumijevanje

zajedničke prošlosti i u krajnjoj instanci odigrala pomiriteljsku ulogu.Takav način rada

stvara mogućnost za pokretanje diskusije, proučavanje argumenata različitih strana i

ukrštanje podataka.77

74 Vidjeti detaljno: Slavica Ćosić, “Sat povijesti u muzeju Krapinskih neandertalaca.” Osijek: Život i škola,

Filozofski fakultet Osijek i Učiteljski fakultet Osijek, 2011, br. 25, 185 – 192. Također, vidjeti opis časa

utvrđivanja znanja o srednjovjekovnom oružju održanog u muzeju Trakošćan. (Suzana Jagić,

„Izvanučionička nastava u muzeju Dvor Trakošćan.“ Zagreb: PUN, DHP, 2010, 2 (16), 299-308.) 75 Komemorabilna mjesta možemo uslovno podijeliti na: spomen- područja (prostor na kojem su se odvijali

povijesni događaji) i spomen – objekte (autentični i memorijalni). Spomen – objekti (autentični), u kojima

su, naprimjer, ubijani zarobljenici ili su bili logori, nisu spomenici kulture (arhitekture), ali jesu spomenici

povijesti te ih treba održavati i posjećivati. 76 Detaljan opis svih aktivnosti vidjeti u: Slavica Ćosić, „Šafranovci u Jasenovcu (izvanučionička nastava

povijesti).“ Osijek: Život i škola, 2012, br. 28, 245-255. 77 Historičarka Stojanović, uvođenje ovakvog način proučavanja genocida u obrazovni sistem, smatra vrlo

značajnim za razvoj srbijanskog društva. Međutim, srebrenički genocid se ne proučava ni u (osnovnim i

srednjim) školama u BiH. U ONPPFBiH za devetogodišnju osnovnu školu uopće se ne spominje, dok se u

udžbenicima (h)istorije/povijesti relativizuje ili prešućuje, što indicira na to da istinskog suočavanja sa

prošlošću u našoj zemlji još dugo neće biti. Primjerice, u važećim udžbenicima za osnovnu školu u

Republici Srpskoj uopće se ne spominje, dok se relativizuje u udžbenicima važećim u kantonima sa

većinskim hrvatskim stanovništvom, gdje se naziva „najvećim stradanjem civilnog stanovništva nakon

Drugog svjetskog rata“, itd. Na drugoj strani (u Zeničko – dobojskom kantonu), 20 godina nakon zločina,

stidljivo se iznose inicijative za uvrštavanje srebreničkog genocida u nastavne planove i programe

osnovnih i srednjih škola. (Dubravka Stojanović, „Kako učiti o Srebrenici?“ Sarajevo: Školegijum, 7, 2014,

br. 7, 17-21; Todor Kuljić, „Sećanje na zločin.“ Zagreb: Novi Plamen, Demokratska misao, 2008, br. 7, 36 –

41; Marina Veličković, „Jedan zakon i tri genocida.“ Sarajevo: Školegijum, 2015, br. 13, 15-17; „U školama

učiti o genocidu.“ Dnevni avaz, XXI; br. 7279, Sarajevo, 8.11.2015, 9;

http://skolegijum.ba/static/biblioteka/5460f7b03527f_02NPPnahrvatskomejezikuzadevetogodisnjesko

leuBiH.pdf(18.11.2015).

http://skolegijum.ba/static/biblioteka/5460f7b03527f_02NPPnahrvatskomejezikuzadevetogodisnjeskoleuBiH.pdf

http://skolegijum.ba/static/biblioteka/5460f7b03527f_02NPPnahrvatskomejezikuzadevetogodisnjeskoleuBiH.pdf


164

Radom na terenu učenici prikupljaju građu (crteže, zapise i slično), a potom u

školi vrše artikulaciju stečenih znanja, sposobnosti i ponašanja. Učenici mogu napisati

članak o svojim saznanjima i objaviti ga na školskoj web stranici, u lokalnom ili

školskom listu, izrađivati modele građevina, kolaže, albume, razglednice, foto albume

sa opisima, dati komentare uz audio ili video snimak, napisati pjesme, scenarij za

televizijski dokumentarac ili priču i slično.

Interpretiranje kulturno-historijskog naslijeđa u nastavi historije

U Bosni i Hercegovini danas, državi sa čijim uređenjem niko nije zadovoljan:78

državi koja u odnosu na stav Vijeća Evrope još uvijek gradi svoj državni identitet79 i čiji

političari su deklarativno orijentirana prema europskim integracijama; državi u kojoj

oni koji baštine rezultate genocida ponosno ga disklamiraju, i državi prema kojoj

međunarodna zajednica ima paternalističko držanje, nema dvojbe da je prevažno

govoriti o karakteristikama odgoja za dinamički suodnos pripadnika međusobno

različitih kultura – interkulturalnog odgoja.80 Bosna i Hercegovina je povijesno

multietnička i multikulturna zemlja, u kojoj je potrebno, kao i u cijeloj Evropi, učenike

odgajati za interkulturalizam, jer multikulturalizam kao prisutnost različitosti nije

vrijednost po sebi, odnosno, nije dovoljna za modus vivendi, u šta su nas uvjerili i ne

tako davni krvavi ratovi vođeni između naroda koji su nekoliko desetljeća živjeli u

„bratstvu i jedinstvu“.

Iako se ne treba zanositi pedagoškim iluzijama da će škola i nastavnici razriješiti

sve izazove interkulturalizma, ipak treba vjerovati da odgojno-obrazovni proces u

kontekstu povoljne društvene klime, može doprinijeti ostvarenju interkulturalizma.81

Škola danas ne posjeduje monopol prenošenja znanja i vještina, jer je u informatičkom

društvu dobila snažne suparnike, i zbog toga se ona mora razumijevati kao mjesto koje

78 Holm Sundhaussen, “Od mita regije do “države na silu”: metamorfoze u Bosni i Hercegovini.” Sarajevo:

Prilozi, Institut za istoriju, 2009, br. 38, 12. 79Vlatko Previšić, „Izazovi interkulturalizma. – Uz temu“. Zagreb: Društvena istraživanja, Institut

društvenih znanosti „Ivo Pilar“, 1996, br. 5, 4. O poštivanju individualnih i kolektivnih prava u BiH vidjeti:

Jasminka Babić-Avdispahić, Etika, demokracija i građanstvo. Sarajevo: Svjetlost, 2005, 108-109. 80 Interkulturalizam je jedan od brojnih današnjih društvenih izazova, a podrazumijeva ne slučajno

prisustvo kultura ili suživot, već suočavanje sa problemima koji se javljaju u suradnji nositelja različitih

kultura, međusobno prihvaćanje i uvažavanje; upoređivanje različitih mišljenja, ideja i kultura. Poticanje

na razmišljanje: o razlikama, o borbi protiv predrasuda, o mirnom suživotu naroda i pojedinaca, o

jednakim mogućnostima obrazovanja, te međusobno upoznavanje, vrednovanje, etc. Supostojanje više

kultura u jednoj zajednici koje se ne susreću značilo bi pluralni monokulturalizam. To je proces koji traži

umijeće razumijevanja, usvajanja, mijenjanja i obogaćivanja postojećih znanja, vrijednosti, stanja i

sposobnosti. Takva osjetljivost se uči, nju ne donosimo rađanjem. Biti sa drugima u multikulturalnom

društvu (društvima), a ne samo pored drugih, znači ostvariti interkulturalizam. (Marino Ninčević,

„Interkulturalizam u odgoju i obrazovanju. Drugi kao polazište.“ Zagreb: Nova prisutnost. Časopis za

intelektualna i duhovna pitanja, Kršćanski akademski krug, 2009, br.1, 60 u fusnoti, 62, 63.) 81 V. Previšić, Izazovi interkulturalizma, 4.


165

uz druge izvore i posrednike znanja, treba da bude ambijent kritičke spoznaje,

vrednovanja i integracije različitih znanja, sposobnosti i vještina.82 Odgojno-obrazovni

proces u takvoj školi, ne treba biti usmjeren ka sticanju interkulturalnih spoznaja, već

orijentiran na kontinuirano učenje suživota. Interkulturalno obrazovanje se treba

fokusirati na interakcije83 i komunikacije, a ne na apstrakcije. Ovakvim modelom

obrazovanja teži se potvrđivanju autentičnih kulturnih identiteta etničkih zajednica, u

multikulturalnim društvima, jer je izvjesno da individue sa izgrađenim vlastitim

identitetom mogu razumjeti druge i različite i stvarati put stvarnom suživotu. To nama

u Bosni i Hercegovini u kontekstu interkulturalizma kao svjetskog pokreta, nameće

obavezu izgradnje bosanskohercegovačkog kulturnog identiteta, odnosno

omogućavanje završetka izgradnje (življenja), svih identiteta, svih grupa, manjina i

individua; te na temelju toga stvaranje osnove za međusobno razumijevanje i

prihvaćanje, a ne samo puko toleriranje.84 Najučinkovitiji način ostvarivanja ovakvih

odnosa jeste uvođenje interkulturalizma u obrazovanje, čiji cilj jeste da mlade ljude

učini svjesnim svog (svojih) identiteta i otvorenim za prihvaćanje različitosti.85 Škola bi

trebala pomagati učenicima da razviju znanja, vještine i sposobnosti, nezaobilazne za

život u multikulturalnom društvu: kritičko mišljenje, otvorenost, suradnju, empatiju,

prilagodljivost, poštivanje različitosti, sposobnost za komunikaciju i mirno rješavanje

konfliktnih situacija.86 Prema smjernicama Vijeća Evrope, interkulturalno obrazovanje

nije novi predmet ni novi cilj, već načelo kojim treba da su prožeti svi školski predmeti

i sve školske aktivnosti. To je nova filozofija obrazovanja, na temelju koje se izgrađuje

interkulturalistička pedagogija, koja smješta dijete u središte obrazovnog procesa i

82 M. Ninčević, Interkulturalizam u odgoju i obrazovanju, 73-76. 83 Vidjeti: Ibrahim Osmić, Komunikacije i interakcije u nastavnom procesu: sukob ili saradnja. Tuzla: GRIN.

2002, 186 str. 84 Pojam „tolerancija“ (od latinskog tolerantia - od glagola tolerare, a znači „podnositi, tolerisati“) označava

sposobnost podnošenja neugodnog, štetnog ili nepodnošljivog. Tolerancija ne omogućava integraciju

među ljudima i narodima, već stanje podnošljivosti, a takvo stanje u unutrašnjosti mozga stvara pritisak

zbog zatomljavanja negativnog odgovora na prisutnost tolerisanog; pritisak preko određene granice može

da eksplodira u pravo nasilje. Po prirodi stvari mozak brani ranije usvojene vrijednosti (stavove), koje je

stekao i protiv svoje volje. Prema tome, ako se djeci usadi mržnja prema određenim grupama, pojedincima

ili modelima života, i ako se takvo stanje ne koriguje, individua će u nekoj dobi života otkriti da mrzi stvari

ili osobe bez ikakvog racionalnog razloga. Stoga je - kroz edukaciju i odgoj - djeci potrebno omogućiti razvoj

sposobnosti vlastitog mišljenja, neophodnog za razumijevanje i prihvaćanje, a ne toleriranje tuđeg

postojanja i mišljenja. (Michele Trimarchi, Luciana Luisa Papeschi, „Od tolerancije do prihvaćanja

različitosti.“ Zagreb: Društvena istraživanja, 1996, br. 2, 321 – 329; O ambivalentnoj manifestaciji

tolerancije vidjeti u: Esad Bajtal, Za (i) protiv tolerancije. Sarajevo. Naši Dani, 1997, 253 str.) 85 Ana Sekulić Majurec, “Interkulturalizam u obrazovanju kao metodologijski izazov.” Zagreb: Društvena

istraživanja, Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar,“ 1996, br. 5, 2.

[Cf. Preporuka (2001)15 o nastavi istorije u Evropi u XXI veku, Savet Evrope;

http://www.coe.int/t/dg4/education/historyteaching/Source/Results/AdoptedTexts/Rec%282001%2

915_ser.pdf (21.10.2015)] 86 M. Ninčević, Interkulturalizam u odgoju i obrazovanju,76.

http://www.coe.int/t/dg4/education/historyteaching/Source/Results/AdoptedTexts/Rec%282001%2915_ser.pdf

http://www.coe.int/t/dg4/education/historyteaching/Source/Results/AdoptedTexts/Rec%282001%2915_ser.pdf


166

određuje da škola ne bi trebala determinirati djetetov identitet i ograničavati ga unutar

unaprijed utvrđenih značenja, nego osposobiti učenika za vlastito građenje identiteta.87

Sve gore navedeno govori o tome, šta treba uraditi da bi se ostvario

interkulturalizam, čiji ciljevi su identični u Bosni i Hercegovini i u svjetskom

kontekstu.88 Međutim, važno pitanje je: Kako uopće pokrenuti aktivnosti u tom smjeru

u našoj zemlji, uz sve njene društvene, državne i specifičnosti školskog/ih sistema?89

Najprije je potrebno definirati puteve (metode) za ostvarenje interkulturalizma.

Neophodno je da se sintetiziraju kvantitativne (znanstvene) i kvalitativne

(humanističke) metodologije istraživanja u pedagogiji, psihologiji, sociologiji,90

metodici nastave svih predmeta i nastave historije posebno; te ponude jasnije

smjernice ka ostvarenju predviđenog.

Jedan od tri različita pristupa nastavi historije u koji je ukorijenjen izraz

multiperspektivnost, jeste i ideja (pristup) o interkulturalnom obrazovanju.91 Izraz

multiperspektivnost u historiji podrazumijeva uzimanje u obzir perspektive (pogleda

na prošlost) drugog, posjedovanje sposobnosti za empatiju, razmatranje situacije iz

različitih perspektiva i naš osobni stav prožet kulturnim kontekstom (interpretiranje

učinjenog), koji također može odražavati predrasude i pristranosti. Tendencija

multiperspektivnosti jeste da bude uključujuća, integrativna i obuhvatnija od

tradicionalnog pristupa, što nas približava više poštenijem pristupu, nego istini. U

osnovi ovakvog pristupa je sposobnost učenika da samostalno analiziraju historijske

izvore, historijski misle i da dopuste, da je postojanje kontradikcija, izdvojenih

mišljenja, neslaganja i pristrasnih tačaka gledišta moguće kod svih koji se bave

poviješću.92 Samo usvajanje ovakvih mogućnosti, ukazuje nam na nesavršenost

ovakvog modela i težinu dolaska do čvrstih zaključaka u historiji (nauci, nastavi) i

javnom diskursu.

Budući da „ne postoji objektivna historija u smislu da izvještaj onoga koji piše o

povijesti u potpunosti korespondira s prošlom zbiljom - puna podudarnost između

87 Isti, 77. 88 A. S. Majurec, Interkulturalizam u obrazovanju, 2. 89 Da učenici u BiH izražavaju etničku i socijalnu distancu, autostereotipe i stereotipe naspram drugih

etničkih grupa, a koje uslovljava trenutno državno uređenje, etnocentrični i razdrobljeni obrazovni sistemi,

kao i ponašanja političara (politikastera), pokazala su istraživanja Srđana Puhala (2010/11). Ovi rezultati

indiciraju da se sveukupni odnosi moraju mijenjati. Prema tome, ukoliko se želi stvarati izvjesnija

budućnost za učenike, nužno ih je usmjeravati ka razvoju sposobnosti kritičkog promatranja sebe i drugih,

što u krajnjoj instanci treba rezultirati racionalnim prihvaćanjem drugih i razvojem suradnje –

interkulturalizma, a ne tolerancije, koja podrazumijeva nekonsenzualno suegzistiranje i potencijalni izvor

konflikata. (Cf. Srđan Puhalo, Kako opažamo druge etničke grupe i njihove članove: socijalna percepcija i

etnička pripadnost kod srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: 2013, 300 str.) 90 O prijedlozima za iznalaženje sličnih rješenja u Hrvatskoj, koja su ponuđena 1996. godine, vidjeti u: A. S.

Majurec, Interkulturalizam u obrazovanju, 2-17. 91 R. Stradling, Multiperspektivnost u nastavi iz historije: uputstvo za nastavnike, sine anno et loco, 9-11. 92 Isto, 13, 19, 35, 57, 58.


167

prošlosti i izvještaja o njoj, odnosno „povijesna istina“, ostaje tek ideal kojemu se teži.

Zato je i interpretacija neodvojivi sastavni dio svake pripovijesti o prošlome, od

znanstvenih monografija do udžbenika i popularnih prikaza povijesnih događaja, pa bi

je valjalo proučavati i u školi.“93 Zahtjev za poučavanje o interpretacijama u školama,

proizašao je iz težnji za prevencijom političke zloupotrebe školske historije. Osim toga,

ovakav pristup i metod rada može imati značajnu ulogu u razvoju misaonih sposobnosti

učenika. Prema ovakvom konceptu učenja, umjesto poučavanja učenika

(ponavljanjem) jednom ispravnom odgovoru zapisanom u udžbeniku, učenike treba

poticati na razvoj novih ideja i zaključaka na temelju različitih (većeg broja) izvora. Od

učenika ne treba tražiti da: odgovore, ponove, definiraju, opišu i nabroje, već (i) da:

analiziraju, kritiziraju, kreiraju, vrednuju i promišljaju. Šta zapravo podrazumijeva

poučavanje učenika o interpretacijama? To znači pokazati učenicima da se na temelju

istog izvora može doći do različitih, ali često podjednako vrijednih interpretacija,

ukazati im da ponakad postoji više od jednog ispravnog odgovora, pokazati im kako

razlikovati činjenice od mišljenja, kako utvrditi pretpostavke bez utemeljenja u izvoru,

odnosno kako kritički vrednovati različite izvore informacija o prošlosti. Važno je da

učenici shvate brojnost i raznolikost interpretacija (osim u historiografiji interpretacije

prošlosti se pojavljuju i u javnom diskursu: novine, politički govori, muzejske postavke,

spomenici etc.), razloge nastanka interpretacija (znanstvene, edukativne,

komemorativne etc.), te da razumiju kako vrednovati interpretacije94 (različite

interpretacije prošlosti su legitimne, ali nisu sve podjednako vrijedne). Kako je ova

vrsta poučavanja vrlo intelektualno zahtjevna za učenike, Snježana Koren je predložila

model od nekoliko koraka za učenje o interpretacijama: 1) Upoznavanje teme, 2)

Identifikacija interpretacija, 3) Analiza, 4) Objašnjavanje interpretacija i 5) Evaluacija

interpretacija.95

U suprotnom – ukoliko ne budu učili o različitim interpretacijama - učenici neće

moći razumjeti dešavanja u realnom okruženju, koja tretira kultura sjećanja kao nova

tendencija (disciplina) suvremene historiografije, a istražuje kolektivno pamćenje i

njegovu ulogu u konstrukciji identiteta. Dio kulture sjećanja jeste i revalorizacija i

historijski revizionizam povijesnih fenomena (falsificiranje, izostavljanje,

modificiranje, etc.), koji ima utilitarnu vrijednost u određenom političkom kontekstu.96

93Snježana Koren, „Poučavanje o interpretacijama.“ Zagreb: PUN, DHP, 2012, br. 20 (2), 186. 94 Nije privatljiva pretpostavka koja je raširena u okviru postmoderne, da su sve interpretacije (slike)

prošlosti podjednako legitimne konstrukcije. Potrebno je na temelju znanstvenih kriterija, razlikovati

važno od ekstraesencijalnog i trajno od efemernog. U suprotnom ćemo se suočiti sa interpretativnom

anarhijom usljed koje nećemo moći razlikovati legitimne od ilegitimnih interpretacija. (Cf. Todor Kuljić,

Kultura sećanja: teorijska objašnjenja upotrebe prošlosti. Čigoja: Beograd 2006, 8.) 95 Vidi in extenso o svakom pojedinom koraku u: S. Koren, Poučavanje o interpretacijama, 188-194. 96 O kulturi sjećanja vidjeti u: Dragan Markovina, Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja.

Sarajevo: Plejada Zagreb i University Press, 2014, 241 str.; Srđan Radović, “Istorijski revizionizam i

imenovanje javnih prostora u savremenim balkanskim društvima.” u: Politička upotreba prošlosti. Zbornik

radova. (ur. Momir Samardžić, Milivoj Bešlin, Srđan Milošević), Novi Sad, AKO, 2013, 313-331; Amra Čusto,


168

Brojni su primjeri prostornog revizionizma (njegov utjecaj na historiografiju i

obrnuto), različitih interpretacije istih događaja u udžbenicima,97 te primjeri različitog

interpretiranje i obilježavanje komemorabilnih starijih (istih u različitim ideološkim

kontekstima) i recentnih povijesnih događaja, kao primjer nepostojanja konzistentne i

trajne interpretacije povijesnih događaja i ličnosti, sa kojima će se učenici neminovno

susresti pri izlasku iz škola u našu konfuznu stvarnost.

Za realizaciju nastave u duhu multiperspektivnog pristupa, sadržaj koji nude

udžbenici je metodički insuficijentan, te nužno mora biti upotpunjen upotrebom

dodatnog nastavnog materijala.98

Nastava historije, koja bi uključivala multiperspektivni pristup i ostvarenje

interkulturalizma, zahtijeva mnogo više fleksibilnosti, vremena i nastavnih sredstava,

nego što je slučaj danas u našoj zemlji.99 Osim dovoljnog vremena, veoma je značajno

“Kolektivna memorija grada: Vječna vatra i Spomen – park Vraca.” Sarajevo: Historijska traganja (dalje

HT), Institut za istoriju , 2008, br. 1, 101-123; Todor Kuljić, “Kultura sećanja: istorijat.” Beograd: Tokovi

istorije, Institut za noviju istoriju Srbije, 2004, br. 1-2, 123-155. 97 Primjerice, u udžbenicima važećim na teritoriji BiH, ZAVNOBiH i njegove odluke se različito tretiraju,

zavisno od ideološke pozadine autora i dijela države - NPP - za koju(i) se piše udžbenik. U udžbenicima

važećim (korištenim) u dijelu FBiH sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, naglašava se (od 90-tih)

državotvorna uloga ZAVNOBiH-a. Međutim, i među interpretacijama ovih autora uočavaju se zanimljive

razlike. (Cf. Sanja Gladanac, „Slika ZAVNOBiH-a u bosanskohercegovačkim udžbenicima historije (1945 –

2013).“ Sarajevo: HT, Institut za istoriju, 2013, br. 12, 231-252; Zijad Šehić, Zvjezdana Marčić – Matošević,

Udžbenik za osmi razred osnovne škole. Sarajevo: Publishing, Sarajevo 2004, 98.) O različitim ideološko -

političkim interpretacijama istih povijesnih fenomena u udžbenicima važećim u različitim dijelovima BiH

vidjeti: Amer Obradović, Jasmin Fazlagić, “Jedna duša a nas troje.” Dani, br. 429, Sarajevo; 12.9.2005, 30-

33. 98 U ovu svrhu može se upotrijebiti nastavni materijal koncipiran u okviru 4 historijske čitanke, u kontekstu

multidisciplinarnog proučavanja povijesti: Nastava moderne historije u jugoistočnoj Evropi: dodatni

nastavni materijal. Sarajevo: CDRSEE, 2007. 99 S obzirom na nastavne ciljeve nastave orijentirane na postignuća, te neophodne aktivnosti za njihovo

ostvarenje, nemoguće je eficijentno realizirati tako koncipiranu nastavu u okviru previđenog broja

nastavnih časova. To je bilo teško i u okviru ranije planiranog (većeg) broja časova. Prema ONPPFBiH za

nastavu historije planiran je: 1 čas sedmično (VI razred), 2 (VII), 1 (VIII) i 2 časa sedmično u IX razredu.

[http://www.sobih.ba/siteoo/images/stories/galerije/Zakonska_akta/okvini%20npp.pdf (9.7.2015)]

Okvirni NPP predstavlja osnovni dio NPP koje donose resorna kantonalna ministarstva. Prema NPP koje

su donijela ministarstva u kantonima sa većinskim hrvatskim stanovništvom (2008), usvojena su po 2

nastavna sata u svim razredima osnovne škole, dok je u kantonima sa većinskim bošnjačkim

stanovništvom zastupljenost nastave historije identična odredbama ONPP; broj sati je isti ali postoje

razlike u programskim sadržajima. Ministarstva su usvojila NPP odvojeno, tako da ne postoji zvanično NPP

na bosanskom jeziku. U RS-u, planirana su po dva sata u svim razredima, osim u VI, gdje je planiran 1 sat.

U srednjim školama razlike u broju sati i nastavnih sadržaja su još izraženije, itd.

Pored diskordantnih rješenja vezanih za broj nastavnih sati, na Okruglom stolu sa temom „Nastava

historije u školama u Bosni i Hercegovini“ (12.5.2011), održanom u Sarajevu, uočen je niz drugih problema

u okviru nastave historije u osnovnim i srednjim školama i na fakultetima: neusklađenost obima i strukture

nastavnih sadržaja (etnocentrični i hronološki prikaz) sa postavljenim obrazovnim ciljevima,

nekompatibilnost udžbeničkih sadržaja sa zahtjevima nove metodike koja potencira razvoj vještina

učenika, nepostojanje adekvatnog udžbenika za srednje škole, nepostojanje adekvatnog koncepta

http://www.sobih.ba/siteoo/images/stories/galerije/Zakonska_akta/okvini%20npp.pdf


169

uskladiti ciljeve i zadatke nastave historije sa znanstvenim rezultatima, sa kojima bi

generalno trebali biti usklađeni i ciljevi i zadaci obrazovanja uopće, a ne sa ideološko-

političkim potrebama vladajućih režima. Sve pozitivne i negativne strane prisutne u

historiografiji,100 utiču na razvoj svijesti i sposobnosti učenika, preko udžbenika i

stručnog usavršavanja nastavnika, loša metodička obuka nastavnika na fakultetima (ne proučavaju se novi

metodički pristupi – multiperspektivnost - ili ne dovoljno), nezastupljenost lokalne povijesti u nastavi

(učenici više znaju o civilizaciji Inka, o starim Grcima i Rimljanima i sl., nego o prošlosti svog mjesta) etc.

Konsekventno tome su i ostvareni (najlošiji) rezultati naših učenika na međunarodnim testovima.

Primjerice, rezultati 4329 učenika iz BiH, ostvareni na TIMSS takmičenju (2007) u okviru prirodnih nauka

i matematike bili su najlošiji u regionu i ispod međunarodnog prosjeka. (Cf. Јелена Калинић, „PISA за

почетнике.“ Sarajevo: Školegijum, 2015, br. 14, 33-35) Ukoliko se zaista namjeravaju razviti historičarske

vještine kod učenika, uz upotrebu različitih izvora i samostalan učenički rad, te općenito ostvariti sve

vrijednosti nastave historije, onda je već izvjesno da planirani broj sati nije dovoljan, da je nužna primjena

novih standarda u izradi udžbenika i uvođenje novih metoda rada, kao i intenziviranje stručnog

usavršavanje nastavnika etc. Ovo su neki od „Prijedloga za podizanje kvaliteta nastave historije u školama

u Federaciji Bosne i Hercegovine“, usvojenih na pomenutom skupu, prema čijoj realizaciji u skorije vrijeme

smo jako skeptični. (Materijale sa skupa vidjeti u: „Okrugli stol Nastava historije u školama u Bosni i

Hercegovini“, Radovi Filozofskg fakulteta u Sarajevu, knj. 2, Sarajevo, 2012, 107-180, http://www.ff-

eizdavastvo.ba/SerijskepublikacijeHistorija.aspx (25.7.2015) 100 Historičar Muhidin Pelesić, između ostalog, u omnibus studiji (2009), opisao je stanje

bosanskohercegovačke historiografije 60-tih godina XX stoljeća, čije je začeće evidentirano u 19. stoljeću,

a koju su komunisti institucionalizirali i učinili punoljetnom. Ona je, naravno, bila politički kontrolirana,

međutim, ideologija je izgubila bitku sa znanošću, tako da ukupni do sada poznati znanstveni rezultati

ukazuju, da već 1960-ih godina, bosanskohercegovačka historiografija nije bila sluškinja režima. Za razliku

od tog vremena, Pelesić navodi da je danas u BiH, na sceni nekorisna i politički zahtjevana revizija povijesti.

Među bosanskohercegovačkim historičarima postoje danas tri vrste: rijetki koji nude nove uvide u

historijska znanja do tada poznata, oni koji prezentiraju nove činjenice na tradicionalan način i treći (takvih

je nažalost najviše) koji karikaturalno skiciraju važne historijske teme i kao na pijaci prodaju nam ih kao

„historiju“.

Četiri godine ranije (2006), historičar Husnije Kamberović je naveo da naša historiografija zaostaje iza

modernih svjetskih trendova: po izboru tema (preovlađuju teme iz nacionalne povijesti), metodološkim

pristupima (dominiraju tradicionalni pristupi) i po stanju kadrova – velika je usitnjenost institucija i

pomanjkanje zajedničkog rada itd. U BiH ne postoji historiografska škola, nemamo historičara koji je

utemeljio dobar koncept, i koga bi slijedile nove generacije historičara. Imamo nekoliko kvalitetnih

historičara, ali se ne piše o svakodnevnom životu, gender history i oral history; razdoblje nakon 1945.

godine nije istraženo i posebno nemamo istraživača koji se bave najnovijom poviješću – ratove i genocid

istražuju ljudi koji se primarno ne bave historijom. Struka je zakazala i na polju pisanja udžbenika etc.

Podijeljenost po etnonacionalnim linijama u društvu, rezultirala je postojanjem tri paralelne

etnonacionalne historiografije (koje također nisu dobro razvijene) što onemogućava zajednički rad i

profesionalizaciju historiografskog rada. Međutim, postoje pojedinci koji su samo historičari i ne uklapaju

se u takve političke matrice. Ipak, podjela se nazire - ako ne eksplicitno – prema naslovima tema i

interpretacijama.

Očevidno je, bosanskohercegovačka historiografija je ostala po strani od suvremenih svjetskih tokova

razvoja historiografije. Na početku XX stoljeća rađala se „nova historija“ koja je namjeravala historizam i

pozitivizam (događajnu historiju), zamijeniti analitičkim pristupom. Grupa oko časopisa Annales, nakon

rata bila je najpoznatija u svijetu. Njihova težnja ka obuhvatanju što više područja društvenog života

(totalna povijest), nije uspjela, završila je atomizacijom historije na niz poddisciplina koje nemaju ništa

zajedničko. Treća generacija analista se vratila pripovijesti i proučavanju ljudi nasuprot impersonalnih

http://www.ff-eizdavastvo.ba/SerijskepublikacijeHistorija.aspx

http://www.ff-eizdavastvo.ba/SerijskepublikacijeHistorija.aspx


170

nastavne prakse u osnovnim i srednjim školama. Svrha onoga što otkriva historiografija

je u tome da bude prihvaćeno. Iz tog razloga je važno uspostaviti funkcionalnu vezu

između znanosti i školske nastave historije, koja određuje nivo historijske pismenosti

populacije. Nastava historije, kao i historiografija, ne mogu se optimalno razvijati bez

uspostavljanja trajnog dijaloga. Nastava historije se mora vraćati znanosti zbog

provjere objektivnosti i tačnosti nastavnog sadržaja i radi razvijanja historijskog

mišljenja.101 U pogledu određivanja ciljeva nastave historije, može se reći da je

uobičajeno da se historijsko obrazovanje instrumentalizira, to jeste da se legitimira

kroz svoju socijalnu ulogu, pri čemu oni koji uređuju školski kurikulum određuju

tradicije i aspiracije u ime društva, a što je svojstveno totalitarnoj državi. Znanstvenoj

historiografiji je stran koncept uniformne historijske predstave. U otvorenom društvu,

socijalne aspiracije pojedinaca su (razumljivo) raznovrsne. Socijalizirajuća funkcija

historije može „otkriti“ društveno utemeljenu istinu, ali ne znanstveno utemeljenu, što

u konačnici predstavlja manipulaciju ili (i) falsificiranje povijesti. Dalje, važno je znati

procesa. Struja oko časopisa Annales nije više avangardna - kako se nekada doživljavala - danas ima četiri

generacije različitih orijentacija. Na početku XXI stoljeća pojavljuje se kao najradikalniji suvremeni diskurs

u znanosti – postmodernizam – čiji radikalni predstavnici odriču mogućnost spoznaje povijesne zbilje

kritičkom upotrebom izvora, koje ne dijele na primarne i sekundarne. Uvedeni su novi pojmovi: diskurs,

decentracija i dekonstrukcija. Realnost se osniva samo na jeziku, istina u objektivnom smislu je iluzija;

protiv su pisanja velikih pripovijesti, okreću se mikrohistorijama etc. Ipak, niz postmodernističkih kritika

može biti poticajan, i o njima treba promišljati. Prema ovom diskursu, historiografija ne mora biti

utemeljena na metodološkoj praksi, nego može koristiti različite postupke podložne stalnoj raspravi. Neki

historičari prihvataju dio postmodernističkih kritika, dio odbacuju, a sa druge strane zagovarači ovog

pristupa nemaju identične radikalne stavove itd. Uzimajući sve u obzir, može se zaključiti da naša

historiografija nije potpuno spoznala ni zahtjeve strukturalne historije, a u svijetu je akcentirana

poststrukturalistička struja, o kojoj se (u BiH) u historiografskim radovima ne raspravlja, niti prevode djela

koja obrađuju ova pitanja. Historičari u BiH, dominantno se bave političkim temama, i ne bave se (ili ne

dovoljno) historiografskom metodologijom čije razvijanje je neophodno za postojanje znanastvene

historiografije. [Cf. Muhidin Pelesić, „Oblikovanje i rastvaranje života u eliksiru vremena (omnibus-studija

o modernoj historiji) ili glasine o začeću historijske znanosti u ideološkom zagrljaju i njihovo utapanje u

brzacima istine.“ Sarajevo: HT, Institut za istoriju, 2009, br. 4, 127-198; H. Kamberović, Historiografija u

Bosni i Hercegovini u službi politike. Zagreb: Srednja europa, 2012; H. Kamberović, „O glavnim problemima

historije Bosne i Hercegovine.“ Sarajevo: Prilozi, Institut za istoriju, 2006, br. 35, 217-222; Dubravko

Lovrenović, Upad parahistoriografije u prostor historiografije,

http://old.stanak.org/index.php?option=com_content&view=article&id=362:interview1&catid=1:vijesti

&Itemid=91 (26. 10. 2015); Mirjana Gross, „Dekonstrukcija historije ili svijet bez prošlosti.“ Zagreb:

Historijski zbornik, 2009, br. 1, 165-195; Zdenka Janeković Römer, „Povijesna spoznaja i metodologija

povijesti u postmoderni.“ Zagreb: Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, 1999/2000, br. 32-33, 203-221, M.

Gross, „Plaidoyer za profesionalnu historiografiju.“ Zagreb: Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, 1996, br.

29, 7-10; Keith Jenkins, Promišljanje historije. Zagreb: 2008; Вељко Станић, „Француска историографија

у XX веку – изазов мултидисцплинарности.“ Београд: Синтезис, Центар за хуманистичке науке

„Синтезис,“ Центар за интердисциплинарне студије Балкана, 2009, бр. 1, 213-217.] 101 Više o tome vidjeti u: Sima Ćirković, “Metodologija istorijske nauke i metodika istorijske nastave.”

Zagreb: Pouk zgodovine/ Настава историје/Nastava povijesti/Настава по историја, Školska knjiga,

1991, br. 1, 7.

http://old.stanak.org/index.php?option=com_content&view=article&id=362:interview1&catid=1:vijesti&Itemid=91

http://old.stanak.org/index.php?option=com_content&view=article&id=362:interview1&catid=1:vijesti&Itemid=91


171

da manipuliranje historijom teži pedagoškom neuspjehu, jer mladi kritički umovi

odbijaju prihvatiti neutemeljenu liturgiju, te se tako socijalizirajući zadatak nastave

historije može pretvoriti u svoju suprotnost.102 Znanstvenik i učenik trebali bi biti

usmjereni u cilju sticanja istinskog znanja, gdje su znanja na stolu znanstvenika i u

učionici potpuno istovjetna.103 Vrijednosna orijentacija nastave historije se različito

razumijeva. Međutim, zanimljivo je mišljenje da opće i temeljne vrijednosti (poštovanje

života, osobnosti, težnja istini i slobodi, i slično), u interpretaciji i cilju, zaslužuju da

budu stavljene iznad parcijalnih interesa pojedinih društava.104 Vrijednosno

orijentirani pristup može politizacijom da povrijedi prirodu historijskog znanja,

zasnovanog na kritičkom i stalnom provjeravanju.105 O upotrebi kulturno-historijskog

naslijeđa u nastavi historije, u pomenutom kontekstu profesor Kožar piše: „Posebno i

važno (...) je pitanje pravilne selekcije kulturno-historijskog nasljeđa, u smislu da je ono

stvaralački produktivno za odgojno- obrazovni proces, a ne da ostavlja nedoumice i

nesporazume i da utiče na stvaranje pogrešne, često od vladajućih režima profilirane

predstave o prošlosti.“106 Naravno, selekciju nastavnih sredstava treba vršiti struka,

kao što treba učestvovati i u kreiranju nastavnih planova i programa; u koju aktivnost

nije dovoljno uključena. Shvatanja po kojima bi upotreba kulturno-historijskog

naslijeđa u nastavi historije vodila tradicionalizmu (konzervativizmu), ksenofobiji i

atavizmu ne korespondiraju sa empirijski potvrđenim primjerima. Empirijski je

dokazano da afirmacija tradicije, ne isključuje otvorenost i prihvatanje drugog, kao i to

da apsolutizacija tradicije i hipostaziranje vlastite autentičnosti okamenjuju

uspostavljeno stanje u društvu i smanjuju mu životnu snagu.107 Suprotnost ovoj

krajnosti, činilo bi potpuno potiskivanje tradicije usljed reformiranja obrazovnog

sistema, kako se dogodilo u Japanu, gdje su se usljed modernizacije društva nakon

1860. godine izgubili tradicionalni modeli obrazovanja primjenjivani u tenarai-juku

školama, što je rezultiralo time da se sve više ljudi danas vraća tradicionalnim

modelima obrazovanja, tražeći adekvatnu zamjenu nepotpune moderne školske

edukacije.108

102 Snježana Koren, “Iz strane literature.” [Prijevod dijelova knjige: Sirkka Ahonen, Clio Sans Uniform: A

Study of the Post-Marxist Transformation of the History Curricula in East Germany and Estonia, 1986-1991,

Academia Scientiarum Fennica , 1992.] Zagreb: PUN, DHP, 2006, br. 7 (1), 95-97. 103 Isti, 98. 104 S. Ćirković, Metodologija istorijske nauke, 15. 105 S. Koren, Iz strane literature, 97. 106 A. Kožar, Uloga kulturno-historijskog nasljeđa, 55. 107 Lino Veljak, “Multikulturalnost: bjelosvjetska iluzija ili uvjet opstanka civilizacije.” Sarajevo: Forum

Bosnae, Međunarodni Forum Bosna, 1999, br. 6, 24. 108 Hiroyuki Numata, “Šta su djeca izgubila modernizacijom edukacije: komparacija iskustava u Zapadnoj

Europi i Istočnoj Aziji.” u: Komparativna edukacija: nastavak tradicija, novi izazovi i nove paradigme.

Zbornik radova. (ur. Mark Bray), prevela Nada Hrasnica, Sarajevo: Conectum, 2007, 241-263.


172

Ciljeve nastave historije treba odrediti karakter historijskog znanja, a ne neka

vanjska ideološko-politička svrha. Ovaj prijedlog nije praksa u totalitarnim režimima,

kao ni u pseudodemokratskim kakvi su formirani u Europi nakon pada komunizma.109

Zaključak

Kulturno-historijsko naslijeđe u Bosni i Hercegovini danas, generalno nije

adekvatno zaštićeno i nedovoljno se upotrebljava u nastavi historije, i pored toga što

njegova upotreba u nastavi ima dvostruku vrijednost: razvija perceptivne sposobnosti

učenika (podiže kvalitet nastave) i njihovu svijest o značaju kulturne baštine (pozitivno

usmjerava njihov odnos prema kulturi). Uloga historije u izgradnji uniformnog

identiteta nije svojstvena demokratskom režimu i multikulturnom društvu, a u

suprotnosti je i sa ciljevima interkulturalizma.

Selekciju kulturno-historijskih izvora kao nastavnih sredstava i njihovu

interpretaciju u nastavi historije, možemo vršiti jedino smještajući ih u kontekst

opisanog multiperspektivnog pristupa; ako se želimo približiti realitetu proučavanog

perioda, odnosno, znanstvenom poučavanju i učenju. Takav pristup je conditio sine qua

non izbjegavanja opasne zloupotrebe povijesti i razvijanja sposobnosti učenika za

uočavanje istinskog značaja kulturno-historijske baštine, generalno u antropopovijesti

i posebno u Bosni i Hercegovini.

109 S. Koren, Iz strane literature, 101-102.


173

Kimeta BUŠEVAC, prof.

JEZIK DNEVNIKA AHMEDA HAMDI ALIEFENDIĆA (1905. – 1930.)

Sažetak

U našoj zajednici kao i u većini zajednica u Bosni i Hercegovini svakodnevno

„susrećemo“ svjedočanstva opstojnosti naše domovine, njene historijske i kulturne

prošlosti koju nikako ne smijemo zanemariti, a kamoli zaboraviti. Dnevnik Ahmeda

Hamdi Aliefendića je svojevrsno svjedočanstvo o postojanosti jednoga naroda i njegovog

jezika, koji je determiniran prostorom na kojem bivstvuje i vremenom u kojem živi.

Narodni stvaralački duh uobličen je jezičkim izrazom koji predstavlja onu sponu koja

svjedoči o dinamičnom kretanju i razvoju bosanskoga jezika.

Jezik je društvena pojava, on je nezamjenjivo sredstvo općenja unutar društva i van

njega. Jezik je jedno od glavnih, ako ne i glavno kulturno obilježje naroda: u njemu je

čitava jedna materijalna i duhovna historija naroda. Koliko god je jezik prije svega

sredstvo komunikacije, on je jednako i vid nacionalne identifikacije. U njemu je čitava

kultura, historija i svijest naroda o sebi, bolje reći kolektivna podsvijest o svojoj prošlosti

i sadašnjosti, pa možda i budućnosti. Narod sebe čuva nigdje drugdje do u svom jeziku i

zato niti tog jezika ima bez naroda, niti naroda uopće ima bez njegovog jezika. Dakle,

jezik je najizvornije i najtrajnije dobro naroda, a odnosom naroda prema svom jeziku

uveliko se mjeri i odnos toga naroda prema samome sebi – Bilo je sve ono što je zapisano,

a ono što nije zapisano, toga ni bilo nije. U radu su analizirane neke jezične osobitosti

Dnevnika, najinteresantnija grafijska, fonetska, morfološka te sintaksička obilježja.

Leksika će potvrditi tezu o bosanskim, turskim, germanskim ili elementima iz drugih

jezika i njihovu šarolikost. Analizirana su i pisma koja su korištena, a posebno je

interesantna upotreba bosančice i arebice, te je urađena transliteracija. Ukazano je i na

stilska obilježja koja su evidentna (kur'anski stil, datiranje događaja po hidžretskim

godinama, upotreba fraza, sentencija i sl.). Dnevnik sadržajno nudi dosta informacija o

historijskim dešavanjima u Janji i Bosni i Hercegovini uopće, zatim informacije o ljudima

i uslovima života ljudi tog doba, te o jeziku i njegovim karakteristikama.

Dnevnik Ahmeda Hamdi Aliefendića pruža dosta materijala za podrobnija

istraživanja. Takođe leksičko bogatstvo Dnevnika te antroponomijska građa nude

mogućnost detaljnijih istraživanja. U okviru proučavanja jezika dnevnika nastojale su se

dati početne smjernice za eventualna kasnija proučavanja.

Ključne riječi: dnevnik, jezik, pisma, bosančica, arebica, leksika


174

Osnovne karakteristike dnevnika

Ahmed Hamdi Aliefendić je rođen 26. aprila 1881. godine (1299. po hidžretu).

Pohađao je medresu i mekteb pri Džedid džamiji u Janji. Obrazovao se, kako i sam piše,

„gledajući ćitabe i 'Behar' i čitajući knjige, novine i romane“. U mektebu je podučavao

djecu, učestvovao je i u društvenom životu Janje i u Dnevniku su česti komentari na

zbivanja o kojima govori. Bio je slabog zdravlja i često je poboljevao. Umro je 30. marta

1930. godine.

Dnevnik, original, čuva unuk Ahmet Aliefendić, sin petog djeteta Kasima. Dnevnik

se kao naslijeđe prenosi na muške potomke porodice Ahmeda Hamdi Aliefendića. Pisan

je od 1905. do 1930. godine, kada Ahmed Hamdi Aliefendić umire i posljednju

zabilješku u Dnevniku pravi Alija Aliefendić, brat Ahmeda Hamdi Aliefendića. Dnevnik

je pisan u bilježnicu, računsku trgovačku knjigu dugovanja i potraživanja – tefter

(defter, m. grč.), tvrdo koričenje formata 14,5 x 29,5 cm. Na koricama i unutrašnjoj

strani teftera stoji latinični natpis Dnevnik 1900., ali odmah ispod tog natpisa je

bosanični natpis te oznaka za svezak i godina početka pisanja označena rimskim i

arapskim brojevima.

Sl. 1. Dio korice dnevnika

Dnevnik Ahmed Hamdi Aliefendić počinje pisati 31. decembra 1904. što

saznajemo iz predgovora koji je dat na četiri označene stranice. U Predgovoru navodi

da se ono što ima reći odnosi na vrijeme od 1881. do 1905. godine. Potom ističe da

dnevnik počinje pisati u „podpunom zdravlju i priličnom zadovoljstvu, a u kakvom ću ga

halu završiti to samo Svemogući Allah znade“. Potom Ahmed Aliefendić daje informacije


175

o svom rođenju, te rođenju braće i sestara, smrti, školovanju, tj. o dešavanjima do 1905.

godine. Već u Predgovoru uočavamo da je Aliefendić osoba koja je prilično pismena za

vrijeme u kome je živio. On i sam navodi da je u „nauci dobro napredovao i odličan bio“.

Nakon Predgovora, na ponovo od 1 numerisanim stranama sa početkom od

prvog januara 1905., slijedi hronološko zapisivanje određenih informacija koje ja autor

smatrao bitnima. Za mjesec januar 1905. godine autor izdvaja četiri dana (1., 2., 6., i 20.

januar). Bilježi i zemljotres, zelzelu (6. januara 1905.). Na istoj stranici u februaru

mjesecu uočavamo da autor uz latinicu upotrebljava i drugo bosansko pismo –

bosančicu. Bosančicom je ispisano ime učitelja i razlog njegovog odlaska iz Janje.

Transliteracija bosaničnog teksta sa strane 1:

4/II Danas je odputovao učitelj Ago

Bešlagić u Gornju Tuzlu

tudi je premješten.

U riječima Ago i Bešlagić pojavljaju se i dva grafema koja nisu bosanična, to je

štampani latinični grafem g te ćirilični grafem ć (ћ). Tako je i u ostalim primjerima.

Osim u ovom slučaju Aliefendić je bosančicu koristio u još nekim slučajevima. Na

osnovu izvršene transliteracije može se zaključiti da je razlog tome bila želja da se

sadržaj napisan bosančicom „sakrije“ od radoznalaca.

Bosančicom je ispisan tekst koji govori o svađi sa ženom (u cijelom dnevniku

samo u tim slučajevima se spominje njegova žena, str. 3), zatim o ženi njegova brata

(str. 33.), te o zarađenom novcu koji je prilikom predaje hatmi dobijao (str. 40., 41., 43.),

a na 48. strani dnevnika bosančicom je ispisan dio rečenice koji govori o Mula Aliji ef.

Sadikoviću.


176


7/IV Danas sam se posvadio sa ženom

pa je pobj(e)gla ali mi je punica

naj gore kriva ko „lopov“.

24/IV Danas je došla žena. Nemogoše

proći, kako hćedoše.

Ne bi na „pasiju“.


Žena mu je otišla još u sredini marta. Ali opet šta ja znam može biti, da je on baš zato

sretan – što je otišla, u dragog se Allaha uzdam da će mu dati sreću, dok je u svoje mlado

doba, bio u bihuzurluku.


177


Došlo mi je u novcu 10 kruna. 2. hatma.

Bilo je 200 djece. Bilo mi je u novcu 6 kruna.

1908. Dijelili su somune i komad šećera. Bilo je 220 djece tudi sam dobio 6 k.


178


Te mu je riječi odobrio i potvrdio Arif čauš Halilović, koji je prije nekoliko godina bacio

tuhme na našeg velevrijednog Mula Aliju ef. Sadikovića da ga je zateko sa cigankom.

(...) Mehmed mujezin je opet idući da raskopa u medresi učenje iznio na Mula Alijine sovte

da su livataluk činili.

Osim bosančice u Dnevniku je zastupljena i arebica. Arebica je kao pismo

karakteristična za Bosnu i njezino naslijeđe. Skupa sa primanjem islama širilo se i

arapsko pismo, koje se intezivno uči u vjerskim školama. Koliko god je bilo relativno

lahko savladati tu grafiju, toliko je teško bilo ovladati arapskim jezikom. Čisto praktični

razlozi uslovili su manir pisanja arapskim pismom na svome jeziku. To je bio

svojevrstan iskaz osobene jezičke simbioze između grafije jednog jezika s drugim

jezikom, sa njegovom govornom formom. Time se čuvala veza sa maternjim jezikom, a

i sa arapskim pismom, kao dominirajućim u islamskom svijetu. To je bio znak

spontanog spoja između bazne kulture i one novije koja je pustila duboke korijene u

Bosni, najvećim dijelom prenošena islamom, tj. Kur'anom, kao temeljnim djelom

islamske duhovnosti. Velik dio stanovništva u Bosni služio se arebicom.

Ahmed Aliefendić u svom Dnevniku koristi arebicu u situacijama kada želi opisati

neki mio događaj, vlastitu sreću. Tada se uz latinični zapis pojavljuje i arebica što nam

govori da je Aliefendić bio jedan od učenijih ljudi tog vremena.

Bosanski jezik je kroz pisane forme arebice pokazivao i neke svoje osobitosti,

uslovljene dijalekatskim a i literarnim procesima. Arapsko pismo u Bosni s vremena na

vrijeme je u ponečemu mijenjano i adaptirano. U historiji bosanske arebice zapamćene

su mnoge pravopisne reforme tog pisma. Takve reforme odražavale su kontinuitet

razvoja bosanskoga pisanog jezika i težnju da se orijentalna grafija prilagodi domaćem

jeziku što se može vidjeti i iz navedenih primjera arebice.


179

Arebica Latinica

Za 1905. godinu Aliefendić uglavnom u Dnevniku upisuje ona dešavanja koja su

primijećena okom čovjeka koji živi u bosanskoj sredini na granici sa Srbijom. On bilježi

vremenske promjene (studen, kiša, vjetar, zemljotres, suša i sl.), takođe i kulturna

dešavanja (priredbe, proslave, obilježavanja vjerskih praznika i sl.). Kao bitan događaj

navodi i prolazak automobila kroz Janju, dolazak hadžija iz Mekjeimukjerreme.

Aliefendića zanimaju i cijene, on brine o troškovima koji su zadesili mještane, prati

školovanje djece, u školi i mektebu, sa „viđenijim“ ljudima razgovara „o napretku Islama

i pjesništvu it.d.“. Njega pogađa ne samo lična nesreća, nego i nesreća njegovih komšija

i prijatelja:

„Dogjem kući, dijete, Zuhra leži a kod nje Alija sjedi više ni kog nejma. A u

Dahmaginoj avliji se čuje plač i figanj iz sedam grla to jes tako tugaljivo i strašno da

poletjela suza i iz drveta i iz kamena.(...) Eh kako bi mi onda moje djete bilo na hateru

spram njihove žalosti.“

U svom dnevniku Ahmed Aliefendić ne iznosi samo hronologiju dešavanja, nego lijepim

bosanskim jezikom priča i opisuje događaje. Iz Dnevnika saznajemo o izgradnji novog

mekteba (26. 08. 1905.), o pomračenju sunca (30. 08. 1905.), kopanju bunara (02. 09.

1905.).

Aliefendić redovno čita Behar i u Bijeljini uvezuje izdanja, objašnjava koliko je

imao roda žita, kukuruza i kako vrijeme utiče na posao i raspoloženje čovjeka.

Od početka rada novog mekteba Aliefendić bilježi i hatme koje su učene i navodi

imena onih koji su „hatmu činili“ kao i broj prisutne djece. (170 djece na hatmi Zejda

hanume, Dahmage Hadži Rešića kćerke, 27. 10. 1905.). Pribilježeno je i da je Drina plavila


180

Janju više puta (1896., 1903., te 1905. godine). Svi vjerski praznici od 1905. su

zabilježeni jer je to posebno vrijeme kada „...dani i noći bijahoše vrlo živahni i veseli“. Uz

dokumentovano iznošenje dešavanja Aliefendić ubacuje i interesantne priče, kao što je

priča o Srbijancu koji se uplašio „turske vojske, trempeta i topova“. Takođe on govori

koji je njegov „povod za naukom“.

Na stranama 34. – 37. u dijelu „Šta se je dogodilo 1907 – 1908. godina“ Aliefendić

piše o „promjenama za našu milu domovinu, dragu nam Bosnu i Hercegovinu“. On poput

historičara analitičara govori o dešavanjima u našoj zemlji, o smjeni turske i

austrougarske vlasti te zainteresovanosti Srbije i Crne Gore za naše teritorije.

16. februara 1909. godine bilježi da je u Janji proradio i poštanski i telefonski

ured. “Do Bjeline se na telefon javlja a odanle se brzojav nastavlja sa teligrafom.“

Od vlasti je zabranjeno na svadbama pucati „jerbo je prilika ratu“.

18. februara 1909. godine „U Carigradu je svrgnut veliki vezir sadrazam Ćamil

paša a to je zato kako novine glase što je prigovarao sa austrijskim konzolom

Pallaviciniom za naregjivanje iz megju Turske i Austrije za odštetu Bosne i Hercegovine i

bio je je gotovo teslimio za 54 000.000.kruna...“. Historijska dešavanja utiču i na

dešavanja u Janji i Ahmed Aliefendić iz „svog ugla“ piše i o tome.

U Dnevniku je zabilježena i pjesma koju mu iz Sarajeva telegramom šalje brat Alija

u povodu rođenja sina Kasima. Aliefendić ne govori samo o lijepim dešavanjima u svojoj

porodici, nego navodi i sve tužne trenutke svog života, bolesti, smrti i sl. On je pisao i o

bolesti goveda – štaliji koja je vladala cijelom Posavinom.

Od strane 54 Aliefendić piše o događajima od septembra 1909. do 1912. godine. U

ovim dijelovima Dnevnika on piše o svome bratu Aliji – njegovom odlasku u Sarajevo,

boravku u medresi, učenju i zaslugama koje je uživao kao jedan od najboljih đaka.

Takođe piše o svom boravku u Sarajevu kada je posjetio brata, obilascima grada,

posjetama šerijatskoj školi, uredništvu Gajreta i Muallima, muzeju, džamijama i drugim

znamenitostima. Piše i o susretu sa pjensikom Šemsudinom Sarajlićem te o poznanstvu

sa drugim uglednim osobama. Po završetku medrese (juli 1911.) Alija se vraća u Janju.

O situaciji u Kotarskom vakufskom povjerenstvu u Bijeljini, te službama na koje

su raspoređivani školovani, Ahmed piše s pozicije brata Alijinog – prema kome je

učinjena nepravda jer nije kao najbolji đak dobio mjesto koje zaslužuje. Potom

Aliefendić piše o dešavanjima u Janji, i o sukobu u mektebu.

O izborima u Janji provedenim kada je u Bosni i Hercegovini proglašena vakufsko-

mear(i)fska autonomija (koncem 1912.) Aliefendić piše detaljno.

I 1913. godinu on počinje sa „neugodnom vjesti“. Ponovo govori o zategnutim

odnosima među članovima džematskog medžlisa te tužbi svoga brata Alije. Tu spominje

i naredbu o vakcinisanju (pelcovanju) jer su „u inozemstvu zavladale neke crne ospice i

mnogo se od njih mre“.

4. marta 1913. godine zabilježio je Ahmed Aliefendić da je „prije podne prošao

Austrijski Ejroplan otkud od Save duž uz Drinu. Otisao je granicom do Kozluka pa se je

vratio na trag nakon jednog sahata. (...) bio se je izdigao visoko, pa je izgledao poput orla.


181

Ali je imao veliku tutnjavu poput Automobila. Da nije bilo hlupe, nebi nitko znao da je

Ejroplan...“

U opisu 1913. godine govori o krizi koja je zavladala „ušljed balkanskog rata“, o

strahu od kolere, o padu Skadra Crnogorcima u šake, te o mobilizaciji i dolasku vojske

u Janju. Amhed priča o koleri koja je u Janji evidentirana polovinom augusta 1913. g.

Prva žrtva je bio Jovo Cvjetinović iz Brzave. Takvo stanje je trajalo do konca septembra

1913. g. Nakon ovih zabilješki Ahmed Aliefendić upisuje podatke o rođenju djece.

Takođe je zabilježio (25.10.1917.) da je poginuo na talijanskom bojištu njegov dost

Husejn Gruhonjić. Pribilježio je i smrt majke (28.06.1918.). Dalje Aliefendić zapisuje

datume rođenja i smrti svoje djece i oca.

Zabilježio je da je 4. novembra 1918. godine iz Janje izašla austrijska vojska, a 5.

novembra je „unišla srpska komita“. Pred kraj Dnevnika Ahmed Aliefendić piše o Arifu

Tamburiji, pehlivanu. Događaj o kojem govori se zbiva 1., 2. i 3. novembra 1929. godine

kada je u Janji boravio Tamburija sa svojim pomoćnicima. Tu su i fotografije pehlivana.

Dnevnik završava Alija Aliefendić, brat Ahmedov, 1. aprila 1930. godine. Ahmed

Hamdi Aliefendić je umro 31. marta 1930. godine.

Na posljednjim stranicama Dnevnika Ahmed je pribilježio: „Tarihi rogjenja moga i moje

djece“.

Zaključak

Jezik Dnevnika odlikuje i neke čisto bosanske crte. One se s pravom mogu

smatrati i osobinama bosanskoga književnog jezika, zato što pripadaju književnome

funkcionalnom stilu.

U izrazu Ahmeda Aliefendića prisutni su dijalektizmi uže rasprostranjenosti, ali i

dosta različitih općih dijalektizama, koji se mogu smatrati književnim odlikama našega

jezika, koji je zasnovan na bošnjačkom govornom naslijeđu, naročito naslijeđu

bosanskih čaršija, centara bošnjačke kulture i nosilaca jezičkog kontinuiteta.

Tako su u Dnevniku prisutni fonetski dijalektizmi:

- različita gubljenja suglasnika: šenica, tudi, pone, to jes, trefi, janje,...

- grupa hv daje f: ufati, fala, prifatiše,...

- različite suglasničke asimilacije i disimilacije: odavle, potlje, nekije, igda,...

- prijelaz že > re: more bit

- dosljedna upotreba sonanta j u svim položajima: nejma, mejhana, jerbo, fijaker,...

- sonant r u prijedlogu: bez > brez

Javljaju se i morfološki dijalektizmi:

- zamjenica vas (sav): u negjelju vas dan padala,...

- glagolski oblici: ovariše (pogoditi), naljegla vojska (naišla vojska),,...


182

Od leksičkih dijalektizama uočavamo:

- pokazna zamjenica to: to, eto, oto

- mjesni prilog tu: tudi, tude, tudije;

- prilozi: doli, obdan, plaho, ovud, ozgor,...

Iščitavajući i proučavajući sadržaj Dnevnika Ahmeda Hamdi Aliefendića možemo

istaći sljedeće.

Dnevnik sadržajno nudi dosta informacija o historijskim dešavanjima u Janji i Bosni i

Hercegovini uopće.

Takođe nam Dnevnik može pružiti dosta informacija o ljudima i uslovima života

ljudi tog doba.

U Dnevniku je zabilježen znatan broj imena, najčešće muslimanskih, mada se

spominju i imena onih koji su u to vrijeme živjeli u Janji ili koji su dolazili u vezu sa

događajima o kojima je Aliefendoć pisao. Uz imena često se navode i zanimanja tih

osoba ili neka druga karakteristika. Dakle, zanimljiva je antroponimijska građa,

onomastika uopće.

Aliefendić spominje i naselja, mahale i dijelove zemljišta.

Događaji, a naročito vjerski praznici, te rođenja ili smrti su datirani po

hidžretskim godinama:

„Rodio sam se 1299. po hidžretu, (1881. 26. aprila).“ (str. 1)

„...umre 22. aprila 1900.g. (23.zilhižeta 1317.g.)“ (str. 2)

„Rodila mi se hći Zuhra 24 januara 1901. (1319. 5 ševvala) po hidžretu.“ (str. 3)

„Na 6. aprila 1903. (9. Muhar. 1321. rodi mi se kći Zumra.“ (str. 4)

„Danas na 14 Redžebi – serifa 1323.počesmo učiti djecu u mektebu.“ (str. 16)

„...na 9. Muharrema 1321.po hidžretu.“ (str. 112)

Čitamo i narodne nazive:

„Iza toga do Aligjuna nije se ništa trefilo“ (str. 98); „Oh! ja kakva je danas studen pa baš

na blagovjest, ama baš nekad se ovariše pa bude ko što kaže narodna poslovica

„Blagovjest – pripovjest“.“... (str. 3); „Danas je dan odviše lijep i vruć baš kao da je o

petrovu – gotovo tako vruće.“ (str. 4) ; „Nejma ljeta bez gjurgjeva dana“ (str. 5).

Za dane u sedmici koristi nazive: ponegjelnik, utornik, negjelju, neđelju...

Česta upotreba zamjenice tko, netko, svatko, ali i ko, neko, svako.

Pored ijekavizama: nijesam, sijelo, lijepo..., susrećemo i ikavizme: sidio, nigdi..., te

ekavizme nigde, predlog...

Kad je riječ o dijelektizmima, prisutna je u Dnevniku regresivna asimilacija u

samoglasničkoj grupi – ao (pošo, došo, mogo, uteko), zatim redukcija finalnog vokala –

i u infinitivu (da mu je posakriva(ti) glasove).

Navedenim primjerima je potvrđeno bogatstvo dijalekatske leksike .


183

Kur'anski stil se prepoznaje kao stilska odlika Aliefendića, on piše:

- „Allah najbolje zna“

- „...to sami Svemogući Allah znade“

- „Na to Allahu sućur činim Da Bogda da mi hairli i Amelisalih i alim bude.“ (str. 24)

- „Da Bog dade da bude na posnos i diku cijeloj našoj domovini Amin!!!“ (str. 79.)

- „Da nam Allah u sevab upiše.“ (str. 15)

- „Blago onom kome je Allah na pomoći, i ko se oslanja (tevećul čini) na Allaha.“ (str. 18)

- „Hvala Svemoćnom Allahu na njegovim nimetima.“ (str. 32.)

- „Da ga Allah dženeti firdevsom obraduje.“ (str. 12)

- „Bože dragi ka li će opet mirno i slobodno doba zastupiti!“

- „Da Allah dade našim dobrotvorima i u umoru bereketa a na onom ljevšem svijetu,

dzenetul firdes ...“

U Dnevniku je uočena upotreba tri pisma od kojih su dijelovi teksta napisani

bosančicom doista interesantni zbog određenih grafijskih rješenja (grafeme g i ć). I

arebica pokazuje prilagodbu fonološkom sistemu bosanskoga jezika.

Sadržajno Dnevnik Ahmeda Hamdi Aliefendića pruža dosta materijala za podrobnija

istraživanja (npr. optativ koji u našem jeziku nije dovoljno izučen). Takođe leksičko

bogatstvo Dnevnika te antroponimijska građa nude mogućnost detaljnijih istraživanja.

Literatura

1. Original Dnevnika Ahmeda Hamdi Aliefendića 2. Babić, Stjepan, Jezik, Zagreb 1967. 3. Gramatika bosanskoga jezika, Sarajevo, 1890. 4. Grupa autora, Jezik u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2005. 5. Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog

svjetskog rata, Sarajevo 1994. 6. Hadžagić, Amira, Duži oblici genitiva, Bosanski jezik, Časopis za kulturu bosanskoga

književnog jezika, broj 3, Tuzla 1999, 86-92. 7. Hadžagić, Amira, Duži oblici dativa i lokativa, Didaktički putokazi, Časopis za

bosansku nastavnu praksu, broj 17, Zenica 1999, 67-69. 8. Halilović, Senahid, Bosanski jezik, Sarajevo 1991. 9. Halilović, Senahid, Pravopis bosanskoga jezika, Sarajevo 1996. 10. Institut za jezik u Sarajevu, Jezik bosanskohercegovačkih pisaca 19. vijeka, Institut

za istočnoevropske i orijentalne studije (Oslo), Sarajevo 2005. 11. Isaković, Alija, Rječnik bosanskoga jezika (karakteristična leksika), Sarajevo 1995. 12. Jahić, Dževad, Jezik bosanskih muslimana, Sarajevo 1991. 13. Jahić, Dževad, Trilogija o bosanskom jeziku, Sarajevo 1999. 14. Jahić, Halilović, Palić, Gramatika bosanskoga jezika, Zenica 2000. 15. Klaić, Bratoljub, Rječnik stranih riječi, Zagreb 2004. 16. Leksikon bosanskoga jezika, Tuzla 1997. 17. Pašić, Nedžad, Bosanski jezik i bosanskohercegovačka književnost u nastavi,

Gračanica 1998. 18. Skok, Petar, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, Zagreb 1973. 19. Škaljić, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1989. 20. Vujaklija, Milan, Leksikon stranih reči i izraza, Beograd 1961.


184

Majda ŠUTIĆ

Elvedin KOVAČEVIĆ

RAZGOVOR SA RAHMANOM ŠABANOVIĆEM – PRILOG USMENOJ

HISTORIJI LUKAVCA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

Kompleksnost procesa koji su se odvijali na prostoru Bosne i Hercegovine za

vrijeme Drugog svjetskog rata ne dopušta tumačenje i objašnjenje kroz prizmu

različitih generalizacija i nametnutih klišea, uključujući i one koji proizlaze iz globalnog

sukoba dviju suprotstavljenih strana. Takvi jednostrani pogledi, koji zanemaruju

stvarnu suštinu ratnih zbivanja na području Bosne i Hercegovine i prostora ranije

Kraljevine Jugoslavije uopće, u svojoj suštini nemaju ništa historijsko. S tim u vezi,

prikupljane usmenih iskaza i svjedočanstava neposrednih sudionika i svjedoka ratnih

zbivanja može doprinijeti bacanju svijetla na istinski, ljudski doživljaj Drugog svjetskog

rata. A to je doživljaj koji u svojoj suštini nosi često prešućivanu historijsku istinu, koju

možemo izraziti kroz riječi svjedoka sa kojim smo razgovarali: "To ti je bilo, ko te pokupi

u njegovu vojsku i za njega ćes ratovati".

Period Drugog svjetskog rata na području Lukavca se može smatrati veoma slabo

istraženim. Rijetka literatura historiografske i memarske provenijencije, nastala u

razdoblju bivše, socijalističke Jugoslavije, po svojoj prirodi je jednostrana, izrazito

ideološki obojena, tendenciozna, a nastajala je s jasno definisanim ciljem da opravda i

legitimira političke i društvene pozicije tadašnje vladajuće elite. Zbog svega toga, ona

ne može izdržati sud historijske kritike. Uprkos takvoj, službeno nametanoj "istini",

među stanovništvom je živjela jedna paralelna historijska predaja, prenošena usmenim

putem, koja je vrlo često na sasvim drugačiji način pripovijedala o pojedinim

historijskim događajima i davala vrijednosni sud suprotan onome u službenoj

historiografiji i javnom prostoru uopće. Ona je počivala na iskazima i svjedočenjima

neposrednih svjedoka. Nažalost, kako je vrijeme odmicalo, takvih svjedoka je bivalo sve

manje, njihov broj se smanjivao a nije bilo razumijevanja, želje i volje naučne i stručne

zajednice da se njihovi iskazi i kazivanja zabilježe.

Mi smo na području Lukavca pronašli jednog od takvih svjedoka, čiju smo priču

zabilježili. Već u dubokoj starosti, njegovo sjećanje je izblijedilo i sačuvano je tek u vidu

isprekidanih dijelova i fragmenata sjećanja. Ipak, držimo da su i kao takvi vrijedni da se

zabilježe i da će biti od izvjesne koristi za buduća historiografska istraživanja.

Rahman Šabanović, sin Sajde Avdić i Osmana Šabanovića, rođen je u Šikuljama 7. 7.

1926., gdje je i odrastao. U djetinjstvu i ranoj mladosti je bio neobrazovan i nepismen;

tek kasnije, u socijalističkoj Jugoslaviji – "Titovoj državi", kako je Rahman zove, završio

je Radničku dvogodišnju školu, četiri razreda. Rahman se prisjeća teškog života u


185

Kraljevini Jugoslaviji: ''Od večere ostane proha, i ujutro to što je ostalo jelo se sa komadom

rotkve, so i glavica luka, to je bio doručak,uTitovoj državi se već počelo bolje živjet''.

Njegova porodica je jedna od starih porodica u Šikuljama, Rahman se sjeća priče

o svom pradjedu Džafić Malinu, po kome su ih prozvali Malinovići. Malin je zapalio

kuću, ženu otjerao, a djecu dao nekoj porodici u Šikuljama na čuvanje te otišao. Po

njegovim riječima, Malin je učetsvovao u pokretu Husejn-kapetana

Gradaščevića.Nakon sloma pokreta, odao ga je osmanskim vlastima neki Briša, te su ga

Osmanlije "zatvorile u Tuzli u Štok, gdje je otrovan''. Ovo kazivanje bi se moglo odnositi

i na neki od kasnijih događaja, kao što je to pobuna u Bosni u vrijeme Omer Lutfi-paše

(1850.) ili pokret otpora austrougarskoj okupaciji, tim prije ako uzmemo da prosječna

dob između pojedinih generacija iznosi tek po 30 godina. Zatvor Štok je, doduše,

izgrađen tek u vrijeme austrougarske uprave, ali je njegovo zloglasno ime postalo

sinonim za tamnicu među prostim narodom, tako da je Malin zapravo mogao biti

jednostavno utamničen u Tuzli, u nekom tadašnjem zatvoru, u tvrđavi ili vojnom

logoru.

Drugi svjetski rat

Rahman se prisjeća tek rijetkih i pojedinih dešavanja izrazdoblja Drugog

svjetskog rata. Pričao nam je o Zelenom kadru, čije je sjedište bilo u Puračiću.Njime je

rukovodio neki ''Albanez'' Sajt, tj. Sait Baftić – rodom sa Kosova, dok su u Lukavcu bili

partizani.Rijeka Spreča je bila granica između partizana i zelenog kadra.1 Ne sjeća se da

je u njegovom rodnom selu bilo nekih problema na početku rata. Odnos sa lokalnim

srpskim stanovništvom iz Smoluće je bio jako dobar. Oni su kao djeca često znali ići

nekom Jovanu, te su od njega uzimali rakiju ako je bila neka svadba u selu. Jedne prilike

im je Jovan rekao da ga sačekaju kod štale u bašti, jer su mu u kući bili četnici iz Crne

Gore, te im rekao ako ih vide da će ih zaklati.2

Rahman se također sjeća očevog puta u Hrvatsku, s tim istim Jovanom, koji je u

selu imao neki mali dućan. U Hrvatsku su išli kako bi donijeli kukuruz iz Slavonskog

Broda.Tu su ustaše pregledale voz, tražeći Srbe, pitali su ''ima li neki Srbin tu?'', a

Rahmanov otac im je odgovorio: ''Ma nema ovdje Srba, plaše se oni izać' iz kuće!''

Regrutacija, obuka i ratišta

Regrutacija je u to vrijeme vršena na različite načine.Na pijaci su često vršene

racije, te su odvođeni oni koji su bili pogodni za vojsku.Takva sudbina je pogodila i

Rahmanovog brata Šemsu. Šemso, kojeg su od milja zvali Džemko, odveden je u Brčko

1 Ovo se odnosi na stanje u jesen i zimu 1944. godine, kao i početkom 1945. 2 I ovo se najvjerovatnije odnosi na kraj 1944. godine, kada se na područje sjeveroistočne Bosne prebacila

velika četnička grupacija iz Srbije, koju su predvodili Draža Mihailović i njegovi komandanti. Među njima

su bili i crnogorski četnici zloglasnog koljača Pavla Đurišića.


186

na ispitivanje, gdje je ostao tri mjeseca, ali je vraćen kući jer nije vidjeo na jedno

oko.Rahman je dobio redovan poziv za vojsku kada je napunio 17 godina.Po javljanju

vlastima prebačen je u Tuzlu na "vizitu".Čim je doveden u Tuzli, naveče je sa ostalim

regrutima prebačen u Štok, gdje su bili par dana.Iz Tuzle je odveden u Osijek, u regrutni

centar 13. SS divizije. Tu su im data neka stara SS odijela, te su odatle odvedeni u

Njemačku.

Obuka je trajala 6 mjeseci. Obuku je imao u "Štancu", a pripreme u "Hameru". Biće

da je ovo drugo mjesto poznato vojno vježbalište Neuhammer, gdje se obučavala 13. SS

bosanskohercegovačka gorska divizija. To je bio pjeskovit teren, sjeća se Rahman, gdje

su bile posađene samo breze i borovi, te ako bi neko skrenuo sa staze, propao bi u

pijesak, a ako bi vjetar puhnuo zameo bi staze te tako nisu znali ni kud da hodaju.

Iz Njemačke je Rahman vraćen u Tuzlu.Pri povratku je na Savi bio zastoj, jer se

čekalo naskeluda ih prebaci. Komanda13. SS divizije bila je u Brčkom, dok je komanda

bataljona u kojem je Rahman bio bila u Tuzli. U Tuzli ih je preuzela hrvatska vojska, tj.

domobrani – 8. pukovnija, koja je bila na Moluhama. Nakon povratka i miješanja sa

hrvatskom vojskom, dobili su uši. Njemci su nabavili neku parnu mašinu, pa su se parili

kako bi se riješili ušiju. Za razliku od hrvatske vojske njemačka vojska bila je stroga,

bili su čisti, hrana je uvijek bila na vrijeme i dobro su ih hranili. Njima kao vojnicima je

bilo dobro, kako kaže Rahman: ''sve je bilo dobro, samo je ideja bila pogrešna''.

Kad su zaduživali uniforme, uveli bi ih u jedan veliki magacin gdje su police bile

s obije strane, uniforma bi se isprobavala dok se ne bi našla perfektna uniforma.

Rahman kaže da su ih presvlačili kao djevojke, obučeš jednu uniformu i hodaš kroz dugi

hodnik, i ako malo nešto ne štima, proba se druga uniforma i opet isto.

Komandnog kadra se ne sjeća, sjeća se samo da je magaciner bio Hans ili su ga

samo oni tako zvali, sjeća se jednog Poljaka podoficira, koji ih često kažnjavao a oni nisu

znali zašto, dok nisu shvatili da razumije jezik. Ubio ga je neki Smajl iz Tešnja, jer je

njega najviše kažnjavao. Smajl se još u Njemačkoj zakleo: "Kad dođem u Bosnu, prvi

metak je njegov!" I tako je i bilo. Ubio ga je tokom borbi kod Kiseljaka te ga je odnio u

neko krompirište i pokrio ga lozama. Nakon istrage, Smajl je uhapšen, te ga nikad više

nisu vidjeli. Rahman je bio na položajima na Kiseljaku i Moluhama, većinom je bio oko

komande bataljona na straži.

Kad su ih prebacili na "ruski front" – tj. Istočni front, u susret Crvenoj armiji,

koja se primicala granicama Hrvatske – nisu znali ni gdje idu, ni kakav će im biti

zadatak. Kad su došli na rijeku Tisu, pričalo se kako su tu da bi zaštitili stanovništvo od

neke grupe uniformisanih ljudi koja ih je pljačkala, ali vidjevši avione kako bombarduju,

shvatili su da to nije to što im je rečeno. Tu je proveo par mjeseci. Svojih saboraca se ne

sjeća, osim nekog ranjenog Tešnjaka koji ga je molio da ga zakolje da se ne pati, ali nije

mogao to da učini, kako reče: "kako ću zaklat prijatelja?" S njim je na ruskom frontu bio

i Ševalija Ribić iz Šikulja, ali je on ostao u Novom Sadu. Zna da je jako puno ljudi

regrutovano, ali isto tako da ko je otišao u Zemun da za njih više niko nije ni čuo, nit ih

vidio.


187

Na rijeci Tisi je zarobljen od strane Rusa te je prebačen u Rusiju, gdje je dvije

godine proveo u logoru Gorki. Rusi su se u logoru dobro odnosili prema zatvorenicima.

Imali su hranu. Nijemci su pokušavali bježati, ali oni koji su uhvaćeni bili su pretučeni.

Kada su se vraćali kući iz logora, po dva dana su čekali voz kako bi se prebacili s jedne

lokacije na drugu. Hrana je bila suhi hljeb i "cibok". Iz logora se nikog ne sjeća – kako

navodi, bio je nepismen i nije ga baš puno niko drugi ni zanimao.

Po završetku rata i povratku kući, uVili u Lukavcu je bila neka komisija koja je

ispitivala gdje je ko bio u ratu. Mnogi su se plašili reći gdje su bili tokom rata, ali je

Rahman rekao gdje je bio. Službenik ga je poznavao, te je zapisao da je proveo dvije

godine u Hrvatskoj. 'Svi su bili negdje, moralo se biti na nekoj strani'', kaže Rahman, i

dodaje kako je čitav život proveo u patnji te kako je bolje postalo ipak tek u vrijeme

Titove države.

(zabilježeno: 8. septembra 2015.)


188

Meksida KAHRIMANOVIĆ, prof.

Mujo ČAVALIĆ

ČELIĆKA ČARŠIJA

Čaršija je dio grada koja odražava identitet ili duh grada, ima ulogu duše i srca

grada, zona u kojoj se obavlja većina privrednih aktivnosti i kao takva se nalazi u

samom središtu grada. Specifičnosti za čaršiju u Bosni i Hercegovini svoje korijene

vuku iz osmanske i islamske tradicije, a njeni osnovni elementi uglavnom su: džamija,

dućani, česma, hamami, vakufi, gradske uprave, sahat-kula i sl. Današnju čaršiju pored

navednog čine: općinske zgrade, kulturni centri, trgovine, ugostiteljski objekti, te svi

ostali objekti koji čine identitet modernog življenja u gradskoj sredini.

Čaršija je dio grada koji odražava identitet ili duh grada, ima ulogu duše i srca

grada, rekosmo, a čelićka je čaršija srce i duša Čelića. Stara narodna poslovica kaže

“grad gradom čine ljudi”, odnosno da čaršiju čine ljudi, a čelićka čaršija je oduvijek

imala vrijedne domaćine, učene i poznate ljude te će neki od njih biti spomenuti u ovom

tekstu.

Čelić, pitom gradić, smješten u dolini između rijeka Šibošnice i Gnjice. Na

sjeverozapadnim obroncima planine Majevice, a sa sjevera spušten u Posavsku ravnicu

leži na rječici Brusničici, kasnije nazvanoj Čelićka Rijeka, koja protiče kroz cijeli gradić

i ulijeva se u rijeku Gnjicu čime predstavlja svojevrstan dar prirode.

Naziv “Čelić” izveden je od riječi “pčela”, kako se spominje (naselje Pčelić) u

najstarijem historijskom dokumentu iz 1533. godine. Čelić ima i svoju historiju koja

počinje još od kamenog doba, tj. od neolita o čemu svjedoče pronađeni materijalni

ostaci u njegovoj neposrednoj blizini, a na području same općine Čelić prisutno je više

nekropola stećaka, dvije džamije iz Osmanskog perioda i više objekata narodnog

graditeljstva.

Kao urbana sredina, Čelić se razvio na najpogodnijem mjestu, prilagođeno

konfiguraciji zemljišta, što je i karakteristično za manje gradove koji imaju karakter i

dušu čaršije. Gusto zbijene i lijepe porodične kuće, uređene, pune cvijeća i voća avlije

vrijednih Čelićana, nove zgrade i savremena gradnja je srasla u karakterističan

ambijent koji oblikuje tradicija urbanog življenja u bosanskoj čaršiji.

Čelić je danas administrativni, kulturni i privredni centar općine Čelić, površine

od 136,8 km2, sa oko 12.000 stanovnika, sastavni je dio Tuzlanskog kantona. Smješten

na magistralnom putu Tuzla - Brčko, na mjestu gdje se sastaju rijeke Gnjica i Šibošnica

i graniči sa općinama Srebrenik, Tuzla, Lopare (RS) i Distriktom Brčko. Taj geografski

položaj uveliko je utjecao na Čelić i ovisno od društvenih i političkih prilika i čelićka

http://bs.wikipedia.org/wiki/D%C5%BEamija

http://bs.wikipedia.org/wiki/Du%C4%87an

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=%C4%8Cesma&action=edit&redlink=1

http://bs.wikipedia.org/wiki/Hamam

http://bs.wikipedia.org/wiki/Sahat-kula

http://hr.wikipedia.org/wiki/Osmanlije

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Gnjica&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ibo%C5%A1nica

http://hr.wikipedia.org/wiki/Srebrenik

http://hr.wikipedia.org/wiki/Tuzla

http://hr.wikipedia.org/wiki/Lopare

http://hr.wikipedia.org/wiki/Distrikt_Br%C4%8Dko


189

čaršija mijenjala svoj izgled

vijekovima. U srednjem

vijeku Čelić je bio pod jakim

utjecajem srednjovjekovnog

grada Teočaka sa istoka i

grada Srebrenika sa zapada,

čijoj je banovini i pripadao

do početka 16. vijeka. Nakon

toga, teritorij čelićke općine

nalazi se u nahiji Koraj, kada

se i spominje kao Pčelić koji

svojim putevima spaja dva

srednjovjekovna grada.

Zbog tog pogodnog

položaja, zahvaljujući važnoj

putnoj komunikaciji Brčko -

Čelić – Tuzla duga urbana

organiziranost i društveni

razvoj Čelića a time i čelićke

čaršije možemo pratiti od

prve polovine XVI vijeka

kada značaj puta preko

Čelića postaje još veći.

Brzi razvoj Brčkog

kao važnog trgovačkog

središta i lučkog grada i

ostvarenjem njegovog privrednog razvoja pogotovu dolaskom austrougarske uprave u

Bosnu i Hercegovinu pozitivno utječe i na Čelić. Nakon osmanske uprave desile su se

mnogobrojne populacione promjene i prostor sjeveroistočne Bosne naselili su

muslimani iz Mađarske, a Čelić su naselile porodice iz Budima. Na prostore današnje

općine emigrirale su i muslimanske porodice iz Srbije i Crne Gore tokom XVIII i XIX

vijeka čiji potomci još uvijek danas žive u Čeliću i okolnim mjestima.

Za vrijeme Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije, u Čeliću je postojalo sjedište

istoimene općine u čijem su sastavu bila sela: Ratkovići, Vražići, Brnjik, Velino Selo,

Humci, Nahvioci, Miladići, Lukavica, Drijenča, Visori, Piperi, Vakuf, Jablanica, Mačkovac,

Kozjak i Pirkovci. Sva ova sela i Čelić su 1963. godine su pripojena općini Lopare.

Nakon Drugog svjetskog rata usljed intenzivnog razvoja Tuzle kao središta rudarsko-

industrijskog bazena i kao središta sjeveroistočne Bosne i Čelić sve intenzivnije

gravitira Tuzli. Po popisu iz 1991. godinu u Čeliću je živjelo 3215 stanovnika. U bivšoj

državi, sve do agresije na BiH utjecaj Tuzle je rastao, a Čelić se razvijao kao spona

između Brčkog i Tuzle.

Sl. 1. Austrougarski katarstarski plan Čelića


190

Za vrijeme Turske i za vrijeme Austro-Ugarske i sve do današnjih dana, na mjestu

gdje je sada čelićka čaršija uvijek je bila čaršija. Duž riječice Brusničice, današnje Čelićke

rijeke, koja protiče kroz središnji dio Čelića na potezu Džihani (gornji dio Čelića), pa do

zgrade osnovne škole locirane na samoj raskrsnici puteva Brčko – Tuzla, na zemljištu

zvanom “Novakuša”, smještena je Čelićka čaršija.

Sjećanje na čelićku čaršiju između dva svjetska rata, tj. u zadnjih stotinjak godina

u tekstu koji slijedi opisali su hadži Ahmed ef. Abdurahmanović, rođ. 1929. godine

(intervju 23.05.2015.) i iz bilješki o Čeliću rahmetli hadži Hazima Čavalića, rođ. 1929.

godine.

Da trgovina odnosno dućani čine jedan od sastavnih elemenata jedne čaršije smo

na početku naveli, a čelićka čaršija imala razvijenu trgovinu i otvoren veliki broj dućana

od vajkada. Između dva svjetska rata u Čeliću je radilo više dućana mješovite robe i to:

dućan Osmana Ibrahimovića, braće Avde i Hakije Balić, Osmana Šadića, Hamdije

Dželića, Jakuba Jakubovića, Atifa Pirića, Ahmeta Škripića. Neko kraće vrijeme svoje

dućane su držali i Mujo Osmić, Halil Ljaljić, Fadil i Huska Bojić i Safet Beganović. U

džihanima bio je dućan koji je držao Adil Bojić za vrijeme NDH, Elmaz Cifrić i

Mehmedalija Hamzić.

Na mjestu gdje je sada vakufska kuća čaršijske džamije bio je dućan mula-Hašima

Ramića i sina Mustafe koji je jedno vrijeme bio načelnik; Adem Pirić i sin Mustafa imali

su dućan pod svojom kućom, a kasnije je tu bio muzej koji je držao Ibrahim Pirić.

Sl. 2. i 3: Centar Čelića nekada i danas

U ondašnjim kafanama pekla se isključivo kafa i čaj, te su bili poznati sokovi pod

nazivom klaher i šabesa (Klaker i Kabeza)1, osvježavajući sokovi različitih okusa koji su

se kupovali u slastičarnicama. Ova mjesta su držali poznati ljudi: Rasim Čavalić,

Sulejman Saračević, Tahir Halilčević i Ibro Agić. Rizah Arnaut i Talib Mulaomerović

su držali slastičarnicu.

1 Klaker – Osvežavajuće piće koje se najviše kupovalo u tzv.sodarama. Različitih ukusa, ovo piće je

kao stvoreno dolazilo kao osveženje nakon kupanja u letnjim mesecima

Kabeza na turskom jeziku znači sok. Piće karakteristične crvene ili narandžaste boje koje se pravi od

biljnog sirupa i sode. Ima sladak ukus, po mnogo čemu specifičan, blago je gazirana. starim

poslastičarnicama.


191

Sl. 4. i 5: Čelić nekad i danas.

Sl. 6. i 7: Stari izgled Džihana i pekara Muje Čokića u čaršiji

Bogati veleposjednik tog perioda bio je hadžija Derviš Jakubović i posjedovao je

veći dio današnjeg centra čelićke čaršije. Na mjestu ovdašnje zadružne zgrade, gdje je

stara samoposluga, bila je zgrada do zgrade, magacin za otkup poljoprivrednih

proizvoda i kuća hadžije Derviša Jakubovića (djed Amed ef. A. po majci). Na spratu je

bio smješten “Islahijet” u koji su dolazili upisani članovi, gdje se kuhala i služila kafa, čaj

i sokovi, čitana je dnevna štampa i ostala literatura. Čelić je imao islahanu tj. zanatlijsku

školu i vaspitnu instituciju, koja je djelovala još u osmanskom periodu, a potom

kiraethanu tj. čitaonicu, uz koju je djelovala i biblioteka s određenim knjižnim fondom.

Bilo je to mjesto okupljanja ljudi u potrazi za duhovnim i umjetničkim sadržajima i

mjesto za izmjenu mišljenja. Uz čitaonicu i biblioteku djelovalo je Kulturno-umjetničko

društvo Čelić, a u sastavu Društva Čelić i Tamburaški orkestar, koji su izvodili programe

posebno upriličene za Bajram, ne samo u Čeliću nego i u susjednim općinama. U to

vrijeme u Čeliću je radila i jedna kafana zvana birtija u kojoj se točio alkohol. Postoji

jedna interesantna priča koju je zabilježio rahmetli hadži Hazim Čavalić. “Priča se da je

za vrijeme Austro-Ugarske neki poznati trgovac ćilimima, na putu za Tuzlu, u ranim

jutarnjim satima došao u ovu našu čaršiju. Odlučio je da se malo odmori te da u čaršiji

izloži svoje ćilime. Dok je to radio ljudi su prolazili na sabah namaz u džamiju koja se

nalazila u neposrednoj blizini. Nakon što je izložio svoje ćilime, prošetao se čelićkom


192

čaršijom. Ubrzo se vratio te počeo pakovati svoje ćilime, baš u vrijeme kada su ljudi

izlazili iz džamije. Neko od tih ljudi ga upita: Zašto pakuješ ćilime, kad si ih malo prije

izložio. Trgovac se nasmija i reče: “Šetajući ovom lijepom čaršijom zapazio sam puno

aščinica, pekara i kahvi, iz kojih se širio jutarnji miris raznih jela i kahve. Shvatio sam

da ovde neću ćilima prodati, ovdje se više pažnje poklanja hrani”. Ljepoti čelićke čaršije

nije mogao odoljeti ni rahmetli muderis Hajrudin ef. Abdurahmanović koji 1907. godine

dođe u Čelić na službu za muderisa Medrese u Čeliću.2 Putovao je svuda po svijetu ali

Čelić mu se najviše svidio. Razlog tomu je možda bila i čelićanka Paša, kćerka

veleposjednika hadžije Derviša Jakubovića koji se iz Podgorice doselio u Čelić.

Od zanatskih radnji u Čeliću su bile radnje kolarnice koje su držali braća Azem

i Sejdo Hamidović, kasnije braća Jozo i Ivica Kamenjašević, kovačnice Đoko i sin mu

Niko, Marko Gavrić, Mahmut Ahmetović, Ramo Plavić i Aljo Patković koji su pored

ostalih poslova vršili i potkivanje konja. Brijačnice su držali: Mujo Vejzović i Smajl

Mešić, u čijim je brijačnicama pored šišanja i brijanja vršeno i vađenje zuba, kao i

kalupljenje fesova. U obućarskim radnjama u kojima je vršena popravka obuće,

izrađivane su cipele i papuče za muškarce i žene, a držali su ih Omer Ćerimagić i Avdo

Ribić. Kasnije je obućarske poslove obavljao Rešo Semizović, koji je od automobilskih

guma radio opanke koji su se zvali “Rešinovci”. Nakon njega ovaj posao su preuzeli

Bajro Gačević i Ibrahim Ljaljić. Zatim, torbe od kozje dlake (kostrijeta) radio je u svojoj

kući neki Pavle, te neki Ranjko je izrađivao razne predmete tzv. “đinđuraš”. Prva

džamija u Čeliću sagrađena je na Brdu za vrijeme turske vladavine, a tačan datum njene

izgradnje se ne zna. Čaršijska džamija je izgrađena za vrijeme austrougarske vladavine

1904., a Džihanska džamija 1907. godine. U svakoj džamiji radili su mektebi u kojima

su djeca učila o osnovama vjere islama i obučavanja svih vaktova namaza. U Čeliću je

radila četverogodišnja osnovna škola. Postojala je i žandamerijska stanica sa desetak

zaposlenih žandara a bila je smještena na bivšoj autobuskoj stanici. U periodu između

dva svjetska rata čelićka je čaršija u svom donjem dijelu imala dva hana, Beganovića

han vlasnika Nazifa Beganovića i Dželića han vlasnika Hamdije Dželić. Beganovića i

Dželića han su primali goste, tzv. “Spreče” koji su išli za Brčko i vozili hasure i ostalu

robu.

2 Muderis Hajrudin ef. Abdurahmanović rođen u Sandžaku 1857. godine; visoke vjerske škole završio u

Istanbulu, sultanovim dekretom postavljen 1907. za muderisa medrese u Čeliću.


193

Sl. 8. i 9: Beganovića han nekada; danas kuća porodice Beganović

U Čeliću su radila još dva hana: han Ahmeta Šadića i Beće Bećirovića, tzv.

“Bećirovića han”.

U vrijeme između dva svjetska rata u Čeliću je aktivno djelovao fudbalski klub

“ČOŠK”, koji je utakmice igrao u Rahiću, Orašju, Brezovom Polju, Janji, Loparama sa

uzvratnim utakmicama u Čeliću. Čelić je imao 40 godina i svog metereologa rahmetli

Mehmedaliju Škripića, a dao je Čelić i dva generala Armije BiH: rahmetli Rasim Delić i

Hazim Šadić i mnoge druge poznate Čelićane.

Ovdje ćemo spomenuti rahmetli Mehmedaliju Muratovića zvanog Ćopak, koji je

zadužio čelićku čaršiju svojim spretnim igranjem fudbala i pjesmama. Svoju ljubav

prema Čeliću pjesmom je iskazivao, i evo jedne od njih u kojoj spominje većinu čelićkih

mahala.

“Volim Gnjicu, Šibošnicu, volim Majnu, Požariku.

Volim Brdo i Mahale, Meraje i Džihane, a Šadić mahala, suncem obasjana.

Kad bi moje srce pitao, gdje bi ono jadno živjelo,

nigdje dalje od Čelića, zbog Majne, zbog teferiča.

Amerika zna pa i Kanada ćelićka je okolina, šljiva jagoda.”

Za vrijeme 1944. godine kada su partizani osvojili Čelić zapalili su kuće sledećih

domaćina: Balić Ljaljića Hakija, Avde Bećirovića, Mehe Škripića, Hasiba Ljaljića, hadžije

Derviša Jakubovića, Avde Šadića. Na Brdu je zapaljena kuća Abdulaha Vejzovića, a u

Mahalama mula - Osmana Šadića.

Poslije Drugog svjetskog rata, u Čeliću je 1949. godine izgrađen Dom kulture, a

pod njegovim krovom bila je kino - dvorana, prostorije za omladinu te biblioteka sa

čitaonicom. Dom kulture je uništen tokom ratnih dejstava 1992. – 1995. godine. Čelićka

čaršija je također tokom posljednjeg rata gotovo sravnjena sa zemljom, ali je ponovo

obnovljena i duša je i srce Čelića.


194

Sl. 10. i 11: Dom kulture uništen je ratnim dejstvima 1992-1995. godine; nekadašnji

Dželića han i danas na istom mjestu

Jagoda u Čeliću je tradicija i važan egzistencijalni faktor mnogih domaćinstava i

zaštitni je znak Čelića. Svaka čaršija ima nešto po čemu je poznata, a Čelić je poznat po

jagodi. U jednom novinskom članku koji nosi naziv “Život je kada ponese jagoda”

poznati proizvođač čelićkih jagoda, rahmetli Hasan Džinović reče: “Kad cvate i dobro

ponese jagoda i nama ovdje život cvate. I druga je miva3 važna, al jagoda je jagoda”.

Brežuljkasti i blago brdoviti obronci planine Majevice sa nadmorskom visinom od 140

do 711 metara i umjereno kontinentalna klima, geološki sastav zemljišta, hidrološka

svojstva su utjecali da se Čelićani, vrijedni domaćini opredijele za uzgoj visoko - rodnih

sorti voća prije svega šljive i jagodastog voća, pogotovo jagoda. Proizvodnja jagodastog

voća 70-tih godina XX vijeka u Čeliću dostigla je takav stepen da se krenulo i u izgradnju

prerađivačkih kapaciteta. Tako je 1972. godine sagrađena, a 1973. godine puštena u rad

fabrika ''Frigos'' čime je bio riješen i osnovni problem plasmana tih vrlo osjetljivih vrsta

voća. Predstavnici tadašnjih Zemljoradničkih zadruga željeli su prenijeti svoja iskustva

u proizvodnji jagoda i dalje afirmisati postignute rezultate u proizvodnji, preradi i

prometu jagodastog voća sjeveroistočne Bosne te se rodila se ideja o organizovanju

Privredne manifestacije „Dani jagodastog voća BiH” u Čeliću. Prva manifestacija je

organizovana 1980. godine.

Ovaj dvodnevni privredni, kulturni i sportski događaj predstavlja prozor u svijet

za sve stanovnike ove regije a djeluje i podsticajno na stvaranje novih poznanstava te

razmjenu mišljenja među ljudima o brojnim pitanjima vezanim za privrednu djelatnost

i život na ovim prostorima. Čelić tih dana postaje inspiracija i izazov za sve one širom

BiH pa i dalje, koji vole ljepotu.

3 voće, voćka (tur.)


195

Sl. 12. i 13: Čelić 1981. i zvanični amblem DJV BiH

Ove, 2015. godine, 30. i 31. maja održana je 25-ta jubilarna manifestacija “Dani

jagodastog voća BiH” Čelić 2015.

Sl. 14. i 15: čelićka čaršija danas i iz zraka

Literatura:

1. Općina Čelić činjenice o zavičaju fotomonografija

2. Strategija za mlade općine Čelić

3. Hronologija „Od Pčelića do Čelića“, služba informisanja općine Čelić

4. Intervju od 23.05.2015. sa Ahmed ef. Abdurahmanović

5. Zabilješke o Čeliću rahmetli hadži Hazim Čavalić

6. Wikipedia.org

7. Foto: Asmir Šadić, Celic online portal, Čelić - grad i ljudi


196

Dr. sc. Nusret MUJAGIĆ, vanr. prof.

KULE SJEVEROISTOČNE BOSNE KAO SPECIFIČAN OBLIK STANOVANJA

I GRADITELJSKI PODSTICAJ

Rezime

Za vrijeme turske uprave u Bosni, tj. od XVI vijeka, u procesu čiflučenja od strane

turskih feudalaca spahija, aga, begova i kapetana gradili su se kameni dvorci tzv. kule

na više spratova (bojeva) koje su služile za stanovanje ali i za nadziranje imanja,za

odbranu od neprijatelja ali i kao statusni simbol. Ovi objekti su imali kvadratičnu a rjeđe

pravougaonu osnovu ,zidani su od kamena a krov je bio drveni, piramidalan i pokriven

šindrom. U to vrijeme ih je u Bosni bilo preko 300 dok ih je danas sačuvano samo nekoliko.

Zbog klimatskih i bezbjedonosnih faktora ove kule su imale neka svoja regionalna

obilježja i specifičnosti tako da se u ovom radu analiziraju samo kule sjeveroistočne

Bosne. Fokus ovog rada nije na analizi nastanka, razvoja i nestanka ili propadanja ovih

kula nego na mogućnosti njihove revitalizacije i rekonstrukcije u svrhu turizma i

stanovanja i zaštite od daljneg propadanja.

Ključne riječi: kule, sjeveroistočna Bosna, stanovanje, graditeljski podsticaj

Abstract

During the Ottoman rule in Bosnia ie. from the sixteenth century, in the process of

making small peasant properties called "čifluk" by Turkish feudal landowners, Aga, Bey

and Captain built stone mansions called „kule“. Towers on multiple floors (battles) that

were used for housing but also for monitoring the property, to defend against the enemy

but as a status symbol. These buildings had a square and rarely rectangular base, built of

stone and the roof was made of wood, pyramidal and covered „šindrom“. In that time they

were over 300 in Bosnia, while today there are only a few remaining. Because of the

climate and safety factors of the tower had some of their regional characteristics and

peculiarities so in this article we analyze only the tower in north-eastern Bosnia. The focus

of this paper is not an analysis of the origin, development and disappearance or decay of

the tower, but the possibilities of its revitalization and reconstruction for the purpose of

tourism and housing and protection from continued deterioration.

Keywords: tower, north-eastern Bosnia, housing, construction incentive


197

Uvod

Bosanski čovjek je sa svojim staništima oduvijek težio visinama i širokim

vidicima o čemu svjedoče utvrđeni srednjovjekovni gradovi i stara naselja. U dotursko

vrijeme u Bosni je postojalo oko 400 utvrđenih gradova koji su po dolasku turaka

uglavnom razrušeni ili ostavljeni zubu vremena a malobrojni su sačuvani do danas.1 U

relativno mirnom periodu nakon uspostavljanja turske uprave stanovništvo je gradilo

zbijena naselja po mnogobrojnim brdima i planinama što dalje od divljih rijeka i

močvarnih dolina. Malobrojne varošice su nastajale uz mostove i druga važna

saobraćajna čvorišta. Kada je kuća građena u uskim varoškim ulicama onda joj se na

spratu prema ulici dograđivao „doksat“ iz kojeg se imao pregled cijele ulice po njenoj

osovini. Kuće na padinama su građene kao sjedišta u pozorištu po pravilu tzv. „prava

na vidik“. Svaki naredni red kuća je bio na višoj koti i u osovini međurazmaka nižeg

reda kuća. Siromašni i hrišćani su živjeli u prizemnicama ili poluspratnicama a bogatiji

u dvospratnicama („dvobojkama“). Dobar pogled i život na spratu bio je privilegija

bogatih. Sprat je uvijek izbačen u odnosu na gabarit prizemlja a prozori u parovima su

nizani na svim stranama kuće. U želji da ima još bolji pogled , seoski čovjek je

iskorištavao veliki piramidalni krov na kući i u njemu otvarao „čardak“.2

U to vrijeme Bosna je bila u latentnom ratu sa susjednim državama pa su sitne

čarke u pograničnim područjima bile svakodnevnica ali su i naselja u unutrašnjosti

često bila izložena napadima uskoka i hajduka a najugroženiji su bili age i begovi u tim

naseljima. Ni spratne kuće ni zbijena naselja često ih nisu mogli zaštiti od ovih napada

pa su zato zbog svoje bezbjednosti počeli graditi kamene kule .Ove kamene kule su

građene i u čaršijama, i u selima ali i na izdvojenim aginskim imanjima. Služile su za

stanovanje, za odbranu od napada, za čuvanje zarobljenika, za nadzor na

poljoprivrednim radovima, za skupljanje poreza u vidu stoke ili ratarskih proizvoda od

seljaka, kao zborište za vojne pohode itd. Služile su kao svojevrsni „vertikalni orijentiri“

u prostoru jer su izranjale iz pejzaža i putnike usmjeravale u željenom pravcu .

Putevi su se prepoznavali po ovim kulama pa su tako vodili od npr. kule Husejn-

kapetana Gradaščevića do kule u Bijeloj ili do Mušanove kule u Capardama i sl. Kule su

se naslijeđivale generacijama, opjevane su u narodnim pjesmama,o njima su se pričale

legende i bile su poznate mnogim generacijama. Neke od njih kao stambeni objekti

sačuvane su do kraja 1945. godine nakon čega su proglašene nacionalnim dobrom i

zaštićene ili u većini slučajeve razrušene radi korištenja kamena u izgradnji

infrastrukture i javnih objekata. Da li je vrijeme stanovanja u kulama prošlost ili još

uvijek ima svoju budućnost predmet je analize u ovom radu.

1 Truhelka Ćiro «Naši gradovi,opis najljepših srednjovjekovnih gradova u BiH»,Sarajevo 1904.god. 2 Kadić Dr. Muhamed, « Starinska seoska kuća u Bosni «Biblioteka Kulturno nasleđe « Veselin Masleša

Sarajevo, 1967


198

Sl. 1. Lalića kula u Sl. 2. Pašića kula u Bivoljem Brdu Sl. 3. Rustempašića kula

Ljubuškom kod Čapljine u Odžaku - Bugojno

1. Kule i odžaci u sjeveroistočnoj Bosni

Kule ili „kamene dvori“ u sjeveroistočnoj Bosni gradile su turske spahije na

svojim imanjima za stanovanje ali i odbranu svojih imanja ali isto tako i kapetani koji

su čuvali granice ali su njihove kule pored stambenih prostorija imale i tamnice u

podrumu i uredske prostorije na spratovima.

Kada kule nisu mogle zadovoljiti sve stambene potrebe svojih vlasnika onda su

se uz njih gradile i druge stambene zgrade,udžere, pomoćne zgrade i sl.i taj kompleks

se zvao „odžak“ ili „konak“ . Kule su se uvijek gradile od kamena i u visinu dok su se

odžaci sa prizemnim zgradama gradili od ćerpića i drveta i dograđivali su se u širinu

po tlu. U nekim krajevima Bosne kulama su nazivane i kamene kuće dvobojke ali se u

ovom radu analiziraju samo kule za stanovanje kod kojih je visina znatno veća od širine

osnovice .

Kule uglavnom imaju kvadratičnu osnovu čija je jedna stranica dužine od 6 do 10

m a rijetko duže. Visina im je od 11 do 20 m a rijetko do 25 metara. Uglavnom im je

visina jednaka dvostrukoj dužini stranice osnove. Građene su od fino tesanog

krečnjaka. U osnovici je debljina zida od 100 do 152 cm a na vrhu kule je debljina zidova

nešto manja (radi stabilnosti kule) tako da s polja ponekad izgledaju kao skraćene

piramide. Ovi zidovi se uglavnom samo fugiraju a rijetko kad malterišu. Međuspratne

konstrukcije kao i krov su od drveta a od drveta i ćerpića su i sve ostale pregrade unutar

kule. Stepenice kojima se penje na spratove su takođe od drveta. Neke od kula imaju

kupolu od kamena iznad podruma i iznad zadnjeg sprata. Kupola iznad zadnjeg sprata

služi za sprečavanje požara koji bi se pojavio na drvenom krovu koji je bio pokriven

takođe drvenom šindrom. Soba na posljednjem spratu ispod kupole, završnog svoda ili

ćemera zvala se ćemer odaja. Ispod krova a iznad ćemer odaje često se gradila

stražarnica od drveta (čatme) sa isturenim dijelovima. Do ove odaje se iz sprata niže


199

stizalo kamenim stepenicama a u kupoli je ostavljan horizontalni otvor zatvoren

željeznim vratima zv. kapak.3 Ulazna vrata kod kula u čaršiji su bila pri zemlji a na

seoskim imanjima su bila odignuta od tla i do 4 m. Vrata su uvijek zasvođena, građena

od hrastove građe i ojačana željeznim okovima. Ukoliko su odignuta od tla onda su se

sa vanjske strane stavljale pomične merdevine koje su se mogle po potrebi unijeti u

kulu. Iz sličnih bezbjedonosnih razloga na prvim etažama nisu postojali prozori već

samo puškarnice a na gronjim spratovima su se pored prozora ponekad ostavljale i

puškarnice.

Kula je imala prozore na samo tri strane dok na strani gdje su bila ulazna vrata

nisu ostavljani prozori izuzev na ćemer odaji odakle bi se moglo vidjeti kada netko kuca

na vrata. Unutrašnjost kule je bila ista kao i kod bilo koje kuće „dvobojke „ tog vremena.

U svakoj stambenoj prostoriji je bio kamin ili odžak a dim se odvodio kroz dimnjak

(dimoluk) ugrađenim u zid. U zid su ugrađivane i cijevi za dovod otpadnih voda iz

zahoda, banjica i hamandžika. Stropovi su bili od drvenih konusnih daski (šašavaka),

pregrade su bile od drveta ili od ćerpića te završno maltersiane i krečene a podovi su

bili daščani i prostrti ćilimima, hasurama i ponjavama. Rafe ,dolafi i minderluci su bili

kao i u svim imućnijim kućama tog vremena. Samo neke kule su imale i bunar u

podrumu.

Kao što je u uvodnom dijelu rečeno u Bosni i Hercegovini je u XVII vijeku bilo

preko 300 kula a njihovo rušenje i propadanje počelo je još početkom XVIII vijeka u

ratu sa Karlom VI a nakon bune Zmaja od Bosne 1831-1837 srušeno je nekoliko kula

ustanika. I u kasnijim bunama sve do dolaska Austrougarske uprave kmetovi su rušili

kule svojih gospodara a prilikom ulaska austrougarskih trupa u BiH kule su služile za

odbranu ustanika pa su u tim ratnim dejstvima porušene ili topovima ili barutom.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata (1918.) ove kule su rušili i kmetovi ali i sami

vlasnici . U toku Drugog svjetskog rata (1941. – 45. ) u ratnim dejstvima rušili su ih i

okupatori i partizani.

Hamdija Kreševljaković je do 1950 godine u BiH evidentirao 146 kula u 115

mjesta a do tada je ostalo samo 20 kula u relativno dobrom stanju a u 16 njih se i

stanovalo. Prema istom autoru na području sjeveroistočne Bosne evidentirana je:4

Kula u Kozluku,

Kula u Krtovi (Gračanica)

Kula Husejn-kapetana Gradaščevića u Gradačcu

Kucić kula (Zvornik – Bijeljina)

Kula u Logobaru (Tešanj)

Kula u Pašinom polju (Zvornik-Lopare)

3 Kreševljaković Hamdija:"Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini", Naše starine, godišnjak Zavoda za zaštitu

spomenika kulture Bosne i Hercegovine, broj II, Sarajevo, 1954. godine 4 Kreševljaković Hamdija:"Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini", Naše starine, godišnjakZavoda za zaštitu

spomenika kulture Bosne i Hercegovine, broj II, Sarajevo, 1954. godine


200

Kula u Pilici (Zvornik)

Ravna kula (Derventa)

Kula Skocić (Zvornik – Bijeljina)

Kula u Tabancima (Zvornik)

Kula u Zoviku (Brčko)

Komisija/povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je do 2012. godine

stavila osam kula na listu nacionalnih spomenika i poduzela mjere za njihovu

konzervaciju i zaštitu. 5

Sl. 4. i 5: Kula Husejn-kapetana Gradaščevića u Gradačcu (preuzeto sa web sajta općine

Gradačac)

5 Komisija/povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH ; izvještaji,odluke, godišnjaci i isl.


201

Sl. 6. i 7: Gradaščevića kula sa avlijom i avlijskim zidovima u Bijeloj kod Brčkog (preuzeto

sa web sajta Komisije/povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH)

2. Fadilpašića kula u Osmacima kod Kalesije

U procesu čiflučenja koji se u Bosni počeo odvijati sredinom 16. vijeka izrastao je

begovat kao socijalna formacija koja je omogućila koncentraciju više imanja u

vlasništvo jedne porodice. Dodatno bogaćenje begovskih porodica vršilo se i na druge

načine a prije svega ženidbenim vezama, kupovinom, preuzimanjem posjeda od vlasti,

korištenjem društvenog ugleda i statusa i sl. Tako je na prijelazu između XIX i XX vijeka

stvorena najmoćnija i najuglednija begovska porodica u BiH, tj. porodica Fadilpašića

(Šerifovića). U to vrijeme su posjedovali mnoge stambene objekte zajedno sa nekoliko

kula u Sarajevu (lokalitet Bačeva) te kule u istočnoj i sjeveroistočnoj Bosni. Dvije kule

u Sarajevu Fadil-paša Šerifović je oko 1850. godine dao porušiti te je od njih sagradio

odžak na vrelu Bosne dok su ostale kule zadržane kao ishodne za nadziranje

mnogobrojnih imanja u okolici Sarajeva te u istočnoj i sjeveroistočnoj Bosni.

Kulu u Osmacima porodica Fadilpašića vjerovatno nije nikada koristila za

stanovanje niti kao ishodnu kuću (ljetnjikovac) jer su imali dosta kuća u Sarajevu. Ovu

kulu su koristile subaše za nadziranje imanja a u narodu je naročito po zlu ostao

upamćen Alijaga.6

Milenko S. Filipović je 1938. godine zabilježio ovu kulu koja je već tada bila u

ruševnom stanju bez krova i spratova, a nakon završetka II svjetskog rata Mjesni

narodni odbor Osmaci je donio odluku da se ova kula do kraja poruši a kamen iskoristi

za nasipanje lokalnih puteva kao što je to urađeno sa Mušanovom kulom u Capardama

6 Enver Alić „Fadilpašića kula u Osmacima kao svjedok historijskih mijena u Gornjoj Spreči“,Časopisza

kulturnu historiju Gornje Spreče ŠEHERDŽIK , godina II, br.2 dec.2009 god. str. 61. - 64.


202

za vrijeme austrougarske uprave kada je materijal iskorišten za gradnju pruge Tuzla-

Zvornik.

Hamdija Kreševljaković u svojoj knjizi navodi primjer rušenja Fadilpašine kule u

Osmacima kao jedinstven u novoj Jugoslaviji jer su već tada ove kule bile proglašene

nacionalnim spomenicima kulture i stavljene pod zaštitu države tako da on smatra da

Mjesni odbor u Osmacima vjerovatno nije znao za ovu odluku .

Enver Alić u časopisu „Šeherdžik“ daje detaljniji opis ove kule po sjećanju

mještana tako da se na osnovu svega može sačiniti približna slika kule u svom izvornom

obliku i sa pratećim pomoćnim objektima koji su vjerovatno uništeni mnogo ranije od

same kule. Ne postoje nikakvi zapisi o dimenzijama i obliku kule niti su sačuvani bilo

kakvi nacrti o objektu ali bi se arheološkim iskopavanjima vjerovatno mogle utvrditi

dimenzije temelja. Zbog važnosti lokaliteta Kule koji i danas u narodu služi kao

svojevrsni orijentir u prostoru ponovna izgradnja ove kule bi bila značajan podsticaj

ovom vidu stanovanja ali i seoskom turizmu uopšteno.

Na osnovu sačuvanih kula u okruženju kao i nacrta kula koje su odavno porušene

te imajući u vidu veličinu imanja za čije potrebe je kula i sagrađena sačinjen je mogući

izgled kule sa pomoćnim objektima koji su služili za boravak subaše ali i za obradu

imanja i skupljanje ljetine sa tih imanja te njenu doradu i slanje u Sarajevo ili na neko

drugo tržište.

Sl. 8. i 9: Perspektivni izgled kule i avlije; perspektivni izgled i veličina kule


203

Sl. 10. Tlocrt kule i avlije i vertikalni presjek kroz kulu

3. Kule kao individualne stambene kuće kod nas i u svijetu

U sjeveroistočnoj Bosni su do danas sanirane i sačuvane kula Husejn-kapetana

Gradaščevića u Gradačcu i kula u Bijeloj. Kula u Gradačcu je kapetanska i imala je

odbrambenu ulogu o čemu svjedoče veliki bedemi sa topovima, kamena tvrđava i

stambena zgrada zalijepljena za kulu. Zbog drugih pomoćnih objekata u dvorištu ovo je

u stvari bio odžak. Po uzoru na ovu kulu u zadnjoj deceniji je na lokalitetu Gračanice

sagrađen stambeni kompleks porodice Širbegović. I ovaj kompleks je sagrađen na vrhu

brežuljka sa pogledom na gračaničku kotlinu.Umjesto visokih bedema oko kompleksa

je izgrađen potporni zid sa ogradom od crvenog kamena. Kula nije samostalna već

izranja iz krova kuće i mnogo je manjih dimenzija. U gornjim spratovima se nalaze

divanhane i uredi.


204

Sl. 11. Kula porodice Širbegović u Gračanici;

Stambeni kompleks je izgrađen u tradicionalnom stilu i od prirodnih materijala a

središnji i najviši dio čini kula.

Postoji još nekoliko primjera u sjeveroistočnoj Bosni gdje su na stambenim i

stambeno-poslovnim objektima dodate kule svih oblika i dimenzija i različitih namjena

ali isključivo kao dio kuće a ne samostalni stambeni objekat. U svijetu postoji mnoštvo

primjera a u zadnje vrijeme je nastao i svojevrsni trend izgradnje stambenih kula od

svih materijala i svih mogućih oblika. U radu su prikazane samo neke od njih.

Sl. 12. i 13: Kuća „Cordoba“ od arh. Emilio Ambas i kuća od arm. betona (pruzeto sa

www.arquitour.com)


205

Sl. 14. Kuća „Harpoon“ (stambena Sl. 15. Kuća u Rijeci – uska i visoka kuća

kuća od drveta) (kula) uslovljena uskom gradskom ulicom

Sl. 16. Kuća „Stripe“ arh. GAAGA


206

Sl. 17. Homebox -Han-Slawik Sl. 18. Stambeno-poslovne kule“Tower II“ u N.

Beogradu (preuzeto iz časopisa Arhitektura,

Beograd, 2012.)

Sl. 19. Silos pretvoren u stambenu Sl. 20. Kompleks Maison arh. Christian

Kulu (preuzeto sa Pottgiesser; postavljanje malih vertikalnih

www.graditeljstvo.rs) kuća u vidu kompleksa

sve slike preuzete sa www.arquitour.com

http://www.graditeljstvo.rs/

http://www.arquitour.com/


207

Zaključak

Kule kao fortifikacijski objekti gradile su se od kako su nastali prvi utvrđeni

gradovi u Mesopotamiji ali kule za stanovanje su rijetke u svijetu. U našim krajevima

su bile mnogobrojne i poprimile su neka specifična regionalna obilježja. O njihovoj

ljepoti i značaju najbolje svjedoče mnogobrojni toponimi jer u BiH ima preko četrdeset

sela i zaselaka imenom Kula, trideset i jedno naselje zove se Odžak, četiri Odžaci i jedno

Odžačina a nekoliko kula i odžaka je očuvalo i ime bivšeg gospodara, npr. Olakova Kula,

Fazlagića Kula, Filipovića Odžak, Bandin Odžak itd.7

Od XVI vijeka kule su rušene u raznim ustancima,pobuni kmetova,napadima

susjednih država, ratnim dejstvima,požarima ili od samih vlasnika a do danas ih je

očuvano samo nekoliko i stavljene su pod zaštitu države kao nacionalni spomenici.Kule

nisu bile ugodne za dugotrajni boravak u njima jer je bilo teško unositi pitku vodu

,ogrjev i hranu na nekoliko etaža preko strmih merdevina, bilo je otežano odvođenje

otpadnih voda ,odvođenje dima i sl. Zbog toga je stanovanje u njima bilo uslovljeno

samo bezbjedonosnim faktorima u nemirnim vremenima.

Danas tehnološki razvoj omogućuje ugradnju lifta za vertikalni transport te

izdizanje vode i kanalisanje otpadnih voda do neograničenih visina čime stanovanje u

kulama ponovo dobija sve više pristalica. Ohrabruje činjenica da je kula kao stambeni

objekat sve prisutnija i u modernoj arhitekturi svijeta tako da je samo pitanje vremena

kada će se početi graditi i u našim krajevima. Stanovanje na usamljenim kućištima,na

rančevima i salašima postaje trend novih i bogatijih društvenih slojeva a oblik i veličina

kule koja omogućava široke vidike na sve strane je još uvijek nezamjenljiv za

predhodno navedeni oblik stanovanja. Pomiriti tradicionalno i moderno i prilagoditi

kulu današnjim vremenima veliki je arhitektonski i graditeljski poduhvat a to pitanje

se može aktuelizirati raznim konkursima i seminarima kao što je to urađeno u

susjednoj Srbiji za seoske kuće ravničarskih, brdskih i planinskih područja.

Literatura:

Alić Enver „Fadilpašića kula u Osmacima kao svjedok historijskih mijena u

Gornjoj Spreči“, Časopis za kulturnu historiju Gornje Spreče ŠEHERDŽIK, godina

II, br.2 dec.2009 god. str.61-64.

Basler Đuro» Stari gradovi na Majevici i Trebovcu» Muzej istočne Bosne, Tuzla

1980. god.

Bejtić Alija, Spomenici osmanlijske arhitekture u BiH, Kultura stanovanja, str.280

Bušatlić Ismet, Materijalna kultura: Kule i odžaci Elif, jan. - febr. 1992.

7 Kreševljaković Hamdija: "Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini", Naše starine, godišnjak Zavoda za zaštitu

spomenika kulture Bosne i Hercegovine, broj II, Sarajevo, 1954. godine.


208

Čelić Džemal:"Arhitektura Gradačca i restauratorski zahvat na kuli Husein -

kapetana Gradaščevića", Naše starine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika

kulture Bosne i Hercegovine, broj II, Sarajevo, 1954. godine

Kadić Dr. Muhamed, „Starinska seoska kuća u Bosni“, Biblioteka Kulturno

nasleđe „Veselin Masleša“, Sarajevo 1967.

Kamberović Husnija: "Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878.

do 1918. godine", Hrvatski institut za povijest, 2003 god.

Kamberović Husnija: "Zemljišni posjedi obitelji Fadilpašić" - prilog historiji

bosanskih begova, Radovi-Zavod za hrvatsku povijest, 30, Zagreb 1997. g., str.

175 - 183

Kreševljaković Hamdija: "Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini", Naše starine,

godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, broj II,

Sarajevo, 1954. godine

Kreševljaković Hamdija: "Kapetanije u Bosni i Hercegovini", Izabrana djela I-IV,

Sarajevo, 1991.

Komisija/povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH; izvještaji,

odluke, godišnjaci i sl.

Filipović S.Milenko „Prilozi etnološkom upoznavanju sjeveroistočne Bosne“,

Sarajevo 1969. god.

Moderna arhitektura u svijetu www.arquitour .com

Truhelka Ćiro, „Naši gradovi, opis najljepših srednjovjekovnih gradova u BiH“,

Sarajevo 1904. god.

Vego Marko, „Naselja srednjovjekovne bosanske države“, Sarajevo 1957. god.


211

Aljoša AVDIĆ, prof.

PRIRODNO-GEOGRAFSKE ODLIKE NASELJA PROKOSOVIĆI

Sažetak

Ovaj rad ima cilj da predstavi prirodno-geografske odlike naselja Prokosovići. U

ovoj širokoj temi ja ću ukratko da se osvrnem na geologiju, reljef, klimatske karakteristike,

hidrografske karakteristike, biogeografske odnosno floru i faunu i pedološke

karakteristike.

Kada je riječ o geologiji bitno je naglasiti da u sjevernom dijelu imamo serpentinite,

dok u južnom dijelu, tačnije u sprečanskoj tektonskoj depresiji imamo naslage akvatično-

riječno-jezerskog porijekla gdje dominiraju glinovito-pjeskoviti sedimenti gline, pijeska i

šljunka. Kada govorimo o klimatskim karakteristikama potrebno se posebno osvrnuti na

temperaturu, vlažnost zraka, padavine i oblačnost, maglu i vjetar. U hidrografskim

karakteristikama dat je poseban osvrt na jezero Modrac, jer ima najveći hidrografski

značaj za ovo naselje i širu okolinu. Biogeografske karakteristike podrazumijevaju dosta

raznoliku floru i faunu ovog prostora. Kada se govori o pedologiji na prostoru naselja

Prokosovići imamo dvije vrste tla pseudoglej i fluvisol.

Ključne riječi: Prokosovići, geologija, reljef, klima, hidrografija, pedologija

Uvod

Naselje Prokosovići se nalazi u općini Lukavac, u sjeveroistočnoj Bosni, i zahvata

površinu od oko 15 km2 od čega je veći dio potopljen tako da površina slobodna za

naseljavanje iznosi oko 4 km2 ili 402,12 ha odnosno 1,18% od ukupne površine općine.

Smješteno je na obali jezera Modrac i južnim padinama brda Tirinovac. Nalazi se

zapadno od Tuzle od koje je udaljeno 18 km. Administrativno-politički Prokosovići

pripadaju općini Lukavac i od općinskog centra su udaljeni 6 km u pravcu juga. Na

sjeveru ovo naselje se graniči sa naseljem Modrac, na istoku graniči sa Bokavićima, na

zapadu graniči sa Bikodžama, na jugozapadu sa Babicama i na jugu sa naseljem Poljice

Gornje, s time da granica sa Babicama i naseljem Poljice Gornje se nalazi na jezeru

Modrac. Prokosovići su smješteni na 440 30' s.g.š. i 180 29' i.g.d.


212

Fizičko-geografske karakteristike

Geologija

Petrografski i geološki sastav područja Prokosovića nema veliku raznovrsnost.

Stijene koje učestvuju u sastavu ove teritorije su pretežno jurske i pliocenske starosti.1

Veći dio naselja nalazi se na serpentinitima, samo manji južni dio koji se nalazi uz

obalu jezera Modrac i područje do rijeke Turije koje je sada potopljeno koji je

pliocenske starosti a zastupljen je sa sitnozrnim šljunkom, pijeskom, alevritima,

glinama i riječno jezerskim sedimentima.

U odnosu na serpentinite u centralnoj ofiolitskoj zoni, znatno više su

tektonizirani, škriljavi i brečasti, sa brojnim pukotinama ispunjenim sekundarnim

karbonatima, kalcedonom i opalom. U njima su registrovane i žične pojave gabrova i

rodingita manjih razmjera.

Krajem ponta povlači se more iz Paratetisa pa se u ovom terenu stvaraju kopnene

naslage. Značajnija sedimentacija vrši se u sprečanskoj tektonskoj depresiji. Obod

tektonskog rova, koji se izdiže neotektonskim pokretima, postaje distribuciono

područje terigenog materijala, od kojeg su stvorene debele naslage klastičnih stijena,

akvatično-riječno-jezerskog porijekla. U sastavu dominiraju glinovito-pjeskoviti

sedimenti: alevroliti, laporovite, i laporovito-pjeskovite gline, pijesak i šljunak. Kroz

južni dio Prokosovića u smjeru sjeverozapad-jugoistok proteže se sjeverni sprečanski

rasjed.

Sl. 1. Geološka karta Prokosovića

1 Čičić S., Mojičević M., Jovanović Č., Tokić S., Dimitrov P.: Geološka karta 1:100 000, list Tuzla i Zavidovići,

RO, Geoinženjering, OOUR, Geoinstitut, Sarajevo, 1988., Redakcija za izdavanje saveznog geološkog zavoda,

Beograd, 1990.


213

Reljef

U geomorfološkom pogledu teren se blago uzdiže od juga ka sjeveru, odnosno od

jezera Modrac ka brdu Tirinovac. Nadmorska visina se kreće od 200 m (uz obalu jezera

Modrac) do 305 m (brdo Tirinovac).

Brežuljkasti teren je ispresijecan potocima kao što su Siminovača, Avdića potok,

Memića potok i Vrućan. Svi vodotoci teku pravcem sjever-jug, odnosno sa brda

Tirinovac ka jezeru Modrac. Ovi potoci vrše blagu eroziju koju akumuliraju na ušću u

jezero Modrac.

Klimatske karakteristike

Klimatske karakteristike Prokosovića su analizirane na osnovu podataka

dobijenih iz Meteorološke stanice u Tuzli i Meteorološke stanice na brani jezera

Modrac.

Pored opštih faktora koji utiču na klimu Prokosovića poseban značaj imaju

geografski položaj, reljef i blizina jezera Modrac. Prokosovići su smješteni u

sjeveroistočnoj Bosni, na kontaktu Panonske nizije na sjeveru i dinarskog planinskog

masiva na jugu. Dakle, na klimu ovog prostora značajno utiču kako panonski uticaji sa

sjevera tako i uticaji sa juga.

U zimskom periodu najveći značaj ima sibirska anticiklona, kada je ovaj prostor

izložen prodorima hladnih i suhih zračnih masa sa sjevera i sjeveroistoka. Prodore

zračnih masa sa sjevera u određenoj mjeri ublažava planina Majevica i prodori ciklona

sa zapada. U toplijem periodu godine, dominantan uticaj ima azorska anticiklona kada

se zbog povišenog zračnog pritiska duže zadržava stabilno vrijeme u ovom području2.

Prema Kepenovoj klasifikaciji klimata, na području Prokosovića, preovladava Cfb

klimat. U ovom klimatu prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca je niža od 220 C. U

evropskom kopnenom dijelu, ovaj klimat se proteže od sjevernog dijela Španije i

sjeverne Grčke, preko zapadne Evrope, do 630 N. Ovaj klimat zalazi duboko u evropsko

kopno preko zapadne, srednje i južne Evrope. Ukupno prostranstvo evropskog

kontinenta koje se odlikuje ovim klimatom zahvata oko 1/3 njegove površine. Ovom

klimatu pripada i veći dio površine Bosne i Hercegovine3.

2 Smajić, S.: Klimatske karakteristike Tuzle, Zbornik radova PMF-a, Svezak Geografija, Tuzla, 2005. str 72. 3 Spahić, M.: Opća klimatologija, Geografsko društvo Federacije BIH, Sarajevo, 2002., str. 250.


214

Temperature zraka

Temperatura zraka je važan klimatski element koji se mjeri u meteorološkim

stanicama, najčešće termometrom i termografom. Na osnovu podataka o srednjim

mjesečnim i godišnjim temperaturama vidi se da je prosječna godišnja temperatura 100

C (tabela br. 1.).

Tabela 1. Srednje mjesečne, apsolutne maksimalne i apsolutno minimalne temperature

zraka u Tuzli za period 1961-1990:

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.

-0,8 1,8 5,7 10,4 14,8 17,7 19,3 18,9 15,3 10,7 5,7 1 10

18,8 22,8 27,8 30 35,6 34,6 39,5 39 34,7 28,8 25,6 23,5

-

25,8 -20

-

15,8 -4 -0,9 1,4 5,7 4 -1,4 -5,2 -16

-

17,6

Izvor: Meteorološki godišnjaci, F HMZ, Sarajevo.

Iz tabele br. 1 vidi se da je najhladniji mjesec januar sa prosjekom od -0,80 C.

Najtopliji mjesec je juli sa prosjekom od 19,30 C. Godišnja amplituda zraka za navedeno

područje iznosi 20,10 C. Ljeto je najtoplije godišnje doba sa srednjom temperaturom

od 18,60 C. Prosječne jesenje temperature su više u odnosu na proljeće što pozitivno

utiče na sazrijevanje poznih agrokultura. Temperature naglo rastu od januara do

avgusta, a potom postepeno opadaju prema decembru. Apsolutne maksimalne

temperature dostižu do 39,50 C (juli), a minimalne -25,80 C (januar), sa apsolutnim

kolebanjem od 65,30 C. U analiziranom periodu najhladniji mjesec je bio januar 1960. i

1968. godine, kada je srednja mjesečna temperatura iznosila -60 C. Temperaturna

kolebanja su izražena u proljeće i jesen, a to često ima negativne posljedice na

poljoprivredne kulture zbog pojave poznih proljetnih i ranihjesenjih mrazeva. Prema

-0,8

1,8

5,7

10,4

14,8

17,719,3 18,9

15,3

10,7

5,7

1

10

-5

0

5

10

15

20

25


Tem

per

atu

ra

Grafikon br.1: Srednje mjesečne temperature zraka u Tuzli za period 1961.-1991. godina


215

podacima meteorološke stanice kojasenalazi na brani jezera Modrac maksimalna

temperatura zraka bila je 410 C, a minimalna temperatura zraka iznosila je -27,50 C, a

srednja godišnja temperatura zraka je 10,20 C tako da nema veće razlike u temperaturi

na meteorološkoj stanici Tuzla i meteorološkoj stanici Modrac. Prema ovim podacima

može se utvrditi da akumulacija Modrac nema većeg uticaja na temperaturu na užem i

širem području. Međutim, izvijesno je da ima uticaja na vlažnost zraka, sadržaj vodene

pare u zraku i pojave magle u neposrednoj blizini akumulacije, što je direktna

posljedica isparavanja vode iz akumulacije na šta ćemo obratiti više pažnje u nastavku.

Relativna vlažnost zraka

Najbolji pokazatelj vlažnosti zraka je njegova relativna vlažnost. Po godišnjem

hodu relativne vlage ovo područje pripada kontinentalnom tipu godišnje raspodjele

relativne vlažnosti. Kontinentalni tip ima maksimum zimi, a minimum ljeti, dok je kod

okeanskog tipa godišnja raspodjela obrnuta. Prema podacima na meteorološkoj stanici

Modrac relativna vlažnost za ovo područje je 85,3%, a razlog tome je akumulacija

Modrac na kojoj su smješteni Prokosovići.

Padavine i oblačnost

Padavine su važna meteorološka pojava koji se javljaju obično u vidu kiše i

snijega. Prosječna godišnja količina padavina na području Tuzle iznosi oko 900 mm.

Maksimalna količina padavina se javlja u toplijem periodu godine (ljeto), a minimalna

u hladnijem periodu (zima) i to pretežno u vidu snijega.

Tabela 2. Srednje mjesečne i maksimalna količina padavina (mm) u Tuzli za period 1961-

1990:

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God

. G.Ʃ

59 55 61 76 92 11

1 94 84 64 58 71 72 75

89

7

13

2

12

0

14

1

13

7

19

7

17

7

29

0

21

3

15

1

13

7

14

0

15

8



216

Grafikon br. 2: Srednje mjesečne količine padavina

Iz tabele 2 i grafikona 2 vidi se da najmanju količinu padavina ima mjesec februar

(55 mm), dok je mjesec sa najviše padavina juni (111 mm). Iz grafikona i tabele

možemo vidjeti da se količina padavina povećava od godišnjeg minimuma (februar) do

juna kada je godišnji maksimum. Od godišnjeg maksimuma padavine opadaju do

drugog godišnjeg minimuma koji se javlja u oktobru i povećava se na drugi godišnji

maksimum koji se javlja u novembru. Maksimum padavina u junu je posljedica

ciklonske aktivnosti i čestih grmljavinskih pljuskova. Problem je u tome što se znatne

količine padavina izlučuju u pljuskovima, te se nepovoljno odražavaju na biljni svijet

tokom vegetacionog perioda. U toplijem dijelu godine (april – septembar) izluči se oko

56,7% padavina. Prema tome, preovladavaju padavine u toplijem dijelu godine, pa je

pluviometrijski režim kontinentalni.

Sniježni pokrivač se u ovom području najduže zadržava u decembru i januaru, a

najmanje u oktobru. Od 90 zimskih dana 43 dana su sa sniježnim pokrivačem.

Maksimalna visina sniježnog pokrivača je u februaru i iznosi 99,3 cm. Obzirom da snijeg

ima visoku sposobnost odbijanja sunčevih zraka to je temperatura sniježnih površina

obično niža od temperatura tla bez snijega i utiče na godišnji tok temperature zraka,

oblačnost, vlažnost i druge klimatske elemente i pojave. Snijeg je vrlo korisna padavina,

posebno tokom zimskog perioda. On je veoma dobar toplotni izolator pa štiti tlo, biljke

i ozime usjeve od pretjeranih mrazeva. Otopljeni snijeg u proljeće daje tlu potrebnu

količinu vlage koju biljke koriste u početku vegetacionog perioda4.

Prema podacima meteorološke stanice Modrac prosječna količina padavina je

953,5 mm što je nešto više u odnosu na meteorološku stanicu Tuzla. Dugogodišnja

promatranja oblačnosti pokazuju da je ovo veoma oblačno područje.

4Spahić, M.: Opća klimatologija, Geografsko društvo Federacije BIH, Sarajevo, 2002., str. 145, 146.

0

20

40

60

80

100

120

mm


Mjesec

Padavine


217

Tabela 3. Srednja mjesečna oblačnost (%) u Tuzli za period 1961-1990:


71 70 64 63 59 56 44 43 48 54 68 73 59


Prema podacima iz tabele br. 3 vidi se da srednja vrijednost oblačnosti opada od

zimskih prema ljetnim, a zatim opet raste prema zimskim mjesecima. Najveću

oblačnost ima decembar (73%) a najmanju avgust (43%). Zima je u ovom području

najoblačnije godišnje doba sa 71% oblačnosti, a najvedrije je ljeto sa 46% oblačnosti.

Trajanje preovlađujućeg vedrog i oblačnog perioda ima veliki značaj u turizmu, a

posebno u poljoprivredi.

Magla

Slivno područje rijeke Spreče pa samim tim i naselje Prokosovići je veoma

maglovito područje jer svi mjeseci imaju određen broj dana sa maglom. Prema

podacima meteorološke stanice Modrac prosječan broj dana sa maglom je 82. Najviše

magle ima u hladnijem dijelu godine. Za razliku od zimskih, magle u ostalom dijelu

godine, posebno noću, sprečavaju dugotalasnu radijaciju i donekle su izvor atmosferske

vlažnosti.

Vjetar

Na području Prokosovića najučestaliji pravac vjetra je sjever-sjeverozapad-

jugoistok. Maksimalna brzina vjetra koja je izmjerena na brani jezera Modrac iznosila

je 31,0 m/s, dok je prosječna brzina vjetra 1,08 m/s.

Hidrografske karakteristike

Područje naselja Prokosovići je specifično po tome što se nalazi na obali jezera

Modrac koje ubrajamo u veće vještačke hidroakumulacije. Pored jezera Modrac o kojem

ćemo u nastavku nešto više posvetiti pažnje treba spomenuti i ostale vodotoke na

području Prokosovića.

Kroz Prokosoviće ne protiče niti jedna rijeka, prije potapanja to je bila rijeka

Turija, ali imamo nekoliko potoka. Najveći potok na području Prokosovića je Avdića

potok koji ima izvorište na brdu Tirinovac na visini od oko 290 metara i ušće u jezero

Modrac. U svom toku prima i neke manje potoke kao što je Vrućan. Značajno je navesti

i potok Siminovača koji ujedno predstavlja i granicu naselja Prokosovići prema

Bikodžama. I potok Siminovača kao i Avdića potok izvire na brdu Tirinovac na oko 250

m nadmorske visine i uliva se u jezero Modrac na koti od 200 metara nadmorske visine.


218

Memića potok ima izvorište na brdu Tirinovac na nadmorskoj visini od oko 260 metara

i uliva se u jezero Modrac u zaseoku Aljukići. Svi navedeni vodotoci imaju nivalno-

pluvijalni režim. Zbog svoje veličine rijetko izazivaju manje poplave.

U nastavku više pažnje ćemo posvetiti jezeru Modrac jer ima najveći hidrografski

značaj kako za naselje Prokosoviće tako i za šire područje.

Jezero Modrac formirano je 1964. godine izgradnjom brane u tjesnacu Modrac.

Formiraju ga rijeke Spreča i Turija sa pritokama. Neposredno poslije punjenja

akumulacije (1964. godine), pri koti normalnog uspora 200,00 m.n.v., osnovne

morfometrijske karakteristike akumulacije iznosile su:

Tabela 4. Morfometrijske karakteristike akumulacije 1964. godine:

površina 17,10 km2

ukupna zapremina 98x106 m3

korisna zapremina 86x106 m3

maksimalna dubina 18,0 (10,0) m

prosječna dubina 5,7 m

maksimalna dužina 10.700 m

maksimalna širina 1.600 m

dužina obale 33.250 m

Izvor: Projektni zadatak za izradu elaborata: Geodetsko-hidrografsko snimanje dna i

priobalja akumulacije Modrac sa obradom mjerenih podataka

U cilju praćenja inzenziteta zasipanja akumulacije nanosom vršeno je snimanje

poprečnih profila akumulacije uspostavljenih prije punjenja 1964. godine. Snimanje

je vršeno u različitim intervalima u razmaku 6-7 godina i više. U poslijeratnom

periodu samo je 2002. godine (septembar/oktobar) obavljeno snimanje poprečnih

profila, odnosno unosa nanosa u akumulaciju. Iz dobivenih podataka možemo

zaključiti da je u akumulaciju Modrac, u periodu od 1964. do 2002. godine unešeno

ukupno oko 12.331.590 m3 nanosa, a značajna količina istog potiče iz površinskih

kopova i mokrih separacija rudnika lociranih u slivu akumulacije. Prema mjerenjima

obavljenim u 2002. godini, morfometrijske karakteristike akumulacije su znatno

izmijenjene, a neke od njih iznosile su:

- Ukupna zapremina 83 x 106 m3

- Korisna zapremina 64 x 106 m3

Za period eksploatacije od preko 45 godina, na raspolaganju imamo podatke o

promjeni nivoa akumulacije Modrac registrovane za period od početka 1987. godine do

2010. godine. U tom periodu, ovisno o hidrološim uslovima i dostignutom nivou

potrošnje vode iz akumulacije, nivo iste oscilovao je u rasponu od +3,43 m do -4,28

metara u odnosu na kotu normalnog uspora akumulacije od 200,00 m.n.v., odnosno

ukupno 7,71 m.


219

U 1997. godini od februara do oktobra u jednomjesečnim intervalima obavljana

su hidrobiološka istraživanja akumulacije Modrac5. Istraživanja su obuhvatila analize

fizičko-hemijskih svojstava vode te strukture i dinamike biotičkih zajednica:

fitoplanktona, zooplanktona, faune sedimenata, bakterija.

Istraživanja su redovno obavljana na tri lokaliteta u akumulaciji: lokaciju u

području ušća rijeke Spreče, u području ušća rijeke Turije, u području brane uz ribnjak.

Dopunska istraživanja načinjena su na lokaciji u području Prokosovića - Plaža te na

lokaciji u području brane – ulaz u tjesnac.

Iz analiza fizičko-hemijskih svojstava vidljivo je loše stanje kakvoće vode, tj.

pogoršanje u odnosu na ranija istraživanja (1991. godina). Na to upućuje smanjena

providnost vode, oscilacije kisika do anoksije, velika količina otopljenih organskih tvari,

povećana koncentracija dušičnih spojeva, visoke vrijednosti ukupnog dušika te

povećanje vrijednosti željeza i mangana. Utvrđena je lošija kvaliteta vode u plićim

dijelovima akumulacije kao i u području neposredno uz branu, posebno pridnenim

slojevima. U ljetnom i jesenskom razdoblju voda akumulacije pripadala je III klasi

kvaliteta vode, dok je u zimskom i proljetnom razdoblju u pojedinim dijelovima

akumulacije kvalitet voda bio I-II klase. Iako mnogi parametri fizičko-hemijskih

svojstava vode akumulacije Modrac odstupaju od MDK za pitke vode, voda akumulacije

Modrac može se koristiti za javno vodosnabdijevanje samo uz prethodno odgovarajuće

kondicioniranje zahvaćene vode. U fitoplanktonskoj zajednici je utvrđeno 143 vrste.

Mikrobiološka istraživanja obavljena su s dva aspekta – ekološkog i

epidemiološkog. Ekološkim istraživaniima utvrđeno je veliko opterećenje vode, a

posebno sedimenata organskom tvari koja je podložna mikrobiološkoj razgradnji.

Prema broju saprofitskih bakterija voda akumulacije bila je u istraživanom razdoblju

II-IV kategorije, ovisno o dobu godine i lokalitetu. Posebno se ističe slabija kakvoća

vode u kontaktnoj zoni a također i pogoršanje kakvoće vode u septembru, posebno u

dijelu akumulacije ispred brane.

Sanitarna mikrobiološka analiza obuhvatila je bakteriološke, virusološke i

parazitološke analize u ljetnom i jesenskom razdoblju. Rezultati pokazuju opterećenost

vode akumulacije Modrac koliformnim bakterijama. Prema broju kalioformnih

bakterija voda je u ljetnom razdoblju bila III-IV klase boniteta. U jesenskom razdoblju

utvrđen je manji broj koliformnih bakterija, te je voda pripadala II klasi boniteta.

Dobiveni rezultati upozoravaju na opasnost eksploatacije vode s aspekta

epidemiološke sigurnosti.

5 Arnautalić, Z., Idejna studija istraživanja kvaliteta voda i ekološko stanje akumulacije Modrac, SODASO

holding Tuzla, institut za hemijsko inžinjerstvo Tuzla, Tuzla, 1998., str. 188, 189.


220

Sl. 2. Jezero Modrac

Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da po trofičkom stanju

akumulacija Modrac u 1997. godini pripada mezo do eutrofnim vodama s tendencijom

povećanja eutrofizacije. Evidentno je povećanje stepena trofije tokom ljetnih mjeseci6.

Utvrđene razlike u trofičkom stanju po pojedinim dijelovima akumulacije. Najveći

stepen trofije utvrđen je u dijelu akumulacije ispred brane gdje zbog hidroloških

karakterista dolazi do velike akumulacije organskih tvari u vodi i sedimentu što

uzrokuje trajno povećanje trofičkog stepena na tom dijelu akumulacije. Osnovni uzroci

ubrzane eutrofizacije akumulacije Modrac su u velikim unutrašnjim i vanjskim

izvorima nutitienata. Stoga je potrebno uspostaviti trajni ekološki nadzor akumulacije

Modrac koji će biti osnova za definiranje cjelovitog upravljanja akumulacijom u smislu

njene višenamjenske upotrebe i zaštite.

Biogeografske odlike

U biogeografskom pogledu podruc je Prokosovic a pripada peripanonskoj oblasti,

odnosno sjeverobosanskom podruc ju. Vegetacijske karakteristike naselja su kroz

historiju mijenjane. Postoji opaska da se selo razvijalo u stoljetnoj hrastovoj s umi c ijem

je krc enju nastala ziratna zemlja, s to je sasvim vjerovatno, jer na katastarskoj karti

prostora postoje lokaliteti pod nazivom Krc evine i Brezici.

Danas uz jezersko područje gdje je zastupljena veća količina vlažnosti,

zastupljeni su ekosistemi šašike, trstike i perunike, što je tipična močvana vegetacija uz

prisustvo vrbe (Salixalba), topole (Populus tremula) i johe (Alnus glutinosa). Raspored

i karakter vegetacije hidrofita jezera Modrac ovisi od vodenog režima što je uslovilo

6 Arnautalić, Z.: Idejna studija istraživanja kvaliteta voda i ekološko stanje akumulacije Modrac, SODASO

holding Tuzla, institut za hemijsko inžinjerstvo Tuzla, Tuzla, 1998., str. 186


221

formiranje specifičnog biljnog pokrivača flotantne vegetacije sastavljene od biljaka

adaptiranih za brz prijelaz na terestrični način života. U dijelu obale u Prokosovićima

od žičare prema zapadu je prisutna močvarska vegatacija trstike, močvarna vegetacija

visokih šašova koje su pretežno ozelenjelog tipa sa kozmopolitskim rasporstranjenjem

i vrstama sa uskom ekološkom valensom. Zbog visoke stope rasta ove zajednice se

odlikuju visokim produktivitetom a dominatna vrsta je trska. Od žičare prema istoku,

prema brani obala je bez vegetacije.

Sl. 3. Vegetacija trstike

Na ovu vegetaciju nešto se sjevernije nastavlja hrastova vegetacija lužnjak i

kitnjak (Quercus robur, Quercus petraea). Kako se penjemo uz Tirinovac nailazimo na

šume bukve (Fagus mantanum) i crnog graba (Ostrya carpinifolia) sa mjestimičnim

pojavljivanjem javora (Acer), brijesta (Ulmus) i jasena (Fraxinus angustifolia). I ovdje

neodstupajući od zakonomijernosti pojavljivanja vegetacije u Bosni i Hercegovini na

serpentinskim stijenama raste crni i bijeli bor (Pinus nigra, Pinus silvestris), na strmim,

ne razvijenim i erodiranim dijelovima terena, te pokoja smrča (Picea abies) šume su

uglavnom smještene na sjevernoj strani na brdu Tirinovac osim močvarne vegetacije

koja je na južnoj strani pored jezera. Pored navedene šumske vegetacije značajan dio

čine i površine sa livadskom vegetacijom.

Fauna ovog područja je raznovrsna, a na to povoljno utiče konfiguracija zemljišta,

klimatski uslovi, bogatstvo šuma i u daljnoj i bližoj okolini. Prostor ne oskudijeva u

tetrijebu (tetraoninae), jastrijebu (Accipiter gentilis), fazan (Phasianidae), sovama,

svrakama, vranama, obična sjenica (Parus maior), zatim krticama (Talpa eurpaea),

vjevericama (Sciurus vulgaris) tvor (Mustela putarius). Fragmentiranim terenskim

osmatranjima evidentirano je masovnoprisustvo veoma značajnih vrsta ptica iz

porodica „Anatidae“ (Patke), „Ardeidae“ (Čaplje), „Laridae“ (Galebovke). Naročito za

vrijeme zimskog perioda, za vrijeme osmatranja, na nekim lokalitetima, ustanovljeno


222

je metodama procjene brojnosti ptica, od po nekoliko desetaka hiljada primjeraka iz

porodice „Anatidae“ (Patke). U većem zamočvarenom dijelu jezera evidentirana su

velika gnijezda čaplji, koja su obično postavljena na polomljnim stabljikama trstike. Na

ovom lokalitetu obitavaju sve vrste čaplji: siva, bijela i crvena čaplja, kao skitalice ili

selice (crvena čaplja). Posebnu ornitofaunističku vrijednost predstavlja crvena čaplja

ili u narodu poznata pod imenom „čaplja danguba“. Ovaj pernati pokretni ukras jezera

Modrac crvenosmeđeg tijela, rđastocrvenog vrata i crnog tjemena, atraktivna i rijetka

ptičija vrsta, posebno je zaštićena. Rijetka i zaštićena ptičija vrsta je i bijela čaplja koja

obitava na jezeru Modrac. Navedena raritetnost i brojnost, kao i raznovrsnost

navedenih prirodnih vrijednosti jezero Modrac u punom smislu svrstavaju u pravu

prirodnu rijetkost i ornitofaunistički rezervat.

Sl. 4. Divlje patke

Ovaj prostor bogat je i zec evima (Lepus europaeus), lisicama, divljim svinjama

(Sus crofa) te se rjeđe mogu pronac i vrste visoke divljac i.

Od gmizavaca i vodozemaca prisutni su: zelembac (Lacerta viridis), gus ter

(Lacerta vivipara), sljepic (Anguis fragilis), s areni daz devnjak (Salamandra

samalandra), bjelous ka (Natrix natrix), s arka (Vipera berus) razlic ite vrste z aba i sl. U

jezeru se mogu nac i riblje vrste kao s to su: som (Silurus glanis), s tuka (Esocidae),

deverika (Cyprinidae), s aran (Cyprinus carpio), bucov (Aspius aspius), klijen (Squalius

cephalus), s kobalj (Chondrostoma nasus), grgec (Percidae), bjelica (Leucaspius

delineatus) i crveperka (Scardinius erythrophthalmus). Oko 1970. godine jezero je

poribljeno smuđem (Percidae) i patuljastim somom (Amiurus nebulosus). Danas nja

situacija s to se tic e ribljeg fonda nije bas povoljna. Poribljavanje određenim vrstama u

skoras nje vrijeme je izvrs eno.

Međutim, prekomijerno zagađenje ali i krivolov negativno utic e na riblji fond

jezera. Fitoplankton u akvatic nim ekosistemima ima znac ajnu ulogu i predstavlja

najvec i dio primarne produkcije i uzimaju se kao osnovni pokazatelj trofije nekog

jezerskog ekosistema. Fitoplankton c ine alge. Prema rezultatima istraz ivanja

pravljenog 1997. godine registrovano je preko 143 vrste fitoplanktona koji pripadaju


223

klasama: Cyanophyta, Euglenophyta, Pyrophyta i Chrysophyta Chlorophyta. Od

zooplanktona prisutni su rac ic i. Od zoobentosa prisutni su: Turbelarija, Oligocheta i

Moolusca kao i larve insekata reda Diptera.

Pedološke karakteristike

Pod zemljištem (ili pedološkim pokrivačem) podrazumijevamo rastresiti

površinski sloj Zemljine kore koji se, za razliku od masivne stijene, odlikuje plodnošću.

Formiranje i evolucija zemljišta uslovljena je nizom faktora: karakter geološke podloge,

reljef, klima, živi svijet (posebno vegetacija) i čovjek7.

Po pedolos kom sastavu ovo podruc je c ini pseudoglej i fluvisol iduc i od Tirinovca

ka obali jezera. Pseudoglej za razliku od fluvisola zauzima i ravnic arske i brez uljkaste

terene. Podzolna pseudoglejna terasna tla (terasne prahulje) preovladavaju u

zapadnom dijelu dok u istoc nom dijelu prevladavaju smeđa plitka i srednje duboka tla

na serpentinitima. Veoma je pogodan za intenzivno koris tenje. Ovo tlo ima zbijeni

horizont na dubini 15 - 20 cm, te zbog toga dolazi do povremene stagnacije vode u

zimsko-proljetnom periodu s to os tec uje ozime kulture. Tlo ima kiselu reakciju (pH 5,0

- 5,5) i slabo je zasic eno bazama.

Sadrz i malo humusa (oko 3%), oskudijeva fosforom i azotom, te ima nepovoljna

vodno-fizic ka i hemijska svojstva. Zahtijeva odvodnjavanje, duboko oranje, podrivanje,

kalcifikaciju, humizaciju i fosfatizaciju. Nakon izvedenih meliorizacija na njemu se

dobijaju visoki prinosi ratarskih i voc arskih kultura.

Fluvisol ili aluvijalno tlo zauzima ravnic arsko zemljis te, javlja se u dolinama

rijeka, nastalo je nanos enjem zemljis nog materijala, to su ilovasti karbonatni aluvijumi

razlic ite dubine. Sadrz e veoma malo humusa ali uz navodnjavanje pogodna za uzgoj

svih kultura. Po teksturi ovaj tip zemljis ta je prahulja.

Zaključak

Petrografski i geološki sastav područja Prokosovića nema veliku raznovrsnost.

Stijene koje učestvuju u sastavu ove teritorije su pretežno jurske i pliocenske starosti.

Veći dio naselja nalazi se na serpentinitima, samo manji južni dio koji se nalazi uz obalu

jezera Modrac i područje do rijeke Turije koje je sada potopljeno koji je pliocenske

starosti a zastupljen je sa sitnozrnim šljunkom, pijeskom, alevritima, glinama i riječno

jezerskim sedimentima. U geomorfološkom pogledu teren se blago uzdiže od juga ka sjeveru, odnosno od

jezera Modrac ka brdu Tirinovac. Nadmorska visina se kreće od 200 m (uz obalu jezera

7 Kulenović, S., Gračanica i okolina, Antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istočne Bosne, Tuzla,

1994. str. 18.


224

Modrac) do 305 m (brdo Tirinovac). Reljef je ispresijecan potocima koji teku sa brda

Tirinovac u jezero Modrac.

Na ovom prostoru zastupljena je umjereno-kontinentalna klima. Najhladniji

mjesec je januar, a najtopliji juli. Srednja godišnja temperatura je oko 10 oC. Vlažnost

zraka iznosi 78 %, prosječna količina padavina je oko 900 mm. Na ovom području

zastupljeni su lokalni vjetrovi i slabijeg su intenziteta. Maglovitost je velika, u prosjeku

82 dana u godini su sa maglom, a jedan od razloga je i blizina jezera Modrac.

Kroz Prokosoviće ne protiče niti jedna rijeka, prije potapanja to je bila rijeka

Turija, ali imamo nekoliko potoka i to: Siminovača, Avdića potok, Memića potok i

Vrućan. U hidrografskom smislu najveći ima značaj jezero Modrac koje je nastalo 1964.

godine.

U biogeografskom pogledu područje Prokosovića pripada peripanonskoj oblasti,

odnosno sjeverobosanskom području. U južnom dijelu preovladava močvarna

vegetacija, idući prema sjeveru prelazi u livadsku vegetaciju da bi na sjevernom dijelu

bile zastupljene šume. Ovaj prostor obiluje faunom među kojima ćemo istaknuti guske,

patke, čaplje, fazane, tetrijebe, zečeve, vjeverice, lisice, divlje svinje, zmije, žabe i

insekte, a u jezeru Modrac razne vrste riba.

Po pedološkom sastavu ovo područje čini pseudoglej i fluvisol idući od Tirinovca

ka obali jezera. Pseudoglej za razliku od fluvisola zauzima i ravničarske i brežuljkaste

terene. Podzolna pseudoglejna terasna tla (terasne prahulje) preovladavaju u

zapadnom dijelu dok u istočnom dijelu prevladavaju smeđa plitka i srednje duboka tla

na serpentinitima.

Bibliografske jedinice

1. Markovic , J.: Fizic ka geografija Jugoslavije, Nauc na knjiga, Beograd, 1984.

2. Petrovic , D.: Geomorfologija, Građevinska knjiga, Beograd, 1982.

3. Pamic , J. i dr.: Geolos ki tumac za list Zavidovic i L34-121 i Tuzla L34-122, R

1:100 000, Institut za geolos ka istraz ivanja, Sarajevo 1966.

4. Grupa autora: Monografija mjesne zajednice Prokosovic i, Mjesna zajednica

Prokosovic i, Prokosovic i, 1978.

5. Kulenovic , S.: Etnologija Sjeveroistoc ne Bosne, Muzej istoc ne Bosne, Tuzla,

1995.

6. Kulenovic , S.: Grac anica i okolina, Antropogeografske i etnolos ke odlike,

Muzej istoc ne Bosne, Tuzla, 1994.

7. Smajic , S.: Klimatske karakteristike Tuzle, Zbornik radova PMF-a, Svezak

Geografija, Tuzla, 2005.

8. Spahic , M.: Opc a klimatologija, Geografsko drus tvo Federacije Bosne i

Hercegovine, Sarajevo, 2002.


225

9. Arnautalic , Z.: Idejna studija istraz ivanja kvaliteta voda i ekolos ko stanje

akumulacije Modrac, SODASO holding Tuzla, institut za hemijsko inz injerstvo

Tuzla, Tuzla, 1998.

10. C ic ic S., Mojic evic M., Jovanovic C ., Tokic S., Dimitrov P.: Geolos ka karta 1:100

000, list Tuzla i Zavidovic i, RO, Geoinz enjering, OOUR, Geoinstitut, Sarajevo,

1988, Redakcija za izdavanje saveznog geolos kog zavoda, Beograd, 1990.

11. Grupa autora: Izvjes taj o stanju okolis a opc ine Lukavac, Lukavac, 2011.

12. Grupa autora: Opc inski plan upravljanja otpadom 2012-2018, Lukavac, 2011.


226

Dr. sc. Jasmina KAMBEROVIĆ

KOPOVSKA JEZERA TUZLANSKOG KANTONA

Uvod

Na degradiranim površinama područja Tuzle, uslijed površinske eksploatacije

uglja došlo je do formiranja novih vodenih tijela – kopovskih jezera. Ova jezera čine

specifičnu vrstu vještačkih akumulacija, koja nastaju punjenjem završnog kratera

vodom po prestanku drenažnog i eksploatacionog procesa, ili pregrađivanjem

površinskih tokova vode jalovinskim materijalom. Obalne površine ovako nastalih

jezera su nepravilne, sa velikim nagibima, odronima i lokalnim depresijama (Oruč &

Arnautalić, 1996). Kako jezera obezbjeđuju stalno prisustvo vlage vazduha i podloge,

procesom povratka biljnih i životinjskih vrsta na degradirana staništa i realizacijom

bioloških interakcija, ovdje se tokom vremena uspostavljaju tipični močvarni

ekosistemi (Barudanović & Kamberović, 2008). Na formiranim vodenim tijelima

prirodni proces progradacije ekosistema teče spontano, te su na starijim jezerima već

prisutni i neki odmakli progradacioni stadiji. To su fragmenti poplavnih šuma vrba i

razvijene zajednice tršćaka i submerznih ekosistema. Nastanak antropogenih

močvarnih staništa ovog tipa predstavlja suprotan proces trendu iščezavanja močvara

u svijetu.

Močvare predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i pejzažne

raznolikosti, a u isto vrijeme čine najugroženije ekosisteme u Bosni i Hercegovini

(Redžić & sar. /ed./ 2008). Zbog stalne melioracije i isušivanja, ova staništa, pa i čitavi

močvarni ekosistemi su ograničeni na male površine. Kako sadrže vrijedan genofond,

u sistemu održive konzervacije imaju puni prioritet (Redžić & sar. /ed./2008). Zbog

toga, svako očuvano kao i stvoreno močvarno stanište predstavlja mogućnost više za

opstanak danas najugroženijih biljnih i životinjskih vrsta i ekosistema koji od njih

direktno i indirektno zavise (Barudanović & Kamberović, 2008).

Restauracijom močvarnih i vodenih ekosistema na kopovskim jezerima

istraživanog područja, bilo bi moguće osigurati očuvanje i zaštitu močvarnog

biodiverziteta. Alge i makrofite kopovskih jezera su istraživani u okviru magistarskog

rada ˝Antropogena močvarna staništa kao konzervacijski potencijal područja Tuzle˝

(Kamberović, 2010), a jedan dio rezultata o značaju kopovskih jezera kao potencijalnih

močvarnih staništa, flori algi i makrofita, te mikrobiološkim osobinama je publiciran u

naučnim radovima: Kamberović & Barudanović, 2012; Barudanović & Kamberović,

2011; Barudanović & Kamberović, 2008; Kamberović i sar. 2015, Hodžić i sar. 2011. U

ovom radu dat je pregled osnovnih karakteristika nekoliko kopovskih jezera

Tuzlanskog kantona.


227

Opis kopovskih jezera Tuzlanskog kantona

Opisana kopovska jezera su locirana na krekanskom, đurđevičkom i banovićkom

ugljonosnom bazenu područja Tuzle. Na đurđevičkom ugljonosnom bazenu opisana su

četiri jezera: Suhodanj, Požar, Sjerkovača i Brestovica. Na banovićkom ugljonosnom

bazenu opisana su tri jezera: Mušićko jezero, Ramićko jezero i jezero Bešin. Na

krekanskom ugljonosnom bazenu, na području sjevernog sinklinorijuma, opisana su

dva jezera: Šićki Brod i Bistarac.

Jezero Suhodanj

Jezero Suhodanj je smješteno na južnom rubu T6 odlagališta krovine površinskog

kopa Potočari, pored mjesta Panjik i Brnjica Donja. Formirano je 1985. godine, na

području odlagališta krovine starog i zatvorenog površinskog kopa Suhodanj. Na

samom području jezera nisu rađena iskopavanja, nego je na prirodnu podlogu sliva

manje rječice pod nazivom Duboki Potok, u periodu eksploatacije na tadašnjem PK

Suhodanj, odlagan krovinski materijal, najčešće laporovitog sastava. Formiranjem

nasipa T6 odlagališta krovine sada aktivnog Površinskog kopa Potočari, došlo je do

pregrađivanja potoka, što je imalo za posljedicu formiranje vještačke vodene

akumulacije.

Jezero se opskrbljuje vodom iz okolnih potočića, najvećim dijelom potoka Brnjica.

S obzirom da krovinski materijal područja Potočara uglavnom čine krečnjački laporci,

ova vještačka brana je dosta porozna, tako da voda ponire kroz nasip i dalje pronalazi

put do rijeke Gostelje. Gornja kota jezera je na 293,0 m.n.v. dok je najniža kota na 275

m.n.v. (izvor: Karte aerofotogrametrijskog snimanja površinskih kopova đurđevičkog

bazena razmjera 1:1000, 1973., naknadno ažurirane). Jezero ima površinu oko 2,5 ha

(Smajić, 2007). Dužina jezera je približno 333 m, a srednja širina jezerskog ogledala

iznosi približno 255 m (Google Earth/2010 Cnes Spot Image/ 2010 Europa

Tehnologies).

Geološku podlogu jezera grade krečnjački laporci, dok pedološku podlogu samog

jezera čini subakvalno tlo tipa sapropel, dok su tla obale uglavnom tipa izmijenjenih

fluvisola (izvor: Geološka karta tuzlanskog bazena 2007). Vodostaj vode jako varira u

toku godine, tako da u toku ljetnog perioda padne i približno 1 metar u odnosu na

proljetni aspekt. Litoralno područje jezera je relativno malog nagiba, što omogućava

bujan razvoj submerzne i emerzne vegetacije. Južnu i sjevernu obalu jezera čine padine

kseroflnih livada, istočna strana jezera je kosina odlagališta, dok zapadnu stranu

obrastaju novooformljene šume vrbe. Okolno područje jezera Suhodanj nikada nije

ciljano rekultuvisano, tako da su trenutno prisutna staništa i ekosistemi nastali

prirodnom progradacijom i oporavkom degradiranog područja.

Prema mikrobiološkim parametrima (Hodžić & sar. 2011) jezero Suhodanj ima

vodu druge klase kvaliteta i samo na jednom lokalitetu je identificirano prisustvo


228

bakterije Escherichia coli, a prema saprobiološkim istraživanjima perifitonskih

zajednica algi (Kamberović, 2010; Kamberović & Barudanović, 2012) jezero ima oligo-

betamezosaprobni status (I-II klasa). Značajno je napomenuti da jezero Suhodanj

odlikuje prisustvo submerzne bentoske vegetacije sa parožinama Chara spp. koje se

uglavnom javljaju kako pionirske i rijetke zajednice u Bosni i Hercegovini.

Sl. 1. Jezero Suhodanj, oktobar 2008.

Jezero Požar

Jezero Požar je smješteno na južnoj granici aktivnog otkopa površinskog kopa

Potočari, pored mjesta Beširovići. Formirano je 1985. godine pregrađivanjem manjeg

potoka jalovinskim materijalom. Gornja kota jezera je na 287 m.n.v., dok je donja kota

na 273 m.n.v. (izvor: Karte aerofotogrametrijskog snimanja površinskih kopova

đurđevičkog bazena razmjera 1:1000, 1973., naknadno ažurirane). Površina jezera

iznosi 1,38 ha, dužina približno 206 m, a srednja dužina je 92 m (Google Earth/2010

Cnes Spot Image/ 2010 Europa Tehnologies). Na južnoj strani jezera uliva se manji

potok, dok sjevernu stranu jezera čini nasip, na kome je formiran prelivni sistem.

Upravo zbog postojanja ovog sistema, vodostaj vode u toku godine značajno ne varira.

Geološku podlogu čine krečnjački laporci, dok pedološku podlogu okoline jezera

čine podzolasto-pseudoglejna obronačna tla (Smajić, 2007).

Obale istočne strane jezera, s obzirom na odlaganje jalovinskog materijala su jako

strme. Na zapadnoj strani jezera, obale su manjeg nagiba i prekrivaju ih obrađivane

površine. Nagib jezerskih obala na nekim područjima je relativno mali, tako da

dozvoljava razvoj submerzne vegetacije. Južne obale jezera obrasta vegetacija sa

dominacijom rogoza, dok su ostale obale jezera djelimično obrasle progradacionim

stadijima vrbe i johe.

Prema mikrobiološkim parametrima (Hodžić & sar. 2011) jezero ima vodu druge

klase kvaliteta i odlikuje ga prisustvo bakterija fekalne kontaminacije. Prema

saprobiološkim istraživanjima perifitonskih zaednica algi (Kamberović 2010;

Kamberović & Barudanović, 2012) jezero Požar ima oligo - betamezosaprobni status


229

(I-II klasa). Jezero odlikuje prisustvo submezne vegetacije iz sveze Magnopotamion i

vegetacije tršćaka i rogozika iz sveze Phragmition australis.

Sl. 2. Jezero Požar, august 2008

Jezero Sjerkovača

Jezero Sjerkovača je smješteno na južnoj granici Površinskog kopa Višća II pored

naselja Gornja Višća. Jezero je formirano 1982. godine nasipanjem jalovinskog

materijala i pregrađivanjem istoimenog potočića, zbog čega je slivno područje ovog

potoka ispunjeno vodom, tako da jezero ima nepravilan oblik.

Gornja kota jezera je na 318 m.n.v., donja kota jezera je na 297, 5 m.n.v. (izvor:

Karte aerofotogrametrijskog snimanja površinskih kopova đurđevičkog bazena

razmjera 1:1000, 1973., naknadno ažurirane). Jezero ima maksimalnu dužinu u pravcu

sjever - jug cca 514 metara i maksimalnu širinu u pravcu jugozapad-sjeveroistok cca

276 metara (Google Earth/2010 Cnes Spot Image/ 2010 Google/2010 Tele Atlas).

Jezero se još uvijek opskrbljuje vodom iz manjih površinskih tokova, a vodu gubi

poniranjem kroz nasip na sjevernoj strani. Vodostaj u toku godine jako varira, u ljetnim

mjesecima se smanji za približno 1,5 metar.

Geološku podlogu šireg područja jezera čine laporci i serpentiniti. Obale ovog

jezera su relativno velikog nagiba (cca 30°). Jezero je u samom priobalju obraslo

tercijernom vegetacijom, na koju se nastavlja primarna vegetacija hrastovo-grabovih

šuma sa zapadne strane, sa sjeverne strane je lokalni put, dok su sa južne i istočne

strane rekultivisane površine i okolna naselja.


klase kvaliteta i odlikuje ga prisustvo bakterija fekalne kontaminacije, Escherichia coli

Streptococcus faecalis, Citrobacter sp., Klebsiella sp., Enterobacter sp. Prema

saprobiološkim istraživanjima perifitonskih zajednica algi (Kamberović 2010;

Kamberović & Barudanović, 2012) jezero Sjerkovača ima betamezosaprobni status

kvaliteta (II klasa).


230

Jezero okružuju korovske zajednice, čiji je fitocenološki sastav objavljen u radu

Barudanović & Kamberović, 2012.

Sl. 3. Jezero Sjerkovača, mart 2008.

Jezero Brestovica

Jezero Brestovica smješteno je na zapadnoj granici eksploatacionog polja

đurđevičkog ugljonosnog bazena. Nastalo je 1982. godine pregradnjom istoimenog

potočića jalovinskim krovinskim materijalom glinovitih laporaca. Gornja kota jezera je

na 285 m.n.v., donja kota je na 277 m.n.v. (izvor: Karte aerofotogrametrijskog snimanja

površinskih kopova đurđevičkog bazena razmjera 1:1000, 1973., naknadno ažurirane).

S obzirom da se opskrbljuje vodom iz potoka vrlo male izdašnosti vode, za vrijeme

ljetnih mjeseci vodostaj jezera opadne za približno 60 cm. Vodostaj u jezeru također

jako ovisi od atmosferskih prilika, jer ne postoji površinska otoka. Voda iz jezera se gubi

evaporacijom i poniranjem kroz nasip. Jezero ima dužinu od 264 metra u pravcu istok-

zapad i širinu 128 metara u pravcu sjever jug (Google Earth/2010 Cnes Spot Image/

2010 Google/2010 Tele Atlas). Jezerske obale su vrlo malog nagiba, jer je jezero nastalo

potapanjem livada oko potoka Brestovica.

Geološku podlogu šireg područja jezera čine serpentiniti (Smajić, 2007).

Pedološku podlogu jezera čine potopljeni fluvisoli, koji u procesu pedogeneze, nakon

formiranja akumulacije, usljed stalnog prisustva vode poprimaju osobine muljevitih

subhidričnih tala. Okolno područje jezera čine rekultivisane površine neaktivnog

Površinskog kopa Višća I, djelimično obrasle šumskom vegetacijom.


klase kvaliteta i odlikuje ga prisustvo bakterija fekalne kontaminacije (Escherichia coli,

Streptococcus faecalis, Citrobacter sp., Klebsiella sp. i Enterobacter sp.) Prema

saprobiološkim istraživanjima perifitonskih zajednica algi (Kamberović 2010;

Kamberović & Barudanović 2012) jezero Brestovica ima betamezosaprobni status (II

klasa). U obalnom području jezera fragmentarno su razvijene šume bijele vrbe.


231

Sl. 4. Jezero Brestovica, mart 2008.

Mušićko jezero

Mušićko jezero se nalazi u neposrednoj blizini mjesta Banovići, na nadmorskoj

visini 357 metara. Jezero je nastalo 1982. godine eksploatacijom uglja na zatvorenom

površinskom kopu Ravne. Opskrbljuje se vodom iz manjih potoka i atmosferskih

padavina, a vodu gubi prelivnim sistemom koji se uliva u rijeku Litvu. S obzirom da ima

stalnu dotoku i otoku, vodostaj u toku godine značajno ne varira. Površina vodenog

ogledala je 5,53 ha, jezero ima dužinu cca 216 metara, širinu cca 111 metara (Google

Earth/Image 2010 Digital Globe). Sa južne strane jezera se nalazi završna kosina

zapadnog odlagališta površinskog kopa. Ovo jezero se karakteriše strmim obalama,

nepravilnim reljefom i procesom samozatrpavanja usljed erozije jalovine. Tako je 2003.

godine, kipa na jugozapadnoj strani erodirala u jezero, od kada je dubina jezera znatno

smanjena na približno 6 metara.

Geološku podlogu jezera čine laporci, dok je tlo tipa deposol, koje pod uticajem

stagnirajuće vode i vegetacije prelazi u odjel hidromorfnih tala. U ljetnom i jesenjem

aspektu prisutne su submrzne zajednice iz sveze Magnopotamion i obalna vegetacija

rogozika i tršaka Phragmition australis, na koju se u uskom pojasu nadovezuju

močvarne livade sa močvarnom sitom. Detaljni podaci o flori i fitocenološkim snimcima

submerzne vegetacije su publicirani u radovima Kamberović & Barudanović 2012, a

obalne vegetacije u radu Kamberović & sar. 2014.


klase kvaliteta i odlikuje ga prisustvo bakterija fekalne kontaminacije (Escherichia coli,

Streptococcus faecalis, Pseudomonas sp. i Seratia sp.). Prema saprobiološkim

istraživanjima perifitonskih zajednica algi (Kamberović 2010; Kamberović &

Barudanović 2012), Mušićko jezero ima betamezosaprobni status (II klasa). Fizičko-

hemijski parametri su ukazivali na najlošiji kvalitet vode u poređenju sa ostalim

istraživanim jezerima (Kamberović & sar. 2012).


232

Sl. 5. Mušićko jezero, mart 2008.

Ramićko jezero

Ramićko jezero je smješteno na južnoj granici Površinskog kopa Turija na 378 m.

n. v. Nastalo je 1983. godine pregrađivanjem rijeke Razlaštice krovinom laporovitog

sastava. Osim dotoka površinske vode, jezero ima formiranu otoku u vidu prelivnog

kanala, tako da zadržava konstantan vodostaj tokom cijele godine. Ima površinu 62 148

m2, dužinu približno 630, širinu 300 m (Google Earth/ 2010 Tele Atlas/ Image 2010

Digital Globe).

Osnovnu geološku podlogu na ovom jezeru čine serpentiniti, međutim

stvaranjem nasipa na sjevernoj strani, jezero je u direktnom kontaktu sa laporcem

(Geološka karta tuzlanskog bazena 2007). Uzak dio obalne zone obrastaju tršćaci, dok

je submerzna vegetacija uglavnom zbog strmih obala, relativno slabo zastupljena. U

posljednje vrijeme su realizirani radovi u preuređivanju jezera u sportsko-rekreativne

svrhe.

Prema mikrobiološkim parametrima (Hodžić & sar. 2011) jezero ima vodu prve

do druge klase kvaliteta i identificirane su bakterije rodova Providentia i Klebsiella.

Prema saprobiološkim istraživanjima perifitonskih zajednica algi (Kamberović, 2010;

Kamberović & Barudanović, 2012) Ramićko jezero ima betamezosaprobni status

kvaliteta (II klasa). Jezero na zapadnoj strani okružuje vegetacija tršćaka, a djelomično

se i razvija submerzna vegetacija.


233

Sl. 6. Ramićko jezero, mart 2008.

Jezero Bešin

Jezero Bešin je smješteno na aktivnom površinskom kopu Turija, na 342 m.n.v.

čiji se vodni resursi još uvijek koriste za potrebe radova na Površinskom kopu Turija.

Formirano je 1982. godine pregrađivanjem površinskih tokova jalovinskim

materijalom, tako da predstavlja veliki vodosabirnik površinskih voda. Vodostaj u toku

godine ne varira značajno, jer se voda konstantno crpi pumpnim sistemom površinskog

kopa. Sa zapadne i sjeverne strane je trasa i odlagalište kopa, dok su južne i istočne

strane osnovni teren. Jezero ima dužinu cca 470 m i širinu 312 metara (Google Earth/

2010 Tele Atlas/ Image 2010 Digital Globe). Površina jezera iznosi 68 658 m2,

prosječna dubina jezera je šest metara, a količina vode se procjenjuje na 411 948 m3.

Opskrbljuje se vodom iz površinskih tokova i atmosferskih padavina.

Geološku podlogu jezera čine laporci. Jezero uglavnom ima strme obale, posebno

na strani odlagališta jalovine. Na jugoistočnoj strani se ostvaruju uslovi za razvoj

higrofita u pojasu širokom približno 100 metara. Prema mikrobiološkim parametrima

(Hodžić & sar. 2011) jezero ima vodu prve do druge klase kvaliteta i identificirano je

prisustvo bakterije Escherichia coli. Prema saprobiološkim istraživanjima perifitonskih

zajednica algi (Kamberović, 2010) jezero Bešin ima oligo-betamezosaprobni status (I-

II klasa).


234

Sl. 7. Jezero Bešin, maj, 2008.

Jezero Šićki Brod

Akumulacioni prostor jezera Šićki Brod je u svom sadašnjem obliku rezultat

eksploatacije uglja na površinskom kopu Šićki Brod, odlaganja otkrivke i djelimično

rekultivacije ovog prostora.

Jezero je formirano 1987. godine, po prestanku površinske eksploatacije, kada je

ostao završni krater, na kome nije rađena tehnička rekultivacija prostora. U litološkom

pogledu, ova sinklinala je sastavljena od više članova karakterističnih za krekanski

ugljeni bazen. To su slojevito raspoređeni pijesci svih granulacija, prah, glina i ugalj.

Nakon otkopavanja krovinskih naslaga i formiranja unutrašnjeg odlagališta, formiran

je sekundarni litološki član, koji predstavlja mješavinu pijeska, praha i gline u

približnom odnosu 70:20:10 i koji tvori veći dio unutrašnjeg prostora jezera Šićki Brod.

Iako ove naslage ne predstavljaju prirodno geološki član, u hidrogeološkom smislu

igraju značajnu ulogu kao hidrogeološki kompleks sa pretežno kolektorskom

funkcijom. Po prestanku površinske eksploatacije, nije bilo potrebe za daljnim

odvodnjavanjem i snižavanjem nivoa podzemnih voda, tako da je završni krater

ispunjen vodom, dubine do 33,8 metara. Površina jezera iznosi 208770 m2, za kotu

nivoa vode 207,8 m.n.v., a najniža tačka jezera je na koti 174 m.n.v. (Oruč & Arnautalić,

1996).

Morfološke karakteristike užeg obalnog područja i okolnog terena su rezultat

rudarskih radova u završnoj fazi eksploatacije, a ne ciljane tehničke rekultivacije. To se

posebno očituje napravilnim i strmim obalama nagiba 25°- 33°, sa izraženom

abrazijom. Ukupna slivna površina jezera iznosi 1,73 km2.

Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja (Kamberović & sar. 2015) jezero

Šićki Brod ima vodu II klase kvaliteta i identificirane su bakterije roda Enterobacter.

Prema saprobiološkim istraživanjima perifitonskih zajednica algi (Kamberović 2010;

Kamberović & Barudanović, 2012; Kamberović i sar. 2013) jezero Šićki Brod ima

oligo-betamezosaprobni status (I-II klasa). Jezero odlikuje vrlo uspješan proces


235

progradacije, koji se očituje kroz kolonizaciju litoralnog područja submerznom i

emerznom vegetacijom.

Sl. 8. Jezero Šićki Brod, maj 2008.

Jezero Bistarac

Jezero Bistarac se nalazi na rekultivisanom području sjeverne sinklinale

krekanskog ugljonosnog bazena i jednim dijelom pripada općini Lukavac, a drugim

dijelom pripada općini Tuzla. Nastalo je po prestanku površinske eksploatacije lignita

na Površinskom kopu Šićki Brod 80-tih godina prošlog vijeka. Karakteriše se

poodmaklim stadijem progradacije i heterogenošću staništa.

Vodeno ogledalo jezera Bistarac se nalazi na 254 m.n.v., maksimalne dužine 506

m i maksimalne širine 185 m (Google Earth/ 2010 Tele Atlas/ Image 2010 Digital

Globe). Na ovom lokalitetu već su razvijeni oblici lokalnog turizma, potpomognuti

privatnim kapitalom. Jezero se opskrbljuje površinskom vodom koja se uliva sa

sjeverozapadne strane jezera i ima prelivni sistem, tako da je vodostaj tokom godine

relativno konstantan. Geološku podlogu na jezeru Bistarac grade pješčari, a okolno

područje čine rekultivisane površine. Prema saprobiološkim istraživanjima

perifitonskih zaednica algi (Kamberović, 2010) jezero Bistarac ima betamezosaprobni

status (II klasa). Jezero odlikuje prisustvo submerzne, obalne vegetacije i

progradacijski stadiji higrofilnih šuma.


236

Sl. 9. Jezero Bistarac, maj 2008.

Mogućnosti razvoja održivog turizma na istraživanom području

Novi pristup u zaštiti i očuvanju biodiverziteta u svijetu vodi računa o ljudskom

blagostanju i potrebama, kao jednom od osnovnih motiva konzervacijskih aktivnosti.

Stoga se i u zaštiti močvarnih staništa nastoje uspostaviti ekonomski tokovi sa ciljem

ostvarenja profita.

Zaštita močvarnih područja danas nalazi svoje mjesto prvenstveno kroz razvoj

održive turističke industrije. Jedna od mogućnosti održivog iskorištavanja ekosistema

sa uravnoteženim funkcijama jeste turizam. Restaurirana staništa, sa uspostavljenim

funkcijama ekosistema močvara su optimalno upotrebljiva u turističke i rekreativne

svrhe. (Barudanović & Kamberović, 2008).

Razvoj ekonomskog procesa sa ciljem ostvarenja održive dobiti višestruko je ostvariv

kroz restauraciju vodenih staništa na površinskim kopovima, i to kroz:

aktiviranje i angažovanje naučnog i stručnog kadra u procjeni stanja i

kapaciteta ekosistema;

angažovanje arhitektonske i građevinske struke u restauraciji ekosistema i

pejzaža;

angažovanje nekvalifikovane i kvalifikovane radne snage u procesu razvoja i

uspostave turističke djelatnosti;

angažovanje radne snage u aktivnostima stalnog monitoringa stanja;

angažovanju privatnog kapitala, lokalnih zajednica i indirektno vezanih ciljnih

grupa;

Na dva opisivana jezera (Bistarac i Ramićko jezero), već su pokrenute akcije

restauracije područja u pravcu razvoja turističke ponude. Iznimno dobar primjer

restauracije kopovskih jezera na podrčju Tuzlanskog kantona u turističko-rekreacijske

svrhe je Rajsko jezero u Bašigovcima. Sticanje dobiti uz ostvarenje ciljeva konzervacije

biodiverziteta je osnova održivosti prostora i zajednice.

Istraživana antropogena močvarna staništa područja Tuzle, iako su nastala

degradacijskim aktivnostima pod uticajem negativne čovjekove djelatnosti, pokazuju


237

visok stepen razvijenosti strukture i funkcije. Tako jezera Suhodanj, Brestovica, Šički

Brod i Bistarac imaju odličan potencijal za očuvanje močvarnog biodiverziteta. Razvoj

submerzne i emerzne makrofitske vegetacije u priobalnom pojasu zavisi od širine i

nagiba litoralne zone, zbog čega posebna pažnja prilikom eksploatacije uglja treba biti

usmjerena na smanjenje nagiba u početnim zonama formiranja eksploatacionih

kratera, koji pokazuju indicije formiranja jezera.

Uz stalni monitoring i odgovarajuće restauracijske mjere, ovdje se mogu

uspostaviti tipični močvarni ekosistemi. Za postizanje ovog cilja potrebne su

resturacijske aktivnosti minimalnih ulaganja, podrška i bliska saradnja nadležnih

organa sa istraživačkim institucijama. Za efikasno očuvanje biodiverziteta na ovim

tipovima staništa, također je neophodno učešće lokalnog stanovništva, nevladinih

organizacija i istraživača u donošenju odluka, promoviranje značaja i ekosistemskih

funkcija močvarnih staništa i unapređenje ekološkog obrazovanja.

Uspostavljanje, održavanje i očuvanje močvarnih ekosistema na degradiranim

površinama predstavlja značajan korak u implementacijih međunarodnih dokumenata

koje je Bosna i Hercegovina potpisala i ratificirala, kao što su Konvencija o biološkoj

raznolikosti i Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti.

Literatura

Barudanović, S. & Kamberović, J. (2011): Weed vegetation on the shores of artificial

reservoirs of surface mining pits in the area of Tuzla. Herbologia. Vol. 12, No. 3:1-14.

Barudanović, S. & Kamberović, J. (2008): Potencijali turizma i okoliša Bosne i

Hercegovine – restauracija napuštenih površinskih kopova. Zbornik radova

Međunarodne konferencije „Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“, Bihać,

Fram Ziral, 497 – 507.

Kamberović J., Širanović, S, Lukić, Z., Zlatić, E. & Kesić, A. (2015): Mikrofitska flora i

mikrobiološke osobine vještačkih jezera područja Tuzle. Zbornik radova Treći

međunarodni naučno-stručni simpozij ˝Poljoprivredna proizvodnja i zaštita okoliša

u funkciji razvoja ruralnih područja˝. Centar za tehnologiju, ekologiju i zdravu hranu.

BMG Bosanska medijska grupa. p. 102-112.

Kamberović, J., Barudanović, S., Lonić, E. & Ferizbegović, J. (2013): Biomonitoring

kopovskog jezera Šićki Brod u funkciji očuvanja močvarnog biodiverziteta. Zbornik

radova 1. Šesti međunarodni kongres „Ekologija, zdravlje, rad, sport“ Banja Luka 5.-

8.9. 2013. p. 537-544.

Kamberović, J. & Barudanović, S. (2012): Algae and macrophytes of mine pit lakes in

the wider area of Tuzla, Bosnia and Herzegovina. Natura Croatica. Vol. 21, No 1:

p.101-118.

Kamberović, J. (2010): Antropogena močvarna staništa kao konzervacijski potencijal

područja Tuzle. Magistarski rad. Prirodno-matematički fakultet. Univerzitet u

Sarajevu.


238

Oruč, E., Arnautalić, Z. (1996): Elaborat o režimu i kvalitetu vode u jezeru „Šićki Brod“,

Rudarski institut u Tuzli, Tuzla

Redžić, S., Barudanović, S., Radević, M. (ed.), (2008): Bosna i Hercegovina – Zemlja

raznolikosti, Pregled i stanje biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine,

Prvi izvještaj BiH za CBD, Bemust, Sarajevo

Smajić, S. (2007): Geografski aspekt površinske eksploatacije uglja na području

tuzlanskog bazena. Magistarski rad. Univerzitet u Tuzli. Prirodno-matematički

fakultet.

Hodžić, S., Kamberović, J., Širanović, S., Subašić, F. Bašić, A. & Mušić, A. (2011):

Microbiological characteristics of the water in mine pit lakes in the Tuzla coal basin.

Technologica Acta. 4. 1: 5-16.

Geološka karta tuzlanskog bazena, In: Smajić, S. (2007): Geografski aspekt površinske

eksploatacije uglja na području tuzlanskog bazena. Magistarski rad. Univerzitet u

Tuzli. Prirodno-matematički fakultet.

Karte aerofotogrametrijskog snimanja 1973 đurđevički ugljonosni bazen, Zavod za

fotogrametriju, Beograd.

Google Earth/2010 Tele Atlas/ Image 2010 Digital Globe.


239

Mensur ZUKIĆ, prof.

OSOBENOSTI SPOLJAŠNJE MORFOLOGIJE MOZGA KOD DEVERIKE

(ABRAMIS BRAMA) IZ AKUMULACIJE MODRAC

Uvod

Nadklasa Pisces obuhvata veliki broj vrsta i podvrsta, preko 20 000, a prema

nekim literaturnim podacima govori se o tačnom broju 28 000 vrsta. Nadklasa

obuhvata dvije klase: Chondrichtyes i Osteichtyes, tj. hrskavičave ribe i košljoribe. Rod

Abramis pripada klasi Osteichties, red Cypriniformes, familija Cyprinidae (šaranke) u

koje između ostalih spadaju rodovi Rutilus (crvenookice) sa vrstom Rutilus rutilus

(bodorka), rod Leuciscus (klijenovi) sa vrstom Squalius cephalus (klen), jako adaptivna

vrsta, te Leuciscus leuciscus (klenić). Iz ovog roda poznate su i endemične vrste,

Cyprinus (šarani) i vrstu Cyprinus carpio, rod Carassius a obuhvata vrstu Carassius

carassius (karaš) te još mnoge rodove a između ostalih i rod Abramis (deverike) koja je

jako zastupljena u vodama BiH, a između ostalih zabilježeno je i prisustvo u

hidroakumulaciji Modrac. Sve do 2007. nije se znalo za postojanje hibrida između

bodorke i deverike (R. rutilus x A. brama) u vodama Bosne i Hercegovine koji je

pronađen u ovoj hidroakumulaciji. Adrović (2007)

1. Karakteristike hidroakumulacije Modrac

Akumulacija Modrac je najveći vodoprivredni objekat u Bosni i Hercegovini, a

formirana je prije više od 40 godina. U hidroakumulaciji su samo jednom do sad

provedena djelomična ihtiološka istraživanja (Hebeković i suradnici, 1981). Od

istraživanja iz bliže prošlosti, a koja su veoma rijetka izdvojit ćemo istraživanja

aktuelnog stanja ihtiofaune i parazitofaune jezera Modrac u periodu od 2006. do 2009.

godine, a u realizaciji projekta između ostalih učestvovao je i tim sa PMF ispred Odsjeka

za biologiju iz Tuzle. Akumulacija Modrac nalazi se u sjeveroistočnm dijelu Bosne i

Hercegovine, tačnije na području Tuzlanskog kantona, na međi između dvije općine,

Živinice i Lukavac. Ova akumulacija je najveći vodoprivredni objekat ove vrste u zemlji,

a bio je jedan od najvećih i u bivšoj Jugoslaviji. Smještena je na nadmorskoj visini od

200 m.n.v. a čine je rijeke Turija i Spreča sa svojim pritokama te neposredne pritoke

akumulacije. Površina slivnog područja je 1189 km2, od toga slivu rijeke Spreče pripada

832 km2, slivu rijeke Turija pripada 240 km2, dok neposrednom slivu akumulacije

pripada 117km2. Pošto se nalazi na sjeveroistoku BiH, prema svojim karakteristikama

pripada Crnomorskom slivu. Akumulacija ima oblik uzdužne elipse, sa pravcem

pružanja istok - zapad površine 22,5 km. Dužina vodene akumulacije je oko 11 km, a


240

prosječna širina oko 2 km. Ukupni godišnji vodni balans ovisi o balansu voda u

slivovima njenih pritoka, a iznosi 500 miliona m3 ( 500 000 000 m3 ).

Sl. 1. Hidrogeografske karakteristike akumulacije Modrac

Prema istraživanjima koja su uradili Arnautalić i suradnici, 2006. godine

srednje vrijednosti temperature vode u akumulaciji po godišnjim dobima iznosi:

jesenjski period (13,5 – 16° C)

zimski period (13 – 15°C)

proljetni period (21 – 22°C)

ljetni period (16 – 19°C)

Fizičko-hemijska ispitivanja pokazala su da je kvaliteta vode jako niska i da nije

u očekivanim vrijednostima, pa tako voda koja je u akumulaciji ne pripada II klasi vode

u koju se svrstavala na osnovu istraživanja sprovedenih 1969. godine. Na osnovu

organizama, indikatora pronađenih u akumulaciji možemo istaći da kvalitet vode naglo

opada, povećana je eutrofikacija akumulacije, pa spojevi poput azota i fosfora koji do

jezera dolaze cijeđenjem voda sa zemljišta tipa hortisola, tj. zemljišta koja se obrađuju

i kanalizacije, odnosno voda koje se koriste u domaćinstvu. Povećan nivo azota i fosfora,

odnosno eutrofikacija donosi i „cvjetanje voda“ koje uzrokuju modrozelene alge.

1.1. Morfološko-anatomska obilježja vrste deverika (Abramis brama)

Deverika (Abramis brama) predstavlja slatkovodnu vrstu iz porodice šarana

(Cyprinidae) i najpoznatiji je predstavnik roda deverike (Abramis), reda šaranki

(Cypriniformes). Osim vrste Abramis brama ovaj rod obuhvata još nekoliko vrsta, a

između ostalih izdvaja se i vrsta Abramis balerus (kesega). Tijelo deverike je visoko,

bočno jako spljošteno, pokriveno sa velikim mekanim krljuštima. Glava je malena sa

malim, tupim ustima i relativno malim očima. Boja krljušti im varira od srebrno sive do


241

smeđe, leđni dio je maslinasto zelene boje. Trbuh je prljavo bjeličast, u donjem dijelu

glave prelazi u crvenkastu boju. Predrepna peraja započinje na dnu tijela i posebno je

duga. Mlade deverike imaju više izduženo tijelo i veće oči. U idealnim uvjetima mogu

živjeti do 16 godina. Deverika je po izgledu slična krupatici (Blicca bjoerkna), pogotovo

u mlađim stadijima, ali se razlikuje po tamnim perajima. Obično se javljaju u mirnim i

sporotekućim vodama gdje se kreću u velikim jatima pri dnu. Općenito živi u donjim

tokovima rijeka, hranom bogatim jezerima te barama sa mnogo algi i blatnim dnom.

Ove ribe su svejedi, čistači su dna, a hrane se biljkama, beskičmenjacima, insektima a

naročito komarcima. Veći primjerci deverike mogu se hraniti i sitnijom ribom, ali su i

hrana krupnijim ribama, dok se mlađ hrani zooplanktonom. Mrijesti se od aprila do

juna, kada je temperatura vode oko 17°C. U to vrijeme mužjaci formiraju teritorije gdje

svaka ženka polaže između 100 000 i 300 000 jaja na bilje. Kao mlade ribe deverike su

često neprepoznatljive, tek kasnije dobivaju njihov tipičan oblik, a nakon 3 do 4 godine

ribe su spolno zrele.

Sl. 2. Deverika (Abramis brama)

1.2. Nervni sistem kod riba

Mozak kod riba je relativno slabo razvijen, a stepen razvijenosti kako mozga u

cjelini tako i pojedinih segmenata mozga zavisi od načina života riba ili njihove ishrane.

Nervni sistem uveliko je povezan sa čulima, dok je posebna veza nervnog sistema i

endokrinog sistema koji imaju kontrolne funkcije u organizmu. Nervni sistem riba

podijeljen je na:

- centralni nervni sistem (CNS) – čine ga mozak i kičmena moždina

- periferni nervni sistem (PNS) – čine ga moždani i moždinski nervi


242

1.3. Centralni nervni sistem (CNS)

Kao što smo već naveli CNS kod riba čine mozak (encephalon) i kičmena moždina

(medulla spinalis). Mozak se sastoji iz pet dijelova:

prednji (veliki) mozak ili telencephalon

međumozak ili diencephalon

srednji mozak ili mesencephalon

zadnji (mali) mozak ili metencephalon, cerebellum

završni mozak ili mielencephalon – produžena moždina ili medulla oblongata

Mozak riba je smješten u lobanjskoj šupljini, zaštićen je kostima i jakim, tvrdim

opnama sa masnim naslagama. U odnosu na ukupnu tjelesnu masu težina mozga

zauzima 0,07 %, s tim da ovaj procenat nije isti kod svih riba, kod nekih je postotak veći

a kod nekih manji.

Prednji mozak ili telencephalon kod većine riba karakteriše se izduženim

mirisnim režnjevima (lobi olfactorii) prednjeg dijela koji se označava kao

rhinecephalon. Prednji mozak košljoriba je inače znatno manji od ostalih dijelova

mozga.

Međumozak ili diencephalon s ventralne strane prekriven je srednjim mozgom

i relativno je mali dio mozga. Ovaj dio mozga zasebna je karakteristika za pojedinačne

skupine riba. Tako kod paklara na njemu se nalazi fotosenzitivni organ. Kod kolousta i

riba međumozak na sebi nosi optičku hijazmu (chiasma optica), mjesto je ukrštanja

optičkih nerava,a na ventralnom dijelu mozga nalazi se i hypotalamus. Na

hypotalamusu se nalazi lijevak (infundibulus) koji je u kontaktu sa hipofizom.

Srednji mozak ili mesencephalon je najrazvijeniji dio mozga. Kod paklara krov

srednjeg mozga je epitelijalan, dok je kod riba krov srednjeg mozga zadebljao i obrazuje

tectum opticum. Medijalno je podijeljen na dva optička režnja (corpora bigemina).

Zadnji mozak ili metencephalon, cerebellum je veći od prednjeg mozga, kod

različitih vrsta košljoriba različito je razvijen. Dobro je razvijen kod brzih plivača i ima

ulogu u orijentaciji riba u prostoru. Kod kolousta ovaj je dio mozga u vidu nabora dok

je kod mobilnijih grupa riba jako razvijen i djelimično natkriljuje ostale dijelove mozga.

Završni mozak ili mielencephalon, koji je najvećim dijelom diferenciran kao

produžena moždina (medulla oblongata) i sastoji se od uzdužno položenih snopova sive

mase, dva dorzalna i dva ventralna snopa. U dorzalno položenom režnju nalazi se centar

za prijem nadražaja iz bočne linije i vestibularnih organa. Medulla oblongata povezuje

kičmenu moždinu sa mozgom tj. nastavlja se u kičmenu moždinu bez vidljive

morfološke granice.

Kičmena moždina ili medulla spinalis prolazi kroz neuralni kanal kičmenice

koji obrazuju neuralni luci pršljenova. Kod kolousta i velike većine riba cijelom

dužinom je skoro iste širine, a prostire se sve do kraja repa. Kod kolousta je kičmena

moždina dorziventralno spljoštena dok je kod riba ovalna. (Simonović, 2010)


243

1.4. Periferni nervni sistem (PNS)

Periferni nervni sistem sačinjavaju moždani i moždinski nervi. Kod kolousta i

svih riba ima 11 pari kranijalnih nerava. Nulti i prvi polaze sa prednjeg mozga, drugi,

treći, četvrti i osmi sa srednjeg, a svi ostali sa produžene moždine. Spinalni nervi

počinju sa kičmenom moždinom.

2. Materijal i metode

Analiza spoljašnje morfologije mozga obavljena je na uzorku od 50 jedinki

deverike ulovljenih na akumulaciji Modrac. Za lov ribe upotrijebljene su mreže stajaćice

različite dužine i visine i različitog promjera okaca.

Od morfometrijskih karakteristika ribama su mjerene sljedeće karaktersirike:

totalna dužina tijela (a-b2), težina, dužina glave (i-L), a osim ovih karakteristika za

analizu mozga su nam bili potrebni težina mozga, dužina mozga, dužina prednjeg

mozga, dužina srednjeg mozga, dužina zadnjeg mozga i dužina produžene moždine.

Mjerenja dužine tijela obavljena su pomoću linijara i šestara, a izražene vrijednosti su

u milimetrima. Mjerenje mase ispitivanih jedinki vršeno je na digitalnoj vagi „Tehtnica

ET 1111“, tačnosti ± 0,01 g, a masa je izražena u gramima.

Analize su vršene isključivo na odraslim jedinkama metodom disekcije. Disekcija

je vršena tako što su pomoću oštrog skalpela pažljivo skidane kosti lobanjskog krova.

Posebna se pažnja morala obratiti da se ne ošteti površinski dio mozga, a u daljnjem

postupku, dotjerivanju preparata, koristili smo se pincetom i skalpelom. Spoljašnja

analiza mozga podrazumijeva mjerenje njegove mase i dužine te dužine pojedinačnih

dijelova mozga. Masa tijela deverike, kao i masa mozga mjerene su digitalnom vagom,

nakon toga linijarom i šestarom mjerene su totalna dužina tijela kao i dužina glave.

Nakon što smo izolovali mozak, preparat je postavljen na milimetarski papir, kako bi

utvrdili ranije nabrojane karakteristike.

3. Rezultati i diskusija

Analiza spoljašnje morfologije mozga deverike obuhvata uzorak od 50 jedinki iz

hidroakumulacije Modrac. Osim ovih karakteristika spoljašnje morfologije mozga

mjerene su i morfometrijske osobenosti kao što su totalna dužina, dužina glave i masa

tijela.

Analizom vrijednosti masa koje smo dobili pokazuje da je najlakša jedinka imala

masu od 36,7 g, dok je najteža jedinka imala masu od 270 g. Nakon analize došlo se do

rezultata da je jedinka sa najmanjom tjelesnom težinom imala i najmanju dužinu glave

kao i najmanju totalnu dužinu tijela. Ukupna masa svih jedinki u uzorku iznosi 6862,9

g,, dok je srednja vrijednost tjelesne mase 137,26 g. Totalna dužina tijela jedinki u


244

uzorku iznosila je od 14,20 cm kod najmanje jedinke pa do 29 cm kod najveće, sa

srednjom vrijednošću 20,45 cm.

Grafikon 1: Minimalne, srednje i maksimalne vrijednosti totalne dužine, dužine glave i

tjelesne mase

Osim nabrojanih karakteristika koje smo analizirali izvršena je i analiza mozga,

gdje su izmjerene ukupna dužina i masa mozga te dužina pojedinačnih dijelova mozga,

prednjeg mozga, srednjeg mozga i zadnjeg mozga kao i produžene moždine.

Totalna dužina mozga također je mjerena u uzorku od 50 jedinki, najmanja

izmjerena totalna dužina je 10 mm, dok je najveća izmjerena vrijednost 18 mm sa

srednjom vrijednošću od 14,6 mm. Teba istaći da je srednja vrijednost dužine mozga

nešto manja nego li kod hibrida bodorke i deverike.

Što se tiče mase mozga, najmanja izmjerena vrijednost je 0,2 g, dok je

maksimalna vrijednost mase mozga iznosila 0,5 g sa srednjom vrijednošću od 0,27 g., s

tim što je ukupna težina svih izvaganih mozgova 13,5 g. Ukupna masa svih mozgova

kao i najveća masa izmjerenog mozga veća je od maksimalne mase izmjerenog mozga

hibrida koja iznosi 0,3 g. S obzirom da nismo imali uvid u polni dimorfizam jedinki ne

možemo odrediti da li razvijenost mozga, tj. vrijednosti koje smo dobili, zavise ili ne

zavise od polnog dimorfizma.

0

50

100

150

200

250

300

minimalnevrijednosti

srednjevrijednosti

maximalnevrijednosti

totalna dužina tijela (cm)

masa tijela (g)

dužina glave (cm)


245

Sl. 3. Mjerenje dužine mozga

Komparirajući dobijene vrijednosti a koje se odnose na totalnu dužinu tijela i

masu tijela jedinke, dobili smo rezultat da je masa tijela jedinki proporcionalna totalnoj

dužini tijela deverika. Prema tome, možemo zaključiti da se i mozak razvija zajedno sa

povećanjem mase tijela. S obzirom da je ovo uzorak srednje veličine možemo sa

uvjerenjem reći da postepenom razvijenošću tijela vremenom, dolazi i do postepenog

porasta mase mozga, a sama razvijenost zavisi i od načina života i ishrane.

Grafikon 2: Minimalne, srednje i maksimalne vrijednosti dužine mozga i težine mozga

Prednji mozak ili telencephalon kod većine riba, tako i kod deverike najslabije

je razvijen dio mozga, što su pokazale i izmjerene vrijednosti. Postoje i vrste kod kojih

je telencephalon relativno jako razvijen kao što je npr. vrsta grgeč (Perca fluviatilis)

koja lovi u grupama, pa je ovo njihovo socijalno ponašanje dovelo do selektivnog

pritiska, koji je uslovio i povećan razvoj prednjeg mozga (Bogut, 2009). Već smo par

puta naveli da način života kao i ishrana imaju veliki utjecaj na razvoj mozga kod riba.

Kod deverike, kao i kod ostalih riba analizom smo utvrdili da se prednji mozak sastoji

od dva lobulusa koji divergiraju na krajevima tj. krajevi su pomalo okrenuti u lijevu i

desnu stranu. Što se tiče izmjerenih vrijednosti, minimalna izmjerena vrijednost je 2

0

5

10

15

20

minimalnavrijednost

srednjavrijednost

maksimalnavrijednost

dužina mozga (mm)

masa mozga (g)


246

mm, dok je najveća dužina prednjeg mozga 3 mm, a ovi podaci se ne poklapaju sa

mjerenjima koja su izvršena na prednjem mozgu hibrida bodorke i deverike

(Ahmetović, 2012), gdje je minimalna vrijednost iznosila 3 mm, a najveća 4 mm, pa

možemo reći da je prednji mozak hibrida nešto razvijeniji od prednjeg mozga deverike.

Srednja vrijednost dužine prednjeg mozga deverike je 2,37 mm .

Srednji mozak riba, odnosno košljoribe je najrazvijeniji dio mozga. Pa prema

tome, sa sigurnošću možemo reći da je to slučaj i kod deverike. Površina srednjeg

mozga (tectum opticum) je glatka, dok je sam srednji mozak podijeljen medijalnom

brazdom na dva dijela koja naliježu jedan na drugi a pri vrhu lagano divergiraju. Ova

dva jednaka dijela predstavljaju optičke režnjeve (lobi optici), koji tako spojeni čine

jednu cjelinu. Zbog jako velikog korištenja čula vida, i ovaj dio mozga se jako razvio, to

se prvenstveno odnosi na vrste koje love uz pomoć vida, kao što su ciklide u

akvarijumima ili kalifornijska pastrmka. Minimalne vrijednosti prednjeg mozga

iznosile su 4 mm, dok je maksimalna vrijednost 6 mm, sa srednjom vrijednosti od 4,68

mm. Kod jedne jedinke u uzorku koja je imala i najduže tijelo kao i najveću masu mozga

sa lateralnih strana srednjeg mozga stršio je dobro razvijen međumozak, što nije bio

slučaj kod ostalih 49 jedinki, jer nije bio lako vidljiv.

Zadnji ili mali mozak deverike nešto je razvijeniji od prednjeg mozga što i

pokazuju vrijednosti koje smo dobili tokom analize. Ono što se primjećuje i što zadnji

mozak čini još više drugačijim od ostalih dijelova koji su opisani je njegova

jednodijelnost. Gledajući sa gornje strane primjećuje se blagi trokutast izgled, koji se

dobio zbog toga što je sa strane na kojoj se veže za srednji mozak, cerebellum nešto širi

za razliku od zadnjeg kraja koji je nešto uži. Poznato je da cerebellum ima ulogu u

orijentaciji riba u prostoru, pa je zbog toga posebno razvijen kod riba koje se brzo

kreću. Najmanja izmjerena vrijednost zadnjeg mozga je 2 mm, dok je maksimalna

vrijednost iznosila 4 mm, sa srednjom vrijednosti od 3,37 mm. Kao i kod dobivenih

vrijednosti mjerenja prednjeg mozga i zadnji mozak je izgleda nešto razvijeniji kod

hibrida nego li kod deverike (+ 1 mm).

4. Zaključci

Na osnovu istraživanja osobenosti spoljašnje morfologije mozga vrste deverika

(Abramis brama) iz akumulacije Modrac, kao i izvršenih analiza, možemo iznijeti

slijedeće zaključke:

1. Razvoj mozga, njegovih pojedinih dijelova te njegova velic ina uveliko zavise od

nac ina z ivota i ishrane date vrste.

2. Na uzorku od 50 jedinki izvrs ena su mjerenja totalne duz ine tijela, duz ine glave,

mase tijela, mase mozga, duz ine mozga te mjerenje pojedinih dijelova mozga.

3. U akumulaciji Modrac prvi je put otkriven hibrid deverike i bodorke, koje su i

dvije nabrojnije vrste.


247

4. Rezultati analiza pokazali su da mozak raste srazmjerno sa rastom i razvic em

tijela u duz inu i s irinu.

5. Jedinka sa najvec om totalnom duz inom tijela imala je i najvec u duz inu glave kao

i najvec u masu tijela.

6. Srednji mozak je najrazvijeniji dio mozga, dok je najmanji dio mozga deverike

prednji ili veliki mozak.

7. Prednji i srednji mozak su podijeljeni na dva dijela, dok je zadnji mozak

jednodijelan.

8. Prednji i zadnji mozak hibrida bodorke i deverike za +1 mm su razvijeniji od

prednjeg i zadnjeg mozga deverike, dok su vrijednosti srednjeg mozga u

pribliz nim dimenzijama.

9. Mozak nekih riba kao s to su morski psi i raz e zauzima vec i procenat mase tijela

nego li je to sluc aj kod deverike.

5. Literatura

1. Ahmetovic M. (2012.), Osobenosti spoljašnje morfologije mozga kod hibrida Rutilus

rutilus x Abramis brama iz akumulacije Modrac. Diplomski rad. Prirodno-

matematic ki fakultet u Tuzli.

2. Hristic Đ. (1978.), Dužinski i težinski rast i tempo porasta bijelog amura u

ribnjacima i otvorenim vodama kanalskog tipa. Beograd, 1-2, VI. Nauc ni rad.

3. Kovač N. (2011.), Taksonomske i ekološke karakteristike deverike (Abramis

brama) iz hidroakumulacije Modrac. Diplomski rad, PMF. Univerzitet u Tuzli

4. Sofradžija A. (2009.), Slatkovodne ribe BiH. Vijeće kongresa bošnjačkih

intelektualaca

5. Simonović P. (2010.), Uvod u ihtiologiju. Biološki fakultet. Univerzitet u

Beogradu

6. Skenderovic I., Adrovic A. (2011.), Biodiverzitet riba hidroakumulacije Modrac u

funkciji razvoja ekoturizma. Novi Pazar, Srbija. Zbornik radova.

7. Vukovic N., Vukovic T. (1977.), Osobenosti spoljašnje morfologije mozga glavatice

(Salmo marmoratus Cuvier, 1817.) i mekousne pastrmke (Salmothymus

obtusirostris oxyrhinchus Steindacher, 1882.). Vol 9. No. 1, 15-20, Beograd. Acta

biologica Jugoslavica. Ichtyologia (Separat).

8. Web : http://hr.wikipedia.org/wiki/Deverika

9. Web: Bionet škola

http://hr.wikipedia.org/wiki/Deverika


248

Mensur ZUKIĆ, prof.

ZAŠTITA LOKACIJA OD BIOLOŠKOG ZNAČAJA NA PODRUČJU OPĆINE

SREBRENIK

Uvod

Bosna i Hercegovina je smještena na karakterističnom području sa umjerenom

klimom, omeđena na istoku rijekom Drinom, na sjeveru rijekom Savom, na zapadu su

Dinaridi, a na jugu najveću pažnju turista, prirodnjaka i običnih ljudi, svojom ljepotom

i visokim stepenom biodiverziteta flore i faune, gdje se nalazi i veći broj endemičnih

vrsta životinja, prvenstveno riba, plijeni rijeka Neretva. Klima u BiH, kao i njena

bioraznolikost uveliko su povezane sa geografskim položajem koji sama država

zauzima, kao i sa njenom samom unutarnjom „organizacijom“ koju čini veliki broj

planina koje se prostiru od juga pa sve do sjevera zemlje. Posebno zanimljiv dio zemlje

je sjeveroistočni dio Bosne i Hercegovine gdje se nekad davno prostiralo Panonsko

more, a u kojem se nalazi i grad Srebrenik, od davnina zanimljiv ljudima, koji su za

sobom ostavili trag u vidu historijskih spomenika. Osim bogate historije sa biološkog

aspekta Srebrenik je bio zanimljiv zaljubljenicima u prirodu, botaničarima još od

austrougarskog doba. Tada je na prostorima stijena Orlove klisure u Potpeću i

stijenama Gradine pronađen endem prelijepog imena bosanska zvončika

(Symphyandra hoffmani). Današnja slika flore i faune općine Srebrenik, vjerovatno je

puno drugačija od one u periodu austrougarske vlasti, usljed negativnog antropogenog

uticaja: izgradnja puteva, deforestacija, devastacija zelenih površina, stambenih

objekata, fabrika, a uz sve ovo bitno je navesti i klimatske promjene.

Kao što smo već naveli, Srebrenik se nalazi na sjeveroistočnom dijelu Bosne i

Hercegovine, sa jedne strane usko povezan sa planinom Majevicom, a sa druge gleda u

Semberiju koja je ravničarski predio i prostire se od Gradačca, preko Orašja pa do

Odžaka i Bijeljine. Najvećim dijelom područje koje pripada ovoj općini smješteno je u

brdskom pojasu i stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom. Iako su prirodna

bogastva općine Srebrenik u velikoj mjeri nestala, uglavnom zbog ljudskog nemara

usljed razvoja industrije i modernizacije, cilj ove studije je da se sa biološkog i

geografskog stanovišta ukaže na vrijednost nekoliko lokacija na području općine

Srebrenik koje bi se trebale zaštiti barem na lokalnom nivou, kako bi se očuvala njihova

biološka raznolikost.

Jedan od većih projekata u nekom skorijem periodu trebao bi biti i popis biljnih

vrsta (po spratovima: pojas visokog drveća, niskog drveća, grmlja i šiblja i pojas

zeljastih biljaka) na području općine i dijela Majevice koji pripada općini Srebrenik,

kako bi se imao tačan uvid u broj vrsta. Bitno je istaći da „Šume TK“ čija direkcija postoji


249

u Srebreniku rade godišnje studije popisa biljnih vrsta sa njihovim specifikacijama

uglavnom sprata drveća, manje zeljastog bilja, pa za neke potpunije informacije bi

trebalo uraditi opširnija istraživanja.

Lokacije vodopada na Bijeloj rijeci, Katino jezero u Moranjcima i bukovo-jelova

šuma na području Majevice na lokalitetu Mali jelik bile su predmet biološkog

istraživanja i na svim lokacijama urađen je fitocenološki snimak sa popisom biljnih

vrsta, a manjim dijelom obuhvaćena je i fauna, čije će karakteristike biti navedene u

nastavku ove studije. Svaka od lokacija ima svoj specifikum i viši ili niži stepen

bioraznolikosti. Navedene lokacije u budućnosti mogu poslužiti kao turističke

destinacije, za odmor i rekreaciju te za nastavu biologije i geografije u prirodnom

okruženju, kako bi učenici na licu mjesta spoznali karakteristike različitih ekosistema

i na licu mjesta se uvjerili u prirodne ljepote naše općine i njen stepen raznolikosti.

S obzirom da se na području općine Srebrenik još uvijek nalazi mnogo lokacija

koje su poprilično očuvane i treba ih zaštiti od daljnjeg propadanja, UG „Ekomreža“ iz

Srebrenika pokrenulo je inicijativu za zaštitu 12 lokacija od čega su u ovoj studiji

opisane četiri lokacije sa biološkog stanovišta, a cilj istog je zaštita lokacija na nivou

općine te njihovo adekvatno označavanje kako bi se ubuduće zaštitile od antropogenog

negativnog utjecaja. Ukupno se planira zaštiti 12 lokacija: 1. Vodopad na Bijeloj rijeci,

2. Vodopadi i kanjon Dubokog potoka, 3. Kazani na ušću Kugićke rijeke, 4. Kameni most

u dolini Lušničke rijeke između Babunovića i Špionice (ispod Stoglava), 5. Vodopadi na

Faćkinom potoku sa obiljem geoloških i geomorfoloških pojava (rasjedi, fosili, strije,

ubranost slojeva, asimetričnost doline, pećine i dr.), 6. Vodopadi na Ćojlučkoj rijeci

ispod Gradine sa pećinom, 7. Katino jezero, 8. Vrtača sa kraškim vrelom i ponorom u

Gornjim Hrgovima, 9. Kanjonske doline rijeke Urvenice, 10. Šumski kompleks na

sjevernim padinama Okresanice, 11. Šumski kompleks na lokalitetu Breze na Majevici,

12. Pećina „Šuplja stijena“ u Orlovoj klisuri.

U ovoj biološkoj studiji biti će obrađena 4 lokaliteta: vodopad na Bijeloj rijeci,

bukovo jelova šuma na području Majevice i Katino jezero, sa posebnim osvrtom na

lokalitet vodopada i kanjona u D. Potoku. Prema zakonu o zaštiti prirode, u BiH postoje

4 kategorije zaštićenih područja.

Prva kategorija obuhvata zaštićeno prirodno područje koje uključuje Ia, Ib i

četvrtu kategoriju prema IUCN, a to znači stroge rezervate, rezervate pod upravljanjem

i zaštićena staništa.

Druga kategorija su nacionalni parkovi, treća kategorija su spomenici prirode i

četvrta kategorija su zaštićeni pejzaži. Uspostava zaštićenih područja I i II KATEGORIJE

je u nadležnosti resornih ministarstava na nivou entiteta, dok su za uspostavu područja

III I IV KATEGORIJE nadležna resorna kantonalna ministarstva. Cilj ovog projekta je da

se navedenih 12 lokacija (uzimajući u obzir ove 4 lokacije) zaštiti barem do treće

kategorije. Uzimajući u obzir okolnosti i nepoznanicu oko regulisanja zaštite lokacija

koje su u privatnom vlasništvu jer se pojedine lokacije nalaze u vlasništvu i do 15 lica,

pokušat ćemo zajedno sa općinskim strukturama učinit više i u dogovoru sa vlasnicima


250

barem zaštiti uže područje svake lokacije. Prva lokacija koju ćemo pokušati zaštiti, zbog

komplicirane procedure je kanjon Dubokog Potoka. Ukoliko ne uspijemo bit ćemo

zadovoljni i time da smo promovirali prirodne ljepote naše općine te tako promovirali

i općinu Srebrenik. Ova inicijativa je pokrenuta od strane UG “Ekomreža“ iz Srebrenika

i sav posao obavljen na terenu je volonterske prirode. Projektni tim čine: Damir

Hatunić, mr. sc. geografije kao glavni stručni saradnik, Mensur Zukić, prof. biologije kao

saradnik na projektu i Aldin Hodžić, inicijator projekta.

Katino jezero

Katino jezero predstavlja prirodnu močvaru i nalazi se u blizini Gornjih

Moranjaka na području općine Srebrenik. Močvara – jezero ima eliptični oblik i

prečnika je oko 60 m, nepoznate je dubine. Najvećim dijelom je obraslo močvarnom

vegetacijom (trska, šaš) te su

primijećene i mnogobrojne životinje

koje žive u ovom ekosistemu (zmije,

žabe, divlje patke). S obzirom na

floru koja je zastupljena na ovoj

lokaciji te prema postojanju biljnih

vrsta koje su determinisane i

obradom fitocenološkog snimka ova

močvara pripada klasi Phragmitetea

odnosno vegetacija bara i močvara

koju čini vegatacija tršćaka. U visokim i

gustim skupinama obično rastu trska (Phragmites communis), širokolisni i uskolisni

rogoz (Typha latifolia i Typha angustifolia), obični oblić (Scirpus lacustris), žuta

perunika (Iris pseudacorus), močvarna preslica ( Equisetum palustre) te razne vrste iz

porodice šaševa (Cyperaceae) sa rodom Carex. Najčešća sveza koja pripada ovoj klasi

je Phragmition communis, odnosno sublitoralna, emerzna vegetacija trske u

sporotekućim i stajaćim vodama. U obalnom području ove močvare mogu se naći

sljedeće biljne vrste: joha (Alnus glutinosa) koja je specifikum većine riječnih tokova

našeg područja i nalazi se uglavnom u zajednici zajedno sa vrbom. Od flore iz sprata

grmlja i šiblja u obalnom području mogu se naći: zova (Sambucus nigra), ostruga

(Rubus caesius) i malina (Rubus idaeus). Prema kazivanju mještana u blizini močvare

postoji i izvor iz kojeg izvire voda slanog okusa. Treba istaći i da se sa druge strane

jezera nalazi manja šuma crne johe (Alnus glutinosa), koja se inače može javljati

samostalno ili u svezi sa vrbom u poplavnim šumama ili priobalnim područjima.

Što se faune tiče na ovom području uočene su razne vrste životinja koje su

karakteristika močvarnih i barskih ekosistema prvenstveno ovdje ubrajajući razne

skupine insekata, neke vrste riba, žaba, barska kornjača, od zmija bjelouška, a iz

skupine ptica (Aves) divlja patka i druge. Ova lokacija nije dovoljno istražena, nema se

Sl. 1. Katino jezero


251

uvid u dubinu vode na ovoj lokaciji pa samim tim, ova lokacija se vjerovatno može

svrstati u neki prelaz između močvare i jezera, a možda i bare. Po ekološkim

definicijama razlika između ova tri ekosistema je upravo u dubini vode. „Prema

definiciji bare se od jezera razlikuju po dubini, jer sunčeva svjetlost dopire do dna gdje

izostaje tipična stratifikacija koja se nalazi kod jezerskih ekosistema. Nadalje, bara

predstavlja prijelazni oblik između jezera i močvare. Kada su u pitanju močvare, one

predstavljaju završnu fazu razvoja vodenih ekosistema, tačnije njihovog nestanka.

Osnovne karakteristike močvare su povećana kiselost vode a samim tim i nizak pH,

velika količina organske materije u raspadu i detritusa, pa su prema ovom močvare na

prijelazu između vodenog i kopnenog ekosistema. S obzirom na prisustvo bogatog

pojasa trske i šaša koji je rasprostranjen u litoralnom području, koje na dalje mijenja

pojas plivajuće vegetacije i kasnije pojas podvodne vegetacije. Jezera ustvari

predstavljaju najveće stajaće vode na kopnu, a neka jezera svojom strukturom

podsjećaju na mora. Do sada na ovom jezeru nišu vršena istraživanja fitoplanktona niti

zooplanktona, kao ni u pojasu plivajuće vegetacije. Još jedna od karakteristika jezera su

i kolebanja temperature u različitim pojasevima jezera. Površinski sloj jezera naziva se

epilimnij i karakterističan je po velikim kolebanjima vrijednosti temperature. Prelazna

granica je metalimnij, ona prestavlja usku granicu između dva sloja, epilimnija i

hipolimnija za koji su karakteristične niske temperature vode jer se nalazi u većim

dubinama. Metalimnij je karakterističan po naglom skoku temperature i to je jedan

tanki međusloj.“1

Lokacija na Majevici, kompleks bukve i jele (Mali jelik) – Okresanica

Svaki ekosistem karakterišu različiti ekološki faktori te naspram njih imamo i

floru i faunu koja naseljava date ekosisteme. Broj biljnih i životinjskih vrsta zavisi od

njihove mogućnosti da se adaptiraju na ekološke faktore životne sredine. U prirodi

postoje vrste koje mogu podnijeti veća kolebanja abiotičkih faktora (temperatura,

vlažnost, kisik) pa se takve vrste nazivaju eurivalentnim, dok one koje podnose manja

kolebanja su stenovalenente vrste. Opstanak vrsta u surovim uslovima sredine je

uveliko vezan sa mogućnošću vrsta da se adaptiraju na iste, a svaki ekosistem ima

drugačije uslove, edafsko orografske faktore, kao što su nagib, nadmorska visina,

ekspozicija terena i sl. Gorski pojas BiH je karakterističan za središnji dio zemlje gdje

su smještene visoke planine. Na području općine Srebrenik ovaj pojas nalazi se na

vrhovima planine Majevice, a obuhvata jako lijep pejzaž i ekosistem bukve i jele, sa

jedne strane poduprt vrstom eurospkog ariša (Larix europaea), za koji smo doznali da

je tu svoje mjesto našao pošumljavanjem, što je također pozitivna strana ove priče.

Karkteristike gorskog pojasa su jako hladne zime, sa velikim minusima i količinama

snijega koji se tu zadržava duže nego u ostalim pojasevima. Šumski kompleks Mali jelik

1 Uvod u ekologiju životinja, Škrijelj R., Đug S., str. 106. – 107.


252

nalazi se na sjevernim padinama Okresanice (koordinate: 44 42 09 N, 18 35 30 E).

Okresanica (815 m n.v.) na Majevici je najviši vrh općine Srebrenik i zbog svog položaja

i nadmorske visine, te ostalih prirodno –geografskih faktora predstavlja specifičnu

cjelinu u odnosu na ostali dio općine Srebrenik. U ovom slučaju predlaže se zaštita

šumskog kompleksa na sjevernim padinama ovog uzvišenja, prvenstveno zbog

specifičnih bio-klimatskih karakteristika (planinski klimat, najhladniji na području

općine, prirodno miješana šuma – listopadne i crnogorične vrste) i ekološke funkcije, a

sekundarno zbog njenih estetskih vrijednosti, te zbog činjenice da je taj šumski

kompleks već ugrožen nelegalnom sječom, a kroz njega prolazi jedna od planinarskih

staza P.D. Majevica – Srebrenik. Ekosistemi bukve i jele (Abieti Fagetum) su prema

svojim karakateristikama vezani za gorski pojas BiH, s toga ne iznenađuje podatak da

je na ovom području i zabilježena najniža temperatura na području općine. Prema

fitocenološkom snimku koji je urađen, a uzeta je ploha 100 x 100 m i obuhvaćene su

vrste iz raznih spratova, najviše su zastupljene vrste Fagus sylvatica (bukva) i Abies

alba (jela), prema kojim je i ovaj ekosistem dobio naziv Abieti Fagetum. S obzirom da

se ovaj gorski pojas nalazi u dijelu na kojem se nekad prostiralo i Panonsko more dobio

je i puni naziv amfipanonska vegetacijska zona bukve i jele Abieti fagetum

pannonicum. Ova fitocenoza s obzirom na odnos prema vlazi i vodi pripada mezofilnim

fitocenozama. Bukva je bjelogorično drvo, pripada porodici Fagaceae, a javlja se u

zajednici sa jelom ili smrčom. Traži duboka, svježa i bogata tla, do 2000 metara

nadmorske visine. Jednodomna, jednospolna vrsta. Listopadno drvo do 50 m visine i do

2 m prečnika. Kora je pepeljastosive boje, tanka i glatka do u duboku starost. Korijenov

sistem je plitak i dobro razvijen. Listovi sjajnozeleni, eliptični, u mladosti trepavičasto

dlakavi. Cvate u aprilu i maju mjesecu s listanjem. Muški cvjetovi u kuglastim

cvatovima, ženski na kratkim peteljkama.

Jela je zimzeleno drvo, visine do 50 metara, latinskog naziva Abies alba Mill.

Pripada familiji Pinaceae u koju između ostalog spadaju i borovi. Iglice su sa pločasto

proširenom bazom. Iglični urez je plitak i okruglast te je zbog toga grančica glatka. Kora

debla je dugo glatka, sivkasta, sa mnogo smolnih vrećica. Muški su cvatovi u pazušcu

najgornjih iglica, a ženski na vrhu izbojka. Šišarke su uspravne, valjkaste, dozrijevaju

iste godine, raspadaju se, te ostavljaju samo vreteno. Pokrovne su ljuske razne dužine,

uske i kožaste. Plodne ljuske su široko zaobljene. Na njima su po dvije sjemenke. Sjeme

je nepravilno, trokutasto, obiluje smolnim mjehurićima; krilce ga ovija sa obje strane.

Fitocenološki snimak rađen je na dijelu terena na sjevernoj ekspoziciji gdje su kao

geološka podloga prisutni fliš ili laporac te pješčana glina sa mjestimičnim krečnjakom.

Osim navedenih vrsta fitocenološkim snimkom determinisane su i druge biljne vrste,

koje pripadaju nižim spratovima: spratu grmlja i šiblja i spratu zeljastih biljaka. Ovdje

ćemo nabrojati vrste koje su determinisane sa ove lokacije, a i karakteristika su ovog

ekosistema: Polygonatum multiflorum, Fragaria vesca, Dryopteris filix mas, Pteridium

aquilinum, Cardamine tripholia, Dentaria emeafilos, Veronica officinalis, Luzula maxima.

Prema spratovima drveća determinisane su sljedeće vrste:

https://bs.wikipedia.org/wiki/Tlo

https://bs.wikipedia.org/wiki/Metar

https://bs.wikipedia.org/wiki/Nadmorska_visina

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jednodomna&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jednospolna&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/wiki/Listopadno

https://bs.wikipedia.org/wiki/Drvo

https://bs.wikipedia.org/wiki/Pre%C4%8Dnik

https://bs.wikipedia.org/wiki/Korijen

https://bs.wikipedia.org/wiki/List

https://bs.wikipedia.org/wiki/Elipsa

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Iglice&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kora&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%A0i%C5%A1arka&action=edit&redlink=1

https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sjeme&action=edit&redlink=1


253

1. SPRAT VISOKOG DRVEĆA: Fagus sylvatica, Abies alba, Carpinus betulus (grab) iz

familije Betulaceae te Prunus avium (divlja trešnja) iz porodice Rosaceae (ruže) i Acer

pseudoplatanus.

2. SPRAT NISKOG DRVEĆA TE GRMLJA I ŠIBLJA: Iz porodice Adoxaceae vrste Sambucus

nigra (zova) poznata kao jako ljekovita biljka i jako rasprostranjena na našem području.

Iz iste familije je i Viburnum lantana i Viburnum opulus predstavnici roda Viburnum

odnosno hudike. Iz porodice ruža (Rosaceae) zastupljene su vrste: Rubus idaes i Rubus

caesius kao i divlja ruža (Rosa canina). U ovom spratu jako je česta i vrsta bršljan

(Hedera helix).

3. SPRAT ZELJASTOG BILJA: U ovom spratu ekosistema Abieti Fagetum determinisan je

veći broj vrsta koje su zastupljene u manjim grupama, jastučićima ili je pronađeno po

nekoliko primjeraka iste vrste. Pronađene su vrste: Galium molugo, Anagallis arvensis,

Geranium robertianum, Alopecurus pratensis, Ranunculus repens, Stachys sylvatica,

Prunella vulgaris, Echium vulgare, Lapsana communis, Plantago major, Cerastium sp.,

Potentilla erecta, Veronica chamaedrys i V. persica, Cirsium palustre te Chenopodium

album. Osim navedenih vrsta tu je i nekoliko vrsta paprati iz familije Aspleniaceae,

karakterističnih za stjenovita staništa, kao i stijene u blizini rijeka i vodopada,

Pterydium aquilinum iz porodice Dennstaedtiaceae i Phyllitis scolopendrium – jelenak ili

po novijoj nomenklaturi Asplenium scolopendrium iz familije Aspleniaceae. Ovaj rejon

obiluje i jako bogatom faunom, a treba istaći da je na ovom području u vrijeme kad je

lokacija obiđena gost bila i medvjedica sa mladuncima, a jasno su vidljivi i tragovi

šumske divljači. Ekosistem Abieti Fagetum treba zaštititi iz razloga jer je u posljednje

vrijeme izložen uništavanju, nekontrolisanoj sječi drveća (deforestacija) i prijeti mu

potpuno uništenje, samim tim dolazi do erozije zemljišta. Ovaj pejzaž odnosno

ekosistem je vezan za gorski pojas, koji je jako karakterističan i vezan prije svega za

središnju Bosnu. Navedena lokacija sa svojim karakteristikama, biološkim i

geomorfološkim te sa velim stepenom biodiverziteta je adekvatno mjesto za odmor i

relaksaciju za zaljubljenike prirode i planinarenje te za održavanje časova u prirodi.

Vodopad na Bijeloj rijeci

Bijela rijeka je vodotok dužine oko 3,5 km, koji također teče sa sjevernih padina

Ratiša i uliva se u Tinju kao njena lijeva pritoka u naselju Duboki Potok (koordinate:

44 39 30 N, 18 30 06 E). U geomorfološkom smislu dolina Bijele rijeke je također

viseća dolina, ali nešto složenijeg uzdužnog i poprečnog profila u odnosu na dolinu

Dubokog potoka, što se odražava u njenim kompozitnim karakteristikama i

postojanju tri sektora. Po većini karakteristika nalikuje vodopadu i kanjonu Dubokog

potoka. U ovom slučaju je najinteresantiji srednji sektor doline, koji predstavlja

klisuru usječenu u paleogenskim krečnjacima, sa mnogim karakteristikama koje

postoje i u klisurastom sektoru doline Dubokog potoka.


254

Na prelazu iz srednjeg

sektora u donji sektor doline

Bijele rijeke formiran je prelom

u koritu sa vodopadom od oko

20 m visine, koji čini i litološku

granicu Pg krečnjaka srednjeg –

klisurastog sektora i eocenskog

fliša donjeg sektora doline.

Pomenuti vodopad ujedno

predstavlja i najvišu takvu

geomorfološko-hidrološku

pojavu na potezu od Tuzle do

rijeke Save. Lokacija je

karakteristična po manjem

broju biljnih vrsta gdje se

najviše izdvajaju vrba i joha sa

ekosistemom niskog rastinja, grmlja i žbunja koji su karakteristika riječnih tokova sa

zeljastim biljem koje je također specifikum riječnih obala. Fauna ovog lokaliteta

predstavljena je sa većim brojem vrsta insekata, vodozemaca, gmizavaca te riba. Iznad

samog vodopada nalazi se lokacija koja je adekvatna za izlete i časove u prirodi iz

predmeta biologija i geografija za učenike osnovnih i srednjih škola.

Vodopadi i kanjon Dubokog Potoka

S obzirom na činjenicu da je ova

lokacija jako blizu magistralnog puta i

naseljenog mjesta veliko je čudo kako je

ostala dobro očuvana, iako je u vrijeme

posjete u manjoj mjeri bila okružena

smećem. Duboki potok je vodotok dužine

oko 2,5 km, koji teče sa planine Ratiš u

pravcu sjevera i ulijeva se u Tinju kod

naselja Bjelave (koordinate: 44 39 20 N, 18

31 16 E). U geomorfološkom smislu, dolina

Dubokog potoka predstavlja tipičnu

viseću dolinu sa uzdužnim profilom koji

ima mali pad u uzvodnom dijelu toka, i

veliki pad u nizvodnom. Pomenute

karakteristike savršeno se poklapaju sa

morfogenetskim karakteristikama sliva

gdje u uzvodnom dijelu preovladava

Sl. 2. Vodopadi na Bijeloj rijeci

Sl. 3. Vodopadi D. Potoka


255

tipični fluvio-denudacioni reljef, a u nizvodnom kraški i fluvio-kraški, što mu generalno

daje karakteristike alogenog toka. U ovom slučaju je naročito interesantan nizvodni

(donji) dio doline, koji ima sve karakteristike klisure usječene u paleogenskim

krečnjacima sa velikim padom korita (od 260 m n. v. do 350 m n. v.) u ukupnoj dužini

oko 700 m. U navedenom sektoru su primijećeni mnogobrojni fluviokraški

morfogenetski oblici: 8 vodopada visine od 2 – 15 m, mnogobrojne kadice u koritu sa

početkom taloženja travertina, uglačani žlijebasti sektori korita u krečnjaku, naslage

bigra na pojedinim vodopadima, pojave poniranja i izviranja vode, asimetričnosti

korita i cijele doline zahvaljujući položaju slojeva i dr. U neposrednoj blizini vodopada

postoje i pećine, jame, vrela i druge kraške pojave, te sipari, urnisi i druge koluvijalne

pojave. Također je potrebno pomenuti sa hidrološkog aspekta veliki kvalitet i

nezagađenost vode u ovom vodotoku, a po pojavama bigra i travertina zaključujemo da

se radi o tzv. tvrdoj vodi. U biološkom smislu kanjon ovog potoka se odlikuje

mnogobrojnim specifičnostima, a neke od njih će biti opisane u nastavku. Sama ova

lokacija okružena je velikim brojem vrsta bilja, koje prave odličan ugođaj za odmor u

prirodnom ambijentu. Sa desne strane nalazi se stijena od krečnjaka visokog kvaliteta

ukrašena vrstom koja se osim svojih ljekovitih svojstava karakteriše i kao ukrasna

vrsta, latinskog naziva Hedera helix ili bršljan. Završni vodopad okružen je jako

brojnom populacijom na tom području, a to je drijen (Cornus mas) iz familije Cornaceae,

koji kao plod daje drenjine koje su crvene boje i koriste se za izradu pekmeza i soka.

Ova vrsta inače preferira tla bogata kalcijem. Iz sprata drveća treba navesti i vrste: grab

(Carpinus betulus), vrba (Salix alba), crna joha (Alnus glutinosa), klen (Acer campestre),

topola (Populus sp.). Sprat grmlja i šiblja u blizini ove lokacije predstavljen je sa

nekoliko vrsta: zova, glog (Crataegus monogyna), kalina (Ligustrum vulgare), Tamus

communis ili bljušt kojie je poznat kao otrovna vrsta, te nekoliko vrsta iz roda Rubus.

Od zeljastih biljaka, najzastupljenija je populacija vrste iz familije Berberidaceae,

poznata kao biskupska kapica (Epimedium alpinum), koja je poznata kao česta šumska

vrsta. Osim navedene vrste determinisane su i sljedeće vrste: čemerika (Veratrum

album) koja se često mješa sa vrstom medvjeđi luk, pa su česta i trovanja; zatim

medvjeđi luk (Allium ursinum) iz familije Amaryllydaceae koji je također jako brojna

populacija; Galium molugo; Aegopodium podagraria; nekoliko vrsta ljutića

(Ranunculus); Petasytes hybridus; Urtica dioica; Aposeris poetida; Anemone nemorosa,

Gagea lutea; Paris quadrifolia, iz porodice usnatica (Lamiaceae); kobiljača ili medunika

(Melittis melissophyllum); pjegava mrtva kopriva (Lamium maculatum); crvena mrtva

kopriva (Lamium purpureum) te iz porodice Aristolochiaceae, kopitnjak (Asarum

europaeum). Ova lokacija obiluje i vrstama paprati iz porodice Aspleniaceae koje su

karakteristika stjenovitih ekosistema: slezenica (Asplenium trichomanes), zlatinjak

(Ceterach officinarum) i jelenak (Asplenium scolopendrium), kao i vrstama mahovina

koje su specifikum ovakvog staništa. Antropogeni utjecaj u slivu i na vodopadima

Dubokog potoka je minimalan što je jasno vidljivo. Od životinjskih vrsta specifikum ove

vrste je i pojava velike populacije daždevnjaka (Salamandra salamandra) iz familije


256

Salamandridae, a spada u grupu repatih vodozemaca (Amphibia). „Duguljasta je tijela,

s četiri kratke noge podjednake dužine i dugačkim repom. Većina primjeraka je kraća

od 20 cm, ali može doseći dužinu od 25 cm. Krupne je i robusne građe. Tijelo mu je u

različitom stepenu prekriveno žutim tačkama ili crtama. Neki primjerci mogu biti

gotovo sasvim crni, dok kod drugih može preovladavati žuta boja.

Ponekad se mogu naći i nijanse crvenog i narandžastog. Vlažna koža omogućuje

im život u staništima blizu vode.

Žive na vlažnim kopnenim mjestima, ali se razmnožavaju u vodi. Stoga i više vole

sjenovita i hladna staništa, posebno zaštićene obronke prekrivrene listopadnom ili

miješanom šumom, sa vodotocima. Najaktivniji su na površini tijekom vlažnih, blagih

noći. Najčešće ih se može naći na visinama ispod 800 m/nm. Provode mnogo vremena

u zaštićenim skrovištima. Pare se na kopnu. Pri parenju mužjak ispušta paketić sperme

(spermatofor) na tlo te namješta na njega kloakalno područje ženke. Oplodnja im je

unutarnja. Ženka nosi jaja 6 do 8 mjeseci, a u vodu ispušta 30 – 70 već razvijenih ličinki.

Ličinke imaju vanjske škrge i četiri noge. Duge su 20 do 90 mm. Radi razmnožavanja

potrebni su im mali, čisti, hladni potoci, iako u nedostatku boljeg staništa može položiti

ličinke i u stajaćice. Mlade jedinke postaju sposobne za parenje nakon 2 – 10 godine.

Obično ih se teže može ugledati, jer traže skloništa ispod kamenja, drveta ili drugih

predmeta. Aktivni su pretežito uvečer ili noću, no za kišovita vremena može ih se vidjeti

i danju. Pjegavi daždevnjak može imati vrlo dug životni vijek. U prirodi mogu doživjeti

20 godina, a u zatočeništvu oko 50, pa su nađeni primjerci stari i više od pedeset godina.

Prehrana im se sastoji od različitih beskičmenjaka šumskog tla - gujavica, puževa,

insekata, paukova i glista, a mogu jesti i mlade žabe. Ličinke se hrane sitnim vodenim

beskičmenjacima (račići i ličinke insekata). Odrasli daždevnjaci imaju otrovne žlijezde

u vidu parotidnih žlijezda i četiri reda otrovnih žlijezda duž tijela. Otrov iritira usta i oči

napadača te ih većina životinja izbjegava. Tome pripomaže i upozoravajuća obojenost

daždevnjaka u ekologiji poznata kao aposemija. Ličinke daždevnjaka nisu otrovne, pa

Sl. 5. Ličinke daždevnjaka Sl. 4. Daždevnjak (Salamandra salamandra)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Noge

https://hr.wikipedia.org/wiki/Rep

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ko%C5%BEa

https://hr.wikipedia.org/wiki/Voda

https://hr.wikipedia.org/wiki/Parenje

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sperma

https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Spermatofor&action=edit&redlink=1

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kloaka

https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=%C5%BDenka&action=edit&redlink=1

https://hr.wikipedia.org/wiki/Jaja

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mjesec

https://hr.wikipedia.org/wiki/Li%C4%8Dinka

https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0krge

https://hr.wikipedia.org/wiki/Potok

https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Staja%C4%87ice&action=edit&redlink=1

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kamen

https://hr.wikipedia.org/wiki/Godina

https://hr.wikipedia.org/wiki/Prehrana

https://hr.wikipedia.org/wiki/Beskralje%C5%A1njaci

https://hr.wikipedia.org/wiki/Gujavice

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pu%C5%BEevi

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kukci

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pauci

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ki%C5%A1na_glista

https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDabe

https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ra%C4%8Di%C4%87i&action=edit&redlink=1

https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Otrovne_%C5%BElijezde&action=edit&redlink=1

https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Parotidne_%C5%BElijezde&action=edit&redlink=1

https://hr.wikipedia.org/wiki/Otrov

https://hr.wikipedia.org/wiki/Usta

https://hr.wikipedia.org/wiki/O%C4%8Di


257

služe kao hrana ribama, gmizavcima (barska kornjača, bjelouška), pticama, manjim

sisarima, pijavicama te vodenim insektima i ličinkama insekata.

Pjegavi daždevnjak je zaštićen slijedećim međunarodnim propisima:

Bernska konvencija – Appendix III; strogo zaštićena vrsta

U Hrvatskoj, štiti ga Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim

(NN 07/06), gdje je pod imenom "šareni daždevnjak" naznačen kao "zaštićena zavičajna

svojta". Procjena rizika od izumiranja svojte prema IUCN kriterijima – Crveni popis:

Globalno – Smanjeni rizik.“2 Ova vrsta nalazi se i na popisu ugroženih i endemičnih

vrsta FbiH, tj. u Crvenoj knjizi pod skraćenicom LC (mala zabrinutost).

Opis ovakvog ekosistema izvršen je u „Naturi 2000“ gdje se kaže da su to „ocjediti,

reokreni, izvori sa vodom koja je bogata kalijum bikarbonatom i gdje se taloži sedra

odmah pored izvora u šumskim ili otvorenim područjima. Česti su krečnjakom prožeti

tepisi mahovima sveze Cratoneurion commutati W. Koch 1928. Ovaj tip staništa

uključuje glavne tokove gdje nastaje sedra te se odlikuje prisustvom sedrenih

formacija. Potrebno je uključiti sve zone koje su direktno povezane sa izvorom kao i

zone koje nastanjuje relevantna vegetacija (Cratoneurion), čak i gdje se ona širi od

izvora ka gornjim tokovima vodotoka. Ovaj tip staništa odlikuje se prisustvom žuto-

narandžastog pokrivača koji grade mahovina Cratoneuron commutatum i Cratoneuron

filicinum. Ovaj tip staništa je karakterističan za sedrotvorna izvorišta sa slabim

protokom vode. Prisutan u gornjim tokovima nekih rijeka (Una, Trebižat), gdje voda

nema snažan protok, ali i na brojnim sedrotvornim izvorištima (npr. Čajniče), u

dolinama manjih rijeka i potoka (Miljacka, Oteša, Hrčavka itd). Mali lokalni i

fragmentirani primjeri unutar krečnjačkih tresetnih kompleksa trebaju biti dodijeljenji

tipu staništa i nisu posebno bilježeni. Izvorišne čelenke sedrotvornih izvora se odlikuju

nabubrenim žuto-narandžastim pokrivačem koji čine mahovine Cratoneuron

commutatum i C. filicinum. Ovi izvori su često povezani sa alkalnim tresetištima gdje

mogu obrazovati masu kratke otvorene vegetacije oko izvorišta koje snabdijeva

tresetište. Mogu takođe postojati prijelazi prema širokom spektru drugih staništa,

posebno prema livadama na krečnjacima ili silikatima, vrištinama.3

Literatura i izvori

1. Škrijelj R., Đug S. (2009), Uvod u ekologiju životinja, PMF Sarajevo

2. Lakušić R., Pavlović D., Abadžić S., Grgić P. (1977), Prodromus biljnih zajednica Bosne

i Hercegovine, Godišnjak biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, „Svjetlost

Sarajevo“

2 https://hr.wikipedia.org/wiki/Pjegavi_da%C5%BEdevnjak 3 Milanović Đ., Brujić J., Đug S.,Muratović E. i Lukić Bilela L., (2015) Natura 2000, Vodič kroz tipove

staništa BiH, prema direktivi o staništima EU, str. 98. – 99.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ribe

https://hr.wikipedia.org/wiki/Gmazovi

https://hr.wikipedia.org/wiki/Barska_kornja%C4%8Da

https://hr.wikipedia.org/wiki/Bjelou%C5%A1ka

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ptica

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sisavci

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pijavica

https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bernska_konvencija&action=edit&redlink=1

https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska


258

3. Milanović Đ., Brujić J., Đug S.,Muratović E. i Lukić Bilela L., (2015) Natura 2000 ,

Vodič kroz tipove staništa BiH, prema direktivi o staništima EU,

4. Sofradžija A. (2001), Biologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo

5. A Magyar flora es vegetacio rendserztani – növényföldrajzi kézikönyve III (1968),

Synopsis systematico – geobotanica florae vegetationisque Hungariae, Akademiai

Kiado, Budapest

6. https://hr.wikipedia.org/wiki/Pjegavi_da%C5%BEdevnjak

7. Hatunić D. (2015), Geomorfološka obilježja Dubokog potoka sa posebnim osvrtom

na sektor klisure, Stručna studija

8. Slike (1, 2, 3, 4, 5,) preuzete od Aldin Hodžić

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pjegavi_da%C5%BEdevnjak


261

Munisa KOVAČEVIĆ, prof.

NURAGA SOFTIĆ – MAJSTOR UMJETNIČKE FOTOGRAFIJE

(1931. - 2015. godina)

Dobar čovjek, veliki entuzijasta. Zaljubljen u sve ono što je lijepo. Vječiti sanjar,

nekad buntovnik.

Nuraga Softić rođen je 1931. godine u Podgorju općina Banovići. Ekonomski

tehničar po zvanju, a po interesovanju glumac amater, pjesnik i umjetnički fotograf.

Svoju ljubav prema fotografiji

pokazuje od 1951. godine. Od tada

počinje da bilježi sve što mu je

lijepo. A bilo je puno toga. Za svoj

fotoaparat postaje trajno vezan.

Bilježi fotografijom ljude oko sebe,

njihove živote, običaje.

Posebno je volio teferiće,

bajramska sijela, rudare, djecu,

narodnu nošnu. Kolekcije

fotografija posvećene narodnoj

nošnji, nakitu, običajima koje je

Nuraga ostavio, predstavljaju veliki

doprinos jedinstvene i

neprocjenjive vrijednosti .

Na pitanje: "Kako tek na tvojoj

fotografiji vidim da je nešto lijepo?

eh kaže: "Negledaš dobro, vidi sve je

oko nas lijepo, dragi Bog nam je dao

toliko ljepota samo što mi to

nevidimo".

I tako priča Nuraga, polahko a lista svoje fotografije. A ima ih puno, zabilježio je

događaja koje se mi i nesjećamo više, zabilježio ih je za sva vremena.

Od 1960. godine redovan je izlagač fotografija na domaćim i međunarodnim

izložbama i jedan je od najpoznatijih i često nagrađivanih bh. fotografa. Imao je preko

trideset samostalnih izložbi a na njih tri stotine je i učestvovao. Izložio je preko 900

crno-bijelih i kolor fotografija. Na takvim izložbama osvojio je 45 nagrada.


262

Nakon osnivanja foto-kluba u Banovic ima

1957. godine bio je jedan od prvih c lanova gdje

intenzivno radi na usavrs avanju rada na izradi

fotografija. Na prvoj izloz bi kluba predstavio se

sa trinaest fotografija, gdje je dobio drugu

nagradu za fotografiju „Hercegovački motiv“.

Također. 1964. kao i 1967. godine dobio je

znac ajne nagrade za fotografije „Statua“ i „Akt

(Zimski brežuljci)“.

Jedna od najznačajnijih međunarodnih

izložbi bila je u Istanbulu 1989. godine o temi

“Islamsko kulturno naslijeđe”, na kojoj je

osvojio prvu nagradu za fotografiju „Dogovor“.

Zahvaljujući toj nagradi, dobio je poziv da obavi

hadždž 1991. godine. Tada je evidentiran u

registar fotoreportera i novinara koji su imali

pravo obilaziti i fotografirati najznačajnije islamske objekte u Meki i Medini.

Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost na Svjetskom kongresu u

Padovi – Italija 1975. godine dodijelila je

Nuragi međunarodno zvanje majstora

umjetničke fotografije "Umjetnik FIAP" –

AFIAP .

Godine 1977. s tampan je katalog

najljeps ih fotografija sa 32 fotosa koje je

Nuraga Softic zabiljez io. Foto-savez BiH

proglasio ga je poc asnim c lanom saveza 1968.

godine, a 1977. dodijelio mu je i Zlatni prsten,

dok je 1995. godine dobio zvanje Majstor

fotografije za dostignuti nivo u fotografskom

stvaralas tvu. Od 2005. godine poc asni je

građanin opc ine Banovic i.

Povodom 60 godina svog umjetničkog

rada organizovao je izložbu „Put umjetnika“ u

februaru 2011. godine u Arhivu Tuzlanskog

kantona.

Svoje stečeno znanje o fotografiji prenosio je i na mlade održavajući kurseve iz

osnova fotografije. Od 1985. godine pokazao je i interesovanje za režiju. U foto-klubu u

Tuzli završio je stručni seminar iz oblasti kinoamaterizma. Snimio je i režirao nekoliko

kratkometražnih dokumentarnih filmova. Najpoznatiji su „Ukradena košuta“,

„Prosidba“ i „Gosti“. Kao član amaterskog pozorišta u Banovićima učestvovao je kao

glumac na više festivala amaterskih pozorišta u Bosni i Hercegovini.


263

Nuraga Softić je pisao i pjesme. Objavljivao je svoje radove u raznim listovima,

časopisima. Izdao je 2001. godine svoju zbirku pjesama i kratkih priča „Biseri“, 2006.

godine knjigu „Mozaik umjetničke fotografije i poezije“, zatim knjigu „Svjetlopis“

posvećena njegovoj umjetničkoj fotografiji 2007. godine.

Volio je Nuraga pjesme i svoje rodno mjesto Podgorje. Napisao je i knjigu o njemu,

koju počinje strofom jedne djevojačke pjesme nastale u Podgorju

"Oj Podgorje moja slatka vodo

žao mi je što iz tebe odo".

I tako redom, koliko god da se napiše nekako koda nije sve napisano. Ima toga još

puno, i nagrada i priznanja. Samo da mi to nezaboravimo, a zadužio nas je.

Nuraga Softić je do kraja svoga života radio ono što je volio, fotografisao i pisao.

Kako kaže njegova pjesma:

„Šta je čovjek na zemaljskom svijetu?

Zrno pijeska u dubini mora.

Šepuri se ko ptica u letu,

starost došla, umrijeti se mora“.


264

Nusret DURANOVIĆ, dipl. ing. maš.

DURANOVIĆI IZ SREBRENIKA (1800. DO DANAS), 1. DIO

Etimologija – porijeklo prezimena Duranović

Prezime Duranović u Bosni i Hercegovini je uglavnom bošnjačko prezime. Ono

je patronim jer je po porijeklu izvedeno od muškog imena rodočelnika (glava porodice)

Durana (nominativ Duran). Duran + posesivni dodatak ov + deminutivni nastavak ić =

Duranović, što znači Duranov sin – Duranov potomak.

Prema onomatologu i turkologu prof. dr. Ismetu Smajloviću,1 ime Duran je

izvedeno od hipokoristika Duro (Durak), dodavanjem na osnovu našeg nastavka – an.

Durak (lično ime) u prenesenom, figurtivnom značenju = stalan, čvrst, postojan (tur.

infinitiv durmak = mirovati, stajati, umiriti se).

Arabist prof. dr. Senad Agić2 smatra da muško ime Duran ima figurativno

(metaforičko) značenje: koji je postojan, čvrst, stalan, a prema orijentalisti Abdulahu

Skaljiću3 Duran je hipokoristik od turskog muslimanskog muškog imena Duro. Duran

je, dakle, tursko lično ime sa značenjem stalan, čvrst, turski infinitiv durmak = stajati,

mirovati, trpjeti.

Leksikograf dr. B.Klaić4 je mišljenja da su imena i Durak i Duran izvedeni od

turskog glagola durmak = mirno stajati, trpjeti, podnositi, te da ime Duran, kao i ime

Durak, znači strpljiv, postojan, čvrst i sl. Dr. Klaić navodi da je sličnost imena Duran sa

italijanskim Durante izazvala u nauci sumnju da je ime romanskog porijekla, ali takva

pretpostavka nije potvrđena.

S obzirom na značenje, prezime Duranović se pojavljivalo gdje god se pojavio

neki Duran ili Durak, čovjek koji je mogao durati i koga su karakterisale osobine kao

što su strpjivost, postojanost, čvrstina. Duranovići bi se, dakle, prema osobinama svojih

prvonositelja mogli nazvati i čvrsti i postojani i strpljivi ljudi... Duranovi potomci, koji

su u vrijeme turske i austrougarske vlasti „dobijali“ prezime Duranović, a živjeli su u

različitim i udaljenim mjestima, po svoj prilici nisu bili u krvnom srodstvu.

1 Dr. I. Smailovic, Musliman. imena orijental. porijekla u BiH, Sa, 1990, str. 196. 2 Dr S. Agic, Musliman. imena, Chicago, 2003, str. 30. 3 A. Skaljic, Turcizmi u sh.jez, Sarajevo 1985, str. 228. 4 Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi Zagreb 1987, str. 331.


265

Tako, prema dostupnim izvorima iz perioda turske i austrougarske vlasti u Bosni i

Hercegovini, Durani ili Duranovići se spominju u Nevesinju5, Stocu6, Mostaru7, Boki

Kotorskoj8, Sarajevu9...

Prezimena u BiH potiču uglavnom iz devetnaestog stoljeća, ali to ne znači da

pojedini rodovi i ranije nisu imali prezime, naročito stari vlastelinski rodovi.10 Prema

etnolozima, u vrijeme turske uprave nismo imali prezimena, nego smo uz svoje

ime nosili očevo, (rjeđe majčino) sa naznakom iz kojeg je mjesta, kao bližu odrednicu

naše identifikacije, kao npr. Mehmed Omerov, Ibrahim Ferizov, Ahmet Sinanov i sl.

Kasnije su imena očeva trajno pretvarana u prezime: Mehmed Omerović, Ibrahim

Ferizović, Ahmet Sinanović. Tako su i Duranovići dobili svoje prezime.

Sa dolaskom Austro-Ugarske na naš prostor počinju se u svakodnevnoj

komunikaciji više upotrebljavati imena i prezimena, a sa nastankom prve Jugoslavije

upotreba imena i prezimena se regulira zakonski.

Nastanak prezimena Duranović u pljevaljskom kraju je u svojoj knjizi Pljevaljski

kraj opisao M. Vojinović: Došao je iz Hercegovine jedan musliman i živeo u Vrhovinama

kod Metaljke. Možda se doselio oko 1700. godine, kada je Mletačka Republika oslobodila

Dalmaciju. Iz Vrhovina su se raselila 4 brata po Poblaću: Duran (1785), Hamza, Alija i

Džano. Od Durana su Duranovići, od Hamze Hamzići (ima ih dve vrste), od Alije Alići i od

Džane Džanovići. Duranovića je bilo 1940. godine 19 kuća, Hamzića 3, Alića 3,

Džanovića…Duranov sin Selim imao je 5 sinova. Halil je bio najugledniji čovek u čitavom

kraju i bio je bogat.

Danas bosanskohercegovački Duranovići žive u Bihaću, Bosanskoj Krupi,

Bosanskom Novom, Brčkom, Brezi, Bugojnu, Bužimu, Cazinu, Donjem Vakufu, Foči,

Gradačcu, Hadžićima, Jablanici, Jajcu, Ključu, Konjicu, Kaknju, Mostaru, Ripču, Tesliću ,

Sarajevu, Sanskom Mostu, Srebreniku, Širokom Brijegu, Travniku, Tuzli, Varešu,

Visokom, Velikoj Kladuši, Vlasenici, Zavidovićima, Zenici, Zvorniku...

Duranovići su „rasuti“ po cijelom svijetu, a prema pouzdanim podacima, potomci

bosanskih Durana žive u slijedećim državama: Australija, Austrija, Crna Gora , Egipat,

Danska, Engleska, Francuska, Holandija, Indonezija, Italija, Liechtenštajn, Kanada,

5 Hifzija Hasandedić, Sidžil nevesinjskog suda (142 stranice), fragmenti iz 1181. do 1189. (1767. do

1775.) godine, str. 10, 13, 19, 21, 23, 38, 41, 48. 6 Prof. dr. Senadin Lavić, Ime i biće (O Bošnjačkim prezimenima-Socioantroponimijski pristup), str. 13. 7 Salko Šarić, Baba Beširova mahala na Balinovcu u Mostaru (2), objavljeno u časopisu za obrazovanje,

nauku i kulturu Most u Mostaru. 8 Mustafa Memić, Muslimani iz Crne Gore u Albaniji, str. 4. 9 ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke ,Knjiga XXIX-XXX (Azra Gadžo-Kasumović,Regeste vasijjetnama u

arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke), str. 122, 123. 10 Prof. dr. Senadin Lavić, Ime i biće (O Bošnjačkim prezimenima-Socioantroponimijski pristup), str. 5.

Tridentski sabor (XVI stoljeće) donio je među kršćanima odluku o popisivanju stanovništva s imenom i

prezimenom u matice (knjige rođenih, umrlih). Prezime je postalo službena pojava, obaveza za svakog

čovjeka. No, prezimena se uvode tek u 19. stoljeću na prostoru Bosne (kao i Srbije), a na području

današnje Hrvatske nešto ranije jer ona dobrim dijelom nije bila pod upravom Osmanlija.

http://www.most.ba/109/058.aspx?izbor=ref

http://www.most.ba/109/058.aspx?izbor=ref


266

Njemačka, Norveška, Hrvatska, Poljska, Saudijska Arabija, R. Slovenija, Srbija, Švedska,

Švicarska, Turska11...

Rapatnica u 19. stoljeću

Prema pisanim izvorima iz perioda vladavine Austro-Ugarske monarhije,

Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, srebrenički Duranovići su živjeli u Rapatnici

(Srebrenik), od samog početka 19. stoljeća. Rapatnica je sa statusom „seoska općina“,

prema administrativno teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine, od samog početka

austrougarske uprave pripadala Okrugu – Okružju tuzlanskom (Tuzla d.), i Kotaru

gračaničkom. (Austro-Ugarska je uglavnom zadržala osmansku administrativno-

teritorijalnu podjelu na okruge, kotare, seoske općine, mahale i zaseoke). Podaci o

Seoskoj općini/džematu Rapatnici se nalaze u popisima mjesta i stanovništva iz

1879.12, 1885.13, 1895.14 i 1910.15 g. koje je provela austrougarska vlast. Prema

rezultatima popisa iz 1895. g. Rapatnicu su sačinjavale mahale Badžići, Brda, Ćulaši i

Kešetovići16, u kojima je prema popisu iz 1879.17 u 59 naseljenih kuća živjelo ukupno

209 stanovnika, od kojih 169 muškog i 40 ženskog spola, i svi su bili muslimani.

Na svakom slijedećem popisu je upisano više stanovništva i više kuća. Tako je na

popisu iz 1910. g. u Rapatnici u 80 nastanjenih kući živjelo ukupno 492 stanovnika, 263

muškarca i 229 žena. Pored nastanjenih, bilo je upisano i 9 nenastanjenih kuća.

Stanovnici Rapatnice su se bavili poljoprivredom, ali među njima nije bilo

zemljoposjednika. Po agrarnom zvanju, stanovnici Rapatnice su bili uglavnom slobodni

seljaci, a upisano je 79 takvih porodica (glavari obitelji). Pored slobodnih seljaka, u

Rapatnici su živjele i dvije kmetovske porodice. Džematlije Rapatnice, muslimani, su

svoje vjerske obrede obavljali u mejtefu, koji se nalazio na parceli na kojoj je kasnije

sagrađena stara džamija. Spomenuti mejtef, objekat od drveta, je izgrađen u vrijeme

turske uprave u Bosni i Hercegovini.18

Između popisa iz 1879. i 1910. g. broj stanovnika u Rapatnici je više nego

udvostručen, a značajno je povećan i broj kuća. Džemat se razvijao i širio, a džematlije

su ekonomski jačale. U to vrijeme, u Rapatnicu su se iz Gračanice doselili braća Koprići,

Osman i Arif, sinovi Alije Koprića. „Stariji“ se još sjećaju Mehemedaginog dućana koji se

nalazio u kući ili do kuće k. br. 86 koja je kupljena od Duranovića.

11 Lična komunikacija putem društvenih mreža 12 Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Službeno izdanje. Sarajevo 1880. 13 Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda 1885, Službeno izdanje. 14 Glavni rezultati Popisa žiteljstva u BiH od 22 aprila 1895. g.. Zemaljska vlada za BiH, 1896, Sarajevo. 15 Die ergebnisse der volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 10. Oktober 1910. 16 Glavni rezultati Popisa žiteljstva u BiH od 22 aprila 1895. g.. Zemaljska vlada za BiH, 1896, Sarajevo,

str. 320. 17 Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Službeno izdanje. Sarajevo 1880, str. 88. 18 Katastarski plan Rapatnica iz 1885 god.

https://www.facebook.com/pages/Stavanger-Norway/115341461813501?ref=br_rs

https://www.facebook.com/pages/Mecca-Saudi-Arabia/107973852569041?ref=br_rs

https://www.facebook.com/pages/Z%C3%BCrich-Switzerland/102160693158562?ref=br_rs

https://www.facebook.com/pages/Z%C3%BCrich-Switzerland/102160693158562?ref=br_rs


267

Veći broj stanovnika je istovremeno značilo i potrebu za više prostora za vjerske

potrebe, pa su vrijedne džematlije džemata Rapatnice između 1885. i 1891. g. do

postojećeg mejtefa izgradili veći vjerski objekat - džamiju , koja je sagrađena, kako je u

to vrijeme bilo uobičajeno, uglavnom od drveta, sa krovom od drvene šindre19. Džamija

i mejtef su se nalazili u sklopu mezarja, gdje su mještani rapatničkih mahala Kešetovići,

Badžići i Ćulaši ukopavali svoje umrle. Pored mezarja u centru Rapatnice, (mahala

Kešetovići), u Rapatnici je postojalo još jedno mezarje, koje je pripadalo rapatničkoj

mahali Brda20. Spomenuta mezarja se i danas koriste za ukop umrlih džematlija

Rapatnice i Brda.

Rapatničani su plodove svoga rada, svoje žito, mljeli u vodenicama daščarama

sagrađenim na Slanjanskoj rijeci. U vrijeme turske uprave u Bosni i Hercegovini, na

Slanjanskoj rijeci su izgrađene dvije vodenice. Vodenica zv. Pijesak (Piesak) je

sagrađena u blizini ušća Slanjanske rijeke u Tinju, ispod Sječa (Sieče), a vodenica zv.

Baduša (Badjuša) nekih 600 m uzvodno. Treća vodenica, zv. Srebrenička, je sagrađena

u periodu između 1885. i 1891. g. u blizini ušća Čiflučkog potoka (Ličice potok) u

Slanjansku rijeku21. Sve tri vodenice, prilikom sastavljanja gruntovnice 1891. g. su

upisane kao vlasništvo bosanskohercegovačkog zemaljskog erara. Vodenica Baduša je

na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1902. g. prešla u vlasništvo porodice Kešetović.

Suvlasništvo na nekretnini Mlinište sa vodenicom je upisano u korist Hasana, Alage i

Mustafe, (sinovi umrlog Alije Kešetovića) te Rešida, Šahbaza i Mustafe (sinovi umrlog

Ibrahima Kešetovića)22, svi sa po 1/6. Alija i Ibrahim su bili iz Moranjaka, a po svoj

prilici, bili su braća.

Pored 5 porodica Duranović, u Rapatnici su, računajući i mahalu Brda, krajem

19. stoljeća živjele i porodice Ahmeljinović (3), Alihodžić (1), Avdić (2), Begić (1),

Buldić (1), Buljubašić (10), Ćidić (1), Ćosić (3), Ćović (2), Halilović (1), Hotić (1),

Husetović (3), Kantić (6), Karić (7), Kenović (6), Kešetović (9), Mašić (2), Mustafić (2),

Pedljić (2), Selimović (3), Sendić (4), Šaran (1), Šećić (1). Vlasnik jedne kuće je bio i

Stjepan Ivanišević iz Gračanice23. Kuću i zemlju u vlasništvu nasljednika Stjepana

Ivaniševića 1912. g. su kupili Buljubašić Ibrahim i Halil, sinovi Halilovi iz Rapatnice24.

Prema podacima iz 1891. g25. i 1885. g26., Duranovići su živjeli u mahalama

Kešetovići (centar Rapatnice) i Brda. Vehab sa svojom porodicom u Kešetovićima, a

braća Mustafa, Ahmet i Osman, sinovi Mustafe zv. Muje, na Brdima. Nema podataka o

rodbinskoj vezi Vehaba sa Osmanom, Ahmetom i Mustafom, ali je malo vjerovatno da

19 Katastarski plan Rapatnica iz 1885. god. 20 Katastarski plan Rapatnica iz 1885. god. 21 Katastarski plan Rapatnica iz 1885. god. 22 Gruntovnica sastavljena 1891. god. Za KO Rapatnica, knjiga od 100-150 (uložak 103 i 146) 23 Gruntovnica sastavljena 1891. god. Za KO Rapatnica, knjige 1-250 24 Gruntovnica sastavljena 1891. god. Za KO Rapatnica, knjiga od 1-50 (uložak 6), str. 57-61 25 Gruntovnica sastavljena 1891. god. Za KO Rapatnica, knjige 1-250 26 Katastarski plan Rapatnica iz 1885. god.


268

se u jednom selu pojave dva Durana, dva rodočelnika. Dakle, u ovom slučaju možemo

pretpostaviti da su svi Duranovići (Vehab, Mustafa, Ahmet i Osman ) iz Rapatnice u

krvnom srodstvu.

Duranovići iz Rapatničke mahale Kešetovići

Jusuf Duranović je najstariji spomenuti Duranović koji je živio u rapatničkom

naselju Kešetovići. Računajući godine oca u odnosu na svoje sinove i kćeri, Jusuf je

rođen na samom početku 19. stoljeća, negdje oko 1802. godine. Nema pisanih podataka

a ni sjećanja o njegovim srodnicima, osim o sinu Vehabu i njegovim potomcima.

Vehab Duranović, sin Jusufov, je rođen oko 1827. g., a umro između 1891. i

190327. g. Ne postoje pisani dokumenti o godini Vehabovog rođenja ili smrti, niti postoje

žive osobe koje su bilo šta znale o njemu. Godina njegovog rođenja i smrti je

pretpostavljena na osnovu podataka o godinama rođenja i smrti njegovih sinova,

Ibrahima i Jusufa i kćeri Hane i Emine28. Vehab je sa svojom ženom Hatidžom, kao što

je ranije navedeno, imao četvero djece, sinove Ibrahima i Jusufa i kćeri Hanu i Eminu.

Svi su po zanimanju bili težaci. Živjeli su u samom centru Rapatnice (mahala

Kešetovići), u drvenoj kući br. 27 (ranije br. 22) koja je bila izgrađena prije 1885. g. na

lokaciji pored puta, između stare i nove džamije. Kasnije, između 1885. g. i 1901. g.

sagradili su još jednu, „moderniju“ kuću sa jednim pomoćnim objektom. Nova kuća k.

br. 86 i pomoćni objekat su bili sagrađeni od drveta na čvrstim kamenim temeljima u

dvorištu nove džamije. Obje parcele, na kojima su bile spomenute kuće su sada u

vlasništvu „IZ BiH“ MIZ Srebrenik.

27 Gruntovnica sastavljena 1891. god. za KO Rapatnica, knjiga od 1-50 (uložak 22), str. 195 28 Matica umrlih muslimana-džemat Babunovići


269

Sl. 1 i 2: Katastarski plan naselja Rapatnica – Kešetovići iz 1885. g. i satelitski snimak iz

2015. g. (mikrolokacija staro mezarje – džamija). Na slikama je lako locirati parcele i

kuće u kojima su živjeli Duranovići sredinom 19. stoljeća.


270

Poslije Vehabove smrti, njegov mlađi sin Jusuf je prije 1908. g. sagradio kuću k.

br. 26, (koja se nalazila na istoj parceli kao i kuća br. 86) u blizini (iza) hodžinske kuće.

Pored navedenih kuća i okućnica , Vehab je u vlasništvu (mulk) na istoj lokaciji imao 5

duluma šljivika (šljivik „Bašča“ i šljivik „Pred kućom“) i 5,5 duluma oranice (oranica

„Bašča“) te na drugim lokacijama 30-tak duluma oranica (oranica „Mejkovina“, oranica

„Njiva“ i oranica „Markuša“) i 16,5 duluma šume (šuma „Mejkovina“ i šuma „Markuša“)

(mirija)29.

Na parcelama na kojima su se nalazile kuće Jusufa Duranovića, njegovog sina

Vehaba, njegovih unuka Ibrahima i Jusufa i njegovog praunika Nezira sada se nalazi

nova džamija, hodžinska kuća, kuća Mustafe (Galib) Jusufagića, kuća Paše (Omer) Ćović,

kuća i bašča Enesa i Nevresa (Mehmedalija) te Mustafe i Sejdalije (Osman) Ćovića, kuća

Ferida (Azem) Karića, kuća – voćnjak Time (Bećir) Karić i Elvisa (Behader) Karića, kuća

– voćnjak Adema (Azem) Karića, bašča Aide, Mevludina i Sejfudina (Mehmed) Koprića

te Razije Koprić, Bašča, Groblje (zgrada vjerske zajednice i mezarje) i Milać (kuća,

zgrada i dvorište) u vlasništvu Islamske zajednice u BiH, Medžlisa Islamske zajednice

Srebrenik i Greblje (kuća, zgrada i dvorište) u državnoj svojini.30

Ibrahim Duranović, najstariji Vehabov sin je rođen 1852. g., a prema

podacima koje je u Maticu umrlih muslimana31 upisao hodža Duran (hodža Mehmed

Duranović, zv. Mula Mehmed), Ibrahim je umro 3. marta 1932 god. u mjestu Rapatnica.

Upisano je da je Ibrahim, po zanimanju težak, bio oženjen, a vjera mu je bila islam. Sa

ženom Fatimom rođ. Zukić (1862) iz Falešića, sinovima Huseinom i Nezirom je živio u

Rapatnici, u „staroj“ očevoj kući, k. br. 27, Orahovica – Gračanica. Umro je u osamdesetoj

godini, prirodnom smrću. Ukopan je u Rapatnici, a dženazu je hodža Duran obavio isti

dan. Dvije godine poslije Ibrahimove smrti, 1934. g., umrla je i njegova žena Fatima u

72. godini života. Ibrahim i njegova žena Fatima su doživjeli tužnu roditeljsku sudbinu

da ukopaju svog starijeg sina Husejna. Husejn je umro od sušice 1. aprila 1922. g., u

četrdesetoj godini života (rođen je 1881. g). Nije bio oženjen i iza njega nisu ostali

potomci.32 Nezir, mlađi Ibrahimov sin, je rođen 11. maja 1885 g. Kao što je bilo

uobičajeno, Nezir je sa svojom ženom i djecom živio u zajednici sa ocem Ibrahimom –

starješinom i majkom Fatimom, u kući djeda Vehaba. Oženio se 1927. g. iz Rašljana, sa

15 godina mlađom Dervom rođ. Sejdinović (1900). Imali su sinove Begu zv. Osman

(1929), Ibrahima (1934), koji je dobio ime po svom djedu, Šabana (1938.) i kćer Nuru

zv. Esma (1931). U domovnici džemata Babunovići upisano je da je Nezir Duranović

29 Gruntovnica sastavljena 1891. god. za KO Rapatnica, knjiga od 1-50 (uložak 22), str. 193-196 30 Kontra identifikacija br. 03-30-2015, od 18.03.2015. g. izdata od Službe za geodetske i imovinsko

pravne poslove općine Srebrenik i Izvodi iz posjedovnih listova br. 115, 1531, 227, 1410, 981, 321, 89,

91, 31 Matica umrlih muslimana (sidžilli vefijat) BABUNOVIĆI 1921-1946, str. 45, redni broj 8 32 Matica umrlih muslimana (sidžilli vefijat) BABUNOVIĆI 1921-1946, str. 6, redni broj 18


271

odselio u Rašljane, srez Brčki (Brčko), te da mu je izdata kućna lista 21. 7. 1941. g. da je

preda imamatu u Rahiću33.

Nezirov najstariji sin Bego zv. Osman je u Matici rođenih muslimana upisan po

nadimku Osman, s to navodi na zakljuc ak da ga otac i mati nisu upisali odmah po

rođenju, kako je u to vrijeme bilo uobic ajeno. U napomeni je navedeno da se Osman

oz enio 16. decembra 1959. g. sa Isic Zumrom (izvještaj matičnog ureda G. Rahić br.

4/133 od 16. 12. 1959. god.)34 Po kazivanju Nezirovog unuka, Ibrahimovog sina Isada zv.

Suad, Nezir je u Ras ljanima kupio oko 5 duluma zemlje i tu je napravio kuc u, u kojoj je

kasnije z ivio njegov sin S aban. Nezir nije dugo z ivio nakon preseljenja u Ras ljane, umro

je 1942. g. (prema Gruntovnici iz 1891. g. Nezir je 1942. g. Kopric ima prodao jedan dio

imetka u Rapatnici).

Nezir, njegova žena, sinovi i kći više nisu među živima, a njegovi unuci sada žive u

Rašljanima, Brčkom, Osijeku, Palanci (Brčko) i Holandiji.

Hana rođ. Duranović udova Karić, je bila Vehabovo i Hatidžino drugo dijete

po redu. Rođena je 1855. g., a umrla 2. januara 1937. g. od starosti u osamdeset trećoj

godini života. Živjela je u Rapatnici, k. br. 16, Špionica – Gračanica. Ukopana je u

Rapatnici isti dan, a dženazu je obavio hodža Kešetović Zaim35.

Bila je udata za Karić Hasana zv. Karu, sa kojim je imala sinove Huseina, Hasana i Saliha

te kćer Hanku. Hanin muž Hasan je umro mlad, prije 1891. g. U vrijeme sastavljanja

gruntovnice 1891. g., samo je najstariji sin Husejn bio punoljetan. Prema dostupnim

izvorima, Husein nije bio oženjen, a umro je 1907. ili 1908. g.36 Hasan i Salih su izgleda

bili blizanci (rođeni su 1879. g.), jer im je zajedno 14. oktobra 1903. g. na temelju odluke

gruntovne oblasti Gračanica izbrisana „ubilježba“ malodobnosti37. Hasan je bio oženjen

sa Ajšom rođ. Lipljankić sa kojom je imao sinove Osmana, Mehmeda (1907), Aliju-Alagu

(1909), Karu-Kahru (1911), Safera(1914).g. i kćer Hasniju, a umro je 1917. g38. Salih,

po zanimanju težak je bio oženjen sa Kadom Ahmeljinović (1885) iz Rapatnice. Imali

su sinove Redžu (1906) i Muharema (1916) i kćeri Havu (1911), Eminu (1920) i Šefku

1929)39. Potomci Hane Duranović još uvijek žive u Rapatnici, ali i u Drenovcu,

Srebreniku i drugim mjestima.

Jusuf Duranović zv. Juso, Vehabov mlađi sin je bio osam godina mlađi od

Ibrahima. Rođen je 1860. g., a umro 12. marta 1924. g. od sušice (suha) u šezdeset

četvrtoj godini života. Jusuf-Juso je bio oženjen, ali o njegovoj ženi nema nikavih

pisanih podataka. Živi potomci Duranovića iz Rapatnice i njihovih komšija o Ibrahimu

33 Domovnica Babunovići-Rapatnica, str. 154 (136) 34 Matica rođenih (sidžilli viladet) muslimana Babunovići, 1921-1946, str. 64, redni broj 67 35 Matica umrlih muslimana (sidžilli vefijat) Babunovići 1921-1946, str. 79, redni broj 2 36 Gruntovnica sastavljena 1891. god. Za KO Rapatnica, knjige od 1-50 (uložak 17, Vlastovnica B, br. 3) 37 Gruntovnica sastavljena 1891. god. Za KO Rapatnica, knjige od 1-50 (uložak 17, Vlastovnica B, br. 2) 38 Gruntovnica sastavljena 1891. god. za KO Rapatnica, knjige od 1-50 (uložak 17, Vlastovnica B, br. 4) 39 Domovnica Babunovići-Rapatnica str. 136


272

i njegovoj porodici ne znaju gotovo ništa. Jusuf je imao dvije kćeri, Hatidžu i Hanu40

(1892). Živjeli su u Rapatnici, u kući broj 26, koja je, kako je ranije navedeno, sagrađena

prije 1908. g. Jusufova kći Hatidža, koja je ime dobila po svojoj neni, Vehabovoj ženi, se

udala u Gradačac, u porodicu Ramić. Hana Jusina (tako su je svi zvali)41 je po svoj prilici

dobila ime po svojoj tetki, Jusufovoj sestri. Udala se za Ćović Huseina (1895), po

zanimanju težaka, sina Hasanovog sa kojim je imala dva sina, Mustafu (1914) i Osmana

zv. Zaim (1920) i kćeri Salku (1925), Fatimu (1928) i Šefiju (1932)42.

Jusuf je, dakle, kao i njegov bratić, Ibrahimov sin Husejn, umro od sušice, bolesti

sirotinje. To, pored činjenice da je sušica u tom vremenu bila vrlo rasprostanjena,

govori i o imovinskom i socijalnom statusu Duranovića iz Rapatnice. Kao česti uzroci

smrti tih godina se navode kašalj, pogotovo kod djece, sušica-suha, groznica, obična

bolja, čak i malarija43...

Emina rođ. Duranović udato Kešetović, je bila najmlađa od četvero Vehabove

i Hatidžine djece. Rođena je 1865. g., a umrla od starosti u sedamdeset četvrtoj godini

života, 13. septembra 1938. g.44 Bila je udata za Kešetović Hasana, sina Alijina i unuka

Ibrahimova,45 koji je zajedno sa braćom Alagom i Mustafom te amidžićima Rešidom,

Šahbazom i Mustafom bio suvlasnik vodenice Baduše na Slanjanskoj rijeci.

Hasan i Emina su imali dva sina Ibrahima (1879) i Mehmeda (1890) i kćer Ajšu.

Ibrahim je sa ženom Emirkom Hadžić (1882) imao sina Ahmeta zv. Smaju (1910) i kćeri

Haniju (1912), Nailu (1919), Hanku (1929) i Eminu (1930). Mehmed-Meho je sa ženom

Ajšom Tursunović (1895) imao sinove Redžu (1919), Džemala (1929), Aliju (1931),

koji promijenio ime u Mehmedalija, tj. svome imenu i imenu svoga pradjeda Alije je

dodao i očevo ime Mehmed pa je postao Mehmedalija (prema kazivanju prof. Izudina

Kešetovića, sina Mehmedalijina i praunika Hasana i Emine Kešetović rođ. Duranović),

Ševaliju (1934), Zajima(1938), i kćer Mevliju (1923). Živjeli su u Rapatnici na kućnom

broju 6246. Emina je ukopana u Rapatnici 13. septembra 1938. g., a dženazu je obavio

hodža Duran.

Još za svog života, Vehab je počeo prodavati imetak. Tako je najstarijoj kćeri, koja

se izgleda „dobro“ udala, 1897. g. prodao njivu – oranicu Markušu od 15 duluma, koje

je uknjižila na svoje sinove Huseina, Saliha i Hasana. Blizanci, Salih i Hasan su još bili

malodobni. Godinu dana kasnije, 1898. g. je prodao još jednu njivu od 4,5 duluma

Jusufu Ibrahimoviću, sinu Hasanovom iz Seone. Na pomenutoj njivi se sada nalazi kuća

i oranica u vlasništvu Mirsada Buljubašića sina Rahmanova.

40 Gruntovnica sastavljena 1891. god. za KO Rapatnica, knjige od 200-250 (uložak 220) 41 Po kazivanju Džemala Karića sina Alagina iz Rapatnice. 42 Domovnica Babunovići-Rapatnica, str. 153 43 Matica umrlih muslimana-džemat Babunovići-Srebrenik 44 Matica umrlih muslimana-džemat Babunovići-Srebrenik, str. 92. red. br. 67. 45 Gruntovnica sastavljena 1891. god. za KO Rapatnica, knjige od 50-100 (uložak 88) 46 Domovnica Babunovići-Rapatnica, str. 207.


273

Poslije Vehabove smrti, njegovi potomci, sinovi Ibrahim i Jusuf te kćeri Hana i

Emina su 1905. g. nalijedili njegov imetak, zemlju i kuće u mahali Kešetovići (lokalitet

kod sadašnje nove i stare džamije). Ukupno 11 duluma zemlje, dvije kuće sa hudžerama

i košarama. Takođe, iste godine su naslijedili i oranicu Mejkovinu i šume Markušu i

Mejkovinu. Ukupno oko 8 duluma oranice i 16,5 duluma šume. Nasljedstvo su, braća i

sestre, podijelili na jednake dijelove. Hana je 1908. g. od braće Ibrahima i Jusufa i sestre

Emine udate Kešetović kupila šumu Markuša od 7,5 duluma koju je takođe uknjižila na

svoje sinove. Ibrahim i njegov mlađi brat Jusuf su u nasljedstvo dobili oranicu i šumu

Mejkovinu. Poslije njihove smrti, Jusufa su naslijedile njegove kćeri Hana i Hatidža, a

Ibrahima njegov sin Nezir. Nezir je svoje Mejkovine 1941. g. prodao Kešetović Šahbazu,

sinu Ahmetovu iz Rapatnice. Ibrahimu su iza oca ostala tri šljivika i kuća u kojoj je živio

i njegov umrli otac Vehab. Jusuf je još naslijedio kuću k. br. 22 i okućnicu sa dva šljivika.

Hana je veći dio svog nasljedstva prodala bratu Ibrahimu, a dio uknjižila na sina Saliha,

dok je Emina Ibrahimu “diobom” ustupila veći dio svog nasljedstva.

Emina, najmlađa Vehabova kći je 1908. g. naslijedila i parcelu površine pola

duluma pod nazivom “Bašča pred kućom” koja sa nalazila između džamije (stare) i kuće

k. br. 27. Istu parcelu Emina je 1933. g. prodala Islamskoj zajednici. O spomenutoj

kupoprodaji svjedoči ugovor o kupnji sklopljen u sudu u Gračanici 27. maja 1933. g. br.

250/33 između Emine Kešetović rođ. Duranović i Vakufa džamije u Rapatnici, a po

ovlaštenju Vakufske direkcije u Sarajevu.

Sl. 3. Stara džamija u Rapatnici koja je izgrađena između 1885. i 1891. g. sa nešto

izmijenjenim izgledom i mezarjem u Vehabovoj bašči.

Nakon Ibrahimove smrti 1932. g., njega naslijeđuje jedini živi potomak, sin Nezir,

koji je ubrzo odselio na ženovinu u Rašljane. Zapravo, Nezir je u Rašljanima kupio 5

duluma zemlje i na njoj napravio kuću.


274

Oranicu i šumu Mejkovina je 1941. g. prodao Šahbazu Kešetovići, sinu Ahmetovom iz

Rapatnice. Nezir je zbog preseljenja odlučio da proda sav svoj imetak u Rapatnici.

Ostatak imovine, računajući i staru kuću k. br. 27, koju je naslijedio od svoga oca

Ibrahima, Ibrahim od svoga oca Vehaba, a Vehab vjerovatno od svoga oca Jusufa, Nezir

1942. g. prodaje Mehmedu Kopriću.

Tako je gotovo sav imetak porodice Duranović u mahali Kešetovići na lokaciji

gdje se sada nalaze stara i nova džamija prešao u vlasništvo porodice Koprić. Još 1908.

g. braća Koprići, Osman i Arif, sinovi umrlog Alije iz Rapatnice su od Vehabovih

nasljednika kupili dvije parcele sa kućom k. br. 86. Nakon Osmanove smrti, nasljeđuju

ga 1917. g. sinovi Mehmed, Osman, Alija, Salih, kćeri Šefika, Ramza, Hanka te Šuhra

Mujaković rođ. Koprić iz Grapske turske i udova Vasfa Koprić rođ. Morankić. Mehmed,

najstariji Osmanov sin je 1919. g. od amidže Arifa otkupio i njegovu polovinu

spomenutih parcela.

Osman Koprić je vjerovatno za kupovinu ½ kuće i zemlje od Duranovića uzajmio novac

od Isaka Danona, sina umrlog Rafaela iz Gračanice u iznosu 1200 kruna i 63 helera. Kao

garanciju za posuđeni novac, Osman je ugovorom dao ovršno pravo zaloga na svoj dio

kupljene kuće i zemlje u korist zajmodavca. Kasnije, 1912. g. Arif Koprić je, ovaj puta od

Isakovog sina Davida Danona posudio 300 kruna te na njega uknjižio pravo zaloga na

½ spomenutu kuću i zemlju.47

Ibrahim je još za svoga života, 1919. Mehmedu Kopriću prodao dvije parcele –

bašče, pored ranije kupljene kuće i okućnice. Mehmed je i 1924/25. od Ibrahima i

Hatidže, kćeri Jusufove, kupio dijelove nasljedstva (dio kuće k. br. 26 i okućnica) koje

su oni naslijedili od Jusufa, poslije njegove smrti.

Najstariji Duranovići su bili težaci. Obrađivali su svoju zemlju, oranice i voćnjake.

Višak proizvoda su prodavali najvjerovatnije pazarnim danima i u vrijeme vašara u

Gračanici. Povremeno su bili prinuđeni i posuđivati novac za potrebe svog seoskog

gazdinstva. Da bi posudili novac, morali su u zalog stavljati često i sav svoj imetak. Tako

je Vehab 1895. g. za pozajmicu u iznosu 230 forinti (460 kruna) založio sav imetak koji

je imao u mahali Kešetovići, kuću, okućnicu, oranice i bašče i još sa 12 % kamate. Novac

je posudio od Isaka Danona, sina pokojnog Rafaela iz Gračanice. Vehab je godinu dana

kasnije otplatio svoj dug sa kamatom, pa je u kotarskom sudu u Gračanici uknjiženo

brisanje prava zaloga na navedenu imovinu.

Uzimati novac na zajam pod kamatu u to vrijeme je bila uobičajena praksa.

Pogotovo kod kupovine zemlje, stoke i sl. Do banaka je bilo teško doći, pa su novac

pozajmljivali od uglavnom bogatih trgovaca, sa pravilima vrlo sličnim ovim današnjim.

Pored Vehaba, navac na zajam su uzimali drugi, a kao zajmodavci se pojavljuju najčešće

Gračanlije Isak Danon, a kasnije njegov sin David, Mašo Danon, Hifzi effendia

Hifzieffendić, trgovačka tvrtka Nikolić i Milosavljević, Stipe Ivanišević pok. Gjure, Dimša

47 Gruntovnica sastavljena 1891. god. za KO Rapatnica, knjige od 100-300 (uložak 123, 131,22, 195, 123,

173, 266, 166, 172, 174)


275

Kostić, trgovačka tvrtka Mahmutaga Hifziefendić i sinovi, Trgovačka tvrtka Pere

Uljarevića te Vaso i Mitar Kolaković iz Brčkog i Privilegovana zemaljska banka za Bosnu

i Hercegovinu u Sarajevu.

Zajmodavci su umirali, države propadale, a sirotinjski dugovi ostajali. Zabilježeno

je da je “prigodom” sastavljanja gruntovnice 1891. g. iz založnog tapijskog registra

preneseno založno pravo uknjiženo pred tapijskim povjerenstvom 1889. g. u iznosu od

138 forinti u korist četvorice sinova i kćeri Hifzi effendie Hifzieffendića iz Gračanice.

Dužnici, Husein Kešetović, sin Ibrahimov, te braća Omer, Adem i Sinan Kešetović, sinovi

Hasanovi, su se zadužili kod Hifzi effendie Hifzieffendića iz Gračanice u vrijeme turske,

a odužili u vrijeme austrougarske uprave.48

Duranovići – zaboravljena porodica

Duranovići, potomci Jusufovi i Vehabovi, više ne žive u Rapatnici. Sjećanje na

ljude, članove porodica Duranović i vrijeme u kojem su živjeli je gotovo u potpunosti

izblijedilo. Tek, zarasli i nakrivljeni nišani u mezarju, u bašči Vehabovoj, nas, nama

nerazumljivim jezikom podsjećaju na ljude koji su u Rapatnici živjeli, radili, rađali se i

umirali više od 200 godina i na kraju i odselili.

48 Gruntovnica sastavljena 1891. god. za KO Rapatnica, knjige od 100-150 (uložak 104)


276


279

Mr. sc. Almira BEĆIROVIĆ

RAD ZAVODA NA ISTRAŽIVAČKO-IZDAVAČKOM PROJEKTU SREBRENICA

DO 2014. GODINE

Sažetak:

U ovom radu se govori o višegodišnjim aktivnostima Zavoda za zaštitu i korištenje

kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona iz Tuzle na širem

području Srebrenice, odnosno bosanskom srednjem Podrinju. Radi se o obimnim i

sistematskim istraživanjima naslijeđa u najširem smislu riječi navedenog područja.

Rezultati istraživanja su sumirani kroz različita izdanja, prije svega Edicija monumenta

Srebrenica, Zbornike naučnih skupova i časopis Baština sjeveroistočne Bosne. Većinu

navedenih je izdao Zavod. Kroz istraživanja i posebne radove su obuhvaćena različita

naselja i različite vrste naslijeđa šire okoline Srebrenice od strane uposlenika Zavoda i

njegovih spoljnih saradnika. Osnovne podatke o navedenom ukratko dajemo u sljedećem

pregledu.

Ključnje riječi: Srebrenica, bosansko srednje Podrinje, Zavod, naslijeđe,

istraživanja, izdanja, Monumenta Srebrenica, Baština sjeveroistočne Bosne

Uvod

U prošlosti je o Srebrenici napisano dosta radova, ali i pored toga kulturna i

politička historija Srebrenice, kao i njene okoline još uvijek nije u potpunosti istražena

i dorečena. Mnogi naučni radovi, prije svega iz političke historije Srebrenice, pisani su

pod uticajem nacionalnih velikodržavnih ideologija te kao takvi daju iskrivljenu sliku o

Srebrenici i njezinom političko-pravnom i kulturnom položaju. Neke teme, posebno one

iz novije historije Srebrenice nisu naučno elaborirane, te se nameće kao neophodna

naučna potreba istražiti ih i publicirati.1

Srebrenica, ne samo kao geografski, već prije svega kao društveno-historijski i

kulturno-civilizacijski pojam, danas je općepoznati planetarni simbol. Srebrenica je bila

i Zaštićena zona Ujedinjenih nacija u kojoj je 1995. godine počinjen nezapamćeni zločin

genocida.

1 A. Đozić, E. Mutapčić, R. Djedović, „Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva“, Knjiga

1, Srebrenica kroz minula stoljeća, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla – Srerbrenica, 2012, str. 8.


280

U narednom tekstu dat je pregled aktivnosti Zavoda za zaštitu i korištenje

kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona na istraživanju

Srebrenice i njene šire okoline u periodu 2010. – 2014. godina.

Početak istraživanja i izdanja 2010/2011. godine

Prve istraživačke aktivnosti o Srebrenici i njenoj okolini, a koje sprovode

uposlenici i spoljni saradnici Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, javljaju se tokom 2010. i 2011. godine.

U prvom broju Zavodovog časopisa za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno

naslijeđe pod nazivom Baština Sjeveroistočne Bosne, prof. dr. Adib Đozić objavio je rad

na temu Đozići iz Srebrenice.2 U radu autor daje dosta podataka o Đozićima, poznatoj

srebreničkoj alimskoj familiji koja je ostavila značajan trag u razvoju Srebrenice. Ubrzo

se i uposlenik Zavoda mr. sc. Rusmir Djedović pridružuje istraživanjima naslijeđa

Srebrenice i okoline i rezultate svojih istraživanja iznosi u radu pod nazivom Vakufi u

gradu Srebrenici od 15. do 20. stoljeće. U radu je autor istakao činjenicu da je grad

Srebrenica još od srednjeg vijeka središte bosanskog srednjeg Podrinja. Stoga su i

vakufi ostavili vidan trag u razvoju grada od osmanskog perioda pa sve do 20. stoljeća.

Autor konstatuje da institucija vakufa, a naročito njihov uticaj na urbani razvoj

Srebrenice nije do sada detaljnije istraživana. Ovim radom autor je istražio i ukazao na

osnovne karakteristike svih do sada poznatih vakufa grada Srebrenice tokom

osmanske uprave te ukazao na ulogu i značaj istih u urbanom razvoju grada Srebrenice

u proteklih 500 godina, kada je postojalo preko dvadeset vakufa u gradu, različitog

sadržaja: vjerskog, prosvjetnog, ekonomskog, javnog i dr. 3

Na naučnom simpoziju Kulturno-istorijsko naslijeđe Srebrenice kroz vijekove, koji

je održan 26. novembra 2011. godine u organizaciji JU Arheološki muzej „Rimski

Municipium“ Skelani u Srebrenici, među izlagačima učešće su uzeli i uposlenici i

saradnici JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona.

Uposlenici Zavoda Rusmir Djedović i Senad Begović, na ovom naučnom skupu

predstavili su zajedničko istraživanje pod naslovom Urbani razvoj grada Srebrenice u

osmanskom periodu sa osvrtom na ulogu vakufa.4 Autori izlaganja su ukazali na

2 Adib Đozić, Đozići iz Srebrenice, Baština sjeveroistočne Bosne broj 1 (2008), Časopis za baštinu, kulturno-

historijsko i prirodno nasliljeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2010, str. 81-95. 3 Rusmir Djedović, Vakufi u gradu Srebrenici od 15. do 20. stoljeća, Baština sjeveroistočne Bosne broj 3

(2010), Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno nasliljeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje

kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2011, str. 42-55. 4 Rusmir Djedović, Senad Begović, Urbani razvoj grada Srebrenice u osmanskom periodu sa osvrtom na

ulogu vakufa, Zborniku radova „Kulturno-istorijsko naslijeđe Srebrenice kroz vijekove“ sa naučnog

simpozijuma „Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz vijekove“, održanog 26. oktobra 2011. godine,

JU Arheološki muzej „Rimski municipium“, Skelani Srebrenica, Srebrenica, 2012, str. 204-219.


281

činjenicu da naselje Srebrenica ima veoma dug i složen urbani razvoj i kroz svoju dugu

povijest, od srednjeg vijeka pa do danas, predstavljalo je veoma važno političko,

ekonomsko i strateško središte Podrinja. Nažalost, urbani razvoj Srebrenice nije

detaljnije istraživan, naročito kada je upitanju osmanski period. U ovom radu autori su

sistematski istražili osnovne faze urbano-geografskog razvoja grada Srebrenice u

osmanskom periodu, tj. od sredine 15. pa do kraja 19. stoljeća, koje su posljedica

određenih historijskih okolnosti. Autori rada su konstatovali da je grad Srebrenica

krajem osmanskog perioda u svojoj urbano-geografskoj strukturi imao preko deset

teriotorijalno-prostornih elemenata, a koji su produkt dotadašnjeg historijskog i

urbanog razvoja. Te teritorijalno-prostorne elemente činili su: dvije utvrde, čaršija,

desetak mahala i veći javni prostori. Također, u radu autori su ukazali na značaj i

važnost vakufa u urbanom razvoju grada Srebrenice, zadnjih nekolilko stoljeća. Prema

riječima autora u Srebrenici je postojalo više od dvadeset vakufa koji su obuhvatali

različite urbane sadržaje: škole, javna zemljišta, džamije, stambene objekte i sl.5

Predsjednik Upravnog odbora Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, doc. dr. Edin Mutapčić, na skupu

je predstavio rad na temu Upravno-pravni položaj Srebrenice u srednjem vijeku.6

Prof. dr. Adib Đozić, saradnik Zavoda na skupu je izložio temu Srebreničke

džamije i imamska familija Đozić.7

Zajedničkim radom na temu Nekropole stećaka na području opštine Srebrenica i

mogućnost njihove valorizacije u turizmu, predstavili su se Sead Jahić, prof. iz Turističke

organizacije Srebrenica i Senad Đozić, prof. iz Muzeja u Srebrenici. 8

Istraživanja i izdanja tokom 2012. godine

Značajan dio daljnih istraživanja bilo je usmjereno na urbani razvoj grada

Srebrenice, pojedinih njenih mahala, familija, džamija. Kao plod dvogodišnjeg

istraživanja Srebrenice i njene okoline, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

5 Almira Bećirović, Naučni skup Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz vijekove, Prikaz, Baština

sjeveroistočne Bosne broj 4 (2011), Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod

za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2012, str.

271-273. 6 Edin Mutapčić, Upravno-pravni položaj Srebrenice u srednjem vijeku, Zbornik radova sa naučnog

simpozijuma „Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz vijekove“, održanog 26. oktobra 2011. godine,

JU Arheološki muzej „Rimski municipium“, Skelani Srebrenica, Srebrenica, 2012, str. 176-197. 7 Adib Đozić, Srebreničke džamije i imamska familija Đozić, Zbornik radova sa naučnog simpozijuma

„Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz vijekove“, održanog 26. oktobra 2011. godine, JU Arheološki

muzej „Rimski municipium“, Skelani Srebrenica, Srebrenica, 2012, str. 146-165. 8 Sead Jahić, Senad Jahić, Nekropole stećaka na području opštine Srebrenica i mogućnost njihove valorizacije

u turizmu, Zbornik radova sa naučnog simpozijuma „Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz vijekove“,

održanog 26. oktobra 2011. godine, JU Arheološki muzej „Rimski municipium“, Skelani Srebrenica,

Srebrenica, 2012, str. 86-97.


282

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona i njegovih stručnih saradnika,

otpočeo je sa realizacijom opsežnog projekta čiji je krajnji cilj bilo pokretanje i

kontinuirano izlaženje naučne edicije pod nazivom Monumenta Srebrenica. Ova edicija

iz različitih naučnih aspekata: historijskih, socioloških, antropoloških, etnoloških,

demografskih i dr. govori o Srebrenici i njenoj okolini, odnosno o njenoj bogatoj

historiji i društvenom naslijeđu, o genocidu, njegovim uzrocima, posljedicama i

poukama. A sve s ciljem spoznaje istine kao jednog od bitnih preduslova suživota,

tolerancije i demokracije.

Redakcioni odbor za pripremu edicije čine istaknuti intelektualci, istraživači,

javni i kulturni radnici: prof. dr. Sadik Ahmetović, predsjednik; prof. dr. Adib Đozić;

Ćamil Duraković, prof. (načelnik opštine Srebrenica); prof. dr. Izudin Hasanović; prof.

dr. Edin Mutapčić; prof. dr. Muhamed Mehmedović; doc. dr. Dževad Mahmutović; prof.

dr. Alija Suljić; mr. Ramiz Salkić; Edina Mujić, prof.; Azir Osmanović, prof.; doc. dr. sc.

Senada Nezirović; doc. dr. Sabahudin Smajić; mr. sc. Sead Jahić; Senad Đozić, prof;

izvršni sekretar mr. sc. Rusmir Djedović i tehnički sekretar Munisa Kovačević, prof.

(oboje iz Zavoda).

Edicija monumenta Srebrenica se objavljuje u posebnim knjigama u redovnom

jednogodišnjem intervalu u tiražu od 500 primjeraka, na oko 400 stranica. Također,

poseban značaj edicije je i u tome što je cijeli tekst dvojezičan, odnosno napisan je na

bosanskom i engleskom jeziku, što je od posebnog značaja za upoznavanje ne samo

domaćih, nego i stranih čitatelja sa njenim sadržajem.9

Tokom 2012. godine objavljena je Knjiga 1, Edicije „Monumenta Srebrenica –

istraživanja, dokumenti, svjedočanstva“, Srebrenica kroz minula stoljeća autora: A.

Đozića, E. Mutapčića, R. Djedovića. Pored predgovora i uvoda, Knjiga 1 sastoji se od

tekstova koji daju osnovni pregled kulturno-historijskog razvoja Srebrenice, te priloga

i dokumenata koji govore o razvoju Srebrenice i genocidu koji se dogodio u njoj krajem

20. stoljeća. U istoj se nalazi osam radova eminentnih stručnjaka, objavljenih na 398

stranica.

Prva knjiga edicije je promovisana i predstavljena javnosti povodom 11. jula i

dana obilježavanja genocida u Srebrenici. Knjiga 1. počinje radom dr. sc. Edina

Mutapčića Upravno-pravni položaj Srebrenice u srednjem vijeku. Autor ovog rada

obrazlaže organizacionu strukturu bosanske srednjovjekovne zemlje Podrinja te

mjesto i ulogu oblasti Osat kao sastavnog dijela navedene zemlje.

U radu prof. dr. sc. Adiba Đozića, Gradske džamije Srebrenice, ukazano je na značaj

srebreničkih džamija na ukupnu društveno-historijsku, kulturno-civilizacijsku i

odgojno-obrazovnu sadržajnost Srebrenice. Na kraju ovog razmatranja ukazano je da

su u proteklom ratu uništeni svi objekti islamske kulture i duhovnosti na ovom

9 Projekat edicije Monumenta Srebrenica, arhiva JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2012.


283

prostoru. Nažalost, do danas je obnovljeno osam džamija, Islamski centar i četiri

džamije se obnavljaju, dok ostale čekaju obnovu.

U autorskom radu Urbani razvoj Srebrenice od srednjeg vijeka do početka 20.

stoljeća, mr. sc. Rusmir Djedović navodi da je grad Srebrenica imao veoma dug i složen

urbani razvoj te da je kroz svoju dugu povijest, počev od antičkog perioda pa sve do

danas, predstavljao značajno političko, ekonomsko, strateško i urbano središte

Podrinja. U radu su sistematski istražene i objašnjene osnovne faze urbano-

geografskog razvoja grada Srebrenice sa posebnim osvrtom na osmanski period, tj. od

sredine 15. pa do kraja 19. stoljeća, koje su posljedica određenih historijskih okolnosti.

U autorskom radu prof. dr. sc. Adiba Đozića Genocid u Srebrenici paradigma

bosnacida govori se o genocidu i stradanju Srebrenice kao paradigmama pojma

„bosnacida“. Srebrenica je bila i Zaštićena zona Ujedinjenih nacija, ali nažalost 1995.

godine počinjen je nezapamćen zločin genocida.

Rad prof. dr. Envera Imamovića Srebrenica i okolica u rimsko doba govori o

Srebrenici i njenoj okolini u rimsko doba. Mnogobrojni nalazi rimske kulture koji su

pronađeni na području srednjeg Podrinja ukazuju na činjenicu da je ovaj dio Bosne bio

veoma gusto naseljen, sa centrom u Domaviji, koja je kao značajan centar eksploatacije

srebra, imala i rang kolonije.

Prilog Tatomira Vukanovića Srebrenica u srednjem vijeku predstavlja malu

monografiju o Srebrenici u srednjem vijeku. U svom radu autor razmatra sva pitanja iz

srednjovjekovne historije, sve probleme koji se odnose na etničku prošlost, kao i sva

sociološka i ekonomska pitanja.

Rad mr. sc. Kemal Nurkić Srebrenički defteri u Arhivu TK kao historijski izvori za

utvrđivanje vlasničkih odnosa ukazuje na značaj deftera kao važnih historijskih izvora

za proučavanje bosanskohercegovačke historije u osmanskom periodu. U radu autor

daje kratak pregled deftera i ukazuje na njihov značaj i važnost za historijsku nauku.

U trećem dijelu knjige data je na uvid široj javnosti presuda Radoslavu Krstiću,

načelniku štaba Drinskog korpusa Vojske bosanskih Srba i komandantu Drinskog

korpusa. Presudu je u svom radu predstavio dr. sc. Dževad Mahmutović pod nazivom

Presuda Radoslavu Krstiću za genocid u Srebrenici.10

U petom broju Zavodovog časopisa Baština sjeveroistočne Bosne Elvir Selimović

u radu Prilog bibliografiji publikacija (monografija, svjedočanstva, sjećanja, ratnih

dnevnika, zbornika dokumenata, pamfleta, optužnica i presuda) o Srebrenici u periodu

1992. - 1995., objavljenih u zemlji i inostranstvu od 1995. do 2011. godine, daje svoje

sumiranje podataka o publikacijama koje opserviraju događaje vezane za genocid u

Srebrenici koji je počinjen 11. jula 1995. godine.

10 Almira Bećirović, Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočenja, Knjiga I, Srebrenica kroz

minula stoljeća, Prikaz, Baština sjeveroistočne Bosne broj 5, Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i

prirodno naslijeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog

kantona, Tuzla, 2013. str. 282-288.


284

Publikacije su objavljene na bosanskom, hrvatskom, srpskom i stranim jezicima

u Bosni i Hercegovini i inostranstvu u periodu od 1995. do 2011. godine. Autor

konstatuje da ovakav prilog bibliografiji o srebreničkom genocidu iako je nepotpun,

predstavljati polazište za dalja istraživanja, ali i pisanje potpunije bibliografije o ovom

događaju.11


Tokom 2013. godine Zavod je nastavio izdavački rad na projektu Srebrenica. U

šestom broj časopisa za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno nasliljeđe, Baština

sjeveroistočne Bosne objavljena su dva rada na navedenu tematiku. Radovi Elvira

Selimovića pod nazivom: Život u Srebrenici u periodu 1992. - 1995. godine i Zijada

Halilovića pod nazivom: Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramorje u naselju Bučje,

općina Srebrenica.

U radu Elvira Selimovića Život u Srebrenici u periodu 1992. - 1995. godine

analiziran je život bošnjačkog (muslimanskog) stanovništva u okupiranoj enklavi

Srebrenica u periodu 1992. – 1995. godina. U radu autor se oslanjao na lična sjećanja

savremenika koja su zabilježena u toku ili neposredno nakon tog perioda, na fotografije,

novinske članke, malobrojne materijalne ostatke, kao i saznanja koja je stekao kroz

razgovore sa savremenicima događaja.12

Radom Zijada Halilovića Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramorje u naselju

Bučje, općina Srebrenica obuhvaćen je historijski okvir, tehničko i foto snimanje stećaka

na lokalitetu Mramorje u naselje Bučje u općini Srebrenica. Analizom nadgrobnih

spomenika na terenu autor je sistematski prikupio osnovne podatake o stećcima na

ovom lokalitetu.13

Eminentni stručnjaci okupljeni oko Zavoda nastavili su detaljna dalja istraživanja

Srebrenice i njene okoline tokom 2013. godine. Rezultat tih istraživanja je izdavanje

Knjige 2, edicije „Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva“,

Srebrenica kroz minula stoljeća. Knjiga 2 predstavlja nastavak projekta kojim se

proučava historija i sadašnjost Srebrenice i njene okoline. Knjiga 2 izašla je na 315

11 Elvir Selimović, Prilog bibliografiji publikacija (monografija, svjedočanstva, sjećanja, ratnih dnevnika,

zbornika dokumenata, pamfleta, optužnica i presuda) o Srebrenici u periodu (1992.-1995.), objavljenih u

zemlji i inostranstvu od 1995. do 2011. godine, Baština sjeveroistočne Bosne broj 5 (2012), Časopis za

baštinu, kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2013., str. 143-156. 12 Elvir Selimović, Život u Srebrenici u periodu 1992-1995. godine, Baština sjeveroistočne Bosne broj 6

(2013), Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje

kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2014, str. 61-68. 13 Zijad Halilović, Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramorje u naselju Bučje, općina Srebrenica, Baština

sjeveroistočne Bosne broj 6 (2013), Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod

za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2014, str.

149-156.


285

stranica, a tekst je također dvojezičan, odnosno napisan je na bosanskom i engleskom

jeziku.

Knjiga 2, „Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva“,

sadrži radove, priloge i dokumente sljedećih autora: dr. sc. Alija Suljić i drugi,

Statističko-demografska obilježja kotara Srebrenica u vrijeme austrougarske

okupacije; prof. dr. sc. Adib Đozić i mr. sc. Rusmir Djedović, Mahala Crvena Rijeka u

Srebrenici krajem 19. stoljeća; Refik Bulić, Pitanje ekavsko-jekavske zamjene jata u

govoru Bošnjaka Srebrenice; Juraj Kujundžić, Srednjovjekovne crkve u Srebrenici; dr.

Bazilije Pandžić, Život i djelo Jurja Dragišića (o.1445 - 1520); dr. sc. Dževad

Mahmutović i Mahir Mahmutović, Prva presuda za genocid u Evropi poslije Drugog

svjetskog rata.14 U radu, dr. sc. Alija Suljić i drugi, Statističko-demografska obilježja kotara

Srebrenica u vrijeme austrougarske okupacije, prezentovani su statističko-

demografskih podaci područja kotara Srebrenica za vrijeme austrougarske okupacije

(1878. – 1918). Rezultati istraživanja temelje se na službenim popisima stanovništva

Bosne i Hercegovine u vrijeme austrougarske i to: 1879, 1885, 1895. i 1910. godine.

Njihov značaj je višestruk jer su obuhvatili cjelokupno bosanskohercegovačko

stanovništvo prema naseljenim mjestima i prema za taj period najvažnijm statističkim

obilježjima: spol, dob, vjerska pripadnost, ekonomska struktura i dr.

U radu Mahala Crvena Rijeka u Srebrenici krajem 19. stoljeća, autora prof. dr. sc.

Adiba Đozića i mr. sc. Rusmira Djedovića, predstavljene su osnovne historijske,

geografske, genealoške, demografske, vlasničke i sociološke karakteristike mahale

Crvena Rijeka. Mahala Crvena Rijeka jedna je od najstarijih mahala kasabe Srebrenice.

Krajem osmanskog i početkom austorugarskog perioda ova mahala imala je brojne

urbane sadržaje, kao što su stara džamija sa haremom, ostatke hamama, preko

četrdeset privatnih stambenih kuća, od kojih i nekoliko reprezentativnih kuća –

čardaklija u središnjem dijelu, vakufsku kuću, brojne pomoćne objekte, nekolilko

vodenica, vodovod, česme, groblje uz džamiju, uređene sokake i dr. Krajem 19. stoljeća

u mahali su živjele mnogobrojene starosjedilačke familije, gdje je svaka familija imala

vlastitu kuću – Ahmetovići, Đozići, Klančevići, Pašići, Lučanin, Huseinagići, Turići,

Mustafići, Omerovići, Muratovići, Hublići, Zildžići, Bakalovići i druge.

Rad Refika Bulića, Pitanje ekavsko-jekavske zamjene jata u govoru Bošnjaka

Srebrenice, ima za cilj da prikaže da su neutemeljene pretpostavke o ekavskoj zamjeni

glasa „jat“ u dugim slogovima u govoru Bošnjaka Srebrenice, tipa dete – djeca, koje su

zabilježene u literaturi o bosanskohercegovačkim govorima. Poslije detaljne analize,

autor smatra da se takve pretpostavke ne mogu prihvatiti kao pouzdane.

14 „Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva“, Knjiga 2, Srebrenica kroz minula

stoljeća, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona,

Tuzla - Srerbrenica, 2013.


286

U Prilozima su predstavljena dva veoma važna naučna rada, kojima se potvrđuje

činjenica da je Srebrenica svojim historijskim bićem podjednako kao i muslimanima,

bosanskim kršćanima i pravoslavcima, pripadala i bosanskim franjevcima, iako ih

danas u Srebrenici nema. To su radovi: Juraja Kujundžića, Srednjovjekovne crkve u

Srebrenici, pruzeto iz Dobri pastir, god. XVII – XVIII, Sarajevo 1968. i dr. Bazilija

Pandžića, Život i djela Jurja Dragišića (o.1445-1520), preuzeto iz Dobri pastir, god. XXVI,

svezak I-II, Sarajevo 1976.

Treći dio knjige predstavlja dokumentarni prilog Prva presuda za genocid u

Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Naime, radi se o radu dr. sc. Dževada Mahmutovića

i Mahira Mahmutovića, koji prikazuje slučaj procesuiranja Nikole Jorgića zvanog Jorga

– prvom osuđeniku za počinjen genocid u Evropi poslije završetka Drugog svjetskog

rata.

Navedeni radovi drugu knjigu edicije pod nazivom „Monumenta Srebrenica“, čine

vrijednim nastavkom edicije. Posebne čestitke pripadaju Javnoj Ustanovi Zavod za

zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona iz

Tuzle i vrijednim prof. dr. sc. Adibu Đoziću i mr. sc. Rusmiru Djedoviću na istrajnosti i

uloženom trudu.15

Tokom 2013. godine objavljen je Zbornik radova predstavljenih na naučnom

skupu „Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz vijekove“, koji je održan 26.

oktobra 2011. godine. Izdavač je Arheološki muzej „Rimski municipium“ Skelani

Srebrenica. Zbornik je štampan na 249 stranica, a radove je objavilo 20 eminentnih

stručnjaka iz različitih segmenata (oblasti) naslijeđa i baštine Srebrenice i okoline.16

Značaj zbornika je višestruk jer će omogućiti da se šira javnost, a i buduća pokoljena

upoznaju o bogatim arheološkim i drugim kulturno-historijskim naslijeđem Skelana,

Osata i Srebrenice u cjelini.

Krajem 2013. godine uposlenik Zavoda mr. sc. Rusmir Djedović je učestvovao

sa svojim izlaganjem na temu Srebrenice na naučnom skupu u Mostaru. Tematika

navedenog naučnog skupa je bila Uloga grada i regije u privrednom razvoju i političkom

životu Bosne i Hercegovine (1851-1995). Autor je u izlaganju govorio na temu Grad

Srebrenica – urbani razvoj od antike do početka 21. stoljeća. Rad je naknadno objavljen

u Zborniku radova sa navedenog skupa.17

15 Almira Bećirović, Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva, Knjiga 2, Srebrenica

kroz minula stoljeća, Baština sjeveroistočne Bosne broj 6 (2013), Prikaz, Časopis za baštinu, kulturno-

historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2014, str. 240-241. 16 Kulturno-istorijsko naslijeđe Srebrenice kroz vijekove, Zbornik radova sa naučnog simpozijuma 26.

oktobar 2011. godine, JU Arheološki muzej „Rimski municipium“, Skelani Srebrenica, Srebrenica, 2012. 17 Rusmir Djedović, Grad Srebrenica – urbani razvoj od antike do početka 21. stoljeća, Zbornik radova sa

Naučnog skupa održanog u Mostaru 29. i 30. 10. 2013. godine, Muzej Hercegovine Univerity press, Mostar-

Sarajevo, 2015, str. 199-220.


287


I tokom 2014. godine Zavod je nastavio sa aktivnostima projekta vezanim za

proučavanje historije i sadašnjosti Srebrenice i njene okoline. Kao rezultat opsežnih

istraživanja 2014. godine je izašla Knjiga 3, edicije „Monumenta Srebrenica –

istraživanja, dokumenti, svjedočanstva“, Srebrenica kroz minula stoljeća, na oko 400

stranica.

Knjiga 3, Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva,

Srebrenica kroz minula stoljeća, sadrži radove, priloge i dokumente slijedećih autora:

prof. dr. sc. Adib Đozić i mr. sc. Rusmir Djedović, Mahala Skender u Srebrenici krajem

19. stoljeća; mr. sc. Rusmir Djedović, Naselje Luka krajem 19. stoljeća; prof. dr. Jusuf

Žiga, Žepa; mr. sc. Sead Jahić, Naselje Radovčići krajem 19. stoljeća; prof. dr. sc. Adib

Đozić, Tekija Hamza-Dede Orlovića u Konjević polju; Desanka Kovačević-Kojić, Izgled

Srebrenice u dubrovačkim izvorima; doc. dr. Sc. Dževad Mahmutović i mr. sc. Mahir

Muharemović, Prva presuda za genocid koju je donio Sud Bosne i Hercegovine Miloradu

Trbiću.18

Knjiga 3 počinje zajedničkim radom Mahala Skender u Srebrenici krajem 19.

stoljeća, eminentnih stručnjaka, prof. dr. sc. Adiba Đozića i mr. sc. Rusmira Djedovića.

Rad predstavlja naučno istraživanje mahale Skender smještene u samoj Srebrenici. Rad

je predstavio do sada neiskorištene izvore i dokumentaciju, prateći razvoj i

urbanizaciju Srebrenice od srednjeg vijeka kroz osmanski period sve do vremena

austrougarske uprave i kraja 19. stoljeća. Iz detaljnih predstavljanja i razmatranja

urbanih i drugih karakteristika mahale Skender u gradu Srebrenici na kraju 19. stoljeća

istraživanjem i analiziranjem dokazano je da mahala ima 65 kuća i drugih objekata,

džamiju i groblje, dućane i gradilišta sa objektima. Vlasnici svih navedenih nekretnina

su većinom srebreničke familije ali i nekoliko onih izvan Srebrenice. Opća konstatacija

je da je krajem 19. stoljeća mahala Skender u gradu Srebrenici bila najznačajnija mahala

u gradu sa razvijenom urbanom strukturom.

U radu mr. sc. Rusmira Djedovića, Naselje Luka krajem 19. stoljeća, dat je kratak

pregled historijsko-geografskih i etnoloških karakteristika naselja Luka, detaljna

analiza urbano geografskih karakteristika naselja krajem 19. stoljeća, sa detalnjim

podacima o dijelovima naselja, kućama, familijama i najvažnijim urbanim objektima. Iz

rada se vidi detaljan izgled naselja Luka krajem 19. stoljeća. Rad se temelji na do sada

nekorištenim izvorima s kraja 19. stoljeća, kao što su gruntovne knjige, katastarski

planovi, topografske karte, popis stanovništva iz istraživanog perioda, zatim oskudnoj

literaturi o Luci. Rad je dopunjen terenskim istraživanjem i razgovorima sa lokalnim

stanovništvom.

18 Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva, Knjiga 3, Srebrenica kroz minula stoljeća,

JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla -

Srerbrenica, 2015.


288

U radu prof. dr. Jusufa Žige, Žepa, iznijeti su argumenti o viševjekovnom

postojanju života na ovom području o čemu svjedoče brojne kulturno-historijske

znamenitosti, kao i o nesvakidašnjoj ljepoti tog kraja, prekrasnoj prirodnoj

autentičnosti krajolika. Na osnovu prikupljenih činjenica o zanimljivoj i burnoj

prošlosti kraja, autor je dao detaljan pregled viševjekovnog kontinuiteta života tog

kraja sa nadom da će o ljepoti i kulturno-historijskom značaju, u budućnosti biti još

govora.

U radu mr. sc. Seada Jahića, Naselje Radovčići krajem 19. stoljeća, date su

društveno-geografske karakteristike naselja Radovčići krajem 19. vijeka koje se

nalazilo u Kotaru Srebrenica, a sastojalo se od četiri sela: Ivčića, Katanića, Radovčića i

Trubara. U radu autor je svako selo posebno obradio uzimajući u obzir položaj sela,

položaj svake kuće, imena familija, porijeklo njihovih imena i specifičnosti u vezi s

njima, istakavši da je naselje Radovčići zadržalo svoju prostornu strukturu s kraja 19.

vijeka sve do devedesetih godina dvadesetog stoljeća kada je u potpunosti uništeno

tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

U radu prof. dr. sc. Adiba Đozića, Tekija Hamza-Dede Orlovića u Konjević polju,

autor je dao osnovne historijske podatke o nastanku tekije, o dokazu kontinuiteta

bošnjačkog vlasništva nad zemljom u regiji Srebrenica. Istovremeno autor je dokazao

ulogu Hamza-dedine tekije u popularizaciji islama, tolerantnog, otvorenog za lokalno

stanovništvo, prilagodljivog za starosjedilačko bošnjačko društvo te uspješno

približavanje dvije religije (islama i kršćanstva) i dvije civilizacije na prostoru regije

Srebrenice i šire okolice.

U radu Desanke Kovačević-Kojić, Izgled Srebrenice u dubrovačkim izvorima, dat je

detaljan opis Srebrenice od vremena nastanka malog rudarskog naselja, otvorenog

trga, koji se razvio u jedan od najvećih rudnika Balkanskog poluotoka i postao

trgovačko i zanatsko središte u prvoj polovici 15. vijeka na osnovama naprednog

rudarsatva. U radu je dokazano da su Srebrenicu s pravom nazivali gradom a njeno

stanovništvo građanima, kao i da su Dubrovčani prenosili razna iskustva svog matičnog

grada dajući tako značajan pečat izgledu Srebrenice u periodu 1352. - 1460. godine.

U trećem dijelu knjige predstavljen je rad doc. dr. sc. Dževada Mahmutovića i mr.

sc. Mahira Muharemovića, Prva presuda za genocid koju je donio Sud Bosne i Hercegovine

Miloradu Trbiću .

Milorad Trbić bio je prva osoba koju je Sud BiH pravosnažno osudio za genocid.

U radu je objavljena izreka prvostepene presude potvrđene u žalbenom roku od strane

Suda BiH.19

19 Anđelina Sulejmanović, Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočenja, Knjiga 3,

Srebrenica kroz minula stoljeća, Prikaz, Baština sjeveroistočne Bosne broj 7 (2014), Časopis za baštinu,

kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2014, (u pripremi)


289

Tokom juna višečlana ekipa Zavoda je na terenu naselja Luka između Srebrenice

i Žepe izvela istraživanje nasliljeđa na navedenom prostoru. To su bila prva ozbiljnija

istraživanja područja između Žepe i Srebrenice od onih poznatih istraživanja koji je

organizovao Zemaljski muzej iz Sarajeva šezdesetih godina 20-tog stoljeća.

Zaključak

U proteklih nekoliko godina grupa eminentnih stručnjaka i entuzijasta

okupljenih oko Javne Ustanove Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona iz Tuzle otpočela je opsežna istaživanja

Srebrenice i njene šire okoline. Kroz obimna i sistematska istraživanja i posebne

naučne radove proizašle iz navedenih, obuhvaćene su različite teme i naselja, kao i

različite vrste naslijeđa ovog područja. Sva dosadašnja istraživanja Zavoda i njenih

saradnika sumirana su kroz različita izdanja, prije svega časopis Baština sjeveroistočne

Bosne, Edicija monumenta Srebrenica i Zbornike naučnih skupova. Za realizaciju ovog

krupnog projekta posebne čestitke svakako treba uputiti Zavodu iz Tuzle i njegovim

saradnicima na na istrajnosti i uloženom trudu, koji su uprkos teškim ekonomskim

vremenima smogli snage da navedena istraživanja i radovi ugledaju svjetlo dana.

Nadamo se da će Zavod kroz naredna istraživanja još bolje i detaljnije istražiti

Srebrenicu i njenu okolinu te ukazati na njeno ogromno bogatsvo kulturno-historijskog

naslijeđa.

Izvori i literatura

Adib Đozić, Đozići iz Srebrenice, Baština sjeveroistočne Bosne broj 1 (2008),

Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno nasliljeđe, JU Zavod za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla,

2010.

Rusmir Djedović, Vakufi u gradu Srebrenici od 15. do 20. stoljeća, Baština

sjeveroistočne Bosne broj 3 (2008), Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno

naslijeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2011.

Rusmir Djedović, Senad Begović, Urbani razvoj grada Srebrenice u osmanskom

periodu sa osvrtom na ulogu vakufa, Zbornik radova sa naučnog simpozijuma

„Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz vijekove“, održanog 26. oktobra 2011.

godine, JU Arheološki muzej „Rimski municipium“, Skelani Srebrenica, Srebrenica,

2012.

Sead Jahić, Senad Jahić, Nekropole stećaka na području opštine Srebrenica i

mogućnost njihove valorizacije u turizmu, Zbornik radova sa naučnog simpozijuma

„Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz vijekove“, održanog 26. oktobra 2011.


290

godine, JU Arheološki muzej „Rimski municipium“, Skelani Srebrenica, Srebrenica,

2012.

Adib Đozić, Srebreničke džamije i imamska familija Đozić, Zbornik radova sa

naučnog simpozijuma „Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz vekove“, održanog

26. oktobra 2011. godine, JU Arheološki muzej „Rimski municipium“, Skelani

Srebrenica, Srebrenica, 2012.

Edin Mutapčić, Upravno - pravni položaj Srebrenice u srednjem vijeku, Zbornik

radova sa naučnog simpozijuma „Kulturno-istorijsko nasleđe Srebrenice kroz

vijekove“, održanog 26. oktobra 2011. godine, JU Arheološki muzej „Rimski

municipium“, Skelani Srebrenica, Srebrenica, 2012.

Kulturno-istorijsko naslijeđe Srebrenice kroz vijekove, Zbornik radova sa naučnog

simpozijuma 26. oktobar 2011. godine, JU Arheološki muzej „Rimski municipium“,

Skelani Srebrenica, Srebrenica, 2012.

Almira Bećirović, Naučni skup „Kulturno-istorijsko naslijeđe Srebrenice kroz

vijekove“, Baština sjeveroistočne Bosne broj 4 (2011), Prikaz, Časopis za baštinu,

kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2012.

Projekat edicije Monumenta Srebrenice, 2012, Arhiva JU Zavod za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla.

A. Đozić, E. Mutapčić, R. Djedović, „Monumenta Srebrenica – istraživanja,

dokumenti, svjedočanstva“, Knjiga 1., Srebrenica kroz minula stoljeća, JU Zavod za

zaštitu i korištenje kulturno - historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona,

Tuzla - Srerbrenica, 2012.

Almira Bećirović, Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočenja,

Knjiga I, Srebrenica kroz minula stoljeća, Prikaz, Baština sjeveroistočne Bosne broj 5

(2012.), Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod za

zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona,

Tuzla, 2013., str. 282-288.

Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva, Knjiga 2.,

Srebrenica kroz minula stoljeća, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla - Srerbrenica, 2013.

Elvir Selimović, Prilog bibliografiji publikacija (monografija, svjedočanstva,

sjećanja, ratnih dnevnika, zbornika dokumenata, pamfleta, optužnica i presuda) o

Srebrenici u periodu 1992.-1995.), objavljenih u zemlji i inostranstvu od 1995. do 2011.

godine, Baština sjeveroistočne Bosne broj 5 (2012.), Časopis za baštinu, kulturno-

historijsko i prirodno naslileđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2013.

Elvir Selimović, Život u Srebrenici u periodu 1992. - 1995. godine, Baština

sjeveroistočne Bosne broj 6 (2013.), Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno

naslijeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2014.


291

Zijad Halilović, Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramorje u naselju Bučje,

općina Srebrenica, Baština sjeveroistočne Bosne broj 6 (2013.), Časopis za baštinu,

kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2014.

Almira Bećirović, Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočenja,

Knjiga 2, Srebrenica kroz minula stoljeća, Prikaz, Baština sjeveroistočne Bosne broj 6

(2013.), Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU Zavod za

zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona,

Tuzla, 2014.

Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti, svjedočanstva, Knjiga 3.,

Srebrenica kroz minula stoljeća, JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla - Srebrenica, 2014.

Rusmir Djedović, Grad Srebrenica – urbani razvoj od antike do početka 21. stoljeća,

Zbornik radova sa Naučnog skupa održanog u Mostaru 29. i 30. 10. 2013. godine, Muzej

Hercegovine Univerity press, Mostar - Sarajevo, 2015.

Anđelina Sulejmanović, Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti,

svjedočenja, Knjiga 3, Srebrenica kroz minula stoljeća, Prikaz, Baština sjeveroistočne

Bosne broj 7 (2014.), Časopis za baštinu, kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe, JU

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog

kantona, Tuzla, 2015, (u pripremi).


292

Emil MUJKIĆ, bachelor historije

NAUČNI SKUP „HISTORIJA DRŽAVE I PRAVA BiH – IZAZOVI I

PERSPEKTIVE“ (POVODOM PEDESET GODINA NAUČNOG I PUBLICISTIČKOG RADA PROF. DR. MUSTAFE

IMAMOVIĆA)

Nastavljajući tradiciju organizovanja

naučnih skupova, okruglih stolova, tribina i

drugih vidova prezentacije rada i djela

nekih od najistaknutijih baštinika naše

prošlosti, JU Zavod za korištenje i zaštitu

kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona je krajem novembra

2014. godine organizovao i naučni skup

povodom pedeset godina naučnog i

publicističkog rada prof. dr. emeritusa

Mustafe Imamovića. Punim nazivom

„Historija države i prava BiH – izazovi i

perspektive“, naučni skup je održan od 28.

do 30. novembra 2014. godine u

konferencijskoj sali hotela Tehnograd

(Slavinovići, Tuzla). Impresivna naučna

biografija i bibliografija, kao i opšta društvena reputacija Mustafe Imamovića, koji je

svojim plodonosnim pedesetogodišnjim akademskim angažmanom umnogome utjecao

na nekoliko generacija pravnika, historičara, filozofa, pedagoga, teologa, politologa, kao

i na cjelokupnu naučnu javnost BiH i regiona, garantovala je dobar odziv domaćih i

stranih naučnika. Skup je okupio eminentna naučna imena sa Univerziteta u Tuzli,

Sarajevu, Mostaru, Travniku, Zenici, Bihaću, a naučne radove izložili su i kolege iz

Zagreba, Splita, Osijeka i Novog Pazara.

Naučni skup zvanično je otvoren u petak 28. novembra u 17:00 sati pozdravnom

riječju domaćina – prisutnima se tom prilikom ispred organizatora, Zavoda za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog naslijeđa Tuzlanskog kantona, obratio direktor

Benjamin Bajrektarević, da bi nakon njega riječ uzeo i sam prof. dr. Mustafa Imamović,

redovni profesor – emeritus, čiji jubilej je i bio povod održavanja ovog naučnog skupa.

Prije nego će i sam izložiti vlastitu temu, dobrodošlicu svim prisutnima poželio je i dr.

sc. Edin Mutapčić sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Inače, profesor Mutapčić,

zajedno sa nekolicinom drugih profesora sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli,

znatno je pomogao Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog


293

naslijeđa Tuzlanskog kantona pri organizovanju ovog naučnog skupa pa im se Zavod i

ovaj puta svima zahvaljuje. Nakon pozdravne riječi, dobrodošlice i svečanog otvorenja,

do kraja prvog dana naučnog skupa prikazano je pet uvodnih izlaganja. Čast da prvi

izloži svoju temu „Odjek Balkanskih ratova u BiH: promjena paradigme bošnjačkog

vođstva“ dobio je dr. sc. Fikret Karčić, redovni profesor sa Pravnog fakulteta

Univerziteta u Sarajevu, a nakon njega izlagao je, također sa Pravnog fakulteta

Univerziteta u Sarajevu, dr. sc. Enes Durmišević, vanredni profesor, čija tema je nosila

naziv „Srednjovjekovna bosanska kancelarija“. Dr. sc. Miro Gardaš, izvanredni profesor

i Daniel Haman, mag. iur., ass., sa Pravnog fakulteta u Osijeku, izložili su zajedničku

temu „Regalno pravo lova i lovno zakonodavstvo u Hrvatskoj kroz povijest“. Uslijedila

je tema „Historijska dimenzija prava“ mr. sc. Jasmina Brankovića iz Federalnog

ministarstva obrazovanja, koji iz opravdanih razloga nije prisustvovao naučnom skupu,

te još jedno zajedničko izlaganje, ovaj puta kolega sa Pravnog fakulteta u Splitu, dr. sc.

Mirele Šarac, red. prof. i Tine Miletić, ass., na temu „Salvum fore recipere“, kojim je

zaključen prvi dio naučnog skupa.

Naučni skup nastavljen je sljedećeg dana, u subotu 29. novembra od 10:00 sati. U

njegovom drugom dijelu (Historija države i prava Bosne i Hercegovine) izloženo je

ukupno četrnaest naučnih radova. Ovaj dio skupa započeo je dr. sc. Sead Selimović,

vanredni profesor sa Filozofskog fakulteta u Tuzli, sa temom „Položaj Bosne i

Hercegovine prema jugoslovenskom ustavu iz 1963. godine“, da bi nakon toga svoj rad

na temu „Razvoj historiografije u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na

historijsko-pravnu nauku“ izložio i dr. sc. Edin Mutapčić, vanredni profesor sa Pravnog

fakulteta Univerziteta u Tuzli. Skup je nastavila dr. sc. Elvira Islamović, vanredni

profesor sa Pedagoškog fakulteta u Bihaću, sa temom „Žene i rad – od privatnog do

javnog“ te poslije nje dr. sc. Hamza Karčić sa radom da temu „Da li je u BiH na sceni

zamrznuti sukob?“. Dr. sc. Omer Hamzić, docent (Pravni fakultet Univerziteta u

Travniku i časopis „Gračanički glasnik“) nastupio je sa svojom temom „Uloga Džafera

Kulenovića u obnavljanju programa i organizaciji pokreta za autonomiju BiH, 1939.“,

nakon čega je rad na temu „Novo europsko IUS commune – primjer DCFR-a“ izložila dr.

sc. Anita Petrović, docent, sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Također sa

Pravnog fakulteta tuzlanskog Univerziteta, sa temom „Historijski razvoj maloljetničkih

krivičnih sankcija u domaćem i uporednom krivičnom pravu“, nastupio je i dr. sc. Vedad

Gurda, docent. Sa Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, rad na temu „Medžella –

nova paradigma primjene kodifikovanog, šerijatskog, materijalnog prava u sudstvu“

izložio je dr. sc. Muharem Štulanović, redovni profesor. Dr. sc. Amra Mahmutagić,

docent, sa Pravnog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru nastupila je sa

temom „Osvrt na specifičnosti pravnog partikularizma i unifikacije prava na području

Kraljevine SHS“. Nakon polusatne pauze program naučnog skupa nastavljen je

izlaganjem mr. sc. Mehmeda Bećića, višeg asistenta sa Pravnog fakulteta Univerziteta u

Sarajevu, na temu „Prvi građanski parnični postupak za Bosnu i Hercegovinu“ te

zajedničkim radom koji su na temu „Neki problemi iz pravnog okvira oblasti zaštite i


294

korištenja naslijeđa Tuzlanskog kantona“ izložili mr. sc. Rusmir Djedović i mr. Semir

Hadžimusić iz Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona. Uslijedila su izlaganja mr. sc. Ajdina Huseinspahića, višeg

asistenta sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, na temu „Pravno regulisanje

vanbračne zajednice nakon Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini s osvrtom na

njeno uređenje de lege lata i de lege ferenda“ i mr. sc. Benjamine Londrc, asistentice sa

Pravnog fakulteta Univerziteta u Travniku, koja je predstavila svoj rad na temu „Bojkot

jevreja u bosanskohercegovačkim gradovima 1925. godine“. Drugi dan naučnog skupa

zaključen je zajedničkom temom Tijane Muftić i Milice Petrović iz Zavoda za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona –

„Društvena struktura srednjovjekovne Bosne“.

Sl. 1. Detalj sa naučnog skupa

Treći dio naučnog skupa (Općehistorijske teme – pravna historija Evrope i

mediterana) počeo je izlaganjem dr. sc. Dževada Drine, vanrednog profesora sa

Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, na temu „Kratak pregled povijesti rimskoga

naroda“. Nakon njega rad na temu „Sudske doktrine“ izložio je dr. sc. Edin Halapić,

docent, sa pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, dok je mr. sc. Ehlimana

Memišević, viša asistentica sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, nastupila sa

temom „Mudawanna: porodični zakon Maroka“. Mr. sc. Joško Pavković, viši asistent

(Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji) izložio je rad pod nazivom „Herodot: Otac

historije?“. Skup je izlaganjem svog rada na temu „Personifikacija pravičnosti

(aequitas) na rudničkom novcu provincija Dalmacije i Panonije e vreme cara Trajana“

zaključio dr. sc. Samir Aličić, docent, sa pravnog departmana Državnog univerziteta u


295

Novom Pazaru, nakon čega je za sve učesnike i goste ovog naučnog skupa upriličen

svečani ručak u etno-avliji Mačkovac.

Upravo ovako širok spektar obrađenih tema, ali i samih učesnika, počevši od onih

sa naučnim stepenom doktora nauka pa do novih, mladih i ambicioznih naučnika,

najbolje govori o opravdanosti i uspješnosti održavanja ovog naučnog skupa. Izvjesno

je i to da će skup rezultirati i uspostavljanjem bolje buduće saradnje između učesnika,

ali i institucija ispred kojih su se na njemu pojavili. Takav ishod skupa od velike je

važnosti i za sam Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Tuzlanskog kantona, koji već nekoliko godina unazad redovno organizuje

slične manifestacije (naučni skup posvećen Šefiku Bešlagiću, okrugli stolovi i tribine

posvećene Ademu Handžiću, Hifziji Suljkiću, Salihu Kulenoviću itd.) i za nadati se da će

u budućnosti biti znatno olakšano organizovanje sličnih skupova, koje Zavod svakako

ima u planu.


296


KUĆA SJEVEROISTOČNE BOSNE (Izložba tradicionalne stambene arhitekture u Srebreniku i Tešnju)

Nakon što je prvi put predstavljena postavkom u Galeriji Mandžić u Tuzli

(otvorena 25. avgusta 2014. godine), Zavodova izložba tradicionalne stambene

arhitekture „Kuća sjeveroistočne Bosne“ je izašla iz Tuzle i krenula na put širom

Tuzlanskog kantona, a evo i šire.

Naime, u okviru manifestacije „Dani povelje“, Srebrenik 2015. godine, Zavod za

zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK je u saradnji sa

Centrom za kulturu i informisanje Srebrenik, upriličio izložbu "Kuća sjeveroistočne

Bosne" u Srebreniku. Izložba je postavljena u galeriji Centra za kulturu i informisanje u

Srebreniku, 12. februara 2015. godine, dok je svečano otvaranje izložbe, ali i cjelokupne

manifestacije priređeno u nedjelju 15. februara 2015. godine.

Autorica izložbe „Kuća sjeveroistočne Bosne“ je vanjska saradnica Zavoda, mlada

arhitektica Tijana Veljković. Za koncepciju izložbene postavke u Srebreniku bio je

zadužen Semir Hadžimusić, stručni saradnik za kulturno-historijsko naslijeđe.

Sl. 1. Izložbena postavka u Srebreniku

Postavka se sastoji od sedamnaest izložbenih panoa; na deset panoa je

predstavljeno deset tradicionalnih bosanskih kuća s područja Tuzlanskog kantona, dok

su na sedam drugih panoa data stručna objašnjenja o tipovima ovih kuća (kuća nad

magazom, spratna kuća, spratna dimalučara, kuća sa čardakom među rogovima),

materijalima od kojih su građene (drveni pokrivač – šindra, biber crijep – kopitar, blatni

malter, kameni zid, ćerpič, zemljani i drveni zid) i druge zanimljive pojedinosti.

Također, izložbena postavka panoa obogaćena je i sa dvije makete tradicionalnih kuća.


297

U pitanju su „Suljagića konak“ u Špionici, općina Srebrenik i „kuća Mare Popović“ u

Gračanici, općina Gračanica, obje proglašene nacionalnim spomenicima Bosne i

Hercegovine. Treba reći da su makete izradili vrijedni učenici JU MS Građevinsko -

geodetske škole u Tuzli.

Partner Zavodove izložbe u Srebreniku bio je Muzej Istočne Bosne Tuzla, koji je

u okviru iste priredio svoju postavku tradicionalne bosanske sobe (sto peškun, stolice

peškun, serdžada, mangala, rafa ugaona, stalak za cvijeće, sahan, buhurdar, ibrik, pribor

za kahvu...). Za ovu postavku bila je zadužena Vesna Isabegović, muzejski savjetnik

Muzeja istočne Bosne Tuzla.

Izložbu je u ime Zavoda otvorio prof. dr. Nusret Mujagić, dipl. ing. arh. iz Živinica,

a na izložbi su prisustvovali i predstavnici Zavoda: Benjamin Bajrektarević, direktor,

kao i Rusmir Djedović, Milica Petrović i Semir Hadžimusić, stručni saradnici.

U organizaciji JU Muzej Tešanj i JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, u Tešnju je u subotu 8. avgusta

otvorena izložba „Kuća sjeveroistočne Bosne". Izložba je organizovana u sklopu

manifestacije „Ljeto u Tešnju 2015", a postavljena je u Eminagića konaku u Tešnju,

upravo pravom mjestu i ambijentu za ovakvu izložbu.

Sl. 2. i 3: Izložbena postavka u Eminagića konaku

Izložba je ovog puta upotpunjena sa devet maketa (sedam novih), pomoću kojih

posjetioci mogu imati i egzemplarni uvid u izgled onih starih kuća koje su prikazane na

panoima. Za izradu maketa bili su ponovo zaduženi učenici srednje Građevinsko-

geodetske škole iz Tuzle, koji su poslije izradili i desetu maketu tako da se izložba u

cijelosti kompletirala.

Za koncepciju ove postavke u Tešnju bili su zaduženi Almir Mutapčić, Munisa

Kovačević i Semir Hadžimusić, stručni saradnici Zavoda. Pored toga posjetiocima

izložbe je podijeljena nova izložbena afiša koja je po uzoru na katalog, netom prije

izrađena. Na svečanom otvorenju izložbe prisutnima su se obratili prof. dr. Mirsad

Kunić, vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Benjamin Bajrekterević,

prof., direktor Zavoda i Ernad Prnjavorac, prof., direktor JU Muzej Tešanj. Preme

riječima Ernada Prnjavorca, ova izložba svakako nam koristi da bolje upoznamo i


298

navike naših predaka, kako od onih u oblasti građenja pa sve do onih higijenskih.

Posebna prednost ove izložbe je što posjetioci na osnovu maketa imaju može se reći 3D

uvid u način građenja kuća. Benjamin Bajrekterević, direktor Zavoda istakao je kako je

prilikom pripremanja ove izložbe bilo puno posla kako bi se sve pojedinosti oko ovih

građevina našle na jednom mjestu. Panoi i makete čine svakako prve dvije faze ovog

projekta, a završna faza će biti publikacija koja će na jednom mjestu objediniti: panoe,

makete i izložbe širom naše zemlje. Prof. dr. Mirsad Kunić, govoreći o izložbi usporedio

je stare kuće koje su dio tzv. narodne arhitekture sa usmenom književnošću jer su i one

kao djela usmene književnosti nastajala u jednom kolektivnom zamahu

(graditeljskom), a onda su se pojedine izdvajale na osnovu nekih posebnosti po kojim

su se isticale. Vidimo da na njima nema pretjeranih ukrasa, bio sam krajnje slobodan

usporediti ih sa sevdalinkom koja je naš krajnje pojednostavljen usmeni lirski oblik,

istakao je prof. Kunić. Isto tako prof. dr. Mirsad Kunić se osvrnuo na unutrašnjost,

narodni duh ovih kuća, te tom prilikom citirao i jedan esej Skendera Kulenovića, koji je

rađen kao predgovor za čuveno djelo Avde Hume „Grozdanin kikot".

Sl. 4. Detalj sa otvaranja izložbe u Tešnju

Zavodova izložba u Eminagića konaku u Tešnju ostala je otvorena mjesec dana,

a nakon Tešnja izložbena postavka „Kuća sjeveroistočne Bosne“ ponovo je nastavila put

po Tuzlanskom kantonu (Lukavac, Banovići, Živinice).


301

Anđelina SULEJMANOVIĆ, prof.

MONUMENTA SREBRENICA – ISTRAŽIVANJA, DOKUMENTI,

SVJEDOČENJA, KNJIGA III, SREBRENICA KROZ MINULA STOLJEĆA

(Prikaz)

Knjiga III, edicije “Monumenta

Srebrenica – istraživanja, dokumenti,

svjedočanstva”, Srebrenica kroz minula

stoljeća suštinski je nastavak projekta

proučavanja historije i sadašnjosti

Srebrenice i njene okolice.

Izdavač edicije “Monumenta


svjedočenja, Knjiga III, Srebrenica kroz

minula stoljeća je JU Zavod za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog

kantona.

Knjiga III, edicije “Monumenta


svjedočanstva”, Srebrenica kroz

minula stoljeća izašla je 2014. godine na

oko 200 stranca. Tekst je napisan na

bosanskom i na engleskom jeziku što je od posebnog značaja za upoznavanje ne samo

domaćih nego i stranih državljana sa sadržajem.

Umjesto predgovora i uvoda autora u Knjizi III, edicije “Monumenta Srebrenica”

kao i u Knjizi II čitateljima je ponuđen tekst naslova „Riječ urednika” gdje je dato

objašnjenje za takav pristup.

U metodološkom i strukturnom smislu i Knjiga III se sastoji iz tri dijela. Prvi dio

knjige je najobimniji. U njemu se nalaze originalni naučni radovi više autora o

Srebrenici i srednjem bosanskom Podrinju kao njenoj široj okolici, sve do Konjević

Polja na sjeveru. Radovi omogućavaju uvid u kulturno-historijski razvoj Strebrenice.

Drugi dio predstavlja jedan rad o Srebrenici, a treći dio prvu presudu za genocid koju

je donio Sud Bosne i Hercegovine Miloradu Trbiću za genocid protiv

bosanskohercegovačkog društva i države počinjen u ratu 1992. - 1995. godine.

Knjiga III, “Monumenta Srebrenica – istraživanja, dokumenti,

svjedočanstva”, Srebrenica kroz minula stoljeća sadrži radove, priloge i dokumente

slijedećih autora:


302

- prof. dr. sc. Adib Đozić i mr. sc. Rusmir Djedović, Mahala Skender u Srebrenici krajem

19.stoljeća

- mr. sc. Rusmir Djedović, Naselje Luka krajem 19. stoljeća

- prof. dr. Jusuf Žiga, Žepa

- mr. sc. Sead Jahić, Naselje Radovčići krajem 19.st.

- prof. dr. sc. Adib Đozić, Tekija Hamza-Dede Orlovića u Konjević polju

- Desanka Kovačević-Kojić, Izgled Srebrenice u dubrovačkim izvorima

- doc. dr. Sc. Dževad Mahmutović i mr. sc. Mahir Muharemović, Prva presuda za

genocid koju je donio Sud Bosne i Hercegovine Milorad Trbiću

U radu dva eminentna autora prof. dr. sc. Adiba Đozića i mr. sc. Rusmira

Djedovića, Mahala Skender u Srebrenici krajem 19. stoljeća predstavljeno je

naučno istraživanje o mahali Skender smještenoj u samoj Srebrenici. Rad je

predstavio do sada neiskorištene izvore i dokumentaciju, prateći razvoj i urbanizaciju

Srebrenice od srednjeg vijeka kroz osmanski period sve do vremena austrougarske

uprave i kraja 19. stoljeća. Mahala Skender jedna je to od najstarijih mahala čiji

stanovnici i familije su odredili ukupni život, privredni razvoj i izgled kako Srebrenice

tako i njene okolice. Od nekoliko desetina familija sa posebnim prezimenima krajem

19. st. najbrojnije su familije Efendići i Siručići. A od urbanih objekata najvažnija je

Hadži Skenderova džamija, danas zvana Bijela džamija.

Iz detaljnih predstavljanja i razmatranja urbanih i drugih osobenosti mahale

Skender u gradu Srebrenici na kraju 19. stoljeća istraživanjem i analiziranjem

dokazano je da mahala ima 65 kuća i drugih objekata, džamiju i groblje, dućane i

gradilišta sa objektima. Vlasnici svih navedenih nekretnina su većinom srebreničke

familije, ali i nekoliko onih izvan Srebrenice. Najviše kuća imali su Efendići za koje se

navodi da su vlasnici 10 kuća, zatim Siručići kao vlasnici 9 kuća. Oni su i vlasnici

drugih objekata u mahali. Pored njih značajne nekrertnine imaju familije: Hublić,

Gušić, Sejfić, Hadžimujagić i Travničanin, kao i poznate posjedničke i begovske

familije Rustambegović, Begzadić i Asbdurahmanbegović., kao i brojne familije iz

drugih naselja uglavnom iz kotara Srebrenica. Istraživanje je također pokazalo da je

dio mahale Skender naslonjen na Čaršiju u Srebrenici, kao poslovno i javno središte

grada i kotara, da su neki objekti u funkciji same Čaršije, da familije iz mahale pretežno

Efendići i Siručići imaju poslovne objekte u Čaršiji. Opća konstatacija je da je krajem

19. stoljeća mahala Skender u gradu Srebrenici bila najznačajnija mahala u gradu sa

razvijenom urbanom strukturom.

U radu mr. sc. Rusmira Djedovića, Naselje Luka krajem 19. stoljeća dat je

kratak pregled historijsko-geografskih i etnoloških karakteristika Luke, detaljna

analiza urbano geografskih karakteristika naselja krajem 19. stoljeća, sa detalnjim

podacima o dijelovima naselja, kućama, familijama i najvažnijim urbanim objektima.

Iz rada se vidi detaljan izgled naselja Luke krajem 19. stoljeća. Rad se zasniva na do

sada nekorištenim izvorima sa kraja 19. stoljeća kao što su. gruntovne knjige,

katastarski planovi, topografske karte, popisom stanovništva iz istraživanog perioda,


303

zatim oskudnoj literaturi o Luci. Rad je dopunjen terenskim istraživanjem i

razgovorima sa lokalnim stanovništvom. Naselje Luka smješteno je četrdesetak

kilometara od Srebrenice u pravcu Žepe, sa kojom ima dosta dodirnih tačaka kao

historijsko geografska cjelina. Ipak iako je bliža Žepi zadnjih stoljeća Luka zajedno sa

nasljem Kruševo u administrativnom smislu pripada Srebrenici i njen je najudaljeniji

dio grada. Površina katastarske općine Luka je oko 32,8 km2. Prirodno-geografski

položaj izolirao ju je od okolnih predjela sa juga i istoka teško prohodnom klisurom

rijeke Drine, sa sjevera klisurom Crnog potoka, a sa zapada visokim planinskim

predjelima.

Iz svih navedenih podataka u radu vidi se da je naselje Luka krajem 19. stoljeća

bilo relativno veliko i značajno naselje, ali se nije bitnije razvijalo do današnjih dana

uglavnom zbog saobraćajne izoliranosti i općih prilika.

U radu prof. dr. Jusufa Žige, Žepa, riječ je o nekoliko važnih segmenata povijesne

faktografije o Žepi i statusnom pozicioniranju tog kraja od osmanske i austrougarske

vladavine Bosnom i Hercegovinom sve do jugoslavenskih integracija i dezintegracija

uzevši u obzir savremenu situaciju vezanu za ustroj Bosne i Hercegovine kao

međunarodno priznate samostalne države, te Dejtonskog mirovnog ugovora

potpisanog 1995. godine.

U radu su iznijeti argumenti o dugovremenom postojanju života na ovom

području o čemu svjedoče brojne kulturno-historijske znamenitosti, kao i o

nesvakidašnjoj ljepoti tog kraja, prekrasnoj prirodnoj autentičnosti krajolika. Nije

sigurno da li je Žepa ime dobila po istoimenoj rijeci koja kroz nju protiče ili po planini

Žep koja se nalazi na njenom sjeverozapadu, ili pak po zajedničkom toponimu za koji

srtručnjaci još nisu dali svoj sud. Zna se da se taj naziv pominje u osmanskom defteru

još 1485. godine kada se uz imena još nekih sela pominje i Žepa. Iz navedenih

podataka o vjeroispovijesti vidi se da se islamizacija postepeno vršila.

U administratrivno teritorijalnom smislu Žepa je danas mjesna zajednica koja

pripada općini Rogatica, jedno vrijeme je nakon Drugog svjetskog rata kao i u

prethodnoj Kraljevini, imala status općine gdje je živjelo oko 7000 stanovnika, ali je

nakon 1958. izgubila status općine, pa i podijeljena na dio koji je pripao Han Pijesku i

nešto veći dio, koji je pretvoren u mjesnu zajednicu i pripojen općini Rogatica.

Po posljednjem popisu stanovništva iz 1991. godine u Žepi je živjelo nešto manje od

2500 stanovnika u oko 800 domaćinstava. Nakon okupacije Žepe od strane RS-a, iako

je to bila UN sigurna zona cjelokupno tamnošnje stanovništvo je protjerano. Vratila se

tek trećina stanovništva i to prvenstveno starije dobi.

Na osnovu prikupljenih činjenica o zanimljivosti i burnoj prošlosti kraja autor je

dao dosta cjelovitu sliku o hiljadugodišnjem kontinuitetu života tog kraja sa nadom

da će o ljepoti i kulturno-historijskom značaju u budućnosti biti još govora.

U radu mr. sc. Seada Jahića, Naselje Radovčići krajem 19.st., date su društveno-

geografske karakteristike naselja Radovčići krajem 19. stoljeća, koje se nalazilo u


304

Kotaru Srebrenica, a sastojalo se od četiri sela: Ivčića, Kotanića, Radovčića i Trubara.

Sva četiri sela imala su površinu oko 2,5 km2, povezanih međusobno seoski putem.

Analiza naselja izvršena je od do sada neobjavljenih izvora uglavnom austro -

ugarskih gruntovnih knjiga, katastarskih planova s kraja 19. stoljeća te nekih rezultata

istraživanja iz službenih podataka o popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz

1879., 1885., 1895. i 1910. tabelarno prikazanih u autorovom radu. Do danas nisu

rađena nikakva istraživanja za naselje Radovčići pa je ovaj rad jedinstven u smislu

istraživanja geneoloških, vlasničkih, demografskih i drugih geografskih

karakteristika. Naselje Radovčić smješteno je tridesetak km od gradskog naselja

Srebrenica, a nekoliko manjih nekropola stećaka ukazuje na naseljenost prostora još

od srednjeg vijeka.

U radu autor je svako selo posebno obradio uzevši u obzir položaj sela, položaj

svake kuće, imena familija, porijeklo njihovih imena i specifičnosti u vezi s njima,

istakavši da je naselje Radovčići zadržalo svoju prostornu strukturu s kraja 19.

stoljeća sve do devedesetih godina dvadesetog stoljeća kada je u potpunosti uništeno

tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Zasebno je prikazao džamiju Jelah – Radovčići

smještenu na lokalitetu Jelah gotovo podjednako udaljenoj od sva četiri sela., a koja je

kao i sve džamije sa područja Srebrenice tokom agresije 1992. – 1995. zapaljena i

srušena.

U radu prof. dr. sc. Adiba Đozića, Tekija Hamza-Dede Orlovića u Konjević

polju autor je objasnio bitnost regije Srebrenica s aspekta jednog od najstarijih

naselja ne samo na području Balkana nego i Evrope, s aspekta jednog od najbogatijih

rudnih nalazišta te s aspekta genocida nad bošnjačkim narodom. Tekija Hamza-Dede

Orlovića u Konjević polju svojevrstan je društveno-historijski spomenik koji je

neumoljiv dokaz višestoljetne opstojnosti bošnjačko-islamskog elementa historije

bosanskog Podrinja. U radu je autor dao osnovne historijske podatke o nastanku

tekije, o dokazu kontinuiteta bošnjačkog vlasništva nad zemljom u regiji Srebrenica,

o posjedovnim smetnjama nad zemljištem Hamza-dedina vakufa koje su pokazivali

neprijateljski nastrojeni izvanbosanski elementi.

Vakufnama Hamza-dede Orlovića iz 1519. godine ukazuje i potvrđuje da su

Bošnjaci starosjedilačko stanovništvo kao i da su vlasništvo nad zemljom naslijeđivali

sa koljena na koljeno, nisu ga prodavali, te su ostali većinski vlasnici nad zemljom ne

samo u Konjević polju, nego i u cijelom, bosanskom Podrinju. Istovremeno autor je

dokazao ulogu Hamza-dedine tekije u popularizaciji islama, tolerantnog, otvorenog za

lokalno stanovništvo, prilagodljivog za starosjedilačko bošnjačko društvo, te uspješno

približavanje dvije religije (islama i kršćanstva) i dvije civilizacije na prostoru regije

Srebrenice i šire okolice.

U radu Desanke Kovačević-Kojić, Izgled Srebrenice u dubrovačkim izvorima,

dat je detaljan opis Srebrenice od vremena nastanka malog rudarskog naselja,

otvorenog trga, koji se razvio u jedan od najvećih rudnika Balkanskog poluotoka i

postao trgovačko i zanatsko središte u prvoj polovici 15. stoljeća na osnovama


305

naprednog rudarsatva. U radu je na osnovu postojeće dokumentacje, prepiske,

sudskih parnica, pisama i drugih izvora opisan izgled tvrđave, podgrađa, rudarskih

jama, postrojenja koja su se koristila u topioničarstvu i njihovom smještaju uz rijeke i

potoke. Kovanje srebreničkog novca, postojanje kovnica, zlatarskih radnji,

carinarnice pretpostavljalo je dalji razvoj Srebrenice. Također je iznesen izgled

Srebrenice kao varoši, ulicama i trgovima, kućama među kojima je bilo i onih

dvospratnih a neke od njih bile su u vlasništvu Dubrovčana. Iz izvora je vidljivo da su

Dubrovčani imali i po dvije tri pa i više kuća, kao i da su uglavnom živjeli na okupu.

Veliki značaj imale su gostionice koje su služile kao svratišta za trgovce i druge

putnike, ali i gostionice koje su služile kao svratišta samo na piće, a neke su čak nosile

naziv pivniza kao što je autorica navela iz izvora. Neka od njih bila su vlasništvo žena.

Rast naselja utjecao je na izgled ulica, veću koncentraciju kuća u užem dijelu a na kraju

naselja nadovezivali su se njive, bašte i sl.

Interesantno u djelu je opisivanje franjevačkog samostana, kao i dati opis

njegova izgleda. Najveću ulogu za Srebrenicu ne samo u oblikovanju urbane strukture,

nego i u crkvenoj arhitekturi, izgledu grobalja izgradnji nadgrobnih spomenika

odigrali su Dubrovčani. U radu je dokazano da su Srebrenicu s pravom nazivali

gradom a njeno stanovništvo građanima, kao i da su Dubrovčani prenosili razna

iskustva svog matičnog grada dajući tako značajan pečat izgledu Srebrenice u periodu

1352. - 1460.

U trećem dijelu knjige dati su prikupljeni dokumenti široj javnosti na uvid.

Predstavljeni su u radu doc. dr. sc Dževada Mahmutovića i mr. sc. Mahira

Muharemovića. Prva presuda za genocid koju je donio Sud Bosne i Hercegovine

Miloradu Trbiću. Milorad Tribić, referent za bezbjednost i obavještajne poslove pri

komandi Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske optužen je od strane

Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše

Jugoslavije, za učešće u genocidu u Srebrenici. Optužen je 24. marta 2005. godine,

dobrovoljno se predao u aprilu 2005. Vijeće za proslijeđivanje predmeta u Haagu na

zahtjev Tužilaštva u Haagu odlučilo je predmet Milorada Trbića – X – KR – 97/386

ustupiti Sudu BiH. Iako je Milorad Trbić dao saglasnost da se predmet ustupi nije se

pojavio na izjašnjenju o krivnji te je Sud konstatirao da optuženi poriče krivnju.

Glavni pretres počeo je 8. novembra 2007. godine. Pred Sudskim vijećem

iznešeno je od strane Tužiteljstva 1121 dokaz a odbrane 7 dokaza, Tužiteljstvo je

pozvalo 36 svjedoka i vještaka, a odbrana je pozvala 8 svjedoka i jednog vještaka.

Postupak je okončan 28. septembra 2009. godine a okončanje glavnog pretresa bilo

je 16. oktobra 2009. godine. Prvostepena presuda od strane Suda bila je da je optuženi

Milorad Trbić kriv za krivično djelo genocida. Kazna je bila dugotrajni zatvor u

trajanju od 30 godina. Uslijedila je žalba od strane Tužilaštva BiH, odbrane optuženog

te jednog broja oštećenih na presudu, ali je Apelaciono vijeće donijelo drugostepenu

presudu 17. januara 2011. godine kojom se odbija žalba, kao neosnovana, a

prvostepena presauda potvrđuje u potpunosti. Milorad Trbić bio je prva osoba koju


306

je Sud BiH pravosnažno osudio za genocid. U radu je objavljena izreka prvostepene

presude potvrđene u žalbenom roku od strane Suda BiH.

Svi navedeni radovi treće knjige edicije Monumenta Srebrenica –

istraživanja, dokumenti, svjedočenja, Knjiga III, Srebrenica kroz minula stoljeća

čine vrijedne dijelove ove edicije. Smatramo da će edicija imati svoj zaslužen uspjeh

za upoznavanje prilika u i oko Srebrenice u minulim stoljećima.

Zahvalni smo i upućujemo iskrene čestitke Javnoj Ustanovi Zavodu za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona iz Tuzle,

koja je uprkos teškim ekonomskim vremenima smogla snage da edicija izađe u

javnost. Posebno se zahvaljujemo na istrajnosti i zalaganju prof. dr. sc. Adibu Đoziću i

mr. sc. Rusmiru Djedoviću.


307

Elvir SELIMOVIĆ, prof.

OSMANSKO OSVAJANJE BOSANSKE KRALJEVINE

Zbornik radova, Sarajevo, Institut za istoriju, 2014.

(Prikaz)

Institut za istoriju u Sarajevu editor je

još jednog zbornika radova, koji objedinjuje

saopćenja historičara podnijeta na

okruglom stolu „550 godina od osmanskog

osvajanja srednjovjekovne Bosanske

kraljevine“, održanog u Sarajevu 14. maja

2013. godine. Cilj ovog skupa bio je

objedinjavanje dosadašnjih saznanja o

osmanskom osvajanju Bosanske kraljevine

i ocjena značenja tog osvajanja, kako navodi

suorganizator i izdavač ove publikacije.

Zbornik objedinjuje osam historiografskih

radova, neujednačene kvalitete, među

kojima su prepoznatljive kategorije od

izvornih znanstvenih do preglednih radova.

Jedan rad se izravno odnosi na

sjeveroistočnu Bosnu u XV stoljeću. U

Predgovoru (str. 7) je opisano porijeklo

radova, naveden cilj održavanja skupa i konstatirano da sve radove karakterizira „(...)

smiren naučni pristup, bez ikakvih mitoloških i političkih primjesa (...)“.

U prvom radu pod naslovom Stanje u Bosni neposredno poslije gubitka

srednjovjekovne državnosti (str. 9-30), profesor Enes Pelidija u općim crtama prikazuje

razvoj Osmanske države – od vremena Osmana (1299) do kraja prve polovine XV

stoljeća – i eksplicira vojnopolitičke prilike na Balkanskom poluotoku u vrijeme prvih

akindžijskih upada u Bosnu (1386), nakon kojih Osmanska država priprema osvajački

pohod na Bosnu, koji je pokrenut 1463. godine. Nakon ovog dijela rada, autor navodi

da Bosna nije „šaptom pala“, nego se dostojanstveno borila za opstanak, uz podjednako

učešće svih društvenih slojeva, koju borbu je izgubila nakon 77 godina otpora, pod

udarom nadmoćnijeg Osmanskog carstva. Nakon osvrta na postojanje

suprotstavljenih narativa o osobinama osmanske vlasti, koji se kreću odidealizovanja

do satanizovanja (u historiografiji i javnom diskursu) autor apercipira da se u zadnje

vrijeme o osmanskom periodu znatno realnije piše. U nastavku rada, prikazan je vojni

pohod osmanske vojske do pada Bobovca i stvaranja Bosanskog sandžaka, predočena


308

uloga Nikole Modruškog i izmišljanje bogumilske izdaje, raspravljano o Jeničarskom

zakonu, i na koncu, autor navodi, da brojnijeg prelaska na islam

bosanskohercegovačkog stanovništva u vrijeme popisa 1468/69. godine nije bilo.

Nakon povlačenja osmanske vojske, uslijedio je raspad kraljeve porodice. Kralj, stric

mu Radivoje i sin Tvrtko su ubijeni. Kraljev polubrat, polusestra i djeca hercegova su

odvedeni u Istanbul. Kraljica Katarina je umrla 1478. godine u Dubrovniku, dok je

Jelena (Mara), supruga kralja Tomaševića i kćerka Lazara Brankovića umrla na

osmanskom dvoru. Herceg Kosača je umro 1466. godine, a Osmanlije su osvojile sve

njegove posjede 1482. godine.

Drugi rad autora Sedada Bešlije, Sudbina bosanskih tvrđava u svjetlu istimâlet

politike: Bosna i Osmanlije u drugoj polovini 15. stoljeća (str. 31-55), u prvom dijelu

donosi pregled odnosa bosanske vlastele i kralja, od prvog upada osmanske vojskeu

Bosnu do 1463. godine, dok u drugom dijelu rada autor na temelju dubokih uvida u

literaturu objašnjava uzroke nastanka proosmanske struje među stanovništvom i

opisuje posljedice takve orijentacije. Borbom za osobne interese, uz uplitanje Osmanlija

u unutrašnja politička pitanja, velikaši su slabili bosanskog kralja Stjepana Tomaša, koji

osobno nije bio dorastao izazovima svoga vremena te je, povlačeći pogrešne političke

poteze, izgubio kredibilitet krstaša, a progonom heretika izazvao opći haos u zemlji i na

taj način je pripremio plodno tlo za istimâlet politiku i eo ipso propast Bosanske

kraljevine. U periodu od 77 godina, koliko je trajalo vojno podrivanje Bosne, Osmanlije

su provodeći istimâlet politiku pridobili dio stanovništva, nudeći bolje životne uslove,

što je posebno za seljake bilo prihvatljivo, jer su stradavali usljed međusobnih obračuna

vlastele. Tako da je pred slom Bosanske kraljevine, kao odraz sveukupnih prilika

formirana i proosmanska struja u dijelu stanovništva, koja je usljed teških prilika u

zemlji, i otvorenih mogućnosti za sigurniju i izvjesniju budućnost u okviru Osmanskog

carstva, postupila oportunistički, prihvativši osmanski sistem. Pored njih, u vrijeme

osmanskog napada jedan dio stanovništva se povukao u pećine i branio, drugi dio se

samo sklonio, neki su izbjegli, neki su opet predali tvrđave i prelazili na islam ili pristali

na plaćanje džizje itd. Vremenom se formirala dovoljna masa lojalnog stanovništva,

koja je omogućavala učvršćenje osmanske vlasti i osvajanje preostalih dijelova Bosne.

Osmanlije i sjeveroistočna Bosna u XV stoljeću (str. 57-73), naslov je trećeg rada

autora Kemala Bašića. U ovom preglednom radu, navedene su poznate činjenice o

osmanskom osvajanju nekih dijelova Bosne prije 1463. godine, o ulozi Skopskog

krajišta u osvajanju bosanskih teritorija i o tome da je osvajanje Bosanske kraljevine

zaokruženo 1592. godine. Kako je u fokusu ovog rada sjeveroistočna Bosna, autor je

smatrao značajnim navesti sve peripetije u vladanju dijelovima sjeveroistočne Bosne,

između bosanske vlasti, Osmanskog carstva i srpske Despotovine do 1463. godine, kada

u maju Mehmed II Fatih bez otpora zaposjeda Podrinje (Pavlovići i Kovačevići), što mu

olakšava prodor u središnje dijelove Bosne. Već naredne godine ugarska vojska osvaja

Brčko, Novi, Teočak, pljačka Srebrenicu i opsjeda Zvornik, ali ga nije uspjela osvojiti.

Kako bi organizirali kvalitetniju odbranu Podrinja, Osmanlije osnivaju Zvornički


309

sandžak (1470), koji se sastojao od Zvorničkog, Srebreničkog i Brveničkog kadiluka.

Dalje autor opisuje teritorijalno-upravnu organizaciju sandžaka, opisujući granice i

prvi pomen svih nahija koje su ulazile u sastav ovog sandžaka. Godine 1512. na

osmanski prijesto stupa Selim I koji mijenja politiku prema Ugraskoj i iste godine je

osvojena Srebrenička banovina - osnovana radi odbrane južnih granica Ugarske -ili se

to prema navodima Ištvanfija dogodilo tek 1520. godine. Uzimajući u obzir različite

navode, autor je mišljenja da se vlast na tom području najvjerovatnije učvrstila nakon

Mohačke bitke (1526).

Na temelju uvida u literaturu i relevantne povijesne izvore dubrovačke

provenijencije, Dženan Dautović napisao je rad pod naslovom Metus Turchorum – strah

od Turaka u srednjovjekovnoj Bosni (str. 75-103). U radu su analizirane posljedice

straha od Osmanlija (u svakodnevnom životu), prisutnog kod seljaka, plemstva i

trgovaca. Taj strah je percipiran kao strah za život i materijalnu sigurnost, ali ne i kao

strah od vjerskog drugog, zaključio je autor.Strah se intenzivirao nakon pada Carigrada.

Osmanlije su u Bosni izazivali strah kod pripadnika svih društvenih slojeva, koji su

često ispred njihovog napada bježali u Dubrovnik, koji je zatvarao vrata

najsiromašnijim i otvarao plemstvu pod određenim uslovima. Najsnažniji iseljenički val

pokrenuli su događaji iz 1463. godine.Najizravnija posljedica straha od osmanskog

prisustva, jeste opadanje trgovačkih aktivnosti u unutrašnjosti zemlje i usmjerenje

dubrovačkih trgovaca na Levant.Strah od osmanske vojne moći i vatrenog oružja,

uticao je i na dogradnju postojećih i gradnju novih utvrđenja, a kao najradikalnija

posljedica ovog straha jeste premještanje državne prijestolnice iz Bobovca u Jajce u

prvoj polovini XV stoljeća.

Petom radu (str. 105-138) autor Adis Zilić dao je naslov Vlatkovići od progonstva

sa baštine 1456. do pada Počitelja 1471. godine, u kojem detaljno otkriva političku i

vojnu ulogu Vlatkovića u vrijeme političkog sloma srednjovjekovne Bosne. Nekoliko

godina prije osmanske vojne invazije, ova porodica se našla u teškim prilikama, jer je

1455. godine herceg Stjepan odlučio da ih protjera sa njihovih baština (locirane između

Neretve i Cetine) zbog nevjere. Brigu o njima će preuzeti Dubrovčani i interponirati u

njihovom pomirenju sa kraljem, koji im dodjeljuje nove baštine u zapadnoj Bosni

između 1457. i 1458. godine. Dalje autor opisuje finansijske teškoće Vlatkovića i njihov

odnos sa Dubrovnikom i Venecijom. Nakon decenije progonstva, Vlatkovići se uz pomoć

Ugarske vraćaju na stare baštine (1466) i istovremeno dolaze u sukob sa hercegom

Vlatkom. Nakon pada Počitelja, Vlatkovići uskoro ostaju sami u borbi sa Osmanlijama,

koji zauzimaju njihove baštine 1473. godine.

Midhat Spahić, autor je rada Franjevački samostani nakon političkog sloma

srednjovjekovne bosanske države (str. 139-146), u kojemrazmatra različite teze o

odnosu osmanske vlasti prema franjevcima u toku napada 1463. godine i neposredno

nakon pada Bosanske kraljevine, a one se kreću od tvrdnji da su skoro (Bernardin

Akvilski, Milko Brković) sve crkve i manastiri porušeni, do stava da su neki porušeni a

dio je sačuvan (vjerovatno) pod uslovom da stanovništvo (i franjevci) nije pružalo


310

oružani otpor. Ovu tezu zastupa i autor. Zaključak temelji na testamentima Dubrovčana

koji su živjeli u Bosni, i na podacima iz prvog osmanskog popisa provedenog 1468/69.

godine. Autor zapravo, dokazuje da su od osmanskog rušenja (1463) sačuvani

samostani u Fojnici, Kreševu, Olovu, Bobovcu, Podvranduku i Podvisokom, kao i crkva

u Fojnici i crkva sv. Marije u Zvorniku.

U sedmom radu, Elma Korić piše O ličnosti Ferhad-paše Sokolovića (str. 147-154),

fokusirajući se na karakter Ferhad-pašine ličnosti. Nakon ukazivanja na značaj

devširme za obrazovanje pojedinaca i njihovo učešće u vojno-upravnim strukturama

Osmanskog carstva, autorica objašnjava fenomen privatne devširme, kojom su ciljano

regrutirani „najkvalitetniji“ pojedinci. Putem devširme je na osmanski dvor došao i

Mehmed-paša Sokolović, koji se koristio nepotističkom praksom intisab, putem koje se

okružio povjerljivim suradnicima, uglavnom rođacima iz Bosne. Jedan od suradnika iz

te grupe jeste i Ferhad-paša Sokolović, prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta (1580).

Autorica ne piše o poznatim vojnim i graditeljskim poduhvatima Ferhad-paše, nego in

concretodokazuje zašto je bio vojni autoritet, piše o njegovoj ustrajnosti u

nepotkupljivosti i pravednosti prema podređenim (raji), i pored čestih kritika

upućivanih s Porte zbog toga.

U poslednjem radu, pod naslovom Značaj Muhimme deftera u izučavanju historije

Bosne i Hercegovine osmanskog periodu (str. 155-166), autor Muamer Hodžić,

predstavlja značaj dijela edicije Monumenta Turcica koji je pod naslovom Muhimme

defteri (priredio Ešref Kovačević 1985) objavio Orijentalni institut u Sarajevu, kao plod

istraživačkog rada uposlenika Instituta vršenog od 1950. godine. Etimološko porijeklo

naslova knjige Muhimme defteri, potječe od osmanske riječi mühimme defterleri koja

znači registri. To su registri u kojima su se bilježili nacrti fermana o pitanjima

raspravljanim na Divanu, prethodno potvrđeni od sultana. Muhimme defteri čine

poseban fond, koji se sastoji od 263 knjige i nalazi se u prostorijama Osmanskog arhiva

Predsjedništva vlade Republike Turske u Istanbulu.Muhimme defteri u izdanju

Orijentalnog instututa, sadrže sažetke dokumenata koji su se odnosili na prostore

socijalističke Jugoslavije i obuhvataju događaje od 31. jula 1554. do 22. juna 1566.

godine. Dalje u tekstu, autor amplificira sadržaje nekoliko zanimljivih deftera: o

načinima dodjele timara, zloupotrebama položaja, o zahtjevima upućivanim državi za

pomoć u hrani, o molbi za zaštitu zeameta u toku obavljanja hažda, o obavezama

sandžak-begova i naredbi sultana o poštivanju propisa pri izvršavanju devširme, u

sandžacima Bosna, Hercegovina i Klis. Osim navedenih, Muhimme defteri sadrže

mnoštvo drugih podataka i relevantan su izvor za proučavanje povijesti Bosne i

Hercegovine u osmanskom dobu.

Značaj predstavljene publikacije, jeste u objedinjavanju činjenica o vojnim i

političkim prilikama u 1463. prelomnoj godini za Bosansku kraljevinu, koja politički

nestaje, a Bosna i njeno stanovništvo ulaze u dominantno islamski kulturno-

civilizacijski krug i novu neizvjesnu povijesnu epohu. Stručan pristup pisanju radova –

oslobođen mitologizacija i patetike – novi uvidi u izvore i poznatu literaturu i na takav


311

način dovođenje u vezu (ne)poznatih činjenica, indicira pojavu (otvaranje)

profesionalnog pristupa povijesti naše zemlje pod vlašću Osmanlija, kao i na stasalu

novu generaciju historičara. O karakteru rata i padu Bosne pod vlast Osmanlija, iz

pročitanih radova može se zaključiti in genere da Bosna nije šaptom pala, kako se ranije

tvrdilo,ali i da njenu odbranu nije krasila društvena kompaktnost i dugogodišnja

ustrajnost u borbi sveukupnog stanovništva. Pored toga, Osmanlije su

izazivaliracionalan strah kod stanovništva, rušilisu katoličke vjerske objekte, ali su

određeni broj i sačuvali pod određenim uslovima itd. Zbornik nudi korisno štivo

čitaocima različitih profila: profesionalnim historičarima, učenicima, studentima,

političarima, ali i nastavnicima, kojima može poslužiti za osuvremenjavanje i

preispitivanje nastavnih sadržaja.


312

Emil Mujkić, bachelor historije

STANOVNIŠTVO TUHOLJA – HISTORIJSKA GRAĐA, KNJIGA 1 –

SAKIB SOFTIĆ

(Prikaz)

Knjiga „Stanovništvo Tuholja –

historijska građa“, izdata 2013. godine od

strane JU Zavod za zaštitu i korištenje

kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona, predstavlja finalni

produkt višegodišnjeg istraživanja njenog

autora prof. dr. Sakiba Softića, sprovedenog

sa ciljem, kako to sam autor kaže – spasa od

zaborava interesantnih detalja iz bogate

prošlosti tuholjskog kraja. I sam rodom iz

Tuholja, malog mjesta na nekih desetak

kilometara od Kladnja, Softić ističe kako je

dugo vremena, decenijama unazad, želio

napisati nešto o svom zavičaju.

Pisana na 276 stranica i štampana u

100 primjeraka, ova knjiga podjeljena je na

11 poglavlja, a svako od njih na nekoliko

dodatnih sekcija. Već u uvodnom dijelu (str.

3-7) primjećujemo da je kod autora još od ranog djetinjstva izraženo veliko

interesovanje za prošlost rodnog kraja i njegovih stanovnika. Shodno tome i prve

informacije koje je prikupljao dolazile su od djeda Emina Softića i njegova tri brata,

Rasima, Alje i Osmana. Upravo su njihove priče o starim lokalnim familijama, njihovim

migracijama, kao i o bolestima koje bi ih znale pokositi, kod Softića produbljivale želju

da se jednog dana ozbiljnije posveti istraživanju tuholjske prošlosti. Tako je započeo

jedan dug proces, prožet brojnim istraživanjima historijske i arhivske građe, koji je

uspješno okončan izdavanjem ove knjige. Put ga je najprije odveo u Historijski muzej u

Tuzli te Islamsku zajednicu i Biblioteku u Kladnju, gdje pronalazi mnoštvo dokumenata

vezanih za Tuholj i njegovo stanovništvo sa kraja 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća, koji

će mu biti od neprocjenjive vrijednosti u pisanju ove knjige (zahtjevi za dodjelu

državnog zemljišta, gruntovne i katastarske knjige, matične knjige rođenih i umrlih itd).

Nakon toga obilazi i Sarajevo, tj. Gazi Husrev-begovu biblioteku, Historijski arhiv grada

Sarajeva, Historijski arhiv Bosne i Hercegovine, Arhiv Federacije BiH, Historijski muzej,

Zemaljski muzej, Orijentalni institut, Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i


313

Hercegovine, Vakufsku direkciju i Bošnjački institut, gdje također dolazi u doticaj sa

nizom korisnih dokumenata. Na taj način je, uprkos nedostatku ijednog ranijeg rada o

prošlosti Kladnja i njegove okoline, kao i nemogućnosti da pristupi arhivskoj građi iz

osmanskog perioda u samom Kladnju, autor ipak uspio obezbjediti dovoljnu količinu

historijske i arhivske građe, knjiga i članaka, za jednu izrazito kvalitetnu naučnu

publikaciju.

U drugom poglavlju ove knjige (Prvi popisi stanovnika po dolasku Turaka u Bosnu,

str. 7-19) prikazani su podaci iz pet popisa vršenih u periodu od 1468. do 1604. godine.

Nahija Kladanj je u sumarnom popisu Sandžaka Bosna iz 1468. godine imala 14 sela i

113 domova, s tim da je naglašeno da se radi o naseljenim mjestima te da su postojala i

neka nenaseljena mjesta iz kojih je stanovništvo po osmanskom osvajanju izbjeglo i nije

se vratilo ni pet godina kasnije. Neka od mjesta navedenih u ovom popisu danas i ne

postoje. Čitajući podatke iz opširnog katastarskog popisa Bosanskog sandžaka 1488/9.

godine, zatim popisa Timarnog deftera za nahiju Kladanj iz 922. hidžretske godine,

popisa nahije Kladanj iz oko 1570. godine, popisa sela nahije Kladanj i poimeničnog

popisa stanovnika sela Tuholj iz 1604. godine, primjećujemo tendenciju povećanja

broja muslimanskog stanovništva u nahiji Kladanj (islamizacija), ali i u samom Tuholju.

Povećava se i sam broj sela u kladanjskoj nahiji: 1468. godine ona broji 14 sela, a 1604.

već 31. Prikazani su i podaci o visini prihoda svakog sela, a autor iznosi i zaključak kako

je većina ovih sela, pa tako i Tuholj, svoje nazive dobila prije osmanskog osvajanja.

Treće poglavlje (str. 21-32) nosi naziv Popisi vlasnika zemljišta u XIX vijeku prema

turskoj gruntovnici i donosi deftere tri kladanjska sela: Pauča (2 puta), Goletića i

Tuholja. Jasno je da je proces islamizacijedo pred kraj osmanske vladavine Bosnom i

Hercegovinom već potpuno izmjenio sastav stanovništva, što se može vidjeti i u ovim

popisima. Konkretno, u Tuholju su od 26 vlasnika zemljišta svi bili muslimani.

Dolaskom austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu, Tuholj (općina – džemat)

ostaje u sastavu, sada kotara, Kladnja. Džemat Tuholj (Toholj) tada su činila mjesta:

Brateljević, Mladovo (Olovce), Toholj (kasnije Tuholj), Vranović (Vranovići) i naknadno

Pauč. Prema popisu stanovništva od 16. juna 1879. godine džemat Toholj je ukupno

imao 100 kuća, 128 stanova i 770 stanovnika, od čega su 403 bili muslimani i 367

pravoslavci. Popis objavljen 1. maja 1885. godine donosi podatke o postojanju 116 kuća

i 119 domova u džematu Tuholj. Ukupno je bilo 870 stanovnika (455 muslimana i 415

pravoslavaca). 22. aprila 1895. godine izvršen je novi popis. U Tuholju (džematu) je

prema njemu bilo 134 kuće, 131 porodica i ukupno 915 stanovnika – 479 muslimana i

436 pravoslavaca. Prema posljednjem austrougarskom popisu (11. oktobar 1910.

godine) samo mjesto Tuholj imalo je 55 kuća, 51 porodicu, 330 stanovnika, od toga 271

musliman i 58 pravoslavac. Četvrto poglavlje knjige (str. 33-34) zaključeno je tabelom

sa podacima iz popisa stanovništva sprovdenog 1921. godine, za vrijeme Kraljevine

SHS. Tada je mjesto Tuholj imalo 329 stanovnika, od čega 49 Srba i 280 muslimana.

U petom poglavlju (str. 35-46) pronalazimo spisak vlasnika zemljišta i kuća u K.

O. Tuholj po dolasku Austro-Ugarske, ukupno njih 220 (najčešće se spominju


314

prezimena Halilović, Šarić, Hajdarović, Softić, Buševac, Turalić, Karać, Čorbić...), kao i

spisak vlasnika kuća po mahalama iz 1898. godine. Šesto i sedmo poglavlje knjige čine

spiskovi vlasnika i posjednika kuća, odnosno zemljišta sa područja K. O. Brateljevići i K.

O. Vranovići, dok su u osmom prikazani podaci iz Gruntovne knjige I Olovci – Mladovo

1 - 50 iz 1898. godine (ime i prezime vlasnika/posjednika, prebivalište i podaci o

kmetovskoj porodici). Autor Sakib Softić ovdje ističe i promjenu kako konfesionalne,

tako i vlasničke strukture stanovništva na području tuholjskog džemata po dolasku

Austro-Ugarske. I u prikazanim spiskovima i tabelama iz raznih popisa možemo jasno

primjetiti trend rasta broja, ali i uloge pravoslavnog stanovništva – pravoslavni

kmetovi sve češće, po osnovu ugovora o kupoprodaji, postaju vlasnici zemljišta.

Za proučavanje perioda između dva svjetska rata autoru je najviše poslužio

djelovodnik Uprave šumskih dobara Kladanj XV za period 1920-1941, broj 38, koji je

pronašao u Historijskom arhivu u Tuzli. Naime, u pomenutom djelovodniku zavedeni

su zahtjevi koje su stanovnici Tuholja podnosili Šumskoj upravi Kladanj u vidu molbi

za dodjelu državnog zemljišta. Uz molbu se predavala i kućna lista sa imenima svih

članova porodičnog domaćinstva, a budući da su skoro sve porodice podnosile ovakve

molbe, malo je nedostajalo da na ovaj način dobijemo i jedan potpun poimenični popis

stanovnika Tuholja. Osim toga, u toku postpuka je na lice mjesta izlazila terenska

komisija, čiji izvještaji nam daju podatke o imovinskom stanju stanovnika, a konačnu

odluku donosilo je Općinsko vijeće Kladanj, pa saznajemo i ko su bili tadašnji vijećnici.

U knjizi, tačnije njenom devetom poglavlju, na stranicama 61-86, je prikazan kompletan

spisak lica (ukupno 128) koja su podnijela pomenute molbe (prezime, ime, očevo ime,

prebivalište, broj čeljadi, površina vlastitog zemljišta, broj zahtjeva i površina

dodijeljenog zemljišta), kao i kompletne kućne liste predate do novembra 1939. godine.

Dva posljednja poglavlja knjige, deseto i jedanaesto, donose podatke o familijama koje

su živjele u mahali Goletić 1898. godine te o članovima Socijalističkog saveza radnog

naroda Jugoslavije iz mahale Goletići iz 1959. godine (redni broj, prezime, očevo ime,

ime, godina rođenja i zanimanje), ukupno njih stotinu.

Drugu polovinu knjige čini prilozi (str. 99-276). Najprije možemo pogledati

dijelove iz dva deftera (br. 5268 i 5288) iz 1289. i 1290. hidžretske godine. Potom je

prikazan spisak naziva parcela K. O. Tuholj te od 147. do 229. str. matica umrlih

muslimana. Ti podaci odnose se na period od 1929. do 1943. godine, a navode se

sljedeći: ime, prezime i zanimanje preminulog; datum i mjesto smrti; mjesto stanovanja

sa kućnim brojem; bračni status,; vjerska pripadnost; uzroci smrti; mjesto i datum

sahranjivanja te imam koji je izvršio dženazu i sahranu. Primjećujemo kako su

muslimani na ovom području u datom periodu umirali, osim od starosti, najčešće od

tuberkuloze, vodene bolesti, vrućice, velikog kašlja, upale pluća i sl., a početkom Drugog

svjetskog rata dosta ih je ubijeno od strane četnika (najčešće klanjem) i usljed

njemačkih bombardovanja. Pored matice umrlih, prikazana je i matica vjenčanih

muslimana u periodu 1929-1942. godine, na str. 229-276. Autor nam u ovom dijelu

knjige tabelarnim prikazom daje uvid u sljedeće podatke: godina, mjesto i datum


315

vjenčanja i eventualno razvoda („pušćanja“); broj domovnice; imena i prezimena

vjernika i vjerenice; banovina, srez i mjesto rođenja, kao i stanovanja oba vjerenika;

njihova vjerska pripadnost; datum rođenja; koji je brak po redu nekom od vjerenika;

imena, prezimena, zanimanja i vjerska pripadnost roditelja i svjedoka; mjesto

vjenčanja. Možemo primjetiti da je ogromna većina brakova spajana između dva

pripadnika islamske vjere – samo u dva slučaja, jednom 1934. godine, a drugi puta

1937. godine, muslimani su oženili pravoslavkinje.

Stanovništvo Tuholja – historijska građa, knjiga I je djelo čijim izdavanjem su

Tuholj, ali i Kladanj, konačno dobili knjigu koja se bavi isključivo prošlošću ovih, dosad

vrlo slabo, gotovo nikako neistraženih krajeva i koja će, sasvim sigurno, moći da posluži

kao polazna tačka za sva buduća historijska istraživanja vezana za prostor i

stanovništvo Tuholja, odnosno Kladnja i okoline. Njena promocija upriličena je 8. maja

2015. godine u ovkiru obilježavanja Dana općine Kladanj. Tom prilikom su u

kladanjskom Domu kulture promovisane dvije knjige prof. dr. Sakiba Softića – pored

ove, riječ je o knjizi „Historijska građa za proučavanje prošlosti Kladnja“, također

objavljenoj u izdavaštvu JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona.


316

Munisa KOVAČEVIĆ, prof.

ZBORNIK RADOVA O VAKUFIMA

(Prikaz)

Dolaskom Osmanlija na prostore

Bosne i Hercegovine pominje se pojam

vakufa. Vakufi kao šerijatsko – pravne

institucije, uveliko su doprinosili razvoju

urbanih, a samim tim i ekonomskih,

političkih, pa i kulturnih i vjerskih središta.

Vakifi (dobročinitelji) oni koji poklanjajući

svojevoljno svoju imovinu (dobro),

doprinijeli su napretku života pojedinca i

razvoju društva.

Vakifi su veliki trag ostavili u Bosni i

Hercegovini. Bili oni veziri, paše, begovi,

age ili trgovci, zanatlije, kadije, muftije,

odnosno muškarci ili žene ostavili su pečat

vremena svog postojanja. Napravljen je

civilizacijski i kulturni napredak u BiH

kroz ekonomski razvoj, razvoj školstva,

kulture, sveobuhvatnog života na prostoru

države.

Vakufska direkcija i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, drugu godinu

zaredom organizira manifestaciju Dani vakufa u Bosni i Hercegovini. Cilj ove

manifestacije, kao i u prethodnoj godini, je ponovno približavanje pojma vakufa, kao

finansijske i društvene institucije, kako kod pojedinca tako i društva. Pominjanje i

promovisanje vakufa i značaja njihovih vakifa doprinosi njihovoj zaštiti, razvoju i

njihovom povratu.

Program manifestacije „Dani vakufa u BiH“ sastoji se od naučnih skupova,

okruglih stolova, tribina, promocija knjiga, prezentacije vakufskih projekata, hutbe te

na kraju održavanja mevluda i poklanjanja hatme. Manifestacija „Dani vakufa u Bosni i

Hercegovini“ održana je 11. – 16. juna 2012. godine u Sarajevu, Banja Luci i Tuzli. Radovi

učesnika i izlagača na naučnim skupovima u Sarajevu i Tuzli, kao i rad dr. Sabire

Husedžinović objedinjeni su i objavljeni u Zborniku radova o vakufima. Rad prof. dr.

Muharema Štulanovića “Šerijatsko utemeljenje mukata” govori o pitanju cijepanja,

dodjele, koncesije zemljišta i nekretnina u islamskom šerijatskom pravu. Zakupac je

plaćao, jednom godišnje, ugovorenu zakupninu samo za zemljište, a postajao je vlasnik


317

izgrađenog objekta koji je izgradio svojim sredstvima a isti objekat mogli su naslijeđivat

njegovi potomci. Mukata je isključivo zakup za zemljište koje plaća zakupac, na kojem

je izgradio objekat sa vlasničkim pravima samo za objekat.

Esad Hrvačić u svom radu pod naslovom “Mogućnosti ponovnog uspostavljanja

mukata u pravnom sistemu u BiH” navodi probleme i gubitke za vakuf zbog

nerazumjevanja principa podijeljenog vlasništva. Naime, mukata vakuf jeste davanje

vakufskog zemljišta pod zakup nekoj osobi da bi na njemu izgradila objekat uz plaćanje

kirije. Tako zakupac postaje vlasnik objekta, ali ne i zemljišta. Dolaskom austrougarske

uprave u BiH u gruntovnice se upisuje zakupac kao vlasnik i zemljišta, kao i objekta na

njemu. Zbog negativnih posljedica za vakuf autor navodi neke od mogućnosti uvođenja

mukate u pravni sistem države.

Mr. Senad Ćeman u radu “Ekonomska opravdanost mukate” govori o interesima i

rizicima vakufa kao zakupodavaca kod mukata vakufa kao i interesima i rizicima

investitora kao zakupaca kod mukata vakufa. Ekonomska opravdanost kod vakufa ili

investitora je u dobroj mjeri upitna, posebno kada je riječ o vakufima. Od austrougarske

uprave pa sve do danas poznato je da državno pravni sistemi idu na štetu vakufa.

Međutim autor navodi i neke pozitivne primjere u davanju mukata vakufa u zakup.

Rad prof. dr. Ismeta Bušatlića “Iznajmljivanje vakufa vakufu – vakuf na vakufu”

govori o primjerima osnivanja vakufa na vakufu kada se na praznim prostorima jednog

vakufa gradi objekat ili objekti drugog vakufa, naprimjer podizanje po vakuf korisnih

dućana a sve s razlogom očuvanja ili unapređenja postojećeg vakufa s obavezom

plaćanja mukata starom vakufu.

U Zborniku radova o vakufima imamo i rad dipl. el. ing. Mustafe Vatrenjak,

mutevelije Gazi Husrev - begovog vakufa u Sarajevu pod nazivom “Idžaretejn i mukata

zakupi Gazi Husrev-begovog vakufa” kao i rad mr. Nusreta Kujrakovića “Zakupnine

vakufa begovske porodice Gradaščevića i ostalih vakufa na području Sreza Gradačac iz

1933. godine”.

Rad Nusreta Kujrakovića govori o doprinosu vakufskih zakupnina u poboljšanju

života i životnog standarda Bošnjaka u mjestima tadašnjeg Sreza Gradačac odnosno

džemata u Gradačcu, Modriči i Srebreniku. Ovaj rad kako i sam autor navodi je prilog

historijografiji nekadašnjeg Sreza Gradačac.

U drugom dijelu Zbornika radova o vakufima imamo predstavljen rad dr. Sabire

Husedžinović “Valorizacija historijskih vrijednosti vakufnama grada Banja Luke sa

aspekta urbanog razvoja ovog grada stoljećima” kao i jedinog koji je prezentiran u Banja

Luci na tribini koju je zajedno sa Vakufskom direkcijom organizirao Medžlis Islamske

zajednice Banja Luka. Autorica se u svom radu poziva na veliki broj vakufnama neke

poznate a neke malo manje, ali donosi dobar pokazatelj koliko je institucija vakufa

imala uticaja na sam razvoj grada Banja Luke. Iz dokumentacije koje je autorica crpila

za svoj rad može se vidjeti koliko su vakifi imali uticaj u razvoju grada kroz brigu o

istom. Ova dokumentacija je vrijedna kako sama autorica navodi za čuvanje identiteta

našeg naslijeđa.


318

Treći dio ovog Zbornika radova pod nazivom “Uloga Gazi Turali-begovog vakufa

u razvoju gradova” čine radovi autora koji su učestvovali na okruglom stolu u Tuzli,

održanom 14. 06. 2012. godine. Organizatori ovog okruglog stola bili su Vakufska

direkcija i Medžlis Islamske zajednice Tuzla.

U tekstu pod naslovom “O urbanom razvoju Tuzle”, autora mr. Rusmira Djedovića

nalazimo kratak prikaz intenzivnog urbanog razvoja Tuzle od najstarijih vremena pa

do kraja osmanskog perioda. Autor govori o utvrdama-palankama kao historijsko-

urbanom jezgru grada, zatim gradskim mahalama koje se formiraju na obje strane

rijeke Jale. U trećem i četvrtom poglavlju ovoga rada pod nazivom Prigradske mahale i

Prigradska naselja govori o prostornim odvajanjima mahala odnosno naselja od

urbanog tkiva grada Tuzle. Na kraju rad govori o vakufima i njihovoj ulozi u urbanom

razvoju Tuzle. Tuzla je jedan od gradova u BiH koji ima najviše vakufa i vakufskih

sadržaja. Tako da krajem 19. i početkom 20. stoljeća Tuzla ima preko četrdeset raznih

vakufa.

Najznamenitiji tuzlanski fakif Turali-beg i njegovi potomci uvakufili su veliki broj

vakufa. Oni svojim brojnim urbanim sadržajem tipa džamije, mesdžidi, mektebi,

medrese, hanovi, dućani i drugi objekti daju značajan doprinos u urbanom razvoju

Tuzle.

Mr. Kemal Bašić je u radu Turali-beg i njegov vakuf dao je podatke o životu Turali-

bega, kao i podatke o njegovim potomcima i vakufima u Tuzli a i u drugim mjestima.

Doc. dr. Izet Šabotić govori o uzurpaciji imovine Turali-begovog vakufa u Tuzli.

Kao i u drugim mjestima u BiH tako i u Tuzli vakufi su bili izloženi stradanju. Vakufska

zadužbina doći će na udar posebno u drugoj polovini 20. stoljeća zbog raznih državnih

mjera kao što su agrarne reforme, nacionalizacija, eksproprijacije i slično. Svi ovi zakoni

imali su velikog uticaja u ekonomskom slabljenju Islamske zajednice, jer su ujedno

stvorili uslove za oduzimanje imovine odnosno vakufa. Na udaru među prvim u Tuzli

našao se i Turali-begov vakuf sa ogromnim zemljišnim posjedom i građevinskim

objektima. Autor navodi da uzurpacijom nekretnina Turali-begovog vakufa urušene su

brojne vrijednosti imovinskog, ali i kulturno-historijsko karaktera u Tuzli, pored samog

siromašenja Islamske zajednice.

Danas se može kazati da je Tuzla najvećim dijelom izgrađena na vakufskoj zemlji

odnosno Turali-begovom vakufu, a kao jedini Turali-begov vakuf koji je i danas sačuvan

je Turali-begova ili Poljska džamija.


319


STARA DŽAMIJA U PRILUKU – SUADIN STRAŠEVIĆ

(Prikaz)

Veliki autorski poduhvat poznatog

istraživača prošlosti naših prostora, dr. sc.

Suadina Straševića, ugledao je svjetlo dana

krajem 2014. godine. Naime, u izdavaštvu

JU Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona objavljena je knjiga

pod nazivom „Stara džamija u Priluku“. Knjiga je rezultat opsežnog

istraživačkog procesa, koji je rađen u

nekoliko cjelishodnih faza. U istom je

navedeni autor na osnovu temeljitih

terenskih istraživanja, proučavanja brojnih

bibliografskih jedinica i njihovim

kompariranjem sa podacima prikupljenim

bilježenjem usmenih predanja baštinika

prošlosti ovoga podneblja, došao do

historijske spoznaje o prošlosti stare

džamije u Priluku, selu u kome je i rođen.

Autor ovom publikacijom dolazi do brojnih novih spoznaja o prošlosti džamije u

Priluku, na osnovu istih dolazi i do zaključka o porijeklu šejha El-Hasana, jednog od dva

vakifa džamije u Priluku. Ističe se da je šejh El-Hasan, zapravo Derviš Hasan, tuzlanski

kapetan, sin Šerif Topal Osman-paše, čuvenog bosanskog vezira i velikog vezira

Osmanskog carstva. Ovaj podatak, kao jedna nova spoznaja, zaslužuje nadasve posebnu

pažnju.

Osim ove publikacije, rezultat istraživačkog procesa i velikog entuzijazma autora

dr. sc. Suadina Straševića jeste i to što je stara džamija u Priluku proglašena

nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U ovom nastojanju, autoru je pomogao

stručni tim Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno - historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona i konačno Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i

Hercegovine, Sarajevo. Prirodno-graditeljska cjelina – drvena džamija u selu Priluk,

općina Živinice, proglašena je nacionalnim spomenikom na 59. sjednici Komisije

održanoj od 06. do 08. novembra 2013. godine.


320

Knjiga „Stara džamija u Priluku“ pisana je na 118 strana, štampana u 500

primjeraka. Na samom početku nalaze se uvodne napomene na bosanskom, arapskom,

turskom, engleskom i njemačkom jeziku, te sažetak na engleskom i arapskom jeziku.

Potom dolazi „Slovo o Vakifu“ u kojem autor o prošlosti prilučke džamije i njenih vakifa

donosi vlastite stihove.

Vrata procesa izlaganja u ovoj knjizi, autor otvara uvodom (str. 9-12).

Predstavljene su osnovne historijsko-geografske karakteristike naselja Priluk, općina

Živinice. Autor svojim rečenicama naglašava emotivnu, domoljubnu, zavičajnu i svaku

drugu privrženost džamiji u Priluku. Navodi da je dugi niz godina radio na

dokumentovanju, istraživanju i publikovanju saznanja o staroj džamiji u Priluku.

Istraživanje historije Stare džamije u Priluku, započeo sam upravo iz same džamije,

riječi su autora koji je nakon što je temeljito istraživao i sagledao svaki detalj enterijera

i eksterijera džamije, krenuo na put čiji su rezultati pretočeni upravo u ovu knjigu.

Knjiga Stara džamija u Priluku sastoji se od četiri poglavlja a svako poglavlje od

više sekcija.

I. Historija jednog nastojanja, (13-22)

Dr. sc . Suadin Strašević u ovom poglavlju objašnjava koji su to koraci i faze dovele

do toga da Stara džamija u Priluku bude proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i

Hercegovine. Sve je počelo iz Priluka, od razgovora koji je proveo s predstavnicima

džemata Priluk i podrške koje je od istih dobio, do dopisa JU Zavodu za zaštitu i

korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, od 17. juna

2013. godine.

Dalje je uslijedio angažman Zavoda koji je konsultujući autorovu molbu i svoja

dosadašnja saznanja, već 11. jula 2013. godine uputio dopis/urgenciju Komisiji za

očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, za pokretanje postupka

proglašenja nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U dopisu Zavod navodi sve

kulturno-historijske vrijednosti stare drvene džamije iz 1735/36. godine, ali i

cjelokupni harem s starim nišanima i stablima hrasta, ukazavši da se radi o vrijednom

kulturno-historijskom, graditeljskom, ali i prirodnom području.

Sljedeća faza koju autor postupno opisuje jeste terenski rad Komisije za očuvanje

nacionalnih spomenika u Priluku 25. oktobra 2013. godine. Na terenu su bili Mirzah

Fočo i Hazim Numanagić, predstavnici Komisije, Sarajevo, Benjamin Bajrektarević,

Rusmir Djedović i Tijana Veljković, predstavnici Zavoda, Tuzla, predstavnici medija,

džemata i naravno sam autor ove publikacije dr. Strašević. Svoje zadovoljstvo nakon

terenskog rada s Komisijom dr. Strašević opisuje u tekstu: Tog dana, iako sam naporno

radio s Komisijom, mogao sam na licima Prilučana, uočiti ponos i sreću. Bio sam ganut do

suza. Čuvamo džamiju. Tada sam razmišljao, tri stoljeća unatrag. Preživjela je više velikih

ratova, brojne revolucije i previranja, razne političke sisteme. Na koncu i carstva su


321

nastajala i nestajala; džamija je bila tu, zahvaljujući brojnim generacijama

Prilučana...(18.)

II. Proglašenje Stare drvene džamije u Priluku nacionalnim spomenikom Bosne i

Hercegovine, (23-30)

U ovom dijelu knjige autor predstavlja detalje o samom činu proglašenja Stare

džamije u Priluku nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine te iznosi reakcije koje

su uslijedile po tom pitanju. Od svojeg zadovoljstva postignutim, preko zadovoljstva

džematlija Priluka, do intervjua za sredstva informisanja.

Na 59. sjednici Komisije održanoj od 06. do 08. novembra 2013. godine, donesene

su odluke o proglašenju petnaest dobara nacionalnim spomenikom Bosne i

Hercegovine. Među njima je bila i prirodno-graditeljska cjelina – drvena džamija u selu

Priluk, općina Živinice.

Autor navodi faksimil svojih intervjua koje je netom po proglašenju dao za

štampu (Dnevni avaz i Preporod).

III. Prilučka džamija i njezini vakifi šejh Hasan i šejh Mustafa, (31-84)

Izlaganje u ovom poglavlju autor započinje deduktivno i hronološki. Naime prvo

donosi podatke Adema Handžića o naselju Priluk iznijete u djelu Tuzla i njena okolina u

XVI. stoljeću. Autor ističe i da koliko je u nauci do danas poznato da se Priluk u

historijskim izvorima prvi put pominje 1533. godine.

Historijski kontekst, vrijeme i okolnosti, u kojem je sagrađena džamija u Priluku,

iznijeti su historijski podaci da je Priluk u vrijeme izgradnje džamije 1735/1736. bio

dijelom Tuzlanske kapetanije. Tadašnji kapetan bio je Derviš Hasan-beg, sin Topal

Osman-pašin.

Činjenice iz života Tuzlanskog kapetana Derviša Hasana-bega, pored brojnih

podataka u ovoj sekciji navodi se da je tuzlanski kapetan ratovao pod Ozijom 1737.

godine, gdje je i bio zarobljen. Također, govori se o vremenu buna u Bosni, o buni

seljaka Tuzlanskog kadiluka 1747. godine, u kojoj je na strani bundžija bio i sam

kapetan.

Vakifi džamije u Priluku. U ovoj sekciji autor komparativnim metodama, analizom

i sintezom dolazi do zaključka da je tuzlanski kapetan Derviš Hadži Hasan-beg vakif

Stare džamije u Priluku. Drugi vakif jeste Mustafa, šejh iz tuzlanske tvrđave. Autor je za

početak procesa istraživanja i dokazivanja ove premise imao samo epitaf sa Stare

džamije (prijepis – transkript u djelu Madžide Bećirbegović) u kome je navedeno da su

graditelji džamije šejh Hasan i šejh Mustafa, a godina izgradnje 1735/36. Strašević

prilikom dokazivanja ove teze, izmeđuostalog ide od džamije i nišana u Priluku, do

nišana u haremu Jalske džamije u Tuzli te Alifakovcu u Sarajevu.

Razmatranje činjenica iz Tuzlanskog hagiološkog kataloga, Dobri evlije, šejh

Hasan-beg i šejh Mustafa, Vakifi. U katalogu je nabrojano 26 Dobrih – evlija, a njih 7 je


322

vezano za Tuzlu. Tu se spominju i vakifi džamije u Priluku, šejh Mustafa efendija i derviš

Husejn (>Derviš Hasan).

Kratki uvid u zemljišne posjede Tuzlića, potomaka Derviša Hadži Hasana-bega

(šejha Hasana), tuzlanskog kapetana. Radi se o carskom hasu u naselju Poljice

(Lukavac), nedaleko od Priluka. Ističe se da je hasom, kao emin upravljao Derviš Hasan-

beg, a poslije njega čuvena familija Tuzlić.

Stara drvena džamija u Priluku u djelu Madžide Bećirbegović, U poznatom i

vrijednom djelu Madžide Bećirbegović Džamije sa drvenom munarom u Bosni i

Hercegovini iz 1990. godine obrađena je i ova džamija u Priluku. Autorica je prva dala

potpunije podatke o džamiji u Priluku, njen položaj, opis, tlocrt, tarih i drugo što je bilo

značajno da se istraživanje nastavi i obogati.

Tarih o izgradnji Stare džamije u Priluku i imami džamije. Dr. Strašević ističe

činjenicu da je natpis prepisao i preveo nekadašnji imam ove džamije Muharem

Abdihodžić, a M. Bećirbegović se u svojoj knjizi također poziva na ovaj prijevod. Autor

Strašević je došao do originalnog rukopisa iz pera efendije Abdihodžića i pomoću njega

izvršio rekonstrukciju nekoliko detalja iz prošlosti Prilučke džamije, izmeđuostalog

donosi imena imama ove džamije.

Otac vakifa Prilučke džamije šejha Hasana, Topal Osman paša. Dr. Strašević

pomoću podatka da je otac tuzlanskog kapetana vakifa i šejha Hasana, vezir Topal

Osman-paša, selo Priluk dovodi u direktnu vezu sa Portom i sultanom Mahmudom I.

Dalje daje biografske podatke Topal Osman-paše.

Stara džamija u Poljicu. U ovoj sekciji dr. Strašević donosi podatke o susjednoj

staroj džamiji u Poljicu, koja je bila umnogome slična ovoj u Priluku. Ističe da je džamija

sagrađena 1804/05. godine, a do temelja je izgorjela u požaru 1993. godine. Autor nam

donosi i imena nekoliko imama koji su službovali u Poljičkoj džamiji, govori o vakifu

džamije u Poljicu, Mustafa-begu i mogućnosti njegove povezanosti s vakifom džamije u

Priluku.

IV. Prilozi. (85-110)

Pisma. Poslije proglašenja džamije u Priluku za nacionalni spomenik Bosne i

Hercegovine, autor Strašević uputio je nekoliko pisama zahvalnosti, faksimile istih

donosi u ovom dijelu svoje knjige (pismo Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika

BiH i pismo Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

TK).

Predstavljanje nacionalnih spomenika u JU Turističko – ugostiteljskoj školi u Tuzli.

Dr. Strašević govori o predavanju koje je pripremio na temu Nacionalni spomenici u

kontekstu Bosanskohercegovačke državnosti, u okviru kojeg posebno predstavlja Staru

džamiju u Priluku.

Fotografije. Ova sekcija putem fotografija i objašnjenja istih, čitaocima i

baštinicima prošlosti, dodatno približava enterijer i eksterijer džamije u Priluku. Kao

autori fotografija potpisuju se: S. Mumić, H. Strašević i S. Strašević.


323

Na kraju knjige nalaze se recenzije koje potpisuju akademik prof. dr. Enver

Mandžić, mr. sc. Mirzah Fočo, mr. sc. Rusmir Djedović, mr. sc. Kemal Bašić i Edin

Vuković, prof. Potom slijedi popis korištenih bibliografskih jedinica, bilješka o autoru i

sadržaj.

Čitaocima, a posebno onima koji vole i baštine prošlost ovih krajeva, ali i cijele

Bosne i Hercegovine, još jednom toplo preporučujem da dođu u dodir s ovom

publikacijom i svim podacima koje ona pruža.

baŠtina - bastina.ba¡tina... · evans je 1875. godine proputovao kroz bosnu i hercegovinu, i o...

Documents