Naslov originala: The lnquisitor

Copvright © B. D. Benedikt, 200B.

Sva prava pridržana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo kojem obliku Hi bilo kojim sredstvom, elektroničkim ili mehaničkim, uključujući fotokopiranje i snimanje, ili bilo

kakvim informatičkim sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavača.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 643543

povi jesni roman

Zagreb, listopad 2OO7.

im

NAKLADNIK Centrum Lopašićeva 13

ZA NAKLADNIKA Manuela Božić

UREDNIK Željko Degoricia

LEKTOR Elidija Degoricia

GRAFIČKA PRIPREMA Centrum

TISAK

Copyright © B. D. Benedikt, 2006.

33.

inkvizitor

Poglavlje i

Došavši na poloţaj pruskog kancelara, Otto von Bismarck

je otpoĉeo s provoĊenjem agresivne politike protiv pruskog

glavnog rivala, Austrijskog carstva. Moto ovog politiĉara

ĉeliĉne volje, bio je da se samo pomoću "gvozda i krvi" mogu

ujediniti sva germanska podruĉja u jedno veliko njemaĉko

carstvo. Posljedice ove provokativne pruske politike, dovele

su 1866. do politiĉkih problema oko podjele Schleswig-

Holsteina i takozvanog "sedmotjednog rata" s Austrijom.

Strategiju ovog politiĉkog rata vrlo paţljivo i studiozno

pripremio je Bismarckov šef generalštaba, grof Helmuth von

Moltke. Ovaj metodiĉni pruski Junker proveo je nekoliko

godina u Americi, studirajući i biljeţeći razne strateške

novitete tamošnjeg graĊanskog rata i suvremene vojne

opreme. U Prusku se vratio s nekoliko tipova ameriĉkog

oruţja, koje je Kruppova vojna industrija usavršila i njime

opremila prusku vojsku. Jedno od mnogih neugodnih

iznenaĊenja koja su ĉekala samouvjerene i brojno moćnije

Austrijance, bile su nove Kruppove puške koje se se punile

šest puta brţe od zastarjelih austrijskih.

Trećeg srpnja 1866. u posljednjoj i odluĉujućoj bici kod

mjesta Koniggratz došlo je do potpune pobjede Prusa. Za

svega dvadeset prvih minuta, Pruski vojnici su pobili 10,000

Austrijanaca! Kancelar je cijelu bitku promatrao s obliţnjeg

brda, sjedeći na svom ogromnom konju. Brkati gorostas mrka

pogleda, obavijen tamnim plaštem koji je lepršao na vjetru,

neodoljivo je tog tragiĉnog dana podsjećao svoje ratnike na

legendarne heroje iz njemaĉkih mitova. Nisu ni slutili da

ustvari gledaju najvećeg njemaĉkog ujedinitelja.

b. d. benedikt

inkvizitor

Bilo je ĉetiri sata popodne, a nad krvavim bojnim poljem

valjali su se tamni olujni oblaci i plaviĉasta magla zagušljivog

dima od baruta i spaljene vojne opreme. Bismarck je sišao s

brda razgledati posljedice ove odluĉujuće bitke. U njegovoj

pratnji se nalazilo nekoliko štabnih oficira i delegacija od

dvadesetak vojnih i diplomatskih promatraĉa iz raznih

njemaĉkih vojvodstava i kraljevina. Kancelar je ovom gestom

ţelio da se oni osobno uvjere u "posljedice" koje oĉekuju one

još neodluĉne drţavice i kneţevine. Tog mraĉnog popodneva

bilo je jasno da nikakva sila volje ili oruţja neće sprijeĉiti ovog

ambicioznog Prusa i njegovog kralja Wilhelma od stvaranja

Velike Njemaĉke.

U delegaciji se nalazio i Alfred Knap, diplomatski savjetnik

pri dvoru kraljice Frederike, vladarke male, još neutralne

kraljevine Kelstein. Frederika je bila prava umjetnica hodanja

po nategnutoj ţici ratoborne pruske diplomacije. Do tada je

nisu uspjeli uvaliti u veće neprilike. Alfredu Knapu je ovo

bio prvi susret s grubom realnošću i tragiĉnim posljedicama

rata. Mada već u tridesetim godinama, ovaj visoki plavokosi

neţenja blagih smeĊih oĉiju i produhovljenih crta lica, nije do

tada sudjelovao ni u kakvim sukobima vojne prirode. Dvor

ga je unaprijedio u diplomatskog savjetnika zbog njegovog

visokog obrazovanja i iskustva s putovanja po zemljama Azije

i Dalekog istoka.

Humanist i idealist po prirodi, Alfred Knap je bio zapanjen

brutalnošću ovog masovnog pokolja. Dok je lagano koraĉao

izmeĊu mrtvih i teško ranjenih tijela, uglavnom mlaĊih ljudi,

bio je prisiljen na nos i usta staviti namirisanu maramicu jer

se sve jaĉe poĉeo osjećati neugodan zadah mrtvih, naroĉito

onih pobijenih prethodne noći. Dok je zanesen lagano hodao

izmeĊu razbacanih tijela, zaostao je iza ĉlanova delegacije.

Razmišljao je o besmislenosti ovog krvavog nasilja. Pitao

b. d. benedikt

inkvizitor

se koliko je ovaj krvavi sukob ostavio uplakanih sestara i

zaruĉnica, oţalošćenih ţena i majki, nezbrinute djece i starih

roditelja i nezavršenih planova. Razmišljao je kakva sila je

navela sve ove ljude u ratni sukob u kojem su uglavnom

imali šansu izgubiti dragocjeni ţivot, jedino stvarno

bogatstvo. Većinu su natjerale njihove vlade, dobrovoljce

ţelja za avanturizmom i uzbuĊenjem povijesnog dogaĊaja, a

plaćenike materijalni razlozi, jer Prusi su dobro plaćali strane

dobrovoljce.

Primijetivši kako mu jedan od teško ranjenih vojnika daje

slab znak rukom da priĊe, Alfred se uputi u tom pravcu i

ugleda mladića u austrijskoj uniformi koji se objema rukama

drţao za trbuh proboden bajonetom.

- Vode... - stenjao je nesretnik. - Dajte mi malo vode...

Alfred otvori ĉuturu s vodom koja mu je visila preko

ramena, podiţe mu mlitavu glavu i napoji ga.

- Neka vas Bog blagoslovi, dobri ĉovjeĉe - zajeĉi ranjenik

a oĉi mu se ĉudno izvrnuše.

Alfred ga lagano spusti na zemlju, zatvori mu prstima

oĉne kapke i prekriţi ga znakom kriţa.

Oslonjen na polomljeni toĉak uništenog topa, sjedio je u

povećoj lokvi krvi mlad oficir u uniformi pruske vojske. Cijelo

desno rame bilo mu je razneseno, vjerojatno artiljerijskim

zrnom ili eksplozijom vlastite municije.

- Gospodine, - zaĉu Alfred njegov slabi poziv.

On se uspravi i potraţi pogledom ranjenika. PriĊe mu i

nagne se bliţe njegovoj glavi kako bi ga bolje ĉuo.

- Vidim... dobar ste i poboţan ĉovjek... - obrati mu se teško

povrijeĊeni slabim glasom. - Gospodine, ne znam tko ste, ali

potrebne šu mi vaša ĉovjeĉnost i pomoć.

- Zovem se Alfred Knap - predstavi se ovaj. - Iz Kelsteina.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Onda vas je sigurno sam Bog poslao ovamo. I ja sam

dobrovoljac iz Kelsteina... Zovem se Wolf Krantz... Nemam

mnogo vremena, a ne mogu umrijeti dok vam ne povjerim

što mi pritišće dušu... Zato vas molim da me saslušate...

Mladić mlitavo spusti svoju zdravu ruku na trbuh.

- Oko mog struka nalazi se pojas s ušivenim novcem...

Oko tri stotine guldena... Uzmite ih sa sobom... Posjetite

barona Ritter von Lothara koji ţivi u malom gradiću zvanom

Grafing... na samoj našoj granici s Austrijom... Na njegovom

imanju naći ćete moju sestru Trudi, staru dvadeset godina...

Isplatite mu taj novac i oslobodite je! - zgrabi ga ranjenik za

ruku. - Obećajte mi da ćete to uĉiniti!

- Dajem vam svoju ĉasnu rijeĉ da ću uĉiniti sve u mojoj

moći - potvrdi ovaj.

Dok se ranjenik odmarao od priljeva naglog uzbuĊenja,

Alfred ga je prouĉavao iznenaĊen neobiĉnim zahtjevom. Duga

plava kosa bila mu se zalijepila za oznojeno lice opaljeno ljetnim

suncem i potamnjelo od barutnog dima. SmeĊe oĉi su mu se

primjetno gasile, ali on nastavi zadnjom snagom umirućeg:

- Moram vam sve reći prije nego umrem... Bit će mi lakše

otići s ovog svijeta... - jeĉao je teško ranjeni.

- Slušam vas, - hrabrio ga je Alfred.

- Ţivio sam grešnim i nepromišljenim ţivotom... U svojoj

uobraţenosti i sebiĉnosti, prokockao sam ne samo svoju ranu

mladost, nego i cijelo nasljedstvo mojih roditelja... Na kraju

sam na kartama zaloţio i moju mlaĊu sestru... Bio sam uvjeren

u svoju pobjedu, ali sam izgubio... I ĉast i jedinu sestru...

Molio sam tog seoskog plemića da je zadrţi na imanju kao

sluţavku i da je ne dira dok mu ne vratim dug... ili bar dok ne

napuni dvadeset jednu godinu, a to je kroz nekoliko tjedana...

Sudbina mi ni ovaj put nije bila naklonjena... izgubio sam

posljednju igru!

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred Knap ga je paţljivo slušao.

- I tako, Trudi je ostala sluţiti kod njega na imanju, a ja

sam se odmah prijavio u prusku vojsku... Dobro su plaćali

artiljerijske oficire... U tom pojasu je dio moje plaće... a

ostatak novca sam pokupio iz dţepova onih kojima više nije

potreban... Neka mi i oni i dragi Bog oproste...

Alfred se sjeti da on govori o mrtvim vojnicima.

- U pojasu je i pismena kopija mog ugovora s baronom...

Ne dozvolite mu da vas izigra... Još uvijek sam uvjeren da

me je te kobne noći prevario na kartama... Spasite mi moju

jadnu sestru i zamolite je da mi oprosti... Nisam siguran koliko

toĉno imam u tom pojasu... Ako sluĉajno nešto nedostaje...

preklinjem vas dodajte to za moju grešnu dušu i oslobodite mi

sestru od zle sudbine... Pomozite joj da poĉne novi ţivot...

Izgleda da se ranjenik jako umorio od rijeĉi i silnog

uzbuĊenja, jer uskoro izgubi svijest, a glava mu klonu na

stranu i on izdahnu. Alfred ga je kratko promatrao, onda se

naglo trţe i pogleda oko sebe. Primijeti kako mu iz daljine

rukom maše stari grof Leopold Koch, u ĉijoj pratnji se nalazio,

neka poţuri da im se pridruţi. Brzo je otkopĉao Wolfov vojni

opasaĉ i potraţio pojas s novcem. Odmah ga je napipao ispod

mladićeve krvave košulje i razvezao ga. Osjeti da je pojas

priliĉno teţak. Prije no što će ustati, Alfred ga brzo omota i

zaveţe sebi oko struka, pokrivši ga svojom kišnom kabanicom.

Tek tada se uspravio i krenuo u susret ostalima.

U blizini udari grom u veliko drvo, a uskoro se iz tmurnog

neba sruĉi na bojno polje pravi prolom oblaka. Dok je mokar

hodao, Alfred primijeti da mali potoci vode postaju sve

crveniji, od silne ljudske krvi prolivene tog dana. Njemu se

za trenutak uĉini da hoda po samom dnu Danteovog pakla.

- Gdje ste zaboga?! - upita ga Leopold prijekornim glasom

zabrinutog starješine. -1 zašto su vam ruke tako krvave?!

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred se tek tada zagleda u svoje okrvavljene šake.

- Pomagao sam jednom ranjeniku - brzo se snašao i poĉeo

trljati od kiše mokre ruke o svoju vojnu kabanicu.

U obliţnjem gradiću po imenu Horitz nalazio se štab u

koji se vratiše oko osam uveĉer. Tamo je u lokalnoj gostionici

Bismarck pripremio svom štabu i uglednim gostima skromnu

veĉeru. Ustvari je vješto iskoristio zgodnu priliku da im

poslije veĉere odrţi kratku lekciju o nacionalnom jedinstvu i

lojalnosti prema budućoj pruskoj Konfederaciji koja se upravo

kovala "gvoţdem i krvlju", njegovom omiljenom frazom. Te

veĉeri im je izmeĊu ostalog rekao:

' Gospodo, danas ste zajedno sa mnom bili svjedoci jednog

tragiĉnog ali povijesnog dogaĊaja. Od sada će neprijatelji

njemaĉkog ujedinjenja dva puta razmisliti prije no što se

umiješaju u njemaĉke drţavne ambicije. Vratite se vašim

vladarima i objasnite im prednosti ujedinjenja u jednu veliku

i moćnu federaciju. Upozorite ih na besramnu propagandu

neprijatelja njemaĉkih naroda, koji nas svim silama nastoje

zadrţati iskomadane i neujedinjene. Jer samo tako se velike

sile mogu igrati s malim, oslabljenim drţavama. TakoĊer

vas molim da ih uvjerite u moje osobno ime da Engleska,

Francuska i Austrija više ne predstavljaju ozbiljnu opasnost

našem budućem savezu. Ni vojnu ni ekonomsku!

Na kraju ih je sve zamolio da ostanu njegovi gosti još

nekoliko dana, kako bi svojim prisustvom posvjedoĉili

humani postupak pruske vojske nad pobjeĊenima. Svima

lakše ranjenima ukazana je nuţna pomoć, nakon ĉega su

otpušteni svojim kućama. Bismarck je naredio da se s bojnog

polja najprije iznesu samo pruski teško ranjeni vojnici, a

nakon toga je dozvoljeno austrijskom vojnom sanitetu da

pokupi svoje preţivjele vojnike i oficire. Austrijanci su svoje

beznadne ranjenike na mjestu ubijali metkom u grudi. S

b. d. benedikc

inkvizitor

bojnog polja je sljedećih dana bilo pokupljeno 13.760 mrtvih

vojnika. Ova krvava brojka teško je pogodila Alfreda Knapa

koji je iznad svega cijenio ţivot. I mada mu se ţurilo da što

prije napusti ovo grozno mjesto, morao je prikrivati svoja

prava osjećanja. Za razliku od njega, Leopold Koch je bio

prekaljeni vojnik i na sve to gledao statistiĉkim oĉima bivšeg

oficira.

Pred njihov polazak na put, Bismarck je pozvao starog

grofa i njegovog mladog pratioca u svoj štabni šator na

kratak razgovor. Po kancelarovom smrknutom licu moglo se

zakljuĉiti da je neraspoloţen. Pošto ih je pripremio jednim

dugim, prodornim pogledom, Bismarck oslovi Koha hladnim

tonom:

- Kao prvo, zahvalite se u moje ime vašoj kraljici na odredu

hrabrih dobrovoljaca koji su nam zaista dobro došli. Ali joj

ujedno i stavite do znanja da sam vrlo nezadovoljan njenom

odlukom da propusti potuĉene trupe generala Benedeka

preko vaših Alpa u Austriju!

Leopold Koch ga je slušao stisnutih usana.

- Upravo smo primili telegram da se Benedek vratio u

Austriju preko dijela vašeg teritorija. Krajnje bezobzirno s

vaše strane. Kakvi ste vi to neutralci?!

Nastupi duga, neugodna stanka. Shvativši da oni nemaju

pojma o ĉemu on govori, Bismarck im objasni:

- Shvativši pogubnost naših novih pušaka, Benedek je

naredio masovno povlaĉenje. Razbacani ostaci austrijske

vojske povukli su se pod zaštitom svoje artiljerije sve do

obala Elbe. Benedek je uspio tom prilikom pravim ĉudom

spasiti 180.000 svojih poraţenih vojnika. I mada nam se tog

dana ukazala jedinstvena prilika da zauvijek uništimo moćnu

vojsku Habsburga, mi smo se zadovoljili ovom velikom

politiĉkom pobjedom na domaćem frontu. Nadam se da će

b. d. benedikt

inkvizitor

ovaj poraz upozoriti Austrijance da se nikad više ne miješaju

u poslove ujedinjenja njemaĉkih teritorija!

Shvativši da zanijemjeli grof ne zna što da mu odgovori,

Alfred se ponudi opravdati kancelaru kraljiĉinu odluku:

-Ekselencijo, Njeno veliĉanstvo je takopostupilo vjerojatno iz humanitarnih, a ne politiĉkih razloga. Ne znam da li vam je poznato, naša kraljica je vrlo poboţna i produhovljena osoba. Ona vjerojatno smatra da su Austrijanci dovoljno potuĉeni i da sad treba spasiti ţivote onih preostalih paćenika.

- Da sam ih htio sve pobiti, mogao sam to uĉiniti na samim obalama Elbe! - odbrusi mu Bismarck ljutito. - Namjera mi je bila da im dopustim povlaĉenje, ali pod znatno teţim i poniţavajućim okolnostima. Ţelio sam da u ţurbi spašavanja svojih ţivota ostave ovdje bar svoju tešku artiljeriju. Te stvari su od velikog politiĉkog znaĉaja kada se kasnije s protivnikom utvrĊuje vojna šteta. Vaša kraljica mi svojom "humanom" odlukom nije u tome ni malo pomogla! Svejedno, - snizi on ton svog glasa, - zahvalite joj za pomoć u ljudstvu i upozorite je na ekonomske i druge posljedice odugovlaĉenja njene odluke da se pripoji federaciji. Pretpostavljam da vam je naše uvjete iznio grof Stainberg, moj ministar vanjskih poslova. Ţelim vam sretan put, gospodo!

Bismarck naglo usta od svog poljskog stola, što je ujedno bio znak da ih otpušta. Dvojica izaslanika mu se kratko nakloniše i poţuriše van.

- Hvala vam što ste mi onako vješto priskoĉili u pomoć - promumlja zabrinuti grof. -1 ja sam bio neugodno iznenaĊen kraljiĉinom odlukom. I premda razumijem njene razloge, bojim se da ona neće moći još dugo balansirati izmeĊu pruskih i austrijskih interesa. Kao što ste upravo ĉuli, Bismarck sve agresivnije zamjenjuje vještinu diplomacije otvorenim prijetnjama.

Alfred mu ne odgovori.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavl je 2.

Noć je bila kišna ali topla. Ĉetiri snaţna konja su laganim

kasom vukla udobnu zatvorenu koĉiju kroz mraĉna pruska

naselja. Iza njih je jahala pruska vojna pratnja od šest vojnika

koja ih doprati do prve ţeljezniĉke stanice. Sljedeći vojni

vlak bio je već postavljen na glavnom kolosjeku, spreman da

poĊe toĉno u ponoć. Dugu kompoziciju od dvadeset teretnih

vagona vukle su dvije snaţne lokomotive iza kojih se nalazio

jedini putniĉki vagon prvog razreda. U otvorenim teretnim

vagonima nalazila se vojna oprema, a u zatvorenima grupe

lakše ranjenih i otpuštenih vojnika. U osam odvojenih kupea

prvog razreda bili su smješteni viši oficiri. Za Koha i Alfreda

bio je rezerviran jedan od tih kupea.

Vlak je krenuo toĉno na vrijeme, što uvijek budni Alfred

uredno ubiljeţi u svoj notes. Već je zapazio da su vrijeme i

toĉnost igrali veliku ulogu u pruskim ekonomskim i vojnim

operacijama.

Dok se ljuljao zavaljen u udobnom sjedištu, Alfred Knap

je besciljno buljio u tamno vlaţno staklo prozora i intenzivno

razmišljao o znaĉaju Pruske vojne pobjede, Bismarckovog

govora, njegovog veĉerašnjeg upozorenja kraljici Frederiki i

ostalim dogaĊajima proteklih pet dana. Ovo mu je bila prva

posjeta Pruskoj i bio je više nego impresioniran njihovom

industrijom, organizacijom i općom disciplinom vojske i

stanovništva. Bismarck je takoĊer meĊu prvima shvatio

vaţnost transporta i bacio se na veliku izgradnju ţeljezniĉke

mreţe. U ovom ga je naroĉito podrţavao Moltke, koji je bio

svjedokom efektivnog prijevoza trupa tijekom ameriĉkog

graĊanskog rata. Linija kojom su se noćas vozili, protezala

se i preko teritorija Kelsteina, sve do austrijske granice. U

Hagenu se raĉvala prema Bavariji. Bila je to jedina ţeljezniĉka

b. d. benedikt

inkvizitor

veza male kraljevine sa svojim moćnim susjedima na sjeveru

i jugu.

Alfred spusti pogled s vlaţnog prozora na starog grofa

Leopolda Koha koji je premoren spavao opruţen na suprotnom

sjedištu. On se nesvjesno nasmiješi na starog plemića. Leopold

je bio njegov mentor i veliki prijatelj njegovog pokojnog

oca, nekadašnjeg upravitelja dvorskih štala. Prije nekih

tridesetak godina, Alfredov otac Adolf, spasio je Leopolda

od sigurne smrti. Tijekom jednog krvavog povlaĉenja grof

je bio teško ranjen, a njegov konj ubijen. Adolf Knap, tada

mladi ulaner, priskoĉio mu je u pomoć. Izvukao ga je ispod

mrtvog konja i posadio na svoga koji ga je u galopu iznio

van opasnosti. Koh mu to nije nikad zaboravio. Adolf je bio

nagraĊen ordenom za hrabrost i uskoro postao upravitelj

dvorskih štala. Poslije oĉeve smrti, Leopold koji nije imao

djece, brinuo je o njemu kao o svom vlastitom sinu. O svom

trošku upisao ga je na poznato beĉko sveuĉilište, s kojeg se

vratio s diplomom iz povijesti filozofije. Koh ga je poslije

toga dvorskim sredstvima poslao na studijsko putovanje po

zemljama Azije i Dalekog istoka gde je prouĉavao povijest i

religije tih naroda. Po povratku na dvor, Leopold koji je bio

osobni kraljiĉin sekretar, unaprijedio ga je u diplomatskog

savjetnika. Za uzvrat, on mu je sa zadovoljstvom pomagao u

sastavljanju kompliciranih izvještaja kraljici, zbog ĉega mu je

stari grof bio veoma zahvalan. I ovaj put na frontu je vrijedno

biljeţio svoja zapaţanja s bojišta u uvijek spreman notez.

Bujica njegovih misli zaustavi se za trenutak na više nego

ĉudnom susretu s mladim ranjenim oficirom, njegovim

zemljakom. Alfred je vjerovao u višu silu od ĉovjekove, pa

je smatrao taj susret sudbonosnim. Mnogi drugi bi se opasali

onim mladićevim pojasom i naprosto zaboravili njegovu

sirotu sestru, a novac potrošili. Ali ne i Alfred Knap. Još

b. d. benedikt

inkvizitor

tamo u toaletu gostionice, premjestio je pojas s novcem ispod

svoje košulje, a sada je osjećao kako ga taj pojas sve više steţe

i obavezuje. U mislima je raĉunao hoće li stići na vrijeme do

tog pograniĉnog gradića i spasiti Krantzovu sestru zle sudbine.

Po prirodi romantiĉar, Alfred je sanjario o savršenom svijetu.

Kad god je mogao, pomagao bi drugima, a kad god bi vidio

ili ĉuo za neku nepravdu, osjećao je neutoljivu ţelju da je

ispravi.

Dva dana kasnije vojni vlak se zaustavi na samoj granici.

Leopold i Alfred presjedoše u lokalni putniĉki vlak, a svega

šest sati kasnije, stigoše u Hagen, glavni grad Kelsteina.

Peron nove ţeljezniĉke stanice imao je ĉetiri kolosjeka i cijeli

bio natkriven ţeljeznom konstrukcijom. Pred stanicom su

unajmili koĉiju u kojoj Alfred zamoli grofa da ga ostavi ispred

njegovog stana.

- Sto sada namjeravate? - raspitivao se Leopold dok su

se vozili uskim, makadamom poploĉanim ulicama starog

grada.

- S vašim dopuštenjem, najprije bih se dobro naspavao

- reĉe Alfred.

' Znajte da vas ne krivim jer i sam jedva gledam. Nisu

ova duga potucanja po bojištima više za moje godine. Ĉim

se odmorite, navratite u moju dvorsku kancelariju da mi

pomognete oko izvještaja kraljici o našim zapaţanjima.

- Svakako, gospodine grofe - nakloni mu se Alfred.

- Onda... doviĊenja u petak - podsjeti ga Koh, dajući mu

na znanje da ima tri dana da se oporavi od dugog puta.

Alfred side ispred svoje zgrade s putnom torbom u ruci

i iz pristojnosti malo postoji ispred ulaza. Kada se koĉija

izgubila iz vida, okrene se i popne u svoj skromni stan koji

se nalazio u samom potkrovlju pansiona gdje je stanovalo još

troje sluţbenika samaca. Ušao je u sobu, spustio prtljagu na

b. d. benedikt

inkvizitor

pod i sjeo na krevet. Bacio je umoran pogled na svoj asketski

namješten stan od jedne velike sobe, omanje kuhinje i

kompletne kupaonice. Bila je to jedna od prvih modernih

zgrada s uvedenim plinskim osvjetljenjem, centralnim

grijanjem i uvijek vrućom vodom iz velikog podrumskog

bojlera.

Tako sjedeći dugo je o neĉemu razmišljao, onda se

poĉne polako izuvati i svlaĉiti. Wolfov pojas s novcem bio

je posljednji koji je otkopĉao. Ispraznio je njegov sadrţaj

na prekrivaĉ kreveta i prebrojao novac. Wolf se prevario u

iznosu. U pojasu se nalazilo više od 300 guldena u zlatu i

papirnatom novcu. Alfred izdvoji mali presavijeni papir i

zagleda se u njegov sadrţaj. Bio je to kratak ugovor o zajmu i

ulogu, potpisan od Wolfa i seoskog barona. Wolf se obavezao

da će mu isplatiti dug prije 21. roĊendana svoje sestre, a

baron se sloţio da je drţi na imanju kao sluškinju do tog

datuma. Nakon toga, baron zadrţava pravo da raspolaţe s

djevojkom prema volji. Ova klauzula se mogla višestruko

pravno tumaĉiti. Mada je u Kelsteinu bilo zabranjeno roblje,

bila je javna tajna da su bogati veleposjednici redovno spavali

s mlaĊim ĉlanovima svoje ţenske posluge. Ĉini se da je baš to

Wolf imao na umu kada je ugovorom ograniĉio barona da ne

dira djevojku do njenog 21. roĊendana.

Premoren od puta i svega što je tih dana proţivio, Alfred

se opere i presvuĉe u ĉisto rublje. Ĉim je legao i zaklopio oĉi,

uĉini mu se da tone na samo dno Atlantika. b. d. benedikt

inkvizitor

Probudio se rano idućeg jutra. Najprije se kroz prozor

zagledao u plavetnilo neba, onda zgrabio svoj dţepni sat da

provjeri vrijeme. Bilo je već prošlo sedam. Još sinoć je na

ţeljezniĉkoj stanici provjerio red voţnje i saznao da lokalni

vlak za Grafing polazi svakog dana u podne, a tamo stiţe oko

jedan i trideset. Skoĉio je iz kreveta, brzo se osvjeţio, obukao

i sišao na ulicu. Na obliţnjem štandu kupio je sendviĉ s

vurštom i bocu mlijeka i brzo se vratio natrag u stan. Sjeo je

za mali radni stol pored prozora i dok je u lijevoj ruci drţao

svoj skromni doruĉak i jeo, desnom izvadi iz ladice nekoliko

listova ĉistog papira. S bilješkama na stolu, poĉeo je sastavljati

nacrt Leopoldovog izvještaja kraljici.

Bio je to ustvari kratak, kronološki redosljed njegovih

metodiĉnih zapaţanja s pruskog fronta. Kada se vrati kući,

paţljivo će to prepisati ĉitkim rukopisom na memorandum

dvora, ĉije prazne listove je uvijek imao kod sebe. Zurilo

mu se završiti taj izvještaj, kako ne bi doveo starog grofa u

nepotrebne neprilike. A najviše mu se ţurilo zbog predstojeće

posjete baronu Lotaru, jer se 21. roĊendan Gertrude Krantz

opasno bliţio.

Oko dvanaest, odmah nakon ruĉka u susjednom hotelu,

Alfred se uputio dugim koracima u pravcu ţeljezniĉke stanice.

Nalazila se svega dva kilometra od njegovog stana i on odluĉi

da ne zaustavlja koĉiju. Poslije dugog sjedenja ova podnevna

šetnja dobro će mu doći. Vlak je već stajao na jednom od

perona. Imao je dovoljno vremena da kupi kartu i novine.

PronaĊe kupe prve klase u koji se popne i raskomoti.

Zavaljen u meko baršunasto sjedalo promatrao je kroz

prozor uţurbanost putnika na peronu i razmišljao o skorom

b. d. benedikt

inkvizitor

susretu s Wolfovom sestrom. U mislima je planirao kako

najbolje ispuniti obećanje njenom umirućem bratu. Brinulo

ga je hoće li mu baron uopće htjeti predati djevojku. Sto

da radi u tom sluĉaju? Dobro mu je bila poznata nadmenost

i gotovo neograniĉena moć lokalnog plemstva nad svojim

slugama i radnicima. Kada mu se uĉinilo da je došao na

originalnu ideju, Alfred malo odahnu i dohvati novine. Sat i

pol kasnije sišao je u Grafingu i pridruţio se grupi putnika

koji su pješice pošli prema obliţnjem gradiću. Tijekom

vješto zapoĉetog razgovora s jednim starijim ĉovjekom

Alfred je saznao da baron Lotar ţivi na svom poljskom

imanju, oko tri kilometra juţno od grada. Ĉovjek mu je

povjerio još nešto o bogatom baronu. Tako je saznao da

mještani baš nemaju o Lotaru neko visoko mišljenje. Da ga

neki smatraju "oportunistom", a drugi "zelenašem"! Dvorac

i imanje je naslijedio od oca koji je pomoću raznih prijevara

i financijskih makinacija došao do ogromnih posjeda,

uglavnom opljaĉkanih od naivnih graĊana.

Znaĉi, zakljuĉi Alfred u sebi, baron Lotar je dovoljno bogat

pa je postojala mogućnost i da mu odbije predati djevojku.

Ali ukoliko bi se on pojavio na njegovom imanju prema svom

u vlaku skovanom planu, Lotar bi moţda bio mekši. Stigoše

u mali grad od nekoliko poploĉanih ulica. Alfred ocjeni da

Grafing nema više od 3.000 stanovnika. Brzo je pronašao

ţandarmerijsku stanicu koja se nalazila u priliĉno zapuštenoj

ţuto oliĉenoj dvokatnici. Deţurni ţandar odmah ga najavi

šefu policije i uvede u skromni ured. Osim radnog stola, dvije

drvene stolice, visokog ormara za dokumente i kraljiĉine

slike na zidu, ništa drugo se unutra nije nalazilo. Ugledavši

elegantnog mladića na vratima, ĉovjek ljubazno usta od stola.

- Alfred Knap, - priĊe mu mladić i pruţi ruku. - Savjetnik

sam pri dvoru Njenog veliĉanstva.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Helmut Kesler, - rukova se šef policije s njim. - Izvolite

sjesti, gospodine Knap.

Alfred sjedne u stolicu pored stola. Nenaviknut na ovako

visoke posjete, Kesler sjedne za svoj radni stol sa zabrinutim

izrazom lica. Alfred ovo primijeti i odluĉi se posluţiti jednim

ovlaštenjem koje je dobio od dvora prije odlaska u Prusku.

Izvadio je papir iz unutarnjeg dţepa i pruţio ga Kesleru.

- Moja ovlaštenja! - reĉe kratko.

Kesler se zagleda u tekst u kojem se mole sve lokalne,

vojne i policijske vlasti na teritoriju Kelsteina da pruţe svaku

moguću pomoć Alfredu Knapu, diplomatskom savjetniku

pri dvoru Njenog veliĉanstva. Dokument je bio potpisan

od kraljiĉinog sekretara grofa Leopolda i ovjeren dvorskim

peĉatom. Kesler još jednom baci pogled na zlatom utisnut

drţavni grb na vrhu i vrati dokument Alfredu.

- Što mogu uĉiniti za vas, gospodine Knap? - upita ga s

duţnim poštovanjem.

- Ovdje sam s namjerom da posjetim lokalnog barona,

Ritter von Lothara, ali bih to ţelio uĉiniti u pratnji dvojice

vaših ţandara. Njihovo prisustvo mi je prijeko potrebno.

Sef policije se lagano uspravi u stolici, a na licu mu se

pojavi ĉudan, gotovo pakostan smiješak.

- Zar je gospodin baron nešto zabrljao?!

- Bojim se da vam ne mogu ništa više reći prije posjete

baronovom imanju - poigravao se Alfred njegovim ţivcima.

- U pitanju je vrlo povjerljiva dvorska stvar.

Izgleda da je šefa policije veoma kopkalo o ĉemu se radi,

jer se predusretljivo ponudi:

- Onda mislim da bi najbolje bilo da i ja osobno poĊem s

vama. Posluţit ćemo se našom policijskom koĉijom, a dvojici

ţandara naredit ću da nas prate na konjima.

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred mu se ponovo zahvali naklonom glave. Toĉno to je

potajno i priţeljkivao. Da se pojavi na baronovom imanju u

vaţnom stilu visokog vladinog sluţbenika.

- Mnogo vam hvala, gospodine Kesler! - uputi mu Alfred

konvencionalan naklon glavom. - Ĉim se vratim, napomenut

ću dvoru vašu ljubaznu suradnju!

Do baronovog imanja vozili su se prašnjavim seoskim

putem oko desetak minuta. Imanje je bilo veliko, a sastojalo

se od glavne zgrade sumnjive arhitekture i nekoliko

gospodarskih zgrada i štala.

* * *

Baron Ritter von Lothar je upravo spustio svoje ogromno

tijelo u fotelju za velikim stolom i poĉeo vezati bijeli ubrus,

kad se na vratima salona za blagovanje pojavi njegov stari

sluga Johan.

- Oprostite, gospodine - nakloni mu se on. - Na imanje

su stigla policijska kola s jednim vladinim sluţbenikom

koji vas ţeli odmah vidjeti. U pratnji gospodina je i naš šef

ţandarmerije s dvojicom naoruţanih konjanika.

Ovo je bilo neugodno iznenaĊenje.

- Baš sad, prije ruĉka?! - zapanji se baron.

- Da li da ih zamolim da priĉekaju dok ruĉate?

Prijedlog se uĉinio nepristojnim ĉak i nabusitom Lotaru

koji odbi prijedlog pokretom ruke.

- Jesu li naveli razlog posjete?

- Ne, gospodine.

- Uvedi ih - odobri baron mrzovoljno i odveza ubrus.

U salon uĊoše Alfred i Kesler koji se ljubazno nakloni

Lotaru, ali ostane stajati pored vrata. Lotar uspije s velikom

b. d. benedikt llfc«

inkvizitor

mukom uspraviti svoje glomazno tijelo i stati na klecave

noge. Bila je to ljudeskara od preko 120 kilograma. Shvativši

da domaćin ima problema s otvaranjem usta, gost mu se

odluĉi prvi predstaviti:

- Zovem se Alfred Knap, a savjetnik sam pri dvoru Njenog

veliĉanstva.

- Izvolite sjesti, gospodine Knap - ponudi mu Lotar svojom

mesnatom šakom. - Gospodine Kesler, - pozva on rukom

policajca, - molim vas pridruţite nam se!

Lotar priĉeka da se gosti smjeste za stol pa se skljoka

natrag u svoju veliku fotelju koja bolno zacvili.

- Mogu li vas neĉim posluţiti, gospodo?

- Najlepša vam hvala, - ljubazno mu se nakloni Alfred,

- vrijeme mi ne dozvoljava da se duţe zadrţim.

Lotar dade rukom znak svom slugi da moţe ići. Priĉeka da

se ovaj povuĉe i zatvori za sobom vrata pa pogleda radoznalo

u Alfreda.

- Ĉemu ili komu imam zahvaliti na tako visokoj posjeti?

- Jednom mladiću po imenu Wolf Krantz.

- Wolf Krantz?! - Lotar ga se nije mogao odmah sjetiti.

- Prije dvije godine igrali ste s njim partiju karata na kojoj

je izgubio 300 guldena. Budući da nije imao pri sebi toliki

novac, ostavio vam je u zalog svoju sestru, mladu djevojku

tada staru devetnaest godina.

- Ah, ta vucibatina! - sjeti se Lotar mladića.

- Ta "vucibatina", - nezadovoljno će Alfred, - borio se kao

naš dobrovoljac na strani Prusa i kao takav je hrabro poginuo

u posljednjoj bici kod Koniggriitza!

Lotar se ugrize za dugaĉak jezik.

- Zao mi je što to ĉujem - pokuša on ublaţiti svoj ispad.

Alfred bez ikakvog upozorenja izvadi iz putne torbe

b, d. benedikt

inkvizitor

vrećicu s novcem koju odveže i izruči sadrţaj pred zapanjenim

Lotarom.

- Vaš novac, gospodine - reĉe mu hladno.

Ovaj je kratko gledao u zlatnike i nekoliko krupnih

banknota, onda podiţe pogled na Alfreda.

- Otkud tom... tom momku toliki novac?

- Prusi su dobro plaćali vojnike, naroĉito artiljerijske

oficire.

- Wolf Krantz je bio artiljerijski oficir?! - nije vjerovao Lotar

svojim ušima. - Sad sam zaista zapanjen! Znate, taj momak

nije u našem kraju bio poznat kao neka solidna osoba ĉvrstog

karaktera. Pošto je prokockao cijelo oĉevo imanje, na kraju

je na kartama izgubio i sestru.

- Poznat mi je cijeli sluĉaj - potvrdi Alfred sluţbenim

tonom. - Ovdje sam po nalogu dvora da je preuzmem od

vas.

Lotar se našao u nezavidnoj situaciji. Kako sad objasniti

ovom vladinom ĉovjeku da se djevojka više ne nalazi na

njegovom imanju. Da je došao sam, on bi ga moţda nekako

smuljao, ali prisustvo policije mu se nije nikako sviĊalo.

Izgleda da je ovaj vraţji momak došao s nekim velikim

ovlaštenjima, zakljuĉi on mudro. Malo je prebirao debelim

prstima po rasutom novcu, onda obzirno pokuša:

- Otkud znate da mi Krantz ne duguje više od 300

guldena?

Alfred izvuĉe iz dţepa kopiju Wolfov og ugovora koju

stavi preko novca. Lotar spusti brz pogled na poţutjeli papir i

proguta knedlu.

- Molio bih vas sada da mi izruĉite djevojku - inzistirao je

Alfred sve hladnijim tonom.

- A hoće li mi dvor nadoknaditi kamate na ovaj dug i

b. d. benedikt

inkvizitor

dvogodišnje troškove njenog izdrţavanja?

- U vašem ugovoru s Krantzom jasno piše da će ona za

uzvrat ostati sluţiti na vašem imanju.

Lotar još jednom baci brz, ljutit pogled na papir, pa upita:

- A zašto je odjednom dvoru toliko stalo do tog sluĉaja?

Ako smijem znati, - nakloni se on Alfredu.

- Njen pokojni brat je u toku rata zaduţio vladu Njenog

veliĉanstva specijalnim uslugama - odvali Alfred.

- Bio je vaš špijun? - isceri se Lotar bezobrazno.

- Nisam to rekao! - odbrusi Alfred hladno.

- A ja bih se zakleo da je taj dripac bio spreman da za

novac uradi svašta!

- Budite sad ljubazni i dovedite nam djevojku! - oštro mu

ponovi Alfred.

Baron se tu okrene šefu policije koji je ukoĉen sjedio za

stolom.

- Sto vi, gospodine Kesler, kaţete na sve ovo? - prostrijeli

ga ljutitim oĉima. - Vi ste naš šef ţandarmerije, zar ne?

- Bojim se, ekselencijo, da su moja ovlaštenja u ovom

sluĉaju ograniĉena. Dvor ima prioritet u odluĉivanju ovakvih

sporova.

Ritter von Lothar brzo zakljuĉi da od njega ne moţe

oĉekivati nikakvu pomoć. Prokletstvo, psovao je u sebi. Da

li je moguće da će ga ta zgodna mala drolja na kraju izigrati.

A već se veselio kako će joj kroz dva tjedna podnijeti pod nos

ugovor s njenim bratom i pozvati je u svoj krevet. Ĉak je imao

namjeru i da je veţe i uzme na silu ako mu se usprotivi.

- Djevojka nije ovdje - prizna im na kraju. - U pritvoru

je tu gore u samostanu Svetog Augustina. Morao sam je

izruĉiti redovnicima da pokušaju iz nje istjerati Ċavla koji

ju je iznenada opsjeo. Najprije je pokušala pobjeći, a kada

b. d. benedikt

inkvizitor

smo je vratili i zatvorili u njenu tavansku sobu, fiziĉki me je

napala i udarila cipelom po glavi! - uhvati se on prstima za

bolno mjesto.

- Pitam se zašto vas je udarila! - pogleda ga Alfred krajnje

neprijateljski.

Ritter von Lothar odluĉi prešutjeti razlog djevojĉinog

bjekstva i udarca.

- O kakvom se to vraţjem opsjedanju radi? - interesiralo je

Alfreda.

- Noću se derala i vrištala pa sam poslao slugu da vidi

što joj je. Kada je ovaj provirio kroz kljuĉaonicu, ostao je

zapanjen scenom koju je ugledao. Vaša "štićenica", - isceri

se on zlobno, - gola je leţala na krevetu i vodila ljubav s

Luciferom! Derala se valjda od sladostrašća! Odmah sam

poslao po redovnike da je odvedu u samostan i istjeraju iz nje

Ċavla.

- Onako golu?!

- Pa... dok su oni stigli, drolja se već obukla.

Alfred se krajnjim naporom suzdrţa da ga ne ošamari.

Kratko ga je probadao oĉima, onda ustade od stola i upita:

- Ima li gospoĊica ovdje neke osobne stvari?

- Koje stvari?! - isceri se baron. - Ni haljina na njoj nije

njena! Johan! - doviknu on sluzi koji odmah proviri kroz

vrata. - Donesi iz Gertrudine sobe njenu torbu i predaj je

ovom gospodinu!

Alfred se poslovno nakloni Lotaru i bez rijeĉi napusti

salon. Kesler takoĊe klimnu glavom baronu i poţuri za

Alfredom. Ovaj ih nije udostojao ni ustajanjem iz svoje

fotelje. U predvorju priĉekaše da se Johan vrati iz tavanske

sobe i preda Alfredu neku staru platnenu torbu. Ovaj kratko

provjeri sadrţaj, pa ga upita: b. d. benedikt

inkvizitor1

- Jeste li to vi vidjeli devojku kako vodi ljubav s Ċavlom?

- Ne, gospodine. Vidio ju je jedan mladi sluga po imenu

Hans.

- Dovedite nam ga! - naredi mu Alfred.

Uskoro stiţe omanji nabijeni momĉić dvadesetih godina,

nervozno guţvajući u rukama svoj otrcani šešir.

- Vi ste vidjeli gospoĊicu Krantz kako vodi ljubav s Ċavlom?

- upita ga Alfred oštrim tonom isljednika.

Momak samo potvrdi glavom.

- Poći ćete sada s nama do obliţnjeg samostana. Potrebni

ste nam tamo kao glavni svjedok.

Hans otvori usta da nešto kaţe, ali ga Kesler izgura van

prije no što je uspio bilo što izustiti.

Pred samostan stigoše pola sata kasnije. Bila je to stara

kamena graĊevina iz 16. stoljeća, okruţena debelom ciglanom

ogradom. Dok su ĉekali da im neko otvori teška drvena vrata,

Kesler objasni Alfredu:

- Otac Simeon je nadstojnik ovog reda Jezuita. Samostan

je iskljuĉivo muški.

- Dovukli su mladu djevojku u iskljuĉivo muški samostan?!

- primijeti Alfred s nevjericom.

- Sto da vam kaţem, gospodine? - iskrivi Kesler lice u

grimasu.

Na malom prozorĉiću pojavi se lice mladog redovnika.

- Dobar dan, - prinese šef policije ruku svojoj šapki. -

Ovaj gospodin je došao po djevojku koja se nalazi pod vašim

nadzorom. Smjesta nas odvedite ocu Simeonu!

Umjesto bilo kakvog odgovora kaluder se kao sumanut

zatrĉa prema ulazu u glavnu zgradu. Nije imao vremena ĉak

ni zatvoriti prozorĉić na ulaznim vratima. Bio je to jasan znak

da ţuri nekog obavijestiti o iznenadnoj neţeljenoj posjeti.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Otvorite vrata! - naredi Kesler dvojici ţandara. - Ako

treba razvalite ih!

Jedan od ţandara provuĉe ruku kroz otvoreni prozorĉić i

bez problema napipa i povuĉe metalnu šipku kojom su vrata

bila iznutra zabravljena. Gurnu drvena vrata koja se širom

otvore. Sva ĉetvorica potrĉaše za redovnikom koji je iz sveg

glasa dozivao oca Simeona. Samo je mladi Hans ostao kod

ulaza ne znajući što da radi. Nadstojnik koji je ĉuo dozivanje

svog redovnika, istrĉa iz svoje kancelarije. U samom

predsoblju samostana suoĉi se s redovnikom i Alfredovom

pratnjom iza njega.

- Što se dešava?! - zagleda se svećenik u zadihanog

mladića.

- Ova gospoda... - dahtao je redovnik, - došli su... po onu

djevojku!

Otac Simeon pogleda u visokog Alfreda. -A

vi ste?!

- Gospodin je visoki sluţbenik Njenog veliĉanstva! -

poţuri mu Kesler objasniti. - Dvor ga je poslao ovamo da

smjesta odvede sa sobom gospoĊicu Gertrudu Krantz!

- Djevojka je opasno opsjednuta i nije u stanju nikud

putovati.

- A mi smo uvjereni u suprotno! - odbrusi mu Alfred. -

Ţelim je smjesta vidjeti!

- Zar dvor više ne priznaje zakonsku i vjekovnu suverenost

i autoritet Crkve nad svojim teritorijem? - pokuša Simeon

diplomatski.

- Nad djevojkom je poĉinjeno kriminalno djelo! - podsjeti

ga Kesler. - A zakon jasno nalaţe da se u takvim situacijama

Crkvene vlasti moraju povinovati istraţnim organima lokalne

policije! b. d. benedikt

inkvizitor

- O kakvom to kriminalnom djelu govorite, gospodine

Kesler?! - ljutnu se Simeon. - Gospodin Ritter von Lothar

nas je osobno zamolio da joj pomognemo!

- Gospodin Lotar više nema vlast nad djevojkom. Ona od

sada pripada jurisdikciji dvora. Zahtijevam je odmah vidjeti!

- ponovi Alfred još oštrije.

- Drţava se nema prava miješati u duhovne stvari Crkve!

Naš inkvizitor upravo vrši nad njom istragu i obred istjerivanja

Ċavla! Jeste li svjesni vaše odgovornosti ukoliko joj se nešto

dogodi?

- Zbog toga sam ovdje - mirno mu odgovori Alfred. - Da

se uvjerim da je djevojka zaista opsjednuta zlim dusima. I

ukoliko mi dokaţete da jeste, ostavit ću vam je na daljnju

brigu i smjesta se vratiti u Hagen.

Otac Simeon je opasno blijedio. On zakljuĉi da mu ne

preostaje ništa drugo.

- Slijedite me! - reĉe im bezvoljno i okrene se prema

susjednom zavojitom stepeništu koje je vodilo negdje duboko

u podzemlje zgrade.

SiĊoše u poveću memljivu prostoriju bez prozora,

osvijetljenu samo plamenom razbuktale vatre koja je

gorjela u kamenom kaminu i velikog svjećnjaka na stolu.

Masivni stol je bio prekriven crvenom ĉojom a jedan krupan

redovnik, oĉigledno crkveni inkvizitor, sjedio je pred debelom

otvorenom knjigom i nešto biljeţio. Ugledavši na ulazu grupu

nepoznatih ljudi, presta pisati i lagano usta od stola.

Kada mu se oĉi malo naviknuše na polutamu, Alfred

primijeti usred prostorije drveni stup uz koji je stajala potpuno

gola djevojka, ruku svezanih iza stupa. Preko oĉiju je imala

povezanu crnu maramu. Duga crna kosa neuredno joj je bila

rasuta oko umrljanog lica i oblih ramena.

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred grubo strţe sa stola crvenu ĉoju, a svjećnjak, knjiga

i mastionica popadaše na kameni pod. PriĊe djevojci ĉije

razgolićeno tijelo prekri platnom a onda joj odveza maramu

s oĉiju.

- Vi ste Gertruda Krantz? - provjeri blagim glasom.

Djevojka upravi u njega svoje suzne, zeleno-plave oĉi i

nijemo potvrdi glavom.

- Zovem se Alfred Knap - kratko joj se predstavi nepoznati.

- Došao sam vas osloboditi.

Alfred Ijutito pogleda u redovnika koji je uplašen stajao

uz kameni zid.

- Zar Sveta Stolica nije ukinula Inkviziciju i muĉenje

optuţenih još 1834.?!

- Mi nikog ovdje ne muĉimo! - branio se inkvizitor. -

Nova pravila istrage dopuštaju nam izvjesne mjere blaţeg

"nagovaranja" optuţenih heretika na saradnju i priznanje

krivice. Bez tog priznanja ne moţemo se moliti za oproštenje

i spas njihovih grešnih duša.

- A što je to "zgriješila" ova nesretna djevojka? - upita

Alfred.

- Dopustila je da je Ċavao potpuno opsjedne. Jedva smo

je dovukli ovamo u histeriĉnom stanju. Zar vam gospodin

Lotar nije rekao kako je do ovog došlo?

- Da, rekao je. Navodno je vodila ljubav s Luciferom.

- Kako to mislite "navodno"? - umiješa se otac Simeon

Ijutito. - Ĉinila je to pred svjedokom, jednim mladim slugom

s grof ovog imanja!

- Molim vas dovedite ga ovamo - pogleda Alfred u jednog

od ţandara koji se odmah okrene i poţuri van.

Alfred poĉne odvezivati djevojci ruke.

- Da sam na vašem mjestu, ne bih to radio! - upozori ga b. d. benedikt

inkvizitor

Simeon. - U djevojci se još uvijek nalazi Ċavao!

- Ne u njoj, oĉe! - isceri mu se Alfred. - Oko nje su Ċavli!

Shvativši da stranac cilja na svećenstvo, Simeon se brzo

dva puta prekriţi.

- Neka vam dragi Bog oprosti! - promumlja on.

- Meni će nekako i oprostiti, ali ne znam što će reći

vama!

Razvezujući ĉvor na konopcu kojim su joj ruke bile vezane,

Alfred se malo iskrivi i tiho joj šapne na uho:

- Oprostite mi što vas ovo pitam, ali vrlo mi je vaţno ĉuti

od vas jeste li još uvijek djevica?

Gertruda ga je zbunjena promatrala. Nije joj bilo jasno

zašto joj ovaj gospodin postavlja takvo pitanje. Ona potvrdi

glavom, a suze joj potekoše niz lice. Alfred vrati pogled na

konopac i odjednom raširi zjenice. On s uţasom primijeti

da su djevojĉina gola leĊa sva išarana od udaraca štapom ili

biĉem.

- Tko vam je ovo uĉinio?! - procjedi on kroz stisnute

zube.

- Gospodin Lotar je naredio sluzi da mi udari deset šiba jer

sam ga odalamila cipelom po glavi.

Dok je Gertruda stajala pored stupa stiskajući platno

preko golih grudi koje su joj se uzbuĊeno nadimale, u podrum

se spustiše ţandar i mladi Hans. Alfred priĊe mladiću i uputi

mu jedan krajnje neprijateljski pogled.

- Vi ste ovako divljaĉki išibali ovu jadnu djevojku?!

Hans je kratko šarao unezvjerenim oĉima po prisutnima,

onda promuca:

- Morao sam, gospodine... Baron Lotar mi je naredio i

cijelo vrijeme stajao pored mene... Da sam odbio, najurio bi

me s posla!

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred ga ostavi i stade pored djevojke koja je drhtala od

straha i iscrpljenosti.

- Reĉeno mi je da ste vi svojim oĉima vidjeli ovu djevojku

kako vodi s Ċavlom ljubav - fiksirao je Alfred oĉima mladog

slugu. - Je li to istina, ili vam je gospodin Lotar i to naredio

da kaţete?

- Istina je, gospodine - promuca Hans neuvjerljivo. -

GospoĊica je strašno vikala i lupala na vrata svoje tavanske

sobe, pa me je njegovo gospodstvo poslalo da provjerim što

se gore dešava.

- Je li to istina? - pogleda Alfred u Gertrudu.

- Istina je - potvrdi ova tiho. - Poslije pokušaja bjekstva

istukli su me i zatvorili u moju tavansku sobu bez vode i

hrane. Poslije tri dana uhvatila me panika i poĉela sam

vrištati i dozivati u pomoć.

- Sto se zatim desilo? - pogleda Alfred u Hansa.

- Popeo sam se na tavan i provirio kroz kljuĉanicu - nastavi

momak. - Od prizora koji sam ugledao, koţa mi se najeţila!

- Ispriĉajte nam to - bodrio ga je Alfred.

- Pa... - mucao je sluga, - vidio sam gospoĊicu kako gola

leţi na krevetu, a sotona je kleĉao izmeĊu njenih nogu i...

-1?! - nije mu Alfred dao da prestane.

- I... tako su vodili ljubav... ona je vrištala od...

zadovoljstva.

- Je li i to istina? - ponovo Alfred pogleda u djevojku.

- Ni jedna rijeĉ, gospodine! - odbi ona glavom.

Alfred je kratko promatrao Hansa, pa mu poruĉi smrtno

ozbiljan:

- To je vrlo teška optuţba i ako je istinita, onda se ovoj

djevojci mora hitno pomoći. MeĊutim, ukoliko se ispostavi

da ste vi to sve izmislili, onda vas oĉekuje ne samo gubitak

b. d. benedikt

inkvizitor

posla na baronovdm imanju, nego i vrlo neugodna robija s

teškim radom! Na nama je sada da ustanovimo tko od vas

dvoje govori istinu a tko laţe.

- A kako gospodin misli da je to izvodljivo? - nervozno će

otac Simeon.

- To je ustvari vrlo jednostavno - objasni mu Alfred.

- Zamolit ćemo šefa policije da nam odmah dovede ovamo

jednog od gradskih lijeĉnika da je pregleda.

- Ne razumijem, - zbuni se otac Simeon. - Kakve veze ima

lijeĉnik s istjerivanjem Ċavla?

- Kako ne razumijete? - tiho će Alfred. - Ako je istina što

ovaj mladić tvrdi, onda djevojka više nije djevica!

Sve ovo je s napetom paţnjom promatrao Kesler. Ono što

njemu nije godinama bilo dozvoljeno, ovaj momak s dvora

sreĊivao je bez problema i neviĊenom vještinom. Alfred

ostavi Gertrudu i priĊe vrlo blizu Hansa kojem se unese u

blijedo lice.

- Ali ako lijeĉnik utvrdi da je optuţena još uvijek djevica,

- nastavi on prijetećim tonom, - onda ste i vi i vaš gazda i ovi

redovnici ovdje u grdnoj neprilici!

Hans se vidno tresao, a poĉne paniĉiti i otac Simeon.

Jednog trenutka mladi sluga potrĉa u pravcu djevojke pred

kojom se baci na koljena sklopljenih šaka.

- Oprostite mi! - molio je za milost. - Na sve me natjerao i

nagovorio gospodin Lotar kako bi vas kaznio i malo omekšao,

kako je rekao! Platio mi je deset guldena i zaprijetio da će

me najuriti s posla ako odbijem svjedoĉiti! A molim vas da

mi oprostite i što sam vas onako gadno išibao! Nisam imao

izbora!

Alfred se zagleda u sve bljeĊeg Simeona ĉije se ruke poĉeše

vidno tresti. Jer ako je djevojka laţno privedena, onda je i

obred egzorcizma bio ilegalan.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Gospodine Kesler, uhapsite ovog mladića i zatvorite ga

do suda, ali ne zaboravite napomenuti sucu da se iskreno

pokajao, priznao svoju grešku i ispriĉao se svojoj ţrtvi.

Sef policije pomogne Hansu stati na klecave noge. Izvede

ga van u pratnji dvojice svojih ţandara.

- Gdje se nalazi vaša roba? - pogleda Alfred u djevojku.

- U mojoj ćeliji - reĉe ona i uputi se poluotvorenim

ţeljeznim vratima.

Dok ju je ĉekao, Alfred je prouĉavao trojicu problijedjelih

kaluĊera. Ovi su šutjeli opsjednuti najcrnjim mislima.

- Imam jedan prijedlog za vas - prenu ih Alfredov glas.

- Ja ću prešutjeti pred kraljicom neke ruţne detalje, a od vas

zahtjevam obećanje da se ovo više neće ponoviti. Ne znam

koliko vam je baron Lotar darivao za djevojĉino "lijeĉenje",

ali to ću prepustiti vašoj savjesti. Gledajte zadrţati ovaj nemio

dogaĊaj u tajnosti. Narod vam još uvijek ne moţe zaboraviti

vašu krvavu inkviziciju tijekom koje ste na smrt izmuĉili a

onda ţive spalili desetine tisuća neduţnih.

Otac Simeon ga je probadao oĉima prepunim mrţnje.

Gertruda se vratila obuĉena u haljinu sumnjive ĉistoće,

podrapanu na nekoliko mjesta. Alfred je uhvati za ruku

i povede prema kamenom stepeništu. Dok su se penjali,

Gerturda se od slabosti zanosila i spoticala. Tek vani, pored

policijske koĉije, djevojka se konaĉno usudi upitati svog

spasioca:

- Gospodine, kako ste doznali za mene? Nikad vam se neću

moći dovoljno zahvaliti što ste me oslobodili ovog pakla!

- Vašem bratu Wolfu zahvalite. On me je poslao da vas

preuzmem od Lotara i da mu vratim dug. Od barona sam

saznao da ste dovedeni ovamo kako bi vas izlijeĉili od Ċavla

koji vas je navodno opsjeo.

b. d. benedikt

inkvizitor

Djevojka ga je gledala kao kroz maglu, onda ĉudno izvrne

oĉi i izgubi svijest. Alfred ju je u posljednjem trenutku uspio

rukama zadrţati da ne padne na zemlju. Drţeći je u naruĉju,

on se okrene Kesleru za pomoć. Ovaj ude u koĉiju i pomogne

mu poloţiti djevojku preko sjedišta. Na drugo sjedište

smjestiše se njih dvojica, a Hans je koraĉao izmeĊu ţandara

na konjima.

Kada je Gertruda konaĉno došla sebi, našla se opruţena

na sjedištu koĉije. Pribravši se malo sjedne i zagleda se u

dvojicu muškaraca na suprotnom sjedištu koji su je zabrinuto

promatrali. Onaj nepoznati gospodin u civilu drţao je na krilu

njenu platnenu torbu.

- Sto se desilo? - upita ih mekim, slabim glasom, pa nastavi:

- Gdje je moj brat? Zašto nije s vama?

- Sve ću vam kasnije objasniti. Bojim se da se od uzbuĊenja

opet ne onesvijestite.

- Onesvijestila sam se od slabosti - ispravi ga ona tiho.

- Nisam ništa jela već pet dana.

- Pet dana vam nisu dali jesti?! - zapanji se Alfred.

- Tako je gospodin Lotar ĉesto kaţnjavao neposlušnu

poslugu. Rekao je da će me glad omekšati i uĉiniti poslušnijom.

A istom metodom koriste se i svećenici u onom samostanu.

Davali su mi samo vodu. Stalno su mi ponavljali da ću dobiti

jelo ĉim priznam svoj grijeh.

Alfred pogleda u Keslera kojem bijaše neugodno. Jer

mada je on bio šef policije i znao za mnoge zlouporabe prema

lokalnoj posluzi i poljskim radnicima, zakon tog vremena nije

mu dozvoljavao da se u njih miješa bez prijave. A ukoliko bi

se netko ohrabrio i poţalio mu se, to je znaĉilo automatski

gubitak posla, odnosno izvora prihoda. Bio je to isprobani

feudalni sistem izrabljivanja kojim se lokalno plemstvo

vjekovima sluţilo u zlouporabi svojih radnika i sluţbenika.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Kako je do svega ovog došlo? - vrati Alfred pogled na

djevojku. - Zašto ste bjeţali?

- Uhvatila me panika - prizna ona tiho. - Što se moj

dvadesetprvi roĊendan više pribliţavao, to me je baron sve

ĉešće podsjećao na ono što me uskoro ĉeka. A ja nisam mogla

ni zamisliti tu situaciju, a kamoli je podnijeti!

- U ugovoru izmeĊu barona i djevojĉinog brata, - objasni

Alfred Kesleru, - pisalo je da baron zadrţi njegovu sestru kao

sluţavku dok mu ne vrati dug, ili bar da je ne dira dok ne

napuni 21 godinu.

-Ali barona je poĉelo izdavati strpljenje,- nastavi Gertruda,

- pa je prije pet dana pijan banuo u moju tavansku sobicu i

tamo me pokušao napastovati. Branila sam se cipelom kojom

sam ga dobro odalamila po onoj velikoj, praznoj glavi! Johan

me je dolje zadrţao i baron je onda naredio Hansu da me za

kaznu išiba i zatvori u moju sobu na tavanu.

Alfred uputi Kesleru upitan pogled, a ovaj nemoćno raširi

ruke.

- Što ja tu mogu, gospodine! - pravdao se šef policije. -

Baron Lotar je vlasnik svih većih trgovina i poljoprivredne

industrije u Grafingu. Od njegove dobre ili loše volje ovise

sudbine stotinu sluţbenika i radnika. Da ne spominjem moju

osobnu, jer se bez njegovog odobrenja ne moţe nominirati

ni šef ţandarmerije. Zbog svega toga sam primoran da i

njemu i mnogim drugim moćnim graĊanima progledam kroz

prste. Kada sam nedavno uhapsio nasilnika koji je pretukao

svoju ţenu i maloljetnog sina koji je branio majku, Lotar me

izgrdio i zamalo otpustio. Upozorio me je da se ne miješam u

obiteljske probleme graĊana.

Alfred primijeti sa zadovoljstvom da je Kesler "preskoĉio"

Lotarevu titulu.

- Moţda nije lijepo od mene ovo reći, ali taj gospodin zaista

b. d. benedikt

inkvizitor

ne zasluţuje titulu barona. Na nesreću, ona je nasljedna. Kod

kuće imam mladu kćer staru 16 godina i zato mogu zamisliti

kako se osjećala ova jadna djevojka.

- Razgovarat ću o svemu ovom sa sekretarom dvora i

napomenuti mu vašu beskrajnu ljubaznost i suradnju - obeća

mu Alfred krajnje nezadovoljan situacijom u provinciji. -

Mislim da je naša drţava spremna za neke ozbiljne zakonske

reforme. Predloţit ću da se policiji odobre veća ovlaštenja, a da

šefove bira graĊanstvo, a ne korumpirano plemstvo. A ukoliko

vam baron Lotar sluĉajno zaprijeti ili vas pokuša otpustiti zbog

ovog sluĉaja, smjesta doĊite u Hagen i posjetite me.

Alfred mu pruţi svoju podsjetnicu s grbom dvora

otisnutim u zlatu. Sef policije paţljivo pohrani podsjetnicu u

svoj novĉanik.

- Kako se osjećate? - pogleda Alfred u iscrpljenu djevojku.

- Hoćete li biti u stanju putovati?

- Bit ću ako mi kupite nešto za pojesti, jer umirem od

gladi!

Na ţeljezniĉkoj stanici Alfred je kupio dvije karte prvog

razreda dobro znajući da će se vjerojatno voziti sami u kupeu.

U to vrijeme prvi razred je koštao ĉetiri puta više od obiĉnog,

pa su ga mogli kupiti samo izuzetno imućni putnici. Alfredu

je dvor omogućio ovaj luksuz.

Odmah po ulasku u vlak koji je stigao s malim

zakašnjenjem, Alfred je kupio Gertrudi dva hladna sendviĉa

od mladog prodavaĉa koji ih je nudio putnicima s velikom

drvenom tacnom okaĉenom oko vrata i pojasa. Mada

je bila vrlo gladna, djevojka ih je jela s nekom uroĊenom

otmjenošću. Povremeno bi bacila po neki skrovit pogled na

svog elegantnog spasioca, a Alfred iskoristi priliku da je bolje

promotri. Gertruda je bila visokog rasta, proporcionalno

graĊena, s nešto većim grudima i vrlo tankim strukom koji je

b. d. benedikt

inkvizitor

još više isticala tijesna haljina. Lijepo duguljasto lice krasila

joj je duga crna kosa neuredno razbacana po ramenima.

Imala je plavo-zelene oĉi i puna rumena usta. Alfred zakljuĉi

da je djevojka i pored svog neurednog izgleda prava ljepotica.

Primijetivši da ona ne zna o što da obriše usta i prste, izvuĉe

iz dţepa svoju veliku ĉistu maramicu koju joj doda.

- Hvala - reĉe ona tiho i obrisa usta, a maramicu zadrţa u

rukama.

Alfred zaustavi kucanjem o prozor drugog djeĉaka koji je

nosio hodnikom košaru s osvjeţavajućim pićima na ledu i

kupi im dvije flašice limunade. Gertruda i ovo ispi s apetitom.

Tako ga je iz svog ugla pored prozora šutke i s poštovanjem

promatrala. Osjećala se neugodno onako prljava i danima

neoprana. Alfred primijeti njenu nepriliku i uputi joj

prijateljski smiješak. Ovo malo ohrabri djevojku koja upita:

- Vodite li me u Hagen mom bratu?

Smješak s njegovog lica odjednom nestade, što Gertruda

sa zebnjom u duši odmah primijeti.

- Vaš brat je mrtav, Gertrudo - odluĉi on ne odugovlaĉiti. -

Poginuo je prije ĉetiri dana u posljednjoj bici kod Koniggratza.

Izdahnuo mi je takoreći na rukama.

Djevojci poĊoše suze na oĉi, ali ne reĉe ništa.

- Kao diplomatski promatraĉ Njenog veliĉanstva našao

sam se na bojištu poslije bitke. Tamo sam naišao na vašeg

umirućeg brata koji me zamolio da posjetim barona Lotara

i vratim mu novac koji mu duguje. Prije no što je izdahnuo,

zamolio me je da vam pomognem stati na noge, a vas da mu

oprostite što vas je onako sebiĉno i nesmotreno doveo u ovu

neugodnu situaciju.

Djevojci su tekle suze niz prljavo lice, ali se hrabro uzdrţa

od glasnog plaĉa. Po naglim trzajima njenih grudi, Alfred je

znao što se u njima dešava.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Kako je poginuo moj brat?

- Od eksplozije topovske granate.

- Siroti Wolf, - oplakivala ga je Gertruda. - Pisao mi je iz

Pruske na adresu našeg bivšeg susjeda koji me posjetio kod

Lotara. U pismu mi je rekao da je uspješno poloţio artiljerijski

teĉaj i da će se boriti na strani Prusa u budućem ratu s

Austrijom. Poslao mi je i deset guldena za osobne troškove.

Uvjeravao me je da ću uskoro opet biti slobodna i molio me

za oproštenje.

- Vaš brat vas je vrlo volio - potvrdi Alfred. - Do samog

svog kraja.

Gertruda konaĉno pokri lice rukama i poĉne tiho jecati.

Osjećala se tako jadnom i samom. Alfredu je bijaše ţao i on

usta sa svog sjedišta i prijeĊe na njeno. Osjetivši da je sjeo do

nje, djevojka se još više pribi uz sam ugao kupea.

- Ne bojte se, - umiri je on blagim glasom prijatelja. - Od

mene vam ne prijeti nikakva opasnost.

- Ne bojim se vas, - jecala je ona. - Sramim se vlastitog

smrada. Sigurno vam ovako neoprana i prljava sva zaudaram

na truleţ.

- Nemojte se stidjeti - obgrli je on njeţno oko ramena. - To

je miris vašeg djeviĉanstva i ispaštanja.

Alfred je još više privuĉe sebi i duboko udahnu miris

njene duge, tamne kose. Osjetio je neobuzdanu potrebu da je

utješi i pomogne joj zaboraviti neugodne dogaĊaje iz njenog

mladog ţivota. Gertruda mu nasloni glavu na rame dok su joj

suze lagano tekle niz napaćeno lice.

* *

Bilo je već prošlo devet naveĉer kada se Alfred i Gertruda

popeše u njegov samaĉki stan.

b. d, benedikt

inkvizitor

- Odmah ću vam pripremiti toplu kupku - reĉe on skidajući

svoj putniĉki kaput.

- Gospodine... - promuca Gertruda, - ja nemam ni ĉistog

rublja, a raspada mi se i ova tuĊa, tijesna haljina!

Alfred priĊe ormaru iz kojeg izvadi jednu svoju ĉistu

pidţamu.

- Zadrţite tu haljinu do sutra da vas u njoj mogu povesti

do robne kuće i kupiti vam nekoliko najpotrebnijih stvari.

Kada se okupate, bacite vaše rublje u košaru i obucite ovu

moju novu pidţamu. U njoj ćete noćas i prespavati.

Djevojka uze pidţamu i zabrinuto se zagleda u jedini

krevet u sobi.

- A gdje ću spavati?

- U kuhinji se nalazi jedan udoban otoman. Koristit ću

ga privremeno dok ne riješim vaš problem. Ali najprije mi

dozvolite da bolje pogledam te vaše brazde na leĊima. Jer

ukoliko su se zagnojile, morat ću otići do ljekarnice po neku

mast.

Djevojka mu bez rijeĉi okrene leĊa, a Alfred joj otkopĉa

red dugmadi i provjeri rane. Nisu se gnojile.

- Nije strašno - zakljuĉi on, njeţno joj prelazeći prstima po

izudaranim leĊima. - Mislim da će vam ove pruge potpuno

nestati za par tjedana. Ĉini se da vas je onaj sluga poštedio

prejakih udaraca.

- Svejedno sam mislila da ću se onesvijestiti od bolova

- procjedi ona. - Moja stara haljina bila je sva isjeĉena od

udaraca. Jedna sluţavka mi je kasnije donijela u sobu ovu

svoju.

On je povede za ruku prema otvorenim vratima, kupaonice

Dok je puštao toplu vodu i pripremao ĉist ruĉnik, Gertruda

ga je pratila velikim umornim oĉima.

- Ovdje je sve što vam bude trebalo - naĉini on širok

b. d. benedikt

inkvizitor

pokret rukom. - Idem sad do restorana preko puta da nam

donesem jednu toplu veĉeru. Vi ništa ne brinite, zakljuĉat ću

ulazna vrata.

Alfred je ostavi stajati pored velike metalne kade za

sjedenje, dok je u rukama stiskala njegovu pidţamu.

Kada je nakon pola sata izašla iz kupaonice, Gertruda

iznenaĊena zastade na otvorenim vratima. Na stolu pored

prozora gorio je svijećnjak, a stol je bio ukusno serviran za

dvoje. Alfred koji je već sjedio za stolom, ustane iz pristojnosti.

Primijetivši njenu zbunjenost on objasni:

- Budući da ne znam kuhati, hranim se po gradskim

kavanama, a najĉešće u restoranu hotela preko puta.

Ponekad ponesem hranu kući u ovim njihovim specijalnim

posudama.

- Ako ţelite, ja ću vam od sada kuhati - ponudi mu

ona. - Pokojna mama me je nauĉila mnogim kulinarskim

vještinama. Znam praviti i mnogo vrsta kolaĉa.

- Lud sam za slatkišima! - prizna joj Alfred i ponudi je

rukom da sjedne.

Obuĉena u njegovu pidţamu sa zasukanim rukavima i

nogavicama, Gertruda se spusti u stolicu nasuprot njemu.

Još vlaţna kosa bila joj je rasuta po ramenima i leĊima. Pod

diskretnim plamenovima svijećnjaka Alfredu se uĉinila još

privlaĉnijom. Postane mu mnogo jasnije zašto ju je Lotar

poţelio prije isteka njegovog ugovora s Wolfom. Godilo mu

je njeno društvo. Iz mlade djevojke su naprosto zraĉili razum

i ĉistoća duha. Pored toga što je bila vrlo zgodna, imala je

u sebi i neku uroĊenu, gotovo otmjenu profinjenost. Moglo

se to lako zakljuĉiti po njenom staloţenom tonu govora i

odmjerenim manirima lijepo odgojene djevojke. Tijekom

veĉere nisu mnogo govorili, a onda je Alfred iznenada

upita:

b. d. benedikt

inkvizitor

- Moglu li vas zvati Trudi?

- Tako mi je od milja tepao Wolf - raznjeţi se ona.

- Poznato mi je. Tako vas je zvao i u razgovoru sa mnom

prije no što je umro.

- Siroti moj brat, - obrisa ona prstom suzu koja joj poteĉe

niz blijedi obraz. - Uvijek je bio prepun novih ideja i planova,

ţelio je da se odselimo u neki veći grad. Ali umjesto da proda

naše imanje, on ga je poĉeo ulagati u kocku koja ga je sve

više i dublje vukla u propast. Pokušavala sam ga urazumjeti,

ali on me uvijek uspješno uvjeravao da je pri samom kraju

konaĉnog uspjeha. Kada je u jednoj igri izgubio i našu kuću,

lakomi baron Lotar mu je ponudio da sve to vrati s ulogom

od 300 guldena. Kako ih nije imao, Wolf je mene stavio u

zalog. Imao je jake karte i bio potpuno uvjeren da ne moţe

izgubiti. Pokvarenjak je odmah pristao, jer je već znao karte

mog nesretnog brata!

- Kako to mislite "znao"? - nije Alfredu bilo jasno.

- Tek kasnije sam saznala od jednog njegovog sluge da se

bitanga sluţio raznim trikovima i prijevarama pri kartanju.

Jedan njegov špijun bi uvijek stajao iza leĊa neke od nesretnih

ţrtava i treptajem oĉiju mu slao ugovorene signale što ovaj

ima u rukama.

- Strašno! - suosjećao je Alfred s devojkom.

- Strašno je tek nastupilo! Baron me je poveo na svoje imanje

još iste noći i ja nikad više nisam vidjela svog brata. Ĉula sam

da je našu kuću s vrtom kasnije prodao za 5.000 guldena!

- Je li vas maltretirao?

- Nije u poĉetku. Ĉinilo se da se drţi onog ugovora s mojim

bratom. Ali od prije šest mjeseci poĉeo mi je prilaziti i priĉati

svakakve gadosti. Rekao je da ću uskoro postati njegova i u

krevetu, što je kod mene izazivalo nagon za povraćanjem. Ta

sami ste ga vidjeli, zar ne?

b. d. benedikt

inkvizitor

- Gdje ste nauĉili tako lijepo izraţavanje? - promijeni

Alfred temu.

- Vjerovatno iz mnogih knjiga koje sam stalno ĉitala. I Wolf

i ja završili smo gimnaziju u Grafingu. Otac je bio općinski

sluţbenik i vrlo naĉitan ĉovjek. Imao je velike planove za

nas, ali prerana smrt ga je u njima sprijeĉila. Majka mi je

takoĊe bila vrlo obrazovana ţena.

- Sto se desilo s vašom majkom?

- Umrla je ubrzo poslije tate. Vjerojatno od tuge i potajnog

straha.

- Kako to mislite?

- Pa znate na što mislim, - pogleda ga ona u oĉi. - Sudbina

ţene bez muţa u našem društvu nije baš zavidna. S odlaskom

mog oca na onaj svijet odjednom smo svi ostali bez redovnih

prihoda i zaštite. Mislim da je njegova smrt znatno utjecala i

na mog nesretnog brata koji nije znao kako preuzeti na sebe

oĉevu odgovornost.

- Zaista vas je pravo uţivanje slušati - opet primijeti

Alfred.

Trudi srameţljivo saţe glavu.

- Mislim da bi trebali nastaviti školovanje.

- To je ostao neispunjen san mog pokojnog oca i majke

koji su me od rane mladosti pripremali da budem samostalna.

Ţeljeli su da završim neku višu školu i da ne ovisim samo o

dobroj ili lošoj volji drugih. Naroĉito onih koji podcjenjuju

ulogu ţene u našem nazadnom društvu.

Ovo izmami Alfredu smiješak. I on se slagao s mišljenjem

njenih roditelja.

- Što će biti sa mnom? - iznenadi ga ona pitanjem. - Kakvi

su moji izgledi za bolju budućnost?

- Ostat ćete privremeno ovdje sa mnom i pomoći mi

oko ishrane, kako ste sami ponudili. Sutra imam cijeli dan

b. d. benedikt

inkvizitor

slobodan pa ću vas povesti do robne kuće, tamo vam kupiti

par haljina i najpotrebnije stvari. Povest ću vas u šetnju

gradom i upoznati vas s bliţom okolinom, naroĉito malom

trţnicom odmah tu iza hotela. Tamo ćete naći sve što vam

bude potrebno za kuhanje. Od svjeţeg mesa do svih vrsta

voća i povrća.

Trudi ga je slušala i gutala pogledom. Poĉela se tako

ugodno osjećati u društvu ovog otmjenog mladića. Kao i

svaka mlada djevojka i Trudi je maštala i u sebi kovala prve

smjele planove za budućnost koju je ponovo imala.

b. d. benedikt

inkvizitor Poglavlje

3.

U subotu oko 11 prije podne, Alfred je po obiĉaju svratio

do ureda svog šefa, grofa Leopolda Koha. Zatekao ga je

primjetno snuţdenog kako sjedi za svojim radnim stolom

pretrpanim raznim papirima. Leopold ga samo pokretom ruke

ponudi da sjedne. Tako ga je šutke promatrao, što Alfreda

zabrinu.

- Navratio sam da ĉujem kako je prošao vaš sastanak s

Njenim veliĉanstvom - prekine on prvi tišinu.

- Upravo sam se vratio od Njenog veliĉanstva. Hitno me je

pozvala i zamolila me za kratak izvještaj o mojim opservacij ama

s fronta. Paţljivo je proĉitala vaš saţeti izvještaj i pohvalila

ga. Pitala me je tko ga je sastavio, a ja sam spomenuo vaše

ime. Pri spomenu vašeg imena iznenaĊeno me je pogledala i

zamolila da vas pošaljem kod nje ĉim stignete na dvor. Onda

se je još raspitivala o nekim detaljima naše posjete Pruskoj,

ali imam dojam da nije bila zadovoljna mojim odgovorima. Ja

mislim da ona ţeli ĉuti i vašu verziju dogaĊaja s bojnog polja,

valjda kako bi upotpunila jasniju sliku našeg boravka tamo.

Alfred ga sasluša nepomiĉan. On je do tada vidio kraljicu

samo dva puta i to na priliĉnoj udaljenosti.

- Smjesta idite do nje. Njeno veliĉanstvo se danas ne

osjeća najbolje i vjerojatno će vas primiti u svojim privatnim

odajama. Budući vam je ovo prvi susret s kraljicom, molim

vas vodite raĉuna o protokolu. Odgovarajte na njena pitanja,

ali joj ih nipošto ne postavljajte!

Alfred usta, onda se sjeti upitati:

- Imate li neke posebne instrukcije u vezi mog izlaganja?

- Apsolutno nikakve. Naprosto joj iznesite vaše osobne

b. d. benedikt

inkvizitor

dojmove, najbolje što moţete i što saţetije, kako sam vas

uĉio.

Alfred ga pozdravi kratkim naklonom i izaĊe iz ureda.

Ali pred zatvorenim vratima on se zaustavi i zamisli. Pogled

mu odluta niz dugaĉki hodnik koji je vodio u dio dvora gdje

je stanovala kraljica. Obuze ga neko ĉudno, neobjašnjivo

uzbuĊenje. Ovom se nije nadao. Ipak je on bio samo obiĉan

savjetnik starog dvorskog sekretara zaduţenog za skromne

diplomatske poslove male kraljevine. Spustio je pogled na

svoje uvijek ĉisto i ispeglano odijelo i zakljuĉio da je priliĉno

reprezentativno. Duboko je uzdahnuo i krenuo niz hodnik.

Da bi se došlo do kraljiĉinog apartmana od šest soba i

salona, moralo se proći kroz tri prethodna salona za goste i

osiguranje. Deţurni oficir koji ga je iz viĊenja poznavao, usta

od svog stola.

- Grof Leopold me šalje - objasni mladić svoje prisustvo.

- Kaţe da me Njeno veliĉanstvo ţeli vidjeti.

Gardijski oficir bez rijeĉi uĊe u susjedni salon da ga najavi.

Dok je ĉekao na dozvolu, Alfred je aktivno razmišljao o

mogućem razlogu ovog neoĉekivanog poziva. Na šum

otvaranja vrata on se trţe i zagleda u gardijskog oficira.

- Izvolite, gospodine!

Alfred se odmah ne pomakne. Osjeti neku ĉudnu paralizu

u nogama. Ova privremena obamrlost potraja par trenutaka,

onda se hrabro uputi otvorenim vratima. Našao se u jednom

drugom salonu za goste u kojem su za malim stolom sjedile

dvije dvorske dame i zabavljale se igranjem karata. Obje su

bile besprijekorno odjevene i dotjerane. Ona starija, baronesa

Mariana von Klein, vrlo lijepa ţena ĉetrdesetih godina, uputi

Alfredu ljubazan smiješak. Ovaj joj uzvrati lakim naklonom.

Drţeći u rukama svoje karte Mariana je razmišljala što li to

tako vaţno ima kraljica priopćiti ovom mladom dvorskom

b. d. benedikt

inkvizitor

sluţbeniku? Alfreda je poznavala samo iz viĊenja, ali je znala

da su se on i grof Leopold nedavno vratili s Pruskog fronta.

Malo prije je kraljica razgovarala sa starim grofom, a sada joj

on šalje i svog mladog suradnika. Mariana zakljuĉi da se radi

o neĉem vrlo vaţnom.

Visoka vrata ukrašena kraljiĉinim grbom u pozlati naglo

se otvoriše i na njima se pojavi uniformirani dvorski paţ.

- Njeno veliĉanstvo vas oĉekuje!

Alfred proĊe pored paţa i uĊe u veliki salon ukrašen

raskošnim tapetama i pozlaćenim ornamentima u stilu kitnjastog

rokokoa. Po ukusno dekoriranim zidovima visile su slike starih

njemaĉkih i talijanskih majstora, a sjajan parketni pod su krasila

dva velika perzijska tepiha ţivih boja. Frederika je stajala pored

velikog zidnog ogledala u kojem je provjeravala svoje blijedo

lice. Primijetivši ga u staklu, kraljica se lagano okrene i zagleda

u njega. Bila je ugodno iznenaĊena. Kada ga je opisivao, Grof

Leopold joj nije spomenuo da je momak ovako vraški zgodan.

Alfred joj se duboko nakloni i ostade stojeći kod vrata. Ona

priĊe malom salonskom stolu i ponudi mu rukom jednu od pet

pozlaćenih fotelja. Alfred priĉeka da ona prva sjedne.

Frederika podiţe sa stola njegov izvještaj ĉitko ispisan

kaligrafskim rukopisom. Dok je prelijetala oĉima po papirima,

Alfred ju je paţljivo promatrao. Zakljuĉi da je kraljica još

uvijek vrlo mladolika i lijepa ţena za njenih 46 godina.

Duga crna kosa bila joj je mjestimiĉno prosijeda, a tamno-

zelene oĉi velike i radoznale. Punaĉke usne bile su joj slabo

našminkane, vjerojatno zbog bljedila njenog pravilnog lica.

Svjesna da je on prouĉava, kraljica mu uputi slab smiješak.

- Vjerojatno se pitate od kakve bolesti bolujem kad sam

ovako blijeda - nagaĊala je.

- Mislim da vam nedostaje više kretanja na otvorenom

prostoru, a naroĉito suncu. Tijekom mog putovanja po Istoku

b. d. benedikt

inkvizitor

i Aziji saznao sam mnoge tajne o kojima naši ljudi ovdje

nemaju pojma. Naroĉito o ĉovjekovom srodstvu s prirodom

koje se mnogi od nas prerano odriĉu. Ovo divno cvijeće, na

primjer - pogleda on u vazu. - Kod osobe koja ga voli i njeguje

ono brţe i uspješnije raste nego kod osobe koja ne osjeća istu

ljubav prema prirodi.

- Sto mi predlaţete?

- Da se ĉešće izlaţete suncu i svjeţem zraku.

- Moţda ste u pravu. Ovdje na dvoru ĉesto vlada "zagušljiva"

atmosfera! - primijeti ona s naglašenim sarkazmom.

Frederika spusti papire na stol i namjesti se udobnije u

fotelji.

- Već dugo sam se pitala tko sastavlja grofu Leopoldu one

saţete i maštovite izvještaje. Danas mi je priznao da mu ih

pišete vi. Kada sam ĉula da ste bili u njegovoj pratnji, raspitala

sam se o vama i poţeljela da vas vidim. I moram vam priznati,

ugodno sam iznenaĊena i vašim talentom i vašom otmjenom

pojavom.

Alfred joj zahvali naklonom.

- A poţeljela sam vas vidjeti i iz drugih razloga. Zato

najprije ţelim ĉuti iz vaših usta sve one neispisane redove koji

se naslućuju u vašem izvještaju. Iskreno mi iznesite osobne

dojmove o vašem boravku u Pruskoj. Poĉnite od princa Otta

von Bismarcka. Opišite mi ga.

- Otto von Bismarck je jedna ogromna ljudina pedesetih

godina, kršne tjelesne graĊe, mrka pogleda i jasnih ambicija

koje ne skriva. Najsnaţniji konj kojeg sam ikad vidio s naporom

ga je nosio. Na njemu je pred samu bitku kod Koniggratza

projašio izmeĊu redova pruske vojske i svojom impozantnom

pojavom ulio u borce potrebnu hrabrost i povjerenje u vojno

rukovodstvo. I meni, a vjerojatno i njima, uĉinilo se kao da

se legendarni junak Zigfrid odjednom pojavio medu nama.

b. d. benedikt

inkvizitor

Cijelo vrijeme našeg boravka u Pruskoj nisam ni jednom

primijetio da se nasmiješio!

Frederika ga je šutke promatrala.

- Divno se izraţavate - pohvali ga. - Pravo vas je osvjeţenje

slušati, a moram vam priznati i gledati! Vrlo ste markantan

i ugodan ĉovjek. Moji bliski suradnici pored toga što ĉesto

mucaju, uvijek mi nastoje prikazati stvari uljepšane i

kozmetiĉki dotjerane za moje "kraljevske" uši! Vi se izraţavate

direktno, bez uvijanja i dotjerivanja ĉinjenica.

Zbunjen primjedbom, Alfred joj se opet zahvali

naklonom.

- Opišite mi sad te otvorene ambicije princa von

Bismarcka.

- Konaĉno ujedinjenje svih germanskih kraljevina,

vojvodstava i slobodnih gradova u veliku federaciju pod

pruskim carem Wilhelmom, a koju nazivaju Drugi Reich.

Pretpostavljam da vam je grof Leopold prenio Bismarckove

rijeĉi pred naš polazak kući.

- Nešto mi je nabacio o Bismarckovim prijetnjama

"neodluĉnim" kraljevinama - podvuĉe ona rijeĉ.

- A ja vas uvjeravam da se taj ambiciozni gospodin ne

šali.

- Što vam je "toĉno" rekao?

- Da upozorimo Vaše veliĉanstvo na ekonomske i druge

posljedice prema onim drţavama koje budu odugovlaĉile

svoj pristup federaciji. On vam se istovremeno zahvalio na

odredu naših dobrovoljaca, ali vas je i prekorio zbog vaše

odluke da ostanete u tom sukobu neutralni, a onda dozvolite

vojsci generala Benedeka da prijeĊe u Austriju preko dijela

naših Alpa.

- Da, grof mi je i o tome nešto nabacio, ali priliĉno nejasno.

Napomenuo je da ste me vi uzeli u zaštitu.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Objasnio sam Njegovoj ekselenciji da je Vaše veliĉanstvo

jedna vrlo poboţna osoba i da ste tako postupili kako biste

sprijeĉili daljnji nepotreban gubitak ljudskih ţivota.

- Na ţalost, - tuţno se nasmiješi Frederika, - u Pruskom

rjeĉniku ljudski su ţivoti obiĉna vojna statistika. A što se

mog "veliĉanstva" tiĉe, - upozori ga, - molila bih vas da me

ubuduće oslovljavate s Madam. Tom titulom mi se obraćaju

svi bliţi suradnici i sluţbenici dvora.

Frederika malo priĉeka pa upita:

- Priĉajte mi sad o sebi. Opišite mi vaša osjećanja i osobna

iskustva s tog bojišta.

Alfred duboko uzdahnu. On joj saţeto, ali slikovito

prepriĉa svoja intimna preţivljavanja tih nekoliko krvavih

dana. Govorio joj je o krvavom bojištu i masi pobijenih i

ranjenih nesretnika. Frederiku naroĉito uzbudi opis oluje

pred kraj bitke ĉiji pljusak je pokrenuo "potoke krvi". Jedino

je propustio svoj neobiĉni susret s mladim artiljerijskim

oficirom Wolfom Krantzom.

Dok je priĉao, kraljica ga je gledala i slušala s vidnim

uţivanjem. Imala je dojam da razgovara s visoko obrazovanom

i pametnom osobom. Kako bi bilo, razmišljala je, da zadrţi

ovog zgodnog a tako profinjenog mladog ĉovjeka pored sebe.

Grof Leopold je već priliĉno ostario i uskoro će u mirovinu.

- Priĉajte mi više o vašem boravku u Pruskoj. Ţelim što

više saznati o vašoj izvanrednoj osobi. Sto vam se još tamo

desilo?

Alfred prirodno pomisli da se ona interesira za njega

jer moţda ima namjeru da ga unaprijedi. Za trenutak nije

znao odakle zapoĉeti. Ma koliko mu je bilo neugodno da joj

priĉa o sebi, on zakljuĉi da joj mora više otkriti. Progutao je

knedlu i poĉeo od susreta s ranjenim Wolfom i mladićevim

ĉudnim zahtjevom da mu oslobodi sestru iz kanda seoskog

b. d. benedikt

inkvizitor

barona. Primijetivši s kakvom paţnjom i napetošću ga ona

sluša, Alfred joj slikovito ispriĉa detalje oslobaĊanja Wolfov

e sestre od crkvene inkvizicije. Kada je završio, Frederika ga

je dugo šutke promatrala, što njega poĉne brinuti.

- Pa ovo je naprosto nevjerojatno! - zakljuĉi ona u nevjerici.

-1 sada se ta jadnica nalazi u vašem stanu?!

- Nisam je mogao ostaviti nasred ulice, bez zaštite i ikakvih

sredstava.

Kraljica je bila vrlo ugodno iznenaĊena njegovim viteškim

ponašanjem.

- Vrlo humano i ljudski ste postupili - pohvali ga. - U

ovom našem grešnom i sebiĉnom svijetu, ljudi poput vas su

prava rijetkost. Vaše ponašanje je zaista viteško. Vi me tako

neodoljivo podsjećate na slavne junake iz njemaĉkih legendi.

Alfred se na ovo tuţno osmjehnu, što ona primijeti.

- Priĉajte mi o tome - nagovarala ga je.

- Mislim da za svoje poglede na ţivot i slabost prema

ţenskom rodu moram najviše zahvaliti svom ocu. Oboţavao

je moju majku i odnosio se prema njoj s poštovanjem i

paţnjom. MeĊutim moj ujak se ponašao prema mojoj ujni

potpuno suprotno. Ţenu je smatrao niţim bićem, osobom

koju treba u ţivotu koristiti do krajnosti i stalno je kaţnjavati

za iskonski grijeh koji je u davnoj prošlosti iz slabosti poĉinila.

Dok god nije pala u krevet, moja ujna mu je svako veĉe

morala prati noge, što je moj otac smatrao ĉinom velikog

poniţenja. Vjerojatno u ţelji da ne budem kao moj bahati

ujak, nego hrabar i ispravan na mog oca, u meni se raĊala

ţelja da pomaţem osobama u potrebi, naroĉito onima bez

šansi da se sami odupru zlu.

- Znaĉi to vas je sprijeĉilo da Wolfov novac strpate u

vašu kasu, a njegovu nesretnu sestru prepustite njenoj zloj

sudbini? - zakljuĉi kraljica.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Kao kršćanin sam uvijek svjestan da me Bog stalno

promatra i biljeţi sva moja djela. A kao idealista, na tako

nešto nisam ni pomislio.

Izjava izmami Frederiki širok osmijeh. Prisustvo ovog

mladog ĉovjeka poĉne je osvajati. Ona konaĉno odluĉi da ga

zadrţi pored sebe.

- Grof Leopold mi reĉe da ste završili filozofiju na Beĉkom

sveuĉilištu - promijeni ona temu.

Alfred ovo potvrdi i kratko je izvijesti o svojim studijskim

putovanjima po Dalekom istoku i Aziji i svom dvogodišnjem

radu na dvoru.

- Interesantno - zakljuĉi kraljica. - Vi ste u nekom srodstvu

s grofom?

- Nisam, Madam - nasmiješi se Alfred. - Ja sam sin vašeg

bivšeg upravitelja dvorskih štala, Adolfa Knapa. Dobri grof

me školovao i o meni vodio raĉuna iz zahvalnosti prema

mom ocu koji mu je u jednoj bici s Francuzima spasio ţivot.

A moţda je brinuo o meni i zato što nije imao svoje djece.

- Što namjeravate s tom vašom mladom štićenicom? -

odjednom poţeli Frederika ĉuti. - Namjeravate li se moţda

njome oţeniti?

- Pa, moram vam priznati, Madam, vrlo je ljupka i bistra

djevojka u koju se lako zaljubiti. Inaĉe se ne bih mogao vezati

uz osobu koja osjeća prema meni samo zahvalnost umjesto

iskrene ljubavi. Zadrţaću je privremeno kod sebe dok se malo

ne oporavi, a onda ću joj pomoći da naĊe neku pristojnu

sluţbu.

Odgovor izazva kod Frederike diskretan smiješak.

- Je li pismena?

- Završila je gimnaziju i vrlo se vješto izraţava. Kaţe da je

nauĉila iz mnogih knjiga koje voli ĉitati.

- Znaĉi romantiĉne je prirode - zakljuĉi kraljica. - I ja

b. d. benedikt

inkvizitor

sam se kao mlada stalno skrivala po tavanskim sobama

našeg obiteljskog dvorca i krišom ĉitala sve moguće knjige.

Naroĉito one "zabranjene"!

Kratko je o neĉemu razmišljala, pa predloţi:

- Ne znam je li vam poznato, ja sam prije godinu dana

osnovala koledţ za talentirane mlade djevojke bez roditelja.

Školovanje traje tri godine, a jedini uvjet je da su pismene.

Školu vode naših šest najobrazovanijih profesora i ona je

najbliţa stupnju sveuĉilišta koje mi još nemamo. Djevojke

iz te škole odmah će dobiti dobre sluţbe, a onih nekoliko

najboljih odabrat ću za rad na dvoru. Kako bi bilo da vas

oslobodim te vaše štićenice? Nova školska godina poĉinje

prvog rujna.

Alfred nije znao što joj na ovo odgovoriti.

- Kako da razumijem vašu šutnju - upita ona.

- Naprosto ne znam što da vam kaţem, Madam. To je tako

plemenito od vas. Ali nisam siguran da imam dovoljno novca

za njenu buduću školarinu.

- Neka vas to ne brine - odmahnu Frederika rukom.

- Školarinu obiĉno plaćaju bogati trgovci ili plemići, a ako

sluĉajno nedostaje, ja dodajem s mog osobnog raĉuna. Za

vašu mladu štićenicu platit će taj baron iz Grafinga!

- Ritter von Lothar?! - zapanji se Alfred. - Ali... Madam,

taj bi se lakomi ĉovjek radije objesio nego platio školovanje

toj sirotici!

- Prepustite ga meni! - tajanstveno se nasmiješi Frederika.

Ona baci pogled na veliki sat koji poĉe lijeno otkucavati

podne, pa ga nastavi ispitivati:

- Što ste saznali o uvjetima pristupa toj budućoj Sjevernoj

federaciji?

- Zar vam grof Leopold nije spomenuo sastanak s grofom

Stainbergom?

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ni rijeĉi. O ĉemu se radi?

- Grof Stainberg nas je pozvao jedno popodne u svoj šator

da nam uz veliku mapu objasni Bismarckov plan ujedinjenja.

Pošto se grof Leopold ispriĉao umorom, na sastanak sam

otišao samo ja. Reĉeno mi je da će ovom najnovijom Pruskom

pobjedom, Schleswig-Holstein i nekoliko manjih sjevernih

provincija pripasti novoj Sjevemo-njemaĉkoj Federaciji. Sve

juţne njemaĉke drţave kao Baden, Bavarija, Virtemberg,

Saksonija i mi, zadrţat će privremenu nezavisnost ali

moraju ući u vojni savez s novom Pruskom federacijom. U

ovoj prvoj fazi ujedinjenja, ova ĉetiri kraljevstva zadrţat će

ograniĉenu autonomiju do smrti onih vladara koji nemaju

prijestolonasljednike. Kao što vam je poznato, Bavarski

kralj Ludvig je još neţenja, saksonski prijestolonasljednik

Albert je nedavno izgubio ţivot u dvoboju, a princeza

Sofija od Virtenberga se opasno duševno razboljela. Vi ste,

Madam, ustvari jedini vladar s još ţivom nasljednicom. Grof

Stainberg se na kraju raspitivao o princezi, naroĉito o nekim

njenim izjavama za tisak u kojima se izjasnila da je prijestolje

uopće ne interesira. Na pitanje gdje se Njena visost nalazi

na školovanju, odgovorio sam mu da mi nije poznato. Sto je

istina.

- Pruski ministar vanjskih poslova se raspitivao o mojoj

kćeri Johani?! - ponovi kraljica s iznenadnom zebnjom u

srcu.

- Da, Madam.

Frederika ga je ozbiljna promatrala, onda naglo ustane

i poĉne nervozno šetati po salonu. Alfred i sam ustane iz

pristojnosti, prateći je zabrinutim pogledom. U sebi se pitao,

je li rekao nešto što nije smio? Kraljica se jednog momenta

zaustavi ispred njega.

- Zašto mi grof Leopold nije ništa o ovome rekao?

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred se našao u neugodnoj situaciji. Ţelio je zaštititi

starog grofa, a morao je iskreno odgovoriti svojoj kraljici.

- Grof je već priliĉno star gospodin, Madam - pokuša

ga on opravdati. - Osim toga, samo ja sam razgovarao sa

Stainbergom. Grof Leopold se ispriĉao umorom i otišao na

popodnevni poĉinak.

- Da, - sloţi se Frederika razoĉaranim glasom. - Mislim da

je došlo vrijeme da se dobri grof oslobodi svoje prenaporne

duţnosti i umirovi.

Alfred ju je promatrao stisnutih usana. Sto se odjednom

desilo? Gdje je to pogriješio? Zašto je kraljica ovako ljuta

i zabrinuta? Oboje ih iznenadi tiho kucanje na ulaznim

vratima. Frederika se zaustavi u pokretu i zagleda u visoka

vrata koja otvori uniformirani paţ.

- Madam, - nakloni joj se on, - vaš ruĉak je postavljen u

plavom salonu!

- Imam li danas neke goste? - provjeri ona.

- Ne danas, Madam. Rekli ste da se ne osjećate najbolje.

- Recite im da ću malo zakasniti.

Paţ se povuĉe s naklonom, a Frederika priĊe Alfredu na

dva koraka i zagleda se u njegove smeĊe oĉi.

- Da li su vam sluĉajno poznati detalji o smrti

prijestolonasljednika Alberta i bolesti princeze Sofije?

- Kada sam o tome ĉuo, postalo mi je malo sumnjivo.

Poĉeo sam se paţljivo raspitivati meĊu mlaĊim oficirima

pruskog štaba. Jedan od njih mi je rekao da je princa Alberta

ubio pištoljem u dvoboju pruski general ĉiju je susprugu,

navodno, pijan uvrijedio na jednom prijemu.

- Kako to mislite "navodno"? - traţila je Frederika

objašnjenje.

- Princ se malo napio i u prolazu gurnuo generalovu

suprugu koja se zanijela i pala. Kako je odbio da joj se ispriĉa,

b, d. benedikt

inkvizitor

general ga je pozvao na dvoboj pištoljima. PogoĊen je metkom

pravo medu oĉi!

Kraljica je stajala kao okamenjena. Po glavi joj se poĉeše

motati najcrnje misli.

- A princeza Sofija? Sto se njoj odjednom desilo? Ĉitala

sam u novinama da se je ove godine trebala udati za nekog

ruskog plemića iz carske obitelji?

- Od jednog pruskog sluţbenika sam naĉuo da joj je

prije šest mjeseci iznenada pozlilo i otada stalno sjedi pored

prozora jedne od dvorskih kula i ljulja se u stolici. Odbija

bilo s kim govoriti, a tamo joj donose i hranu. Kaţu da ĉeka

nekog imaginarnog "princa iz bajke" da se pojavi na konju i

spasi je.

- Od koga? - iskrivi Frederika lice u sarkastiĉnu grimasu.

- Od Otta von Bismarcka, moţda?!

Alfred se uzdrţa od komentara.

- Vi ste zaista pravo otkrivenje - oboţavala ga je Frederika

pogledom prepunim zahvalnosti. - Od vas sam danas više

saznala nego od svih mojih nesposobnih dvorskih špijuna i

udvorica zajedno. Sjednite! - na kraju mu naredi nervoznim

tonom.

Alfred se lagano spusti u svoju fotelju. Dok ju je zabrinuto

pratio pogledom, on poĉne naslućivati razlog njenog

iznenadnog uzbuĊenja.

- Vi vjerojatno primijećujete koliko me potresla vijest o

interesiranju Prusa za moju kćer - govorila mu je u hodu.

- Madam, valjda ne ţelite reći da su princezu Sofiju i

princa Alberta otrovali, odnosno ubili, pruski urotnici?

- A tko bi ih drugi?! - zaustavi se ona. - Kome drugom

je stalo da te kraljevine ostanu bez prijestolonasljednika?

Svakako ne Francuzima ili Austrijancima koji ţele vidjeti

germanske zemlje što duţe raskomadane! I što o tome

b. d. benedikt

inkvizitor

dalje razmišljam sve me više poĉinje proganjati misao o

mogućoj pruskoj konspiraciji. Jer ukoliko se uspiju riješiti

svih neţeljenih prijestolonasljednika, ujedinjenje i stvaranje

velike Njemaĉke bit će osigurano. Sluĉaj s princom Albertom

i princezom Sofijom zaista ide u prilog jednoj takvoj teoriji.

Alfred se morao sloţiti s njom.

- Da li vam je poznato da će princeza Johana na njen 21.

roĊendan biti sluţbeno predstavljena našem parlamentu?

- Da, Madam, ĉitao sam o tome u našim novinama.

- Obiĉaj je da se budući vladar proglasi za

prijestolonasljednika na svoj 21. roĊendan. A u sluĉaju

princeze Johane, to će se desiti 23. ovog mjeseca.

Dok su kraljica i Alfred diskutirali, u salonu za ĉekanje

baronesa von Klein se još uvijek dvoumila što da uradi. Ona

odluĉi ĉuti o ĉemu to tako vaţnom kraljica priĉa s onim

mladim dvorskim sluţbenikom. Moţda će baš danas saznati

neku dragocjenu informaciju od koje je ovisila sloboda njenog

mladog ljubavnika Ditriha u pruskom ropstvu. Mariana je bila

udata za dvadeset godina starijeg barona Kleina, vrlo bogatog i

utjecajnog ĉoveka, ali nedovoljno zainteresiranog ljubavnika.

A Mariana je bila vrlo ţive i osjećanja ţeljne prirode. Prije

dvije godine na prijemu se upoznala s deset godina mladim

gardijskim oficirom koji je u potpunosti ispunjavao sve

njene ljubavne fantazije. Njegovi maštoviti dodiri, vatreni

poljupci i iskusna milovanja, ĉesto su je dovodili do pravih

delirijuma. Na nesreću, momak je uĉestvovao u prošlom ratu

kao dobrovoljac na strani Austrije i još na samom poĉetku

bio ranjen i zarobljen od Prusa. Grof Leopold joj je povjerio

da Prusi odbijaju i razmotriti njegovo osloboĊenje. I mada ga

nije vidjela svega mjesec dana, Marianu je njegovo odsustvo

poĉelo gotovo fiziĉki boljeti. Kada se poţalila Viktoru von

Blumbergu, šefu opozicije i vatrenom pristalici njemaĉkog

b. d. benedikt

inkvizitor

ujedinjenja, ovaj joj je predloţio praktiĉno rješenje njenog

ljubavnog problema. Neka malo špijunira za njega i Pruse,

a ovi će je nagraditi brzim oslobaĊenjem njenog voljenog

ĉovjeka.

- Ispriĉajte me, Elke - reĉe ona svojoj mladoj prijateljici i

naglo spusti karte na stol. - Nešto me zaboljela glava pa ću

skoknuti do moje sobe uzeti neko umirujuće sredstvo.

Ustala je i uputila se salonu ogledala koji se nalazio s lijeve

strane kraljiĉinog apartmana i djelio s njenim salonom drugi

veliki kamin. Oba kamina su se sluţila istim dimnjakom, ali

su bila odijeljena debelim zidom. Jedan od agenata grofa

von Blumberga instalirao je u kraljiĉinom kaminu ureĊaj

sliĉan otvoru trube. Kroz debeli zid je prolazila mala cijev

ĉije se gumeno crijevo moglo staviti u uho prisluškivaĉa s

druge strane. Baronesa se uvuĉe u taj drugi kamin i sakri iza

ukrasnog paravana od kovanog ţeljeza. Ona u tami napipa

malu gumenu cjevĉicu ĉiji kraj nervozno ugura u lijevo uho.

Iz ureĊaja se odmah zaĉu karakteristiĉan šum tišine.

Frederika priĊe stolu i vrati se u fotelju preko puta Alfreda.

Po njenom intenzivnom pogledu, ovaj zakljuĉi da mu ima

nešto vaţno priopćiti.

- Vi ste do sada bili diplomatski savjetnik mom sekretaru

grofu Leopoldu, a od sada ćete biti meni. Vaša dragocjena

zapaţanja u Pruskoj veoma su me iznenadila. Mislim da ste

vi roĊeni patriota, ĉovjek od ĉasti i visokih moralnih normi,

osoba kojoj se moţe potpuno vjerovati. A svakom vladaru je

od ţivotne vaţnosti imati pored sebe bar jednu takvu osobu

od neograniĉenog povjerenja. Odmah ću pozvati grofa

Leopolda i dvojicu dvorskih svjedoka i postaviti vas za našeg

prvog drţavnog Inkvizitora.

- Inkvizitora?! - zapanjeno ponovi Alfred.

- Da, vrhovnog drţavnog istraţitelja, odnosno inspektora

b. d. benedikfc

inkvizitor

nad svim policijskim sluţbama u zemlji. Pored širokih

ovlaštenja, dobit ćete i potpunu kontrolu nad našom gotovo

nikakvom špijunskom mreţom i tajnom sluţbom. Jedan od

vaših prvih zadataka bit će da mi sigurno vratite iz Austrije

moju kćer koja se tamo školuje u koledţu Svete Helene. Vrlo

cijenjena škola za djevojke iz visokog društva.

- Ali... Madam, - mucao je zapanjeni Alfred, - zar vam

se ne ĉini da jedan tako visok poloţaj treba zauzimati neka

osoba višeg roda ili ranga od sina dvorskog konjušara?

- Srela sam u ţivotu plemiće koji su se ponašali gore od

drumskih razbojnika, a i obiĉne ljude s manirima roĊenih

plemića. Vi ste jedan od ovih posljednjih.

- Madam, molim vas ne pravite sebi nepotrebne neprijatelje

meĊu našim plemstvom ĉija suradnja vam je sada više nego

potrebna - upozoravao ju je Alfred.

- Vi odbijate moju ponudu?

- Vi ste moja kraljica, Madam, - duboko joj se on nakloni.

- Svaka vaša ţelja, meni je zapovijed. Ja vas samo molim da

0 ovom još malo razmislite. Sigurnona dvoru postoji netko s

većim kvalifikacijama od mojih.

- Vi se šalite? - nasmiješi se ona njegovoj skromnosti.

- Poslije svega što ste mi danas o sebi ispriĉali, zaista bi mi

bilo teško pronaći osobu s jaĉim karakterom i duhovnim

kvalitetima od vaših. Vaš ljudski postupak na bojnom polju

1 spašavanje neduţne devojke iz kandţi nevaljalog seoskog

barona, materijal je od kakvog se prave djeĉje bajke. To

svjedoĉi o vašoj uroĊenoj plemenitosti, ĉvrstom karakteru i

viteštvu. Ali moţda ste u pravu kad kaţete da ste preniskog

ranga za tako veliku funkciju - zamisli se Frederika za

trenutak, a Alfredu pade kamen sa srca.

- Koliko ste stari - upita ga iznenada.

- Nedavno sam napunio trideset.

b. d. benedikt

inkvizitor

Ona odjednom ustane i priĊe vratima susjednog salona

koja sama otvori. Ugledavši kraljicu, deţurni paţ ispred vrata

skoĉi iz stolice na kojoj je drijemao i ukoĉi se u stavu mirno.

- Molim vas obavijestite grofa Leopolda da odmah doĊe

ovamo s dvorskim pisarom. TakoĊer mi pošaljite ovamo sve

tri moje pratilje - naredi mu ona i zatvori vrata.

Zaĉuvši ovo, baronesa von Klein brzo išĉupa iz uha

crijevo za prisluškivanje. Proviri kroz metalni paravan da

provjeri je li salon prazan, onda se paţljivo iskrade iz velikog

kamina. Nervozno je provjerila u jednom od zidnih ogledala

svoju haljinu i frizuru i ţurnim koracima se uputila u salon za

goste.

Alfred koji je ustao s kraljicom, stajao je pored malog stola

ukoĉen nagaĊajući što to ona namjerava. Da li je moguće da

će prijeći preko njegovih upozorenja i svejedno ga postaviti

za drţavnog inkvizitora?

Frederika ode do kamenog kamina iznad kojeg je na

ukrasnim drţaĉima leţao veliki maĉ. Ona ga skine i izvuĉe

iz baršunom obloţenih korica ukrašenih zlatom i dragim

kamenjem. Razgledajući u rukama dugu sjajnu oštricu,

kraljica je prinese zanijemjelom Alfredu.

- Priĉa se da je ovim maĉem moj legendarni pradjeda Kunt

Kelstein posjekao mnoge glave u pograniĉnim borbama za

osloboĊenje i uspostavljanje ovog drţavnog teritorija. Kad

god bacim pogled na ovo oruţje, obuhvati me neka neopisiva

jeza. U viziji uvijek vidim kako padaju glave tih posjeĉenih

nesretnika i kotrljaju se po blatnim bojnim poljima. Do ovog

trenutka, nisam nikad dodirnula ovaj grozni alat za ubijanje.

Ovim povijesnim maĉem sluţili su se moji praroditelji i moja

pokojna majka u ceremonijama dodjeljivanja plemićkih titula,

a danas ću se po prvi put posluţiti i ja. Već sam osam godina

na vlasti, a još nisam nikog proizvela u plemića višeg ranga.

b. d. benedikt

inkvizitor

Dok ga je gledala ravno u oĉi, Alfred osjeti kako ga

podilaze ledeni ţmarci.

- Sto je viteţe? - upita ga. - Zašto ste se tako ukoĉili?

- Vjerojatno od straha, Madam.

- A ĉega se to bojite?

- Prevelike ĉasti i odgovornosti koja uz istu ide.

Frederika paţljivo spusti teško sjeĉivo na pod, drţeći ga

objema rukama za ukrašenu dršku balĉaka.

- Kad bi tako mislili svi moji plemići! - priţeljkivala je s

tuţnim osmijehom.

Na vratima se zaĉu tiho kucanje i paţ najavi grofa

Leopolda. Stari plemić uĊe u salon i doboko se nakloni.

- Ţeljeli ste me vidjeti, Madam?

- Jeste li doveli pisara? - provjeri Frederika.

- Ĉeka u predsoblju, Madam - potvrdi grof.

- Pozvala sam vas da prisustvujete ĉinu postavljanja ovog

mladog gospodina, a vašeg štićenika, u rang grofa.

Leopold je sasluša iskreno zbunjen. On se za trenutak

zablenu u ukoĉenog Alfreda. Što se to desilo, razmišljao je. I

zašto se kraljici toliko ţuri da je preskoĉila prethodnu titulu

barona?

- Kao što znate, uz tu plemićku titulu koja je nasljedna,

- nastavi ona, - po našoj tradiciji se daruje i neko imanje s

okolnim selima. Sjetila sam se grofovije pokojnog Jakoba von

Lipmana koji je umro bez nasljednika. Kakav je status tog

imanja?

- Zamak Wineberg i okolna imanja još uvijek su pod

kontrolom dvora zbog neisplaćenih poreznih zaostataka

- obavijesti je Leopold. - Na mom stolu nalazi se nekoliko

ponuda za kupovinu koje sam vam ţelio ovih dana

predoĉiti.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Koliko nam nude zainteresirani kupci?

- Najviše nam je ponudio grof Baruh, oko 150,000

guldena. Imanje se sastoji od velike površine vinograda

tvornice ĉuvenih Wineberg vina. Pod tu grofoviju pripadaju

i tri manja sela s preko 600 hektara pašnjaka i oranica.

Frederika je kratko razmišljala.

- U redu - sloţi se ona. - Mislim da je to priliĉno pristojna

nagrada. Odmah poslije ceremonije, prepisat ćete to imanje

na budućeg grofa Alfreda von Knapa. Uvedite ovamo vašeg

sluţbenika.

- Madam, - nakloni joj se stari grof zbunjeno, - ne mislite

li da bi se ovako vaţan ĉin trebao odrţati u prijestolnoj

dvorani?

- Ne osjećam se danas najbolje za veliki broj prisutnih -

objasni mu ona. - A pravo da vam kaţem, u ţurbi sam da ovo

što prije obavim.

To je već primijetio i Leopold. On joj se opet nakloni i

poĊe vratima s kojih nekog pozva rukom. U salon uĊoše

dvorski pisar s velikom biljeţnicom i mastionicom u rukama

i sve tri spomenute dvorske dame. Pored baronese Mariane,

tu se nalazila i kontesa Louisa Kern, kao i mlada Elke Fischer,

porijeklom iz graĊanske obitelji jednog industrijalca. Svi se

nakloniše kraljici i zagledaše u ukrućenog Alfreda. Ugledavši

legendarni maĉ u kraljiĉinim rukama, sve im postade jasno.

Frederika priĉeka da se dvorski pisar smjesti za malim stolom

pored prozora i otvori debeli dvorski dnevnik.

- Na koljena, viteţe! - naredi ona okamenjenom

mladiću.

Alfred joj priĊe i lagano se spusti ispred nje na klecava

koljena. Frederika s obje ruke podiţe teško sjeĉivo i poloţi

njegov vrh najprije na lijevo Alfredovo rame.

- Ja, Frederika von Kelstein, zakoniti suveren kraljevine

b. d. benedikt

inkvizitor

Kelstein, ovim ĉinom postavljam graĊanina Alfreda Knapa

u rang grofa, s nasljednom titulom i imanjem u sastavu

grofovije Wineberg!

Frederika premjesti teški maĉ s njegovog lijevog ramena

na desno, pa nastavi:

- Svojim uspješno obavljenim diplomatskim zadatkom na

pruskom frontu, - uveliĉavala je kraljica Alfredove zasluge,

- a naroĉito svojim viteškim ponašanjem i zalaganjem na

uspješnom rješenju jedne tajne operacije, smatram da Grof

Alfred von Knap zasluţuje i ovu ĉast i ovu titulu!

Frederika spusti vrh maĉa na pod pa naredi novopeĉenom

plemiću:

- Ustanite, grofe!

Alfred se uspravi, a kraljica pruţi desnu ruku da mu ĉestita.

On se poslije pozdrava saţe i poljubi joj ruku. Frederika

se zatim okrene svojim zanijemjelim gostima koje nastavi

šokirati:

- Ujedno koristim ovu priliku da imenujem grofa von

Knapa za prvog drţavnog inkvizitora kraljevine. Ova nova

funkcija imat će vrhovnu kontrolu nad svim našim policijskim

sluţbama, ukljuĉujući obavještajnu. Politiĉka situacija u

zemlji i susjednim drţavama iziskuje hitnu uspostavu ove

sluţbe. Poslije ruĉka ću i pismeno postaviti grofa i potpisati

njegova ovlaštenja.

Prisutni izmijeniše zagonetne poglede.

- A sad, dame i gospodo, - nasmiješi se kraljica svojim

zbunjenim gostima, - hvala vam na vašem ljubaznom

prisustvu. Baroneso, molim vas javite u salon za blagovanje

da postave stol za još petero osoba, kako bismo svi zajedno

proslavili ovaj sveĉani trenutak.

Frederika se uputi kaminu da vrati legendarni maĉ natrag

u korice i na njegovo uzvišeno postolje. Grof Leopold se prvi

b. d. benedikt

inkvizitor

malo pribrao i prišao ĉestitati blijedom Alfredu. Dok mu je

srdaĉno stiskao ruku s obje svoje, tiho mu se obraćao:

- Sto se desilo? Svemu sam se danas nadao, osim ovom!

0 kakvim to specijalnim zaslugama s fronta i tajnoj operaciji

govori Njeno veliĉanstvo? - nije mu bilo jasno. - Zar ste vi

tamo u Pruskoj imali neku tajnu misiju o kojoj ja nisam imao

pojma?!

- Dragi moj prijatelju i dobrotvore, sve ću vam kasnije

podrobno ispriĉati - tiho mu obeća Alfred. - Za sve ovo što mi

se dešava moram prvenstveno zahvaliti vama i vašoj gotovo

roditeljskoj brizi o meni i mom napretku u ţivotu!

U toku priliĉno usiljenog ruĉka, pozvani dvorjani su

imali na umu kraljiĉino zdravstveno stanje. Razgovor je

uglavnom vodila baronesa von Bloch, interesirajući se o

do tada potpuno nepoznatoj osobi novopeĉenog grofa von

Knapa. Alfred joj je ljubazno davao kratke, jasne odgovore.

Odabrani gosti su tako saznali mnoge detalje o kojima nisu

imali pojma. Da je Alfred proveo tri godine na Dalekom

istoku i Aziji na studijskom putovanju, da je tamo prouĉavao

lokalne i nacionalne obiĉaje, kulturu, religije, ratne vještine

1 ekonomsko-politiĉku situaciju. Na dvor se vratio sa svojim

uredno opisanim promatranjima u tri toma. Kako će ta

njegova zapaţanja koristiti maloj kraljevini poput Kelsteina?

Uglavnom u budućim trgovaĉkim i diplomatskim poslovima

sa zemljama Dalekog istoka.

Frederika je lagano jela i paţljivo slušala razgovor. I mada

su se i grof Leopold i dvorski pisar takoĊer interesirali o nekim

detaljima, kraljicu iznenadi interesiranje njene prve dvorske

dame za osobu novog Inkvizitora. Kakav bi mogao biti razlog,

u sebi je razmišljala? Da se baronesi, inaĉe poznatoj po flertu,

moţda ne sviĊa ovaj vraški zgodan momak u godinama?

Morala je priznati samoj sebi da se poĉeo sviĊati i njoj. Iz

b. d. benedikt

inkvizitor

ĉiste pristojnosti, ostali su slijedili njen primjer, nastojeći ne

završiti sa svojim jelom prije kraljice. A kada je ruĉak bio

završen i posluţent slatkiši i voće, Frederika ustade od stola.

- Molim vas, sjedite! - nasmiješi se ona svojim gostima

koji poustajaše. - Nastavite se sluţiti kolaĉima, a ja ću po

obiĉaju malo prošetati parkom.

Mariana von Bloch odmah odloţi svoju salvetu, ali je

kraljica zaustavi rukom.

- Ne uznemiravajte se, baroneso! Dozvolite mi da uĉinim

izuzetak i pozovem u pratnju grofa von Knapa. Gospodin grof

je danas primijetio da je moje bljedilo vjerojatno posljedica

slabog izlaganja suncu, a usput mu ţelim postaviti i nekoliko

osobnih pitanja.

Alfred odmah ostavi stol i ukoĉen priĉeka da se kraljica

uputi vratima salona. Ona ga u prolazu sama poduhvati

ispod ruke i povede van. Tek pošto su izašli, gosti se lagano

spustiše u svoja sjedišta. Tri dvorske dame samo izmijeniše

nijeme poglede. Ovo im se nikad ranije nije desilo. Frederika

bi uvijek povela sa sobom u šetnju ili jednu ili više njih, prema

situaciji.

- Vjerujem da ste primijetili zbunjenost na licima

dvorjana za stolom - otpoĉe ona razgovor ĉim su se našli na

pošljunĉanoj stazi dvorskog parka. - To je prije svega zato

što se na dvoru već godinama nije desilo ništa vaţno ili

uzbudljivo, pa su još uvijek u šoku od vašeg buĉnog upada u

monotoniju dvorske rutine. Vi ste se zaista pojavili u pravom

trenutku naše drţavne obamriosti.

Alfred joj zahvali naklonom glave.

- Za stolom me baronesa von Bloch podsjetila svojim

pitanjima da ni sama ne znam mnogo o vama i vašim

pogledima na ţivot. I mada bi svaki drugi vladar iz ĉiste

predostroţnosti poţelio ĉuti vaše mišljenje o moralu, religiji,

b. d. benedikt

inkvizitor

ili domaćoj politici, ja sam u osobnom ushićenju trenutka

preskoĉila tu uobiĉajenu proceduru provjeravanja osobe

svog budućeg plemića i bliskog suradnika.

- Što Madam ţeli znati?

- Vaše mišljenje o religijama. Kraljevina se nalazi u

procesu unutarnjeg politiĉkog i duhovnog previranja. Sve

više naših graĊana okreće se od dogmi Katolicizma i pristupa

protestantskoj crkvi. I mada sam po roĊenju katolkinja, i

mene sve više privlaĉe uĉenja Martina Lutera. Mislim da se

Biskup Kriška i Crkva previše miješaju u drţavne poslove.

Zašto se ne ograniĉe na brigu o našim dušama?

- Dozvolite mi da citiram rijeĉi mog starog profesora religije

s Beĉkog sveuĉilišta. On nam je govorio da su sve svjetske

religije jedno veliko ali nuţno zlo. Po njegovom duhovitom

mišljenju, u osnivanju religija veliku ulogu je igrao osobno

lukavi Ċavao, koji je poznavajući ĉovjekovu izdajniĉku prirodu

dobro znao do kakvih krvavih posljedica će one dovesti.

Onda bi nam dokumentirao ovo svoje uvjerenje povijesnim

podacima o krvavim vjerskim ratovima, zloĉinima Svete

inkvizicije i analizom raznih štetnih i zlonamjernih dogmi. I

mada je bio pravi kršćanin i ĉvrsto vjerovao u Boga, ja mislim

da je većina njegovih studenata kasnije postala ateistima.

- Zar su njegove analize bile toliko pogubne?

- Pa, recimo da su bile neugodno toĉne.

- Ali vašu vjeru u Boga i Krista nije uspio uzdrmati?

- Naprotiv, još više me je uĉvrstio u uvjerenju da Bog

zaista postoji. Normalno sam shvatio da se u vrhovima raznih

svjetskih religija ne nalaze uvijek poboţni i dobronamjerni

pojedinci, nego se u njih uvukao i poveći broj nepoţeljnih

oportunista neĉistih namjera. Govorim o ljudima koji se

koriste religijom u razne lakome, sebiĉne i druge niske

svrhe.

b. d. benedikt

inkvizitor

- I ja ĉvrsto vjerujem u postojanje Boga - osjeti ona potrebu

da mu se povjeri. - Mada mi je Crkva prošle godine zaprijetila

izbacivanjem iz svojih katoliĉkih redova!

Primijetivši zbunjenost na njegovom licu, ona objasni:

- U trenutku osobne rezignacije, izbrbljala sam se našem

biskupu Kriški da se u potpunosti slaţem s Martinom

Luterom koji tvrdi da je ĉovjek po roĊenju grešan i kao takav

ne moţe biti "svetac"! TakoĊer sam osudila bezboţnu praksu

"absolucije", odnosno oproštenja grijeha za novac! - sve više

se ţestila kraljica. - A kada sam nedavno odbila da oslovim

Papu titulom "sveti otac", naš biskup me upozorio da bi me

zbog toga Crkva mogla ekskomunicirati!

- Samo Isus, a ne ĉovjek, moţe vas iskljuĉiti iz Njegove

crkve, Madam! - podsjeti je Alfred.

- Drago mi je što dijelite moje mišljenje. Sad vam je

jasnije zašto se ja i Biskup Kriška ne moţemo sloţiti. I mada

je Kelstein preteţno katoliĉka zemlja, mnogi naši graĊani

se ne slaţu s nekim katoliĉkim dogmana i prelaze masovno

u protestante. Oni smatraju da Crkva ne moţe biti jedini

posrednik izmeĊu ĉovjeka i Boga i da se mi kao pojedinci

moţemo direktno obraćati ili moliti našem Tvorcu. A i ja

se slaţem s njima ali ne smijem to nikom otkriti. Mnogi

mi zavide na mom poloţaju, a nemaju pojma kako je teško

biti vladar i vjerovati u Boga istovremeno. S jedne strane

osjećam da moram vladati prema Boţjoj volji, a s druge

strane moram te iste odluke uskladiti s potrebama drţave i

naroda, koje nisu uvijek idealne. Zato se ĉesto molim Bogu

da mi pomogne i oprosti ako sam pogriješila. S obzirom da i vi

sliĉno mislite i osjećate, nadam se da ćete mi mnogo pomoći

svojim iskrenim savjetima u rješavanju drţavnih problema.

Malo su šutke šetali, onda se ona sjeti upitati:

- Kad smo kod drţavnih poslova, što biste mi vi kao moj

b. d. benedikt

inkvizitor

savjetnik predloţili da uĉinim pod ovim sve većim politiĉkim

pritiskom domaćih i stranih pristalica tog njemaĉkog

ujedinjenja s Prusima?

Prije no što će joj odgovoriti, Alfred se kratko zamisli.

- Pristupite federaciji.

Frederika se zaustavi u hodu i uputi mu krajnje neugodan

pogled.

- Molim vas ne tjerajte me da zaţalim što sam vam danas

ukazala toliko povjerenje! - upozori ga oštrim tonom. - Kako se

uopće usuĊujete i da mi predloţite nešto tako neprihvatljivo!

- Neprihvatljivo danas, ali neminovno sutra! - ne trepnu

Alfred.

- Pa vi govorite kao Pruski agent, a ne podanik Kelsteina!

- zapanji se kraljica. - Valjda ne mislite da ću se -ja jednim

potpisom odreći i svoje krune i svoje drţave nakon tri stotine

godina njenog postojanja! Moji praroditelji bi se okrenuli u

grobu!

- Rimsko carstvo je postojalo mnogo duţe i takoĊer nestalo

preko noći! - podsjeti je on mirnim glasom.

- Sto vam sad to znaĉi?!

- Hoću reći, da su Prusi smrtno ozbiljni kad govore o

Drugom Reichu. Naše šanse da ostanemo jedina nezavisna

njemaĉka kraljevina, ravne su nuli. Oni vam "nikad",

- podvuĉe Alfred, - neće dozvoliti da svojim buntovnim

primjerom uzdrmate volju ostalih vladara i time poremetite

njihov grandiozni plan njemaĉkog ujedinjenja.

- A u ĉemu se to sastoji "grandioznost" njemaĉkog

ujedinjenja?! - upita ona jetko.

- Prema rijeĉima grofa Stainberga, u veliko-njemaĉkoj

imperiji koja će se nastaviti širiti kako ovdje na kontinentu,

tako i po kolonijama širom svijeta. Englezi i Francuzi

to već uveliko rade. Prusima se ţuri da ugrabe ostatak

b. d. benedikt

inkvizitor

plijena. Naroĉito u Africi i Srednjem istoku, prebogatima

u mineralima, nafti i raznim rudama dragocjenima za rast i

snagu buduće Njemaĉke.

Frederika ga je dugo šutke promatrala, onda nastavi šetati

ali ne vodeći ga više ispod ruke.

- Pitali ste me za savjet, Madam, - primijeti Alfred njeno

nezadovoljstvo. - Ja vas samo pripremam za ono drugo, manje

bolno rješenje.

- A koje je prvo?

- Da potrošite cijeli drţavni budţet na naoruţanje svih

naših sposobnih graĊana i priĉekate razjarene Pruse na granici

da nas u toku prvog dana potuku do nogu! Što ćete u tom

sluĉaju reći Bogu kada doĊe vaš red? - zaboravi on protokol

i postavi joj ovo krajnje neugodno pitanje. - Što biste rekli

obiteljima tisuća pobijenih podanika? Da ste bili na vrijeme

obavješteni o ishodu, ali ste svejedno naredili naciji da ide u

rat s desetostruko jaĉim protivnikom? Ja osobno mislim da vi

nećete nikad dozvoliti da Prusi pobiju desetak tisuća naših

ljudi bez ikakve potrebe!

Frederika se opet zaustavi. Sada ga je probadala oĉima.

- Vi ste vrlo neugodan savjetnik, gospodine grofe! -

osjećala se gorĉina u njenom sve slabijem glasu. - Mogli biste

bar malo ublaţiti vaše mišljenje, umjesto što me podsjećate

na neugodne posljedice kojih sam i sama svjesna. Ako ovako

nastavite, nećete na dvoru steći puno prijatelja.

- Na Dalekom istoku sam se uvjerio u postojanje dvije

vrste suradnika. Prvima uopće nije stalo do posljedica i u

svemu se slaţu sa svojim vladarima. Oni drugi, iskreniji i

odaniji, ĉesto riskiraju svoje ţivote u interesu istine.

- A naša "istina" je da će nas Prusi kad tad progutati, po

principu velike ribe koja guta one manje?! - zakljuĉi Frederika

sa sarkazmom.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Neće odmah, Madam, - ispravi je Alfred. - Najprije će

vas pokušati nagovoriti raznim diplomatsko-ekonomskim

pritiscima. Pa tek onda će skinuti rukavice i prijeći na drugu,

mnogo neugodniju fazu.

- Kao na primjer?

- Mogli bi vas ĉak i fiziĉki ugroziti, ili ĉlana vaše obitelji,

kao što su vjerojatno uĉinili u sluĉaju princeze Sofije i

prijestolonasljednika Alberta.

Shvativši da joj on govori iskreno, ma koliko joj se to ne

sviĊalo, Frederika ga opet uhvati ispod ruke i povede prema

okruglom kamenom paviljonu, diskretno zaklonjenom

visokim raslinjem i grmovima rascvjetalih ruţa.

- Da li nam Prusi ostavljaju bilo kakav drugi "ĉastan izlaz"

iz ove bezizlazne situacije? - interesirala se kraljica.

- Sudeći prema rijeĉima grofa Stainberga, poslije

ujedinjenja će vam biti dozvoljeno da upravljate svojom

kraljevinom do vaše smrti. Tada će Kelstein postati provincija

veliko'njemaĉkog Reicha pod pruskim carem Wilhelmom.

Kraljica je šutjela.

- Kao odani podanik i graĊanin Kelsteina ja vas uopće

ne nagovaram, Madam. Ali ne uzimajte to ujedinjenje ni

previše tragiĉno. Pored gubitka krune i osobne vlasti, vi biste

ţrtvovali najviše ali vaš narod bi imao višestruke ekonomske

koristi od federacije. Stainberg je nabrojao samo nekoliko.

Slobodna migracija našeg stanovništva u bogatije krajeve

Njemaĉke bila bi u tom sluĉaju osigurana. Ljudi bi traţili

bolja zaposlenja u Rurskim rudnicima, na primjer, ili teškoj

industriji Sjevera koju mi na Jugu nemamo. Slali bi svojim

siromašnim obiteljima prijeko potreban novac, a Kelstein

bi ujedinjenjem izašao i na more, da napomenem samo one

glavne ekonomske beneficije.

Frederika ga uvede u paviljon i spusti se na jednu od

b. d. benedikt

inkvizitor

toplih kamenih klupa zagrijanih popodnevnim suncem. Ona

ga ponudi rukom da sjedne pored nje. Tamo provedoše još

pun sat vremena u otvorenom razgovoru.

b. d. benedikt

inkvizitor Poglavlje 4.

Alfred se lagano penjao stepeništem u svoj stan. U hodniku na katu se zaustavi i zamisli. Stajao je tako neko vrijeme drţeći u desnoj ruci rolu od dva poveća pergamentna papira, uvezana crvenom vrpcom. On konaĉno poĊe vratima svog stana i tiho pokuca.

- Tko je? - upita meki ţenski glas.

- Vaš spasilac! - odgovori Alfred s osmijehom na usnama.

- Oprostite! - otvori mu djevojka širom vrata. - Poslije

svega što mi se desilo, ţivim na ivici nervne napetosti. Već

je neki ĉovjek kucao, ali sam ga odbila pustiti. Rekao je da

dolazi iz trgovine za pranje i glaĉanje rublja i ostavio pred

vratima ovaj paket s vašom robom.

Alfred baci pogled na paket s oznakom firme na prednjoj

strani.

- Dobro ste postupili - pohvali je i umoran se zavali u

stolicu pored ukusno serviranog stola za veĉeru i dalje drţeći

rolu s papirima u ruci.

On se zagleda u novi pribor za jelo.

- Zašto ste postavili stol samo za jednog?

- Pa... ja sam vaša domaćica. Nije red da sjedim za istim

stolom s mojim gospodarom.

- Ja nisam vaš "gospodar", - ispravi je Alfred, - ja sam vaš

privremeni staratelj! Molim vas postavite pribor i za sebe i

pravite mi društvo.

Trudi ode u kuhinju i vrati se s još jednim servisom. Alfred

se zagleda u nove tanjure i sjajni pribor za jelo.

- Morala sam vam danas kupiti ove nove tanjure jer su oni

stari bili opasno oronuli. Potrošila sam sav novac koji ste mi

jutros ostavili za kupnju.

b. d. benedikt

inkvizitor

Ona iznese iz kuhinje lonac s kupusom i svinjskim rebrima.

Miris gotovo opi umornog Alfreda. On priĉeka da ga ona

posluţi i sjedne na drugi kraj stola.

- Gdje ste cijeli dan?! - upita ga prijekornim glasom

zabrinute domaćice. - Obećali ste mi da ćete svratiti na ruĉak

u dva popodne, a sada je već prošlo šest!

- Ako vam kaţem, nećete mi vjerovati.

- Iskušajte me!

Alfred se nasmiješi njenom originalnom rjeĉniku.

- Od jedanaest sati do jedan popodne, proveo sam u

privatnoj audijenciji s kraljicom. Onda me je u toku jedne

kratke ceremonije proizvela u plemićku titulu grofa i

istovremeno unaprijedila u prvog drţavnog inkvizitora. Zatim

me je s još petero prisutnih zvanica pozvala na ruĉak, poslije

kojeg me je izvela u privatnu šetnju dvorskim vrtom. Tamo se

gotovo cijeli sat interesirala o mojim putovanjima po svijetu.

Onda sam strpljivo ĉekao u kancelariji grofa Leopolda dok

mi dvorski pisar nije pripremio ova dva dokumenta i ovjerio

ih dvorskim peĉatom.

Alfred joj pruţi rolu s papirima koje je do tada drţao u

desnoj ruci. Trudi ih paţljivo razvi i poĉe ĉitati prvi. Sto je duţe

ĉitala, lice joj se sve više mraĉilo a oĉi širile. Kada je proĉitala

i drugi dokument, devojka ga zaprepaštena pogleda.

- Upozorio sam vas! - reĉe on vedrim tonom.

- Ovo je zaista nevjerojatno! - vrati Trudi pogled na

povelje.

- Da, toĉno to, - sloţi se on s njom. - Još jutros sam bio

nepoznati golja, sin bivšeg upravitelja dvorskih štala, a

veĉeras sam grof Alfred von Knap. Još prije nekoliko sati bio

sam nitko i ništa, a sada sam drţavni inkvizitor, inspektor svih

policijskih snaga u kraljevini. Još malo ću spavati u ovom

jeftinom potkrovlju, a kroz nekoliko dana leţat ću u velikoj

b. d. benedikt

inkvizitor

spavaonici vlastitog dvorca. Zar ţivot nije pun najĉudnijih

iznenaĊenja?

Trudi ponovo savi povelje u rolu i pedantno ih poveţe

istom svilenom vrpcom.

- I što sad vaše grofovsko gospodstvo namjerava? - upita

ona tiho, s neizvjesnim strahom u duši.

- Ĉim ovdje završim neke vaţne poslove i pripreme, zajedno

ćemo se odvesti do te moje nagradne grofovije Wineberg.

Kaţu da se radi o povećem imanju ĉuvenih vinograda s

dvorcem pokojnog grofa Jakoba von Lipmana. Razgledat

ćemo kuću i imanje i tamo se nastaniti. Njeno veliĉanstvo

mi je dalo tjedan dana zasluţenog odmora, kako je rekla. Ali

zbog mojih poslova na dvoru, morat ću i dalje zadrţati ovaj

stan. Vi ćete do daljnjeg biti moja domaćica, ali se bojim da

nećete dugo ostati u toj funkciji.

Trudi zatrepta oĉima, ne razumjevši ga.

- Kraljicu je toliko potresla vaša zla sudbina, da je predloţila

da vas školuje o vlastitom trošku u koledţu za mlade djevojke

bez roditelja koji je prošle godine osnovala. Ubacit će vas u

sljedeću školsku godinu koja poĉinje prvog rujna.

- A ako ja ne pristanem? - provjeri Trudi slabim glasom.

- Onda sam ja pogriješio u procjenjivanju vašeg intelekta.

Umjesto da jednog dana postanete obrazovana i ugledna

dvorska dama, ostat ćete moja kuharica!

Trudi ga je gledala na ivici plaĉa. Njoj se veoma sviĊao

ovaj zgodni a tako plemeniti mladi ĉovjek. Cijeli dan ga je s

radošću oĉekivala, sanjarila o njegovom društvu i planirala

najsmjeliju budućnost, a sad ovo. Ovdje se mora dodati da

je i usamljenom Alfredu odgovaralo društvo mlade djevojke,

ali za razliku od njenih smjelih planova, njegovi su bili znatno

ograniĉeni sjećanj em na njenog pokojnog brata. Cijelo vrij eme

je imao neugodan osjećaj da ih pokojni Wolf stalno prati i

b. d. benedikt

inkvizitor

drţi na oku. A Alfred je bio ĉovjek vrlo visokog morala. On

se nikad ne bi posluţio nedaćom drugih, ili iskoristio neĉiju

potrebu u svoju korist. I mada mu se Trudi poĉela sviĊati i

privlaĉiti ga kao ţena, on je stalno bio svjestan svoje uloge

"drugog brata".

- Ohladit će vam se veĉera - upozori ga ona plaĉnim

glasom i poĉne brisati oĉi salvetom.

- Vi plaĉete? - zabrinu se Alfred.

- Od sreće, naravno - šlaga djevojka nevjesto.

Otprilike u isto vrijeme, pred sluţbenom rezidencijom

voĊe opozicije, zaustavila se jedna koĉija iz koje siĊe elegantna

dama ogrnuta tamnim velom. Ona se predstavi deţurnom

straţaru koji joj spremno otvori velika ulazna vrata.

- Baroneso?! - iznenadi se Viktor von Blumberg. - ĉemu

imam zahvaliti na ovoj ugodnoj posjeti?

- Oprostite što se nisam najavila - skinu Mariana tamni

veo s glave. - Ustvari nisam imala ni vremena. Na dvoru su

se za posljednjih nekoliko sati dogodile nevjerojatne stvari.

Još uvijek sam zbunjena i iznenaĊena.

Blumberg je ponudi rukom u pravcu salona za primanje.

On pristojno priĉeka da ona uĊe prva, pa zatvori za njima

visoka vrata. Oboje se smjestiše oko staklenog salonskog stola.

Dok je Mariana skidala svoje damske rukavice, Blumberg ju

je gutao pogledom ţeljnim novosti.

- Kakve vijesti mi donosite?

Baronesa mu opširno prepriĉa što se desilo tog popodneva.

Jedino mu je prešutjela svoje prisluškivanje. Nije mu ţeljela

suviše povjeriti. Ĉuvala je najveći adut za kraj, kao posljednju

kartu u ovoj špijunskoj igri nadmudrivanja.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ma nemojte mi reći! - bio je Blumberg iznenaĊen. Još se

nikad ranije nije dogodilo da se obiĉnom graĊaninu dodijeli

grofovska titula prije baronske, a onda ga se istog dana

imenuje na tako visok i krajnje odgovoran poloţaj!

- Kraljici se iz nepoznatih razloga veoma ţuri. U kratkom

uvodu je napomenula njegove zasluge za nekakav uspješno

obavljen "tajni zadatak na pruskom frontu"! - podvuĉe ona

vaţnost rijeĉi. - Onda ga je istovremeno proizvela u prvog

drţavnog Inkvizitora. Ovo visoko imenovanje kraljica je na

kraju opravdala i "sve ozbiljnijom politiĉkom situacijom u

zemlji i susjednim drţavama!"

Blumberg je sasluša sve zabrinutiji. Pojava tog zagonetnog

momka u dvorskim i drţavnim poslovima nikako mu se nije

sviĊala. Samo mu još on treba.

- Tko je taj Alfred Knap? Nikad za njega nisam do sada

ĉuo!

- Bio je dvije godine savjetnik sekretaru dvora, grofu

Leopoldu Kohu. On ga je školovao, o svom trošku ga poslao

na put oko svijeta i kasnije zaposlio na dvoru. Završio je

filozofiju na Beĉkom sveuĉilištu i tko zna kakve sve vještine

u toku svojih putovanja po Aziji i Dalekom istoku. Kaţu da

govori nekoliko jezika. Meni osobno se ĉini da se kraljica vrlo

zagrijala za njega. Vraški je zgodan i ugodan. Odmah nakon

ruĉka, uhvatila ga je ispod ruke i izvela u šetnju dvorskim

parkom, što nikad ranije nije uĉinila. Uvijek smo je pratile

iskljuĉivo mi, dvorske dame. S prozora salona sam primijetila

da su proveli skoro cijeli sat sjedeći u sjenici, zaklonjeni

zelenilom vrta!

Blumberg je zabrinut razmišljao, onda je obazrivo upita:

- Da niste sluĉajno naĉuli i neki dragocjen detalj iz

kraljiĉinog "privatnog" razgovora s novim grofom u njenom

salonu?

b. d. benedikt

inkvizitor

- Mislite, da li sam ih prisluškivala?

Blumberg se pravio da mu je neugodno.

- Da, naĉula sam neke dijelove razgovora, ali se bojim

da vam ih ne mogu prenijeti dok mi ne date vašu ĉasnu

plemićku rijeĉ da ću uskoro ponovo zagrliti mog ljubljenog

Ditriha. Inaĉe, poruĉite vašoj pruskoj vezi da zaborave moju

suradnju!

Shvativši da ona oĉekuje nešto za uzvrat, Blumberg joj

spremno obeća:

- Uĉinit ću što mogu. Vi me razumijete, baroneso, zar ne?

Prusi oĉekuju od nas neku vaţnu informaciju prije nego ga

pristanu osloboditi. Nešto od velikog znaĉaja.

- Kao na primjer? - isprobavala ga je ona.

- Pa... mislim da bi ih lokacija princezinog školovanja vrlo

interesirala.

- A zašto je Prusima toliko stalo da saznaju gdje se princeza

školuje?

Blumberg se našao u neprilici. Istinu joj nije smio priznati,

a nije znao kako joj na brzinu slagati. Na kraju smisli uvjerljivo

objašnjenje.

- Vjerojatno ste ĉitali u našim novinama da je mlada

princeza priliĉno buntovne naravi - poĉne stari lisac razvijati

svoju teoriju. - Pored raznih izjava skandalozne prirode,

ona se nedavno izblebetala da je prijestolje i vlast uopće

ne zanimaju. Kao što znate, princeza će 23. srpnja, na njen

21. roĊendan, biti predstavljena našem parlamentu i tamo

sluţbeno proglašena zakonitom nasljednicom prijestolja.

Naši pruski prijatelji su nedavno došli na ideju da ja diskretno

posjetim princezu prije tog dogaĊaja i zatraţim od nje pismenu

izjavu u kojoj se ona odriĉe prijestolja. Imajući u vidu njeno

ĉesto neracionalno ponašanje, ja osobno vjerujem da bi ona

rado pristala.

b. d. benedikt

inkvizitor

- A ako ne pristane? - interesirale su Marianu posljedice.

- Onda ništa! - slijeţe Blumberg leţerno ramenima. -

Pokušaj nije uspio.

Baronesa se zamisli, ali joj nije palo ni na kraj pameti da bi

se Prusi usudili oteti ili ubiti mladu prijestolonasljednicu.

- U redu, - sloţi se ona. - Otkrit ću vam adresu princezine

škole, ali najprije ţelim ĉuti kada ću konaĉno zagrliti

Ditriha.

Blumberg opet nije znao što reći. Već dva mjeseca joj

laţe da je njen ljubavnik u pruskom zarobljeništvu, a ustvari

mladi oficir je bio mrtav. Izdahnuo je nekoliko dana nakon

zarobljavanja, od posljedica teške povrede sabljom. Kada

se Blumberg poĉeo za njega raspitivati, Prusi su mu priznali

da je mladić mrtav, ali su mu predloţili da to prešuti pred

baronesom dok im ova ne obavi vaţan špijunski zadatak.

- Još noćas ću poslati svog ĉovjeka u Prusku s molbom

da oslobode vašeg mladog prijatelja - obeća joj on ne

trepnuvši.

- Dajete mi vašu plemićku rijeĉ?!

- Tako mi Bog pomogao! - podiţe Blumberg, inaĉe okorjeli

ateist po uvjerenju, desnu ruku.

- Princeza Johana se školuje u Austrijskom koledţu Svete

Helene - izdade Mariana svoju kraljicu.

Strast je pobijedila razum. Blumberg nije vjerovao svojim

ušima. Konaĉno se dokopao jedne od najvećih tajni. Samo

kraljica i grof Leopold su znali tu informaciju. Frederika

se uvijek brinula za sigurnost svoje jedinice i nasljednice,

naroĉito od kad je ĉitala u novinama da su kidnapiranja

djece poznatih roditelja bila unosan posao raznih dobro

organiziranih bandi. Ovaj detalj je bio poznat Blumbergu

koji se nastavi raspitivati:

- Kao što znate, djeca ĉuvenih obitelji ĉesto su registrirana

pod laţnim imenima zbog mjera sigurnosti. Da vam nije

b. d. benedikt

inkvizitor

sluĉajno poznato pod kojim laţnim imenom se školuje

princeza Johana? Bojim se da će našim ljudima biti nemoguće

prići princezi bez te lozinke!

Baronesa se malo zamisli, onda se neĉeg sjeti.

- Nisam sigurna da li je to tajno princezino ime, ali

budući sam ja zaduţena za jutarnje donošenje pošte Njenom

veliĉanstvu, primijetila sam da joj sva pisma iz Austrijskog

gradića Bergena šalje izvjesna Leni Heintz. Umjesto adrese

stoji uvijek "post-restant"! Pošto se taj koledţ nalazi u blizini

tog grada, onda bi to moglo biti laţno princezino ime.

- Ovo je vrlo vaţna informacija - promuca Blumberg

zapanjen otkrićem. - Ali bojim se da ni to neće biti dovoljno

da podmitim Pruse. Bit će mi potrebna još jedna mala

usluga.

Baronesa ga pogleda ispod oka, s vidnim nepovjerenjem.

- Ništa strašno! - brzo je razuvjeri pokvarenjak. - Hitno mi

pribavite jedan prazan memorandum s utisnutim kraljiĉinim

grbom na zaglavlju i njenim osobnim peĉatom pri dnu.

- Zašto vam je to potrebno? - opet će podozrivo Mariana.

- Potrebno mi je da što prije oslobodim vašeg ljubavnika!

- odbrusi Blumberg nabusito.

- Niste mi odgovorili na pitanje, grofe! - nije se predavala

Mariana.

- Kako ne shvaćate? Ţelim na tom sluţbenom papiru

ispisati princezinu abdikaciju i podnijeti joj na potpis.

Neupućena u dvorske i politiĉke makinacije, Mariana

proguta i ovu njegovu laţ.

- Onda bolje da se odmah vratim na dvor i bacim na

posao - obeća ona i naglo ustane. - Kraljica će veĉeras u

devet prisustvovati koncertu jedne Beĉke glazbene grupe

u prijestolnoj dvorani. Mislim da je to zgodna prilika za

uspješan ishod moje operacije.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Što prije isporuĉite "robu", to ćete prije zagrliti vašeg

voljenog Ditriha! Vratite se sad da kraljica nešto ne posumnja

- ustane i Blumberg. - Ako vas je sluĉajno traţila i pita vas

gdje ste bili, recite joj da ste otišli do ljekarnice po neki...

- Lijek?! - prekide ga baronesa i spremno izvadi iz torbice

tamnu flašicu. - Već sam se danas ţalila na glavobolju i na

putu ovamo svratila do ljekarnice. A ispriĉat ću se istim

razlogom i da izbjegnem taj koncert.

Više nego zadovoljan njenom predostroţnošću, Blumberg

isprati svoju lijepu špijunku do izlaznih vrata. Na ulici je još

uvek strpljivo ĉekao gradski fijaker sa zapregom od dva rasna

konja.

Odmah po povratku na dvor, Mariana odluĉi da ne gubi

dragocjeno vrijeme. Najprije se uvjerila da je kraljica već u

dvorani, a onda se uputila ravno u salon za dvorske dame koji

je bio prazan. Ugledavši je, deţurni oficir ustane sa stolice.

- Njeno veliĉanstvo i gospoĊice Fischer i Kern otišle su

prisustvovati veĉerašnjem koncertu - obavijesti je.

- Da, da, znam - reĉe Mariana u prolazu i nastavi prema

vratima kraljiĉinog radnog kabineta. - Njeno veliĉanstvo je

nešto zaboravilo.

Znaj ući da gardist ni u snu ne bi posumnjao u prisustvo prve

dvorske dame u kraljiĉinim odajama, baronesa bezobrazno

uĊe u kraljiĉin kabinet i ĉak ostavi iza sebe poluotvorena

vrata. Dok je toboţe nešto traţila po radnom stolu, krišom

je bacala poglede na otvorena vrata. Ali gardijski oficir

nije ni provirio da vidi što ona radi. Mariana izvuĉe prvu

ladicu stola a zatim drugu, pa treću. U trećoj je našla sveţanj

praznih memoranduma s tiskanim kraljiĉinim grbom na vrhu.

Ona izvuĉe jedan i smota ga u dţep svoje haljine. Preletjela

je pogledom po stolu, ali tamo ne ugleda kraljiĉin prsten-

peĉatnjak. Pronašla ga je u srednjoj ladici, zgrabila ga u šaku

b. d. benedikt

inkvizitor

i ţurno izašla. Mladi gardista zatvori za njom vrata kabineta i

vrati se u svoju stolicu.

Mariana gotov© utrĉa u svoj dvorski apartman da utisne

kraljiĉin voštani peĉat pri dnu praznog memoranduma.

Izvadila je iz ladice crveni vosak, pripalila šibicu i strpljivo

priĉekala da na papir nakapa dovoljna koliĉina. Utisnula je

peĉat u vruću smjesu i spustila papir u ladicu svog malog

stola. Brzo se vratila u salon za ĉekanje a gardista opet skoĉi

sa stolice i otvori joj vrata kraljiĉinog kabineta.

' Njeno veliĉanstvo se predomislilo! - promrmlja baronesa

u prolazu i vrati u ladicu prsten- peĉatnjak.

Pet minuta kasnije, pridruţila se kraljici i njenim mladim

pratiljama, tuţeći se na jaku glavobolju. Ispriĉala im se zbog

odlaska u gradsku ljekarnicu po lijek.

b. d. benedikc

inkvizitor Poglavlje 5.

Sljedeća tri dana Alfred je proveo u grozniĉavom

organiziranju svoje dvorske kancelarije i upoznavanju

strukture policijskih, pograniĉnih i obavještajnih sluţbi

male kraljevine. Kelstein nije imao vojsku, a uz pograniĉne

straţe, postojala su i dva odreda takozvanih "dobrovoljaca".

Ove dvije naoruţane jedinice uglavnom su stajale u rezervi

za sluĉaj nuţnih potreba poput graĊanskih nemira ili

rata. Grof Leopold je pomogao Alfredu pronaći dvojicu

pouzdanih suradnika. Bili su to kapetan dvorske garde,

Kurt Rosen i Walter Kaplan, obavještajni oficir. Oni su ga

snabdjeli vojnim kartama i mapama kojima su prekrili dobar

dio zidova Alfredove kancelarije. U meĊuvremenu, grof

Leopold se pobrinuo da izradi novom drţavnom inkvizitoru

sluţbenu ispravu s pozlaćenim grbom kraljevine utisnutim

na plavim koţnim koricama. Pored visoke titule, imena i

osobnih podataka, unutra se nalazila i Alfredova vrlo uspjela

fotografija.

U srijedu ujutro, novopeĉeni grof je poranio do svoje

banke i podigao pozamašnu svotu sa svog skromnog štednog

raĉuna. Odande se uputio do robne kuće ADLER, gde je

proveo gotovo dva sata birajući pomodnu garderobu za sebe

i par novih haljina za Gertrudu. Ţelio ju je iznenaditi prije

puta na novo imanje. A svoja nova odijela je uskladio s

novim visokim poloţajem.

Izašavši iz robne kuće s nekoliko povećih paketa i stavivši

ih u prtljaţnik koĉije, on primijeti prekoputa guţvu oko štanda

za prodaju sendviĉa. Prodavaĉ se derao na nekog odrpanog

djeĉaka, ĉvrsto ga drţeći jednom rukom za okovratnik

otrcanog kaputa, dok ga je drugom šamarao po glavi koju

b. d. benedikt

inkvizitor

je djeĉak branio s obje ruke. Jedna djevojĉica, vjerojatno

njegova mlaĊa sestra, stajala je sa strane i plaĉući nešto

govorila ljutitom trgovcu. Neugodnu scenu je promatrala

grupa uliĉnih radoznalaca, od kojih su neki glasno protestirali.

Alfredu se naglo smraĉi pred oĉima. Bila je to jedna od onih

ruţnih scena koje je najviše mrzio. Dugim koracima prijeĊe

ulicu i progura se do štanda.

- Sto to radite, ĉovjeĉe?! - obrati se on trgovcu oštrim

glasom. - Jeste li poludjeli?! Zar vama nije poznato da je

zabranjeno tući djecu ispod 18 godina?!

- Koja djeca?! - branio se onaj ljutito. - Ovaj dripac mi je

pokušao ukrasti dva sendviĉa!

- Je li to istina? - pogleda Alfred u uplakanog djeĉaka.

- Istina je, gospodine - potvrdi djeĉak pognute glave. - Ja

i sestra smo bili jako gladni.

Alfred se zagleda u djecu. Momĉić je mogao imati oko

šesnaest godina, a djevojĉica najviše trinaest. Oboje su bili

mršavi i vrlo slabo odjeveni.

- Dajte im svakome po jedan vruć vuršt na sendviĉu! -

naredi on prodavaĉu i izvadi iz dţepa novĉanik.

- Zašto se vi gospodine miješate u ovo?! - ljutito će

prodavaĉ. - Umjesto što ih tu timarite, zašto radije ne

pozovete ţandara da uhapsi male lopove!

Pri spomenu ţandara, djevojĉica poĉne još glasnije

cviliti.

- Nema potrebe - trudio se Alfred zadrţati što mirniji ton.

- Ja sam najviša policijska vlast u zemlji!

On izvuĉe iz dţepa svoju novu iskaznicu drţavnog

inkvizitora koju gurne prodavaĉu pod nos. Onaj zabrinuto

preleti pogledom dokument jer nije bio pismen, pa ispusti

djeĉakov okovratnik. Vjerojatno je pobrkao Alfreda sa šefom

policije.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Dobro ih pogledajte! - naredi mu Alfred hladno. - Zar ne

vidite da se sva njihova krivica nalazi u njihovoj sirotinji?!

PostiĊen zbog svog prenagljenog postupka, prodavaĉ

im napravi po jedan vruć sendviĉ. Dok im je prodavaĉ

pripremao obilne sendviĉe, Alfred primijeti kako se devojĉica

malo zanjihala i uplaši se da će pasti. Djeca su oĉigledno bila

iscrpljena od gladi. Ruke su im drhtale dok su primali vruće

sendviĉe od prodavaĉa.

- Oprosti ako sam te malo jaĉe ošamario! - promumlja

prodavaĉ pomirljivo djeĉaku.

Alfred plati hranu i povede djecu preko puta. Dok su stajali

uza zid robne kuće i halapljivo gutali ukusne vurštove, Alfred

ih je promatrao razmišljajući što da radi s njima. Nije mogao

ni zamisliti da ih ostavi i opet prepusti ulici. On priĉeka da se

djeca najedu pa upita djeĉaka:

- Kako se zoveš?

- Ja sam Feliks Kelemen, a ovo je moja sestra Viki.

Alfred se nasmiješi na plavokosu devojĉicu koja je

drhtavim prstima otirala suze s musavog lica.

- Moje ime je Viktorija, - ispravi ona svog brata. - Samo

me mama i Feliks zovu Viki.

- Koliko ste stari?

- Ja ću napuniti šesnaest u zimi. Viki je tri godine mlada.

- Feliks, zašto ste se motali oko tog prokletog štanda?

- Bili smo gladni, gospodine - objasni djeĉak pognute

glave. - Nismo ništa jeli već nekoliko dana.

- Zar nemate roditelje?

- Imamo samo majku. Već je tjedan dana u zatvoru.

- Sto je uĉinila? - odmah se zainteresira novi inkvizitor.

Djeĉaku bijaše neugodno odgovoriti.

- Gazda kod kojeg smo stanovali, laţno ju je prijavio da

mu je ukrala novac! - branio je djeĉak ĉast svoje majke.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Gdje sluţi kaznu?

- U gradskom zatvoru glavne policije.

- Pa gdje vas dvoje stanujete?

- Nigdje, gospodine. Iste noći kada su majku uhapsili,

gazda nas je izbacio na ulicu. Otada spavamo vani, a kada

je padala kiša jedan dobri ţeljezniĉar nam je dozvolio da

prespavamo u ĉekaonici stanice na klupama.

Alfred je kratko razmišljao što uĉiniti s njima, onda mu

padne na pamet smjela ideja.

- Kako bi bilo da mi se pridruţite? - predloţi im. - Upravo

sam na putu na moje novo imanje. Tamo se nalazi velika

zgrada s puno soba, a o imanju vodi raĉuna samo jedan stariji

gospodin. Vas dvoje biste mu mogli malo pomoći oko kuće.

Imat ćete gdje spavati i nikad više nećete biti gladni.

Feliksu od radosti zasijaše oĉi.

- Ja znam prati sude - poţuri mu se pohvaliti Viki . - A

mama me je nauĉila i ĉistiti kuće i prati rublje.

- Odliĉno! - oduševi se Alfred, suzdrţavajući se krajnjim

naporom da je ne zagrli. - Onda nema problema. Ali prije

no što poĊemo, ţelio bih posjetiti vašu majku i malo s njom

popriĉati. Hajdemo sad do moje koĉije.

Djeca odmah poĊoše za njim. Dok su ga slijedili, Feliks

krišom pogleda u svoju sestru i naĉini upitnu grimasu.

Alfred pusti djecu da se prvi popnu, pa ude za njima i upita

koĉijaša:

- Jeste li ikad odlazili do grofovije Wineberg?

- Vrlo ĉesto, gospodine. Nema ni desetak kilometara.

- Ali najprije ću vas zamoliti da nas odvezete do zgrade

gradske ţandarmerije.

Koĉijaš zapuca dugim biĉem i koĉija lagano krene. Tijekom

kratke voţnje djevojĉica koja se stiskala uz brata, rukama je

b. d. benedikt

inkvizitor

povlaĉila svoju iznošenu haljinu preko koljena, valjda kako

bi sakrila rupe na podrapanim ĉarapama. Kad god bi im se

pogledi sreli, Viki bi spustila svoje velike plave oĉi na pod

koĉije. Boţe dragi, razmišljao je Alfred, da je sluĉajno zima,

ovo dvoje siroĉadi bi se negdje smrzlo u snu.

- Glavna ţandarmerija, gospodine! - trţe ga hrapavi glas

koĉijaša.

Alfred side na ploĉnik gdje kratko zastade.

- Kako vam se zove majka?

- Gilda Kelemen - odgovori djeĉak.

- Saĉekajte me i pripazite na ovu djecu - zamoli Alfred

koĉijaša.

U foajeu ţandarmerije, za pultom se nalazio samo deţurni

sluţbenik. Alfred mu priĊe i zamoli ga poslovnim tonom:

- Ţelio bih vidjeti zatvorenicu Gildu Kelemen.

- A vi ste? - odmjeri ga onaj od glave do peta.

- Ja sam novi drţavni inkvizitor Njenog veliĉanstva.

- Priĉekajte trenutak - promuca onaj i poţuri u kancelariju

svog šefa.

Alfred ih je promatrao ispod oka kroz veliki prozor šefove

kancelarije. Onaj za stolom, kapetan po ĉinu, lagano ustane

i zagleda se kroz staklo u pravcu Alfreda. Malo je postajao,

onda poravna svoj sluţbeni kaput i pode mu u susret s isto

tako sluţbenim smiješkom na tankim usnama.

- Što moţemo uĉiniti za gospodina?

- Ţelio bih vidjeti zatvorenicu po imenu Gilda Kelemen

- ponovi Alfred, sluţbenim tonom.

- Vi ste... njen advokat? - provjeri šef nesigurnim glasom.

- Zar me vaš sluţbenik nije predstavio? - podiţe Alfred

obrvu.

Kapetan pogleda u svog sluţbenika, pa opet u Alfreda.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Da... nešto mi reĉe o nekom... drţavnom inkvizitoru.

- Vi još niste obaviješteni? - pravio se Alfred iznenaĊen,

dobro znajući da sluţbene vijesti u kraljevini putuju nešto

brţe od puţa.

Primijetivši jutarnje novine na pultu, on ih okrene prema

njima. Na pola prve stranice opširno je pisalo o nedavnom

postavljanju grofa Alfreda Knapa za prvog drţavnog

inkvizitora, inspektora nad svim policijskim i obavještajnim

sluţbama. Alfred strpljivo priĉeka da dvojica policajaca

proĉitaju cijeli ĉlanak.

- Oprostite, gospodine grofe! ' pogleda šef ţandarmerije u

Alfreda. - Još nisam imao priliku proĉitati današnje novine, a

pretpostavljam da će nam i dvor uskoro dostaviti neke papire

0 vašem imenovanju. Ja sad prvi put ĉujem za rang i funkciju

drţavnog inkvizitora - priznade na kraju.

- Uopće vas ne krivim - nasmiješi se Alfred. - Do prije par

dana, ni ja nisam nikad ĉuo za tu titulu!

On im podnese na uvid svoju novu sluţbenu iskaznicu.

Atmosfera se malo raskravila, pa šef policije izaĊe iza pulta i

ljubazno mu pruţi ruku za pozdrav.

- Ja sam kapetan Gustav Menke, šef gradske

ţandarmerije!

On ponudi rukom Alfreda u pravcu dugaĉkog hodnika.

- Zatvorenica koju ste spomenuli je nova. Privedena je

prije tjedan dana, a trenutno se nalazi na dnevnom radu u

perionici rublja.

Nakon kraćeg hoda, naĊoše se pred vratima pored kojih je

sjedio stariji ĉuvar i ĉitao novine. Ugledavši ih, ostavi novine

1 uspravi se u stavu mirno.

- Izvedite nam zatvorenicu Gildu Kelemen! - naredi mu

Menke. Straţar potvrdi glavom da je razumio i otvori vrata

kroz koja prokulja oblak pare. Iz prostorije se ĉuo ţamor

b. d. benedikt ■

inkvizitor

ţenskih glasova. Uskoro se na vratima pojavi jedna ţena

Ijepuškastog lica, ne starija od 40 godina. Ona se zbunjeno

zagleda u ĉudne posjetioce.

- Gospodin grof je novi drţavni inkvizitor - predstavi

Menke Alfreda. - Gospodin ţeli s vama porazgovarati.

Gilda Kelemen je stajala kao skamenjena. Gospode,

problijedi ona naglo, da se nije nešto dogodilo njenoj sirotoj

djeci pa je dolaze obavijestiti!

- Kantina je prazna - pokaza im Menke rukom na jedna

visoka vrata.

- Ţelio bih da i vi budete prisutni - zamoli ga Alfred. -

Potreban mi je svjedok.

Gilda je jedva hodala na klecavim nogama. Sto hoće od

nje ovaj visoki vladin duţnosnik, stalno je nagaĊala. Sigurno

se nešto dogodilo njenoj jadnoj djeci, sve više je u sebi

strepila.

- Sjednite, gospodo! - ponudi joj Alfred stolicu za jednim

stolom i priĉeka da ona prva sjedne.

- Da li se nešto dogodilo mojoj djeci? - ne izdrţavši više

upita Gilda, a umorne plave oĉi naglo joj se ovlaţiše. - Već

tjedan dana ţive na ulici jadni i gladni!

- Vaša djeca su dobro - umiri je Alfred. - U stvari, eno ih

sjede u mojoj koĉiji pred zgradom i ĉekaju me.

Gildi pade teret sa srca. Ona obrisa oĉi prljavim krajem

zatvorske pregaĉe.

- Zašto me vi, kapetane, za poĉetak ukratko ne obavijestite

zbog ĉega i od koga je ova graĊanka optuţena i osuĊena? -

pogleda Alfred u Menkea.

Sef policije najprije proĉisti grlo.

- GospoĊa je privedena prije tjedan dana pod optuţbom

da je ukrala novac gazdi kod kojeg je stanovala. Pred sucem

je priznala krivnju i on ju je osudio na mjesec dana zatvora.

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred vrati pogled na Gildu.

- Vi znaĉi ne poriĉete optuţbu, zar ne?

Ova je kratko razmišljala, onda mu odluĉi sve reći.

- Pa pošto sam već osuĊena, vama sad mogu priznati što se stvarno desilo. Na sudu nisam smjela reći istinu, jer me je sudac odmah upozorio da ću dobiti svega mjesec dana ako priznam krivicu, odnosno šest mjeseci ako je poreknem. Sto mi je drugo preostalo nego da priznam ono što nisam uĉinila. Postupila sam tako zbog svoje jadne djece.

- Priĉajte mi o tome, gospoĊo - zamoli je Alfred.

- Gazda me je napadao od prvog dana useljenja u tavansku sobicu. Kako bih se prehranila i zaradila za najamninu, po danu sam s kćerkicom spremala kuće i prala rublje, a uveĉer smo svi troje ĉistili jednu privatnu školu. Pošto sam udovica gazda me je ĉesto nagovarao da s njim spavam, pa mi ĉak nudio i novac za tu uslugu. Bio je oţenjen ali mi je stalno ponavljao kako mu je ţena bolesna i izbjegava braĉne odnose s njim. Pošto sam ga uporno odbijala, otišao je jednog dana do direktora škole koju sam ĉistila i tko zna što mu je sve o meni nalagao, jer sam odmah bila otpuštena. Tako sam se odjednom našla sa svega pola prihoda, a on mi je poĉeo i otvoreno prijetiti da će nas izbaciti iz stana!

Gilda naĉini kratku stanku kako bi sredila misli.

- Onda je prije tjedan dana sve krenulo naopako. Bilo je kasno uveĉer i ja sam sišla u radionicu da mu ponudim pola najamnine i zamolim ga da me priĉeka za drugu polovinu dok se ne snaĊem. Na moju nesreću, zatekla sam ga tamo baš u trenutku kada mu je mušterija isplaćivala za uslugu. Na stolu su leţale dvije firme iscrtane na limu, a onaj gospodin mu je plaćao u gotovini.

- Sto je vaš gazda po zanatu? - provjeri Alfred.

- Gospodin Jakob Mesinger je ĉuveni firmopisac i jedini u

gradu koji vrši usluge dvoru.

b. d. benedikt

inkvizitor

- O kakvim uslugama se radi?

- Pa... mislim na razne vladine firme, drţavne grbove,

pozlaćene plakete ili mesingane ploĉe s raznim natpisima.

On je ustvari i vrlo vješt slikar. Tu veĉer je baš isporuĉio

mušteriji dva iscrtana grba u bojama. Ali kada je ĉuo zašto

sam došla, sav je od bijesa pocrvenio i poĉeo se derati na

mene i vrijeĊati me. Vikao je; "kurvo jedna, šta ti traţiš ovdje

tako kasno, marš napolje!"

- Zar nikad prije toga niste bili u radionici u to doba?

- Bila sam više puta. Njegova ţena me ĉesto slala da mu

odnesem dolje veĉeru ili ĉaj. Uvijek se tuţila na jak smrad

anilinskih boja koji ju je tjerao na povraćanje.

Alfred ju je zamišljen promatrao.

- Sjećate li se moţda izgleda te gazdine mušterije?

- Nisam ga dobro vidjela, gospodine. Kada je moj gazda

poĉeo na mene vikati, onaj ĉovjek se brzo okrenuo u stranu

da mu ne vidim lice.

- Da li se sjećate tih grbova koje je isporuĉio mušteriji?

- odmah se zainteresira Alfred kojem cijeli sluĉaj postade

sumnjiv.

Dok je Gilda razmišljala, kapetan Menke ju je netremice

promatrao. Ovaj novi inkvizitor, uĉinio mu se veoma iskusan

istraţitelj.

- Bila su to neĉija dva lijepo iscrtana grba na limu. Znate

na kakve mislim, poput onih grofovskih ili drţavnih grbova

kakvi se vide po zgradama ili privatnim koĉijama plemenite

gospode.

- Što se zatim desilo? - ţurilo se odjednom Alfredu.

- Uplašena i uvrijeĊena, popela sam se djeci u našu

tavansku sobicu i rasplakala se. Svega sat kasnije, netko je

snaţno zalupao na vrata. Otvorila sam i ugledala dvojicu

ţandara koji su mi ukratko rekli da sam optuţena za kradu.

b. d. benedikt

inkvizitor

Navodno, moj gazde me krišom promatrao dok sam uzimala

novac iz ladice u njegovoj radionici. Na njegov zahtjev su

mi pretresli dţepove na haljini i tamo pronašli dio novca za

najamninu. Gazda je zatraţio da spakiram svoje stvari i da se

gubim s djecom iz njegove kuće. Bila sam na mjestu uhapšena

i s lisicama na rukama sprovedena ovamo. Tu mi je proĉitana

optuţnica, a idućeg jutra sam već bila osuĊena i vraćena na

izdrţavanje kazne. To vam je sva istina gospodine, kunem

vam se u zdravlje moje djece koju najviše volim! - podiţe

Gilda desnu ruku.

Alfred je kratko razmišljao, pa joj se obrati blagim

glasom:

- Gospodo Kelemen, ja sam s titulom drţavnog inkvizitora

dobio i izvjesna ovlaštenja. Pošto vjerujem da ste ovdje

potpuno neduţni, ovog trenutka vas oslobaĊam daljnjeg

izdrţavanja kazne. A vas molim, - pogleda on u Menkea, -

da odmah danas uhapsite Jakoba Mesingera i zadrţite ga u

pritvoru do moje daljnje naredbe!

- Neka vas dragi Bog blagoslovi, dobri ĉovjeĉe! - poruĉi

mu Gilda brišući prstima oĉi.

- Presvucite se sada u vašu graĊansku haljinu, vaša djeca

vas oĉekuju pred zgradom.

- A gdje da idem s njima, gospodine? Bez posla, ušteĊevine,

bez roĊaka i prijatelja kod kojih bi se mogli privremeno

skloniti! Ovdje u zatvoru mi se nalazi kofer s cijelom našom

imovinom!

- Riješit ćemo i taj problem ĉim završim s kapetanom neke

legalne formalnosti - obeća joj Alfred i ustade od stola.

Dok su Alfred i Menke ispisivali i potpisivali razne papire

i formulare u šefovoj kancelariji, Gilda se presvlaĉila u svojoj

ćeliji koju je dijelila s još jednom zatvorenicom. Ona prstima

provjeri svoju staru, iznošenu haljinu i zakljuĉi da će se ova

b. d. benedikt

inkvizitor

raspasti prilikom prvog pranja. Dok se penjala u prizemlje

zgrade, osjećala je slabost u nogama. Kada je izašla na ulicu i

ugledala svoju djecu na sjedištu koĉije, pomislila je da će joj

od sreće i uzbuĊenja stati ojaĊeno srce. Viki vrisnu od sreće i

prva skoĉi na zemlju obgrlivši majku oko struka.

Alfred je sa strane promatrao dirljivu scenu. Strpljivo

je priĉekao da se Gilda isplaĉe i izgrli svoju djecu, onda joj

ponudi da se popne u koĉiju. U toku voţnje Alfred joj ispriĉa

kako je došlo do njegovog susreta s njenom djecom, pa joj na

kraju predloţi:

- Već sam spomenuo vašoj djeci da sam na putu na moje

novo imanje kod Wineberga. Tamo sam ţivi upravitelj kojem

u odrţavanju kuće i imanja pomaţu seljaci iz okolnih mjesta.

Razmišljao sam, kako bi bilo da mi se pridruţite. Pored

toga što ćete imati besplatan stan i uvijek dovoljno hrane,

mogli biste malo pomoći mom upravitelju oko domaćinstva.

Dobivat ćete i redovnu plaću za vaše osobne potrebe.

Umjesto odgovora, Gilda mu zgrabi ruku koju poĉne

ljubiti. Alfred se osjećao neugodno, pokušavajući osloboditi

ruku iz grozniĉavog stiska ţene i majke prepune zahvalnosti.

Pred njegovom zgradom ĉekala ih je Gertruda s dva

spakirana kovĉega. Već ga je zaustila upitati zašto toliko kasni,

kad primijeti u koĉiji nepoznatu ţenu s dvoje djece. Dok je

Alfred pomagao koĉijašu veati otraga kovĉege, Gertruda se

popne i smjesti na sjedište suprotno Gildi i djeci.

- GospoĊica Krantz! - kratko je predstavi Alfred i sjedne

do nje.

U toku voţnje, Alfred ispriĉa Gertrudi kako je pronašao

buduću domaćicu svog novog imanja.

* * *

Grofovija Wineberg nalazila se desetak kilometara

juţno od Hagena. Imanje je obuhvaćalo više od 60 hektara

b. d. benedikt

inkvizitor

vinograda i preko 600 hektara pašnjaka i oranica koje su

obraĊivali stanovnici triju okolnih sela. Dvorac Wineberg

je bio sagraĊen na jednom uzvišenju iznad malog vještaĉkog

jezerca u ĉijoj se mirnoj zelenkastoj vodi jasno zrcalila njegova

impozantna arhitektura.

U tu vodenu sliku gledala je Trudi, lagano se njišući u

sjedištu koĉije. Ona nikad ranije nije vidjela pravi dvorac

iz blizine. Poljsko imanje barona Lotara sada joj se uĉinilo

naprosto smiješnom uporedbom. Cijelim putem je šutjela

duboko zamišljena, što ne izmaĉe Alfredovom oku vještog

promatraĉa. Djevojka je razmišljala o ĉudnom obratu svoje

sudbine i pokušavala odgonetnuti njenu povezanost sa

sudbinom svog brata i preko njega s Alfredom. Kako je sve to

ĉudno zamršeno, u sebi je analizirala protekle dogaĊaje. Alfred

je na bojnom polju naišao na njenog umirućeg brata, ovaj ga

šalje njoj, Alfred je spašava od Lotara i onih popova, onda

za to saznaje kraljica koja ga za njegovo viteško ponašanje

unaprijeĊuje u plemića. Njen siroti brat, prvi igraĉ u ovoj

kompliciranoj igri ţivota i smrti, gubi na kartama i uskoro

umire, a ovaj posljednji igraĉ, odnosno Alfred, dobija iz vedra

neba titulu grofa i ovo prekrasno imanje. A kakve karte ĉekaju

nju u budućem ţivotu, naprezala je svoj mladi um.

Ona se zagleda u Gildu i njenu djecu, pitajući se kakva

li sudbina oĉekuje njih troje? Da se Alfred nije na vrijeme

pojavio iz robne kuće i primijetio guţvu na ulici, ova jadnica

bi još uvijek neduţna ĉamila u gradskom zatvoru, a njena

djeca i dalje gladovala i spavala po staniĉnim klupama. Kako

je ţivot ĉudan, razmišljala je. Dobre ili loše sudbine desetina,

a ĉesto i stotina ljudi, uvijek ovise od dobre ili loše volje

nekog pojedinca. U njihovom sluĉaju od Alfreda.

Iz razmišljanja je trţe uzvik koĉijaša koji naglo zaustavi

kola ispred samog ulaza u dvorac. Alfred sam otvori vrata

b. d. benedikt

inkvizitor

i pruţi joj ruku koju ona prihvati i siĊe. On ponovi isto i

s Gildom, a onda obuhvati Viki oko tankog struka i skine

je na zemlju. Feliks iskoĉi sam. Iz daljine im je prilazio

jedan stariji ĉovjek, malo hramajući na lijevu nogu. Bio je

to dugogodišnji upravitelj imanja pokojnog grofa. Ţurio je

pozdraviti nepoznate goste, misleći da su vjerojatno neki od

kupaca koji su povremeno nailazili razgledati imanje. Dok

im je prilazio, Alfred ga je prouĉavao. Imao je oko pedesetak

godina, a po uglaĊenim crtama glatko obrijanog lica moglo

se zakljuĉiti da je sluţbenik.

- Dobar dan, gospodo! - pozdravi ih ĉovjek lakim

naklonom. - Ja sam Nikolas Mertzner, upravitelj imanja. Što

mogu uĉiniti za vas?

- Gospodine Mertzner, - nasmješi mu se Alfred, - ja

jednostavno ne znam odakle poĉeti.

Uvod zbuni administratora koji zatrepta vodeno-plavim

oĉima, trudeći se odgonetnuti mladićeve zagonetne rijeĉi.

- Ja sam grof Alfred von Knap, novi vlasnik Wineberg

imanja.

- Vi ste kupili od dvora ovo imanje? - zakljuĉi Mertzner

prirodno.

- Ustvari, dobio sam ga kao nagradu uz grofovsku titulu.

Alfred izvuĉe iz dţepa dokument o prijepisu imanja na

svoje ime i predade mu ga na uvid. Mertzner izvadi iz dţepa

svoje naoĉale i proĉita ovjerenu ispravu o vlasniĉkom pravu.

Zatim mu vrati papire i ponovo se nakloni, ovaj put s nešto

više formalnosti.

- Gospodine grofe, dobro došli na vaše imanje!

- Grof Leopold mi reĉe da ste vi već preko dvadeset godina

administrator Wineberga.

- To je toĉno, gospodine. Na imanju je ţivjela i moja

supruga koja se brinula o odrţavanju i ĉistoći kuće, ali je

Uli b. d. benedikt

inkvizitor

umrla prije tri godine. Sada mi povremeno pomaţu ţene iz

obliţnjeg sela.

- Više se nećete morati o tome brinuti - uvjeravao ga je Alfred okrenuvši se prema Gildi koja je s djecom i Gertrudom istovarivala kovĉege i pakete. - GospoĊica Krantz je moja gošća, a gospoĊa Kelemen će od sada biti moja domaćica i brinuti o odrţavanju kuće. Ovo su njena djeca koja će joj pomagati.

Mertzner se ljubazno nakloni ljepuškastoj udovici. Dok su djeca i Gertruda unosili prtljagu, Alfred se zagleda u impozantnu baroknu graĊevinu iz 17 stoljeća. Primijetivši njegov interes, Mertzner mu objasni:

- Ovo je ustvari bio ljetni dvorac obitelji Lipman. Grof i grofica su ţivjeli u svojoj vili u Hagenu, a ovamo su dolazili samo za praznike i preko ljeta. Kuća je stara 105 godina ali je u vrlo dobrom stanju. Dozvolite da vas provedem kroz prostorije - pozove ih on rukom prema kamenom stepeništu glavnog ulaza.

Alfred se najpre okrene prema koĉijašu kojeg isplati. Ovaj mu se zahvali skidanjem šešira i potjera konje.

Puni sat vodio je upravitelj Alfreda i goste po salonima

i sobama starog dvorca i objašnjavao im porijeklo slika i

namještaja. Ispostavilo se da je pokojni Lipman cijenio

slikarstvo i gdje god je putovao, donio bi kući po neku

lijepu sliku domaćih ili stranih majstora. Po skromnom

Mertznerovom mišljenju, kolekcija je mogla biti vrednija od

imanja. Alfred se na ovo zagonetno nasmiješi. Lukavi grof

Baruh će vjerovatno puknuti od zavisti kad ĉuje da imanje

više nije na prodaju. Alfreda je naroĉito impresionirala nova

vinara koja je proizvodila 25.000 boca crnog i 18.000 boca

bijelog vina, namijenjenog iskljuĉivo izvozu. Petnaest ljudi

i ţena iz okolnih sela radilo je na odrţavanju vinograda i

flaširanju i pakiranju vina.

b. d. benedikt

inkvizitor

Po povratku u dvorac, Alfred se odluĉi nastaniti u vrlo

luksuznom apartmanu pokojnog grofa, a Gertrudi izabra lijepu

sobu s kupaonicom odmah do sebe. Zatim je zamolio Mertznera

da se osobno pobrine o smještaju Gilde i njene djece. Dvorac

je imao i devet gostinjskih soba, pa upravitelj ponudi novoj

domaćici dvije sobe na kraju prizemnog hodnika. Onu veću

za nju i njenu kćer, a manju do njih za Feliksa. Djeca su buljila

u luksuzne ornamente i namještaj poluotvorenih usta. Ona

veća soba imala je i vlastitu kupaonicu. Mertzner se veoma

zauzeo za sirotu majku s djecom. U toku smještaja, Gilda mu

je kroz suze priĉala kakvo ĉudo im se danas dogodilo. I sam

već tri godine udovac, upravitelj se obradovao društvu ove

ljepuškaste mlade ţene, nadajući se da će ona unijeti malo

promjene u monotoniju njegovog usamljeniĉkog ţivota.

On je na kraju povede u svoj stan i pokloni joj sve haljine

i cipele svoje pokojne supruge. Oduševljena Gilda mu je od

srca zahvalila. Bila je zaista presretna. Još prošle noći se sva

oznojena okretala po svom zatvorskom leţaju, tresući se od

straha za svoju nesretnu djecu, a danas stanuje s njima u

grofovskom dvorcu. Te noći dugo je sa svojom djecom kleĉala

pored kreveta i zahvaljivala Bogu za ovu iznenadnu pomoć.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 6.

Bilo je vedro i toplo ljetno popodne kada se pred

internatom Svete Helene zaustavi elegantna crna koĉija s

isrctanim grbom kraljevine Kelstein na vratima. Ugledavši

zapregu kroz prozor svoje kancelarije, direktorica škole

Marlena Schwartz, brzo poravna svoju sluţbenu haljinu i

poţuri stepeništem dolje doĉekati ugledne goste. Ona je

dobro poznavala grb kraljice Frederike, pa je pomislila da ova

moţda dolazi osobno po svoju kćer Johanu.

Pored koĉije su stajala dva muškaraca u tamnim odijelima

i velikim crnim šeširima. Po njihovom ozbiljnom izrazu lica,

Marlena odmah zakljuĉi da su to ĉlanovi kraljiĉine tajne

sluţbe. Obojica joj se kratko nakloniše, onda onaj niţi s

oţiljkom iznad lijevog oka izvadi iz dţepa presavijen papir

koji joj bez rijeĉi pruţi na uvid. Na osobnom kraljiĉinom

memorandumu s grbom i osobnim peĉatom, bila je ispisana

kratka naredba da se Johana Kelstein uruĉi dvoj ici imenovanih

agenata koji će je otpratiti kući. Kao razlog ovog iznenadnog

zahtjeva, kraljica navodi princezin skori roĊendan i njeno

predstavljanje parlamentu. Budući nije mogla provjeriti

autentiĉnost Frederikinog potpisa, oprezna direktorica ih

upita:

- Da li vam je Njeno veliĉanstvo moţda napomenulo

princezin nadimak?

- Samo je rekla da vam kaţemo da se najbolja prijateljica

Njenog visoĉanstva zove Leni Heintz!

- Mogu li provjeriti vaš identitet, gospodo?

- Svakako, Madam - odmah izvadi svoju osobnu kartu

onaj viši, a onda i njegov kolega.

b. d. benedikt

inkvizitor

Iz njihovih graĊanskih osobnih karata, Marlena proĉita da

se onaj s oţiljkom zove Erich Stoltz, a njegov viši kolega Karl

Schleger. Ovo je bilo dovoljno. Direktorica im vrati osobne

karte.

- Princeza se upravo nalazi na igralištu s djevojkama na

satu tjelesnog. Sto ţelite da uĉinim?

Dvojica mraĉnih tipova najprije paţljivo razgledaše veliko

dvorište. Tamo se grupa djevojaka podijeljena u dva tima

igrala loptom.

- Budući da imamo za princezu i jedno osobnono pismo

Njenog veliĉanstva, kako bi bilo da je izdvojite na stranu.

Marlena se sloţi kratkim naklonom i odmah ih povede

prema razigranoj grupi. Primijetivši svoju direktoricu u pratnji

dvojice nepoznatih muškaraca, djevojke se naglo umiriše.

- GospoĊice Heintz! - do viknu ona jednoj vrlo lijepoj

djevojci od igre porumenjelih obraza. - Molim vas doĊite.

Ova gospoda ţele s vama popriĉati.

Princeza Johana se odmah izdvoji iz svoje grupe i priĊe

im.

- Poslije vas! - nakloni joj se Karl i rukom je pozove prema

kraju dvorišta.

Johana najprije baci brz pogled na direktoricu škole koja

joj neprimjetnim znakom glave dade znak da je sve u redu.

Uvjerena da se nalazi u društvu agenata svoje majke, princeza

mirno poĊe ispred njih. Kod same kamene ograde na kraju

igrališta, trojka se zaustavi. Prije nego će joj se obratiti, Karl

baci pogled na provaliju ispod koje je na nekih 60 metara

dubine tekla mirna planinska rjeĉica. On zakljuĉi da je

mjesto idealno.

- Visoĉanstvo! - nakloni joj se. - Prije nego vas povedemo

natrag na dvor, grupa vrlo utjecajnih ljudi iz parlamenta,

naredila nam je da vam podnesemo na uvid ovaj dokument.

b. d. benedikt

inkvizitor

On izvadi iz dţepa poveći komad papira koji pruţi zabrinutoj

djevojci. U kratkom sadrţaju Johana se odriĉe svog prava na

prijestolje. Kao glavni razlog navodi svoje radikalne poglede

na ţivot i društvo o kojima je ĉesto blebetala u novinama. Što

je duţe ĉitala, Johanu su sve više po tijelu podilazili ţmarci.

Ona poĉne osjećati smrtnu opasnost. I dalje drţeći papir u

drhtavim rukama, pogleda u Karla.

- Stoje ovo?!

- Vaša sluţbena abdikacija, Visoĉanstvo! - objasni joj ovaj

hladno.

- Nikad! - reĉe ona odluĉnim glasom osobe koja zna

što govori. - Nikad neću izdati svoju kraljicu majku i svoju

zemlju!

- A ja se bojim da nemate drugog izbora! - upozori je onaj

s oţiljkom.

Johana iznenada zguţva dokument i ljutito ga baci preko

ograde u gustiš provalije.

- Vratite se vašim gospodarima i recite im da se nose

dodavola! Zajedno s vama! - odbrusi im ona i okrene se da

ode, ali joj onaj viši preprijeĉi put.

Horst Jiirgen, kršan momak tridesetih godina, ocijeni da se

na dvokolici nalazi dovoljno drva koje je skupljao za potrebe

pravljenja umjetnog ugljena. Nije ţelio opterećivati svog

konja, pitomu i pametnu ţivotinju koju je iznad svega volio

i uredno odrţavao. Dan je bio veoma vruć i Horst odluĉi da

prije polaska kući okuša sreću s pecanjem. Neka lijepa ribica

dobro bi mu došla za ruĉak. Skinuo je s kola svoj primitivni

štap za pecanje i iz male limenke izvukao jednu od nekoliko

glista. I samo što se smjestio u sjenci priobalnog drveća i bacio

udicu, on zaĉu straviĉan krik neke ţene. Dolazio je s visine

iznad njega, odnosno iz pravca dvorca-škole koji se nalazio na

visokoj kamenoj litici. Skoĉio je s trave i uţasnut gledao kako

b. d. benedikt

inkvizitor-

dvije tamne muške prilike bacaju preko ograde tijelo neke

mlade ţene. Horst se sav ukoĉi od jeze. Dok se kotrljala niz

kamenu padinu i odskakivala od ţbunja i planinskog raslinja,

haljina joj se cijepala u komade i ostajala zakaĉena o granje.

Tijelo se konaĉno uz tup tresak zadrţa na jednom uzvišenju

nekoliko sekundi, da bi se strovalilo u brzu planinsku rjeĉicu.

Zaklonjen gustišem drveća, Horst proviri izmeĊu grana

da vidi što rade ona dvojica na vrhu litice. Malo su stajali

gledajući dolje, onda nekud nestadoše.

Bez mnogo razmišljanja Horst odbaci svoju udicu i potrĉa

obalom rijeke za nesretnom djevojkom. Cijelo vrijeme je vodio

raĉuna da ostane zaklonjen krošnjama drveća. Kada se njeno

tijelo sluĉajno zadrţalo uz jedan balvan, Horst bez mnogo

razmišljanja zagazi u vodu do iznad koljena i boreći se s brzim

valovima poĉne se probijati prema njoj. Brzo ju je okrenuo na

leĊa i iznio iz vode. Na obali joj je pomogao ispljunuti vodu i

doći malo k sebi. Dok je leţala na travi, djevojka otvori svoje

zeleno-plave oĉi i zgrabi ga za rukav mokre košulje.

- Pomozite mi... - uspije mu poruĉiti slabim

glasom prije no što se onesvijesti.

Horst preletje pogledom po devojĉinom od kamenja i

granja izgrebenom i okrvavljenom tijelu i licu. Uĉinila mu

se priliĉno mladom, ne starijom od 20 godina. Njemu je bio

poznat internat za djevojke iz otmjenog društva. U jesen im

je odvozio i prodavao ugljen. Ali nije mu išlo u glavu, zašto

bi bilo tko ţelio ubiti ovako mladu djevojku? Shvativši da će

napadaĉi uskoro sići do rijeke potraţiti njeno tijelo, Horst

je ostavi na travi i poţuri svom konju koji je mirno pasao u

blizini. Brzo ga je upregnuo u dvokolicu i poĉeo istovarivati

dio drva kako bi napravio mjesto nesretnoj ţrtvi. Ali zaĉuvši

neĉije udaljene uzvike, on se ukoĉi u pokretu. Ostavio je kola

i vratio se na obalu po djevojku. Glasovi su se sad ĉuli još

> b. d. benedikt

inkvizitor

bliţe i jasnije. Horst podiţe u naruĉje mlitavo tijelo i ponese

ga ţurnim koracima u dubinu šume. Putem je samo kratko

zviznuo konju koji odmah krene s kolima za njim. Nije se

zaustavljao sve do izlaska iz šume, gde umoran paţljivo spusti

dragocjeni teret na travu. Zbunjen se osvrtao, osluškivao i

nervozno razmišljao što da uĉini.

Horst izbaci još nešto drva i poloţi djevojku sa strane dvokolice. Pokrio ju je starom ponjavom i poveo konja za uzdu prema svom selu. Prije no što će izvesti kola na seoski put, on provjeri djevojku i pokri joj lice kako je ne bi neki sluĉajan prolaznik primijetio. Ali po vrućini tog dana malo ljudi je napuštalo svoje kuće. Horst uspije neprimjećen uvesti kola u dvorište. Opet se malo okretao da provjeri je li sam, onda otkri djevojĉino tijelo i unese ga u svoju skromnu brvnaru. Samo što ju je spustio preko grubog dašĉanog kreveta, devojka otvori velike oĉi. Najprije se zagledala u od dima potamnjele grede dašĉanog stropa brvnare, onda svrati pogled na svog spasioca.

- Kako se osjećate? - upita je Horst briţno.

- Gdje sam? - proštenja ona slabim glasom. - Cijelo tijelo

me boli. Ne mogu se pomaknuti.

- Ne brinite - umiri je Horst. - Na sigurnom ste mjestu.

Dovezao sam vas u selo mojoj kući.

Ranjenica ga je prouĉavala, aktivno razmišljajući. Ĉovjek

je mogao imati oko 30 godina, a po tamno-smeĊoj kosi i od

sunca preplanulom licu prije bi se zakljuĉilo da je bio neki

intelektualac nego jednostavni seljak. Na kraju spusti pogled

na njegove od vanjskih radova ogrubjele šake.

- A zašto ste me dovezli vašoj kući? - ispitivala ga je.

- Pokušali su vas ubiti - podsjeti je on. - Dvojica mraĉnih

tipova bacila su vas preko ograde školskog dvorišta ravno niz

liticu u onu planinsku rijeku. Još uvijek mi nije jasno kako ste

uspjeli preţivjeti pad s one visine!

b. d. benedikt

inkvizitor

Nije bilo jasno ni princezi Johani. Ta dvojica mraĉnih

tipova o kojima on govori, bez ikakvog upozorenja su je

zgrabila i bacila preko niske kamene ograde u provalij u. Za svoj

ţivot imala je zahvaliti planinskom grmlju koje je usporavalo

njen pad i time je zaštitilo od ozbiljnijih povreda. Djevojka

se pogleda niz izgrebeno i okrvavljeno tijelo. Sto sad da radi,

razmišljala je. Ako mu otkrije svoj pravi identitet, izloţiće

se opasnosti da je preproda urotnicima za dobru nagradu.

Johana odluĉi privremeno odglumiti osobu koja je uslijed

udaraca glavom o kamene stijene izgubila pamćenje.

- Rekli ste da me je netko bacio preko ograde?

- Dvojica muškaraca u crnim odijelima i velikim šeširima.

Kada ste zavrištali, pogledao sam gore i vidio cijeli dogaĊaj.

- A zašto bi netko pokušao mene ubiti? - pokuša Johana

saznati njegovo mišljenje.

- Ne znam, gospoĊice. Sveta Helena je škola ĉuvena po

djevojkama iz bogatih i plemićkih obitelji. Moţda su vaši

roditelji odbili isplatiti ucjenjivaĉima novac pa su vas ovi za

kaznu bacili niz liticu. Zar se ne sjećate kako je i zašto do toga

došlo?

Johana odmahnu glavom.

- Sjećate li se bar vašeg imena? - pokuša Horst.

- Ne sjećam se niĉega - šlaga ona. - Samo se sjećam da

sam padala i tada sam izgubila svijest.

- Kada vas operem i previjem vam rane, otići ću do

internata da prijavim vaš boravak ovdje. Direkcija škole

sigurno je izvan sebe od šoka i brige.

- Nemojte molim vas! - upozori ga Johana plaĉnim

glasom preplašene osobe. - Jer ako vi tvrdite da me je netko

bacio, onda vas molim da zadrţite moje prisustvo ovdje u

privremenoj tajnosti dok se ne sjetim tko sam i ĉija sam!

Inaĉe bi se ti banditi mogli vratiti završiti svoj krvavi posao!

b. d. benedikt

inkvizitor

Horst se morao sloţiti s njom.

- Idem po toplu vodu - okrene se vratima.

Dok ga je ĉekala, Johana pokuša utvrditi stupanj svojih povreda. Osim šaka nije uspjela ni da se pomakne. Ovo je vrlo zabrine, jer ako je ovako polomljena, kako će se uspjeti odavde iskrasti i pobjeći? Horst se uskoro vrati s posudom tople vode koju spusti na stolicu pored kreveta. On joj objasni:

- Moram vas potpuno osloboditi tih prljavih i krvavih

otpadaka vaše haljine, a bojim se i tog podrapanog rublja.

Vi razumijete, zar ne? Moram vam što prije isprati rane i

ogrebotine i dezinficirati ih domaćom rakijom, u nedostatku

alkohola.

- Razumijem - potvrdi ona slabim glasom.

Dok joj je paţljivo škarama rezao i odljepljivao s grudi

ostatke vlaţne i krvave haljine i potkošulje, Johana ga je

gledala ravno u oĉi.

- Ne izraţavate se jezikom jednostavnog seljaka - usudi se

ona primijetiti.

- Nisam uvijek bio seljak - odgovori on zagonetno.

Johana odluĉi da ga za sad ne ispituje što je prije toga bio.

Horst joj nastavi skidati komadiće haljine s njenih od udaraca

popiavjelih butina i bacati ih na zemljani pod. Njeţno joj je

oprao toplom vodom rane i ogrebotine po golim grudima,

trbuhu i nogama, onda prijeĊe preko njih mekom ĉistom

krpom natopljenom rakijom. Johana je od bola stiskala zube,

ali ne ispusti ni najslabiji jauk.

- Vrlo ste hrabra djevojka - pohvali je Horst. - Ja osobno mislim da bih se drao iz sveg glasa kada bi mi neko ispirao rakijom ovolike rane.

Horst joj blagim dodirima ispita rebra, ruke i noge, ali ne

naiĊe ni na kakve ozljede ili frakture. Na kraju se ozbiljan

zagleda u nju.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Bojim se da vas sad moram potpuno osloboditi i ostataka

donjeg rublja.

Johana je šutjela, tresla se od bolova i cvokotala zubima.

- Molim vas nemojte se osjećati neugodno. Oboje smo

odrasli, zar ne?

- Nisam ništa rekla - procjedi ona u znak pristanka.

On joj poĉe škarama paţljivo rezati donji veš kojeg je

potpuno oslobodi.

- Pokušajte se okrenuti na trbuh.

- Vi se šalite?! - iskrivi djevojka lice u bolnu grimasu. -

Jedva mogu ruke pokrenuti!

Horst je njeţno okrene na trbuh i nastavi joj ĉistiti leda i

noge. Opet ju je svu isprao rakijom, a Johana ni ovaj put nije

pisnula. Na kraju pokri njeno cijelo tijelo ĉistom plahtom sve

do vrata. Primijetivši zlatan lanĉić, on joj ga otkopĉa. Kratko

se zagledao u privjesak s malim Isusovim raspelom i spustio

ga pored njene glave na jastuk.

- Da vas ne grebe - reĉe tiho. - Sad se odmorite, a ja ću

odjahati do susjednog sela u kojem ţivi jedan poznati biljni

lijeĉnik. Opisat ću mu vaše povrede i zamoliti ga za neko

ljekovito bilje.

Horst iznese krvavu prljavu vodu iz sobe, a Johana potraţi

malo raspelo na jastuku i ĉvrsto ga stisnu drhtavom šakom.

Okrenula je glavu na drugu stranu i poĉela tiho plakati.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 7.

Puna tri dana su Alfred i Gertruda obilazili vinograde,

upoznavali se s okolinom i uţivali u prirodnim ljepotama

tog brdskog kraja. U toku jednog izleta, Alfred je zgrabio

Gertrudu za ruku da ne padne s uzanog brvna u potok, a ona

mu je više nije ispustila. Kud god bi otada krenuli, djevojka

bi ga uhvatila za ruku. Ova bliskost nije promakla paţljivim

oĉima Mertznera i Gilde, koji zakljuĉiše da je mlada devojka

vjerojatno njihova buduća gazdarica. Ali kada se Gertruda

poĉela jednog vrelog popodneva svlaĉiti na obali malog

jezerca ispod dvorca, Alfred osjeti potrebu da je upozori:

- Trudi! - zagleda se on u polugolu djevojku. - Sto to

radite?!

- Kako što radim? - odglumi ona iznenaĊenje. - Pa neću

se valjda kupati u donjem rublju i cijelog ga smoĉiti!

Alfred nije znao što da joj na ovo odgovori. Primijetivši da

ona sprema skinuti i podkošulju, on okrene glavu i sjedne u

travu. Samo je ĉuo pljusak njenog ulaţenja u vodu i tek tada

pogledao u njenom pravcu. Djevojka je stajala u vodi do pola

golih grudi. U sebi je skovala smion plan. Ako se on ohrabri

da joj radi društvo, ona će zapoĉeti igru "maĉke i miša" i u

zgodnom trenutku se onako golišava pribiti uz njega cijelim

svojim tijelom. Ukoliko se on prvi ne ohrabri da je poljubi,

ona će se propeti na prste i utisnuti mu u usta jedan vruć

poljubac.

- Zar mi se nećete pridruţiti? - upita ga maznim glasom

djevojke ţeljne flerta.

Ali obzirni mladić ne nasjedne njenim zavodniĉkim

planovima. Umjesto toga, on je blago prekori:

b. d. benedikt

inkvizitor

- Trudi, ovakvo ponašanje ne priliĉi jednoj mladoj dami!

Oboje se uskoro uozbiljiše kad primijetiše Feliksa kako im

trĉi u susret. Shvativši da se nešto ozbiljno dogaĊa, Alfred

se lagano uspravi s trave a Gertruda se spusti malo niţe u

vodu.

- Gospodine grofe! - dahtao je djeĉak. - Na imanje je

stigla dvorska koĉija u pratnji dvojice gardijskih oficira! Kaţu

kraljica ih šalje po vas da se odmah vratite na dvor!

Alfred pogleda u pravcu djevojke.

- Trudi! - doviknu joj. - Moram se hitno vratiti u Hagen!

Vi ostanite na imanju i malo pomozite gospodinu Mertzneru

i gospoĊi Gildi oko sreĊivanja naših soba!

Razoĉarana Gertruda ostade sama stajati u vodi. Feliks

baci srameţljiv pogled na djevojku i poţuri za Alfredom.

* * *

Alfred i pratnja stigoše na dvor u galopu za manje od

trideset minuta. Bilo je već šest sati popodne kada ga je

kraljica primila u svojem radnom kabinetu.

Ugledavši Frederiku suznih oĉiju, Alfred osjeti da se

dogodilo nešto vrlo neugodno. On odmah pomisli na Pruse.

Kraljica mu ponudi rukom fotelju do sebe. Alfred priĊe

malom stolu i najprije joj se nakloni. Nije se usudio ni pitati

što je razlog njenoj tuzi. Predosjećao je najgore.

- Oprostite što sam vam pokvarila obećani odmor - tuţno

mu se nasmiješila. - Bila sam primorana jer ne znam od

oĉajanja što uĉiniti. Potrebni su mi vaša prijateljska blizina i

savjet.

- Madam, - promuca on, - stojim vam na raspolaganju.

Ona ga fiksira svojim vlaţnim zelenim oĉima prepunim

tuge.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Izgleda da su mi pruski agenti ubili jedino dijete! Princeza

Johana je mrtva!

Alfred ju je promatrao skamenjen.

- Prije nekoliko sati na dvor je stigla direktorica koledţa

Svete Helene iz Austrije. Bacila se pred mene na koljena

i molila me za milost. Odmah sam pomislila da se nešto

dogodilo Johani krivicom ili nepaţnjom škole. GospoĊa

Schwartz mi je zatim ispriĉala krajnje neobiĉnu priĉu. Juĉer

ujutro, u koledţ je stigla jedna crna koĉija s mojim grbom

iscrtanim na vratima i dva civila koji su joj se predstavili kao

naši agenti osiguranja. Rekli su da dolaze po princezu po

mom osobnom nareĊenju i pokazali joj propisno ovlaštenje

na mom memorandumu. Ovo ovlaštenje - naţe se ona i

dohvati s malog stola komad papira koji mu pruţi.

Dok je Alfred zapanjen ĉitao kratki sadrţaj, Frederika

obrisa oĉi i ukratko mu prepriĉa što se zatim dogodilo u

dvorištu internata.

- Direktorici je objašnjeno da se je moja kćer odbila vratiti

na dvor i jednog trenutka se naglo okrenula i skoĉila preko

ograde u provaliju!

Alfred je gledao u nju ne pomaknuvši se.

- A ja bih se zaklela da su joj oni predloţili nešto što ona

nije mogla ni zamisliti a kamoli prihvatiti, pa je onda gurnuli

preko ograde!

- Kako znate da je princeza mrtva?

- Škola je odmah organizirala grupu ljudi koji su s tom

dvojicom agenata sišli do rijeke pronaći Johanino tijelo. Ali

tamo nisu ništa našli, osim komadiće njene podrapane haljine

po vrhovima ţbunja. Pregazili su rjeĉicu s obje strane, ali ni

traga od moje nesretne kćeri. Oko pola kilometra nizvodno,

jedan dio rjeĉice se ulijeva u malu pećinu i opet istjeĉe iz nje

nakon pola kilometra. Ni tamo nisu našli njeno tijelo, pa su

b. d. benedikt

inkvizitor

zakljuĉili da ju je brza voda vjerojatno odvukla sa sobom u

pećinu gdje joj se gubi svaki trag.

- Tko su ovaj Karl Schleger i Erich Stoltz? - spusti Alfred

pogled na dokument.

- Tko god da su, to im nisu prava imena, a poslali su ih

ili Prusi ili domaći izdajnici! Direktorica škole je zapamtila

da jedan od njih, onaj niţi, ima nekakav oţiljak iznad lijevog

oka. Ja mislim da su od Johane traţili da im potpiše neku

vrstu dokumenta u kojem se odriĉe budućeg prijestolja. Kada

je odbila, gurnuli su je preko ograde, dobro znajući da nema

šanse preţivjeti. GospoĊa Schwartz je osjetila da nešto nije u

redu kada se onoj dvojici uskoro izgubio svaki trag i odmah

pozvala lokalnu policiju. Ovi su pretraţili okolinu i našli u

gustišu pored puta dva odbaĉena grba Kelsteina iscrtana

na limu. Valjda su ih u ţurbi poskidali prije no što su prešli

granicu.

Alfred se odmah sjeti Gildinog gazde firmopisca i njegove

"tajanstvene" klijente. On odluĉi za sada zadrţati taj detalj

samo za sebe.

- Tko sve od dvorjana zna za ovo, Madam?

- Još nitko - pogleda ga kraljica šmrkajući. - Nisam ţeljela,

a ni smjela, nikom ništa reći dok se najprije ne konzultiram s

vama. Gospodu Schwartz sam prije dva sata ispratila natrag

i zamolila je da zadrţi tajnu dok vi tamo ne stignete. Njihova

policija takoĊer vrši istragu.

- A ostale djevojke? - zabrinu se Alfred. - Tko će njih sve

nagovoriti da šute i nikom ne spominju tako vaţan dogaĊaj?

- Ostale uĉenice nemaju pojma tko je Johana - iznenadi ga

odgovor. - Škola drţi u najvećoj tajnosti pravi identitet svojih

vaţnih uĉenica, jer se boji kidnapiranja i drugih kriminalnih

pokušaja. Većina tih uĉenica su tamo registrirane pod laţnim

imenima. Za sve njih, Johana će ostati "Leni Heintz", kćer

b. d. benedikt

inkvizitor

bogatog trgovca iz Hagena. GospoĊa Schwartz mi je rekla da su i razbojnici znali tajno Johanino ime. Alfred vrati pogled na falsifikat u ruci.

- Pitam se tko je mogao pribaviti ovaj dvorski memorandum i peĉat pruskim agentima?

- Ja ih drţim u ladici radnog stola koju zakljuĉavam svaku veĉer prije spavanja. U ladici se takoĊer nalazi i moj prsten- peĉatnjak. Uz grofa Leopolda, u kojeg jedinog ne sumnjam, ovamo ĉesto zalaze i moje dvorske dame, kao i osobna posluga. Svako od njih je mogao izvući jedan prazan memorandum i peĉat iz ladice.

- A princezino laţno ime? - pitao se Alfred. - Tko je mogao saznati to ime?

- To me zaista brine - priznade mu kraljica. - Samo ja i grof Leopold znamo da mi ona povremeno šalje pisma pod tim imenom.

- Koliko imate dvorskih dama?

- Trenutno ih imam samo tri i sve su iz provjerenih i dvoru lojalnih obitelji. Do sada nisam primijetila ni najmanju nepravilnost u njihovom radu ili ponašanju.

Alfred i sam uvidje da ovo nigdje ne vodi. On će se kasnije

pozabaviti istragom unutar dvora i posjetiti Gildinog gazdu u

zatvoru da se raspita o tim laţnim grbovima. Sada je glavni

prioritet imao sluĉaj nestale princeze.

- Sto vi mislite, grofe, - uputi mu Frederika krajnje oĉajan

pogled, - gdje se nalazi tijelo moje nesretne kćeri?

- Sudeći po ovom što sam ĉuo od vas, a detaljno ću se

raspitati i kod gospoĊe Schwartz, zloĉin su izvršili profesionalni

agenti neĉije tajne sluţbe.

- Mislite li da ih je bilo više? Dvojica na vrhu provalije, a

druga dvojica dolje kod rijeke koji su doĉekali Johanino tijelo

i strpali ga u neku drugu koĉiju i nestali s njom u nepoznatom

pravcu?

b. d. benedikt

inkvizitor

lili

- Zašto bi tako postupili? Što su time imali sakriti? Zar nisu

odmah rekli gospoĊi Schwartz da je princeza sama skoĉila u

provaliju? Ta dobro su znali da ona nema šanse preţivjeti

takav pad. Ali mora da su sada i sami grdno zabrinuti

misterijom nestanka njenog tijela. A to poĉinje kopkati i

mene.

- Siroto moje dijete! - rasplaka se ojaĊena majka. - Molim

vas, gospodine grofe, idite do tog koledţa i osobno istraţite

što se dogodilo mojoj kćeri. Vi već imate kod sebe moja

široka ovlaštenja, a ako vam austrijske vlasti budu radile

bilo kakve probleme, podsjetite ih na prijelaz njihove vojske

preko našeg teritorija. Ako bude potrebno, idite ĉak u Beĉ do

generala Benedeka.

- Svakako, Madam - obeća on. - Odmah ujutro krenut ću

vlakom za Grafing. Povest ću sa sobom u Austriju tamošnjeg

šefa ţandarmerije, Helmuta Keslera, o kojem sam vam priĉao.

Vrlo je iskusan i sposoban policajac.

Uza svu osobnu bol i patnju, Frederika je bila svijesna i

svoje odgovorne uloge drţavnika. Ona obrisa maramicom

oĉi i ustane. Prišla je svom radnom stolu iz ĉije ladice izvuĉe

jednu poveću omotnicu sa svojim grbom na zaglavlju. Pruţi

ga preko stola Alfredu.

- Napisala sam ovo pismo "bivšem" baronu Lotaru, -

podvuĉe ona rijeĉ, - još prije tri dana i namjeravala ga poslati

po specijalnom dvorskom kuriru. MeĊutim, s obzirom da

ćete proći kroz Grafing, uĉinite mi uslugu i predajte mu ga

osobno. Omotnica je još uvijek otvorena pa moţete proĉitati

sadrţaj, a onda ga zatvorite.

Dok je Alfred gledao u omotnicu i pretpostavljao što bi

u njoj moglo pisati, kraljica mu priĊe na svega jedan korak

udaljenosti. Bila je to nedopustiva blizina za suverena jedne

drţave prema svom podĉinjenom. Ali Alfred ne ustuknu.

b. d. benedikt

inkvizitor

Mirno priĉeka da ga ona oslovi tonom oĉajne osobe:

- Poznajem vas svega tjedan dana, a već vam vjerujem

neograniĉeno, kao roĊenom bratu. Kraljevi i kraljice su

kroz vijekove imali svoje vitezove od povjerenja. Njima bi

se obraćali za pomoć u teškim situacijama. Vi ste moj vitez,

grofe. Preklinjem vas, pronaĊite mi tijelo moje nesretne kćeri

i dovezite mi ga ovamo!

Ona ne izdrţa i poĉne opet plakati, prstima uklanjajući

suze. Alfredu je odjednom bijaše veoma ţao. Uĉinila mu

se tako 'nemoćnom u svojem bolu majke koja ne zna što se

stvarno dogodilo njenom djetetu. A ta roditeljska neizvjesnost

jedna je od najstrašnijih.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 8.

S putnom torbom u koju je nabacao najnuţnije stvari,

Alfred se popeo na lokalni vlak za Grafing koji je svakog

dana polazio iz Hagena u podne. Opet je kupio kartu

prvog razreda, kako ga nitko ne bi uznemiravao. Alfredu je

tog dana bio potreban mir više nego ikada. U glavi mu je

huĉalo od bujice najsmjelijih misli. Njega nije toliko brinuo

identitet princezinih napadaĉa, koliko ga je muĉila misterija

nestanka njenog tijela. On će se kasnije pozabaviti s pruskim

agentima i domaćim izdajnicima, a sada je bilo najvaţnije

pronaći djevojĉino tijelo i vratiti ga njenoj oĉajnoj majci. Tu

je raĉunao na pomoć iskusnog policajca Helmuta Keslera.

Pri pomisli na Keslera, Alfred se sjeti kraljiĉinog pisma.

Sinoć je od svega bio toliko premoren da ga je zaboravio

proĉitati. Potraţio ga je u putnoj torbi i izvukao iz otvorene

omotnice. On se sa zanimanjem zagleda u poznat mu

kaligrafski rukopis dvorskog pisara.

"Dragi gospodine Lotar. Primorana sam vam se obratiti ovim

pismom iz vrlo neugodnog razloga - pisala mu je kraljica. - Kada

sam od grofa Alfreda von Knapa, a našeg državnog inkvizitora,

saznala za vaše nedolično i plemića nedostojno ponašanje prema

nemoćnoj djevojci i sestri našeg palog heroja, došla sam do

zaključka da čovjek vaših postupaka nije dostojan nositi plemićku

titulu barona. Kao što vjerojatno znate, dvor ovu titulu najnižeg

ranga ili dodjeljuje zaslužnim osobama, ili je prodaje za visoke

cijene našim bogatim graĎanima. Vaš gospodin otac, Rudolf

von Lotar, kupio je ovu nasljednu titulu od moje kraljice majke

1816, a ja vam je danas ukidam iz gore spomenutih razloga. Ne

znam je li vam i to poznato, ali po našem zakonu svaka plemićka

titula, osim markiza, može se opozvati ukoliko za to postoje jaki

b. d. benedikt

inkvizitor

razlozi- Svoje sam navela gore. Gospodine Lotar, vi ste se krajnje

nečovječno i vulgarno ponijeli prema toj sirotici i ja vas ovim

pismom i mojim pravima suverena vraćam ponovo u red običnih

graĎana. MeĎutim, - nastavi ga kraljica podsjećati, - taj isti

zakon dopušta mi pravo oproštenja ili kaznenog otkupa iste titule.

Budući vam ja ne mogu oprostiti zlo koje ste nanijeli toj djevojci,

dozvolit ću vam da svoju titulu barona ponovo otkupite. Mislim

da će cijena od 10,000 guldena biti sasvim dovoljna, a taj novac

namjeravam uložiti u budućnost i školovanje oštećene gospoĎice

Gertrude Krantz- Ukoliko vaš ček ne stigne u dvorsku blagajnu u

roku od 30 dana od današnjeg datuma, vaša titula će biti prodana

prvom zainteresiranom kupcu. A ukoliko želite, možete mi poslati

novac i po donosiocu ovog pisma."

Pismo je bilo potpisano samo s "Frederika" i ovjereno

njenim osobnim voštanim peĉatom. Uza svu muku, Alfred

se tuţno nasmiješi. Pomisli kako je pravda ponekad spora, ali

kad tad sustiţe sve one koji su je drugima uskratili. Odluĉi da

ne zapeĉati omotnicu dok i Kesler ne proĉita sadrţaj. Ţelio je

da policajac shvati da se stvari u kraljevini polako ali sigurno

mijenjaju na bolje.

Tri sata kasnije, sišao je na posljednjoj pograniĉnoj stanici,

odnosno Grafingu. Na stanici je unajmio koĉiju i naredio

vozaĉu da ga odveze do lokalne ţandarmerije. Ugledavši ga

na vratima svog skromnog ureda, Kesler lagano ustane od

stola. Kratko ga je zabrinut promatrao, onda mu se zbunjeno

nasmiješi.

- Gospodine Knap, - ponudi mu rukom obliţnju stolicu,

- kakvo vas dobro opet donosi u ovaj zabaĉeni kutak našeg

kraljevstva?

Alfred se spusti u drvenu stolicu. Svoju putnu torbu je

poloţio preko krila.

- Sto me donosi? - ponovi on pitanje. - Potrebni ste mi za

b. d. benedikt

inkvizitor

jednu vaţnu istragu tu preko granice u Austriji. U ĉuvenom

koledţu za djevojke iz bogatih obitelji, ubijena je izvjesna

Leni Heintz, kćer bogatog industrijalca iz Hagena. Dvojica

bandita su je na prijevaru odmamili do samog kraja školskog

igrališta i odande bacili u duboku provaliju ispod koje

protiĉe planinska rijeka. Problem je u tome što nigdje nema

djevojĉinog tijela!

Kesler se lagano uspravljao u svojoj staroj fotelji u kojoj

ostane ukoĉen sjedeći. On zakljuĉi da je ta obitelj od neke

velike vaţnosti za dvor kad šalju Alfreda u Austriju, ali se iz

pristojnosti uzdrţi od pitanja.

- Osim toga, - otvori Alfred svoju putnu torbu, - Njeno

veliĉanstvo me zamolilo da usput osobno predam baronu

Lotaru ovo njeno pismo - pruţi on otvorenu omotnicu

Kesleru preko stola.

Policajac u jednom dahu proĉita pismo pa se zagleda u

Alfreda.

- Da, da, gospodine Kesler, - potvrdi ovaj njegovu sumnju,

- kao što sam vam obećao, poţalio sam se dvoru na neke

ovdašnje nepravilnosti i istovremeno navukao na sebe grdne

odgovornosti. Kraljica me nakon mog izvještaja o spašavanju

one mlade devojke proizvela u prvog drţavnog inkvizitora!

Alfred izvadi iz dţepa svoju novu sluţbenu iskaznicu i

stavi je pred njega. Kesler se zagleda u dokument.

- Vi... vi ste grof? - jedva on izusti. - Ali... zašto ste mi to

prešutjeli?

- Zato što tada još nisam bio grof - objasni mladić jednostavno. - Postao sam i grof i drţavni inkvizitor tijekom istog sata.

Kesler ga je promatrao s vidnim poštovanjem. On je već posumnjao da je Alfred nešto vaţno obavio u Pruskoj, još kada je spomenuo ratne zasluge pokojnog Gertrudinog brata.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ne znam za kraljicu, ali mene ste ovdje ostavili zaista pod jakim dojmom - priznade mu. - Sto sada oĉekujete da uĉinim za vas, gospodine grofe?

- Da mi pomognete vašim policijskim znanjem u toj istrazi u Austriji i da me opet osobno otpratite do "bivšeg" barona Lotara!

Kesler spusti zabrinut pogled na omotnicu ispred sebe.

- Bojim se da gospodina Lotara ne udari kap kad ovo proĉita!

- Svaki neĉovjek ili kriminalac, sam vremenom iskopa svoju rupu, - podsjeti ga Alfred, - a onda ili se sam spotakne i padne u nju, ili ga neko drugi gurne.

Pola sata kasnije policijska koĉija se zaustavila pred Lotarovim poljskim dvorcem. Baronov glavni sluga, Johan, odmah ih najavi i uvede u salon za primanje. Ugledavši Alfreda i Keslera, Lotar osjeti da nisu svratili na ĉašu vina. Alfred priĉeka da se ljudeskara strovali u svoju ogromnu fotelju, onda mu bez ikakvog uvoda pruţi kraljiĉino pismo. Dok ga je ĉitao, Lotarovo obiĉno crveno lice poĉne najprije plavjeti, a onda postade pepeljasto. Alfred se zabrinu da ovog zaista ne udari kap. Lotar je dugo buljio u pismo, onda mu se izmaĉe psovka kroz stisnute zube:

- Drolja!

- Govorite o Njenom veliĉanstvu, ili gospoĊici Krantz? -

provjeri Alfred hladnim tonom.

Lotar se ugrize za predugi jezik. Ako ovako nastavi, uskoro

će po rangu postati ravan svojim poljskim radnicima.

- Oprostite, - promumlja. - Ta mala... ta mlada dama me

je koštala više ţivaca nego svi ostali poslovni problemi!

Alfred odluĉi da ostane na tome. I njemu, kao i kraljici,

bilo je vaţnije Lotaru uzeti 10,000 guldena nego i dalje

kaţnjavati njegovu neotesanost. Onaj proĉita još jednom

cijelo pismo pa pogleda u Alfreda.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Recite Njenom veliĉanstvu da se u potpunosti slaţem s njenom ocjenom mog nedoliĉnog ponašanja. Ta mlada djevojka mi je svojom svjeţinom i ljepotom za trenutak zavrtila moj zakrţljali mozak i ja sam izgubio svaku kontrolu nad sobom. Ovo se više neće ponoviti. Kraljica je u pravu kada me podsjeća da se plemići tako ne ponašaju. Prihvaćam i njen prijekor i kaznu. Molim vas priĉekajte da vam napišem ĉek na traţeni iznos - on tromo ustade od stola i ode u susjednu sobu.

Kesler se zapanjen zagleda u Alfreda koji mu samozadovoljno namigne. Budućnost njegove mlade štićenice bila je osigurana. Lotar se uskoro vratio s ĉekom ĉiji iznos Alfred provjeri i pozdravi ga kratkim, poslovnim naklonom.

- Vrlo mudro ste postupili - pohvali njegovu odluku.

- Njeno veliĉanstvo me zamolilo da joj vratim to pismo u

sluĉaju da se slaţete s njenom kaznom. Neka cijeli ovaj nemio

dogaĊaj ostane meĊu nama i u potpunoj diskreciji koje će

se pridrţavati i gospodin Kesler - pogleda on u zanijemjelog

policajca.

Lotar mu drhtavom rukom vrati kraljiĉinu omotnicu.

Alfred ga pozdravi još jednim sluţbenim naklonom i on i

Kesler napustiše salon. Za stolom ostade utuĉeni baron Lotar,

ĉija boja lica se lagano vraćala u rumenu.

- Budalo! - naruga se on sam sebi.

Kesler tek u koĉiji na povratku u grad doĊe malo k sebi.

Poslije tolikih godina osobnog poniţenja i maltretiranja od

strane lokalnih moćnika, bilo mu je teško povjerovati svojim

oĉima što se malo prije dogodilo. Vidio je Lotara kako puţe

na koljenima pred ovim kraljiĉinim ĉovjekom i bez ikakvog

otpora joj piše ĉek na pravo malo bogatstvo. On cijelog ţivota

neće moći uštedjeti 10,000 guldena! Primijetivši policajĉev

izgubljeni pogled, Alfred mu se nasmiješi.

II« b. d. benedikt

inkvizitor

- Što je, gospodine Kesler? Još niste sigurni da li sanjate?

- U pravu ste, - odgovori mu onaj. - O ovome sam

godinama maštao, pa sada nisam siguran da li je java.

Alfred izvadi svoj dţepni sat i provjeri vrijeme.

- Budući da sljedeći vlak za Austriju prolazi tek sutra

popodne, - predloţi on Kesleru, - kako bi bilo da nas dvoje

navratimo sada na ruĉak u lokalni hotel, a onda da se

posluţimo vašom policijskom koĉijom i krenemo za Bergen.

Gradić je svega 40 kilometara daleko odavde.

- Gospodine grofe, u Grafingu nema tako reprezentativnog

hotela - obavijesti ga Kesler. - Zašto mi ne ukaţete veliku

ĉast i umjesto u nekoj gostionici ruĉate kod mene s mojom

obitelji.

Alfredu se ova ideja još više svidjela. Imao je velike

planove za Keslera i ţelio što više o njemu saznati.

- Ĉast će biti moja! - pristade on naklonom.

Kesler je sa ţenom i kćeri ţivio u skromnoj kućici za

iznajmljivanje, nedaleko ţandarmerijske stanice. U prizemlju

se nalazila mala krojaĉka radionica njegove supruge, a

na katu su bile dvije sobe, kuhinja i kupaonica. Keslerova

supruga Frida, jedna punaĉka ţenica ugodne vanjštine, bila

je iznenaĊena visokim gostom. Grofovi su rijetko zalazili u

kuće obiĉnih graĊana. Alfred je u gradu kupio Fridi veliki

buket cvijeća i bocu vina, a djevojci veliku kutiju ĉokoladnih

bombona. Bio je ugodno iznenaĊen ĉistoćom i kuće i

ukućana.

Nakon vrlo ukusnog ruĉka, majka i kćer se diskretno

povukoše, a za stolom ostadoše sami Alfred i Kesler. Po starom

namještaju, kući u najamu, krojaĉkim uslugama njegove

supruge i ostalim detaljima, Alfred je zakljuĉio da Kesler nije

labav karakter sklon mitu ili sliĉnim novĉanim uslugama.

Novi inkvizitor se o svemu interesirao, a naroĉito o lokalnoj

inkvizitor

policijskoj sluţbi i tko je odgovoran za njenu svakodnevnu

djelatnost.

- Nad cijelom oblašću policijsku vlast ima grof Albrecht

von Braht. On i drugi plemići iz okoline odluĉuju tko će

biti šefovi osam lokalnih ţandarmerija. A mi, šefovi stanica,

biramo i zapošljavamo ostale ţandare.

- Kako ih birate?

- U mom sluĉaju, na osnovu škole ili prethodnog vojnog

ili odgovarajućeg znanja i vještine. Ni jedan od mojih petoro

ljudi nije nepismen. Dvojica su bivši vojnici, jedan je bivši

šumar, a najmlaĊi je upravo završio gimnaziju. Ja jedini imam

završenu policijsku školu.

Alfred ga je paţljivo slušao i dugo se o svemu raspitivao.

- Kada se vratimo iz Austrije, - obavijesti ga na kraju, -

promaknut ću vas u novog šefa svih policijskih stanica u ovoj

oblasti. Kao razlog unapreĊenju navest ću vaše policijske

zasluge u rješavanju vaţne istrage u interesu dvora.

Kesleru se otvoriše usta.

- Kolika vam je sada plaća?

- Trideset guldena - promuca on.

- Nova plaća će vam biti osamdeset! - odredi mu Alfred

buduća primanja i ustade od stola. - Predlaţem da sada

krenemo za Bergen i tamo prenoćimo u lokalnom hotelu, a

da tek ujutro posjetimo internat Svete Helene koji se nalazi

nedaleko grada.

Kesler koji je izgubio moć govora, samo potvrdi glavom da

se slaţe.

liltaM h H hf=>n(=>Hik'f:

inkvizitor

Poglavlje 9.

Direktorica internata, Marlena Schwartz, primila je

Alfreda u svojoj kancelariji, još uvijek vidno potresena.

Nakon provjere njegovih akreditiva, ona sklopi ruke ispred

sebe i zagleda se u mladićeve smeĊe oĉi.

- Oprostite na mojoj pretjeranoj predostroţnosti. Poslije

svega što mi se desilo, više ne znam kome vjerovati. Ti banditi

su me na brzinu obmanuli, mada mi nije jasno kako su došli

do svojih ovlaštenja.

- Diskutirao sam o tome s kraljicom. Oboje smo došli do

zakljuĉka da se na dvoru u njenoj neposrednoj blizini nalazi

osoba nezasluţna njenog povjerenja. O tome ću se pobrinuti

kada se vratim na dvor. Vas bih sada zamolio da meni i mom

pratiocu detaljno opišete što se tog dana dogodilo i pokaţete

nam mjesto s kojeg je princeza navodno skoĉila. Gospodin u

mojoj pratnji je vrlo vješt policajac, ali on nema pojma tko

je ustvari nestala djevojka. Objasnio sam mu da se radi o

kćeri jednog uglednog ĉovjeka, bliskog kraljiĉinog prijatelja.

Predlaţem da princezu u razgovoru i dalje nazivamo njenim

anonimnim imenom "Leni Heintz"!

- A ja se bojim da će nam to biti sve teţe! - iznenadi ga

direktorica i otvori ladicu iz koje izvuĉe lokalne novine koje

mu pruţi preko stola. - Ovo izdanje Bergen Cajtunga donio

mi je jutros poštar s ostalim pošiljkama.

Alfred se zagleda u krupan naslov: NASLJEDNICA

KRALJEVINE KELSTEIN IZVRŠILA SAMOUBOJSTVO!

Ispod naslova se nalazio kratak tekst. Dok ga je u sebi

gutao, Alfred se ubrzano hladio.

"Bergen Zeitung je došao do senzacionalne informacije koja

b. d. benedikt

inkvizitor

tvrdi da je prijestolonasljednica kraljevine Kelstein, princeza]ohana

von Kelstein, izvršila prije nekoliko dana samoubojstvo! Naš izvor

tvrdi da se princeza Johana nalazila na školovanju u obližnjem

koledžu za djevojke iz visokog društva, pod lažnim imenom "Leni

Heintz". Prema izjavama djevojaka iz koledža, princezu su prije

tri dana posjetila dva gospodina koji su stigli u kočiji s kraljičinim

grbom. Dugo su s njom o nečemu tajno razgovarali na kraju

dvorišta, kada je Princeza odjednom skočila niz liticu u planinsku

rijeku. Uprava škole još uvijek drži dogaĎaj u najvećoj tajnosti,

a direktorica gospoĎa Schivartz, uporno odbija potvrditi slučaj.

Tajna istraga je u tijeku."

Alfred spusti novine u krilo i zagleda se u direktoricu

škole.

- Tko je mogao ovo provaliti?!

- Oĉigledno neprijatelji vašeg prijestolja! Jer osim mene,

nitko drugi u ovoj školi nema pojma tko se krije pod imenom

Leni Heintz! Na sreću, vaša kraljica ljubomorno ĉuva

fotografije svoje kćeri, pa nisu uspjeli ni jednu objaviti.

- Ovo je krajnje ozbiljno - spusti Alfred ponovo pogled

na novine. - Moram se što prije vratiti na dvor i pripremiti

Njeno veliĉanstvo na skoru invaziju naših i stranih novinara!

Molim vas pokaţite nam sada to mjesto s kojeg su bacili

princezu u provaliju!

Direktorica ustade od stola, a Alfred smota novine u

unutarnji dţep kaputa i pode za njom. Zajedno su sišli u

veliko dvorište u kojem je Alfred upozna s Keslerom. Opisala

im je dvojicu laţnih agenata, ali je prešutjela kraljiĉin grb na

koĉiji i njihove laţne akreditive.

- Ta dvojica su došla koĉijom i podnijeli mi na uvid pismo

potpisano od oca gospoĊice Heintz - izmišljala je direktorica

priĉu za Keslera. - Gospodin Heintz me u pismu molio da

smjesta otpustim njegovu kćer i dozvolim joj da se vrati kući

b. d. benedikt

inkvizitor

u Hagen zbog iznenadne majĉine bolesti. Problem je u tome

što gospodin Heintz uopće nije zahtijevao da se djevojka

vrati! Banditi su mi se laţno predstavili!

- Pa kako ste zakljuĉili da je pismo poslano od oca? '

odmah upita Kesler.

- Bilo je pisano na memorandumu tvornice gospodina

Heintza i ovjereno njegovim peĉatom i laţnim potpisom.

Zatim ih je povela do sredine dvorišta gdje se zaustavi.

- Ovdje na dvorištu su se djevojke igrale loptom i ja sam izdvojila gospoĊicu Heintz. Upoznala sam je s tom dvojicom tipova koji su je poveli prema drugom kraju dvorišta. Ja sam ovdje stajala i razgovarala s trenerom tjelesnog odgoja. Povremeno bih bacala pogled na kraj dvorišta gdje su pored kamene ograde stajala ona dvojica agenata u ţivom razgovoru s gospoĊicom.

- Na osnovu ĉega ste zakljuĉili da su "ţivo" razgovarali? - upita Kesler.

- Na osnovu aktivnih pokreta ruku i priliĉno glasnog

ubjeĊivanja.

- Tko je ubjeĊivao koga? - uskoĉi Alfred.

- Ona dvojica su oĉigledno na nešto nagovarali gospoĊicu, ali im je ona stalno uzvraćala glasnim uzvicima protesta. Nisam potpuno sigurna, ali mislim da sam naĉula da je par puta uzviknula "nikad"! A onda, nakon par minuta, sve nas je prenuo njen jezivi krik! Kada sam se okrenula, videla sam onu dvojicu kako presavinuti preko ograde gledaju u provaliju. Skamenila sam se od straha i odmah potrĉala u tom pravcu s trenerom. Ona dvojica su nam objasnila da se je djevojka odbila vratiti roditeljima i da je odluĉila radije skoĉiti niz padinu u rijeku.

Svo troje doĊoše do niske kamene ograde preko koje se

zagledaše u duboku provaliju ispod koje je ţuborila mala

planinska rjeĉica.

b. d. benediks

inkvizitor

- Naš trener je s jednim sluţbenikom i onom dvojicom

odmah sišao na obalu rijeke, ali djevojke tamo nije bilo. Obišli

su i dobar dio pećine kroz koju jedan dio rijeke protjeĉe, ali

ni tamo nisu našli ni traga od nesretne ţrtve!

Kesler podiţe pogled na direktoricu.

- Zar se niste upitali zašto bi djevojka prethodno kriknula,

kad je već odluĉila da se baci u rijeku?

- Priznajem, i meni je to bilo sumnjivo, ali nisam ništa

drugo primijetila. Tek kada su ona dvojica iznenada nestala,

shvatila sam da su ustvari bili banditi i vjerojatno sami bacili

djevojku u provaliju. Odmah sam pozvala našu policiju koja

je puna dva dana tragala nizvodnom obalom rijeke i provjerila

cijelu pećinu, ali tijelu ni traga!

Kesler je dugo gledao nadolje, onda zamoli:

- Moţete li nam nabaviti jedan dugaĉak konopac?

GospoĊa Schwartz se bez rijeĉi okrene i poĊe natrag u

pravcu dvorca.

- Sto namjeravate? - zabrinu se Alfred.

- Ţelim se spustiti istom ovom rutom sve do rijeke i putem

pokupiti one podrapane ostatke haljine i tko zna na što ću

sve naići.

Alfred ga je promatrao s duţnim poštovanjem. Kesler je

govorio rjeĉnikom školovanog policajca. Ništa nije prepuštao

sluĉaju.

Direktorica se uskoro vratila s nadstojnikom koledţa koji

je nosio na ramenu namotaj s dugaĉkim konopcem. On

priveza jedan kraj Kesleru oko struka, a ostatak obavi dva

puta oko obliţnjeg drveta kako bi mu bilo lakše spuštati ga.

Kesler preskoĉi kamenu ogradu i uhvati se objema rukama

ĉvrsto za konopac.

- Stalno mislite na onu vašu dragu ţenicu i kćerkicu!

upozori ga Alfred. L

III I SI b. d. benedikt

inkvizitor

- Ne brinite - umiri ga policajac. - U mladosti sam se

aktivno bavio planinarstvom. Još uvijek mi je nešto ostalo u

krvi.

On dade nadstojniku glavom znak a ovaj poĉe paţljivo

popuštati konopac. Alfred je pratio njegov spori napredak

zabrinutim oĉima odgovornog starješine. Primijeti kako se

Kesler zaustavio na desetak metara ispod ograde, skidajući nešto

s grana obliţnjeg ţbunja. Nagurao je to u dţep kaputa i nastavio

se spuštati. Na pola puta, Kesler opet nešto pokupi s grana i

strpa u dţep. Zaustavljao se tako nekoliko puta, oĉigledno

skupljajući dijelove djevojĉine haljine. Na kamenoj gromadi

iznad same rijeke, na kojoj se izudarano djevojĉino tijelo kratko

zadrţalo, Kesler podiţe komad izguţvanog papira u ĉiji sadrţaj

se zagleda. Nešto je dugo ĉitao, onda pogleda naviše.

- O ĉemu se radi?! - doviknu Alfred odozgo.

Kesler mu samo dade rukom znak da siĊe. Nadstojnik

zaveza kraj konopca za ono deblo i povede Alfreda prema

drugom kraju dvorišta. Odande je nadolje vodila strma

pošljunĉana staza, iprekidana mjestimiĉnim kamenim

stepeništem. Alfredu je trebalo dobrih deset minuta dok

se spustio do rijeke i kamene gromade. Kesler ga je ĉekao

na samoj obali bistre rjeĉice. On mu bez rijeĉi pruţi vidno

drhtavom rukom izguţvan komad papira na kojem je pisalo:

"Ja, Johana von Kelstein, nasljednica prijestolja kraljevine

Kelstein, ovim aktom se odričem svog zakonitog prava na

prijestolje. Ovaj moj postupak posljedica je mog poznatog stava

prema ustavotvornim monarhijama. Želim ostatak svog života

provesti u apsolutnoj slobodi mišljenja i pokreta, koja je ustavom

zagarantirana svim našim graĎanima."

Pismo nije bilo potpisano. Alfred se s nelagodnošću

zagleda u Keslera. Sto sad doĊavola da mu kaţe? Svemu se

nadao osim ovom.

MM\

inkvizitor

- Putem sam pokupio i ove dijelove djevojĉine odjeće -

povadi Kesler komade iz desnog dţepa.

Alfred paţljivo pregleda podrapane dijelove haljine i

rublja. Prije no što će mu se obratiti, on proguta pljuvaĉku.

- Pretpostavljam da oĉekujete od mene neko objašnjenje.

- Objašnjenje je došlo samo od sebe - pomogne mu ovaj.

- Tek sada mi je jasna tajnost ove cijele operacije. I moram

vam priznati, poĉinjem ozbiljno ţaliti što sam pošao s vama!

- Gospodine Kesler, o ovome znaju samo ĉetiri osobe u

kraljevini! Kraljica, direktorica škole, ja i sada vi. Da li je

uopće potrebno da vam podvlaĉim vaţnost ove istrage?

Kroz dva tjedna princeza Johana treba biti predstavljena

parlamentu, a njoj, odnosno njenom tijelu, izgubio se svaki

trag!

Kesler ga je promatrao stisnutih usana.

- To nije sve, gospodine Kesler - nastavi ga Alfred šokirati.

- Direktorica škole je jutros primila ovo lokalno izdanje

Bergen Zeitunga! - izvadi on iz dţepa presavijene novine koje

mu pruţi.

Kesler u sebi proĉita ĉlanak, pa vrati novine Alfredu. On

na kraju klimnu glavom u pravcu stijene iza sebe.

- Princeza je pala na ovu stijenu na kojoj se zaustavila i od

udarca vjerojatno izgubila svijest. Tom prilikom je ispustila

ovaj dokument koji je cijelo vrijeme pada vjerojatno stiskala

u šaci. Na kamenu se još uvijek vide tragovi njene krvi. Što

se dalje dogodilo, moţemo samo pretpostavljati.

- Pretpostavite! - ţurilo se Alfredu.

Kesler duboko uzdahnu.

- Tijelo se ili odbilo od stijene i palo u rijeku koja ga je

ponijela, ili ga je "netko" skinuo sa stijene i izgubio se s njim

u nepoznatom pravcu.

- Govorite o više urotnika? - provjeri Alfred.

inkvizitor

- Ne. Govorim o "nekom" tko je naišao na tijelo i odnio ga

ili odvezao sa sobom. Direktorica nam je rekla da je policija

dva dana tragala obalom i pećinom za tijelom ali ga nije našla.

To znaĉi da ga je moţda pronašao netko drugi prije njih.

-1 sada je drţi u svojoj kući na odru/!

- Vaš sarkazam je na mjestu, ali vas moram upozoriti

da medu nama ima i vrlo nastranih i duhom bolesnih

pojedinaca!

Alfred se sav najeţi od pomisli na takvu mogućnost.

- Sto predlaţete?

- Da pregazimo rijeku - reĉe policajac i bez upozorenja

zagazi u hladnu vodu.

Alfred se zbunjen zagleda za njim, onda i sam zagazi u

rijeku do koljena i prijeĊe na drugu obalu. Kesler podiţe

pogled na kamenu liticu niz koju je Johana pala, onda

se poĉne osvrtati oko sebe. Nešto primijeti i poĊe u tom

pravcu a Alfred za njim. Kesler podiţe s trave dugaĉak štap s

primitivnom udicom za pecanje.

- Interesantno, zar ne? - isceri se on Alfredu.

- Ne razumijem, - priznade ovaj.

- Kako ne razumijete? Ribiĉi rijetko ostavljaju iza sebe svoj

pribor, ma kako primitivan on bio. Postoji ozbiljna mogućnost

da je netko pecao na ovom mjestu u trenutku djevojĉinog

pada. DogaĊaj ga je toliko potresao, da je odbacio udicu i

potrĉao pomoći djevojci. Ali od silnog uzbuĊenja, zaborava,

ili predostroţnosti, više se nije vratio po ovu udicu. To je

moja skromna teorija.

Alfred se rukom osloni o obliţnje stablo.

- Vraški ste sposoban policajac - priznade mu. - Još kad

biste me odveli do tog ribiĉa, kraljica bi vas vjerojatno već

sutra proizvela u rang barona!

- Onda se bojim da ću još dugo ostati obiĉan policajac!

- kiselo će Kesler.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Što mislite da se desilo?

- Ovo otkriće još više podrţava moju prethodnu sumnju

o "trećoj" osobi koja je sklonila princezino tijelo. Netko je

pecao, primijetio djevojĉin pad, odbacio udicu i zagazio u

rijeku da joj pomogne. Budući još nitko nije prijavio nalaţenje

tijela, postoji mogućnost da je princeza preţivjela pad i sada

leţi negdje na oporavku.

Alfred se od napetosti odvoji od drveta.

- Sto to govorite, gospodine Kesler?! - uzbudi se.

- Govorim o "mogućnosti", gospodine grofe, - ogradi se

policajac.

- Ali... - zapne Alfred, - zašto onda princeza nije poslala tog

svog spasioca u koledţ da javi direktorici o njenom stanju?

- Šalite se?! - isceri se Kesler na njega. - Pa da izloţi i svoj

ţivot i tog ĉovjeka pruskim tajnim agentima?!

Alfred proguta knedlu, a Kesler nastavi paţljivije

razgledavati okolinu. Uskoro se saţe i podiţe iz guste trave

malu okruglu metalnu kutiju. Podigao je poklopac i na dnu

ugledao nekoliko glista koje je ribiĉ ponio kao mamac. Alfred

mu priĊe bliţe i zagleda se u kutiju.

- Još jedan dokaz da je ovaj ĉovjek bio svjedok neĉeg

veoma uzbudljivog - objašnjavao mu je policajac. - A sudeći

po etiketi firme, - okrene mu on tiskanu reklamu radionice za

proizvodnju bombona, - ovaj ĉovjek je vjerojatno ili ljubitelj

slatkiša, ili ima djecu koja ih vole. Kao što vidite, kupuje ih

kod firme "Zuckerman" u Bergenu.

- Moţe li nam taj detalj pomoći da ga lakše pronaĊemo?

- Bojim se, gospodine grofe, da je ovdje i kraj naših

pretpostavki - zakljuĉi Kesler razoĉarano. - Kao prvo, bombone

kupuje stotine ljudi i djece, a onda, ne zaboravite da on nije i

jedini ribiĉ u ovom kraju. Ako malo bolje pogledate, vidjećete

gore uz rijeku još dvojicu seljaka sa sliĉnim udicama.

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred se tek sada zagleda u tom pravcu, napreţući oĉi.

Na oko 350 metara daljine, na obali su sjedila dva seljaka i

pecala ribe.

- Da vas ne podsjećam da se nalazimo na stranom teritoriju

nad kojim nemamo jurisdikciju. Ukoliko i poĉnemo istragu

na svoju ruku, austrijske vlasti bi nas mogle lako i uhapsiti!

- Sto da kaţem Njenom veliĉanstvu? - brinuo se Alfred. -

Kraljica me molila da joj pod svaku cijenu pronaĊem kćerino

tijelo i dovezem ga natrag na dvor.

- Kaţite joj istinu, - predloţi Kesler.

- A ta je?

- Da se tijelu njene kćeri izgubio svaki trag!

Alfred ga je promatrao stisnutih vilica. Kesler spusti kutiju

s glistama natrag na travu i oni ponovo pregaziše rijeku.

MeĊutim ona dvojica udaljenih "ribiĉa", paţljivo su

pratila svaki njihov pokret. Dok se onaj s oţiljkom iznad oka,

odnosno Erich, pravio da peca, onaj drugi, po imenu Karl,

promatrao je Alfreda i Keslera kroz mali dalekozor.

- Što sad rade? - upita Erich.

- Vraćaju se u dvorac.

- Prokletstvo! - opsova onaj. — Sigurno su austrijski agenti.

Jer samo oni su mogli odmah primijetiti tu vraţju udicu i

kutiju od bombona!

- Brine me samo zašto su ih ostavili? - mumljao je Karl s

dalekozorom na oĉima.

- Pa moţda i oni prate iz daljine tko će doći po taj svoj

zaboravljeni pribor.

- Sumnjam, - reĉe Karl i dalje paţljivo osmatrajući okolinu.

- Po njihovom ponašanju se jasno vidi da su to sluĉajno

otkrili.

- Sto da radimo? - brinuo se Erich. - Motamo se ovuda već

b. d. benedikt

1

inkvizitor

tri dana. Ako Austrijanci otkriju tko smo, ţive će nas odrati!

Pruski špijuni nisu u ovoj zemlji jako popularni!

Karl je još dugo osmatrao dalekozorom, onda nešto opazi,

a suhe usne mu se razvukoše u pobjedonosan smešak.

- Izgleda da nam se ĉekanje konaĉno isplatilo! - zakljuĉi

on.

- O ĉemu to govoriš?

- Iz šume je upravo izjahao neki seljak na konju. Sjahao

je i razgleda okolinu! - izvještavao ga je Karl s napetošću

u glasu. - Poĉeo je nešto traţiti! Aha, primijetio je udicu i

podigao je s trave! Pokupio je i onu kutiju s glistama! To je

on! Hajdemo!

- Ne još! - upozori ga Erich i zgrabi slobodnom rukom za

rukav kaputa. - Neka se najprije izgubi u šumi!

Prije povratka u Kelstein, Alfred uzme od direktorice

koledţa ona dva iscrtana grba na limu koje ponese sa sobom

kao dio materijalnih dokaza. Po rupama na ivicama savijenog

lima jasno se vidjelo da su u ţurbi strgnuti s vrata koĉije.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 10.

Dan je bio veoma topao. Johana je leţala na trbuhu,

pokrivena samo laganom plahtom. Njeno preznojavanje

bilo je posljedica biljnog lijeĉenja. Svud po tijelu bila je

obljepljena nekakvim velikim listovima ugodnog mirisa koje

je Horst donio od biljnog lijeĉnika iz susjednog sela. Pošto

bi ih prethodno prokuhao u kipućoj vodi, stavljao ih je

onako tople preko djevojĉinih rana. Johana bi stiskala zube

od boli, ali po obiĉaju ne bi ni glasa ispustila. Danas je već

bio treći dan njenog lijeĉenja i osjećala se priliĉno odmorna.

Prethodne noći je spavala bez trzavica.

Bila je glavom okrenuta zidu i buljila u šare grubo istkane

seoske tapiserije kojom je bio ukrašen. Kakva promjena

situacije, razmišljala je. Do prije par dana spavala je u

raskošnoj sobi internata, u svilom presvuĉenom krevetu, a

sada leţi na gruboj slamarici bez jastuka, a umjesto u brokatne

tapete, bulji u ovu grubu rukotvorinu domaće radinosti.

Da nije sve ovo što joj se dogodilo Boţja kazna, proleti joj

uznemirenim umom. Ţivjela je priliĉno obijesno, razmaţeno

i rijetko razmišljala o sudbinama i ţivotima drugih, a gotovo

nikad o niţoj klasi. Novinarima je nekoliko puta dala vrlo

kontroverzne izjave, zbog ĉega ju je njena majka morala oštro

upozoriti. Kada su joj oni agenti gurnuli abdikaciju na potpis,

podsjetili su je i na to njeno neodgovorno blebetanje.

Leţala je sama u kući, Horst joj je rekao da će odjahati do

Bergena obaviti neke osobne stvari. Još uvijek nije bila sigurna

u ĉvrstoću karaktera svog spasioca. Stalno ju je bunio Horstov

naĉin školovanog izraţavanja. Pitala se što jedan obrazovan

ĉovjek njegovih godina radi u tom zabaĉenom planinskom

selu. Od raznih sumnji, najviše ju je brinula mogućnost da je

b. d. benedikt

inkvizitor

Horst moţda bivši ili odbjegli osuĊenik koji se ovdje prikrio

od vlasti. Ukoliko je u nuţnoj potrebi za novcem, postojala

je mogućnost da je "proda" natrag njenim neprijateljima za

dobru nagradu. Kako bi bilo da mu ona prva ponudi izvjesnu

svotu novca za šutnju? U sefu banke u Bergenu imala je

pozamašnu svotu austrijskih florina.

Ova bujica neugodnih misli natjera Johanu da pokuša

ustati i malo prekopati po Horstovim osobnim stvarima.

Oslobodila se ljepljivih listova koji su joj poĉeli nadraţivati

koţu i ogrnula se plahtom. Provjerila je okolinu kroz mali

prozor, a onda poĉela otvarati ladice na grubo izraĊenoj

komodi. Osim nekoliko pari skromnog rublja i osobnih stvari,

nije naišla ni na što sumnjivo. U najdonjoj ladici nalazila se

poveća metalna kutija od bombona, a u njoj nešto florina,

par pisama i izblijedjela fotografija. Johana se najprije zagleda

u sliku znatno mlaĊeg Horsta kako stoji pored bijelog konja

i drţi ga za uzde. Na bjelcu je sjedila neka vrlo lijepa mlada

ţena ili djevojka. U pozadini se vidjela velika kuća. I po odjeći

onih na slici i po arhitekturi kuće, moglo se zakljuĉiti da je

Horst ili pripadao nekoj bogatoj obitelji, ili je kod njih bio

zaposlen kao administrator.

Svih osam pisama bilo je poslano iz austrijskog grada

Solingena, a iz adrese pošiljaoca se vidjelo da mu ih je slala

izvjesna Zelda Jiirgen. Johana drhtavim prstima izvuĉe iz

omotnice ono zadnje pismo, datirano prije mjesec dana.

Kratko se zagledala u ĉitak ţenski rukopis, pa poĉne u sebi

ĉitati:

"Dragi moj brate.

Prošlo je već skoro pola godine od kako nam se nisi javio. Kod

kuće se znatno pogoršala situacija, naročito poslije očeve smrti.

Imanje je sve više zapušteno, zgrade su oronule i treba im hitan

popravak, svu zemlju sam morala dati u najam seljacima iz

b. d. benedikt

inkvizitor

okoline, a i kod banke sam se prilično zadužila. Ja i Emil živimo

sami u kući, jer sam bila primorana otpustiti poslugu. Samo je

stari Pepi ostao s nama i on brine o dva konja i nešto krava.

Ostale smo takoĎer morali rasprodati.

Dragi Horst, nikom bolje od mene nisu poznata tvoja

osjećanja, ali možda je sada došlo vrijeme da pokušaš sve

zaboraviti i vratiti nam se. Veronika je mrtva i nitko je, osim

Boga, ne može ponovo oživjeti. Mislim da je vrijeme da prekineš

svoje dobrovoljno zatočeništvo. Ako uskoro ništa ne poduzmemo,

banka će nam oduzeti kuću, a općina imanje zbog neisplaćenog

poreza. Prekljinjem te, dobro razmisli o svojim postupcima i vrati

nam se što prije.

Vole te tvoja sestra Zelda i brat Emil."

Johana je još dugo drţala u rukama pismo, onda vrati sve u metalnu kutiju i zatvori ladicu komode. Dovukla se do svog kreveta po kojem se s mukom ispruţi i ponovo prekri plahtom. Tako je dugo leţala zatvorenih oĉiju, razmišljajući.

- Kako se osjećate? - prenu je Horstov duboki glas.

- Jadno, - pogleda ga ona.

Horst se zagleda u posudu pored kreveta punu lišća.

- Morala sam se osloboditi tog lišća, poĉelo je neugodno

svrbiti - objasni mu ona.

- To je dobar znak. Onaj biljni lijeĉnik me upozorio da

vam ne stavljam više lišće kad poĉnete osjećati svrab.

Horst spusti na zemlju poveću vrećicu s natpisom robne

kuće i poĉne iz nje vaditi stvari.

- U gradu sam vam kupio par graĊanskog rublja, ovu

novu haljinu i ove cipele - kratko joj je pokazivao. - A u

ljekarnici sam kupio ovo sredstvo za ispiranje rana. Moram ga

prethodno pomiješati s toplom vodom jer je inaĉe prejako.

Horst ode u kuhinju da joj pripremi kupku i vrati se s

lavorom koji spusti na stolicu do kreveta. Stolica mu je valjda

sluţila i kao noćni stolić.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Dozvolite, - priĊe on krevetu i otkri je do pasa.

Dok joj je vlaţnom krpom paţljivo ispirao koţu na

obnaţenim ramenima, grudima i ostatku tijela, mirno ga je

gledala. Horst primijeti kako se devojci jeţi koţa od njegovih

dodira. On je zamoli da se okrene na trbuh, što Johana uĉini

bez prigovora. Kada je završio, Horst je opet okrene na leĊa i

pokri istom plahtom.

- Hvala vam na brizi i svemu što za mene ĉinite - reĉe ona

tihim glasom.

- Uĉinio bih isto za svakog u nevolji. A Bogu hvalite što

ste preţivjeli onaj smrtonosni pad.

Priliĉno smirena poslije ĉitanja onog pisma, Johana je

razmišljala kako da otpoĉne razgovor i malo više se raspita

o svom dobrotvoru. Kopkalo ju je tko je ona mlada ţena na

fotografiji i što je to Horsta natjeralo u ovu izolaciju.

- Rekoste da niste uvijek bili seljak - podsjeti ga. - Moţe li

se znati što ste bili?

Horst skide lavor s vodom na zemlju i sjedne na stolicu.

- Sto sam bio? - uzdahnu on duboko, gledajući nekud

ispred sebe. - Bio sam sin bogatog zemljoposjednika s juga.

Budući sam bio najstariji, odnosno nasljednik mog oca, sve

mi je bilo dopušteno. TakoĊer imam i mlaĊu sestru Zeldu i

najmlaĊeg brata Emila. Otac je cijelog ţivota sanjario da kupi

titulu seoskog barona, ali ja sam mu taj san stalno kvario

svojim nedoliĉnim i bahatim ponašanjem. Mnogobrojne

prituţbe graĊana na moje izgrede i mojih pijanih drugova i

lakih ţena s kojima smo se druţili, nisu išle u prilog oĉevoj

ţelji da nas uzdigne na viši nivo od bogatih seoskih gazda.

Horstova iskrena ispovijed odmah podsjeti Johanu na

njene vlastite izgrede.

- Misleći da ću se smiriti ako se oţenim, otac je posjetio

jednog barona iz susjedne općine koji je imao pet kćeri.

b. d. benedikt

inkvizitor

Rekao mu je da bi mu bila velika ĉast kad bi jedna od njih

pristala da se uda za njegovog sina, odnosno mene. Baronu

je moj otac bio dobro poznat, jer je od nas kupovao mnoge

poljoprivredne proizvode. Odmah se sloţio da bi rodbinstvo

još više povezalo dvije bogate obitelji. Iduće nedjelje otac

me poveo sa sobom. Valjda je zla sudbina tako htjela, moj

nestašni izgled odmah je privukao paţnju baronove najmlaĊe

kćeri Veronike, ništa manje nevaljale od mene. Nakon ruĉka

zamolio sam je da prošetamo dvorskim parkom u ĉijem

paviljonu smo posjedili cijeli sat drţeći se za ruke, a završili

strasno se ljubeći i milujući. Više nismo mogli zamisliti ţivot

jedno bez drugog.

Horst svrati svoj "izgubljeni" pogled na djevojku u krevetu

i usredotoĉi ga na njeno lijepo lice.

- Veronika je bila stara osamnaest godina i ništa manje

ljepša od vas, a ništa manje nestašnija od mene. Oboje smo

bili pravi eksperti u kršenju svih normi pristojnog ponašanja,

ukljuĉujući one moralne i kršćanske. Već u toku moje treće

posjete baronovom imanju, Veronika je izgubila nevinost na

vrhu sijena njihovog ambara. Oţenili smo se svega mjesec

dana kasnije i nastavili svoje nerazumno ponašanje. Njen

otac nam je na dan vjenĉanja poklonio rasnog bijelca i ja sam

odmah poĉeo uĉiti Veroniku vještinama jahanja. Proveli smo

godinu dana u razuzdanim igrama, gotovo stalnom voĊenju

ljubavi i trkama na konjima. A onda, jednog kišnog dana, njen

konj se okliznuo prilikom skakanja preko previsoke ograde i

pao polomivši obje prednje noge. Dotrĉao sam do Veronike

koja je leţala na leĊima i gledala me ukoĉenim, beţivotnim

pogledom mrtve osobe. Slomila je vrat prilikom pada i na

mjestu umrla. Odnio sam je na rukama kući. Lijeĉnik koji ju

je pregledao rekao mije da je bila tri mjeseca trudna. DogaĊaj

me vrlo potresao i izmijenio. Nasahrani mi je njen otac mirno

b, d. benedikt

inkvizitor

prišao i pred svima mi opalio zvuĉan šamar. To me je dotuklo.

Već idućeg dana sam spakirao najnuţnije stvari i izgubio se u

nepoznatom pravcu. Lutao sam Austrijom bez cilja nekoliko

mjeseci, onda sam naišao na ovo mirno, siromašno selo.

Horst podiţe pogled na zadimljene grede svoje oronule

krovinjare.

- Vlasnik ove kuće je umro godinu dana ranije i njegova

roĊakinja mi je prodala imanje za tisuću florina. Na ovog

dobrog konja sam sluĉajno naišao u jednom gradu. Koĉijaš

ga je divljaĉki tukao biĉem jer mršava ţivotinja nije mogla

uzbrdo povuci kola puna uglja. Istrgao sam mu biĉ iz ruku i

zamalo ga nisam njime izudarao. Ispregao sam jadnu ţivotinju

iz kola a koĉijašu bacio pedeset florina. Konja sam poveo

sa sobom i nastavio se o njemu brinuti. Danas mi je jedini

iskreni prijatelj. Oboje se izdrţavamo od prodaje drvenog

uglja. I mada sam u mladosti bio obijestan, nikad se nisam

ni s kim potukao. Prezirem siledţije koji iskaljuju svoj bijes

na slabijima od sebe ili nemoćnim ţivotinjama. Smatram ih

slabićima najniţe vrste.

Ovim joj je gotovo sve rekao o svom karakteru. Johana ga

je promatrala opuštena i bez straha. Sada je pouzdano znala

da je ovaj nesretni ĉovjek neće iznevjeriti ili izdati njeno

povjerenje.

- Koliko ste već u ovom dobrovoljnom izgnanstvu - upita

ona u ţelji da nastavi razgovor.

- Deset godina.

- Jeste li u ikakvoj vezi sa svojom obitelji?

- Prije ĉetiri godine sam se javio sestri s kojom sam se

nastavio dopisivati. Ona mi je pisala da je otac ubrzo poslije

mog nestanka umro. Sama ţivi s mlaĊim bratom na imanju

za koje kaţe da polako ali sigurno propada.

- Da li ste razmišljali da im se vratite i pomognete im? -

kušala ga je Johana.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Jesam - priznade Horst. - Nedavno sam od sestre primio

pismo i danas joj poslao odgovor poštom iz Bergena.

- Smiješno je i da vas pitam, - otpoĉe Johana obzirno, - ali

me interesira što vas je najviše izmijenilo?

- Savjest koju sam imao, ali sam je u nestašluku mladosti

stalno potiskivao. Smrt voljene ţene i zaĉetog djeteta

probudila je u meni tu skrivenu savjest. Posljedica mog

neozbiljnog ponašanja koštala je dva ţivota, a otac je morao

ubiti i onog divnog konja jer je polomio obje noge. Sto ste

oĉekivali da uĉinim? Od stida i poniţenja nisam više mogao

ostati u mom kraju. Odluĉio sam se na doţivotnu apstinenciju

od svih onih uţitaka koje sam onako bestijalno u mladosti

zloupotrebljavao. Govorim o stalnom pijanstvu, pušenju,

gadnom psovanju, obijesnom ponašanju i pretjeranom

seksu.

- Koliko ste stari?

- Tridesetdvije.

- Zar hoćete reći da za ovih deset godina niste nikad prišli

ni jednoj drugoj ţeni?

- A kakvo bi to bilo zatoĉeništvo, ako se patniku

dozvoljava sve ono zbog ĉega je osuĊen na samoodricanje?

- podsjeti je on. - Vi ste prva ţena koju sam dodirnuo od kako

sam sahranio Veroniku. I moram vam odmah priznati da mi

to nije bilo lako. Vašim upadom u moj usamljeniĉki ţivot,

izazvali ste pravu buru osjećaja u mojoj ojaĊenoj i usamljenoj

duši.

- Kako da razumijem vaše rijeĉi? - zaigra Johani srce.

- I vašim mladim tijelom i vašom ljepotom neodoljivo ste

me podsjetili na ţenu za kojom sam nekad bio lud.

- Hvala na komplimentu - reĉe ona tiho.

Horst ustade, pokupi lavor sa zemljanog poda, ali ga

ponovo spusti na stolicu pored kreveta.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Zaboravio sam vas pitati, - sjeti se on, - jeste li se moţda

sjetili vašeg imena i porijekla, ili bilo ĉega iz vaše prošlosti?

- Zar je to vaţno? - provjeri Johana sa zebnjom.

- Veoma! - iznenadi je odgovor. - Jutros sam se sjetio

da sam na dan vašeg pada u rijeku u ţurbi i od uzbuĊenja

ostavio na obali svoju udicu i malu kutiju s glistama. Pošao

sam jutros da ih pronaĊem ali sam se morao prikriti u gustišu

šume. Obalom rijeke su šetala dva muškarca, vjerovatno

od policije, jer je jedan od njih drţao u ruci moju udicu i

kutiju s glistama i nešto ţivo objašnjavao onom drugom. Vrlo

neoprezno sam postupio kada sam to zaboravio.

Johana se od silnog straha uspravi na krevetu na kojem

ostade sjedeći. Preko golih grudi je drhtavim rukama stiskala

plahtu.

- To su sigurno moji neprijatelji! - zakljuĉi ona slabim

glasom.

- Zašto bi tako ljupka, mlada djevojka imala neprijatelje

koji je ţele ubiti? - nije Horstu bilo jasno.

- Moja majka ih ima! - izleti Johani.

- Ah, znaĉi sjetili ste se svoje majke! - ţivnu Horst. - Onda

se vjerojatno sjećate i vašeg cijenjenog imena, zar ne?

Johana se ugrize za ispucalu usnu. Ovo joj nije trebalo.

- Zar... zar je vama toliko vaţno da saznate moje porijeklo?

- promuca ona.

- Pa pošto vidim da ste se konaĉno sjetili vaše majke,

moram vam priznati da mi je stalo, jer ste svojim prisustvom

ovdje poĉeli ugroţavati i moju egzistenciju.

- Zašto mislite da će vas ti agenti pronaći na osnovi udice?

Zar ste vi jedini ribiĉ u ovom kraju?

- Ne traţe oni mene, draga gospoĊice, oni tragaju za

vama! A do vas će doći samo ako su dovoljno vješti i najprije

pronaĊu mene.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Boţe dragi! - kukala je Johana na ivici plaĉa. - Sto da

radim?

Horst se saţali na bolesnicu i spusti se na ivicu kreveta do

nje. Blago je dodirnu po obrazu koji okrene prema sebi.

- Molim vas recite mi tko ste, kako bih mogao pravilnije

shvatiti opasnost situacije u kojoj se oboje nalazimo.

Johana je sad vidno drhtala.

- Oprostite mi, ali ne mogu vam još reći tko sam.

Horst ju je kratko prouĉavao pa predloţi:

- Onda dozvolite meni da sam doĊem do vlastitog

zakljuĉka.

- Otkud biste vi mogli znati tko sam - upita Johana sa

strahom u glasu.

- Iz novina! - zaprepasti je on.

Johana ga nije razumjela. Horst ustade, izaĊe iz sobe i

vrati se s primjerkom Bergen Zeitunga. Vrati se na krevet do

nje i okrene prema njoj prednju stranu s krupnim naslovom:

NASLJEDNICA KRALJEVINE KELSTEIN IZVRŠILA

SAMOUBOJSTVO!

- Nevjerojatna podudarnost, zar ne? - pomagao joj je

Horst da se sjeti. ' Nisam vas odmah htio suoĉiti s ovim jer

sam se bojao da vas šok o vašem porijeklu suviše ne potrese.

Ali sad vidim da ste se sjetili i vaše majke i vašeg identiteta.

Johana ispusti plahtu s grudi i uze od njega novine koje

su se tresle u njenim drhtavim rukama dok je ĉitala. Ona

ga pogleda usplahirenim pogledom zarobljenice koja ne zna

što s njom namjeravaju. Sjetila se da je svojim prisustvom

ugrozila i ovog dragog ĉoveka koji joj je spasio ţivot. On joj

je sada bio jedina nada.

- Sto ćete sada uĉiniti? - upita ga jedva ĉujnim glasom.

- Pa mislim da ću najprije ponovo pokriti te vaše draţesne

b. d. benedikt

inkvizitor

grudi! - podiţe on plahtu koju ona zgrabi i brzo pritisnu preko

golih grudi.

- Oprostite, - promrmlja srameţljivo.

- Ĉekam da se dovoljno smraĉi, - objasni joj Horst svoje

namjere, - a onda ću vas nekako smjestiti u ova moja klimava

kola i prebaciti do Bergena. To će nam uzeti oko sat i pol

voţnje. U Bergenu ćemo negdje prenoćiti i ujutro se ukrcati

na prvi vlak za Solingen. Naše imanje se nalazi nedaleko

grada. Povest ću s nama i ovog dragog konja. Mislim da još

imam toliko novaca da ga strpam u teretni vagon. Ova stara

kola ostavit ću nedaleko stanice, a ovu kuću poklonit ću

mom susjedu i njegovoj ţeni. Divni i poboţni ljudi s troje

male djece.

- Neka vas dragi Bog blagoslovi! - poţeli mu Johana. - Da

li ste sigurni da moje prisustvo neće ugroziti i vašu obitelj na

imanju?

- Siguran sam. U pitanju je velika razdaljina a na imanju

ćete se nalaziti izolirani u vašoj sobi. Sada je najvaţnije da

se što prije pokupimo odavde, jer će pored onih agenata i

policija i novinari poĉeti obilaziti ovaj kraj i ovo selo koje se

nalazi najbliţe rijeci. Oni prvi su ţeljni rezultata, a ovi drugi

senzacija. Mog susjeda sam još ranije obavijestio da me sestra

preklinje da se vratim jer se imanje nalazi u raspadu, kao i da

mu namjeravam ostaviti ovu kućicu s vrtom.

- Da li vaši susjedi znaju tko ste i odakle ste?

- Znaju samo moje ime, ali ne znaju odakle sam. Svoje

pravo porijeklo sam ljubomorno ĉuvao. Ali oni znaju za moje

dobrovoljno izgnanstvo. Cesto puta su me tješili i zajedno

smo se molili Bogu za spas moje duše.

- Blago vama što je još uvijek imate! Oni mraĉni tipovi što

tragaju za mojim tijelom, više je nemaju!

Horst joj makne pramen kose s lica. Postala mu je veoma

III« b. d. benedikt

inkvizitor

draga ova lijepa djevojka visokog porijekla. On pomisli da

mu je moţda Bog šalje u znak oproštenja i izmirenja.

- U banci u Bergenu imam oko 3.000 austrijskih florina

koje mi je majka poslala za dţeparac, - povjeri mu Johana.

- Ujutro ćemo zajedno otići do banke i ja ću isprazniti

svoj privatni raĉun. Ţeljela bih snositi sve troškove našeg

putovanja, a vjerujem da će vam ostatak dobro doći i na

imanju.

- Nemam ništa protiv, - sloţi se Horst. - Naravno, pod

uvjetom da vam sve to vratim kada se poboljša naša obiteljska

financijska situacija. Ove godine nisam najbolje poslovao s

drvenim ugljenom. Mislim da imam oko 100 florina. A bojim

se i razmišljati kakvi me sve rashodi oĉekuju kod kuće.

- Neću vam smetati, gospodine! - obeća mu Johana. -

Nastojat ću ne izlaziti dok se dovoljno ne oporavim. A onda

ću vrlo obzirno pokušati stupiti u kontakt s mojom kraljicom

majkom. Sirota moja majka, sigurno je oĉajna ne znajući što

mi se dogodilo.

- Idem sad! - ustane on, a Johana ga uplašeno pogleda.

- Ne brinite, uskoro ću se vratiti.

Horst izaĊe iz sobe, a Johana klonu natrag na jastuk,

rukama drţeći plahtu preko golih grudi. Dugo je buljila u

stare grede iznad sebe, onda lagano zaklopi oĉi. Uhvati je

njena stara navika iz škole da poslije podne malo odrijema.

Uskoro ju je trgnula iz sna neĉija gruba ruka koja strţe plahtu

s nje. Ugledavši surovo lice nekog seljaka iznad sebe, Johana

kratko vrisnu i rukama pokri grudi.

- Gle, gle! - cerio se uljez u nju. - Opet smo se sreli, ali

ovaj put se nećeš lako izvući! - priprijeti joj on drţeći u ruci

uperen pištolj.

Johana s uţasom u oĉima prepozna jednog od agenata,

onog s oţiljkom iznad lijevog oka. On joj nanišani u glavu,

b. d. benedikfc ■""*

inkvizitor

a Johana sklopi oĉi. MeĊutim, ništa se ne desi. Bandit je

bezobrazno odmjeravao lijepo djevojĉino tijelo oĉima ţeljnim

nasilja.

- Vidim onaj tvoj spasilac te priliĉno zalijeĉio, - zakljuĉi

on. - Mislim da bi bilo šteta da ovako lijepa mlada ţena, pa

još plemenitog porijekla, ode na onaj svijet a da ne osjeti ni

jednom slasti ljubavne igre!

Shvativši što onaj s njom namjerava, Johana naglo otvori

oĉi. Dobro je znala da nema snage da mu se odupre. Leţala

je pred njim nemoćna, poput kakve velike krpene lutke.

Djevojka se sva tresla, što u onog poĉne buditi još veću strast

i poţudu.

- Ne tresi se! - cerio joj se bandit otkopĉavajući remen na

hlaĉama. - Bit će ti vrlo ugodno!

Onog trenutka kada je spustio pištolj na stolicu do

kreveta, nešto ga snaţno udari po potiljku i on se bez rijeĉi

sruši na zemljani pod. Johana s radošću prepozna na vratima

visoku Horstovu figuru. U rukama je drţao poveću batinu.

- Kako... kako ste znali... - cvokotala je Johana, - da će...

da će me napasti?

- Smirite se, - reĉe Horst i ponovo prekri plahtom njeno

golo tijelo. - Primijetio sam da me prate, ali vas nisam ţelio

time zabrinjavati. Zato sam malo prije izašao, popeo se na

konja i u galopu se izgubio u šumici iza kuće.

On se saţe i poĉne vezati ruke i noge onom banditu u

gaćama. Odvukao ga je u stranu i tamo naslonio uza zid.

- Iza kuće sam sjahao i vratio se u dvorište. Pritajio sam se

u štali i ĉekao ih. Ovaj je ušao unutra, a onaj drugi je ostao

vani straţariti. Na njegovu nesreću mokrilo mu se i pošao je

prema štali. Dok mi je bio okrenut leĊima, paţljivo sam mu

se prišuljao. Nisam siguran, ali vjerujem da sam mu razbio

cjepanicom lubanju. Neka mi dragi Bog oprosti ako mu se

nešto desi! - prekriţi se Horst.

b. d. benedikt

inkvizitor

On izaĊe van i dovuĉe unutra onog drugog, već propisno

svezanog. Naslonio ga je uza zid pored njegovog suradnika i

pregledao mu okrvavljenu glavu.

- Moram ga hitno previti - zakljuĉi Horst i izvadi iz komode

ĉistu košulju koju poĉne cijepati u zavoje.

Dok ga je previjao, onaj je sjedio u nesvijesti. Horst im na

kraju obojici izvuĉe iz dţepova papire u koje se zagleda.

- Vaši su! - pogleda on u potresenu Johanu. - Ovaj niţi

s oţiljkom zove se Erich Stoltz, a ovaj drugi Karl Schleger.

Obojica su iz mjesta zvanog Lansing. Bar tako stoji u njihovim

dokumentima, ukoliko su pravi!

Horst se uspravi, pa najprije pokupi pištolj sa stolice na

koju se lagano spusti. Drţao je pištolj u rukama i promatrao

dvojicu bandita razmišljajući.

- Sto ćete s njima? - brinula se Johana za sudbinu svojih

napadaĉa.

- Ne znam - dvoumio se Horst. - Ako ih prijavim austrijskim

vlastima, morat ću im takoĊer otkriti da ste preţivjeli pad,

što vi ne ţelite.

- Nipošto! - odmah potvrdi Johana. - Ostavite ih ovdje

vezane. Sumnjam da će se uspjeti osloboditi dok se mi

dovoljno ne udaljimo.

- Jeste li svjesni da će se oni u tom sluĉaju vratiti svojim

gospodarima i ispriĉati im da ste preţivjeli pad?

- Ako me vi povedete na vaše imanje, izgubit će mi se

svaki trag!

- Jedino me brine obećanje koje sam dao mojim dobrim

susjedima- zamisli se Horst. - Kako da im ostavim imanje bez

potpisa i isprave o vlasniĉkom pravu?

- Rekli ste da ćemo prespavati u Bergenu - predloţi mu

Johana. - Zašto sutra ujutro ne odete tamo do advokata i kod

njega im ostavite isprave o vlasniĉkom pravu i dokumente o

b. d. benedikt

inkvizitor

prijepisu imanja. Zamolite ga da im to ili osobno odnese ili

pošalje poštom.

- To vam je vrlo dobra ideja! - pohvali je Horst zadovoljan

rješenjem.

On baci posljednji pogled na dvoje onesvještenih agenata

pa poĉne pakirati svoje stvari. Johana se uspravi u krevetu

i pokupi s poda vrećicu robne kuće te je ponese sa sobom u

kuhinju. Tamo se je poĉela polako oblaĉiti.

Horst je upregao konja i privezao staru dvokolicu do

samog ulaza u kolibu i provjerio okolinu. Kada se uvjerio

da su sami, izveo je Johanu i pomogao joj leći u dvokolicu.

Pokrio ju je starim ponjavama i vješto kamuflirao. Pored nje

je stavio svoja dva kovĉega i izvezao kola iz dvorišta. Uputio

se onim kraćim putem preko šume, kako bi izbjegao što više

radoznalih oĉiju.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 11

Frederika je sjedila za svojim masivnim radnim stolom

oslonjena rukama o sjajnu lakiranu ivicu i utonula u najcrnje

misli. Pred njom je leţalo još svjeţe jutarnje izdanje domaćih

novina, s bombastiĉnim i krajnje neodgovornim naslovom:

PRINCEZA JOHANA MRTVA!

U popratnom tekstu nalazio se kratak opis dogaĊaja,

sliĉan onom iz "Bergen Cajtunga", oĉigledno neprovjerenom

i na brzinu prepisanom. Njeni neprijatelji su aktivno radili

na njenoj propasti. Danas je nekako uspjela odloţiti sastanak

s predsjednikom parlamenta i grupom domaćih i stranih

novinara koji su ostali ĉekati ispred dvora, ali nije bila sigurna

da će joj to uspjeti i sutra ujutro.

Gdje je Alfred, pitala se u sebi, već ga nema puna dva

dana. Da li joj donosi dobre vijesti ili tijelo njene jedinice? Iz

ovog duševnog pakla trţe je tiho kucanje.

- UĊite! - ţivnu ona u nadi.

Paţ uĊe u kabinet i najavi svojim uvijek odmjerenim

glasom:

- Gospodin grof, Alfred von Knap, ĉeka u predsoblju da

ga primite.

- Uvedite ga! - ustane Frederika od silnog uzbuĊenja.

U kabinet uĊe Alfred i nakloni joj se. Saĉeka da paţ

zatvori visoka vrata, pa priĊe kraljiĉinom stolu. Tamo je

ozbiljan stajao, ne znajući odakle poĉeti, a Frederika ga se

bojala prva pitati. Dugo su se tako gledali, onda je Alfred

izvijesti mirnim, ĉvrstim glasom:

- Bojim se da vam ne donosim dobre vijesti, Madam.

Kraljica se lagano spusti natrag u radnu fotelju. Alfred

baci pogled na novine na njenom stolu.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Da, - potvrdi ona tuţno. - Kao što vidite, moji neprijatelji

su poţurili da mi ţivoj izjedu srce!

Alfred izvuĉe "Bergen Cajtung" iz dţepa i stavi ga preko

njenih novina. Frederika proĉita tekst i podiţe pogled na

njega.

- Sjednite, grofe.

Alfred se lagano spusti u fotelju do samog stola.

- Sve smo pokušali, - nastavi on, - ali od princeze ni traga

ni glasa! Helmut Kesler je izvrstan policajac i uspio mi je

razjasniti mnoge vaţne detalje. Spustio se krajnje opasnom

liticom sve do rijeke i putem pokupio ove podrapane ostatke

princezine haljine.

Alfred se saţe i izvadi iz sluţbene torbe guţvu pocijepanih

tkanina koju stavi preko novina. Dok je prstima prebirala po

krpama, Frederiki poĉeše suziti oĉi.

- Siroto moje dijete, - reĉe gotovo šapatom.

- To nije sve, - izvuĉe Alfred iz torbe komad izguţvanog

papira. - Kesler je tom prilikom na jednoj kamenoj gromadi

iznad same rijeke pronašao ovaj dokument koji je princeza

vjerojatno drţala u rukama kada su je gurnuli preko ograde.

Ona ga je ĉini se zadrţala i prilikom pada, ali ga je ispustila

kada je pala na tu stijenu i izgubila svijest. Kesler je tamo

primijetio i tragove krvi.

Frederika sa strahom uze od njega papir koji rukom

poravna i proĉita.

- Krvnici! - poruĉi ona svojim neprijateljima kroz suze.

Alfred je zatim detaljno obavijesti o nalaţenju odbaĉene

udice i Keslerovoj interpretaciji mogućeg dogaĊaja.

- Naravno, - završi on, - isto tako je moguće i da je neki

rasijani seljak naprosto zaboravio tu udicu.

- Vi... vi hoćete reći da je moja kćer još ţiva?!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Postoji mogućnost, Madam. Pošto nitko nije prijavio

vlastima nalaţenje tijela utopljenice, Kesler smatra da je

princezu moţda spasio iz rijeke neki sluĉajni ribiĉ i odvezao

je svojoj kući gdje je lijeĉi.

- Pa zašto onda taj... ma tko to bio, sada šuti i ne prijavljuje

svoj nalaz vlastima? - upita Frederika sa zebnjom u duši.

- Na ţalost, na to pitanje ni Kesler ni ja nismo uspjeli

pronaći dovoljno uvjerljivo objašnjenje - priznade Alfred. -

Moţda je rijeka odnijela tijelo suviše nizvodno, pa spasilac

nema pojma da je devojka pala iz dvorišta ĉuvenog koledţa.

A moţda je i princeza prilikom onog gadnog udara o stijenu

privremeno izgubila pamćenje pa se ne sjeća tko je i što joj se

desilo.

Frederika ponovo pogleda u zguţvani papir, a blijede usne

joj se razvukoše u tuţan osmijeh.

- Sirota moja Johana. Uprkos svih njenih buntovniĉkih

ispada, radije je umrla nego potpisala ovaj sramotni papir.

- Madam, molim vas ne sahranjujte je prije no što se

pronaĊe njeno tijelo!

Frederika ga pogleda suznih oĉiju.

- Mada sam ţeljno oĉekivala vaš povratak, nisam se

previše nadala. Ustvari, u srcu sam je već pokopala, jer mi

nešto govori da je nikad više neću vidjeti ţivu!

Kraljica se odjednom prepusti svojim osjećajima i poĉne

glasno plakati.

- Sve je to... sve je ovo... Boţja kazna... - jecala je u

prekidima, brišući velikom maramicom oĉi.

- Dragi Bog nas ne kaţnjava, Madam, - tješio ju je Alfred.

- Mi se sami kaţnjavamo. Osim toga, zašto bi Bog kaţnjavao

baš Vaše veliĉanstvo, jednu tako pravednu, humanu i

poboţnu vladaricu, a mirno gledao vladare koji su se pomoću

ubojstava i raznih zloĉina dokopali prijestolja?!

b. d. benedikt

inkvizitor

Frederika mu uputi pogled pun oĉaja i samoprijekora.

- Zato što nisam uvijek bila ovakva, - povjeri mu kroz

suze. - U mladosti sam poĉinila i jedan veliki grijeh.

Dok je otirala vlaţne oĉi, ona odluĉi da mu mora sve

ispriĉati. Ta grozna tajna već ju je godinama tištila, morala

se je konaĉno osloboditi. Malo se pribrala, onda se zagleda u

njegove smeĊe oĉi.

- Ovo što ću vam sada reći, nitko na dvoru ne zna osim

mene i biskupa Kriške - upozori ga ona povjerljivim glasom.

- Dvoje ostalih svjedoka koji su za ovu tajnu znali, odavno su

pomrli. Ni moj pokojni suprug nije imao pojma o tome.

Alfred ju je ukoĉen promatrao u napetom išĉekivanju.

- Kada se iznenada razboljela, moja kraljica majka se

uplašila da zemlja ne ostane bez nasljednika i na brzinu

je aranţirala moju udaju za aust rijskog princa Alberta,

devetog u nasljednoj lozi Habsburga. Imala sam 23 godine,

a moj budući suprug blizu ĉetrdeset pete. Prekasno smo

shvatili zašto je ostao tako dugo neţenja! - naĉini Frederika

razoĉarano lice. - Albert je bio tipiĉna propalica visoka roda.

Notorni kockar, pijanica bez premca i lovac na lake ţene,

rijetko je provodio dan ili dva sa mnom. Još prve braĉne noći,

ispriĉao se umorom, a onda iskoĉio kroz prozor svoje sobe i s

prijateljima otišao pijanĉevati. Na dvor bi se obiĉno vraćao

■*■ kada bi prokockao i potrošio cijelu svoju mjeseĉnu apanaţu.

Kao da joj je ponestalo zraka u grudima, Frederika uzdahnu u

trzajima.

- Bila sam razoĉarana, ali što sam mogla? Narod ĉesto

misli da su njegovi vladari svemogući, a nemaju pojma

koliko smo mi ustvari nemoćni kada je u pitanju naš privatan

ţivot. Tako sam i ja šutjela, trpjela i slala oko sebe laţne

osmijehe sretne osobe. Albert bi se povremeno pojavio u

mojoj spavaćoj sobi i gotovo na silu vodio sa mnom ljubav.

1IIH b. d. benedikt

inkvizitor

Nakon više od godinu dana, zatrudnjela sam. Po veliĉini mog

trbuha, dvorski lijeĉnik me je paţljivo pripremao na moguće

dvojke. Bio je u pravu. Porodila sam prvu djevojĉicu oko pet

popodne, a onda i drugu desetak minuta kasnije. Te dvojke

ne bi predstavljale nikakav problem, da prva beba nije bila

automatska nasljednica prijestolja.

Kraljica ovdje naĉini kratku stanku, kao da skuplja snagu

nastaviti.

- MeĊutim ona je bila vidno nerazvijena, odnosno

nedonošĉe. Lijeĉnik nam je objasnio da je došlo do

neravnomjerne ishrane oba fetusa. Dok se Johana iz sveg

glasa derala, ona prva, zakrţljala, mirno je leţala zatvorenih

oĉiju kao mrtva. Moja majka se uplašila da to prvo dijete ne

odraste fiziĉki i mentalno zakrţljalo i odluĉila da ta beba treba

"nestati" bez traga! Nakon kratke konzultacije s biskupom

Kriškom koji je bio prisutan te noći, donijeta je odluka da se

ta beba preda jednoj njenoj povjerljivoj sluškinji, još neudatoj

djevojci. Ja sam se usprotivila i uplašila grijeha, ali me

biskup razuvjerio i kratkim obredom "absolucije" na mjestu

oslobodio svake odgovornosti pred Bogom. Moja majka ga je

za tu uslugu bogato nagradila. Bila sam tako mlada i naivna!

- traţila je oĉajna Frederika razumijevanje u njegovim oĉima.

- Na kraju sam popustila i sloţila se s njihovim prijedlogom.

Sluškinji je objašnjeno da se izgubi s bebom, a kada ova

umre, da je pokopa po svim kršćanskim obiĉajima. Onda

ju je biskup Kriška na bibliji zakleo na tajnost do groba. Sa

svotom od tisuću guldena, sluţavka je zamotala bebu u deku

i zauvijek se s njom izgubila u tami te olujne noći. Nikad je

više nismo vidjeli ili o njoj ĉuli!

Alfred je sjedio nepomiĉan i iskreno zaprepašten, ĉekajući

da Frederika obriše vlaţne oĉi i nastavi svoju nevjerovatnu

priĉu.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Moj jadni suprug nije nikad Johanu ni vidio!-Nekoliko

mjeseci kasnije, dobila sam vijest da je umro, u Beĉu od

srĉanog udara. Nisam mu otišla ni na sahranu. Eto, sad znate

zašto smatram da je ovo što mi se sada dešava Boţja kazna!

- Ili blagoslov! - promrmlja zamišljeni Alfred, gledajući

negdje "kroz nju".

- Molim?! - pogleda ga ona iznenaĊeno. - O kakvom to

blagoslovu govorite?

- Govorim o mogućnosti da je ta prva beba moţda

preţivjela. Rekoste da se toj sluţavki izgubio svaki trag. Da li

ste se ikad upitali zašto?

- A zašto bi se uopće vraćala? - nije Frederiki bilo jasno. -

Za 1.000 guldena moglo se u ono vrijeme kupiti veliko seosko

imanje, što je vjerojatno i uĉinila i kasnije se dobro udala.

- Ali da je beba umrla, zar vam se ne ĉini da bi se sluţavka

vratila na dvor da vas o tome izvijesti ili vam bar pošalje

pismo? Umjesto toga, nije se nikad pojavila!

Frederika ga je zaĉuĊeno promatrala. Njoj te pojedinosti

nisu nikad do tada pale na pamet.

- Vi... - sve teţe je dolazila do daha, - vi valjda ne mislite

ozbiljno da je to nedonošĉe preţivjelo?

- Postoji mogućnost. U Indiji sam se svojim oĉima uvjerio

da su mnoge uslijed neishrane zakrţljale bebe kasnije odrasle

u kršne momke i djevojke. U tom sluĉaju, vaša prva kćer,

odnosno nasljednica, sada bi mogla biti odrasla mlada

djevojka stara 21 godinu. Da ne spominjem njenu "uroĊenu"

sliĉnost s princezom Johanom, jer je poznato da su blizanci

ĉesto vjerna kopija jedno drugoga.

- O ĉemu to govorite, gospodine grofe? - jedva izusti

kraljica.

- O mogućnosti zamjene! - šokira je Alfred. - Do

princezinog roĊendana ima još desetak dana. Ukoliko se

b. d. benedikt

inkvizitor

odmah bacim na posao, mislim da bih uspio pronaći tu vašu

bivšu sluţavku i raspitati se o sudbini djeteta. Naravno, s

vašom dozvolom i pomoću.

- A kako bih vam ja mogla pomoći?

- Osnovnim informacijama kojih se još sjećate. Puno ime

te sluţavke bilo bi mi dovoljno za poĉetak. Helmut Kesler,

kojeg sam juĉer imenovao za oblasnog inspektora policije,

vrlo brzo bi joj ušao u trag pomoću registara raznih općina.

Frederika ga je gledala gotovo sa strahom. A što ako je

on u pravu, pitala se. Do kakvih bi to obiteljskih i politiĉkih

komplikacija moglo dovesti? Ona se kratko zamisli.

- Sluţavka se zvala Ema Kaminski! - potvrdi ona odluĉnim

glasom. - Bila je poljskog porijekla. Od malena sam je znala,

bila je vrlo lijepa plavuša duge kose. Bavila se kozmetikom

i vodila raĉuna o higijeni i izgledu kraljice majke. Ema je u

to vrijeme bila stara oko 30 godina. Ukoliko je ţiva, sada bi

mogla imati oko 50 godina.

- Spomenuli ste dva mrtva svjedoka - podsjeti je Alfred.

- Mogu li znati o kome se radi?

- O mojoj kraljici majci i pokojnom dvorskom lijeĉniku.

Frederika otkljuĉa jednu od donjih ladica svog radnog

stola iz koje izvadi poveću omotnicu. Malo je izvukla iz nje

neĉiju fotografiju koju provjeri i vrati natrag u omotnicu.

- Ovu dragu fotografiju za koju smo ovdje zajedno pozirale

prošlog ljeta, strogo sam ĉuvala od nepoţeljnih oĉiju. Uvijek

sam bila naprosto paranoidna u pogledu njene sigurnosti, a

sad vidim da uopće nisam pretjerivala.

Ona mu pruţi omotrnicu preko stola, ali je Alfred

iz pristojnosti ne otvori. Stavio ju je u torbu ĉiji remen

zakopĉa. Na rubu nervnog sloma, Frederika ga ponovo upita

u nevjerici:

- Gospodine grofe, vi valjda ne mislite ozbiljno kada

t>. d. benedikt f"

inkvizitor

mi predlaţete da zamijenim Johanu s njenom nestalom

sestrom?

- Bojim se da nemate drugog izbora, Madam. Jer ukoliko

se princeza, ili njena uspješna zamjena, ne pojave 23.

srpnja na sjednici parlamenta, preostat će vam jedino da

pozovete pruskog konzula i poĉnete s njim pregovore o vašoj

abdikaciji!

Frederika ga je slušala ĉvrsto stisnutih vilica. Ova surova

primjedba vrati je u realnost neugodne situacije.

- Ukoliko nekim ĉudom zaista pronaĊete tu moj u izgublj enu

kćer, molim vas uporedite njen lik s likom na toj slici. Johana

ima madeţeg na lijevom obrazu i jedan na desnom vanjskom

bedru. Pretpostavljam da će ih imati i ta druga djevojka. I

ţelim da znate da ću je primiti i priznati za roĊenu kćer, što

ustvari jeste, kao i za nasljednicu jer se rodila prva. Samo

u sluĉaju njene smrti, Johana će je naslijediti. Boţe moj! -

zakuka Frederika. - Pa ja tom djetetu ne znam ni imena!

- Ukoliko je preţivela, vjerojatno ju je krstila vaša bivša

sluţavka.

- Recite grofe, - sjeti se ona upitati, - što bi se desilo ukoliko

zaista uspijete pronaći to moje drugo dijete?

- Malo ćemo je dotjerati, obući kao "princezu", upoznati je

s protokolom, objasniti joj situaciju i zamoliti za saradnju. A

onda ćemo je na njen 21. roĊendan prezentirati parlamentu

umjesto nestale princeze Johane.

- A ovi novinari što stoje pred dvorom? Kako ćemo njima

objasniti dogaĊaj iz koledţa u Bergenu?

- Reći ćete im toĉno ono što se desilo. Dvoje stranih

agenata pokušali su ubiti vašu jedinicu nasljednicu, ali je

ona Boţjom pomoću preţivjela pad. A onda, posluţimo se

teorijom Helmuta Keslera, princezu je navodno spasio neki

seljak iz okoline i sklonio je kod sebe u kuću dok nije malo

(!■

b. d. benedikt

inkvizitor

ozdravila i javila vam se. Novinarima ćete zatim predoĉiti

onu ispisanu abdikaciju i ispriĉati sluĉaj s vašim ukradenim

memorandumom i osobnim peĉatom. Oni će poslije toga sami

poĉeti donositi svoje zakljuĉke o urotnicima. Vaši neprijatelji

će podviti repove i poĉeti se brinuti za svoje glave, jer će se

uplašiti da ţiva princeza ne opiše ili prepozna svoje napadaĉe.

Sve se naprosto nevjerojatno slaţe!

Alfred naglo ustade. Odjednom mu se vrlo ţurilo.

- Mada mi cijeli ovaj naš razgovor zvuĉi nestvarno, - reĉe

kraljica, - neka vas dragi Bog blagoslovi i pomogne vam u

vašem plemenitom planu!

Ona mu pruţi ruku koju Alfred poljubi i još jednom joj

se nakloni, koraĉajući unazad sve do vrata. Frederika ostade

stojeći za stolom. On je u pravu, razmišljala je. Moţda ona

griješi kad pripisuje Boţjoj volji svoju tragediju. Da ju je Bog

ţelio kazniti, zašto bi joj onda poslao u pomoć ovog sposobnog

i odanog mladog ĉovjeka?

Dok se ova drama odigravala u kraljiĉinom kabinetu,

jedna druga se pripremala u privatnoj sobi njene pratilje,

baronese Mariane von Bloch. Kasno sinoć je posjetila šefa

opozicije Blumberga i puna nade se raspitivala o skorom

osloboĊenju njenog ljubavnika iz pruskog ropstva, kada ju je

ovaj šokirao strašnom viješću da je Ditrih iznenada podlegao

ranama dobivenim u toku rata. A jutros, kada je skrhana

dolazila na dvor, s uţasom je ugledala krupne naslove

novina o "samoubojstvu" princeze Johane. Odjednom je sve

povezala. Od podmukle igre ljigavog Blumberga, do njene

osobne izdaje svoje kraljice. Mariana je bila inteligentna

ţena i odmah je shvatila da su dvoje spomenutih "dvorskih

ljudi" ustvari bili pruski špijuni koji su nagovarali princezu

da potpiše abdikaciju. Kada je ova odbila, razoĉarani i ljuti

bacili su je niz liticu. Radilo se o velikoj izdaji povjerenja

b. d. benedikt ■r1

inkvizitor

njene vladarice i politiĉkom ubojstvu od strane pruskih

tajnih agenata.

Dugo je sjedila za svojim malim radnim stolom pored

prozora, onda otvori ladicu i izvuĉe iz nje komad papira

sa svojim imenom i grbom u zaglavlju. Umoĉila je pero i

primjetno nervoznom rukom poĉela pisati kraljici pismo. U

stankama je dugo razmišljala. Nije joj se ţurilo, bila je pri

kraju svog ţivota. Potpisavši se, mirno je presavila papir i

zapeĉatila omotnicu adresiranu: NJENOM KRALJEVSKOM

VELIĈANSTVU.

S nevjerojatnim mirom je otvorila svoju torbicu iz koje je

izvadila mali damski pištolj. Provjerila ga je, stavila ga u usta

i zatvorila suzne oĉi...

Pucanj trţe iz drijemeţa starog paţa, a deţurni oficir garde

skoĉi sa svoje stolice i unezvjereno se zagleda oko sebe.

On izvuĉe svoju sablju i postavi se ispred vrata kraljiĉinog

kabineta koja se iznenada otvoriše.

- Sto se to desilo?! - upita uznemirena Frederika. - Uĉinilo

mi se da sam ĉula neki pucanj!

- Dolazi iz pravca hodnika, Madam! - izvjesti je zabrinuti

oficir.

Iz tog hodnika se ulazilo u privatne sobe njene osobne

posluge i dvorskih dama.

- Izvidite! - pogleda kraljica u oficira.

Ona ostade ĉekati na otvorenim vratima. Nije prošla ni

puna minuta, u salon se vrati problijedjeli oficir garde. On joj

priĊe i raportira slabim glasom:

- Vaša pratilja, baronesa von Bloch, ubila se iz pištolja,

Madam! Na stolu je ostavila ovo pismo za vas! - pruţi joj

ruţiĉastu omotnicu.

Frederika se odmah ne pomakne. Pogled joj se naprosto

zalijepi za omotnicu u njegovoj drhtavoj ruci, na kojoj su se

b. d. benedikt

inkvizitor

vidjele dvije kapi krvi. Uzela ju je i pošla laganim koracima

u pravcu hodnika, a mladi gardista za njom. Pred otvorenim

vratima Marianine sobe stajala je uplakana Elke s još jednom

sluţavkom. One se pomaknuše da propuste Frederiku.

Kraljica se zaustavi na vratima i pogleda u sobu. U fotelji

za malim stolom, sjedila je Mariana von Bloch, glave ĉudno

zabaĉene unazad. Iz poluotvorenih usta tekao joj je mlaz

tamne krvi. Frederika se prekriţi i pogleda u svoju najmlaĊu

pratilju.

' Elke, molim vas obavijestite barona Blocha i pozovite

dvorskog lijeĉnika Vintera da se pobrine o tijelu.

Vrlo potresena, kraljica se vratila u svoj kabinet i sjela

za radni stol. Dok je prikupljala snagu da otvori omotnicu,

proteĉe nekoliko dugih trenutaka. Ona ju otvori specijalnim

zlatnim noţem za otvaranje pošte i izvuĉe sadrţaj. Sto je duţe

ĉitala, sve više je blijedjela. Jednog joj se trenutka uĉini da će

izgubiti svijest. Krajnjim naporom je ustala, prišla vratima i

potraţila pogledom deţurnog oficira.

- Molim vas, hitno mi pozovite maršala dvora i neka

kordon garde osigura sve ulaze i izlaze.Recite maršalu da je u

pitanju sluĉaj drţavne sigurnosti. TakoĊer mi hitno pronaĊite

i dovedite drţavnog inkvizitora, grofa von Knapa. Potraţite

ga u njegovom stanu!

Mladi oficir salutira da je razumio i potrĉa vratima

salona.

Tog trenutka, Alfred Knap se umoran penjao u svoj bivši

stan koji je zadrţao. Ušao je u mraĉnu sobu i ostao stajati

pored vrata. I do tada se stotinu puta vraćao u svoj skromni

apartman, ali mu se nikad ranije nije uĉinio ovako sumornim,

praznim i depresivnim. Pri pomisli na Trudi, Alfred se

nasmiješi sam sebi. Osjeti kako mu nedostaju djevojĉino

ljupko prisustvo i njena radoznala priroda. Pri pomisli da

b. d. benedikt

inkvizitor

će opet morati sam ruĉati u susjednom hotelu, Alfred se

snuţden spusti na stolicu pored praznog stola.

Sjeti se da izvuĉe iz torbe veliku omotnicu koju mu je dala

Kraljica i zagleda se u fotografiju. Na vrlo lijepo snimljenoj

slici vidjela se Frederila kako sjedi u jednoj od pozlaćenih

fotelja svog salona, a iza nje je stajala njena kćer Johana, s

desnom rukom poloţenom na majĉinom ramenu. Alfred je

buljio u sliku nekoliko dugih minuta, onda mu se ote prigušen

uzvik zaprepaštenja:

- Nemoguće!

On konaĉno vrati fotografiju u omotnicu i ustade sa stolice.

U najvećoj ţurbi je pokupio svoj putni ogrtaĉ, sluţbenu koţnu

torbu i istrĉao u hodnik. Dok je grabio dugim koracima po

ploĉniku, poluglasno je ponavljao:

- Ovo nije moguće! Ovo ipak nije moguće!

Ugledavši jednu praznu koĉiju kako izlazi iza ugla neke

zgrade, Alfred prstima zviznu koĉijašu koji ga odmah primijeti

i pritjera konje do ploĉnika.

- Imate li odmornu zapregu? - upita ga Alfred.

- Gdje gospodin ţeli da ga povezem?

- Do grofovije Wineberg. I što je moguće brţe!

- Penjite se!

Koĉijaš priĉeka da se Alfred popne, pa osinu dva rasna

bijelca.

b. d. benedikt

inkvizitorPoglavlje 12.

Gertruda je zamišljena šetala po rascvjetalom dvorskom

parku. Mertzner se trudio vrijedno i ĉisto odrţavati i dvorac

i njegovu bliţu okolinu. A po slobodnom ponašanju divljih

ţivotinja moglo se zakljuĉiti da su bile ĉesto iz ruku hranjene

raznim otpacima. Primijetivši usamljenu djevojku, jedna od

vjeverica skoĉi s obliţnjeg drveta i zaustavi se na stazi ispred

nje. Stajala je tako na zadnjim noţicama, a s prednjim šapama

kao da je molila za neki kolaĉić.

- Što je srce? - ĉuĉnu Gertruda ispred male ţivotinje.

Kratko joj je tepala i s njom priĉala, kad je trţe kloparanje

toĉkova koĉije koja se pribliţavala dvorcu. Djevojka se uspravi

i okrene u tom pravcu. Ugledavši tamnu koĉiju od radosti joj

zaigra srce. Znala je da to moţe biti samo Alfred i iz sve se

snage zatrĉa prema zgradi. Stigla je baš u trenutku kada je

Alfred skoĉio na zemlju. Bez ikakvog upozorenja ĉvrsto ga je

zagrlila oko struka i naslonila glavu na njegove grudi. Alfred

je blago obgrli rukama i zbunjen pogleda u koĉijaša koji mu

se vragolasto smiješio.

- Molim vas, priĉekajte me - reĉe mu. - Moj upravitelj će

se pobrinuti za vas i zapregu.

Koĉijaš mu zahvali glavom, a Gertruda podiţe k njemu

zbunjen pogled.

- Da vas priĉeka?! - nije joj bilo jasno.

- Moram se hitno vratiti na dvor - objasni joj on. - S

vama!

Zašto je tako strašno ozbiljan, pitala se djevojka koja se

lagano odvoji od njega. Alfred pokupi sa sjedišta svoju putnu

torbu i uhvati je za ruku. Bez rijeĉi je povede u pravcu zgrade,

gdje se na samom stepeništu sretoše s Mertznerom.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Dobro došli kući, gospodine grofe! - oslovi ga ovaj

ljubazno. - Da li da vam pripremimo ruĉak?

- Ne trudite se gospodine Mertzner, moram se hitno vratiti

na dvor - umorno mu odgovori Alferd u prolazu, vukući za

sobom djevojku. - Ali bih vas zamolio da se malo pobrinete

za koĉijaša i zapregu.

Upravitelj je zbunjen gledao za njima, onda se uputi

prašnjavoj koĉiji.

- Zašto me tako vuĉete?! - bunila se djevojka. - Što sam

uĉinila?!

Alfred je uvede u salon svog privatnog apartmana i zatvori

za njima vrata. Gertruda je stajala pored jednog zida, vidno

zabrinuta. Bilo je oĉigledno da je Alfred došao na imanje zbog

nje, mada joj nije bilo jasno zašto je tako sluţben i smrtno

ozbiljan. Nikad ranije ga nije vidjela ovako uznemirenog.

- Molim vas sjednite - obrati joj se nervoznim glasom.

Gertruda se spusti u stolicu iza sebe.

- Zašto ste tako tajanstveni? Molim vas ne plašite me!

Alfred najprije stavi na stol svoju putnu torbu iz koje izvuĉe

omotnicu s kraljiĉinom fotografijom. Privuĉe jednu stolicu i

sjedne nasuprot djevojci. Tako ju je kratko prouĉavao, onda

je upozori:

- GospoĊice, molim vas da me sada vrlo paţljivo poslušate

i odgovorite mi na par vaţnih pitanja. Od kad imate taj madeţ

na lijevom obrazu?

Zbunjena pitanjem, Gertruda se nesvjesno uhvati za mali

madeţ.

- Od kako sam se rodila.

- Recite mi sada imate li i sliĉan madeţ na vašem desnom

bedru?

Gertruda spusti ruke u krilo i pokuša mu se nasmiješiti.

lim b. d. benedikt

inkvizitor

- Zar su ti madeţi toliko vaţni?

- Od ţivotne su vaţnosti! I ne samo po vas, nego po cijelu

ovu drţavu! - zapanji je njegov odgovor. - Na ţalost, ne mogu

vam još objasniti zašto.

- Mislim da ga imam - potvrdi ona.

- Mogu li ga vidjeti?

Krajnje iznenaĊena, djevojka ustane, zadiţe svoju dugu

haljinu i pokaza mu to mjesto. Alfred je kao opijen buljio u

bijelo djevojĉino bedro s vidnim madeţom.

- Hvala vam.

Gertruda spusti haljinu koju poravna, ali ostade stojeći

pred njim. Alfred ju je gledao ravno u oĉi.

- Kako vam se zvala majka?

- Ema Krantz.

- Prije nego se udala.

- Mislite na njeno djevojaĉko prezime?

Alfred potvrdi glavom.

- Kaminski.

- Gospode! - uhvati se Alfred za ĉelo.

On naglo ustade iz stolice i poĉe nervozno šetati po

salonu. Njegovo krajnje neobiĉno ponašanje poĉe ozbiljno

zabrinjavati djevojku.

- Gospodine grofe, zašto mi postavljate sva ova ĉudna

pitanja? - upita ona na ivici plaĉa.

- Recite, gospoĊice, - nastavi on, - otkud vama brat

Wolf?

- Kako otkud mi? - poĉeše suziti djevojĉine oĉi. - Od

kad znam za sebe, znala sam Wolfa. I zašto mi se odjednom

obraćate s "gospoĊice"? Zar ste zaboravili moje ime?

Zanemarivši njen protest, Alfred je nemilosrdno nastavi

ispitivati:

b. d. benedikt

inkvizitor

- Otkud vašem bratu plava kosa i oĉi, a vama crna i plavo-

zelene oĉi?

- Gospodine, što hoćete reći? - obrisa Gertruda prvu suzu

s lica. - Da Wolf nije moj brat?!

- Kakvu kosu je imao vaš otac Adam Krantz?

- Plavu, - zadrhtaše djevojĉine usnice.

- I majka vam je bila plavuša, zar ne? Vrlo lijepa ţena! -

podvuĉe on. - Sjećate li se moţda gdje je radila prije nego se

udala za Krantza u Grafing?

- Majka nam nije nikad priĉala o svojoj prošlosti.

- Da li ste se ikad upitali zašto?!

Djevojka odmahnu glavom.

- Zato Gertrudo što Ema Kaminski nije vaša prava majka!

- zaprepasti je Alfred.

Krajnje potresena, Gertruda se spusti natrag u svoju

stolicu. Kratko ga je uplakana promatrala, onda odluĉno

zanijeĉe glavom:

- To nije istina! Moţda sam brineta na neku svoju daljnju

roĊaku! - branila je djevojka svoje laţno porijeklo, nesvjesna

prave istine.

- Zašto se hrabro ne suoĉite sa svojom situacijom i

ne ispriĉate mi pojedinosti koje su samo vama poznate

- nemilosrdno će Alfred. - Kako je moguće da niste nikad

ranije primijetili nevjerojatnu razliku u vašem i Wolfov om

fiziĉkom izgledu?

Suoĉena s neugodnim ĉinjenicama iz svoje prošlosti,

Gertruda se glasno rasplaka:

- Pitala sam se - priznade mu kroz suze. - Ali moja majka

je izbjegavala o tome govoriti. Kada me nedavno baron Lotar

u ljutnji nazvao "kopile" ja sam se pobunila, a on mi je otkrio

da se moja majka udala za Adama Krantza s vanbraĉnim

b. d. benedikt

inkvizitor

ţenskim djetetom. Rekao mi je da je to otkrio u općinskim

knjigama kada je prenosio naše imanje na svoje ime.

Alfred ĉuĉnu ispred rastuţene djevojke. Izvadi svoju ĉistu

maramicu i pruţi joj da obriše vlaţno lice.

- Ovo nije moguće! - netremice se zagledao u njene lijepe,

uplakane oĉi. - Sve se jednostavno nevjerojatno slaţe!

- Sto se slaţe? - šmrkala je Gertruda kroz suze. - Zašto

ste tako tajanstveni i zašto vam je toliko stalo do mog

porijekla?

- Uskoro ću vam sve otkriti - poravna joj Alfred ĉuperak

nemirne kose s oĉiju. - U pitanju je vrhunska drţavna tajna!

- Molim?! - zatrepta djevojka u njega. - Kakve veze ima

moje porijeklo s drţavom?

- Znam da mi nećete ovo vjerovati, ali budućnost ove

kraljevine trenutno ovisi o vama!

Gertruda odluĉi da ga više ne ispituje. Ona ĉak prestade

plakati.

- Sada vas molim da se priberete i paţljivo me saslušate

- upozori je on. - Vi uopće niste kćer Eme Kaminski i Adama

Krantza, nego ste kćer blizankinja naše kraljice Frederike

i austrijskog princa Alberta! Nestali ste s dvora još kao

mala beba i o vašoj sudbini se nikad nije saznalo. MeĊutim,

nedavni neugodnim dogaĊaji natjerali su i kraljicu i mene da

vas potraţimo. Kada sam vidio ovu sliku vaše sestre, princeze

Johane, gotovo sam se onesvijestio!

Alfred tek tada izvuĉe iz omotnice veliku fotografiju u

koju se Gertruda netremice zagleda. Sve joj postade jasno.

Sliĉnost izmeĊu nje i mlade djevojke pored kraljice, bila je

naprosto frapantna.

- Sto se desilo? - prošaputa ona pogleda zaljepljena za

sliku. - Netko me je oteo kao bebu?

- Sve ću vam detaljno putem ispriĉati - obeća joj on. -

b. d. benedikt

inkvizitor

A sada vas molim da se odmah sa mnom vratite na dvor. I

drţava i Njeno veliĉanstvo, u velikoj su opasnosti!

Djevojka se ne pomakne u stolici. Znala je da se on ne

šali, a oko srca je poĉne nešto neobjašnjivo stezati.

- Spremna sam - ustade ruku opuštenih niz vitko tijelo.

Alfred odjednom dobi silnu ţelju da je zgrabi i poljubi.

Bila mu je neodoljivo ljupka u toj opuštenoj pozi potpunog

predavanja. Ali on se brzo sjeti da je vjerojatno nikad više

neće smjeti ni dodirnuti. Uskoro će je vjerojatno ljubiti neki

pijani austrijski princ, sliĉan njenom ocu Albertu. Alfred se

postidje svojih neracionalnih misli i pode vratima koja joj

širom otvori. Gertruda izaĊe prva, a on za njom.

U Hagen su stigli oko tri popodne. Primijetivši iz daljine

guţvu pred ulazom u dvor, Alfred naredi koĉijašu da ih

odveze iza velike zgrade pred sporedan ulaz za poslugu. Dvor

je bio opkoljen naoruţanim granadirima dvorske garde. Po

dvojica su stajala ukoĉena ispred svakog od ĉetiri ulaza.

Alfred zakljuĉi da se je Frederika u meĊuvremenu odluĉila

zaštititi od eventualnih neugodnosti. On iskoĉi prvi i pogleda

u koĉijaša.

-, Koliko vam dugujem?

- Deset guldena, gospodine! - odiţe onaj šešir.

- Ja sam drţavni inkvizitor - pruţi mu Alfred svoju

podsjetnicu. - Nemam kod sebe toliku gotovinu. Molim vas

navratite ujutro s ovom podsjetnicom do dvorskog blagajnika

i ispostavite mu raĉun. On će vam smjesta isplatiti vaš

novac.

Koĉijaš preleti pogledom po zlatom utisnutom drţavnom

grbu i tituli dotiĉnog pa s poštovanjem odiţe svoj veliki

prašnjavi šešir.

- Kako vi kaţete, gospodine grofe!

Alfred galantno ponudi ruku Gertrudi koja paţljivo side

b. d. benedikt

inkvizitor

na kameni ploĉnik. Djevojka je bila veoma blijeda. U toku

voţnje Alfred joj je vrlo jasno predoĉio ozbiljnost situacije.

Ništa joj nije propustio reći. Od njenog nesretnog roĊenja,

do nedavnog nestanka princeze Johane.

- Obavijestite vašeg oficira da se pred vratima nalazi grof

Alfred von Knap, drţavni inkvizitor! - naredi on straţi.

Dvojica gardista izmijeniše poglede, onda se' onaj viši

okrene vratima na koja udari drškom sablje tri puta. Kroz

poluotvorena vrata proviri glava mladog oficira. Straţar mu

ponovi Alfredovu titulu. Ali svega nekoliko ljudi na dvoru

je znalo tko je Alfred pa onaj zamoli za trenutak i nekud

se izgubi. Uskoro se na vratima pojavi osobno maršal dvora,

grof Johan von Lovental, odjeven u svoju kitnjastu maršalsku

uniformu. Ugledavši Alfreda, on mu se nasmiješi s vidnim

olakšanjem.

- Oprostite, grofe! - nasmiješi se i Alfred njemu. - Primijetio

sam pred glavnim ulazom nekakvu guţvu, pa sam odluĉio ući

ovuda.

- Novinari! - znaĉajno će Lovental. - I sve više ih se roji

poput osa! Njeno veliĉanstvo je od danas u podne uvelo

izvanredno stanje! Ne znam da li vam je poznato, sve drţavne

ustanove i strana poslanstva nalaze se pod straţom!

Alfredu ovo nije bilo poznato, ali ga ne upita za razlog.

Naslućivao ga je. MeĊutim, ugledavši iza njega Gertrudu,

maršal dvora se naglo uozbilji.

- Vaše Kraljevsko visoĉanstvo?! - najpre se zablenu u nju,

onda joj se duboko nakloni. - Hvala dragom Bogu da nam se

vraćate ţivi i zdravi! - prekriţi se on.

Lovental se pomakne s ulaza, kako bi ih propustio unutra.

Alfred je u sebi likovao. Bilo je oĉigledno da su ĉak i oni

koji su osobno poznavali princezu Johanu, bili obmanuti

djevojĉinom sliĉnošću.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Idem odmah obavijestiti Njeno veliĉanstvo o vašem

dolasku! - reĉe stari maršal u prolazu.

- Nemojte još, molim vas! - upozori ga Alfred. -

Njeno Kraljevsko visoĉanstvo se ne nalazi u dovoljno

reprezentativnoj formi, ni fiziĉki ni psihiĉki! Dozvolimo joj

malo više vremena.

Gertruda se spotaĉe u hodu. Nju su odjednom oslovljavali

s "Kraljevskim visoĉanstvom"! Boţe dragi, molila se u sebi,

pomozi mi da izdrţim i ne srušim se!

- Njeno veliĉanstvo me molilo da vas hitno pronaĊem i

dovedem kod nje! - priĉao je maršal dvora Alfredu u hodu.

- Najprije smo vas traţili u vašem stanu, a onda i svuda po

gradu!

- Bio sam primoran hitno napustiti grad. Što se ustvari

desilo? - usudi se Alfred upitati.

- Pravo da vam kaţem, nemam pojma! - priznade mu

maršal. - Ali kraljica je cijelo popodne u velikom stresu!

Alfred je prvi grabio dugim koracima kroz hodnik velike

dvorske kuhinje. Iza njega je ţurila Gertruda, a iza nje je

koraĉao stari maršal svojim oštrim vojniĉkim korakom.

Popeše se na prvi kat gdje se maršal dvora obrati Alfredu:

- Ukoliko me zatrebate, naći ćete me u mojoj kancelariji.

Lovental se opet nakloni Gertrudi, a i ona zbunjeno

njemu. On ih ostavi same u velikom predsoblju kraljiĉinih

odaja. Ispred visokih vrata salona za primanje, stajao je

uniformirani gardista s isukanom sabljom.

- Sada ćemo ući u kraljiĉin salon za primanja - upozori

Alfred djevojku tihim glasom da straţar ne ĉuje. - U tom

salonu se obiĉno nalaze ili jedna ili sve tri njene dvorske

dame. Prva dama, baronesa Mariana von Bloch, vrlo je

atraktivna brineta ĉetrdesetih godina, kontesa Louisa Kern

je vrlo markantna plavuša, a najmlaĊa dvorska dama po

b. d. benedikt

inkvizitor

imenu Elke Fischer je smeĊa i sliĉna vama i po stasu i po

godištu. Upozoravam vas jer pretpostavljam da će vas sve one

pobrkati s princezom Johanom, kao što vas je "prepoznao"

maršal dvora!

Primijetivši da prilaze vratima salona, mladi gardista im

širom otvori vrata i propusti ih unutra. Ugledavši Alfreda i

djevojku, Elke Fischer, koja se tamo nalazila sama, ustade iz

fotelje i ostade buljiti u njih kao ukopana. Ona se na kraju

duboko nakloni Gertrudi.

- Vaše visoĉanstvo! - govorila joj je pognute glave. - Neka

vas dragi Bog koji vas je spasio blagoslovi i dalje ĉuva!

Gertruda pogleda u Alfreda, ali joj od njega ne stiţe

nikakva pomoć. Sama je zakljuĉila da se radi o Elke, jer

je mlada djevojka pred njom imala dugu smeĊu kosu. Na

njegovo veliko iznenaĊenje, djevojka priĊe pognutoj dvorskoj

dami i uhvati je za obje ruke. Ova gesta prisnosti iznenadi

Elke koja podiţe na nju iznenaĊene oĉi.

- Hvala vam na vašim divnim rijeĉima, Elke, - stezala joj

je Gertruda obje ruke u svojima. - U pravu ste kad kaţete da

me je jedino dragi Bog saĉuvao.

- Vaša kraljica majka vas u tuzi i s nestrpljenjem oĉekuje!

- zasvijetliše djevojĉine radosne oĉi.

- Njeno visoĉanstvo još nije spremno za taj susret! - poţuri

Alfred. - Doveo sam je najprije vama da je malo dotjerate.

Kako bi bilo da je najprije povedete dvorskoj frizerki da joj

napravi njenu uobiĉajenu frizuru.

Alfred izvadi iz torbe veliku omotnicu iz koje izvuĉe

Johaninu fotografiju.

Ovu frizuru! - pruţi on djevojci sliku.

Dvorska dama se zagleda u fotografiju.

- Molim vas lijepo dotjerajte princezu i pokušajte joj

pronaći baš tu sveĉanu haljinu sa slike.

b. d. benedikt

inkvizitor

Elke povede Gertrudu prema jednim vratima sa strane, a

Alfred se umorno spusti u praznu fotelju do malog stola za

kojim se Elke zabavljala gatajući kartama. Zagleda se u dva

reda pokrivenih karata, onda odluĉi okrenuti treću po redu.

U njega se iskesi lik smrti s njenom zlokobnom kosom. Alfred

proguta pljuvaĉku i ponovo okrene kartu da je ne gleda.

Ispred vrata kraljiĉinog kabineta, stajala su druga dvojica

mladih gardista s isukanim sabljama. U tom ukoĉenom

poloţaju, njemu se uĉiniše kao dvije voštane figure.

Ĉekao je gotovo cijeli sat i već se poĉeo brinuti da

kraljica ne otvori vrata, ali ova se ne pojavi. Umjesto nje, na

sporednim vratima salona pojaviše se Gertruda i Elke. Alfred

ustade iz fotelje. Bio je iskreno zaprepašten. Elke je ne samo

dotjerala Gertrudinu kosu u omiljenu Johaninu punĊu, nego

je pronašla u garderobi i onu sveĉanu krinolinu u kojoj se

princeza slikala sa svojom majkom. Njemu se uĉinilo kao da

je devojka upravo izašla s te fotografije. Elke mu vrati sliku i

strpljivo priĉeka njegovu reakciju.

- Fantastiĉno! - ote se Alfredu šapat oduševljenja. -

Najavite samo mene Njenom veliĉanstvu! - upozori on Elke

koja poravna svoju haljinu i uputi se vratima kraljiĉinog

kabineta.

Jedan od dvojice ukoĉenih gardista otvori joj vrata na ■

kojima ona kratko postaja i duboko se nakloni.

- Grof Alfred von Knap je u salonu da vas vidi, Madam!

- najavi ga ona i skloni se s otvorenih vrata.

Alfred i Gertruda uĊoše u kraljiĉinu radnu sobu. Oboje

joj se nakloniše, a Frederika lagano ustade od stola vidno se

tresući od silnog uzbuĊenja. Kratko je posmatrala Gertrudu,

onda im priĊe nesigurnim koracima.

- Johana, srce moje slatko! - tepala joj je kroz prve suze. -

Sad vidim da je dragi Bog uslišio moje molitve i vratio te ţivu

b. d. benedikt

inkvizitor

i zdravu tvojoj nesretnoj majci! Zlikovci nisu uspjeli da mi te

otmu iz srca i naruĉja!

Frederika snaţno zagrli djevojku objema rukama. Alfred

je strpljivo ĉekao da ga kraljica primijeti.

- A vas ću gospodine grofe za ovo uskoro podići u rang

markiza! - odvoji se ona konaĉno od svoje "kćeri". - Kako

ste, za ime Boţje, uspjeli za ovo kratko vrijeme da mi je

pronaĊete?!

- Madam, - jedva izusti Alfred, - pred vama se ne nalazi

princeza Johana!

Kraljica se paţljivije zagleda u mladu djevojku pred

sobom.

- Doveo sam vam vašu izgubljenu kćer, Gertrudu!

Frederika najprije otvori usta da nešto kaţe, onda se

opasno zanjiha, ĉudno izvrne oĉi i bez glasa se poĉne rušiti

na tepih ispred njih. Alfred je pridrţa u posljednjem trenutku

i na rukama ponese do obliţnje sofe za odmor. Namjestio joj

je jastuk ispod glave i pošao u pravcu kupaonice namoĉiti

ruĉnik.

- Molim vas, hladite je tom lepezom sa stola! - poruĉi

on Gertrudi koja odmah posluša i raširi kitnjastu lepezu sa

slikama motiva iz daleke Kine.

Djevojka ĉuĉne pored kraljice i poĉne je hladiti. Frederiki

se uskoro povrati svijest, a Gertruda se od straha sva ukoĉi

i prestade je hladiti. Ta nalazila se u neposrednom prisustvu

kraljice Kelsteina.

- Istina je, Madam, - priĊe Alfred sofi. - Kada sam poslije

našeg razgovora u stanu pogledao onu fotografiju, sve mi se

pred oĉima zamraĉilo. Ni meni, kao ni sada vama, nije išlo u

glavu da je mlada djevojka po imenu Gertruda Krantz ustvari

vaša roĊena kćer. Ali sve se slaţe. Nema ni najmanje sumnje.

Majka joj se zvala Ema Kaminski i kasnije se udala za Adolfa

t>. d. benedikt r

inkvizitor

Krantza koji je takoĊer imao malog sina po imenu Wolf.

Djeca su zajedno odrasla i smatrala se roĊenom braćom.

- Blagi Boţe! - jedva izusti Frederika.

Kao oduzeta je gledala u uplašenu djevojku koja je ĉuĉala,

onda je opet zgrabi objema rukama i privuĉe na grudi.

Gertruda izgubi ravnoteţu i spusti se na koljena. Frederika

je dugo i glasno nad njom jecala i molila Boga da joj oprosti.

Alfred ih je promatrao stojeći nasred salona, zanijet bujicom

vlastitih misli.

ProĊe nekoliko dugih minuta, onda se kraljica malo pribra.

Ona blago ispusti Gertrudu iz naruĉja i pomogne joj sjesti do

nje na sofu. Drţeći je za desnu ruku, Frederika pogleda u svog

drţavnog inkvizitora.

- Vi se grofe vjerojatno pitate ĉemu sve ove izvanredne

mjere predostroţnosti oko dvora? One su direktna posljedica

jednog neugodnog dogaĊaja koji se desio na dvoru ubrzo

nakon vašeg jutrošnjeg odlaska. Samo što ste napustili ovaj

salon, najprije je odjeknuo pucanj, a onda su me izvijestili

da se moja dugogodišnja prijateljica i prva dvorska dama,

baronesa Mariana von Bloch, ubila u svojoj sobi!

Alfred ne pomakne ni jednu poru na zapanjenom licu.

- Prije no što si je stavila cijev pištolja u usta, napisala mi

je to oproštajno pismo na mom stolu.

Alfred svrati pogled na radni stol i ruţiĉastu omotnicu.

Lagano je uze u ruke i zagleda se u nekoliko kapi krvi.

- Proĉitajte sadrţaj - odobri mu kraljica.

Još uvijek stojeći pored stola, Alfred izvadi iz omotnice

ruţiĉasti papir s utisnutim grbom porodice Bloch na vrhu i

poĉne u sebi ĉitati:

"Draga moja kraljice i prijateljice!

Prije no što uskoro oduzmem sebi ovaj bezvrijedni život,

osjećam potrebu da Vam objasnim razloge mog postupka i da

b. d. benedikt

inkvizitor

Vas upozorim na opasnost koja prijeti Vama i Vašoj obitelji, a

djelomično i mojom krivicom..."

Alfred osjeti potrebu sjesti. Pogledom potraţi fotelju iza

sebe u koju se spusti, pa nastavi ĉitati:

"U trenutku osobne slabosti i očajanja za voljenim čovjekom

koji se nalazio ranjen u pruskom zarobljeništvu, a u želji da ga

što prije oslobodim i ponovo zagrlim, izdala sam Vaše kraljevsko

povjerenje i izblebetala šefu naše opozicije, grofu Blumbergu,

neke važne detalje o mjestu školovanja princeze Johane i njenom

tajnom imenu. TakoĎer sam mu pribavila i jedan Vaš prazan

memorandum s pečatom. Vješti lisac me uvjeravao da će mi Prusi

za uzvrat odmah osloboditi voljenog čovjeka. Ali kada sam jutros

u novinama pročitala o smrti princeze Johane, prekasno sam

povezala dogaĎaje i odlučila da mi više nema mjesta ni u Vašem

kraljevskom društvu, ni u ovom životu. Kako bih izbjegla sramotu

javnog suĎenja i mogućeg pogubljenja, odlučila sam izvršiti

smrtnu kaznu sama nad sobom. Vaše veličanstvo jedino molim

da ovo pismo zaštitite od javnosti, kako bih bar poštedjela svog

sirotog supruga sramote i poniženja. Samo mu privatno povjerite

da sam bila smrtno zaljubljena u znatno mlaĎeg čovjeka. On će

me razumjeti. Sto se grofa Blumberga tiče, on radi direktno za

pruske interese, a protiv Vašeg veličanstva. Čuvajte se tog opakog

čoveka, jer on ne želi dobro ni Vama ni našoj zemlji. Njegovi ljudi

su u vašem kaminu ugradili ureĎaj za prisluškivanje kojim sam se

nedavno poslužila. Molite se za moju grešnu, izdajničku dušu! Do

smrti Vaša, Mariana von Bloch."

Alfred spusti pismo na krilo i vidno blijed podiţe pogled

na kraljicu.

- Po boji vašeg lica zakljuĉujem da shvaćate ozbiljnost

naše situacije.

- Pretpostavljam da ste samo vi, Madam, proĉitali ovo

pismo?

b. d. benedikt

inkvizitor

-Samoja.Imadasam veoma razoĉarana zbogneodgovornog

ponašanja moje prve dvorske dame i bliske prijateljice još iz

mladih dana, istovremeno sam joj i zahvalna za ovo pismeno

priznanje i upozorenje. Taj papir koji drţite u rukama, ustvari

je smrtna presuda mog nelojalnog šefa opozicije!

Alfred spusti pogled na pismo.

- O kakvom to ureĊaju za prisluškivanje baronesa govori

- pitao se.

- O tom gumenom crijevu na mom stolu - pokaza mu ona

glavom. - U kaminu mojeg salona nalazi se ugraĊena neka

truba, a u salonu ogledala išĉupala sam iz zida to crijevo ĉiji

kraj se stavi u uho i jasno ĉuje razgovor iz druge sobe!

Alfred se okrene stolu i zagleda u komad išĉupanog

crijeva.

- Šta Madam sada namerava? - vrati on pogled na

kraljicu.

- Sve prepuštam vama. Vi odluĉite o našoj politiĉkoj

strategiji i ratnom planu. Vaš mozak je trenutno znatno

svjeţiji i pribraniji od mojeg.

Alfred vrati pismo u omotnicu koju stavi natrag na

kraljiĉin radni stol. Tako iskrivljen još malo ga je promatrao

o neĉem razmišljajući, onda joj predloţi:

- Zadrţimo za sada sadrţaj pisma u diskreciji. Blumberg i

njegovi pruski agenti ne smiju još ništa posumnjati. TakoĊer

nam nije poznato radi li se samo o nekoliko zavjerenika, ili je u

pitanju masovnij i pokret ĉlanova opozicije. Zato predlaţem da

odmah pozovete sve glavne liĉnosti parlamenta, diplomatski

kor i sve one nestrpljive novinare što ĉekaju ispred dvora, na

hitnu konferenciju za osam sati naveĉer. Kao razlog navedite

"vrlo vaţnu" izjavu za tisak! - podvuĉe on.

- Kako vi kaţete - sloţi se Frederika umornim glasom.

- Vaše veliĉanstvo ih treba primiti u krunskoj dvorani

b. d. benedikt

inkvizitor

i odrţati im kratak uvod koji ću vam pripremiti. Ja ću ih

zatim nastaviti zapanjivati detaljima pokušaja princezinog

ubojstva, kao i brzinom kojom je naša "nova tajna sluţba"

riješila sluĉaj i vratila princezu na dvor. Onda ću ih sve

zaprepastiti uvoĊenjem princeze Gertrude, odnosno Johane!

Poslije toga ćemo se svi predano moliti Bogu da je naš trik

uspio ošamutiti zavjerenike i bar ih privremeno obeshrabriti

u daljnjim pokušajima.

Frederika s ljubavlju pogleda u Gertrudu.

- Ali ova princeza Johana ne izgleda baš kao da se

stropoštala s visine od 60 metara! - zabrinu se ona, njeţno

dodirnuvši djevojku po blijedom licu.

- Od tog dogaĊaja je prošlo već šest dana i princeza se

u meĊuvremenu malo zalijeĉila. Ja ću objasniti prisutnima

da je još uvek izgrebena po cijelom tijelu, a onda im samo

pokazati princezina izudarana leĊa.

- Oprostite, ne razumijem! - zbuni se Frederika.

Alfred ustade i priĊe sofi pruţaj ući Gertrudi ruku. Djevojka

poslušno ustade a on joj raskopĉa krinolinu na leĊima i malo

odiţe potkošulju. Ugledavši oţiljke od šibe po djevojĉinim

leĊima, kraljica prekriţi usta objema rukama.

- Boţe blagi! Sto ti se to desilo?!

- Kada je Njeno visoĉanstvo pobjeglo od barona Lotara,

- objasni joj Alfred umjesto Gertrude, - ovaj je naredio sluzi

da joj udari deset šiba.

- Siroto moje dijete! - pojaviše se opet suze u majĉinim

oĉima. - Srce moje izgubljeno! Hoćeš li mi ikad oprostiti

sve nedaće i nesreću koje sam ti nanijela svojim grešnim

postupkom?!

Dok joj je Alfred ponovo zakopĉavao haljinu, Gertruda

je gledala u kraljicu kao u transu. Još uvijek je bila vidno

zbunjena i uplašena nevjerojatnim obratom svoje situacije.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Sve se slaţe, ţarne? - uputi AlfredFrederikipobjedonosan

osmijeh. - Veĉeras će neprijatelji Vašeg veliĉanstva drhtati od

straha za svoje bijedne, izdajniĉke ţivote! A Vaše visoĉanstvo

- pogleda on u Gertrudu - molim da privremeno zaboravite

vaše pravo ime i da se naviknete na "Johana"!

Djevojka potvrdi glavom da je razumjela i vrati se na sofu

svojoj majci.

- U redu, grofe - pogleda kraljica u Alfreda. - Slaţem se s

vašim planom za veĉerašnju krunsku sjednicu. I sama vidim

da se mora što prije stati na kraj svim tim štetnim novinskim

izvještajima i raznim glasinama. Smjesta organizirajte s

grofom Leopoldom taj prijem u prijestolnoj dvorani i pošaljite

dvorske kurire svim vaţnim ĉlanovima parlamenta i stranim

konzulatima. A mislim da bi bilo dobro da odmah o toj

sjednici izvijestite i one novinare pred dvorom. Pripremite ih

za to "vaţno priopćenje" i pobrinite se da ih u velikom foajeu

poĉaste ĉajem i kolaĉima. Neka se zabavljaju dok nagaĊaju o

ĉemu se radi.

Alfred joj se nakloni i bez rijeĉi napusti kraljiĉin kabinet.

- Priĉaj mi - vrati Frederika pogled na devojku pored

sebe.

- Što Vaše veliĉanstvo ţeli ĉuti? - promuca Gertruda.

- Prije svega, ja nisam tvoje "veliĉanstvo", nego tvoja

majka! Tako mi se od sada privatno obraćaj, a pred ostalima

oslovljavaj me s "Madam".

- Što ţeliš ĉuti... mama? - ponovi Gertruda još slabijim

glasom, ne vjerujući vlastitim rijeĉima.

- Sve o tebi, srce, i tvom nesretnom ţivotu. Od tvojih

prvih sjećanja iz rane mladosti, pa sve do danas. Ma kako

bilo ruţno i tuţno, ţelim to ĉuti.

b. d. benedikt

13.

Inkvizitor

Poglavlje

13.

Ĉim se našao u svojoj dvorskoj kancelariji, Alfred je

pozvao kapetana dvorske garde, Kurta Rosena, momĉinu

kršne grade i izdao mu nekoliko vaţnih nareĊenja. MeĊu

njima se nalazio i zahtjev da nakon prijema, s poruĉnikom

Kaplanom tajno prati kretanje grofa Viktora von Blumberga

iz razloga "drţavne sigurnosti"! Mada mu se zahtjev uĉinio

neobiĉnim, profesionalni vojnik samo lupi petama i salutira

da je razumio.

U sedam i trideset, u veliko predvorje pustiše najprije sve

novinare, a onda i ostale pridošle dostojanstvenike. Dok su

ih pet dvorskih momaka i djevojaka sluţili pićem i zakuskom,

šaputanju i nagaĊanju nije bilo kraja. Sve to je iz svog

ugla zabrinuto promatrao grof Viktor von Blumberg, voĊa

opozicije. Od kako je ispratio pruske agente da obave njihov

prljavi posao, prošlo je već skoro tjedan dana a oni mu se

još nisu javili. Ukoliko su ih Austrijanci sluĉajno otkrili, doći

će do neopisivog diplomatskog skandala. Prusi mu to nikad

neće oprostiti, a kraljica bi ga mogla i skratiti za glavu!

Osjetivši neĉiju ruku na svom ramenu, on se trţe i

zagleda u svog zamjenika, Jozefa Schweitzera, vrlo uglednog

industrijalca, takoĊer vatrenog pristalice njemaĉkog

ujedinjenja.

- Što se dešava, grofe? - upita ovaj bez pozdrava. - O

kakvoj se to "vaţnoj " najavi radi?

- Znam isto koliko i vi! - odgovori mu Blumberg, pa tiho

doda: - Ja osobno mislim da je kraljica veĉeras prisiljena

priznati nam da su novinski izvještaji toĉni i da se princeza

Johana zaista bacila niz tu smrtonosnu liticu!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ali... to je naprosto strašno! - mrštio se Schweitzer koji

nije imao pojma o Blumbergovoj zavjeri. - Zašto bi se jedna

tako mlada i vaţna osoba svijesno ţrtvovala?

- Slaţem se s vama da je sluĉaj vrlo ţalostan, ali ja sam

nešto sliĉno već dugo oĉekivao. Govorim o princezinom

slobodnom ponašanju i skandaloznim izjavama za tisak.

- Svejedno, ovo mi je teško svariti. Baš osobe tako

slobodnih pogleda na ţivot nisu sklone da ga sebi oduzmu.

Blumberg mu uzvrati jednim dosadnim pogledom.

- Pa sad i ovo samoubojstvo baronese von Bloch, - nagaĊao

je Schweitzer zloslutno, - nešto ovdje nije u redu!

Blumberg osjeti kako mu se koĉe vilice. On se ponovo

zagleda u svog sagovornika, ali ovaj put sa strahom u škiljavim

oĉima.

- Sto ste to rekli?!

Schweitzer najprije provjeri bliţu okolinu, pa mu se malo

naţe na uho.

- Jedan oficir dvorske garde me malo prije o tome u

povjerenju obavijestio. Baron Johan von Bloch je danas

popodne preuzeo njeno tijelo za sahranu. Oficir kaţe, baronesa

se ubila iz pištolja koji je stavila sebi u usta! Strašno!

- O ĉemu to govorite, ĉovjeĉe! - ledio se sve više izdajnik.

- Zašto bi se baronesa ubila? Jedna tako ugledna i lijepa ţena,

pa još prva dvorska dama!

- Pojma nemam! - sleţe Schweitzer ramenima.

Blumberg nije dugo mogao doći do rijeĉi, onda procjedi

slabim glasom:

- Da li vam je poznato je li baronesa ostavila neko pismo

ili poruku?

- Puno me pitate, grofe. Ukoliko je i ostavila, to znaju samo

kraljica i njena uţa pratnja. Ispriĉajte me! - opazi Schweitzer

b. d. benedikt

inkvizitor

poznanika kako mu domahuje rukom i uputi mu se u susret

kroz sve veću guţvu.

Blumberg je izgubljeno blenuo za njim. Po glavi mu se

poĉeše rojiti najcrnje misli. Jer samo on je znao "razlog"

zbog kojeg se Mariana mogla ubiti. Kada je od njega ĉula o

Ditrihovoj smrti a u novinama proĉitala vijest o princezinom

"samoubojstvu", povezala je stvari i shvatila da ju je on vješto

iskoristio i nasamario. Blumberg brzo donese pravilnu odluku

i polako se uputi izlazu iz dvora. Nije se smio izloţiti daljnjem

riziku. Jer ako se Mariana sluĉajno izbrbljala u oproštajnom

pismu o njegovim ucjenama, onda mu nema spasa. Ako ga

ne ucmeka drţavni krvnik, ubit će ga agenti pruske tajne

sluţbe. On se sjeti one narodne: "tko s Ċavlom tikve sadi, o

glavu mu se razbijaju" i kiselo se isceri sam sebi.

- Oprostite, gospodine grofe! - preprijeĉi mu prolaz na

samom izlazu kapetan dvorske garde, Kurt Rosen. - Drţavni

inkvizitor je naredio da nitko ne smije napustiti dvor prije

kraljiĉinog govora.

Sjetivši se da bi mogao ispasti sumnjiv, Blumberg brzo

objasni:

- Zaboravio sam u koĉiji moju sluţbenu biljeţnicu.

- Javite se dvorskom sekretaru, on će vam odmah pribaviti

drugu.

Blumberg ga pozdravi kratkim, zbunjenim naklonom i

vrati se u guţvu. Iz daljine se zaĉu glas dvorskog paţa koji

je prizivao prisutne da zauzmu svoja sjedišta u prijestolnoj

dvorani. Blumberg uĊe i potraţi svoju fotelju s ispisanim

imenom u samom prvom redu. On se nakloni Prvom ministru

i sjedne do njega. Ta prva dva reda fotelja bila su rezervirana

samo za voĊe parlamenta, ĉlanove vlade i predstavnike

stranih poslanstva.

VoĊa opozicije je odsutno blenuo u crveni tepih ispred sebe.

b. d. benedikt

inkvizitor

Ukoliko mu veĉeras spremaju neko neugodno iznenaĊenje

ili javno poniţenje, on ih više nije mogao izbjeći. S uţasom

zakljuĉi da bi se zamka koju je tako paţljivo pripremao

kraljiĉinoj kćeri, mogla uskoro stegnuti oko njegovog

vlastitog vrata.

Toĉno u osam sati, na sporednim vratima iza prijestolja

pojavi se dvorski paţ i lupi tri puta o pod svojom velikom

paradnom palicom.

- Dame i gospodo! - najavi sluţbenik svojim snaţnim

glasom. - Njeno kraljevsko veliĉanstvo!

Dvoranom se zaĉu karakteristiĉan šum ustajanja

prisutnih. Frederika ude u pratnji Alfreda koji ostade stajati

pored vrata. Pod mišicom lijeve ruke nosio je poveći omot

od grubog papira za pakiranje. Pošto se popela na mali podij i

smjestila u prijestolnu fotelju, kraljica pokretom ruke zamoli

prisutne da sjednu. Pored stotinjak domaćih dostojanstvenika

i novinara, medu prisutnima se nalazilo i dvadesetak dama

raznih godina. Po kraljiĉinom ozbiljnom, gotovo tuţnom licu,

moglo se zakljuĉiti da će im uskoro potvrditi ruţnu vijest koju

su svi oĉekivali. Dok su ĉekali da im se obrati, u dvorani se

nije ĉuo ni najmanji šum. Svojom dugom stankom Frederika

je još više doprinijela naelektriziranoj atmosferi napetog

išĉekivanja. Alfred je takoĊer pogledom prouĉavao goste.

On se nešto duţe zadrţa na blijedom licu grofa Blumberga.

- Poštovane dame i gospodo! - konaĉno ih oslovi kraljica.

- Okupila sam vas veĉeras ovdje kako bih vam osobno

objasnila neke vaţne stvari o kojima već danima nagaĊate,

ali u koje niste sigurni. Istovremeno ţelim zaustaviti val

neodgovornih glasina i krajnje provokativnih novinskih

izvještaja. Govorim o tvrdnjama da je moja jedinica i

prijestolonasljednica, princeza Johana, nedavno izvršila

samoubojstvo u austrijskom koledţu u kojem se nalazila na

školovanju. Navodno, princezu su posjetila dvojica naših

b. d. benedikt

inkvizitor

dvorskih sluţbenika i pozvala je da se vrati na dvor, ali se ona

umjesto toga radije bacila preko ograde u ponor i ubila se!

Primijetivši kako je većina prisutnih sluša i gleda s

krajnjom napetošću, kraljica naĉini novu kratku stanku.

- Na ţalost, ovo što sam vam upravo rekla, djelomiĉno je

toĉno.

Dvoranu preplavi prigušen ţamor zapanjenih slušatelja.

Dakle istina je, dolazili su do brzog zakljuĉka.

- Dozvolite mi sada da predam rijeĉ našem novom

drţavnom inkvizitoru, grofu Alfredu von Knapu! - Frederika

se malo okrene prema dotiĉnom i lakim naklonom glave ga

pozva da preuzme rijeĉ. - Gospodin grof će vam sada toĉno

opisati što se nedavno dogodilo mojoj kćeri.

Alfred priĊe bliţe prijestolju, noseći sa sobom ĉudan

omot. On se najprije nakloni kraljici, onda kratko pogleda

prisutne.

- Petnaestog srpnja u deset i trideset prije podne, pred

zgradu koledţa Svete Helene, pored austrijskog grada

Bergena, stigla je koĉija s vješto iscrtanim grbovima naše

kraljevine na vratima.

Alfred odmota dva limena grba iz papira i okrene ih prema

prisutnima da ih bolje vide.

- Ovim grbovima! - dodade on teatralnim glasom iskusnog

dramskog glumca. - Kao što vidite, vrlo vješto su iscrtani od

pravog umjetnika kojem je slikanje zanat.

Ugledavši poznate mu grbove, Blumberg proguta

pljuvaĉku što kraljica primijeti sa zadovoljstvom. Alfred

priĉeka da novinari zadovolje svoju radoznalost, a bijesnu i

nekoliko fosfornih bliceva. On spusti grbove na pod pored

nogu pa nastavi:

- Dvojica muškaraca u tamnim odijelima predali su

direktorici, gospodi Schwartz, vješto falsificirano ovlaštenje

b. d. benedikt

inkvizitor

u kojem je stajalo da im se Princeza Johana odmah stavi na

raspolaganje. Uvjerena da ima posla s agentima naše tajne

sluţbe, jer su znali i tajnu lozinku, gospoda Schwartz ih je

odmah odvela do princeze koja se nalazila na igralištu s

ostalim djevojkama. Dvojica bandita, jer to su bili, udaljila

su se s princezom do samog kraja igrališta i tamo s njom o

neĉemu kratko razgovarala.

Dok je radio stanke, jedini šum je dolazio od olovaka i

noteza domaćih i stranih novinskih dopisnika.

- Zahvaljujući ovom dokumentu - izvuĉe Alfred iz dţepa

izguţvani papir - j asno se vidi o ĉemu su razgovarali. Zahtijevali

su od princeze da potpiše ovu sramnu abdikaciju, ili će je na

mjestu ubiti! Kada je princeza hrabro odbila, banditi su je

zgrabili i bacili preko kamene ograde u 60 metara duboku

provaliju ispod koje teĉe mala planinska rijeka. Tijekom

pada princeza je ispustila ovaj dokument koji su naši istraţni

organi pronašli u jednom ţbunu. A onda se desilo nešto

krajnje neobiĉno!

, Alfred opet naĉini kraću pauzu. Dok su ĉekali da nastavi,

trećina prisutnih promatrala ga je poluotvorenih usta.

- Kada su banditi izvijestili direktoricu škole da se princeza

bacila u provaliju, do rijeke se odmah uputila spasilaĉka

ekipa od nekoliko ĉlanova školske posluge. S njima su pošla

i ona dvojica bandita, oĉigledno u ţelji da se osobno uvjere u

princezinu smrt. I mada im je silaţenje oduzelo svega desetak

minuta, svi pokušaji da se tijelo utopljenice pronaĊe ostali su

bez rezultata! Uskoro se banditima izgubio svaki trag, pa je

direktorica škole shvatila prijevaru i odmah pozvala austrijske

vlasti. Nakon puna dva dana traganja ni ovima nije uspjelo

pronaći princezino tijelo! Sve što su pronašli, bila su ova dva

na brzinu strgnuta grba baĉena u gustiš pred samom našom i

austrijskom granicom!

b. d. benedikt

inkvizitor

Kao da ih ţeli što više izmrcvariti, Alfred naĉini novu

stanku.

- Misteriju nestanka princezinog tijela, uskoro su riješili

agenti naše nove tajne sluţbe! - veliĉao je Alfred svoju

nepostojeću organizaciju. - U samom trenutku princezinog

pada, pored rijeke je pecao neki ĉovjek iz obliţnjeg sela. On

je skoĉio u vodu i izvukao njeno tijelo na obalu. Upozoren

od nje da se radi o pokušaju ubojstva, taj dobri ĉovjek je

odmah odnio princezu svojoj kući i tamo je lijeĉio od silnih

povreda. Sam dragi Bog je htio da princeza proĊe bez većih

prijeloma i povreda. Dame i gospodo, dozvolite mi da vam

predstavim Njeno kraljevsko visoĉanstvo, princezu Johanu

von Kelstein!

Istog momenta paţ otvori visoka vrata na kojima se pojavi

Gertruda, još uvek dotjerana i odjevena u onu istu krinolinu.

Prisutni poskakaše na noge, a dvoranom se razlijeţe spontan

pljesak i radosno dovikivanje uzbuĊenih graĊana. Samo

problijedjeli Viktor von Blumberg ostade sjedeći, ĉvrsto se

drţeći objema rukama za pozlaćene drţaĉe svoje fotelje, kao

da se bojao da iz nje ne padne. Gertruda se zaustavi pored

Alfreda i oni priĉekaše da se graja utiša. Na opću zbunjenost

prisutnih, Alfred okrene devojku leĊima prema njima i

poĉne joj otkopĉavati dugmad na haljini. Razgoliti joj leĊa,

po kojima su se još uvijek jasno vidjeli crveni oţiljci od

šibanja. Opet bijesnu nekoliko bliceva fosfornog praha koji

zadimiše okolinu svojim bijelim oblaĉićima, a dvoranom se

opet razlijeţe ţamor zapanjenih promatraĉa.

- Ove zalijeĉene ogrebotine su još uvijek vidan trag povreda

koje je princeza zadobila po cijelom tijelu prilikom pada -

objasni Alfred i poĉne zakopĉavati djevojĉinu haljinu.

Blumberg je kao omamljen blenuo u Gertrudina leĊa,

sve modriji u licu. Alfred je izbjegavao direktno se suoĉiti s

b. d. benedikt

inkvizitor

izdajnikom, ne ţeleći ga alarmirati ni najmanjim znakom. Ali

ga je zato oĉima probadala Frederika i pratila svaku promjenu

na izdajnikovom pepeljastom licu.

- Da li se zna tko je pokušao to gnusno ubojstvo? - ne

izdrţa jedan od novinara. - Da li se radi o domaćim ili stranim

zavjerenicima?

Alfred zakopĉa haljinu i okrene Gertrudu licem prema

njima.

- Za sada samo pretpostavljamo. Naša policija i sluţba

sigurnosti traţe tu dvojicu bandita po cijeloj zemlji. Njihov

precizan opis dala nam je direktorica internata, a isto je

potvrdila i princeza.

- Moţete li nam reći nešto odreĊenije? - inzistirao je

onaj.

- Smatramo da su u pitanju špijuni neke strane sile kojoj

ne odgovara produţetak monarhije u našoj zemlji.

- Govorite o Prusima? - uslijedi neĉije neugodno pitanje.

- Naši odnosi s Pruskom su vrlo dobri na svim poljima.

A vas novinare bih zamolio da ne donosite prebrze i

neprovjerene zakljuĉke. Kada uskoro pohapsimo te bandite,

znat ćemo pouzdano tko su i za ĉije interese rade. Tek tada ću

vam moći potvrditi njihov identitet. Ali bez obzira tko su ti

neljudi, njima je oĉigledno pomagao i neki domaći izdajnik.

Netko dovoljno utjecajan i blizak Njenom veliĉanstvu. Nije

iskljuĉeno da se taj izdajnik, ili izdajnica, nalaze veĉeras i

ovdje meĊu nama!

Primjedba podsjeti jednu mladu novinarku da ustane i

upita:

- Je li toĉna vijest da se danas u svojoj sobi pištoljem ubila

prva dama Njenog veliĉanstva, baronesa Mariana von Bloch

i da li moţda povezujete njeno samoubojstvo s pokušajem

zavjere?

Hum b. d. benedikt

inkvizitor

Dvoranom zavlada val prigušenog ţamora. Smjelo pitanje

izazva pravi šok medu prisutnima koji još nisu imali pojma o

tom dogaĊaju. Ono zbuni i uvijek prisebnog Alfreda koji se

okrene i pogleda u pravcu Frederike, traţeći od nje pomoć.

Ova je kratko šutjela, onda potvrdi:

- Vijest je toĉna i trebala je sutra ujutro biti dostavljena

svim novinama. Sto se vašeg drugog pitanja tiĉe, nije mi

poznat razlog baronesine tragiĉne odluke.

- Naši izvori tvrde, - nastavi mlada novinarka tvrdoglavo,

- da je baronesa ostavila Vašem veliĉanstvu oproštajno pismo.

Zar u njemu nije objasnila razlog svoje odluke?

Sjetivši se da je dosta dvorjana znalo za to pismo, kraljica

i ovo potvrdi:

- Baronesa mi je ostavila vrlo privatno pismo u kojem mi

se ispriĉava što me napušta na ovako tragiĉan naĉin. Ostatak

sadrţaja je vrlo privatan i nije za objavljivanje.

- Radi li se moţda o ljubavnom problemu? - nije se

predavala novinarka.

- Kao što rekoh, pismo je vrlo privatnog karaktera. Jedino

ţelim dodati da je princeza još u velikom fiziĉkom i psihiĉkom

stresu i neće se pojaviti pred parlamentom na njen skori

roĊendan. Ceremoniju njenog uspostavljanja za nasljednicu

prijestolja najavit ćemo vam kasnije. Mislim da ste veĉeras

dosta saznali, a ja vam se unaprijed zahvaljujem na diskreciji

u sastavljanju vaših sutrašnjih ĉlanaka. Dame i gospodo,

ţelim vam laku noć!

Frederika ustade, pozdravi ih kratkim naklonom i side do

Gertrude koju njeţno obgrli oko ramena i povede sa sobom

prema sporednim vratima koja im paţ širom otvori.

- Gospodine inkvizitore! - podiţe ruku jedan od novinara.

- Moţete li nam vi još nešto reći ili dodati?

- Laku noć, gospodo! - nakloni im se Alfred, pokupi s

poda limene grbove i ode za kraljicom.

b. d. benedikt

inkvizitor

Blumberg je sjedio u svojoj fotelji i izgubljeno buljio u

crveni tepih ispred sebe. Znaĉi to je to. Mariana je ostavila

kraljici pismo i u njemu joj vjerojatno sve otkrila. Zakljuĉio

je to i po kraljiĉinim prodornim pogledima kojima ga je

promatrala. Zašto ga onda nisu odmah ovdje uhapsili i javno

osramotili, zbunjivalo ga je. Ili mu to kraljica šalje nijemu

poruku da se i on posluţi primjerom svoje špijunke i poštedi

drţavu skandala? Za trenutak mu se pred oĉima zamraĉilo, a

glasan ţamor oko njega pretvori se u nerazgovjetan šapat. Iz

transa ga trţe glas njegovog zamjenika Jozefa Schvveitzera:

- Gospodine grofe! Zar vam nije dobro?!

- Hm? - pogleda ga odsutno Blumberg.

- Modri ste u licu. Ţelite li da vam pozovem dvorskog

lijeĉnika?

- Nema potrebe, - odmahnu Blumberg rukom i tromo

ustade. - Malo sam ošamućen poslije svega što sam veĉeras

ovdje ĉuo i vidio. Vi ostanite na prijemu, a ja se idem kući

odmoriti. Dobro ste primijetili, ne osjećam se najbolje.

Dok se tromo vukao prema velikom foajeu, Schweitzer ga

je pratio zabrinutim pogledom.

Blumberg side pred zgradu i ude u svoju koĉiju. Lupi tri

puta po malom prozorĉiću dajući uobiĉajeni znak koĉijašu

da potjera konje. Bio je krajnje nervozan i cijelim putem se

okretao da vidi prati li ga tko. Primijeti da ih na pristojnom

rastojanju prati jedna crna zatvorena koĉija i kiselo se isceri.

Kada su se zaustavili pred njegovom vilom, ona koĉija se

takoĊer zaustavila dva bloka niţe. Znaĉi prate ga, zakljuĉi

on. A prate ga jer je baronesa u pismu sve izbrbljala kraljici.

Dugo je sam sjedio u svojoj spavaćoj sobi intenzivno

razmišljajući što da radi. Bila je već prošla ponoć kad netko

baci kamenĉić u veliki prozor. Blumberg najprije otvori sanjive

oĉi, onda se sjeti ugovorenog znaka i ustade iz fotelje. Malo

b. d. benedikt

inkvizitor

je razgrnuo zavjese i zagledao se u dvojicu pruskih špijuna

jasno osvijetljenih punim mjesecom. Stajali su u dvorištu

vile i davali mu rukama signal da ih pusti na straţnja vrata.

Blumberg najprije ode do svoje radne sobe iz koje provjeri

stanje na ulici. I ova je bila osvijetljena punim mjesecom, a

crna koĉija se još uvek nazirala na svom mjestu. Sišao je u

prizemlje i otvorio onoj dvojici kuhinjska vrata koja su vodila

u vrt. On se zbunjen zagleda u njihova seljaĉka odijela, onda

primeti da onaj viši, odnosno Karl Schleger, ima poveći zavoj

oko glave.

- Sto vam se dogodilo? - propusti ih Blumberg u kuhinju.

Erich Stoltz, onaj s oţiljkom iznad lijevog oka, spusti se u

drvenu stolicu i ispruţi umorne noge.

- Sto nam se dogodilo? - ponovi on pitanje cereći se

pakosno. - Kada ste nas u ovo uvalili, niste nas upozorili da

vaša princeza ima nekoliko ţivota kao maĉka! Zamalo smo

zaglavili zbog nje!

- Sve mi je poznato - odmahnu Blumberg rukom. - Upravo

sam se vratio s krunske sjednice na kojoj su nam kraljica i

njen novi inkvizitor objasnili stvari i predstavili nam princezu,

ţivu, mada ne baš zdravu. A vas dvojica ste se mogli bar javiti

i izvijestiti me o neuspjelom pokušaju!

- Nismo imali vremena - objasni Karl koji je stajao

oslonjen na okvir vrata. - Tragali smo za njenim nestalim

tijelom. Spasio ju je neki seljak koji ju je izvukao iz rijeke

i odnio kući gdje ju je lijeĉio nekoliko dana. Pronašli smo

ga zahvaljujući jednoj njegovoj greški. Juĉer smo ga tajno

pratili sve do kuće i priĉekali da odjaše u šumu. Ja sam ostao

u dvorištu ĉuvati straţu, a Erich je ušao u brvnaru ispitati

situaciju. Tamo je našao princezu kako gola leţi na krevetu,

sva prekrivena oţiljcima od pada niz liticu. Umjesto da je na

mjestu ucmeka, ova budala ju je najprije poţeljela! - uputi on

svom drugu krajnje neugodan pogled.

b. d, benedikt

inkvizitor

- Dok sam svlaĉio hlaĉe, ' nastavi Erich, - onaj me je

odalamio s leda po ovoj glupoj tikvi i onesvijestio me.

On skide šešir i uhvati se za poveću ĉvorugu.

- Pa gdje ste vi bili za to vreme? - uputi Blumberg Karlu

prirodno pitanje.

- U komi, grofe! Onaj nas je vjerojatno primijetio i na

prijevaru namamio u dvorište. A onda se krišom vratio i

zamalo mi cjepanicom raskolio glavu!

Oni mu zatim naizmjeniĉno ispriĉaše što im se poslije toga

desilo i kako su se jedva oslobodili veza i pobjegli u noć.

- Moţete li zamisliti što bi nam uĉinila austrijska policija

da su nas tamo sluĉajno zatekli? Onaj seljak nam je pokupio

dokumente i oba pištolja. Vjerojatno je sve to predao policiji

zajedno s princezom.

Blumberg sjedne za stol i kratko se zamisli.

- Za dokumente nije vaţno jer su laţni. Ukoliko vas policija

traţi, oni znaju samo za ta vaša laţna imena. MeĊutim ona

direktorica internata im je dala vaš opis, a ukoliko vas uhvate,

prepoznat će vas i princeza.

- I to smo za dlaku izbjegli! - ţivnu Erich. - Kada smo

se konaĉno dokopali veĉernjeg vlaka za Hagen, primijetili

smo da policija legitimira sve muške putnike. Polako smo

se povlaĉili prema zadnjem vagonu, a onda pred jednom

stanicom iskoĉili. Ostatak puta smo propješaĉili.

Ovo nije bila dobra vijest.

- Navratili smo po naše pasoše, ostatak novca i da vam

kaţemo zbogom! - završi Karl suho.

Blumberg tromo ustane.

- Donijet ću vam vaše dokumente i dva pristojna odijela.

Ĉistite se iz zemlje što prije moţete. Koliko vam dugujem?

- Pa, drugu polovicu ugovorene svote, grofe - promumlja

Karl nesigurnim glasom.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ali vi niste uspješno obavili vaš zadatak - podsjeti ih

Blumberg. - Naprotiv, zabrljali ste cijelu stvar do krajnosti!

- Onda nam dodajte koliko smatrate da smo zasluţili! -

odmahnu Karl leţerno rukom.

- Dat ću vam još po dvije tisuće guldena - obavijesti ih

Blumberg i poţuri na kat.

Pruski agenti izmijeniše zabrinute poglede.

- Budalo! - iskrivi Karl lice u Ericha. - Zar ti se toliko fukala ta kraljevska drolja? A noćas smo mogli biti bogati!

Onaj za stolom proguta pljuvaĉku.

Blumberg se uskoro vratio s dva civilna odijela koja je nosio preko lijeve ruke. Najprije im baci na stol dvije pruske putovnice i sveţanj spomenutih novĉanica. Erich ih brzo provjeri i poĉe otkopĉavati hlaĉe od grubog seljaĉkog sukna. Kada su bili presvuĉeni i spremni za polazak, Blumberg ih upozori:

- Moja kuća je pod prismotrom. Otpratit ću vas preko vrta do jedne poljske barake za alat gdje se moţete do jutra odmoriti. Pokušajte uhvatiti prvi vlak za Prusku i gledajte da putujete odvojeno. Ukoliko vas pitaju što vam je s glavom, - pogleda on u Karla, - recite da ste bili u turistiĉkom lovu gdje ste lakše ranjeni.

Agenti pokupiše dokumente i novce i sva trojica izadoše na zadnja vrata. Kao što im je obećao, Blumberg ih izvede kroz svoj vrt na obliţnje polje, a onda na kolski put. Dok su koraĉali po jasnoj mjeseĉini, intenzivno je razmišljao što uĉiniti? Postojala je velika mogućnost da ovako sakati privuku paţnju policije. Naroĉito Erich s njegovim oţiljkom iznad oka. Njihovo hapšenje bi dovelo do velikog diplomatskog skandala, a on to nije smio dopustiti. Prusi mu to nikad ne bi oprostili, jer je cijela zavjera ustvari bila njegova ideja.

Blumberg malo zaostade iza njih i neoĉekivano izvuĉe iz

pojasa vojni revolver s pet metaka. On najprije ispali jedan

b. d. benedikt *

inkvizitor

metak Erichu u potiljak, a onda Karlu koji se naglo okrenuo

drugi metak u lice. Dvoje Prusa se srušiše na zemlju bez

rijeĉi.

- Nespretnjakovići! - promrmlja Blumberg i vrati revolver

za pojas.

Prije no što će ih ostaviti nasred poljskog puta, on im

pokupi putovnice i novĉanice koje im je malo prije isplatio.

Uspravio se i okrenuo u namjeri da se vrati svojoj kući, kad

mu se noge odsjekoše od prizora. Obasjani punim mjesecom,

ispred njega su na razdaljini od nekih sedam metara stajala

dva ĉovjeka u tamnim odijelima i s uperenim pištoljima.

- Kakva je to bila pucnjava?! - upita onaj viši glasom osobe

od autoriteta. -1 tko su ti ljudi na putu?!

Blumberg malo zaškilji napreţući oĉi i prepozna dvorskog

kapetana garde, Kurta Rosena. Pošto je leĊima bio okrenut

mjesecu, on poĉne lagano prinositi desnu ruku svom pojasu.

Ako noćas treba umrijeti, odluĉi on, neka mu bar jedan

od ove dvojice pravi društvo. Brzim pokretom zgrabi svoj

revolver i opali u pravcu Rosena, ali ga istovremeno pogodi

metak iz Kaplanovog revolvera. PogoĊen usred srca, izdajnik

se bez rijeĉi sruši.

- Kapetane! - pogleda poruĉnik Kaplan u Rosena. - Jeste

li ranjeni?

- Ništa strašno - promumlja ovaj drţeći se desnom rukom

za lijevo rame. - Zrno me izgleda malo okrznulo.

PriĊoše najprije mrtvom Blumbergu, a Kaplan upali šibicu

koju nadnese nad starĉevo lice.

- Boţe moj! - pogleda on zaprepašteno u svog pretpostav

ljenog. - Ubio sam šefa opozicije!

lim b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 14.

Bilo je već prošlo osam ujutro kada se Alfred konaĉno

uputio prema dvoru. Razmišljao je da li da prošeta ta dva

kilometra, ili da uzme neku od koĉija koje su uvijek bile na

raspolaganju parkirane preko puta hotela. Odluĉio se za hod

po svjeţem jutarnjem zraku. U glavi mu je još buĉalo od

dogaĊaja prošle noći. Poslije krunske konferencije za tisak,

kraljica ga je zadrţala na privatnoj veĉeri s njenom novom

kćerkom. Nakon toga su dugo diskutirali u njenom salonu

što da uĉine s Blumbergom. Alfred je smatrao da grofa za

sada treba samo drţati na oku. Nov skandal u koji je direktno

upetljan šef opozicije samo bi pogoršao ionako labavu

politiĉku situaciju u zemlji. Kraljica se sloţila.

Na dvorskom ulaznom stepeništu stajao je pored

uniformiranog gardiste jedan mlad ţandar. Ugledavši Alfreda

kako im prilazi, straţar mu nešto reĉe i pokaza glavom u tom

pravcu. Policajac poţuri Alfredu u susret skidajući sluţbenu

šapku.

- Gospodin grof Alfred von Knap?! - provjeri on.

- Da, to sam ja - potvrdi Alfred i zaustavi se.

- Kapetan Rosen me šalje da vas odmah dovedem u

gradsku ţandarmeriju! Rekao je da je jako vaţno!

Pred ulazom u već poznatu mu zgradu, Alfreda doĉeka

osobno poruĉnik Kaplan i odmah ga povede u podrum zgrade

gdje su se nalazile zatvorske ćelije i privremena mrtvaĉnica.

Dok su koraĉali hodnicima, Kaplan je ćutao a Alfred se

uzdrţavao pitati ga o ĉemu se radi.

UĊoše u jednu sobu za preslušavanje okrivljenih. Ugledavši

Rosena s previjenim ramenom kako sjedi za malim stolom,

Alfred se zaustavi na vratima.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Oprostite, grofe, što vas uznemiravamo ovako rano! -

ustade Rosen iz stolice. - Bili smo primorani.

- Sto se dogodilo? - konaĉno procjedi Alfred i uĊe u malu

sobu.

Kaplan zatvori za njim vrata. Prije no što će mu podnijeti

raport, kapetan Rosen duboko uzdahnu.

- Kada ste nam naredili da pratimo šefa opozicije, mi smo

toĉno to uĉinili. Sinoć smo ga diskretno pratili jednom od

dvorskih koĉija sve do njegove vile i tamo se parkirali na

povećoj udaljenos ti. Alimeniseuĉinilodasmostajalipredaleko

pa smo oko ponoći sišli i prikrali se bliţe Blumbergovoj vili.

Samo što smo se pritajili iza ograde vrta, primijetili smo na

mjeseĉini dvojicu nepoznatih ljudi kako iz polja ulaze u vrt

i bacaju kamenĉiće u jedan od prozora. Netko ih je iz kuće

primijetio i sišao im otvoriti zadnja vrata. Ušli su unutra i

zadrţali se dobrih pola sata. Onda su ponovo izašli u pratnji

trećeg ĉovjeka. I mada je sijao pun mjesec, zbog udaljenosti

nismo im uspjeli razaznati lica. Prešli su preko vrta na poljski

put, a mi smo ih diskretno pratili zaklonjeni usputnim

ţbunjem i drvećem. Nekoliko minuta kasnije odjeknuo je

prvi, a odmah zatim drugi pucanj iz vojnog revolvera. Vidjeli

smo kako se ona dvojica ruše na put i poţurili bliţe izvidjeti

što se dogodilo. Onaj što ih je pobio, ĉuĉao je pored njih i

pretresao im dţepove vadeći neke papire i trpajući ih u svoje

dţepove. Izašli smo na put baš kada se uspravio i okrenuo

da pode. S uperenim oruţjem upitali smo ga što se dogaĊa, a

on je naglo povukao svoj revolver iz pojasa i opalio u mom

pravcu ranivši me u rame. Tada je poruĉnik opalio u njega i

on se bez rijeĉi srušio. Kada smo prišli i osvijetlili mu šibicom

lice, prepoznali smo grofa Viktora von Blumberga!

Alfred koji ga je do tada slušao mirno stojeći, spusti se u

jednu od drvenih stolica. Odande je buljio u svog oficira.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ubio sam šefa naše opozicije! - ponovi poruĉnik Kaplan

koji je stajao iza Rosena.

Ali novost ne izazva oĉekivanu reakciju kod Alfreda. Još

kada su mu poĉeli priĉati, naslutio je tko bi mogao biti taj

"treći ĉovjek".

- Ubio se sam - reĉe im tiho. - Dobro je znao da mu je

došao kraj.

Nakon poduţe pauze, Rosen upita nervoznim glasom:

- Sto da radimo, gospodine grofe?!

- Sto ste do sada uradili? Gdje se nalaze njihova tijela?

- Odmah smo ih koĉijom prebacili ovamo u mrtvaĉnicu.

Tek tu smo otkrili po putovnicama da su Prusi. Grof je

prebacio njihove putovnice i oko 4.000 guldena u svoje

dţepove, vjerojatno da sakrije njihov identitet od istraţne

policije. Sve ovo nam nikako nije jasno. Kakve veze je imao

grof Blumberg s pruskim špijunima?!

- A zar je tu potrebno objašnjenje?! - pogleda ga Alfred

ispod oka.

Odvedoše ga zatim do mrtvaĉnice. Usred hladne sobe

leţala su na metalnim stolovima za autopsije tri još uvijek

odjevena tijela. Alfred najprije pregleda Pruse. Odmah

primijeti oţiljak iznad lijevog oka kod onog niţeg rastom i

zagonetno se nasmiješi. Bio je to jasan znak da se radi o istoj

dvojici agenata koji su bacili Johanu niz liticu.

- Zašto je ovom drugom zavijena glava? - pogleda on u

Rosena.

- Takav je došao kod grofa. Ili mu je nešto palo na glavu,

ili ga je netko dobro odalamio - nagaĊao je kapetan garde.

Alfred se sad zaustavi iznad tijela grofa Blumberga i

zagleda u njegove plave, još uvijek otvorene oĉi.

- Ima li grof nekog od obitelji?

b. d. benedikt

inkvizitor

- Koliko ja znam, - reĉe Rosen, - grof je udovac i ţivio je

sam u kući s dva ĉlana posluge. Mislim da mu sin i snaha ţive

na imanju nedaleko grada.

Alfred je dugo obilazio mrtva tijela o neĉem

razmišljajući.

- Gospodine grofe, - izdadoše Rosena ţivci, - što će se sada

dogoditi s nama?! Ubili smo vaţnog ĉlana parlamenta, pa još

šefa opozicije!

- Ništa vam se neće dogoditi - uvjeravao ih je drţavni

inkvizitor. - Pucali ste u samoobrani, a ubili ste kako se

ĉini izdajnika. Ova dvojica što leţe pred vama pruski su

agenti. Ovog sam odmah prepoznao po oţiljku iznad oka. Ta

dvojica su bacili princezu Johanu niz padinu i zatim nestali

bez traga. A sad znamo i tko ih je naruĉio, snabdjeo laţnim

dokumentima i platio. Umjesto da se brinete za vaše sudbine,

radije se pripremite za povišicu plaće i visoka odlikovanja!

Oficiri garde se zbunjeni zagledaše jedan u drugog.

- Qvako! - predloţi im Alfred. - Prije svega, nitko osim

kraljice i nas troje ne smije saznati što se noćas stvarno

dogodilo! Ja ću vam sada izdiktirati zapisnik koji ćete oboje

potpisati i koji ću ja ponijeti sa sobom. Zbog proglašenog

izvanrednog stanja na dvoru ja sam vam naredio da pratite

šefa opozicije radi njegove osobne sigurnosti. Kada su ga

noćas posjetili pruski špijuni, vi ste ĉuli glasnu prepirku u

dvorištu i prišli bliţe izvidjeti situaciju. Tu ste samo ĉuli grofa

kako im dovikuje "nikad, nikad neću izdati svoju zemlju!"

Onda ga je jedan od njih ubio iz svog pištolja, a vas dvojica

ste iskoĉili iz zasjede i pokušali ih zaustaviti i uhapsiti. Onaj

je potegao revolver i ranio kapetana u rame, a onda ste ga vi,

- pogleda Alfred u Kaplana, - pogodili iz vašeg revolvera u

ĉelo, a onog drugog u potiljak kada se okrenuo da pobegne.

Stavite sada grofov revolver pored ovog sa zavojem na glavi

i kraj priĉe!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ali... ne razumijem... - mucao je Rosen. - Zar niste malo

prije rekli da je grof izdajnik! Zašto bi onda vikao da neće

nikad izdati svoju zemlju?

- Upravo sam vam ispriĉao izjavu za novinare! Osim nas

niko drugi nema pojma da je grof bio pruski špijun! Uskoro

će biti sahranjen sa svim drţavnim poĉastima kao heroj, a ove

pruske bandite stavite privremeno na led. Njihova tijela ću

danas osobno predati pruskom konzulu, a javnosti objasniti

da su agenti potraţili pomoć kod šefa opozicije, smatrajući

ga za pruskog prijatelja jer se priliĉno glasno zalagao za

ujedinjenje s Pruskom Federacijom. MeĊutim, ispast će da

je grof bio veći patriota nego simpatizer i platio to svojom

glavom!

- Razumijem... - potvrdi konaĉno Rosen.

Prije povratka na dvor, Alfred svrati do deţurnog sluţbenika

na recepciji i zatraţi da vidi uhapšenika Jakoba Mesingera.

Odmah ga odvedoše u podrumske ćelije, slabo osvijetljene

malim prozorima. Pred vratima ćelije s brojem 19 ţandar ga

ostavi i udalji se nekoliko metara. Na svim vratima nalazio

se veliki prozor s rešetakama kroz koji se moglo uvijek vidjeti

što zatvorenik radi. Alfred napreţe oĉi da vidi u polumraĉnu

ćeliju. Ĉovjek unutra se probudio i sjedio na ivici drvenog

kreveta trljajući oĉi.

- PriĊite vratima! - zatraţi Alfred, što onaj odmah uĉini.

Dok je zatvorenik ţmirkao sanjivim oĉima, Alfred izvadi

iz dţepa svoju novu legitimaciju i prinese mu je bliţe da vidi.

- Ja sam Alfred Knap, drţavni inkvizitor! - predstavi se.

- A ja sam Jakob Mesinger, ugledni zanatlija i dvorski

firmopisac! - predstavi se i on njemu mrzovoljnim glasom.

- I baš dobro što ste ovdje gospodine, moţda ćete mi moći

objasniti o kakvoj se to "laţnoj izjavi" radi? To je sve što su mi

rekli prije tjedan dana kada su me ovamo priveli i zatvorili!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ja sam im naredio da tako postupe - obavijesti ga Alfred

hladnim tonom. - Traţio sam da vas uhapse i zadrţe ovdje

u neizvjesnosti najmanje tjedan dana, jer su na vašu laţnu

prijavu toĉno toliko drţali zatvorenu neduţnu graĊanku

Gildu Kelemen!

Mesinger se brzo otrijeznio od pospanosti.

- Govorim o vašem laţnom svjedoĉenju da vam je ta sirota

ţena ukrala novac iz radnje. A ustvari ste joj se osvetili jer

vam se odbila podati. Bez trunke savjesti ste je laţno prijavili,

a onda joj i maloljetnu djecu izbacili nasred ulice. Tako ne

postupaju "ugledni graĊani", gospodine Mesinger! - rugao

mu se Alfred tiho, ne ţeleći uznemiriti ostale zatvorenike.

- Ukrala mi je novac... - pokuša Mesinger, ali ga Alfred

zaustavi rukom.

- Ne laţite! Došla vam je ponuditi pola najamnine, ali je

upala u vašu radnju u nezgodnom trenutku! Baš tada vam

je onaj tajni agent isplaćivao u gotovini izradu drţavnih

grbova! Vi znate o kojim grbovima govorim, zar ne? Ĉitali

ste u novinama što se desilo princezi Johani u Austrijskom

internatu! Zahvaljujući vašim vješto iscrtanim grbovima,

strani agenti su obmanuli direktoricu škole i gotovo ubili

Njeno visoĉanstvo! Da su sluĉajno uspjeli, vi biste im takoĊer

pravili društvo na vješalima!

Firmopisac ga sasluša stisnutih vilica. Koĉile su mu se od

pomisli na moguće posljedice. On oseti potrebu prići bliţe

rešetkama. Odande je uplašenim oĉima gledao u Alfreda.

- Gospodine, imajte milosti! - jedva izusti. - Kunem

vam se pred Bogom, nisam imao pojma da će ti grbovi biti

upotrijebljeni u zle svrhe! Reĉeno mi je da ih naruĉuje dvor

za novu koĉiju!

- Tko vam je to rekao?

Mesinger se sjeti da je moţda nastupio trenutak da malo

pregovara.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Jedna vrlo vaţna liĉnost iz vlade, - poĉe on

neodreĊeno.

- A ja bih se kladio da je u pitanju bio strani špijun! -

kušao ga je Alfred. - Plaćao vas je u gotovini, a onda se brzo

okrenuo kada je u radnju ušla gospoda Kelemen! I mada se

ne sjeća njegovog lika, zapamtila je da ste mu pakirali ta dva

drţavna grba!

Mesinger je buljio u njega nepomiĉan. Bilo je oĉigledno

da je Alfred već bio o svemu obaviješten od Gilde Kelemen.

- Da, - priznade on, - gospodin u pitanju se okrenuo da ga

ona ne prepozna.

- Zato što ste vas dvojica obavljali nedozvoljenu

trgovinu!

Shvativši ozbiljnost svoje situacije i vaţnost informacije,

Mesinger se kratko u sebi predomišljao što da radi. Na kraju

odluĉi otvoriti usta.

- Grof Leopold Koch, sekretar dvora, došao je te veĉeri

podići grbove. Zamolio me da mu ih što prije izradim, jer ne

ţeli da dvor sazna za narudţbu.

Ovo je bio šok. Alfred ga je zapanjen promatrao.

- Oprostite?! - iskrivi on lice u grimasu, kao da ga nije

dobro razumio.

- Grof mi je povjerio da naruĉuje grbove za novu dvorsku

koĉiju koja je tajno naruĉena kao poklon princezi Johani za

njen skori roĊendan i proglašenje za nasljednicu.

- Je li vi ĉovjeĉe hoćete reći da je sekretar Njenog

veliĉanstva naruĉio te grbove za laţnu koĉiju?! - ţelio je

Alfred provjeriti njegovo mišljenje.

- Ne... ne mislim to... - mucao je firmopisac u neprilici.

- Gospodin grof je redovno od mene naruĉivao sve dvorske i

drţavne grbove i firme. Banditi su to vjerojatno znali i ukrali

mu ta dva grba.

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred ga je promatrao zaprepašten. Svemu se nadao osim

ovom. Kako saopćiti kraljici da je moţda i njen dugogodišnji

sekretar upleten u zavjeru? Ta bi je vijest mogla konaĉno

slomiti. Njemu samom bilo je teško povjerovati da je njegov

dobrotvor ustvari izdajnik. Mora da je u pitanju neka greška

ili zabuna, tješio se.

- Što se gospoĊe Kelemen tiĉe, - prekide ga Mesinger u

mislima, - ovdje sam za tjedan dana mog prisilnog odmora

imao dosta vremena o svemu trezveno porazmisliti. Zaista mi

je ţao što sam se onako naljutio i bijedno ponio. A malo sam

se i uplašio. Vi me razumijete, zar ne, plaćanje u gotovini bez

priznanice smatra se utajom poreza a ona me je vidjela kako

primam od mušterije novac!

- A zašto vas je grof Leopold plaćao u gotovini? Zar vam

to nije bilo sumnjivo?

- Grof mi je uvijek davao pismene naloge, a dvorska

kancelarija je kasnije plaćala ĉekovima. Ovaj put mi je

objasnio da ţeli izbjeći nalog kako bi iznenaĊenje bilo

potpuno.

- Pa mogu vam reći, gospodine Mesinger, - tiho će Alfred,

- ta "poklon koĉija", zamalo je odvezla princezu Johanu na

onaj svijet!

- Zao mi je gospodine ako sam joj nehotice naudio, ali

kunem vam se Bogom, nisam pojma imao gdje će ta dva grba

završiti!

Alfred je brzo razmišljao. Ovaj ĉovjek nije bio nikakav

izdajnik, bio je vješto zaveden od lukavih urotnika.

- Gospodine grofe, - zajeĉa Mesinger na rubu plaĉa, -

preklinjem vas pustite me kući! Imam bolesnu ţenu a bojim

se propast će mi i radnja ako ovdje duţe ostanem! Od ĉega

ćemo onda ţivjeti?

- Zašto o vašoj ţeni i poslu niste razmišljali kada ste laţno

b. d. benedikt

inkvizitor

optuţili onu neduţnu siroticu? - primijeti Alfred. - Da nisam

sluĉajno naišao na ulici na njenu jadnu djecu, pomrli bi od

gladi!

Mesingera izdadoše ţivci, a u neispavanim oĉima mu se

pojaviše suze.

- Recite joj neka se vrati u njen stan sa svojom djecom, -

govorio mu je kroz suze. - Oprostit ću joj najamninu za cijelu

godinu dana. Kaţite joj da me je sram što sam joj uĉinio i

slobodno joj recite da joj nikad više neću dosaĊivati svojim

neumjesnim primjedbama!

Alfred je bio zadovoljan njegovim rijeĉima iskrenog

pokajanja. Sjetio se Isusovog upozorenja da ljudi moraju

praštati jedni drugima ako misle da i njihov Otac oprosti

njihove grijehe kad doĊu na red.

- Ne brinite za gospoĊu Kelemen, ja sam je već uzeo u

sluţbu. Nalazi se na mom imanju sa svojom djecom. Hvala

vam na suradnji - reĉe mu na kraju. - Bilo mi je vrlo vaţno da

od vas osobno ĉujem tko se nalazio te noći u vašoj radnji.

Alfred pozva rukom ţandara koji je stajao podalje i ĉekao

ga-

- Oslobodite zatvorenika i poništite njegovu optuţnicu!

- naredi mu i udalji se mraĉnim hodnikom.

Dok je straţar otkljuĉavao bravu, Mesinger pogleda

pokorno naviše i prekriţi se tri puta.

Grof Leopold je nervozan šetao velikim predvorjem,

stalno bacajući pogled na veliki zidni sat. Ugledavši Alfreda

na ulazu, on mu ţurnim koracima poĊe u susret.

- Već sam htio poslati po vas! - obavijesti ga nervoznim

glasom. - Njeno veliĉanstvo vas cijelo jutro oĉekuje! Dva

puta me je zvala da vas pronaĊem i dovedem k njoj. Sva se

trese od zabrinutosti!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Idem je vidjeti iz ovih stopa.

- Gospodine grofe! - zaustavi ga Leopold u pokretu.

- Da li je vama moţda poznat razlog zbog kojeg me Njeno

veliĉanstvo izbjegava?

- Oprostite, ne razumijem - promuca Alfred.

- Pa... od kako vas je unaprijedila u drţavnog inkvizitora,

potpuno se je prestala sa mnom konzultirati o tekućim

stvarima.

Alfred mu stavi prijateljski ruku na mršavo rame.

- Gospodine grofe, - obrati mu se blagim tonom, - vi ste

mi već punih osam godina zamjena za pokojnog oca, a ja vas

cijenim i volim kao svog vlastitog. Nikad nisam imao tajni

pred vama. Kao što znate, Njeno veliĉanstvo je u velikom

stresu ovih dana i krajnje zabrinuta za sigurnost zemlje i svoje

obitelji. Pruski agenti su nam zamalo ubili princezu Johanu.

Ne mogu vam za sada više reći, ali izgleda da su u zavjeru bili

upleteni i neki ĉlanovi dvora! Zato vas molim da razumijete

njenu brigu i mirno nastavite vašu funkciju sekretara dvora.

Alfred priĉeka da vidi reakciju na Leopoldovom licu.

- Ĉlanovi dvora su upetljani u pokušaj ubojstva princeze?!

- ponovi stari plemić zgranuto.

- Ništa vam nisam rekao! - upozori ga Alfred prstom preko

usta i nastavi dugim koracima u pravcu kraljiĉinih odaja.

Grof Leopold je gledao za njim, krajnje zabrinut.

Frederiku zateĉe kako seta po svom salonu za primanje.

Ugledavši ga na vratima, ona se zaustavi s nervoznim

smiješkom na usnama.

- Gdje ste zaboga cijelo jutro?! - upita ga prijekornim tonom

starješine. - Dok vas ne vidim, imam problem s disanjem!

Naprosto osjećam kako me nešto guši od ove nezdrave i

izdajniĉke atmosfere oko mene! Više ne znam kome smijem

vjerovati!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Oprostite, Madam - nakloni joj se Alfred. - Jutros me

pred dvorom doĉekao jedan ţandar i hitno me odveo do

gradske ţandarmerije. Tamo sam proveo puna dva sata.

- Nešto se desilo?

Alfred naĉini pauzu. Birao je rijeĉi kojima bi joj na što

blaţi naĉin opisao najnoviji udarac sudbine. Ţelio ju je, ako

je moguće, poštedjeti prevelikog stresa.

- Više nemate šefa opozicije, Madam! - poĉe on uvijeno.

- Uhapsili ste grofa Blumberga?! - uzbudi se kraljica. -

Ali... zar se nismo sinoć dogovorili da ga za sada ostavimo na

miru?!

Alfred proĉisti grlo.

- Nisam ga uhapsio, Madam. Grof Viktor von Blumberg je

mrtav!

Frederika se pridrţa za ivicu pozlaćenog stalka velikog

rokoko ogledala pored kojeg je stajala.

- Gospode! Sto mu se desilo?

- Pogodio ga je metak iz pištolja oficira dvorske garde,

Waltera Kaplana.

Frederika ga je zapanjena promatrala.

- Vi se šalite?! - provjeri ona slabim glasom.

Alfred joj priĊe i prepriĉa što se sve dogodilo prethodne

noći. Nije ispustio ni jedan vaţan detalj. Svoj izvještaj je

završio istim savjetom koji je predloţio i dvojici dvorskih

oficira:

- Smatram da ćemo uništiti, ili bar privremeno pokvariti

planove Prusa, jedino ako predstavimo Blumberga velikim

patriotom. Otkrićem da je bio izdajnik, samo ćemo naškoditi

vlastitim interesima. Narod ne smije saznati do koje mjere se

izdajstvo zakorijenilo u našoj sredini. Priznati da su u zavjeru

bili upleteni šef opozicije i vaša prva dvorska dama, bilo bi

ravno politiĉkom samoubojstvu!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Stvari se kompliciraju na gore, zar ne? - primijeti kraljica

šapatom.

- To nije sve, Madam - upozori je Alfred.

Frederika ga je gledala nepomiĉno.

- Nisam siguran, a teško mi je i povjerovati, ali postoji

mogućnost da je u zavjeru bio upleten i vaš dvorski sekretar,

a moj mentor!

- Grof Leopold?! - raširi Frederika zjenice u kojima se

odraţavao uţas. - Boţe moj, pa ja sam okruţena izdajnicima!

- Kao što rekoh, Madam, nisam siguran - poţuri Alfred

ublaţiti ruţnu novost. ' Prije tjedan dana sam sluĉajno

doznao za firmopisca koji je izradio ona dva grba i naredio

da se uhapsi. Jutros sam ga posjetio u njegovoj ćeliji i s njim

popriĉao. On tvrdi i kune se da je ta dva grba naruĉio grof

Leopold i platio mu ih u gotovini.

Zatim joj ispriĉa i ostale detalje svog razgovora s

Mesingerom.

- Pa to je naprosto strašno! - snebivala se kraljica. - Ja sam

okruţena izdajicama!

- Ne donosimo prebrze zakljuĉke, Madam, dok ne ĉujemo

što grof Leopold ima za reći u vezi s tom narudţbom.

- Smjesta ga pozovite ovamo! - naredi Frederika.

Alfred ode do vrata i zamoli paţa da pozove grofa

Leopolda. Kada se ovaj uskoro pojavio, kraljica ga oslovi

hladnim tonom:

- Pozvala sam vas grofe da mi objasnite za kakvu ste to

"tajnu" dvorsku koĉiju naruĉili ona dva grba kod lokalnog

firmopisca Jakoba Mesingera? TakoĊer me interesira zašto

ste ga isplatili u gotovini, umjesto uobiĉajenim dvorskim

nalogom? A bit ću vam zahvalna i ako mi objasnite kako su

se ta dva grba našla na vratima one laţne koĉije koja je došla

u internat Svete Helene po moju kćer Johanu?!

lim

b. d. benedikt

inkvizitor

Ĉinilo se da je stari plemić trenutno izgubio moć govora.

Alfred i kraljica su ga napeto promatrali i ĉekali.

- Ja... ja jednostavno ne znam odakle poĉeti, Madam -

promuca Leopold.

- Poĉnite od tog firmopisca! - predloţi mu hladno

Frederika.

- Prije nekih desetak dana, - nastavi Leopold nesigurnim

glasom, - posjetio me grof Blumberg i zamolio za uslugu.

Rekao mi je da on i nekoliko ĉlanova opozicije ţele iznenaditi

princezu jednim "tajnim" poklonom. Naruĉili su joj novu

koĉiju za koju su im potrebna dva drţavna grba, kakve imaju

vaše druge dvije koĉije. Ne sluteći ništa loše, ja sam obećao

da ću im pomoći da poklon ostane tajna. Umjesto nalogom,

naruĉio sam grbove u gotovini, kako mi je grof predloţio i

dao novac. A kako su dospjeli na tu drugu koĉiju, kunem

vam se Madam, ja nemam pojma!

Frederika i Alfred izmijeniše jasne poglede. Samo je

lukavi Blumberg mogao doći na sliĉnu ideju. Kraljica priĊe

uznemirenom Leopoldu koji je stajao ukoĉen kod vrata.

Kratko ga je gledala ravno u oĉi, onda ga objema rukama

uhvati za njegove smeţurane koje zadrţi u svojima.

- Oprostite mi! - traţila je razumijevanje u starĉevim

umornim oĉima. - Već sam ranije rekla grofu Knapu da

jedino u vas imam puno povjerenje. Ali kada je taj firmopisac

spomenuo vaše ime, za trenutak mi se zamutilo u glavi. Vi

ćete još bolje razumjeti moj strah kad ĉujete što se noćas

desilo grofu Blumbergu!

Nakon ove misteriozne najave Frederika mu ispusti ruke i

pogleda u Alfreda.

- Grofe, molim vas ponovite grofu Leopoldu sve što ste

meni maloprije ispriĉali.

Ovaj to uĉini na svoj saţet i jasan naĉin. U stilu u kojem

ga je Leopold godinama poduĉavao. Što mu je duţe priĉao,

b. d. benedikt

inkvizitor

starom grofu je lice sve više blijedjelo. Alfred mu na kraju

povjeri i sadrţaj Marianinog oproštajnog pisma.

- Mislim da ste sada o svemu obaviješteni - dopuni kraljica Alfredov izvještaj. - Znate sve što znamo i nas dvoje. Ukoliko vam padne na um neka kreativna politiĉka ideja, molim vas da mi je hitno iznesete. Nama trenutno ne radi više mozak!

- Pa to je jednostavno strašno! - promuca Leopold. - Grof Blumberg se uvijek preda mnom izdavao za lojalnog šefa opozicije. Baš zbog toga nisam u njega ni u snu posumnjao. A iskreno sam zapanjen i ponašanjem baronese von Bloch.

- Niste više od mene! - tuţno se nasmiješi Frederika. - Vratite se sada u vašu kancelariju i ugovorite mi hitan sastanak s pruskim konzulom Manfredom Gnomom. Zakaţite mu audijenciju za veĉeras u osam. Ţelim mu osobno priopćiti što se desilo njegovim agentima i grofu Blumbergu!

Leopold ustade i nakloni se, ali ostade još malo stojeći kao

da se neĉeg sjetio.

- Ta ideja da se Blumberg prikaţe kao heroj i ţrtva strane

konspiracije vrlo vam je originalna! - pohvali je on.

- Nije moja! Grof Knap je došao na tu ideju - ogradi se

kraljica.

Leopold baci brz pogled na svog uspješnog "uĉenika" pa im se još jednom nakloni i napusti salon. Frederika priĉeka da grof zatvori vrata, pa upita:

- Sto namjeravate s tijelima tih pruskih agenata?

- Mislim da ih poslije vašeg sastanka treba isporuĉiti pruskom konzulu. I mada sam uvjeren da je on bio upoznat sa zavjerom, iz diplomatskih razloga mu to ne smijemo staviti do znanja. Na kraju ga upozorite da pripazi na buduće odnose s našom zemljom, koji su za sada još uvijek podnošljivi. Diskretno mu zaprijetite da ćemo biti prisiljeni skinuti naše diplomatske rukavice ako se nešto sliĉno ponovi. On će razumjeti da govorite o javnom otkrivanju pruske zavjere!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Pitam se, hoćemo li ja i moje kćeri biti uopće ţive ako se Prusi odluĉe na nov, uspješniji pokušaj našeg eliminiranja? - primijeti Frederika sumorno.

- Razmišljao sam o novim mjerama vaše sigurnosti, mada sumnjam da bi se Prusi usudili ugroziti vas osobno. Još uvijek su u šoku od svog posljednjeg fijaska. Njihov glavni problem je vaša nasljednica. A vi za sada imate "dvije"! - završi on znaĉajno.

Pri spomenu svoje druge kćeri Frederika duboko

uzdahnu.

- Zbog toga sam takoĊer ţeljela danas s vama popriĉati. Ne

mogu noću spavati od brige za moj u j adnu Johanu! Gospodine

grofe, preklinjem vas, idite ponovo do tog internata u Austriju

i pokušajte nekako saznati što joj se ustvari dogodilo. Probajte

joj ući u trag. Prerušite se u putujućeg trgovca i obiĊite

najbliţa sela. Ta laţna uloga omogućit će vam da idete od

kuće do kuće. Uvjerena sam da se ona još nalazi u nekom

selu na tajnom lijeĉenju.

- Poći ću što prije! - obeća Alfred. - Ta ideja s trgovcem

vrlo mi se sviĊa. TakoĊer smatram da princezu Gertrudu

treba privremeno vratiti na moje imanje, gdje je svi smatraju

mojom zaruĉnicom a nitko je ne poznaje.

- Uĉinite to, - odobri mu kraljica, - ali se pobrinite da je

stalno na oku drţi nekoliko tajnih agenata prerušenih u vaše

sezonske radnike.

- Nema potrebe, Madam - odbi on sugestiju. - Ne zaboravite

da osim nekoliko dvorjana i onih novinara većina ljudi nema

pojma kako vaša kćer izgleda. Prisustvo nepoznatih ljudi

samo bi privuklo neţeljenu paţnju moje posluge.

- Tko osim nas troje i tih oficira zna za Blumbergovo

ubojstvo? - upita kraljica.

- Nitko drugi, ali moramo što prije obavijestiti grofovog

sina i policijskog lijeĉnika da izvrši autopsije na leševima i

b. d. benedikt

inkvizitor

time sluţbeno potvrdi našu verziju dogaĊaja. Ĉim se vratim u

svoju kancelariju, sastavit ću paţljivu izjavu za tisak i razaslati

je našim novinama.

- Ja ću u meĊuvremenu takoĊer napisati kratku izjavu -

obeća kraljica. - U njoj ću veliĉati grofov rad u parlamentu,

a naroĉito njegovo lojalno drţanje pred stranim urotnicima.

Moţda ga ĉak i posmrtno nagradim ordenom zasluga za

narod!

- Prusi će pući od bijesa! - primijeti Alfred pakosno.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 15.

Alfred je stigao u Bergen idućeg petka. Vlak se malo

duţe zadrţao na austrijskoj granici. Carinicima je pokazao

samo svoje graĊanske papire, a kao svrhu puta spomenuo

trgovaĉke poslove. Još u vlaku je detaljno isplanirao svoju

ulogu budućeg trgovca slatkišima. Ideja o trgovaĉkom

putniku koju je nabacila Frederika, sve više ga je privlaĉila.

Sjetivši se limene kutije od bombona koju je ribiĉ zaboravio

na obali rijeke, Alfred se nadao da ovaj ima djecu. Nastavio

je razraĊivati detalje svog plana i u maloj sobici hotela koji se

nalazio nedaleko ţeljezniĉke postaje. Tek kada je bio potpuno

zadovoljan i po nekoliko puta provjerio sve pojedinosti,

premoren se bacio na krevet i zaspao dubokim snom.

Idućeg jutra Alfred je već u osam sati sišao do hotelske

recepcije gdje se raspitao o trgovinama za prodaju slatkiša.

Reĉeno mu je da ih u gradu ima nekoliko. Sjetio se da je

"ribiĉ" kupovao bombone kod tvrtke "Zuckerman" pa odluĉi

nju posjetiti prvu. Dok je zainteresiran obilazio staklene

vitrine s izloţenim kutijama bombona i ĉokolada, prodavaĉ

ga primijeti i priĊe mu usrdno se smiješeći.

- Mogu li biti gospodinu od pomoći?

- Ustvari da. - potvrdi otmjeni stranac. - Ţelio bih posjetiti

prijatelje koji imaju djecu, ali kako ne znam koju vrstu

najviše vole, spakirajte mi u vrećicu nekoliko raznih kutija

bombona.

Alfred mu zatim rukom pokaza kutije. Trgovac ih sve

poreda u poveću vrećicu s tiskanom reklamom trgovine u tri

boje. S vrećicom u ruci, Alfred priĉeka na ulici prvu slobodnu

koĉiju koju zaustavi podignutom rukom.

t>. d. benedikt

inkvizitor

- Koliko ima odavde do koledţa Svete Helene? - najprije

se raspitao kod koĉijaša.

- Oko desetak kilometara, gospodine.

- Vozite me tamo! - popne se Alfred u otvorenu koĉiju

i pruţi mu avans novĉanicu od deset austrijskih florina. -

Ostatak ću vam isplatiti kad se vratimo.

- Hvala, gospodine! - odiţe koĉijaš šešir i veselo zapuca

biĉem.

Ugledavši poznati dvorac-školu na brdu iznad rijeke,

Alfred zamoli vozaĉa da zaustavi kola.

- Ne prelazite most - reĉe mu. - Trebam posjetiti mušteriju

u jednom selu za koje samo znam da se nalazi na ovoj strani

i blizu rijeke.

- Vjerovatno govorite o selu Ganz - odmah se dosjeti

koĉijaš. - Prije nekoliko tjedana vozio sam tamo jednog

teškog bolesnika. To je vrlo zabaĉena selendra do koje vodi

samo uzani poljski put.

- PronaĊite ga! - naredi mu Alfred, zadovoljan razvojem

situacije.

Koĉijaš natjera konje na travnjak i nastavi uz samu obalu

male rijeke. Ugledavši poznati dvorac na vrhu litice, Alfred

se sav najeţi od pomisli kako se je morala osećati Johana kada

je padala s te visine i vjerojatno se sva izlomila od usputnog

granja i kamenja. Toĉno kod mjesta na kojem su on i Kesler

pronašli udicu, koĉijaš skrenu u šumu. Alfred primijeti da

udice tamo više nema. Aha, sjeti se on, ribiĉ se dakle vratio

po svoj pribor!

Ne proĊe ni pet minuta, a na proplanku iza šume ukazaše

se razbacane brvnare malog sela. Bilo ih je oko dvadesetak.

- Poĉnimo od prve kuće! - do viknu Alfred vozaĉu. - Pošto

ne znam adresu, bit ću primoran ići od vrata do vrata!

Koĉijaš samo potvrdi glavom da je razumio i upravi konje b. d. benedikt

inkvizitor

prema prvoj kući. U dvorištu je muškarac vadio vodu iz

bunara.

- Dobar dan! - pozdravi ga Alfred odigavši svoj elegantni

šešir.

- Dobar vam dan, gospodine! - otpozdravi seljak.

- Jedna mušterija iz vašeg sela naruĉila je ovu vrećicu

slatkiša, ali smo izgubili cedulju s njegovim imenom i adresom.

Samo se sjećamo da ţivi u vašem selu.

Muškarac se zagleda u reklamu vrećice koju Alfred podiţe

da je ovaj bolje vidi, pa odluĉno odmahnu glavom.

- Ne... Mi je sigurno nismo naruĉili jer nemamo djece.

- A moţete li me uputiti kućama koje imaju djecu?

- Probajte na drugom kraju sela - pokaza mu onaj rukom.

- U onoj ţuto oliĉenoj kući ţive muţ i ţena s troje djece. A

onda nedaleko njih imaju poveću curicu, a u onoj sivoj kući

imaju takoĊer dvoje djece.

- Mnogo vam hvala! - odiţe Alfred šešir i vrati se u

koĉiju.

Koĉijaš koji je ĉuo cijeli razgovor odmah potjera konje na

kraj sela. Alfred pokuca na vrata ţute kolibe koja mu otvori

mlada seljanka. Iza nje se odmah stvoriše djeĉak i djevojĉica

od osam i deset godina. Alfred ih ljubazno pozdravi i ponovi

svoju priĉu o muškarcu koji je naruĉio bombone. Ustvari se

nadao da će mu baš taj otvoriti vrata.

- Ţao mi je gospodine - odmahivala je ţena glavom. - Moj

muţ ih sigurno nije naruĉio, jer mi nemamo novaca za ovakav

luksuz.

Alfred joj se zahvali smiješkom i okrene da poĊe, kad ga

zaustavi njen glas:

- Ĉekajte! Rekoste da je to naruĉio neki muškarac?

Prepun nade, Alfred potvrdi glavom.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Naš bivši susjed je volio slatkiše.

- Bivši? - podiţe Alfred obrvu.

- Prošlog ponedjeljka se iznenada odselio. Ţivio je u ovoj

brvnari do nas - pokaza ţena glavom u tom pravcu.

Alfred nije odmah znao kako reagirati. Ovom se nije

nadao.

- Ah... sigurno je onda to kupio za svoju djecu - toboţe je

nagaĊao.

- Gospodin Jiirgen nije imao djece. Sam je ţivio u toj kući.

On je volio bombone i ĉesto ih kupovao i našoj djeci. Bili

smo vrlo dobri susjedi. Baš jutros smo dobili od advokata

papire da nam je ostavio i tu kuću i vrt!

Alfred proguta knedlu. Za trenutak mu je stao mozak.

- To je onda sigurno bio taj gospodin... Jiirgen! - zakljuĉi

on. - Da mu sluĉajno ne znate cijelo ime ili adresu gdje sada

ţivi?

- Horst Jiirgen se zove. Naţalost, ţivio je priliĉno

usamljeniĉkim ţivotom i nije mnogo govorio o sebi. Samo

znam da mu sestra ţivi negdje na jugu blizu Italije.

- Ali... zar vam nije ništa rekao prilikom selidbe? Gdje

da mu pošaljete zakašnjelu poštu ili te dokumente o novom

vlasništvu? Zar u njima nema njegove adrese?

- Gospodin Horst je naveo samo ovu svoju zadnju adresu.

Otišao je jedne noći sa svojim konjem i kolima bez da nam

kaţe zbogom. Dok nismo dobili to pismo od advokata, nismo

ni znali da se odselio.

Alfred naĉini razoĉarano lice.

- Ĉekajte! - ponovo ţivnu seljanka i izgubi se nekud u

kuću.

Dok ju je ĉekao, Alfredu su lagano popuštali ţivci.

- Evo! - vrati se ţena s kuvertom. - Kad spomenuste

njegovu poštu, sjetila sam se ovog pisma koje mu je stiglo

b. d. benedikt

inkvizitor

prije tri dana. Na njemu je adresa njegove sestre. Moţda ona

zna gdje se odselio?

Alfred uze kuvertu i baci "nezainteresiran" pogled na

poleĊinu. Tamo je pisalo: Zelda Jiirgen, Kirsch Garten, kod

Solingena.

- Ah! - vrati joj on kuvertu kao da diţe od svega ruke. - To

postaje suviše komplicirano. Zašto vi gospoĊo ne uzmete ove

slatkiše? Gospodin Horst ih je oĉigledno kupio vašoj djeci za

sretan put. Znao je da će naglo otići i valjda nam je zbog toga

ostavio adresu koju smo naţalost zagubili.

Ovo je bilo moguće, ĉak je zvuĉalo vjerojatno. Seljanka

je kratko prouĉavala vrećicu, onda je uze i sa zahvalnošću

mu se nakloni. I on nju pozdravi naklonom i što je mogao

mirnijim hodom vrati se u koĉiju. Još jednom je sa sjedišta

pozdravio ljubaznu domaćicu skidanjem šešira, a onda se

koĉija okrene natrag prema šumi.

- Horst i Zelda Jiirgen... Kirsch Garten kod Solingena... -

u sebi je ponavljao, a kada se dovoljno udaljiše, Alfred izvuĉe

svoj notez i nervoznom rukom zabiljeţi imena i adresu.

Prezadovoljan otkrićem, zavalio se u koţno sjedište i sa

smiješkompobjednikanausnamaprepustiouţivanjuprirodnih

ljepota tog planinskog kraja. Znaĉi tako, razmišljao je putem,

taj Horst se odjednom bez ikakve najave ili oproštaja noću

izgubio u nepoznatom pravcu. Koga li je pored svojih stvari

vozio u kolima, pitao se. Samo jedno objašnjenje se nametalo

samo od sebe; Horst je tajno kod kuće lijeĉio povrijeĊenu

Johanu, a onda je jedne noći potajno odvezao za Solingen!

Alfred brzo izraĉuna da im je vjerojatno trebalo ĉetiri dana

da stignu tako daleko.

Na povratku u Bergen, poĉastio je vozaĉa s još dvadeset

florina i popeo se u svoju hotelsku sobu. Tamo je sjeo na

krevet i zagledao se u imena i adresu u notezu. Kako da

b. d. benedikt

inkvizitor

razumije Horstovo ĉudno ponašanje? Da li je Johana pristala

otići s njim, ili je toliko prebijena i nemoćna da mu se nije

mogla oduprijeti? Ali ako je toliko bolesna, kako će izdrţati

ĉetiri dana truckanja u seoskim kolima?

Zaĉuvši kratak pisak lokomotive, Alfred skoĉi s kreveta

i ţurno siĊe van. Uputio se ravno ţeljezniĉkoj postaji koja

se nalazila na kraju ulice. Putem je razmišljao, a što ako su

nastavili vlakom za Solingen? Jer ukoliko jesu, onda bi to bio

jasan znak da je Johana putovala s Horstom dobrovoljno.

- Dobar dan! - pozdravi on sluţbenika iza malog prozorĉića

za karte. - Bit ću vam vrlo zahvalan ako mi pomognete s

jednom informacijom. Traţim prijatelja koji je prošlog

ponedjeljka otputovao sa sestrom za Solingen.

Sluţbenik poţudno pogleda u novĉanicu u Alfredovoj

ruci, razmišljajući da li je policajac ili neki privatni detektiv

kad je spreman platiti.

- Ne znam da li vam mogu pomoći, gospodine. Stotine

ljudi, ţena i djece putuju ovuda svakog dana. Moţete li biti

malo precizniji u njihovom opisu?

Alfred se sjeti da je Horst moţda kupio odjeljak prvog

razreda kako bi zaštitio Johanu od guţve, ili joj omogućio da

legne preko cijelog sjedišta.

- Koliko putnika kupuje karte prvog razreda? - upita on.

- Vrlo malo, gospodine!

- Moj prijatelj je priliĉno imućan.

Sluţbenik baci još jedan pogled na Alfredovu stisnutu šaku,

pokušavajući od oka utvrditi visinu novĉanice. Primijetivši

njegov interes Alfred gurnu novĉanicu od deset florina ispod

stakla. Ţeljezniĉar je smota u ladicu iz koje izvadi neke liste u

koje se zagleda.

- Rekoste prošlog ponedjeljka? - prebirao je po papirima.

- Svega desetak putnika je kupilo karte prvog razreda prošle

b. d. benedikt

inkvizitor-

nedelje... Aha! - izdvoji on jedan list. - Dvije karte prvog

razreda prodane su prošlog ponedjeljka za Solingen! Naţalost,

ovdje ne piše spol ili godište putnika... Ĉudno, - nastavi on

ĉitati, - ovo dvoje su takoĊer uplatili i teretni vagon za svog

konja! Vaš prijatelj zaista mora biti bogat ĉovjek. Sluţbenik

pogleda u Alfreda.

- Je li vaš prijatelj imao konja?

- Mnogo vam hvala! - nasmiješi mu se ovaj umjesto

odgovora. - Kad polazi sljedeći vlak za Solingen?

- Svakog dana u tri i trideset s ove stanice. U Solingen

stiţe oko deset uveĉer.

Bio je to isti vlak kojim je i Alfred dan ranije doputovao u

Bergen.

- Dajte mi jednu kartu prvog razreda do Solingena - izvuĉe

on novĉanik iz dţepa.

- Trideset osam florina, molim.

Alfred se vratio u hotel ruĉati i platiti sobu. Do dolaska

vlaka imao je još tri sata vremena. Cijelo vrijeme za stolom

restorana nije mogao smesti s uma Horsta i Johanu. Prelistao

je u glavi desetak smjelih teorija, od kojih ni jedna nije

zvuĉala prirodno. Kao na primjer, zašto bi Horst ostavio

susjedima cijelo imanje, a poveo sobom konja! Pa onda,

odakle siromašnom seljaku novac za dvije karte prvog razreda

i teretni vagon za konja? Osim ukoliko mu ga Johana nije

dala s nekog svog raĉuna. Da se nalazio u Kelsteinu, svaka

banka bi spremno potvrdila ovu teoriju na osnovu njegovih

neograniĉenih ovlaštenja. Ali nalazio se u Austriji i na tako

nešto nije smio ni pomisliti.

Setajući glavnom ulicom malog grada, Alfred primijeti

zgradu banke. Da li da pokuša, dvoumio se. Znao je Johanino

laţno ime, moţda je imala raĉun baš pod tim imenom.

Provjeri svoj dţepni sat i ustanovi da do polaska vlaka ima

b. d. benedikt

inkvizitor

još dosta vremena. Prešao je ulicu i ušao u banku. Preletio je

pogledom veliku dvoranu i odluĉio da najveće šanse ima kod

jednog vrlo mladog sluţbenika. Raĉunao je na mladićevo

poĉetniĉko neiskustvo. Uputio se ravno njegovom šalteru s

poslovnim smiješkom na licu.

- Dobar dan! - kratko mu se Alfred nakloni. - Ţelio bih

uplatiti sto florina na raĉun moje mlade nećake, ali joj na

ţalost ne znam broj raĉuna. Moţda mi vi moţete pomoći.

Dok je Alfred iz novĉanika vadio deset krupnih novĉanica,

momak ga je zbunjen promatrao. Stranac je oĉigledno bio

vrlo otmjen gospodin, a ni jedna banka ne voli odbiti novĉane

uloge. Na njima su se bogatile.

- Ja ne znam... - neodluĉno će mladi sluţbenik suoĉen s

neobiĉnim zahtjevom. - Idem pitati direktora, moţda vam on

moţe pomoći.

Prije no što je Alfred uspio zinuti, momak se okrenuo

i otišao do staklene pregrade iza koje je za stolom sjedio

prosjedi gospodin šezdesetih godina. Kratko su o neĉemu

razgovarali, onda direktor ustane i priĊe šalteru.

- Dobar dan! - ljubazno se nakloni Alfredu. - O kakvom

se to raĉunu radi?

Alfred mu ponovi istu priĉu o svojoj nećaki koju ţeli

poĉastiti sa sto florina prije odlaska na ljetne praznike.

- Moţemo li dobiti njeno puno ime i adresu?

- Zove se Leni Heintz, a stanuje u koledţu Svete Helene.

Direktor se opet nakloni i vrati u svoj stakleni ured.

Alfred ga je paţljivo promatrao dok je otvarao debelu knjigu

klijenata i po njoj prstom povlaĉio. Dugo je u nešto gledao,

onda se vrati šalteru.

- Ţao mi je gospodine, gospoĊica Heintz je prošlog

ponedjeljka ispraznila i zatvorila svoj raĉun!

- Ah! - napravi Alfred razoĉarano lice. - Tako mi je ţao!

b. d. benedikt

inkvizitor

A obećao sam Leni da ću je poĉastiti za uspješan završetak

školske godine!

- Sigurno je već otišla na praznike - suosjećao je direktor

banke s njim.

- Vjerojatno, - sloţi se i Alfred i ljubazno ih pozdravi.

Do dolaska vlaka proveo je šetajući peronom ţeljezniĉke

postaje. Više nije mogao mirno sjediti od silnog uzbuĊenja.

Sada mu je bilo jasno da je na pravom tragu. Johanu je odveo

sa sobom taj Horst Jiirgen, a ona mu je u svemu novĉano

pomagala. Moţda je ĉak otkupila od njega i onu kolibu koju

je poklonio susjedima. Postojao je samo jedan razlog ovakvog

njenog ponašanja. Djevojka se oĉigledno uplašila da je opet

ne pronaĊu njeni neprijatelji.

Alfred je stigao u Solingen kasno uveĉer. U susjednoj gostionici

je naruĉio veĉeru. Kako je bio jedini gost, simpatiĉna mlada

konobarica, Frida, raspriĉala se s njim. Pošto ga je posluţila,

sjela je nepozvana za njegov stol i zablenula se u njega. Kod

njih su rijetko zalazili tako otmjeni i tako zgodni gosti. Alfred

zakljuĉi da joj se sviĊa i odluĉi se malo raspitati o novoj

sredini. On joj izmeĊu zalogaja povjeri da je doputovao

poslovno u posjetu imanju Horsta Jiirgena.

- Jiirgenovi prodaju imanje?! - iznenadi se djevojka. -

Tako nešto se već dugo oĉekivalo! - zakljuĉi ona ne ĉekajući

odgovor. - Poslije one strašne tragedije, taj nekad bogati

posjed je potpuno propao. Horstova sirota sestra ostarila je

deset godina od kako se njemu izgubio svaki trag!

Alfred prestade jesti. Ovaj neoĉekivani val informacija ga

je bukvalno zapljusnuo i ošamutio.

- Oprostite, o kakvoj to tragediji govorite?

b. d. benedikt

inkvizitor

Mada su bili potpuno sami, Frida se osvrne oko sebe kao

da provjerava prisluškuje li ih tko. Ona se ĉak naţe na ivicu

masivnog stola, a Alfredu se uĉini da će joj dojke ispasti

iz dekoltea njene pretijesne tirolke. U "povjerenju" mu je

ispriĉala što se desilo Horstu i njegovoj mladoj supruzi prije

deset godina i kako je ovaj poslije toga nestao. Alfred ju je

netremice gledao i slušao. Više mu se nije veĉeralo.

- Ma nije moguće! - jedva on izusti. -1 tko sad tamo ţivi?

- Ta njegova jadna sestra i mlaĊi brat s jedn im starim

slugom koji nema gdje otići. Sve druge radnike i poslugu su

odavno otpustili. Imali su i ĉuvenu ergelu trkaĉkih konja, ali

i njih su rasprodali. Nije ĉudo što su odluĉili prodati zemlju i

pobjeći iz ovog dosadnog mjesta. Vjerojatno umiru od gladi ,

a bili su nekad jedna od najbogatijih obitelji u okolici.

- Da li se ikad saznalo gdje se nalazi taj Horst - upita

Alfred.

- Nitko nema pojma! Kruţe glasine da se negdje zaredio!

Dakle mještani još ne znaju je li se Horst vratio, zakljuĉi

Alfred. Izvadi iz dţepa svoj notez u kojem potraţi list.

- Gde se ustvari nalazi taj Kirsch Garten? - prijeĊe on na

novo pitanje. - Je li to neka ulica ili oblast?

- I jedno i drugo. Cijeli kraj se tako zove po cvjećaru

Kirschu, a liĉi na ogroman prirodni park. Nalazi se blizu

grada, a koĉijaš će vas odvesti ravno do Jurgenovih. Svi znaju

za njih. Koliko traţe za to imanje? - radoznalo će Frida, kojoj

je oĉigledno bilo veoma dosadno u Solingenu.

- Nisam rekao da dolazim zbog kupovine imanja! - ispravi

je on.

Frida se ugrize za kraj napućenih usnica. Da se nije malo

previše izbrbljala pred ovim ufinjenim strancem? Alfred ispi

svoju kriglu piva i usta od stola.

- Bit ću vam sada zahvalan ako mi pokaţete moju sobu.

b. d. benedikt

inkvizitor

Frida ga povede na kat i otvori mu vrata jedne male, ali

besprijekorno ĉiste gostinjske sobe. Stojeći na otvorenim

vratima, djevojka mu uputi jedan krajnje zavodniĉki pogled.

- Jeste li sigurni da vam veĉeras više neću biti potrebna?

- nestašno se poigravala svojom dugom pletenicom.

- Siguran sam, gospoĊice! - uputi joj Alfred umoran

smiješak. - Jedino bih vas zamolio da me ujutro probudite u

sedam sati.

- Prenijeću to mojoj mami, za sluĉaj da zaspim - obeća

Frida.

- Hvala na društvu i obavještenjima!

Alfred izvadi iz dţepa krupnu novĉanicu koju joj pikantno

ugura meĊu nabrekle dojke. Kada je zatvorio vrata, Frida

provjeri banknotu koju radosno poljubi i pohrani natrag u

svoj izazovni dekolte.

Oko deset sati, pred lokalnom trgovinom za snabdjevanje,

zaustavi se dvokolica s jednim konjem. Preplanuo muškarac

tridesetih godina side i veţe svog konja za jedan od drvenih

stupova dugaĉke terase po kojoj se već nalazila izloţena

roba. Ušao je unutra i najprije stao kod vrata razgledajući

unutrašnjost. Za trenutak mu se uĉinilo kao da se vratio

deset godina u prošlost. Još kao vrlo mlad dolazio je ovdje

s ocem kupovati tjedne potrebe za njihovu farmu. Uputi se

dugaĉkoj tezgi na kojoj je stariji trgovac baš pakirao robu

jednoj mladoj djevojci.

- Ĉime mogu usluţiti gospodina? - baci on ljubazan pogled

na pridošlog.

Ovaj ga je kratko promatrao, onda upita:

- Zar me više ne prepoznajete, gospodine Gutman?!

Trgovac se zaustavi u pakiranju i bolje zagleda u mladića.

- Horst Jiirgen?! - promuca on nesigurnim glasom, a onda

mu se lice raširi u prijateljski smiješak. - Naravno da vas

b. d. benedikt

inkvizitor

prepoznajem, gospodine Jiirgen! Gdje ste pobogu bili sve ove

godine, ĉovjeĉe?!

Ali više od trgovca, iznenadila se njegova ljupka

mušterija.

- Vi ste Horst Jiirgen?! - raširi Frida svoje plave oĉi. - Kod

nas je noćas odsjeo jedan gospodin koji vas traţi! Stigao je

noćnim vlakom za Italiju i prespavao u našoj gostionici!

Horstu se zaledi smiješak na glatko obrijanom licu. Osjeti

kako mu se cijelo tijelo hladi od iznenadne jeze. Je li moguće,

pitao se, da su ga već pronašli!

- Moţete li mi opisati tog gospodina? - obrati joj se Horst

glasom ĉiji ton je kontrolirao krajnjim naporom.

- Pa... vrlo je zgodan! - proprati Frida primjedbu odreĊenom

grimasom. - Neki jako ufinjeni gospodin. Sigurno je školovan

jer se tako izraţava i ponaša. Ja sam pomislila da je neki

advokat ili poslovan ĉovjek koji dolazi otkupiti vašu farmu,

ali on je rekao da nije ovdje zbog toga.

Horst je jedva stajao na klecavim nogama. Po njenom

opisu bilo je jasno da ĉovjek u pitanju nije ni jedan od onih

pruskih agenata. Oni su bili sirovi i ne jako atraktivnih crta.

Ali ako nije pruski agent, onda tko je?

- Ĉudno! - zamisli se Horst, onda odluĉi. - Gospodine

Gutman, ja ću kasnije navratiti po neke stvari, a sad bi bilo

najbolje da se odmah vratim kući. Moţda je taj gospodin već

stigao na imanje. Ne bih ga ţelio ostaviti da me ĉeka suviše

dugo!

- Otišao je koĉijom oko devet i trideset - odmah ga izvijesti

Frida.

Horst joj se zbunjeno zahvali glavom i poţuri van. Dok

je odvezivao konja, ruke su mu primjetno drhtale. Što je

mogao mirnije, odvezao se iz grada, a onda potjerao konja. U

galopu je stigao na svoje imanje i tamo se zagledao u gradsku

b. d. benedikt

inkvizitor

koĉiju koja je stajala pred ulazom u kuću. Prisustvo koĉije ga

malo umiri. Moţda se neopravdano uplašio. Banditi rijetko

unajmljuju gradske koĉije kad planiraju neko kriminalno

djelo.

Scena koju je zatekao u velikom predsoblju bila je još više

idiliĉna. Za stolom je sjedio neki vrlo uglaĊeni gospodin, a

njegova sestra Zelda ga je baš posluţivala ĉajem. Ugledavši

svog brata na vratima, uputi mu zabrinut smiješak.

- Ovaj gospodin te ĉeka - izvijesti ga.

- Alfred Knap! - ustane gost i uljudno mu se nakloni.

Horst priĊe stolu, ali ne uspije otvoriti ĉvrsto stisnuta usta.

Baci brz pogled na stepenište koje je vodilo na kat pitajući se

gdje li se nalazi Johana. Zelda koja nije imala pojma tko je

Johana, primijeti njegov pogled i nevino ga obavijesti:

- Emil i gospoĊica su otišli u šetnju.

Horst se spusti u stolicu nasuprot Alfredu koji takoĊer

sjedne.

- Ako ste moţda došli zbog imanja, mogu vam odmah

reći da nije na prodaju - otpoĉe on konverzaciju hladnim

tonom.

- Nisam ovdje zbog vašeg imanja - odgovori mu Alfred.

- Majka gospoĊice Heintz me šalje da je vratim kući!

Primijetivši iznenadno bljedilo na licu svog brata, Zelda se

zabrinu.

- Horst? Zar nešto nije u redu?

- Sve je u redu, gospoĊice - mirno je pogleda Alfred. - Vaš

gospodin brat je bio ĉlan jedne uspješne operacije, a ja sam

ovdje da mu se zahvalim.

Horst pomisli da će se srušiti sa stolice. Kako su ga ovako

brzo pronašli? Alfred se takoĊer uplaši da ovom ne pozli i

poţuri izvaditi svoju sluţbenu ispravu drţavnog inkvizitora.

Horst je nasumce pogleda i vrati mu je.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Kako ste nas pronašli? - bilo je prvo što je upitao.

- Preko kutije od bombona - odgovori Alfred lakonski. - A

dva dana nakon što ste se iskrali iz sela, vaša susjeda je primila

posljednje pismo vaše sestre Zelde koje mi je pokazala. S tog

pisma sam proĉitao vašu adresu.

Horst se tuţno nasmiješi.

- Horst, o ĉemu govori ovaj gospodin - upita Zelda na

rubu plaĉa.

- Smiri se, Zelda. Sve je u redu. Gospodin zna što govori.

- Vaš brat je nedavno spasio jednu mladu djevojku sigurne

smrti - objasni joj Alfred. - Ovdje sam da mu osobno zahvalim

u ime majke gospoĊice Heintz i da je sigurno vratim kući.

Utom se širom rastvoriše ulazna vrata i dvoje mladih veselo

uĊoše u predsoblje. Ugledavši nepoznatog gosta za stolom,

Emil i Johana stadoše u mjestu. Alfred ustane i pozdravi ih

kratkim naklonom. Ustane i Horst koji ga predstavi:

- Gospodin grof, Alfred von Knap. Vaša majka ga šalje po

vas!

Johana sva pretrnu od silnog straha. Ona odmah pomisli

da je u pitanju neki novi trik njenih neprijatelja. Kako bi je

umirio, Alfred po drugi put izvadi svoju sluţbenu ispravu koju

joj pruţi. Djevojka je dugo razgledala dokument potpisan od

sekretara dvora, pa primijeti s nepovjerenjem u glasu:

- Nisam do sada nikad za vas ĉula niti vas vidjela. I kakva

je to titula drţavnog inkvizitora? Sto vam to znaĉi?

- Sve će vam uskoro biti objašnjeno - odloţi Alfred

neugodnu duţnost.

- Imate li moţda pri sebi i neki dokument potpisan od

moje majke?

Alfred se sjeti svog ovlaštenja drţavnog inkvizitora,

potpisanog osobno od kraljice. Izvadi ga iz unutarnjeg

dţepa i pruţi joj. Johana odmah prepozna potpis svoje

majke s

b. d. benedikt

inkvizitor

karakteristiĉnim apostrofom pri kraju. Skrhana od prevelike

duševne napetosti djevojka sjedne na klupu uza zid. U rukama

koje su joj se tresle, drţala je Alfredove dokumenate. Ovaj joj

priĊe i uze od nje svoje papire. Sjeo je na klupu pored nje i

zagledao se u njene zabrinute oĉi.

- Više se nemate ĉega bojati - tiho joj se obraćao. - Banditi

koji su vas onako kukaviĉki napali, mrtvi su. A takoĊer i

izdajnik koji ih je unajmio. Vaša majka vas s nestrpljenjem

oĉekuje.

Johani su podrhtavale usne. Ona pogleda u Horsta koji je

stajao kod stola.

- Onda vjerojatno znate i tko me je spasio sigurne smrti,

zar ne?

- Sve nam je poznato. Gospodin će biti novĉano nagraĊen

za svoje viteštvo.

Ovo je bila više nego dobra vijest za obitelj na rubu

bankrota.

- Pretpostavljam da nemate sa sobom nikakve dokumente

- pogleda Alfred u Johanu koja odmahnu glavom. - To malo

komplicira stvari - zamisli se on. - Ne bih se ţelio obraćati za

pomoć našem konzulu u Beĉu. Vi razumijete zašto, zar ne?

Horst pogleda u svoju sestru.

- Gospodin i gospoĊica su iz Kelsteina - obavijesti je. -

Kako bi bilo da ti posudiš svoje dokumente gospoĊici?

Zelda odmah ode u susjednu sobu iz koje se vrati sa

svojim papirima koje Alfred brzo pregleda i zahvali joj sa

smiješkom.

- Vrijeme je da poĊemo! - ţurilo se Alfredu. - Sljedeći vlak

za Hagen prolazi kroz svega pola sata.

Johana bezvoljno ustane. Ona priĊe Horstu u kojeg se

dugo zagleda, a onda ga obgrli objema rukama oko struka.

- Nikad vas neću zaboraviti! - obeća mu plaĉnim glasom.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ni ja vas! - procijedi ovaj.

Horst je stajao ukoĉen, ne usuĊujući se da je dodirne.

Johana ga ostavi i priĊe najprije Zeldi koju poljubi u lice,

a onda zagrli Emila. Na izlaznim vratima se još jednom

okrenula i znaĉajno im poruĉila:

- Do viĊenja!

Ukućani izaĊoše da ih isprate. Dugo su stajali ispred kuće

gledajući za crnom koĉijom, onda Zelda priĊe bratu i uhvati

ga za ruku.

- Tko je ta draga djevojka, Horst?

- To je buduća kraljica Kelsteina - odgovori ovaj odsutno.

Zelda mu ispusti ruku kao da se opekla.

- Horst! O ĉemu to govoriš?! Ne plaši me!

- Istina je. Sve ću vam objasniti, ali vas moram odmah

upozoriti da je to vrhunska drţavna tajna!

Kada se koĉija izgubila iz vida, Horst ih oboje obgrli oko

ramena i uvede u kuću da im ispriĉa što mu se dogodilo u

posljednjih deset dana.

Johana se u koĉiji prepustila svojim osjećajima i rasplakala.

Alfred je zapanjen promatrao djevojku pred sobom. Bila je

kopija svoje sestre Gertrude, ali nešto drukĉijeg glasa.

- Visoĉanstvo, - umiri je svojim odmjerenim glasom.

- Više se nemate ĉega bojati. Molim vas smirite se, jer mi

je vaša prisebnost sada više nego potrebna. U zemlji i vašoj

obitelji došlo je do drastiĉnih promjena. Sve ću vam u vlaku

objasniti.

Cijelim putem do stanice i ulaska u vagon prvog razreda

više nisu progovorili.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 16.

Kraljica Frederika nervozno usta iz fotelje i uputi se

prema velikom rokoko ogledalu da još jednom provjeri svoju

krinolinu od zelenog brokata i smaragdnu ogrlicu oko vrata.

Spremala se primiti bavarskog konzula Albrechta von Brahta

koji je iznenada zatraţio audijenciju. Dok je stavljala prsten

od istog dragog kamena, razmišljala je o razlogu konzulove

posjete. Ujedno je bila sigurna, vjerojatno se radilo o nekom

novom politiĉkom problemu s Prusima. Bavarija i Kelstein

bile su dvije posljednje "pobunjeniĉke" kraljevine budućeg

Bismarckovog veliko-njemaĉkog carstva.

- Gospodin grof, Albrecht von Braht, ĉeka u salonu,

Madam! - obavijesti je s vrata Louisa Kern, sada njena nova

prva pratilja.

- Dajte mi par sekundi! - zamoli Frederika i zakopĉa rinĉice

od smaragda.

Kada se uvjerila da izgleda "kraljevski", izašla je iz sobe i

ušla u raskošni salon za primanje. Još s vrata je razvukla svoje

lijepe usne u konvencionalni smiješak i prišla starom grofu

koji joj se duboko pokloni. Srdaĉno mu pruţi ruku koju on

poljubi.

- Izvolite, sjednite! - ponudi ga Frederika pa pogleda u

Lujzu koja je stajala kod vrata. - Hvala vam gospoĊice, sama

ću posluţiti gospodina grofa ĉajem.

Bio je to znak za Lujzu da je slobodna, a konzulu je ovom

intimnom gestom gostoljublja ţeljela staviti do znanja koliko

ga cijeni, odnosno njegovu drţavu.

- Kakvo vas dobro donosi, grofe? - upita ga dok je sipala

ĉaj u šalice.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ustvari, šalje me moja vlada - reĉe konzul.

- Novi problemi s Prusima? - nagaĊala je kraljica miješajući

šećer.

- Ne ovaj put, - iznenadi je odgovor. - Bavarski parlament

me šalje da Vašem kraljevskom veliĉanstvu i vašoj kćeri,

princezi Johani, uruĉim poziv da doĊete u sluţbenu posjetu

našoj zemlji.

Kraljica za trenutak prestane miješati ĉaj. Ovo je bilo

iznenaĊenje. Do sada nije nikad primila sluţbeni poziv da

posjeti Bavariju. Bila je u Virtenbergu, Saksoniji i Austriji,

ali ne i u toj susjednoj kraljevini. Brzo se pribere i prinese mu

pozlaćen pladanj s ĉajem. Sjela je u fotelju nasuprot njemu

i paţljivo poravnala svoju raskošnu haljinu kako bi se malo

pribrala.

- To je vrlo lijepo od vaše vlade - reĉe ona tiho. - A da li u

toj odluci ima neku rijeĉ i vaš mladi kralj Ludvig?

- Njegovo veliĉanstvo je o svemu obaviješteno i s

nestrpljenjem vas oĉekuje - odgovori konzul uopćeno. - Vaša

posjeta trajat će deset dana i već se razraĊuje plan vašeg

boravka.

Frederika je brzo razmišljala. Kralj Ludvig II. koji je došao

na prijestolje prije dvije godine, bio je star toĉno 21 godinu

kao i njena Johana. Ne planira li bavarska vlada ono o ĉemu

ona baš razmišlja?

- Gospodine grofe, iza svake drţavne posjete kriju se

uvijek neki diplomatski, ekonomski ili "rodbinski" razlozi. Da

vam nije sluĉajno poznat jedan od tih razloga moje buduće

posjete?

Stari konzul se nasmiješi njenoj primjedbi. Ĉinilo se da

mu je malo neugodno.

- Pa, kad spomenuste rodbinske razloge, nekim ljudima

iz moje vlade veoma bi odgovaralo da postanemo "roĊaci"!

Ako znate na što mislim.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Mislite na brak izmeĊu moje kćeri Johane i vašeg mladog

kralja? - traţila je Frederika precizniji odgovor.

- Ta veza nam ne bi škodila, zar ne? - prijeĊe konzul s

uloge provodadţije na ulogu diplomata. - Poslije onog

incidenta s princezom Johanom u Austriji, koji se hvala

Bogu sretno završio, neki ĉlanovi mog parlamenta postali

su vrlo zabrinuti. Oni misle da bi se naše dvije kraljevine

lakše oduprle pruskim ambicijama ukoliko bismo obezbijedili

potomstvo našim drţavama. Bavarska bi na taj naĉin dobila

divnu mladu kraljicu visokog roda, a Kelstein ĉvrstog i

bogatog saveznika.

- A tko bi vladao Kelsteinom nakon moje smrti? -

interesirala se Frederika. - Vi dobro znate da je Johana moja

jedina nasljednica.

Po njegovoj dugoj šutnji, ona osjeti da mu je postavila vrlo

neugodno pitanje.

- U tom sluĉaju vaše prijestolje bi nasljedili kralj i kraljica

Bavarije. Neki naši politiĉari smatraju da bi se eventualnom

ţenidbom naše dvije zemlje trebale ujediniti u jednu veću,

još moćniju Bavariju, koja bi bila prevelik zalogaj za lakome

pruske ĉeljusti! Bavarija je već sada drugo po veliĉini

njemaĉko kraljevstvo, a ujedinjeni bismo bili veći ĉak i od

Austrije!

- Razumijem, - reĉe Frederika tiho.

Bilo joj je jasno da su njeni juţni susjedi o svemu dobro

razmislili. Nakon poduţe stanke konzul je upita:

- Što da javim mojoj vladi, Vaše veliĉanstvo?

- Javite im da prihvaćam vaš ljubazan poziv i bit ću

spremna s mojom kćerkom kojeg god datuma oni odrede.

- Sef našeg protokola je pitao odgovara li vam kraj ovog

mjeseca?

- Ali to je za svega tjedan dana! - iznenadi se ona.

b. d. benedikt

inkvizitor

- U pitanju je jedan spektakularan dogaĊaj koji naš kralj

priprema u vašu ĉast. Molim vas nemojte me pitati o ĉemu se

radi, jer vas Njegovo veliĉanstvo ţeli iznenaditi. Cijelo vrijeme

boravka bit ćete gosti mog kralja u njegovom obiteljskom

dvorcu Hollanschand. Ukoliko pristanete, reĉeno mi je da

vas obavijestim da će po vas doći privatan vlak Njegovog

veliĉanstva.

- U redu onda, - sloţi se kraljica. - Idite do kancelarije mog

sekretara, grofa Leopolda i s njim se dogovorite o protokolu

posjete.

Bavarski konzul ustane i nakloni joj se.

- Ja vam se najljepše zahvaljujem u moje ime i ime moje

vlade!

On tu neodluĉno zastade, pa upita:

- Da li da pripremimo zajedniĉku izjavu za tisak, ili Vaše

veliĉanstvo ţeli da se ta posjeta obavi u diskreciji?

- Slobodno objavite, - odobri mu ona bez mnogo

dvoumljenja. - Mi se ne pripremamo ni na kakve tajne

pregovore, zar ne? Radi se o prijateljskoj posjeti i susretu

vladara dviju susjednih zemalja.

Vidno zadovoljan obavljenim poslom, konzul joj se još

jednom nakloni, a Frederika ga isprati do samih vrata.

Ona se vrati u svoju fotelju i zagleda u dvije neispijene

šalice ĉaja koji se hladio. Podigla je svoju i zamišljena poĉela

piti. Tako dakle, analizirala je u sebi proteklu posjetu, Bavarci

se oĉigledno boje ugriza one iste kobre koja je nedavno

pokušala ugristi nju. S uţivanjem je zamišljala što će Prusi

reći kad sutra ujutro proĉitaju novine.

Frederika odjednom spusti šalicu s ĉajem i ustane. Pozvala

je Lujzu da joj se pomogne presvući u putnu haljinu i naredila

paţu da joj se odmah pripremi zatvorena dvorska koĉija s

gardijskom pratnjom na konjima.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Moţe li se znati gdje se Madam sprema ići? - raspitivala se

Louisa dok joj je pomagala pri presvlaĉenju u putnu haljinu.

- Skoknut ću do imanja grofa Alfreda Knapa u

Wineberg.

- Sada? U pet popodne?

- Moram se hitno vidjeti s grofom. Radi se o vrlo vaţnoj

stvari. Osim toga, priroda je najljepša u sjenkama zalazećeg

sunca.

- Da li da se spremim da vam radim društvo?

- Nema potrebe. Otići ću sama.

Louisa je ne upita za razlog, ali vješto kraljiĉino oko

primijeti u ogledalu jasan smiješak na krajevima usana njene

prve dvorske dame.

- Ne, nije to što mislite! - osmijehnu se Frederika

prijekorno. - Idem grofu javiti zašto me je posjetio bavarski

konzul i pitati ga za savjet.

Louisa se presta dalje zanimati.

* * *

Sunce se već nisko spustilo zapadu kada se kraljiĉina

koĉija sa zapregom od ĉetiri umorna konja zaustavila u

dvorištu dvorca Wineberg. Na samom ulaznom stepeništu,

sjedili su Feliks i Viki i ĉistili orahe. Ugledavši sjajnu koĉiju

s kraljevskim grbom na vratima i grenadirima na konjima,

djeca zbunjeno poustajaše.

- Kraljica! - odmah se sjeti Feliks i šapatom upozori svoju

uplašenu sestru.

Jedan od grenadira otvori vrata i pomogne Frederiki sići.

Kraljica je imala na sebi neupadljivu tamno-plavu haljinu i

elegantan crni ţaket i šešir. Ona se nasmiješi djeci koja su

stajala kao paralizirana. Sjetila se tko bi oni mogli biti, jer joj

je Alfred ispriĉao o svom ĉudnom susretu na ulici.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Dobro veĉe! - priĊe im.

- Dobro veĉe - jedva izusti Feliks.

- Ja sam Frederika - pruţi mu kraljica ruku u mreţastoj

rukavici koju djeĉak mlitavo prihvati. - A kako se ti zoveš?

- Ja... ja se zovem Feliks Kelemen.

- A ti srce? - naţe se kraljica prema ukoĉenoj Viki.

- Moja sestra se zove Viktorija - morao je Feliks objasniti

umjesto zanijemjele djevojĉice.

Utom se zaĉuše neĉiji koraci i na ulaznim vratima se

zajedno pojaviše uzbuĊeni Mertzner i Gertruda. Upravitelj

siĊe do Frederike i duboko joj se nakloni.

- Vaše veliĉanstvo! Kakva velika ĉast!

Frederika mu uzvrati ljubaznim smiješkom.

- Ustvari sam navratila vidjeti grofa Knapa, - vješto je

lagala. - Hitno mi je potreban njegov savjet.

- Ali... - zamuca Mertzner, - zar Vaše veliĉanstvo nije

obaviješteno da se grof nalazi na sluţbenom putu u Austriji?

- Mislila sam da se vratio! - napravi Frederika razoĉaran

izraz na besprijekorno našminkanom licu.

Gertruda koja ju je vidno zabrinuta promatrala, osjeti

potrebu da siĊe i poklekne pred kraljicom.

- Da li Vaše veliĉanstvo ţeli ući? - ponudi joj rukom.

- Hvala Trudi, radije bih malo prošetala ovom divnom

prirodom - osvrne se Frederika po okolini dvorca. - Zašto

mi vi ne pravite društvo? A moţda se i gospodin grof vrati u

meĊuvremenu.

Gertruda uhvati kraljicu ispod ponuĊene ruke i njih dvije

krenuše prema obliţnjem voćnjaku. Mertzner i djeca su stajali

i gledali za njima. Upravitelju imanja ne promakne oĉigledna

intimnost izmeĊu kraljice i mlade djevojke. Znaĉi, razmišljao

je, on i Gilda su u pravu kad nagaĊaju da je Gertruda buduća

gazdarica Wineberga.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Što se dogaĊa?! - pojavi se na stepeništu Gilda, brišući

ruke u kecelju.

Zagleda se u koĉiju s grbom i pratnjom.

- Njeno veliĉanstvo nam je došlo u iznenadnu posjetu -

obavijesti je Mertzner.

- Gospode! - ispusti Gilda prigušen uzvik, kao da je ĉula

uţasnu vijest.

U meĊuvremenu, Frederika i Gertruda odmakoše dovoljno

daleko i duboko u obliţnji voćnjak. Dvojica gardista su ih

pratila na pristojnom rastojanju.

- Što se dogodilo, mama?! - ne izdrţa Gertruda više. - Da

li je gospodin Alfred pronašao Johanu?!

- Nije se još javio - reĉe kraljica briţnim glasom. - Molim

se dragom Bogu da je pronaĊe i dovede ţivu i zdravu. Sve

teţe mi je glumiti sretnu majku pred dvorjanima, a onda kad

uĊem u svoje sobe, padam u depresiju i plaĉ.

Ona se okrene da provjeri gdje su ona dvojica gardista pa

nastavi u povjerenju:

- Došla sam ti ustvari reći da me je danas posjetio

bavarski konzul. Kralj Ludvig i njegova vlada pozivaju nas u

desetodnevnu sluţbenu posjetu!

Gertruda se zaustavi i odvoji od majke.

- Njihov konzul kaţe da nam pripremaju nekakav

"spektakularan" program i šalju po nas osobni kraljev vlak!

Zahtijevaju da doĊem sa svojom kćerkom, princezom

Johanom! - podvuĉe ona. - Što drugo bi to moglo znaĉiti

osim da te planiraju upoznati s mladim kraljem, koji je,

uzgred budi reĉeno, toĉno tvojih godina!

- Ja... ne razumijem - pravila se Gertruda nevjesta.

- Kako ne razumiješ? Ukoliko se dopadneš kralju, postat

ćeš kraljica Bavarije, a poslije moje smrti i Kelsteina, koji će

se tada ujediniti s Bavarijom u jedno veće kraljevstvo! Koliko

sam razumjela iz jasnih nagovještaja bavarskog konzula.

b. d. benedikt

inkvizitor

Gertruda je gledala svoju majku na rubu panike.

- Što je, srce? Zašto me tako gledaš? Svaka druga djevojka

bi pala u nesvijest od radosti, a ti piljiš u mene kao da sam ti

donijela najgrozniju vijest!

Kraljica se odjednom sjeti razloga i smraĉi.

- Molim te, nemoj mi reći da si zaljubljena!

Devojka potišteno saţe glavu, kako njena majka ne bi

primijetila njene suze.

- Oh, Boţe! - pogleda Frederika u nebo. - Još mi samo to treba!

- Oprosti mi, majko, - molila je Gertruda plaĉnim glasom.

- Ali ja više ne mogu zamisliti ţivot bez tog ĉovjeka. On me

je spasio grozne sudbine i vratio me ne samo meĊu ljude,

nego ĉak u kraljevsku obitelj. Zahvaljujući njemu danas

stojim ovdje s tobom. Zato smatram da samo njemu i nikom

drugom dugujem svoj budući ţivot.

- Govoriš o grofu Alfredu?! - provjeri kraljica tiho.

Gertriida potvrdi glavom. Frederika nije znala kud bi s

nervoznim rukama. Dvoumila se da li da joj kaţe o njenom

prvom razgovoru s Alfredom u kojem joj je povjerio da se

nikad ne bi mogao oţeniti s djevojkom koja osjeća prema

njemu zahvalnost. Na kraju je odluĉila da joj ne uništi ovu

prvu mladenaĉku ljubav. Nije znala kako objasniti svojoj

kćeri da ona nema pravo na odluĉivanje o svojoj budućnosti,

da je ona ustvari svojina krune, kao što je sada Frederika

i njena majka bila prije nje i njeni preci unazad tri stotine

godina.

- Kako ne razumiješ? - uzdahnu Frederika. - Kraljevi i

kraljice su svojina njihovih drţava. Mi pripadamo svom

narodu. Preko naših braĉnih veza, stvaraju se imperije, novi

savezi, ujedinjuju drţave. Gertrudo, ukoliko nešto brzo ne

uĉinimo, Pruska ratna mašina će nas zdrobiti! Zauvijek

b. d. benedikt

inkvizitor

uništiti! Kelstein će prestati postojati! Ali ako se ti udaš za

Ludviga, Prusi bi dva puta razmislili prije nego nas napadnu.

Iz istih politiĉkih razloga udali su mene za tvog oca. Rijetki

su vladari koji se ţene ili udaju iz ljubavi. Johana bi to dobro

razumjela - završi kraljica prijekorno.

- Johana je bila odgajana u tom duhu, - podsjeti je

Gertruda, - a ja majko ne mogu ni zamisliti ţivot bez ljubavi!

Mislim da bih umrla prije tog vjenĉanja!

- Priviknut ćeš se, srce - blago joj kraljica podiţe bradu

kako bi joj vidjela oĉi.

- Nikad! - osjećala se odluĉnost u djevojĉinom glasu. -

Nikad ne bih prestala voljeti Alfreda i nikad ne bih mogla

zaboraviti što je za mene uĉinio!

- To mu je duţnost. On je drţavni inkvizitor!

- Kada je mene spašavao, bio je nitko i ništa! - podsjeti je

Gertruda.

Frederika odluĉi za sada odustati od daljeg ubjedivanja.

Uvijek je postojala mogućnost da se Gertruda ne dopadne

Ludvigu.

- U redu, - milovala je Frederika djevojĉino vlaţno lice. -

Smiri se sad. Neću te prisiljavati kao što je moja majka nekad

mene. Ako ti sama ne moţeš shvatiti svoju ulogu u ţivotu

svog naroda, ja ti ne mogu pomoći. Ali prije nego se odrekneš

bavarskog prijestolja, molim te provjeri da li i Alfred ţeli tebe

koliko ti ţeliš njega!

Frederika se okrene u namjeri da se vrati.

- Mama, ne ljuti se na mene! - molila je Gertruda. -

Naravno da ću poći s tobom u Bavarsku. Ja ne ţelim kvariti

tvoje politiĉke planove. Samo te molim da mi daš malo

vremena da se prilagodim toj novoj ulozi o kojoj govoriš.

Frederika se vrati do nje i opet je poduhvati ispod ruke.

Tako su šetale i priĉale još cijeli sat, a kada se sunce poĉelo

b. d. benedikt

inkvizitor

skrivati iza obliţnjih brda, kraljica se odluĉi vratiti na dvor.

Tog istog trenutka, vlak iz Austrije lagano je ulazio u

glavnu stanicu Hagena. Dok su silazili i koraĉali peronom

prema izlazu stanice, Johana je drţala jednu maramu preko

usta, kao da je boli zub. Bila je odjevena u istu onu graĊansku

haljinu koju joj je kupio Horst. Alfred unajmi jednu od

zatvorenih koĉija i naredi koĉijašu da ih odveze do dvora.

Pokucao je na sporedna vrata koja mu otvori jedan gardist.

Frederika je naredila da se sve vanjske straţe povuku unutar

dvora. Prepoznavši Johanu, momak se ukoĉi u stavu mirno.

Alfred odvede Johanu na kat u kraljiĉine odaje. Ugledavši

ih u salonu za primanje, dvije dvorske dame ustadoše i

nakloniše im se.

- Da li je moja majka u svojim odajama - upita ih Johana.

- Nije Visoĉanstvo - odgovori joj Louisa. - Otišla je prije

nekoliko sati koĉijom na grofovo imanje. Rekla je da vas

mora hitno vidjeti - pogleda ona u Alfreda. - Nešto u vezi

bavarskog konzula koji je jutros bio ovdje u audijenciji.

- Kako bi bilo da vas sada predam na brigu ovim damama?

- predloţi Alfred Johani. - Mora da ste veoma umorni nakon

ovog dugog puta.

- Hvala gospodine grofe - nasmiješi se Johana umorno i

odmah pode vratima kraljiĉinog apartmana.

- Moţe li se znati gde je Vaše visoĉanstvo bilo ova ĉetiri

dana? - raspitivala se znatiţeljna Louisa.

- Gospodin grof me pratio u Austriju do internata Svete

Helene gdje sam primila diplomu završenog koledţa! - pohvali

im se ona kako ju je Alfred savjetovao.

Oko devet sati, Frederika i njena pratnja vratiše se na dvor.

Samo što je sišla, u dvorištu se pojavi Alfred koji joj poĊe u

susret. Ugledavši ga, Frederiki se odsjekoše noge. Primijetivši

njeno bljedilo, on joj se nasmiješi. b. d. benedikt

inkvizitor

- Princeza se odmara u vašoj sobi! - obavijesti je tiho.

- Boţe dragi, hvala ti! - stavi kraljica obje ruke preko

uzbuĊenih grudi koje stisnu, kao da se plašila da joj srce ne

iskoĉi od sreće. - Da li je moguće da ste je uspjeli pronaći?!

- Zahvaljujući Boţjoj pomoći i velikoj hrabrosti i

poţrtvovanju jednog austrijskog graĊanina koji je spasio

princezu sigurne smrti.

Frederika se konaĉno pomakne i priĊe mu na dva

koraka.

- Poruĉite mu da ću ga bogato nagraditi i proizvesti u

barona, a vas ću grofe za ovo prvom prilikom unaprijediti u

markiza!

- Madam, - skromno se nasmiješi Alfred, - dozvolite mi

molim vas da vam najprije otplatim ovu nezasluţenu titulu

grofa!

Kraljica mu ponudi ruku, a on je povede prema ulazu. U

salonu za primanje ĉekale su ih obje dvorske dame koje se

nakloniše kraljici.

- Da li se Madam ţeli najprije presvući? - upita Louisa.

- Kasnije, Louisa. Moram najprije razgovarati s grofom.

Dvije dame izmijeniše brze poglede. Bilo je oĉigledno da se

nešto dešava što njima još nije bilo dopušteno znati. Kraljica

je najprije otišla potraţiti grofa na njegovom imanju, a sada

se ţuri primiti ga u svojim odajama.

- Sjednite, grofe! - ponudi Frederika Alfreda. - Moram

najprije vidjeti moje nesretno dijete! - uputi se ona u susjednu

spavaću sobu.

Dok ju je ĉekao, Alfred je slušao kroz poluotvorena vrata

njihov prigušeni plaĉ i razgovor. Mogao je zamisli kako se

osjećaju. Johana je tijekom puta bila o svemu detaljno

obaviještena. Novost da ima sestru blizanku zaista ju je

šokirala. Alfred joj ništa nije prešutio. St rpljivo je ĉekao

b. d. benedikt

inkvizitor

gotovo deset minuta, onda se na sobnim vratima konaĉno

pojavi kraljica, maramicom brišući suze. Sjela je nasuprot

njemu i zamolila ga plaĉnim glasom:

- Molim vas grofe ispriĉajte mi kako ste pronašli moje

jadno dijete?

Frederika ga je paţljivo slušala i promatrala. Posta joj

jasnije zašto se je Gertruda zaljubila u ovog pametnog i

zgodnog mladića. Zaljubila bi se i ona da je malo mlaĊa i da

nije kraljica.

Kada je Alfred završio svoje izlaganje, kraljica duboko

uzdahnu s olakšanjem.

- A sad slušajte ovo! - upozori ga vaţnim tonom. - Upravo

sam se vratila s vašeg imanja. Danas me je posjetio bavarski

konzul i pozvao me u desetodnevnu drţavnu posjetu!

Naglasio je da doĊem sa svojom kćerkom, pa sam otišla o

svemu obavijestiti Gertrudu. Konzul mi je diskretno priznao

da se oni nadaju da će se moţda kralj Ludvig zagrijati za

princezu i poţeljeti da je oţeni! Oboje su istih godina!

Frederika je paţljivo promatrala reakciju na Alfredovom

licu, ali ovaj se niĉim ne izda. Sjedio je ukoĉen i pristojno je

slušao, svjestan svog nezavidnog poloţaja.

- Što se mene osobno tiĉe, - nastavi Frederika, - ja ne

vidim bolju kombinaciju. Mi smo mala zemlja, a svojom

udajom za Ludviga, Johana bi postala kraljica obaju drţava.

Ne zaboravite da je Bavarija druga po veliĉini njemaĉka

drţava! Konzul mi je ĉak spomenuo mogućnost kasnijeg

ujedinjenja u jedno još veće kraljevstvo!

Alfred je šutio.

- Sto vi grofe kaţete? Vi ste moj najbliţi savjetnik.

- Slaţem se s vama, Madam, da bi to bilo idealno rješenje

naših obostranih problema s Prusima. Oni se još uvijek

tresu od mogućnosti da se pripojimo Austrijskom carstvu.

b. d. benedikt

inkvizitor

Princezina udaja za Ludviga od Bavarije bila bi veliki udarac

Bismarckovim planovima ujedinjenja.

Na ţalost, - napravi kraljica tuţno lice, - moja nasljednica

ne dijeli moj entuzijazam za ovu posjetu!

- Oprostite, ne razumijem! - iskreno će Alfred.

- Pitala me je kako će ţivjeti s ĉovjekom kojeg ne voli!

- Recite joj da će ga zavoljeti vremenom, kada ga bolje

upozna.

- Toĉno to je meni govorila pokojna kraljica majka kada

me nagovarala da se udam za princa Alberta! - pojavi se na

njenim usnama sjetan osmijeh.

Alfred je dobro znao o ĉemu ona govori. Za sada je uspio

prikriti svoju tajnu. Frederika nije mogla ni naslutiti bol

koji je osjećao u grudima. A ova je odluĉila ĉekati razvoj

dogaĊaja. Nadala se da će se Gertruda vremenom ohladiti od

prvog vala ljubavnih osjećaja prema svom spasiocu i "princu

iz bajke".

- Da li je već odreĊen datum vašeg polaska? - interesirao

se Alfred.

- Konzul predlaţe da krenemo za tjedan dana. Sutra ujutro

posjetite grofa Leopolda i s njim se dogovorite o protokolu

buduće posjete i izjavi za tisak. Kao datum našeg polaska

naznaĉite ĉetvrtak, tridesetog srpnja. Ţao mi je što i vi ne

moţete poći s nama, ali imam samo vas da se pobrinete o

Johani i saĉuvate tajnu o dvije princeze.

- Putujte bez brige, Madam. Ja ću princezu tajno odvesti

na moje imanje i tamo je privremeno sakriti u pripremljen

tajni stan u potkrovlju bivše stare vinare.

- Hvala vam, grofe.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 17.

Na telegrafsku vijest da će kraljica Frederika s kćeri otići

u sluţbenu posjetu Bavariji, Otto von Bismarck je odmah

poslao u Kelstein dvojicu svojih najboljih obavještajnih

oficira. Samo im je naredio da sprijeĉe posjetu "pod svaku

cijenu", ali im nije dao preciznije instrukcije osim da ne

diraju kraljicu. Prusima Frederika nije nikad ni predstavljala

problem. Njih je brinula njena nasljednica i produţetak

monarhije koji su pod svaku cijenu namjeravali sprijeĉiti.

Ova dvojica stigoše u Hagen u utorak popodne i odmah se

uputiše u pruski konzulat. Konzul Manfred von Gnom ih je

oĉekivao. Bio je telegrafski obaviješten o njihovom dolasku.

Šetajući svojom kancelarijom nervozno je kršio prste na

rukama. Nalazio se u vrlo nezavidnom poloţaju. Kraljica ga

je prije tjedan dana pozvala i izrazila mu svoje nezadovoljstvo

miješanjem Prusa u unutarnju politiku njene male zemlje i

ugroţavanjem njene obitelji. Na kraju ih je uporedila s

banditima koji ni od ĉega ne preţu.

Iz neugodnih misli prenu ga kucanje na vratima.

- Dva gospodina ţele vas vidjeti! - najavi tajnik

posjetioce.

U sobu uĊoše dvojica pruskih agenata za kojima tajnik zatvori vrata.

- Otto Macher! - predstavi se prvi i kratko se nakloni konzulu. -

- Max Schneider! - lupi drugi vojniĉki petama.

- Sjednite gospodo - ponudi im Manfred.

Agenti sjedoše u dvije stolice pored stola, a konzul se vrati

za svoj radni stol. Tako ih je malo promatrao, onda skupi

hrabrost upitati:

b. d. benedikt

inkvizitor

- Donosite li sa sobom neke specijalne instrukcije?

- Samo usmene - odgovori Macher. - Grof Stainberg nas je prekjuĉer primio i zamolio da hitno doĊemo ovamo. Naredio nam je da pod svaku cijenu sprijeĉimo kraljicu da otputuje s kćerkom u Bavariju! Rekao je da vi dobro znate do kakvih posljedica bi ta posjeta mogla dovesti!

- Na što je toĉno mislio? - pravio se Manfred da ga ne razumije.

- Govorio je o eventualnom braku izmeĊu princeze Johane i kralja Ludviga. Nama je ostavio da s vama odluĉimo o toj akciji spreĉavanja. Samo je podvukao da ne diramo kraljicu, nego da nekako uklonimo sa scene njenu kćer. Ili privremeno, a ako treba i za stalno! - podvuĉe on ledenim tonom plaćenog ubojice.

- Pa to smo baš nedavno pokušali, zar ne? - kiselo ga podsjeti Manfred. - Još me boli glava od kraljiĉinih prituţbi. Pozvala me u audijenciju i upozorila me na politiĉke posljedice. Uĉinila je to u prisustvu drţavnog inkvizitora koji me je zatim otpratio u mrtvaĉnicu gradske policije i tamo me suoĉio s ruţnim posljedicama našeg propalog pokušaja. Uruĉio mi je tijela dvojice naših špijuna i zamolio me da pripazim na djelatnost naših graĊana u njihovoj zemlji. Kakva sramota!

- O svemu smo obaviješteni - javi se onaj drugi, po imenu Schneider. - U pitanju su bila dvojica amatera. Ovaj put neće biti sliĉnih propusta!

Ovim mu je ujedno rekao da sada radi s profesionalcima.

- Nadam se gospodo da znate o ĉemu govorite. Moram vas

jedino upozoriti na tog inkvizitora, grofa Alfreda Knapa. Nije

mi poznato gdje je stekao svoje istraţne i policijske vještine,

ali obavlja ih besprijekorno. Otkrit će vas ako poĉinite i

najmanju grešku.

- Ĉitali smo o njemu u novinama - reĉe Schneider. - Ne

brinite, sve ćemo paţljivo i u detalje isplanirati. Grof Stainberg

b. d. benedikt

inkvizitor

nam je pribavio sva izdanja Kelsteinskih novina, kako bismo

se što bolje upoznali s propustima naših ljudi.

- Sto oĉekujete od mene? - prijeĊe Manfred na stvar. -

Kako vam mogu pomoći, a da se opet ne naĊem do grla u

diplomatskim govnima?

- Nemamo mnogo vremena - javi se Otto Macher. - Za

poĉetak nam dajte listu vaših ovdašnjih špijuna i simpatizera

ujedinjenja. Treba nam netko poput te baronese koja se

ubila.

- Na ţalost, s baronese smo spali na jednog od dvorskih

koĉijaša! - obavijesti ih Manfred sarkastiĉno. - Na dvoru više

nemamo ni jednu drugu vezu.

- Kako mislite da nam taj koĉijaš moţe koristiti?

- Moţe nam jedino reći o kretanju kraljice ili princeze.

- Da li je pouzdan? - interesiralo je Machera.

- Vjerojatno, jer mu je potreban novac. Gospodin je samac

u srednjim godinama i voli voditi ljubav s "vrlo mladim"

djevojkama! - podvuĉe Manfred znaĉajno. - A za takav hobi

potreban je mnogo veći novac od plaće dvorskog koĉijaša!

Baš juĉer je bio ovdje i ispriĉao mi vaţan detalj. Prije tri dana

je iznenada vozio kraljicu na imanje grofa von Knapa i tamo

prepoznao princezu Johanu. Kaţe da je bila obuĉena u obiĉnu

graĊansku haljinu. Kraljica ju je odmah po dolasku izdvojila i

otišla s njom u šetnju.

- Sto to po vašem mišljenju znaĉi - upita Macher.

- To znaĉi da je kraljica sklonila svoju kćer na to grofovsko

imanje, a mogao bih se zakleti da je tamo stalno drţe na oku

i agenti tajne sluţbe!

- Kako da provjerimo da li se princeza zaista tamo nalazi

- upita Schneider.

- Koĉijaš tvrdi da je prepoznao princezu po madeţu na

lijevom obrazu!

b. d. benedikt

inkvizitor

Konzul otvori ladicu svog stola iz koje izvuĉe jednu

kuvertu koju im pruţi.

- Unutra se nalazi vrlo uspjela fotografija princeze, koju

mi je pribavio jedan novinski fotograf. Rekao sam mu da

mi je potrebna za pruske novine. Snimljena je nedavno na

konferenciji za tisak. Vama će koristiti za raspoznavanje, jer

novinske gravure nisu uvijek pouzdane.

Macher izvuĉe fotografiju iz kuverte u koju se kratko

zagleda, pa je doda svom drugu.

- Kad moţemo popriĉati s koĉijašem - upita.

- Doći će ponovo veĉeras, jer nisam imao kod sebe svu

gotovinu.

Schneider je gledao fotografiju mlade djevojke pored koje

je stajao Alfred i nešto govorio okupljenima.

- Interesantan tip, ali mislim da nam nije dorastao -

zakljuĉi on samouvjereno.

- Sto planirate, gospodo? - ţurilo se konzulu ĉuti.

- To zavisi od vaših ostalih veza - odgovori mu Macher.

- Samo taj koĉijaš nam neće biti od velike pomoći. Koga

još pouzdanog znate? Mislim na ĉlanove kraljiĉine pratnje,

ĉlanove dvorske garde, ili nekog od lokalne policije.

Konzul odluĉno odmahnu glavom.

- Kao što rekoh, sve naše veze na dvoru umrle su zajedno s

baronesom von Bloch! A taj novi inkvizitor je vrlo metodiĉan

i ustrajan u svom radu. Odmah je uhapsio firmopisca koji

je Blumbergu iscrtao one laţne grbove i drţao ga u zatvoru

tjedan dana. Ĉak i oni ljudi koji bi nam sada bili od neke

koristi, previše su uplašeni od mogućih posljedica.

- Na koje to ljude mislite? - insistirao je Macher.

- Ah, - odmahnu Manfred rukom, - govorim o par

poslovnih ljudi od kojih ne vidim nikakve koristi.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Imate li nekog tko radi na ţeljeznici?

- Znam na što ciljate, ali se bojim da to ne dolazi u obzir

- odbi konzul tu mogućnost. - Bavarci šalju po kraljicu i

princezu specijalan dvorski vlak kralja Ludviga. Već sam

dobio program protokola njihovog odlaska. Svi vaţniji graĊani

i diplomatski kor pozivaju se da doĊu na peron ţeljezniĉke

stanice toĉno u ponoć. Vlak,će poslije ceremonije ispraćaja

krenuti za Bavarsku u jedan sat ujutro. Na taj naĉin gosti će

stići u Bad Tolz oko osam ujutro. Odande će koĉijama biti

prebaĉene do Ludvigovog dvorca.

- Ukoliko ikad tamo stignu! - zloslutno će Schneider.

Manfred von Gnom proguta pljuvaĉku.

- Koga još znate? - nastavi se Macher interesirati.

- Koga znam? - upita se Manfred. - Znam direktora

jedne banke, gazdu lokalne pilane, vlasnika tvornice leda...

nekoliko njih - završi on razoĉaranim glasom.

Dvojica agenata su ga dugo šutke promatrala, onda se

Schneider neĉeg sjeti.

- Taj vlasnik ledare, - upita, - ima li on moţda i vozni park

za raznošenje leda mušterijama?

- Ima nekoliko zatvorenih teretnih kola s firmom

kompanije na njima.

Schneider pogleda u Machera koji se pakosno nasmiješi.

- Što imate na umu, gospodo? - zabrinu se konzul.

- Bolje da ništa ne znate, grofe - reĉe Macher. - Prirodnije

ćete igrati zapanjenog ĉovjeka kad vas kraljica ponovo pozove

na sastanak!

- Imate li mapu ove oblasti - ţurilo se Schneideru.

- Na zidu iza vas - klimnu Manfred glavom u tom pravcu.

Agenti ustadoše i pridoše mapi Kelsteina. Bila je to vrlo

precizna mapa male kraljevine s oznaĉenim svim gradovima,

većim selima i grofovijama.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Budite ljubazni pa nam pokaţite to grofovo imanje na

kojem kriju princezu - zamoli Macher konzula koji odmah

usta.

* * *

Oko deset sati uveĉer sekretar najavi dvorskog koĉijaša

Heindricha Grubera. Ovaj uĊe u kancelariju i malo se

zbuni prisustvom dvojice nepoznatih muškaraca u civilnim

odijelima.

- Ah, gospodine Gruber, - poĊe mu Manfred srdaĉno u

susret, - uĊite, uĊite! Ova gospoda su danas doputavala iz

Pruske i ţele baš s vama malo popriĉati.

Heindrich se smeteno nakloni dvojici agenata i sjede u

stolicu koju mu konzul ljubazno prinese. Manfred se vrati

za svoj stol i otvori ladicu iz koje izvadi jednu podeblju

kuvertu.

- Vaš novac! - pruţi mu on kuvertu.

IznenaĊen debljinom kuverte koĉijaš je otvori, a onda

razrogaĉi oĉi.

- Ali... gospodine Manfred... ovdje ima pet stotina

guldena! - mucao je zbunjen.

- To je toĉno, - potvrdi konzul. - Unutra je dio novca koji

vam dugujem, a ostatak vam dajem unaprijed za sljedeću

uslugu!

Heindrich se zabrinuto zagleda u Manfreda.

- Nije ništa strašno, ne brinite! - razuvjeravao ga je

ovaj. - Kao što znate, Njeno veliĉanstvo i princeza Johana

odlaze kroz dva dana u sluţbenu posjetu Bavariji. Nama je,

iz diplomatskih razloga, vaţno saznati kada će se princeza

vratiti na dvor. A vi rekoste da mislite da se ona nalazi na

imanju grofa Alfreda Knapa, zar ne?

b. d. benedikt

inkvizitor

Koĉijaš potvrdi glavom pa ga upozori:

- Ali gospodine grofe, ja neću biti u stanju da vam to

javim jer mene o tome obavještavaju svega par minuta pred

polazak!

-1 taj problem ćemo riješiti - umješa se u razgovor Macher.

- Gospodin konzul kaţe da vi i stanujete na dvoru?

- Da, ţivim u jednoj sobici na mansardi dvorske palaĉe.

- Da li vaš prozor gleda u dvorište dvora ili na ulicu?

- Na sporednu ulicu - potvrdi Heindrich. - Posljednji u

redu.

- Onda nema problema! - nasmiješi se konzul zadovoljno.

- Ta strana dvora vidi se jasno dalekozorom s potkrovlja naše

vile!

- Da li imate zavjese na tom prozoru - upita Schneider.

- Imam ih, ali ih rijetko navlaĉim jer ţivim u potkrovlju

gdje me nitko ne moţe vidjeti - odgovori mu Heindrich.

- Kakve su boje - nastavi se Schneider interesirati.

- Crvene.

- Kada vas obavijeste da polazite po princezu, navucite

zavjese na prozor - nastavi Schneider davati koĉijašu

instrukcije. - Mi ćemo znati što to znaĉi.

' Kakva je procedura odlaska i dolaska dvorskih koĉija?

- ţurilo se Schneideru ĉuti. - Mislim, odakle polaze i koliko

gardista ih prati?

- Kraljica i njena pratnja uvijek polaze iz dvorišta koje je

zaklonjeno sa svih strana dvorskom fasadom. Zapregu obiĉno

prate dvojica ili ĉetvorica naoruţanih grenadira, zavisno od

vaţnosti ili ranga putnika.

- Imate li ikakvu indikaciju kada bi se princeza mogla

vratiti na dvor?

- Sekretar dvora me danas popodne upozorio da pripremim

koĉiju za ĉetvrtak popodne.

b. d. benedikt

inkvizitor

Prisutni se znaĉajno pogledaše izmeĊu sebe. Znaĉi kraljica

planira dovesti princezu na dvor svega nekoliko sati pred

polazak specijalnog vlaka.

Ali... zašto je sve to vaţno? - sjeti se koĉijaš upitati.

Pošto mu nitko ne odgovori, Manfred se malo naţe preko

stola i upozori ga:

- Gospodine Gruber, ako vama taj novac nije potreban, ja

se uopće neću naljutiti ako ga ostavite ovdje na stolu i mirno

se vratite u vaš stan!

Koĉijaš spusti pogled na debelu kuvertu s pedeset krupnih

banknota u njoj. Njegova je plaća iznosila svega trideset

guldena mjeseĉno. Umjesto da uvidi opasnost kojoj izlaţe

svoju kraljicu, on je vidio u mašti nekoliko lijepih mladih

djevojaka kako se izazovno svlaĉe u sobi gradskog bordela.

- U redu - odusta on od daljih pitanja. - Navući ću zavjese

pred sam polazak koĉije.

Manfred usta i s prijateljskim osmijehom ga isprati sve do

vrata koja za njim zatvori.

- Što kaţete, gospodo? - vrati se on za svoj stol.

- Još ništa - rezervirano će Macher. - Ovo je samo poĉetak.

Sada nas pod hitno poveţite s vlasnikom te ledare. Recite

mu da su vam u ĉetvrtak u podne potrebna jedna njegova

blindirana kola u kakvima prevozi ledene sante klijentima

i zaprega od dva konja. Neka vam ih ostavi upregnute u

svom tvorniĉkom dvorištu. Mi ćemo ih izvesti iz dvorišta

toĉno u podne. Recite mu neka još iste noći ode do gradske

ţandarmerije i prijavi kraĊu tih kola i konja, kako bi otklonio

svaku sumnju sa sebe!

- Ne razumijem... - razvlaĉio je konzul.

- Ni ne trebate razumijeti! - podsjeti ga Macher suho.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavl je 18

Na dvoru je vladala uţurbanost i putna groznica. Frederika

i njene dvije dvorske dame birale su toalete, grof Leopold

je prouĉavao plan predloţenog boravka u Bavariji, Rosen

i Kaplan su razraĊivali sustav sigurnosti, a šef kraljiĉinog

protokola birao poklone za kralja Ludviga i vaţne ĉlanove

bavarske vlade. Alfred im se svima nalazio na raspolaganju.

Kraljica ga oko deset uveĉer pozva u svoje odaje na završne

konzultacije. Na sofi uza zid sjedila je Johana obuĉena u onu

istu gradsku haljinu, spremna za put.

- Nervozna sam! - prizna kraljica Alfredu šetajući po

radnom kabinetu. - Vjerojatno je u pitanju podsvjestan strah,

jer stalno razmišljam kako će na sve ovo reagirati Prusi. Oni

vrlo dobro znaju zašto nas bavarska vlada poziva. Bojim se da

opet ne smjeraju neko veliko zlo.

- Prepustite nama da brinemo o Prusima, Madam -

umirivao ju je Alfred, mada se i sam pribojavao istog. - Sada

je najvaţnije da se zaštiti identitet princeze Johane.

- Kakav je plan?

- Kao što smo se dogovorili, ja ću se veĉeras kradom

izvući s princezom Johanom s dvora i gradskom koĉijom nas

prebaciti do mog imanja. U jednoj od zgrada vinare otkrio

sam stan bivših slugu na tavanu. Princeza Gertruda i ja

smo ga oĉistili i pripremili za princezin privremeni boravak.

Princeza Gertruda bi ţeljela provesti tamo ova dva dana pred

polazak sa svojom sestrom koju nikad nije vidjela.

- Što da kaţem dvorjanima gdje je Johana odjednom

nestala? - brinulo je Frederiku.

- Recite im da je otišla sa mnom na moje imanje da se

u prirodi malo odmori i psihiĉki pripremi za predstojeću

posjetu.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Onda se posluţite veĉeras ovim tajnim izlazom - priĊe Frederika jednom velikom rokoko ogledalu. - Još je moja kraljica majka izgradila ovaj tajni prolaz za sluĉaj iznenadne nuţde.

Ona okrene i pritisne dio kitnjastog dekora u rami ogledala koje se bešumno otvori. Alfred priĊe otvoru i zagleda se u tamu uzanog stepeništa.

- Stepenište vodi ravno u podrum iz kojeg se moţete neopaţeno iskrasti u dvorište a odande na sporednu ulicu. Osim mene, Johane i sada vas, nitko drugi ne zna za ovaj tajni prolaz! - upozori ga ona.

- U ĉetvrtak popodne, - nastavi je Alfred podsjećati, - dvorska koĉija će s pratnjom doći po princezu Gertrudu i dovesti je na dvor šest sati prije vašeg polaska. Poslije vašeg sveĉanog ispraćaja na stanici ja ću se vratiti na imanje i ostati tamo voditi raĉuna o princezi Johani do vašeg povratka. A kada se vratite, moramo pronaći trajno rješenje budućnosti vaših blizanka.

Frederika baci zabrinut pogled u pravcu Johane.

- Moja kćer kaţe da bi se ona poslije svega što joj se dogodilo najradije povukla iz javnog ţivota i sklonila u neko malo mjesto u Austriji gdje nitko nema pojma tko je ona!

Alfred odmah pomisli da se Johana moţda zaljubila u svog

spasioca pa polako priprema majku na buduće iznenaĊenje.

On je još u Solingenu primijetio s kakvim "toplim" pogledom

se Johana opraštala od ukoĉenog Horsta.

- Princeza Johana smatra da Gertrudi pripada nasljedno

pravo prijestolja jer se prva rodila. A ja joj pokušavam

objasniti da su mi obadvije još za sada potrebne, dok se ne

razbistri situacija s Prusima, ili dok se Gertruda ne uda za

kralja Ludviga.

Alfred se uzdrţa od komentara. Duţnost mu je nalagala

da se slaţe s kraljiĉinim planovima, dok mu se srce bunilo

b. d. benedikt

inkvizitor

protiv tih istih planova. Rastrgan od vlastitih osjećaja, on

pogleda u Johanu.

- Da li je Vaše visoĉanstvo spremno?

Ova bez rijeĉi usta ali osta stajati pored sofe. Kraljica je

razumjela njeno oklijevanje i priĊe joj njeţno je privukavši

na grudi. Dok joj je milovala dugu crnu kosu, tiho joj je

govorila:

- Idi sada mirno s gospodinom grofom i slušaj njegova

uputstva. Tvoja sestra te ţeljno oĉekuje.

U oĉajnom pokušaju da sprijeĉi suze, Frederika se naglo

odvoji od kćeri i pode radnom stolu. Išĉupa jednu upaljenu

svijeću iz svijećnjaka i uputi se otvorenom ogledalu dajući

Alfredu znak glavom da je slijedi.

- U sluĉaju nuţde, - obrati mu se, - unutra pored vrata

nalazi se mala poluga za otvaranje, a kroz ovu rupu u ogledalu

moţe se provjeriti situacija u sobi.

Alferd zasta pored poluge koju promotri i bez rijeĉi uze

od nje svijeću. On poĉe prvi silaziti uzanim stepeništem, a

Johana za njim. Frederika je stajala i gledala za njima sve

dok se posljednji šum njihovih koraka potpuno ne utiša. Ona

lagano zatvori tajni prolaz, ali osta još dugo pred ogledalom

zamišljeno gledajući svoj odraz u njemu.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 19

U ĉetvrtak oko ĉetiri popodne Heindrich Gruber zakopĉa

svoj sveĉani sako dvorskog koĉijaša i prije no što će napustiti

svoju skromnu sobicu, navuĉe crvene zavjese preko prozora.

Bio je to jasan znak onima u bavarskom konzulatu da uskoro

kreće po princezu.

Kraljiĉina koĉija s ĉetiri konja i pratnjom dvojice

grenadira stiţe u Wineberg oko pet sati popodne. Gertruda

je bila spremna ali vidno nervozna. Alfred je stajao pored

vrata njene sobe i promatrao je. Nije znao što reći ili kako je

utješiti, jer je i sam bio krajnje zabrinut.

Gertruda duboko uzdahnu i hrabro se uputi vratima kod

kojih zasta.

- Ne znam što mi je, ali sva se tresem - prizna mu. - Imam

neki ĉudan predosjećaj da se više nećemo vidjeti!

- Visoĉanstvo, - blago će Alfred, - molim vas smirite se.

- Apsolutno ništa loše se neće dogoditi. Ne zaboravite da

desetine ljudi na obje strane brinu danas o vašoj sigurnosti i

uspješnom putu.

- Svejedno, ja bih se najsigurnije osjećala pored vas -

prizna mu mekim glasom. - Zato ţelim da znate, ako mi se

sluĉajno nešto dogodi, da ste mi bili vrlo dragi i da sam prije

nego sam postala "princeza", ĉesto sanjarila o vašem zagrljaju

i ljubavi.

Gertruda se prope na prste i utisnu mu jedan njeţan

poljubac u obraz. Prstom ukloni suzu s kraja oka i proĊe

pored njega. Alfred se uzdrţavao krajnjim naporom da je

ne uzme u naruĉje i poljupcima joj osuši uplakano lice. Ali

razum pobjedi ţelju i on krene za njom, isprativši je do same

b. d. benedikt

inkvizitor

koĉije. Prije nego se popela u koĉiju, Alfred joj uze ruku u

koju utisne jedan njeţan poljubac.

Vidjet ćemo se na vašem ispraćaju. Cim provjerim

princezu Johanu i zakljuĉam njen stan, - tiho joj je govorio, -

poći ću za vama i svratiti na ţeljezniĉku stanicu da pomognem

našoj sluţbi oko osiguranja.

Alfred pomogne Gertrudi da se popne i zatvori za njom

vrata. Dade Heindrichu znak da moţe krenuti. Koĉija lagano

napusti dvorište. Malo je postajao zabrinuto gledajući za

njima, onda se uputi kroz voćnjak zgradama stare napuštene

vinare.

Ne proĊe ni petnaest minuta kad Heindrich ugleda neĉija

teretna kola sa zadnjim toĉkovima u jarku. Dvojica muškaraca

pokušavali su obuzdati usplahirene konje. Ugledavši dvorsku

koĉiju oni poĉeše mahati rukama. Hadrik naglo povuĉe

uzde i zaustavi konje. Zabrinut se zagleda u teretna kola za

raznošenje leda ĉija zaprega je preprijeĉila dobar dio puta.

Prepoznavši dvojicu "radnika" gradske ledare, Heindrich

se sav ohladi od iznenadne jeze. Bila su to ona dvojica

muškaraca koje je sreo u uredu pruskog konzula. Njemu se

od straha ukoĉiše vilice.

Dvojica grenadira sjahaše sa svojih konja pomoći onima

na putu, ali ih dva pucnja iz pištolja zaustaviše na mjestu.

Heindrich skoĉi sa svog sjedišta u namjeri da pobjegne u polje,

ali ga metak pogodi usred srca i on se stropošta na prašnjavi

put. Preplašeni pucnjevima konji poskoĉiše, a Gertruda

proviri kroz otvoren prozor i ugleda jezivi prizor. Ona uĉini

brz pokret u namjeri da pobjegne kroz suprotna vrata, ali se

tamo suoĉi s Macherom koji je doĉeka s pištoljem u ruci. On

je drugom rukom grubo izvuĉe van. Dok se otimala i iz sveg

glasa dozivala u pomoć, Macher ju je vukao prema kolima za

led. Schneider je već ĉekao pored otvorenih zadnjih vrata.

b. d. benedikt

inkvizitor

Ĉekaj! - zaustavi on svog druga.

Izvukao je iz dţepa fotografiju koju im je dao pruski konzul i brzo je uporedio s Gertrudinim licem.

- Provjeri joj za svaki sluĉaj leda!

Macher rukom grubo podere na leĊima djevojĉinu haljinu ispod koje se ukazaše oţiljci od šibe.

- Ona je! - zakljuĉi agent zadovoljno i grubo je ugura u kola.

Gertruda izgubi ravnoteţu i sruši se na hladan metalni pod. Teška vrata se zalupiše za njom, a brava se automatski zakljuĉa. Macher baci još jedan pogled na koĉijaša i dvojicu grenadira i zakljuĉi da su mrtvi. Nije se ĉak potrudio ni da im pokupi oruţje. Agenti se popeše na prednje sjedište i potjeraše naglo konje koji s lakoćom izvukoše kola iz jarka.

U potpunom mraku, na hladnom limenom podu sjedila je Gertruda. Pokušala se je uspraviti, ali izgubi ravnoteţu i ponovo pade na pod. Osjeti da je pod vlaţan i napipa nekoliko velikih kocki leda. Na koljenima se dovukla do zadnjih vrata i pipanjem ustanovila da nemaju kvaku s unutarnje strane. Na oĉi joj potekoše suze. Osjećala je da će uskoro umrijeti, ako ne od hladnoće onda od nedostatka kisika. Povukla se u ugao i poĉela moliti Bogu.

- Sporedan put! - upozori Schneider Machera koji je upravljao konjima. - Konzul je rekao da skrenemo na taj put kako bismo zavarali eventualnu potjeru.

- Gdje vodi taj put? - skretao je Macher konje ulijevo.

Schneider se zagleda u presavijenu mapu u ruci.

- Vodi do nekih toplica zvanih Bad Bleinheim. Tamo

trebamo u ţbunju ostaviti kola i konjima se vratiti u Hagen.

- Koliko misliš da će izdrţati bez zraka? - upita Macher

misleći na djevojku.

- Kladim se da neće preţivjeti ni do Bad Bleinheima. Vrata

su hermetiĉki zatvorena zbog zadrţavanja temperature.

b. d. benedikt

inkvizitor

Nastaviše u galopu uzanim seoskim putem. Nije prošlo ni

deset minuta, a put im preprijeĉi patrola od pet naoruţanih

ţandara. Sa strane puta stajala su zatvorska kola s rešetkama

na straţnjim vratima. Onaj brkati s ĉinom narednika zaustavi

ih podignutom rukom. Nemajući drugog izbora, agenti

zaustaviše zapregu. Trudili su se krajnjim naporom zadrţati

što prirodniji izraz na licima.

- Odakle dolazite?! - doviknu im narednik.

- Iz grofovije Wineberg - odgovori mu Macher. - Vozili

smo tamo led.

- Da niste sluĉajno usput primijetili jednu mladu

djevojku?

Špijuni su blenuli u ţandara bez rijeĉi. Nije im bilo jasno

kako je policija već saznala za kidnapiranje princeze.

- Ne... nismo nikog primijetili - promuca Schneider. - O

ĉemu se radi?

- Jedna duševno bolesna djevojka pobjegla je jutros iz

obliţnjeg ljeĉilišta.

Ne znajući zašto su se kola odjednom umirila, Gertruda

kojoj je postajalo sve teţe disati, dograbi jednu od ledenih

kocki i poĉne njome svom snagom udarati po debelom zidu

kola. Zaĉuvši tupe udarce, dvojica Prusa prestadoše disati.

- Kakva je to buka? - obilazio je narednik teretna kola.

- Što se to nalazi unutra? - pogleda on u zabrinute špijune.

- Nemam pojma! - slegne Macher ramenima. - Moţda se

ruše preostale ledene kocke.

- Otvorite vrata! - naredi mu narednik oštrim glasom, a

desnu ruku spusti na dršku svog pištolja u futroli pojasa.

Ako su do tada i planirali izvući svoje skriveno oruţje,

Prusi odustaše. Ţandara je bilo petoro i svi su ih sumnjiĉavo

promatrali spremni na akciju. Dok je mirno silazio, Macher

je u glavi već razradio plan što će reći ţandarima. On zaobiĊe

b. d. benedikt

inkvizitor

kola, pomakne mali zasun i otvori teška vrata. Ugledavši

blijedu Gertrudu kako kleĉi pred samim vratima sva dršćući

od straha i hladnoće, Macher razrogaĉi oĉi.

- Što vi tu radite, gospoĊice?! - uzviknu toboţe zapanjen.

- Hvala dragom Bogu što ste me pronašli! - obraćala se

uplakana Gertruda naredniku. - Ova dvojica bandita su me

pokušala ubiti! Pobili su i moju cijelu pratnju! Smjesta ih

uhapsite i javite dvoru i mojoj majci da sam u redu!

Narednik ju je slušao poluotvorenih usta, onda se zagleda

u Machera koji nemoćno raširi ruke.

- Gospodine, kunem vam se da nemam pojma o ĉemu

trabunja ova djevojka! Valjda se uvukla u naša kola kad smo

istovarivali led i sluĉajno se unutra zakljuĉala! Pogledajte

sami! - povuĉe on ţandara za rukav da mu pokaţe. - Kada

se vrata zalupe, ovaj zasun se automatski spusti i zakljuĉa

bravu! Mora da je to bolesnica koju traţite!

Narednik razgleda bravu pa se vrati djevojci koja je stajala

na klecavim nogama i opasno se ljuljala.

- A tko ste vi gospoĊice - upita je on.

- Kako tko sam?! - ljutnu se Gertruda. - Ja sam princeza

Johana, nasljednica Kelsteinskog prijestolja! Odmah

pohapsite ove pruske špijune i obavijestite moju kraljicu

majku da sam spašena!

Narednik je malo buljio u nju, onda zakljuĉi da se radi

o odbjegloj luĊakinji. Okrene se jednom mladom ţandaru

kojem naredi:

- Karl, odvezi ovu jadnicu do našeg zatvora, a ja ću je

sutra osobno sprovesti natrag u ljeĉilište. Strpaj je preko noći

u ćeliju s Elzom.

Nikakva zapomaganja, ubjeĊivanja i prijetnje nisu više

pomogle nesretnoj Gertrudi. Onaj momak je odvede do

zatvorskih kola u koja joj se pomogne popeti.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Slobodni ste, gospodo - mahnu narednik rukom onoj

dvojici da nastave.

Što je mogao mirnije, Macher zatvori straţnja vrata i popne

se na prednje sjedište do Schneidera koji potjera konje. Od

silnog straha nisu se ĉak ni osvrnuli.

- Ovo je naprosto nevjerojatno! - konaĉno promumlja

Macher.

- Ali smo se izvukli za dlaku! - promumlja Schneider. -

Ĉim stignemo, hvatamo prvi vlak za Prusku!

- Svejedno, mislim da smo obavili dobar posao - analizirao

je Macher njihov neuspjeh da ubiju princezu. - Sprijeĉili

smo kraljicu da noćas otputuje za Bavarsku. Dok se sluĉaj

ne rašĉisti, proći će nekoliko dana. Baš me interesira kakvo

objašnjenje će dvor dati tisku zbog ĉega je došlo do odlaganja

posjete!

H = * *

Pošto je posjetio Johanu i provjerio treba li joj što, Alfred

poţuri na konju za Hagen. On uskoro ugleda dvorsku koĉiju

nasred puta i poĉne zaustavljati svog galopirajućeg konja. Od

prizora koji je ugledao, diţe mu se kosa na glavi. On naglo

sjaha i sa strahom provjeri unutrašnjost prazne koĉije. Tek

onda je kleknuo pored prvog grenadira i opipao mu puls

na vratnoj ţili. S uţasom ustanovi da su sva trojica mrtvi.

Gospode Boţe, saĉuvaj je ţivu, molio se Alfred u sebi. Da

li je moguće da su ih Prusi opet nadmudrili i kidnapirali

im Gertrudu ispred nosa! Kako su doznali da je Gertruda

princeza, nije mu bilo jasno.

Osjećajući se krivim, Alfred se nekoliko dugih trenutaka

smušeno osvrtao oko sebe. Sto da sad uĉini? Ako javnost

sazna za novi uspjeli pokušaj Pruskih špijuna, moglo bi doći

lim

b. d. benedikt

inkvizitor

do ozbiljnih politiĉkih posljedica pa ĉak i do graĊanskog rata.

Stanovništvo Kelsteina još uvijek je bilo podijeljeno u pogledu

ujedinjenja s Njemaĉkom. Dok mu je buĉalo u glavi od silnih

misli, on najprije zgrabi ispod pazuha prvog grenadira i uvuĉe

ga na pod koĉije. Do njega ubaci onog drugog, a onda preko

njih mrtvog koĉijaša i zatvori vrata. Vezao je njihove i svog

konja iza koĉije i pošao se popeti na Heindrichovo sjedište.

Tu mu pogled padne na krvave lokve na putu koje zataška

prašinom svojim ĉizmama. Dok se nervozan osvrtao, primijeti

tragove nekih kola u obliţnjem jarku. Sve mu posta jasno.

Alfred primijeti kako mu putem u suret dolaze seljaĉka

kola s dva konja. Zaustavi vozaĉa rukom i ljubazno ga upita:

- Oprostite, da niste sluĉajno sreli ili mimoišli neka kola?

Seljak koji ga je iz viĊenja poznavao, skide svoj šešir.

- Jedina kola koja sam vidio, grofe, skrenula su sporednim

putem prema Bad Bleinheimu.

- Moţete li mi ih opisati?

- Pa... bila su to neka teretna kola za prijevoz leda.

- Puno vam hvala!

- Nema na ĉemu, grofe! - vrati seljak šešir na glavu.

Alfred se popne na prednje sjedište i okrene dvorsku

zapregu natrag prema svom imanju. Već odliĉno poznavajući

raspored svih zgrada, Alfred zaobiĊe dvorac i zaklonjen

velikim voćnjakom uveze koĉiju u dvorište stare vinare.

Zaĉuvši buku kola, Johana uplašeno poţuri prozoru i pogleda

nadolje. Ugledavši dvorsku koĉiju i Alfreda kako izvlaĉi iz

nje mrtve grenadire, Johana prestrašeno vrisnu i iz sve snage

se zatrĉa stepeništem u dvorište.

- Boţe blagi! - vikala je. - Što se desilo, gospodine grofe?!

- Ne pitajte, Visoĉanstvo! - promumlja Alfred vukući

ispod pazuha mrtvog Heindricha. - Netko je presreo koĉiju i

kidnapirao princezu Gertrudu.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Oh, Boţe moj! - zakuka Johana a na oĉi joj navriješe

prve suze. - Sirota moja sestra! Što sad da radimo?! - sva se

tresla od straha.

- Ući ćete u ovu koĉiju i idemo odmah za Hagen -

objašnjavao joj je Alfred dok je uţurbano odvezivao i vodio

u štalu tri slobodna konja. - Moramo hitno obavijestiti

kapetana Kurta Rosena o tragediji, a vas pripremiti za put!

- Ali... - zbuni se Johana, - na put je trebala poći princeza

Gertruda!

- Mislite Johana?! - otvori joj Alfred vrata koĉije.

Stisnutih vilica koje su joj se tresle od straha, djevojka se

bez daljeg opiranja pope u koĉiju. S uţasom u oĉima zagleda

se u krvavu lokvu na tepihu poda i privi noge bliţe plišanom

sjedištu.

Pola sata kasnije uvezoše se u dvorište palaĉe dvora. Ono

ĉega se Alfred najviše pribojavao, dogodilo se. Dvorište je

vrvjelo od uţurbane posluge i gardista. Potraţio je pogledom

Rosena koji mu odmah priĊe. Kapetan se najprije nakloni

Johani koja ih je blijeda gledala kroz otvoren prozor pa

zabrinut upita:

- Sto se desilo?! Gdje su ostali?!

- Prusi! - kratko ga izvijesti Alfred kroz stisnute zube. -

Pokušali su kidnapirati princezu, ali im nije sve išlo od ruke.

Vjerojatno zbog nepoznavanja terena, napali su praznu

koĉiju u pogrešnom pravcu. Oba pratioca i Heindrich su

mrtvi! Pošto ste vi zauzeti oko kraljiĉinog ispraćaja, recite

poruĉniku Kaplanu da doveze na moje imanje zatvorena

dvorska kola za snabdijevanje. Ali ne prije nego se smraĉi.

Ja ću ga ĉekati na glavnom putu i pomoći mu pokupiti tijela

naših ljudi koja sam pokrio slamom i ostavio u štali napuštene

vinare. Ja i on ćemo ih noćas otpremiti u mrtvaĉnicu gradske

ţandarmerije.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Pa to je strašno! - ote se Rosenu prigušen uzvik. - Što da kaţem posluzi i ostalim gardistima? - brinuo se tiho Rosen.

Alfred se osvrnu oko sebe. Primijeti da posluga i nekoliko gardista stoje i s odstojanja nepomiĉni promatraju scenu. Vjerojatno su se pitali što se dogodilo s pratnjom i koĉijašem.

- Recite im istinu - predloţi mu Alfred. - Došlo je do napada na putu, ali na sreću na praznu koĉiju. Svi su teško ranjeni i hitno odvezeni u bolnicu, gdje će "kasnije izdahnuti"! - podvuĉe on.

Alfred primijeti kako mu Johana daje znak oĉima u pravcu poda koĉije. On otvori vrata i zagleda se u osušenu krvavu mrlju na tepihu.

- Ukoliko netko upita za ovu mrlju, recite da pripada povrijeĊenim ljudima koje smo na podu prevezli u bolnicu.

- Strašno! - kukao je kapetan. - Sto da kaţem obiteljima mojih gardista?

- Toĉno to što sam vam upravo rekao. Da su hrabro poginuli u sukobu s anarhistima. Poslat ćete kući njihova tijela i sahraniti ih uz vojne poĉasti. Ja ću kasnije posjetiti njihove obitelji i ponijeti kraljiĉinu zahvalnicu za njihove ţrtve. Trenutno mi ne radi mozak - protrlja Alfred ĉelo. Mislim da smo se svi previše opustili u uvjerenju da su Prusi još ošamućeni od prošlog neuspjeha. I gledajte da javnost o ovome ne sazna bar do sutra ujutro! - upozori ga na kraju.

- Kako vi kaţete, gospodine grofe - sloţi se Rosen.

- Recite, kapetane, - sjeti ga se Alfred upitati, - tko je

osim vas i grofa Leopolda znao da koĉija danas odlazi po

princezu?

- Pa... nitko drugi... - razvlaĉio je Rosen - Osim Heindrich,

naravno.

Alfred ga je malo promatrao, onda povede Johanu natrag

prema podrumu i onom tajnom prolazu. Nije smio riskirati

b. d. benedikt

inkvizitor

da je javno privede kraljici. Mora Frederiki najprije objasniti

stvari nasamo. Dok su se penjali memljivim stepeništem,

Alfred se u sebi bojao kraljiĉine reakcije. Ovaj drugi drski

napad na jednu od njenih kćeri mogao bi je ozbiljno uplašiti

i ĉak odgovoriti od puta.

Pred samim tajnim vratima Alfred se sjeti da proviri kroz

rupu u duplom ogledalu. Kraljiĉin radni kabinet bio je prazan.

On povuĉe polugu i odgurnu tajna vrata s ogledalom. Brzo

su ušli a Alfred zatvori ogledalo natrag na mjesto. Poţuri

provjeriti kraljiĉinu spavaću sobu ĉija vrata su bila odškrinuta

pa pogleda u Johanu.

- Molim vas uĊite u sobu dok ja ne objasnim kraljici što se

dogodilo.

Johana klimnu glavom i odmah posluša. Sjela je na veliki

krevet i tamo se prepustila svojoj tuzi i suzama.

Frederika koja je kroz prozor spavaće sobe vidjela dolazak

koĉije, odmah je poţurila u susret svojoj kćeri. Budući da

je nije pronašla ni u jednom od salona, vratila se u radni

kabinet. Primijetivši Alfreda koji ustade iz fotelje, zastade

na vratima koja lagano za sobom zatvori. Nije joj se svidjelo

bljedilo na Alfredovom licu. Ona sva pretrnu, ali mu se

pokuša nasmiješiti.

- Gdje je Gertruda? - osvrtala se po sobi zabrinuta. - Vidjela

sam je kako silazi s koĉije. I zašto ste je vi dovezli? Gdje su

pratnja i Heindrich? Zar se nešto desilo?

Alfred nije znao kako da odveţe svoj paralizirani jezik, što

Frederika primijeti sa zebnjom u srcu.

- Nešto se desilo! - zakljuĉi ona sama za sebe i spusti se na

sofu.

- Madam, molim vas budite hrabri i saslušajte me!

Ovo upozorenje nije slutilo na dobre vijesti. Sto je mogao

mirnijim glasom, Alfred je obavijesti o nemilom dogaĊaju.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Princezu Gertrudu su kidnapirali pruski agenti. Vješto

su inscenirali klopku nasred puta i pobili oboje gardista i

vašeg koĉijaša Heindricha. Princezu su odvezli u nepoznatom

pravcu. ]a ću se odmah vratiti i pokušati im ući u trag!

Alfred odluĉi da je ne obavještava o kolima s ledom, ne

ţeleći je previše alarmirati. A u duši se bojao da Gertruda

već nije mrtva. Dobro je znao da ona neće dugo izdrţati bez

kisika u hermetiĉki zatvorenom prostoru.

Frederika dugo ništa ne reĉe, onda poĉne plakati.

- Umjesto nje doveo sam vam princezu Johanu - nastavi

Alfred. - Nipošto ne dozvolite da vam vaši neprijatelji

pokvare ovu posjetu Bavariji! 1 mada dobro znam kako se

sada osjećate, molim vas mislite i na vaš narod. Od vaše

predstojeće posjete ovisi i budućnost vaše kraljevine.

Frederika ga je gledala, ali ga nije vidjela. Ovaj posljednji

udar sudbine bio je prevelik za njene oslabljene ţivce. Alfred

priĊe sofi i kleknu na jedno koljeno pored njenih nogu. Iz te

poze gledao ju je ravno u oĉi.

- Princeza Johana vas ĉeka u vašoj sobi, Madam. Nisam

vas smio suoĉiti pred ostalim dvorjanima. I ona je u velikom

stresu. Svima nam je sada potrebno prisustvo vašeg duha.

Ako sada odustanete, Prusi su pobijedili!

- Sirota moja Gertruda! - jadikovala je Frederika kroz suze.

- Zašto se sudbina tako okomila na moju neduţnu djecu?

Ĉuvši razgovor u radnom kabinetu, johana priĊe vratima

koja otvori. Malo je na njima stajala, onda se pridruţi svojoj

majci i sjede pored nje stiskajući joj ĉvrsto ruku. Frederika je

promatrala Alfreda koji je pred njom kleĉao.

- Slaţem se s vama - jedva je izgovorila od bola. - Moram

biti ĉvrsta i ne dozvoliti neprijatelju da me smrvi. Ali vi mi

se morate ovdje i sada zakleti da ćete iz ovih stopa krenuti u

potragu za Gertrudom i dovesti je natrag, ţivu ili mrtvu!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Kunem vam se, Madam! - podiže Alfred ruku, a oĉi mu

se ovlaţiše.

Sve ih trţe tiho kucanje na vratima. Oboje ustadoše, a

Frederika obrisa oĉi i poĊe otvoriti vrata. Pred vratima su

stajale njene dvije dvorske dame.

- Madam! - uplaši se Louisa. - Zar nešto nije u redu?!

- Imali smo nezgodu - poţuri im Alfred objasniti. - Upravo

sam obavijestio Njeno veliĉanstvo o nesretnom sluĉaju koji

nam se dogodio na putu. Gospodin Heindrich i gardisti su

prebaĉeni do bolnice, a ja sam dovezao princezu Johanu.

Louisa prekri usta rukama.

- UĊite! - pribrala se brzo Frederika. - Moramo se poĉeti

spremati.

Alfred poţeli kraljici i Johani sretan put i u ţurbi napusti

sobu. Dok je dugim koracima grabio prema kancelariji grofa

Leopolda, razmišljao je odakle poĉeti. U Rosena i grofa

je imao puno povjerenje, ali se sjeti da se moţda koĉijaš

Heindrich nije pred nekim izbrbljao. On odluĉi prije svega

malo provjeriti Heindrichovu sobu u potkrovlju. Ugledavši

ga na vratima, grof Leopold se zaustavi u pokretu. Bio je sav

zanesen pakiranjem osobnih stvari i vaţnih papira potrebnih

za put.

- Oprostite molim vas, - nasmiješi mu se Alfred, - znam u

kakvoj ste ţurbi, ali potrebna mi je hitno vaša pomoć.

- Naravno, grofe! - usluţno će sekretar dvora. - Sto mogu

uĉiniti za vas?

- Vi imate duplikate kljuĉeva svih soba. Potreban mi je

kljuĉ sobe Heindricha Grubera, našeg dvorskog koĉijaša.

Leopold ga je nepomiĉan promatrao. Ovo je bio krajnje

neobiĉan zahtjev. Alfred se sjeti da mu duguje objašnjenje.

PriĊe bliţe stolu i ispriĉa Leopoldu kako su pruski agenti

greškom napali praznu koĉiju i pobili pratnju i koĉijaša. Ne b. d. benedikt

inkvizitor

raspitujući se dalje o njegovim razlozima, Leopold otvori sef iz kojeg izdvoji jedan kljuĉ koji mu preda.

- Soba broj 18 na kraju potkrovlja.

Alfred mu zahvali glavom i poţuri van. Dok se penjao u potkrovlje dvora, preskakao je po dvije stepenice. Zurilo mu se iz više razloga, a najveći je bio strah za voljenu devojku. Nervoznom rukom otkljuĉa sobu broj 18 i ude. Malo je postajao kod vrata razgledajući oskudan namještaj, onda ga poĉe metodiĉno pretresati. Premetao je po Heindrichovim skromnim stvarima, ali ih je istovremeno vraćao uredno na njihovo mjesto. Nije mu dugo trebalo da u ladici komode pronaĊe debelu kuvertu nabijenu novĉanicama. Ovo je bilo prvo neugodno iznenaĊenje. Odmah se upitao odakle koĉijašu ovoliki novac kad mu je plaća bila svega 30 guldena mjeseĉno? Alfred sjede na Heindrichov krevet i prebroja pedeset novĉanica od po deset guldena. Još uvijek su se nalazile upakirane u originalnoj omotnici banke, datiranoj prije tri dana.

Alfred ostavi novac i nastavi dalje pretresati stan. Medu Heindrichovim papirima i obiteljskim fotografij ama i pismima, nalazila se i jedna podeblja kuverta omotana ţenskom podvezicom za ĉarape. Mislio je da će unutra naći ljubavna pisma, ali umjesto njih ugleda fotografije. Na svih desetak fotografija koje je unutra našao, bile su snimljene vrlo mlade djevojke. Neke oskudno odjevene, a neke potpuno gole i u krajnje izazovnim pozama. Na poleĊini svake fotografije nalazilo se samo ime dotiĉne djevojke i njena "cijena". Alfredu se uĉini da je pronašao razlog zbog kojeg je koĉijašu bio potreban toliki novac.

- Prusi! - procijedi on za sebe.

Nakon poduţeg razmišljanja trgnuo se i vratio kuvertu na

staro mjesto. Sa sobom je ponio samo onaj sveţanj novĉanica

i u ţurbi napustio sobu.

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred je iz dvorske štale posudio jednu laku dvokolicu

i konja i u galopu napustio dvor. Krenuo je natrag prema

svom imanju, ali je kod raskršća skrenuo konja prema

Bad Bleinheimu. Znao je da se otmiĉari rijetko sluţe istim

prijevoznim sredstvom pa se nadao da će moţda negdje uz put

naići na teretna kola za led koja je spomenuo seljak. Paţljivo

je provjeravao put i okolinu, ali nije ništa primijetio.

Već se poĉelo ozbiljno mraĉiti kad se Alfred odluĉi vratiti

na svoje imanje. U dvorac nije ni svraćao, odvezao se pravo

u dvorište stare vinare gdje ostavi kola i konja. Odluĉio je

priĉekati Kaplana na glavnom putu kako bi ga usmjerio na

sporedan kolski put do vinare. Dok je ĉekao, nervozan je

šetao ivicom puta osvijetljenog sablasnom svjetlošću punog

mjeseca. Razmišljao je kako sastavitipismenu izjavu obiteljima

pobijenih grenadira? Heindrich je bio samac i sahraniće ga

bez velike istrage. Ali dvojica grenadira su predstavljala veliki

problem. Prijedlog koji je spomenuo Rosenu, uĉinio mu se

najprirodnijim. Došlo je do pucnjave s bandom anarhista i

dvojica gardista su tom prilikom hrabro poginula.

Oko deset sati primijeti dvorska teretna kola kako se

pribliţavaju putem. I Kaplan je primijetio njegovu siluetu

pored puta i zaustavio zapregu. Alfred ga odvede zaobilaznim

putem do vinare. Pri svjetlosti mjeseca potrpali su u kola

tijela pobijenih i zajedno pošli za Hagen. Alfred je sa svojom

dvokolicom slijedio Kaplana. U dvorištu ţandarmerije

deţurni'oficir im je pomogao da prenesu tijela u mrtvaĉnicu.

Alfred ga na odlasku upita:

- Recite, da li vam je danas netko prijavio nešto neobiĉno?

Mislim na prijavu pronalaţenja neĉijeg tijela, kraĊu kola ili

konja, na takve stvari.

- Kad spomenuste kradu kola i konja, - sjeti se ţandar, -

prije sat vremena ovdje je svratio vlasnik lokalne tvornice za

b. d. benedikfc

inkvizitor

proizvodnju leda. Prijavio je kraĊu teretnih kola sa zapregom od dva konja. Odmah smo telegrafom razaslali poruke svim oblasnim stanicama da ih potraţe.

Alfred ga je nepomiĉan promatrao. Ovo je bio vrlo vaţan podatak.

- Molim vas, ĉim pronaĊete ta kola, smjesta pošaljite nekog da me probudi! - dade on ţandaru podsjetnicu na kojoj se nalazila adresa njegovog stana.

Odvezao se natrag do dvorske štale gdje je ostavio zapregu i pješice se vratio u svoj stari stan. Ali ni tamo se nije mogao smiriti. Nervozno je hodao po sobi grozniĉavo razmišljajući kako spasiti voljenu djevojku.

* *

Već u jedanaest sati bili su blokirani svi prilazi ţeljezniĉkoj stanici. Peron na kojem se nalazio cijeli diplomatski kor i preko dvije stotine uglednih uzvanika, bio je sjajno osvijetljen plinskim lampama. Na prvom kolosjeku presijavala su se tri plava salon-vagona s iscrtanim grbovima Bavarske kraljevine. Nova lokomotiva okićena s dvije drţavne zastave tiho je ispuštala paru. Do srednjeg vagona bio je poloţen dugaĉak crveni tepih uz koji su stajali postrojeni ĉlanovi dvorske garde, sveĉano obuĉeni u svoje kitnjaste uniforme grenadira. Nervozni sluţbenici ţeljeznice i dvora stalno su provjeravali svoje dţepne satove. Maršal dvora, Johan Lovental, izaĊe iz srednjeg vagona ĉiju je inspekciju posljednji put izvršio i uputi se prema izlazu stanice. On i grof Leopold bili su odreĊeni da prate kraljicu u Bavarsku. Zemljom će, kao i obiĉno, upravljati vlada s predsjednikom parlamenta. Kelstein je bio moderna, ustavotvorna monarhija.

U jedanaest i dvadeset kroz guţvu se probiše dva gospodina

u tamnim sveĉanim odijelima i crnim mašnama. Obojica su

b. d. benedikt

inkvizitor

imala propisne diplomatske propusnice. Oni se zaustaviše iza

leĊa Manfreda von Gnoma, pruskog konzula, koji se ohladi

od silne napetosti. Macher mu se prvi naţe na uho i tiho mu

ispriĉa što se dogodilo.

- Pa... koga onda ĉekamo ovdje? - pitao se ovaj zbunjeno.

- Dajte im malo vremena, grofe! - pakosno se isceri

Schneider. - Valjda još sastavljaju izjavu za tisak!

Tog trenutka snaţno zatrešta orkestar limene glazbe. Bio

je to jasan znak da je kraljiĉina pratnja stigla pred stanicu. Na

peronu se gosti uskomešaše i poĉeše gurati što bliţe crvenom

tepihu. Manfred i njegovi špijuni izmijeniše zapanjene

poglede. Što se dogaĊa?

U jedanaest i trideset, dvorska posluga poĉe unositi u

vagon kraljiĉinu osobnu prtljagu. Za njima uĊe nekoliko

vladinih funkcionera i odabranih ĉlanova parlamenta, a za

ovima šef kraljiĉinog protokola. Sve ovo su razrogaĉenim

oĉima pratili pruski konzul i njegove ubojice. Bili su iskreno

zaprepašteni cijelom paradom. A kada se na ulazu na peron

pojaviše kraljica Frederika i njena kćer Johana, Manfred

pomisli da će se srušiti. Svojim oĉima nisu vjerovali ni pruski

agenti. Da li je moguće, pitali su se, da se Johana tako brzo

izvukla iz zatvora, ovako dotjerala i stigla na vlak? Primijetivši

da im se kraljica pribliţava, oni se na vrijeme povukoše u

pozadinu, a Macher se ĉak saţe "zaţnirati cipelu"!

Prolazeći pored problijedjelog Manfreda, Fredeika ga

pozdravi kurtoaznim osmijehom i lakim naklonom glave.

I konzul se galantno nakloni kraljici koja nastavi hodati

laganim koracima s Johanom pored sebe. Frederika se zadrţa

nešto duţe ispred biskupa Kriške, a kada doĊe do predsjednika

vlade, srdaĉno mu steţe ruku s obje svoje, nešto mu govoreći

s osmijehom na besprijekorno našminkanom licu. Princeza

Johana nije ni u ĉemu zaostajala iza svoje lijepe majke. Samo

b. d. benedikt

inkvizitor

vrlo paţljivom promatraĉu, kao što je bio pruski konzul, ne

promaĉe sjenka tuge i zabrinutosti na njenom mladom licu.

Manfred se okrene potraţiti pogledom svoje špijune. Ovi se

u meĊuvremenu vratiše iza njegovih leda. Bilo im je zaista

neugodno.

- Vi ste mi se predstavili kao profesionalci! - podsjeti ih

konzul kroz stisnute zube. - Kako je do ovog došlo?

- Gospodine, na radi nam mozak! Ta svojim oĉima smo

vidjeli kako ţandari voze princezu u zatvor! Ovo nije fiziĉki

moguće!

- Da niste u ţurbi kidnapirali njenu dvojnicu? - padne

konzulu na pamet. - Mnoge kraljevske obitelji sluţe se sliĉnim

trikovima.

- Ni govora! - odbi Macher odluĉno. - Prije nego smo je

strpali u kola, uporedili smo onu vašu fotografiju s njenim

licem, pa joj ĉak razgolitili leda na kojima su se još uvijek

jasno vidjele njene povrede od pada!

- Onda ova princeza zaista ima više ţivota od jednog -

zakljuĉi Manfred potišteno. - Ĉim se ovaj cirkus završi,

vratite se prvim vlakom za Prusku. Tamo objasnite vašim

pretpostavljenima kako je do ovog došlo!

Dvojica ubojica se zabrinuto pogledaše.

b. d. benedikt

inkvizitor

Noć je bila jedna od najtoplijih tog ljeta. Kroz rešetke

otvorenog prozora ćelije dopirala je izvana melodiĉna pjesma

cvrĉaka. Ćelija je bila slabo osvijetljena plinskom lampom iz

zatvorskog hodnika. Razdrljene bluze, Elza je sjedila na svom

zatvorskom leţaju i hladila se presavijenim novinama. Ona se

ponovo zagleda u krupan naslov i ĉlanak na prvoj stranici koji

je izvještavao lokalno stanovništvo o ishodu njenog suĊenja.

Kakav neslavan kraj, nasmiješila se krajem svojih senzualnih

usana. Pošto je odbila vratiti opljaĉkani novac, osuĊena je na

dvadeset godina robije s teškim radom. Ĉekala je da je sutra

odvezu na robiju. Za trenutak joj se ovlaţiše oĉi. U trideset i

prvoj, nije joj se išlo na dugogodišnji rad u kaznenu tvornicu

za preradu koţa. Vjerojatno tamo neizdrţljivo zaudara na

smrt i truleţ, proleti joj uznemirenim umom.

Primijetivši kako se mlada djevojka na suprotnom leţaju

nervozno ljulja, Elza presta za trenutak mahati novinama.

Gertruda je sklupĉana sjedila u kutu na svom leţaju i

proţivljavala vlastite košmarne misli. Bila je uvjerena da će

je oni banditi vjerojatno još noćas pronaći i ubiti.

- Sto si se stisla u taj kut? - obrati joj se Elza ţeljna malo

razgovora. - Valjda sam ja ta koja se trebam bojati tebe! Kaţu

da si pobjegla iz ljeĉilišta, da si opasna i da se predstavljaš

okolo da si princeza! Je li to istina?

Gertruda je pogleda ispod oka i umiri se. Elzi odjednom

bijaše ţao mlade djevojke. Ona ustade sa svog leţaja i sjedne

pored nje.

- Ja sam Elza - pruţi joj svoju njegovanu ruku koju Gertruda

mlitavo prihvati. - Ne tresi se, lutko - obrati joj se tepajući.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ovdje smo obadvije sigurne od vanjskog svijeta. Samo da

nije ovakva paklena vrućina!

- Moţda... moţda ste vi sigurni... ali ne i ja - cvokotala je

Gertruda.

- O ĉemu to govoriš? - drţala ju je Elza blago za ruku.

- Ljudi koji su me danas pokušali ubiti, uskoro će me opet

potraţiti!

- A zašto bi netko ţelio ubiti tako slatko stvorenje? -

snebivala se Elza.

- Zato što sam ja jedina nasljednica prijestolja, a to nekim

ljudima ne odgovara. Naroĉito Pruskim agentima koji me

ţele mrtvu.

- Polako, srce! - zaustavi je Elza rukom. - S kim će kraljica

onda otputovati noćas u posjetu Bavarskoj ako si ti princeza

Johana?! - dohvati ona novine sa svog kreveta i rastvori joj

prvu stranicu.

Gertruda se zagleda u krupan naslov kraljiĉine posjete i

proguta knedlu.

- Pa... oĉigledno će morati otkazati posjetu.

Ovo je zvuĉalo logiĉno pa se Elza sjeti upitati:

- Na tebe su već jednom pokušali atentat, zar ne? Ĉitala

sam u novinama.

Gertruda tuţno potvrdi glavom.

- Koliko se sjećam iz tog ĉlanka, tom prilikom si se survala

niz nekakvu liticu.

Gertruda ju je promatrala sa strahom u oĉima. Osjeti da

se nešto krije iza Elzinih pitanja. Da nije i ova zgodna ţena

neka pruska špijunka, proleti joj umornim mozgom. Onda

se sjeti narednikovih rijeĉi prilikom svog hapšenja. Rekao je

onom mladom ţandaru da je strpa u ćeliju s Elzom koja se

već nalazila u zatvoru.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Da, dobro ste proĉitali - potvrdi Gertruda tiho. -

Neprijatelji moje kraljice majke su me bacili preko ograde

koledţa u kojem sam studirala. Jedva sam preţivjela pad od

silnih povreda i ogrebotina.

Aha, dosjeti se Elza u sebi, i djevojka je ĉitala iste

novine.

- To onda znaĉi, - nagaĊala je glasno, - da su neke od tih

povreda još uvek vidljive na tvom tijelu, zar ne?

Gertruda odluĉi bar nekom dokazati da je ona princeza

Johana, ukoliko je banditi uspiju noćas pronaći i odvesti u

sigurnu smrt. Ona se okrene Elzi s podrapanom haljinom na

leĊima.

- Prije nego su me oteli iz dvorske koĉije, dvojica bandita

su mi rastrgla haljinu da provjere da li sam to zaista ja - reĉe

slabim glasom.

Elza najprije napreţe oĉi, onda je blago povede za ruku

bliţe rešetkama kako bi je bolje vidjela pri jaĉoj svjetlosti

plinske lampe u hodniku. Ugledavši zarasle oţiljke od udaraca

šibom, raširi oĉi.

- Zadovoljni? - okrene se Gertruda i pogleda je vlaţnih

oĉiju. - Da li mi sad vjerujete?

- Ali... to nije moguće! - mucala je Elza. - Ako je istina što

govorite, onda kako ste se našli ovdje u zatvoru?! - prijeĊe

ona na "vi", za svaki sluĉaj.

Gertruda se vrati u svoj kut i ispriĉa joj što se tog popodneva

dogodilo.

- Da li sada razumijete zašto se tresem? Moji neprijatelji

su veoma utjecajni i bogati. Ni od ĉega neće prezati dok me

ponovo ne naĊu. A najvjerojatnije će pokušati još noćas. Ili

će nekoga bogato potplatiti da me ubije još ovdje, ili će se

prerušiti u bolniĉko osoblje ljeĉilišta i odvesti me u smrt!

Elza ju je slušala poluotvorenih usta. A što ako je ova

b. d. benedikt

inkvizitor

djevojka zaista kraljiĉina kćer? Kako bi bilo da je još malo

iskuša. Ona se vrati na ivicu svog leţaja.

- Pretpostavimo, - poĉe Elza konspirativnim glasom, - da

vas ja uspijem noćas odavde izvuci i povesti sa sobom. Da li

bi me vaša kraljica majka u tom sluĉaju pomilovala?

- Ovisi što ste uradili.

Pitanje je bilo još jedan dokaz da djevojka baš nije luda

kakvom je smatraju.

- Godinama sam vješto potkradala Adlerove banke u

kojima sam radila kao blagajnica. Naţalost, ovdje u Koburgu

su me nedavno otkrili i uhapsili.

- Koliko ste ukrali?

- Priliĉno! - reĉe Elza pokajniĉki. - Preko 100.000

guldena!

- Jeste li već osuĊeni?

- Prije dva dana. Ovdje ĉekam da me sutra prebace u

ţenski zatvor-tvornicu u kojoj trebam provesti sljedećih

dvadeset godina!

- Zašto tako mnogo?

- Jer sam im odbila reći gdje se nalazi opljaĉkani novac.

- I vi to smatrate pametnom odlukom? - prekori je

Gertruda. - Radije ćete odsjediti na robiji, nego vratiti drţavi

novac?

- Ustvari nemam namjeru tamo istrunuti - tiho joj prizna

Elza. - Da vas nisu danas doveli ovamo, planirala sam pobjeći

noćas uz pomoć jednog mladog ţandara koji je u mene smrtno

zaljubljen.

U Gertrudinim oĉima se pojavi traĉak nade. Ona se presta

ljuljati.

- GospoĊo...

- GospoĊica - odmah je ispravi Elza.

b. d. benedikt

inkvizitor

- GospoĊice, ako mi pomognete da se izvuĉem odavde

i vratite taj novac, moja majka će vas pomilovati i bogato

nagraditi. Onaj ukradeni novac vam neće više trebati! -

podsjeti je na kraju.

Elza je buljila u djevojku, onda se sjeti:

- Kako rekoste da se zove taj grof s ĉijeg imanja su vas

oteli?

- Grof Alfred von Knap, drţavni inkvizitor. I on vas moţe

pomilovati i potpuno osloboditi izdrţavanja robije.

Elza je još malo prouĉavala djevojku u kutu, onda skoĉi

na noge i poĉe nervozno šetati ćelijom. Jednog trenutka se

zaustavi i pogleda je.

- Slušajte me sad paţljivo, "princezo"! - podvuĉe ona.

- Sto god uskoro vidite ili ĉujete, pravite se mutavi! Ili još

bolje, malo ćaknuti!

Nemajući pojma što ova namjerava, Gertruda poslušno

potvrdi glavom. Iz razgovora ih trgoše neĉiji koraci. Elza se

brzo vrati na svoj krevet i nastavi se hladiti novinama. Pred

rešetkama ćelije pojavi se mladi Karl Zigler, ţandar koji je

sproveo u zatvor Gertrudu. Obilazio ih je svakih pola sata,

a Elza je dobro znala razlog. Od kako su je ovdje zatvorili,

mladić ju je stalno obilazio i raspitivao se treba li joj što. Bila

mu je neodoljivo lijepa i privlaĉna. Ovaj put je drţao u ruci

šalicu ĉaja. Elza ostavi novine i lagano usta. Prišla je ţeljeznim

rešetkama za koje se uhvati objema rukama.

- Donio sam vam malo hladnog ĉaja - objasni

Karl svoje

prisustvo srameţljivim glasom zaljubljenog djeĉaka. - Hladno

piće će vas malo rashladiti.

- Tako ste lj ubazni i dragi - pohvali ga ljepotica otkopĉavaj ući

još dva dugmeta na svojoj već opasno razdrljenoj bluzi. -

Noćas je zaista nepodnošljivo toplo i sparno.

Diskretno osvijetljene lampom iz hodnika Elzine nabrekle

lim

b. d. benedikt

inkvizitor

grudi uĉiniše se momku još pogubnijima. Primijetivši kako

njegov pogled poĉiva meĊu njenim dojkama, Elza se odluĉi

za napad.

' Tako ste mladi i lijepi, - koketno mu je tepala uzimajući

od njega ĉaj. - Tamo gdje mene uskoro šalju nema tako dragih

momaka.

Malo je otpila promatrajući ga zavodniĉki ispod oka. Od

tog njenog pogleda Karl se sav ukoĉio, kao da ga je hipnotiziala

neka predivna kobra u ţenskom obliku. Kao da se uplašio tog

njenog pogubnog pogleda, Karl pogleda u Gertrudu koja se

ljuljala u svom kutu.

- Kako je bolesnici? - brinuo se. - Da li vam pravi neke

neprilike?

' Tko? Princeza? - osvrne se Elza prema Gertrudi. - Mirna

je kao bubica. Uopće ne govori, a ja osobno mislim da ona

nije ni prisutna!

- Idem sad - pomakne se Karl i okrene da poĊe.

- Već odlazite?! - zaustavi ga Elzin tuţan, gotovo plaĉan

glas. - A ja sam tako ţeljela s vama malo popriĉati. Osjećam

se tako usamljenom i oĉajnom. Ţeljela bih napisati molbu

drţavnom inkvizitoru, ali mu ne znam ni imena ni adrese.

- Mislim da se zove Alfred Knap. Baš smo prije par dana

dobili o njemu sluţbenu obavijest. Adresu vam mogu kasnije

pribaviti.

' Tako ste zlatni - oboţavala ga je Elza pogledom. - DoĊite

bliţe - molila ga je umiljatim glasom. - Tako silno bih vas ţeljela

dodirnuti, pomilovati to vaše lijepo djeĉaĉko lice! PriĊite još

bliţe! - glumila je oĉajnicu. - Poludjet ću od ţelje!

Ona mu zgrabi ruku i pritisnu na svoju lijevu dojku koja

samo što joj nije ispala iz razdrljene bluze.

- Osjećate li otkucaje mog uzbuĊenog srca? - govorila mu

je tiho, da ostali zatvorenici u susjednom hodniku ne ĉuju.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Bojim se da će mi iskoĉiti od ţelje da vas poljubim!

Karl pomisli da će izgubiti svijest od njene preslatke

blizine. Elza je uvijek imala sa sobom po neki opojni parfem.

On je do tada samo u svojoj mašti ljubio ljepotice sliĉne

Elzi, ili im milovao gole grudi. Zakljuĉivši da ga je dovoljno

ošamutila, Elza ga drugom slobodnom rukom privuĉe još

bliţe rešetkama.

- Ljubite me! - zatvori ona "sanjalaĉki" oĉi i ponudi mu

svoje lijepe usne. - Radite sa mnom što god ţelite, samo me

ne ostavljajte ovdje samu s ovom izgubljenom jadnicom!

Tako silno ţelim pred odlazak odavde provesti nekoliko

nezaboravnih trenutaka s nekim poput vas!

Karl se sav strese od slatke ponude pa obazrivo pogleda

oko sebe. Nitko ih nije mogao vidjeti, a vjerojatno ni ĉuti, jer

se Elzina samica nalazila na samom kraju zatvorskog hodnika

i bila izolirana od ostalih posebnim vratima.

- GospoĊice! - sve teţe je disao mladić. - O ĉemu to

govorite?

- Govorim o mom skorom odlasku s ovog svijeta - aludirala

je na svoju skoru robiju. - Zar vam se ne ĉini da sam još suviše

mlada da istrunem u nekom smdrljivom zatvoru za ţene?

Karl ju je proţdirao pogledom. Ne samo da mu se ĉinila

premlada, nego i prelijepa. On se sav najeţi od pomisli da će

to prekrasno tijelo uskoro poĉeti venuti u perionicama neke

kaznene ustanove, umjesto da svojim savršenim oblinama

opija nekog sretnika.

- A ova djevojka u ćeliji? - upita Karl gotovo nesvijesno.

- Koja djevojka? - osvrne se Elza i pogleda Gertrudu koja

se i dalje ljuljala i buljila u svoje sklupĉane noge. - ]a nikog

ovdje ne vidim!

Uvidjevši da ga je slomila, Elza ga naglo privuĉe i utisnu

mu jedan presladak poljubac, njegov prvi u ţivotu. Strasno

b. d. benedikt

inkvizitor

ga je ljubila nekoliko trenutaka drţeći ga objema rukama oko

vrata, jer mu više nije morala drţati ruku na svojim dojkama.

Mladić se ohrabrio i sam ih srameţljivo traţio i milovao. Sve

ovo je ispod oka promatrala Gertruda poluotvorenih usta.

Ona se ĉak jednog trenutka presta ljuljati u svom kutu.

Kako bi ga povratila u stvarnost, Elza se trţe i naglo povuĉe

od rešetki. Karl osjeti oštar bol u grudima kao da je sa sobom

ponijela i njegovo zaljubljeno srce.

- Oprostite mi! - promuca ona pokajniĉki. - Mislim da

sam se od silne ţelje malo zaboravila. Mogao bi netko naići i

zateći nas, a vi sutra izgubiti vašu dragocjenu sluţbu.

- Samo ja i stari Ernst smo noćas na deţurstvu - izblebeta

joj Karl vaţnu informaciju. - Ernst polupijan drijema na klupi

recepcije. Tek u dvanaest će doći naša smjena.

Elza koja je upravo ĉula zvono sata na gradskoj općini

kako otkucava deset, zakljuĉi da joj preostaje dva sata da

pokuša privoljeti ovog naivnog djeĉaka za svoj plan. Svjesna

da je on trenutno ţeli više nego išta na svijetu, Elza se vrati

na rub svog leţaja odakle mu uputi tuţan pogled.

- Priĉajte mi o sebi - molila ga je. - Priĉajte mi o bilo ĉemu,

samo me ne ostavljajte samu!

On je prstom upozori da šuti i ode do masivnih metalnih

vrata koja lagano pritvori kako bi prigušio njihove glasove.

Vratio se rešetkama koje uhvati objema rukama. Kratko

je naslaĊivao svoje zaljubljene oĉi na njenim zanosnim

oblinama, onda joj poĉe priĉati o svojoj siromašnoj obitelji, o

svom školovanju zbog kojeg su se sestra i majka ĉetiri godine

odricale mnogih stvari, o svojoj nedavno dobivenoj sluţbi

policajca i planovima za budućnost.

- Kolika vam je plaća? - iskoristi Elza zgodan trenutak.

- Pošto imam završenu gimnaziju narednik Miiller mi je

ponudio dvadeset guldena mjeseĉno - pohvali joj se Karl.

b. d, benedikt

inkvizitor

Elza ga kritiĉki odmjeri o neĉem razmišljajući.

- To znaĉi, izraĉuna ona brzo, - da biste zaradili 50.000

guldena, morali biste ţivjeti oko 200 godina!

- Oprostite?! - nije bilo jasno mladiću.

Elza se pravila da se bori sama sa sobom da li da mu otkrije

veliku tajnu. Za to vrijeme ga je gledala pogledom poslovne

ţene. Sjeti se da je Karl prisustvovao sva tri dana njenom

suĊenju, pa mu se povjeri:

- Kao što ste ĉuli na mom suĊenju, ja sam godinama

strpljivo odvajala novac iz kasa prebogatog gospodina Adlera

i osiromašila ga za oko 100.000 guldena.

Elza zastane pa izbaci svoj posljednji adut:

- Spremna sam podijeliti s vama to bogatstvo ako mi

pomognete noćas pobjeći! I mada sam svjesna da je policija

prekopala moj bivši stan, sigurna sam da nisu u njemu ništa

pronašli.

Karl je to takoĊer znao, jer je i on bio jedan od "kopaĉa"

koji su pretresali Elzin stan u Koburgu. Nakon tri bezuspješna

dana, narednik ih je vratio u stanicu. Uspjeli su u stanu

pronaći samo triĉavih 300 guldena.

- S tim grdnim novcem, - nastavi mu Elza raspaljivati

maštu, - vi i ja i vaša majka i sestra ţivjeli bi negdje u Austriji

ili Italiji u pravom malom dvorcu i najvećem luksuzu do kraja

naših ţivota. Da ne govorim o vašoj i mojoj osobnoj sreći i

svakodnevnom ljubavnom uţitku!

Od kojeg se mladiću jeţila koţa od same pomisli.

- Ali... gospoĊice, - mucao je Karl nesigurnim glasom, - vi

govorite o opljaĉkanom novcu koji je pripadao drugima!

- O ĉemu to govoriš srce? - prijeĊe Elza na intimnije

oslovljavanje. - Taj novac je već bio "opljaĉkan" od sirotinje

poput tvoje obitelji i ostalih jadnika koji nemaju dovoljno ni

za hranu! Bio je vješto prikupljen u kase lakomog bankara

b. d. benedikt

inkvizitor

Adlera i njegovog sina. Zar nisi ĉuo na suĊenju da me sudac

osudio iz ĉiste osvete na maksimalnu robiju jer sam im odbila

vratiti taj novac.

Karl je i to ĉuo jer je proveo tri dana u sudnici kao jedan

od straţara, oĉiju zaljepljenih za ĉaroban lik ljepotice koja mu

je sada nudila i svoje zanosno tijelo i ĉari do kraja njegovog

ţivota. Osjećajući da mu je dovoljno rekla, Elza se uspravi

i opet priĊe rešetkama. Pokrila je njegove šake svojima i

ponovo mu prinijela svoje ĉeţnjive usne. Pošto ga je njima

još malo opila, ona napravi tuţno lice.

- Šteta... Sto hiljada guldena je ogroman novac i ostat će

zauvijek zakljuĉan u mom tajnom sefu. A ti i ja bismo tim

novcem usrećili mnogo dobrih ljudi.

Karl obliznu svoje usne. Uĉinilo mu se da su prelivene

slojem njenog meda.

- A kako vi to gospoĊice zamišljate da se izgubimo a da

nas nitko ne otkrije? - poĉe se on nesvjesno raspitivati.

Elzi je to bio jasan znak da je savladala prvi val njegovog

slabog otpora. Sad mora biti više nego oprezna. Momak je još

uvijek imao ĉistu savjest koju mu ona mora pod svaku cijenu

saĉuvati. Mora zaista zvuĉati više nego uvjerljivo.

- Srce slatko! - tepala mu je dok ga je milovala onim svojim

opojnim oĉima. - Moramo biti vrlo paţljivi. Mogućnost

da naprosto izaĊemo van, uopće ne dolazi u obzir. Pored

zatvorenika koji bi nas vidjeli i stari Ernst bi se mogao

probuditi baš u trenutku našeg prolaska recepcijom. Tebe i

tvoju sluţbu ne smijemo niĉim kompromitirati.

Pošto mu je ovim dala do znanja da prvenstveno misli na

njega, Elza mu ostavi malo vremena da proguta njen mamac.

Gertruda ju je slušala ne vjerujući svojim ušima.

- Pa... kako onda da izaĊemo neprimijećeni? - uslijedi

prirodno pitanje.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Da li si ikad ĉitao roman "Stela, kraljica ponoći"? - izmisli

ona naslov.

Karl odmahnu glavom.

- Stela je bila mlada ţena mojih godina, a borila se protiv

korumpiranog talijanskog plemstva. Ja sam tu knjigu proĉitala

još kao mlada, nekoliko puta. Bila sam oĉarana ljepotom i

vještinom maĉevanja te legendarne djevojke-hajduka. Kada

sam odluĉila olakšati Adlera za sto tisuća, vjerojatno sam to

uĉinila i iz podsvijesne ţelje da imitiram Stelu. U toj knjizi

Stelu spašavaju od vješala njeni prijatelji koji vezuju jedan

kraj konopca za rešetke njenog zatvorskog prozora, a drugi

za snaţnog konja koji ga je cijelog išĉupao iz okvira kamenog

zida tamnice!

Karl se nehotice zagleda u prozor Elzine ćelije, što ova

primijeti i sama se okrene da ga kritiĉki odmjeri.

- Za ovaj stari prozor bila bi dovoljna i mazga - zakljuĉi

ona. - Zašto ti srce ne odeš sada u dvorište i postupiš na isti

naĉin. Izvedi iz štale jednog policijskog konja i išĉupaj ovaj

pišljivi prozor. Onda mi pomozi da najprije spustim van ovu

jadnicu, a onda iskoĉim dolje za njom.

- Ovu djevojku?! - raširi Karl oĉi. - Zašto je naprosto ne

ostavimo ovdje?

- Karl! - prekori ga Elza mekim glasom. - Kako moţeš

tako nešto i pomisliti! Ta samo je pogledaj, molim te. Nije

starija od tebe, a već je odsutna duhom. Tko zna kakvim su

je štetnim lijekovima tamo u ljeĉilištu kljukali.

- Ali... tko će se o njoj brinuti?

- Ja ću voditi o njoj brigu. U Austriji ću je odvesti

specijalistu koji će je probuditi iz ovog transa i ţivota u kojem

vegetira umjesto da ţivi. Uĉinila bih to za ţivotinju, a kamoli

ne za ovako slatko stvorenje.

Karl se zagleda u "odsutnu" Gertrudu.

b. d. benedikt

inkvizitor

' Kada izaĊemo, - nastavi Elza, - nas dvije ćemo se popeti

na tog konja i izgubiti se u noći.

- A ja?! - uspaniĉi se mladić. - Zar niste rekli...

- Dozvoli mi da završim! - prekide ga ona prijekornim glasom uĉiteljice. - Ti si mi vaţniji od svega. Zato ću ja prva odjahati, a ti ćeš se mirno vratiti u zgradu. Ukoliko Ernst još bude drijemao, probudit ćeš ga i podsjetiti da je njegov red da provjeri zatvorenike. Kad doĊe do naše ćelije i shvati što se desilo, podići će uzbunu i vjerojatno te odmah poslati da probudiš narednika Miillera. Ja ću odmah ujutro otići do moje banke u Hagenu i isprazniti sef. Tebi ću poslati poštom par hiljada guldena, a ja ću nastaviti za Austriju.

- Ne razumijem, - zbuni se mladić. - Zar niste rekli da ćemo podijeliti novac i zajedno nestati iz zemlje?!

- Kako još ne razumiješ?! - prevrnu Elza oĉi. - Tako si naivan! Kako ne shvaćaš da "moraš" ostati ovdje u svojoj sluţbi i ĉekati od mene pismo. Ako se uspijem dokopati Austrije, kupit ću nam tamo neko lijepo imanje s malim dvorcem. Ti ćeš mi se kasnije pridruţiti sa svojom obitelji. Na taj naĉin nitko nikad neće posumnjati ili saznati što se noćas stvarno desilo. Jer ukoliko nas uhvate prilikom bjekstva, meni će oduzeti torbu s novcem i sprovesti me na robiju, ovu jadnicu će vratiti u njeno ljeĉilište, a ti ćeš ostati ĉist! Kapiraš? - pogleda ga Elza ispod oka.

I ovo je zvuĉalo razumno, ali Karl se nastavi brinuti:

- A što ako narednik Miiller organizira potjeru i krene za

vama? - brinuo se.

Elza ovo odluĉno odbi glavom.

- Miiller je previše iskusan policajac da poĉini takvu

grešku. Nitko pri zdravoj pameti ne bi pošao u noć juriti

zatvorenike za koje nema pojma u kom pravcu su pobjegli.

Neiskusnom mladiću zaljubljenom do ušiju nije trebalo

više objašnjavati. Elzina vješta uporedba svoje nevolje s

b. d. benedikt

inkvizitor

fiktivnom heroinom Stelom, ostavila je na Karla duboki

utisak. U njemu se probudi silna ţelja da oslobodi Elzu kao što

su talijanski hajduci oslobodili svoju legendarnu junakinju.

On konaĉno potvrdi glavom da se slaţe, a Elza ga nagradi

još jednim vrućim poljupcem prepunim slatkog nagovještaja

onog što tek dolazi. Na kraju ga je morala blago odvojiti od

sebe.

- PoĊi sad srce i uĉini kako smo se dogovorili. Ukoliko Ernst

još spava, samo nastavi u dvorište. A ukoliko se probudio,

saĉekaj da ponovo zaspi ili ga pošalji provjeriti zatvorenike.

Dok on to radi, brzo izaĊi i veţi konopac za rešetke prozora.

Ja ću ti rukom dati signal kad se Ernst dovoljno udal ji, a ti

onda potjeraj konja i išĉupaj prozor. Brzo se vrati u stanicu,

a nas dvije ćemo se već nekako provući i iskoĉiti u dvorište.

Saĉekaj pola sata i onda probudi Ernsta, ili poĊi sam u

obilazak zatvorenika i podigni uzbunu.

Pošto ga je upozorila na obje verzije mogućih dogaĊaja,

Elza ga pomilova po licu. Karl ju je gutao oĉima. Ta prelijepa

ţena o svemu je mislila. On nije imao pojma da je Elza već

danima metodiĉno isplanirala ovu noć. Još jednom joj potvrdi

glavom da je sve razumio i pode natraške prema hodniku, kao

da se bojao da je ne izgubi iz vida. Postala je melem njegovim

ljubavi ţeljnim oĉima. Elza ga isprati jednom "pusom" koju

mu posla rukom. Vratila se na leţaj i trijumfalno namignula

Gertrudi koja ţivnu malo ohrabrena.

- Ako uspijemo, nikad vam ovo neću zaboraviti! - obeća

joj princeza tiho. - Vraški ste vješta i sposobna mlada dama.

Ako ikad postanem kraljica, potraţit ću vas i ponuditi vam

da budete moja dvorska dama. Ukoliko vas u meĊuvremenu

opet ne strpaju u zatvor! - dodade na kraju jetko.

Elza se smiješila i sumnjiĉavo je promatrala. Još uvek joj

nije išlo u glavu da sjedi u istoj ćeliji s budućom kraljicom

Kelsteina. Da nije sve ovo ipak neki košmaran san, pitala se.

b. d. benedikt

inkvizitor

Na vratima recepcije, Karl zaĉu Ernstovo glasno hrkanje.

Sve dakle ide po planu, zadovoljan se smiješio i tihim

koracima nastavio u zatvorsko dvorište. Jedino ga je malo

brinula vedra noć i jaka mjeseĉina. Tiho se ušuljao u štalu,

osedlao jednog policijskog konja i pronašao dovoljno debeo

konopac. Poveo je konja za uzdu i priveo ga prozoru Elzine

ćelije. Prozor je gledao na drugu stranu dvorišta, tako da

nitko od zatvorenika nije mogao sluĉajno primijetiti što radi.

Jedan kraj konopca vezao je za dvije ţeljezne rešetke, a drugi

kraj omotao nekoliko puta oko sedla na koje se popeo. Prije

no što će potjerati konja, Karl se još jednom obazrivo osvrne

oko sebe po mjeseĉinom obasjanom dvorištu. Tiho potjera

konja koji se najprije malo zbuni neobiĉnom zapregom,

poigravajući kopitama u mjestu. Ali to potraja samo nekoliko

sekundi i stari prozor se uz prigušenu buku strovali na zemlju.

Karl odmota konopac i potapša konja po vratu. Vrati se rupi

u zidu i s konja pomogne najprije Gertrudi, a zatim Elzi da se

spuste na zemlju.

- Ljubavi moja! - tiho mu je govorila ova, milujući ga po

djeĉaĉkom licu. - Ovo ti neću nikad zaboraviti, a otplaćivat

ću ti do kraja ţivota!

Nije mogla biti jasnija. Kako bi ga još jednom uvjerila u

svoje obećanje, Elza ga nagradi jednim dugim, preslatkim

poljupcem, od kojeg se mladiću jeţila koţa.

- Idem sad! - odvoji se ona od njega.

Dok je vadila iz dţepa haljine nekakav papir, Karl ju je

zaĉuĊen promatrao. Elza podiţe sa zemlje jedan poveći

kamen koji baci kroz otvor razvaljenog zida u ćeliju, a onda

malo izguţva nekakav papir pa ubaci i njega kroz otvor.

- Za svaki sluĉaj - objasni šapatom zbunjenom mladiću.

- Na papiru je naškrabana poruka jednog mog "vatrenog"

simpatizera koji me obavještava o skorom spasu i upozorava

me da se pripremim. Razumiješ?

b. d. benedikt

inkvizitor

Elza ga još jednom njeţno dotaĉe po blijedom, mjeseĉinom

obasjanom licu, onda sama skoĉi na konja. Karl pomogne

Gertrudi da sjedne iza nje i one laganim hodom izjahaše iz

dvorišta u pravcu obliţnjeg polja. Mladić je još dugo stajao

sam u dvorištu, onda se vrati u zgradu.

- Gdje ţelite da vas ostavim? - okrene se Elza prema

Gertrudi.

- Na imanju grofa Alfreda Knapa. Tamo se nalazi jedan

tavanski stan u kojem se moţemo privremeno skloniti,

osvjeţiti i odmoriti dok ne stupim u vezu s grofom i preko

njega s dvorom. Ja znam gde se nalazi sakriven duplikat

kljuĉa.

Elza malo pošutje, onda se opet osvrne.

- Vi ste zaista princeza Johana?

- Sram vas bilo! - prekori Gertruda njenu sumnju.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 20.

Prenuvši se iz kratkog drijemeţa, Alfred primijeti da vani

već šija sunce. Malo je osvjeţio umorno lice hladnom vodom

i ţurnim koracima se uputio glavnoj ţandarmeriji u koju

stiţe oko osam sati. Ugledavši ga iz svoje staklom obloţene

kancelarije, Gustav Menke odmah ustade i pode mu u

suret.

- Dobro jutro, gospodine grofe! - pozdravi ga ljubazno. -

Baš sam razmišljao koga da pošaljem po vas. Šef ţandarmerije

iz grada Koburga nam je malo prije javio telegrafom da su

pronašli ona ukradena teretna kola za prijevoz leda za koja se

vi interesirate. Nalaze se u njihovom dvorištu.

Alfred mu samo zahvali glavom i bez rijeĉi poţuri van.

Otišao je do dvorske štale iz koje opet posudi istog konja

i dvokolicu. Svega dva sata kasnije, već se nalazio pred

zgradom ţandarmerije grada Koburga.

Još s konja je primijetio da tamo nešto nije u redu. Kroz

otvorena vrata zatvorskog dvorišta vidjela se grupa ţandara

kako ţivo polemiziraju pored nekih teretnih kola. Prepoznavši

kola za raznošenje leda, Alfred se sav ohladi od najcrnje

slutnje. Sišao je s konja kojeg povede za uzdu u dvorište.

- Oprostite gospodine! - presretne ga Karl kod samih kola

ĉija su straţnja vrata bila širom otvorena. - Civilima nije

dozvoljen pristup u dvorište!

- Odvedite me kod vašeg šefa - reĉe Alfred pogleda

prikovanog za praznu unutrašnjost kola u kojima se topio

ostatak ledenih kocki.

Karl je malo oklijevao, onda se okrene i potraţi pogledom

Miillera.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Gospodine narednice! - zovnu ga. - Ovaj gospodin ţeli s

vama govoriti!

Brkonja odmah priĊe i odmjeri mladića od glave do pete.

- Sto mogu uĉiniti za gospodina? - upita ozbiljnim glasom

zauzetog ĉovjeka.

- Gdje ste pronašli ova kola? - klimnu Alfred glavom u

tom pravcu.

- Tko ţeli znati? - najprije provjeri narednik.

Alfred izvadi svoju osobnu kartu u koju se Miiller

zagleda.

- Oprostite, molim vas! - skide on svoju sluţbenu šapku. -

Nisam vas prepoznao. Baš smo prije par dana dobili sluţbeno

obavještenje o vašem postavljanju. Sto ţelite znati, gospodine

inkvizitore?

Ĉuvši s kim imaju posla, Karl se poĉne hladiti.

- Interesiraju me ova teretna kola - ponovi Alfred

sa zebnjom u srcu. - Gdje ste ih pronašli i što se u njima

nalazilo?

- Jutros smo ih našli u jednom šumarku pored puta ispod

Bad Bleinheima. A unutra se nalazilo tih par kocki leda,

kao što vidite. Vozaĉi su se vjerojatno uplašili i na konjima

pobjegli.

Alfred se zagleda u narednika.

- Otkud znate da ih je bilo više i zašto bi se uplašili?

Miiller mu ukratko ispriĉa o juĉerašnjoj patroli na putu

i "duševnoj bolesnici" koju su u kolima pronašli i sproveli u

zatvor. Alfredu pade veliki teret sa srca.

- Mislim da su se ta dvojica uplašila posljedica i napustili

kola jer su bila ukradena. Kasno sinoć primili smo telegrafom

obavijest da su takva kola s dva konja ukradena iz tvornice

leda u Hagenu. Nisam neki školovan detektiv, gospodine, ali

b. d. benedikt

inkvizitor

mi se danas ĉini da je netko unajmio tu dvojicu sumnjivaca

da od nekud pokupe bolesnicu i tajno je prebace na drugo

mjesto. A baš sam imao namjeru da je danas osobno otpratim

natrag u ljeĉilište.

Alfredu konaĉno sve postade jasno.

- Mogu li je vidjeti?

- Na ţalost, ne moţete! - iznenadi ga odgovor. - Noćas je

s jednom opasnom kriminalkom, Elzom Schultz, pobjegla iz

ćelije!

Miiller mu pokaza rukom na izbijeni prozor zatvora koji

Alfred tek tada primijeti. On pode u tom pravcu i zagleda

se u stari okvir prozora s rešetkama koji je leţao na zemlji.

Za rešetke je još uvijek bio vezan jedan kraj konopca. Bilo je

jasno da ga je išĉupao konj ili konjska zaprega.

- Ovaj deţurni mladić, - pogleda on u sve bljeĊeg Karla,

- otkrio je oko jedanaest sati provalu.

- Kako se to desilo?

- Dozvolite da vas povedem do njihove ćelije - usluţno će

narednik.

On ponudi visokog gosta rukom prema ulazu u zgradu,

putem mu priĉajući kako je Karl u toku provjere naišao na

praznu ćeliju i odmah ga došao probuditi. Alfred ga paţljivo

sasluša, onda ude u ćeliju koju paţljivo razgleda.

- Ovu poruku smo našli na Elzinom krevetu - pruţi mu

Miiller zguţvani papir.

Alfred se zagleda u naškrabanu poruku u kojoj neki

ĉovjek javlja Elzi da ju je odluĉio osloboditi jer su mu lakomi

bankari malverzacijama oduzeli imanje i uništili obitelj!

- Tko je ta Elza? - pogleda Alfred u narednika. - Što je

uradila?

Ovaj mu ispriĉa o pljaĉkama Adlerovih banki i da je tog

dana trebala biti sprovedena u ţenski zatvor na izdrţavanje

b. d. benedikt

inkvizitor

robije. Alfred osjeti potrebu da sjedne na Elzin krevet. Još

jednom se zagledao u poruku, pa podiţe pogled na Miillera.

- Gdje mislite da su otišle?

- Moram vam priznati, gospodine, nemam pojma! Taj

ĉovjek koji joj je pomogao, posluţio se jednim našim konjem

iz štale koji takoĊer nedostaje. Tko zna u kojem pravcu su

odjahale!

- Sve manje razumijem - pravio se Alfred zbunjen. - Zašto

bi Elza povela sa sobom tu duševnu bolesnicu?

- Pa... moţda ta djevojka i nije toliko bolesna koliko se

pravila! - ponudi mu narednik svoje mišljenje. - Moţda je

bogata nasljednica koju je neki lakomi ĉlan obitelji pokušao

ubiti kako bi se dokopao njenog dijela.

- Pa zašto je onda stalno vikala da je princeza Johana i da

su je kidnapirali pruski agenti koji je ţele ubiti!

- Pa zar to nije najbolji naĉin da se napravi ćaknutom?

- podsjeti ga Miiller. - Samo idiot bi joj povjerovao takvu

glupost. Ta cijela zemlja zna da je kraljica sinoć otputovala s

princezom Johanom u drţavnu posjetu Bavariji!

Alfred se nesvjesno nasmiješi Miillerovoj primjedbi.

Sve mu je bilo jasno, osim zašto je Elza povela sa sobom

Gertrudu? A moţda je ova ubijedila Elzu u svoj identitet

princeze i obećala joj veliku nagradu. Ovo je zvuĉalo moguće,

naroĉito ako Elza nije ĉitala u novinama o kraljiĉinom putu.

Ako se nešto sliĉno desilo, razmišljao je, onda postoji velika

mogućnost da je Gertruda odvela Elzu do stana u staroj

vinari koji su njih dvoje zajedno pripremali za Johanu. On

ustade, zahvali se naredniku i poţuri van. Miiller ga je pratio

u stopu.

- Gospodine inkvizitore, što da radim? - ţelio je Miiller

ĉuti. - Mi ovdje nemamo specijaliste i detektive za ovakve

sluĉajeve!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Ništa ne radite! - umiri ga Alfred. - Za sad sve prepustite

meni i mojim ljudima iz tajne sluţbe. I molim vas, narednice,

ne zatvarajte više duševne bolesnike zajedno u ćeliju s

kriminalcima! - poruĉi mu penjući se na konja. - Vrlo opasna

kombinacija!

Dok je u galopu napuštao dvorište, narednik je zbunjen

gledao za njim. On malo odiţe šapku i poĉeše se iza vrata.

* * *

Alfred u galopu stiţe u dvorište stare vinare nešto prije

podneva. Buka kolske zaprege trţe Elzu koja skoĉi iz stare

fotelje u kojoj je drijemala i potrĉa prozoru. Ugledavši Alfreda

kako silazi iz dvokolice, poţuri u susjednu sobu.

- Princezo! - prodrma pospanu Gertrudu. - Neki ĉovjek je

stigao s dvokolicom u dvorište! Sto da radimo?!

- To je vjerojatno grof Alfred! - uspravi se ova trljajući oĉi.

- Samo on ima drugi kljuĉ od stana.

Gertruda koja je spavala obuĉena, malo poravna haljinu

i kosu i ude u prednju sobu. Dok su slušale neĉije korake

kako se penju drvenim stepeništem, Elza se sva ukoĉila

od napetosti. U bravi se okrene kljuĉ i Alfred se pojavi na

vratima. Ugledavši ga, Gertruda prigušeno vrisnu od radosti

i poleti mu u zagrljaj. Alfred je ĉvrsto obgrli objema rukama i

privi na grudi.

- Hvala dragom Bogu! - reĉe tiho milujući joj razbarušenu

kosu.

Tako su postajali nekoliko trenutaka, onda Alfred njeţno

odvoji Gertrudu od sebe i zagleda se u Elzu.

- A vi ste, pretpostavljam, ĉuvena Elza Schultz?

- Ovoj hrabroj ţeni moram zahvaliti za svoju slobodu -

poţuri mu Gertruda objasniti. - Ona mi je povjerovala da

b. d. benedikt m

inkvizitor

sam princeza i pomogla mi da se spasim grozne neizvjesnosti

u kojoj sam se nalazila.

- Pa... - nasmiješi se Elza s krivicom, - nisam vam baš u

poĉetku puno vjerovala!

- Strašno sam se bojala, - nastavi Gertruda, - da me oni

agenti ne potraţe još iste noći i ubiju. Onda je ova gospoĊica

došla na ideju kako da pobjegnemo.

Alfred ju je promatrao i upijao svaku njenu rijeĉ. Mada

je bila prljava i u podrapanoj haljini, uĉinila mu se ljepšom

nego ikada. Srce mu je snaţno lupalo od silne ljubavi koju je

za nju osjećao.

' Sve sam ĉuo od narednika u Koburgu - nastojao je

mirnim glasom prikriti bujicu svojih stvarnih osjećaja.

- Kako je moja majka primila vijest o mojoj otmici - upita

Gertruda s brigom u glasu.

- Njeno veliĉanstvo je bilo na ivici nervnog sloma, ali

sam je uspio nagovoriti da umjesto vas povede sa sobom onu

mladu dvorsku damu što vrlo liĉi na vas. Vaše haljine i vješta

šminka obavile su ostalo. Otputovale su noćas u ponoć.

Gertruda klimnu glavom da je "razumjela" pa pogleda u

ukoĉenu Elzu.

- U oĉajanju sam svašta obećala ovoj gospoĊici, a na

vama je sada da mi pomognete odrţati to obećanje.

Alfred ih ponudi rukom da sjednu na staru sofu koja se

nalazila uza zid. Gertruda i Elza sjedoše jedna do druge, kao

da su stare prijateljice. On priĊe fotelji u kojoj je Elza provela

noć i umoran se u nju zavali.

- O vama sam ĉuo od narednika - uputi joj Alfred

prijekoran pogled. - Moţe li se znati što vam je sve Njena

visost obećala?

Elza se smušeno osmjehnu.

- Princeza... mislim, Njena visost, - brzo se ispravi, - rekla

b. d. benedikt

inkvizitor

je da ćete me vi i kraljica pomilovati amnestijom ako vratim

sav prisvojeni novac.

- "Prisvojeni novac", rekoste? - podiţe on upitno obrvu. -

Imate priliĉno bogat rjeĉnik za pljaĉkaša banaka! A ja gorim

od nestrpljenja da ĉujem zašto ste pljaĉkali baš banke tog

gospodina Adlera.

Elza ga pogleda ravno u oĉi.

- Pljaĉkala sam njegove banke iz ĉiste osvete!

Alfred odmah pomisli da je Adler moţda koketirao s

lijepom djevojkom pa je kasnije odbacio.

- Gospodin Adler vam je nešto krivo uĉinio?

- Skrivio mi je još prije nego sam se rodila!

- Moţete li biti malo jasniji? - zainteresirao se Alfred.

Elza im odluĉi sve reći.

- Ja sam Adlerova kćer - promuca.

Alfred se lagano uspravi u fotelji i zagleda u nju.

- Oprostite, ali to nije moguće! Gospodin Adler je imao

samo jednog sina koji je nesretno poginuo na skijanju u

Austriji. Ĉitao sam o tome u novinama.

- Istina je. A prezirem ga jer sam zbog njega izgubila

majku.

Gertruda koja ju je do tada sa strane promatrala, uhvati je

blago za ruku.

- GospoĊice, o ĉemu to govorite? Kako bi on skrivio smrt

vaše majke?

Elzi je bila potrebna mala stanka prije no što će nastaviti.

- Moja majka je bila vrlo lijepa ţena i sluţila je kod Adlerovih

kao osobna sobarica njegove prebogate ţene. Marta Adler je

bila kćer austrijskog milijunera prije nego se udala za mog

oca, koji je bio pun velikih ideja a praznih dţepova. S njenim

bogatim mirazom razvio je uspješan bankarski posao. Pošto

b. d. benedikt

inkvizitor

je bila gotovo 15 godina starija od njega i ne baš atraktivnog

izgleda, on se zaljubio u moju majku s kojom je tri godine

tajno vodio ljubav. Kada je ostala trudna, uplašio se da mu

ţena ne sazna za ljubavnicu i ne razvede se od njega. Dao je

mojoj majci 200 guldena da plati pobaĉaj i otpustio je s posla.

Marti je slagao da ju je otkrio u kradi.

Elzi je trebala kratka stanka da se pribere.

- Duboko razoĉarana i potresena njegovim izdajniĉkim

postupkom, jer ga je iskreno voljela, moja majka je otišla u

Lansing kod svoje sestre gdje me je rodila. Nekoliko mjeseci

kasnije, bacila se pod vlak!

Gertruda joj jaĉe steţe ruku.

- Moja teta me je othranila i školovala pod svojim imenom.

Kada sam završila gimnaziju, odmah sam se zaposlila u

tamošnjoj banci koja je takoĊer pripadala obitelji Adler. Sve

do moje 21. godine zvala sam tetu "mama". Kada je osjetila

da će uskoro umrijeti, teta me je jednog dana pozvala i sve

mi ispriĉala. Dugo sam bila u šoku i depresiji. Poslije njene

smrti odluĉila sam osvetiti moju majku. Bila sam već iskusna

blagajnica i Adlerove banke su se jagmile za mojim znanjem

i brzinom, a moram priznati i zbog mog fiziĉkog izgleda,

kojim sam se "vješto sluţila" u napredovanju! - podvuĉe

ona vragoljasto. - Jednog dana sam sluĉajno otkrila "rupu"

u sistemu obraĉuna i poĉela neprimijetno odvajati najprije

male svote novca s raĉuna raznih kompanija, a onda sve veće

i veće. To mi je uspijevalo gotovo deset godina, sve dok me u

Koburgu u banci nisu uhvatili na djelu i povezali neobjašnjive

gubitke. Ţeljela sam izazvati nepovjerenje prema Adleru kod

bogatih mušterija i tako ga dovesti do bankrota, jer im je

morao taj "nestali" novac nadoknaĊivati s vlastitog raĉuna.

I gotovo sam uspjela. Primijetila sam da su neke od najvećih

kompanija poĉele povlaĉiti svoj novac i zatvarati raĉune u

njegovim bankama.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Nevjerojatno! - zaključi Alfred. - Da li još uvijek imate

sav taj novac?

- Pa... ne baš sav, - osmjehnu se Elza s krivicom na licu,

- potrošila sam na sebe par tisuća. Ostatak od tih 100.000

guldena naći ćete u mom privatnom sefu kod jedne banke u

Hagenu.

Ona izvuĉe iz dekoltea zlatan lanĉić s medaljonom iz kojeg

izvadi mali kljuĉić koji mu pruţi.

- Na uglu Kraljice Frederike i avenije Zigfrid, nalazi se

austrijska banka. Broj mog privatnog sefa je 1834, odnosno

broj godine u kojoj sam se rodila a moja majka ubila. Broj je

ugraviran na dršci kljuĉa.

Alfred uze od nje kljuĉić u koji se zagleda. Malo je

razmišljao pa je pogleda.

- Postoje obećanje Njene visosti meni nareĊenje, smatrajte

se od ovog trenutka slobodnom!

Sva mrţnja i bijes koji su je godinama tištili, odjednom se

rasplinuše u njenim grudima i Elza gorko zaplaka. Gertruda

je njeţno obgrli oko ramena i priĉeka da se ova smiri.

- Zar vam nisam rekla da ću vas osloboditi izdrţavanja

kazne ako vratite novac i pomognete mi?

- Oprostite mi što vam nisam sve do maloprije vjerovala!

- jecala je Elza.

Alfreda je veoma interesiralo tko im je izvana pomogao,

ali odluĉi da će za sve biti najbolje da se o tome dalje ne

raspituje. On spusti kljuĉić u dţep i umoran ustade.

- Idem do dvorca malo odspavati, a i vas dvije se osvjeţite i

odmorite. Moram otputovati noćašnjim vlakom za Bavarsku

i odmah o svemu obavijestiti Njeno veliĉanstvo.

- Mogu zamisliti kako se moja jadna majka osjeća zbog

neizvjesnosti - reĉe tuţno Gertruda.

- Vas dvije se strpite i snaĊite ovdje nekoliko dana do

mog povratka. Ovdje se nalazi poveća garderoba princezinih

b. d. benedikt ESl

inkvizitor

haljina u koje se moţete presvući. Stan je dobro snabdjeven

hranom, a dolje u staroj vinari nalazi se pumpa za vodu.

Upravitelju ću reći da sam odobrio jednoj gospoĊici ovaj

tavanski stan na par dana dok se ne snaĊe. Alfred se oprosti

od njih i napusti sobu.

* *

Poslije nekoliko sati "mrtvog sna", Alfred se okupao i

spakirao na put. Mertznera je obavijestio o privremenoj

stanarki iznad vinare i vratio se dvokolicom na dvor. Kako je

imao još puna tri sata vremena do polaska vlaka za Bavarsku,

odluĉio je posjetiti banku na adresi koju je spomenula Elza.

Banka je bila zatvorena jer se već smraĉilo, ali deţurni noćni

straţar mu otvori vrata pošto mu se Alfred legitimirao. On

mu otkljuĉa glavni trezor s privatnim sefovima i priĉeka ga

u malom predsoblju. Alfred izvadi iz Elzinog sefa poveću

koţnu torbu ĉiji sadrţaj na mjestu provjeri. Bila je nabijena

sveţnjevima papirnog novca visokih apoena. Alfred se

zahvali straţaru i nastavi prema Adlerovoj banci.

I ova je već bila zatvorena. Adlerov batler side s kata gdje

je stari bankar imao luksuzan apartman, da izvidi tko to tako

kasno i uporno lupa na glavna vrata.

- Oprostite! - ljubazno će Alfred. - Moram hitno vidjeti

gospodina Adlera.

- Gospodine! - bunio se sluga. - Zar vi ne znate da se banke

zatvaraju u pet popodne?

- Nisu mi potrebne bankovne usluge, ja samo ţelim vidjeti

gospodina.

Sluga ga sumnjiĉavo odmjeri. Nije mu se sviĊalo što

stranac nosi u desnoj ruci poveću torbu. Alfred primijeti

njegovo kolebanje i izvadi iz dţepa svoju ispravu inkvizitora.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Pokaţite ovo gospodinu Adleru - predloţi mu.

Batler baci brz pogled na dokument. Shvativši s kim ima

posla, nakloni se i skloni s masivnih vrata, propustivši Alfreda

u mramorom poploĉani foaje velike banke ĉija vrata ponovo

zakljuĉa.

- Molim vas saĉekajte me ovdje - nakloni se i s Alfredovom

ispravom popne na kat.

Ne proĊe minuta, a na zavojitom stepeništu pojavi se

Adler osobno, vezujući oko pojasa svoj kućni ogrtaĉ.

- Dobro veĉe, grofe! - pozdravi on Alfreda i vrati mu

ispravu.

- Oprostite što vas ovako kasno uznemiravam, - nakloni

mu se Alfred, - ali sam primoran.

- Ĉemu imam zahvaliti za ovako visoku posjetu? - trudio

se bankar zvuĉiti ljubazno, jer se baš spremao okupati.

- Elzi Schultz! - odluĉi Alfred ne odugovlaĉiti.

Onom je bilo potrebno par trenutaka da se pribere.

- Vi... vršite istragu nad tom kriminalkom? - procijedi.

- Istraga je završena. Ovdje se nalazi vaš novac - odiţe

Alfred torbu kako bi je Adler bolje vidio. - Unutra se nalazi

malo manje od 100.000 guldena. GospoĊica se izvinjava za

onih nekoliko tisuća koje je u meĊuvremenu potrošila, ali

kaţe da vam je spremna i njih kasnije nadoknaditi.

Milijuner ga je ukoĉen promatrao. Kako je ovo moguće,

pitao se zgranut? Jutros su ga obavijestili da je dotiĉna

pobjegla iz zatvora, a veĉeras mu drţavni inkvizitor već vraća

opljaĉkano.

- Oprostite... - promuca on, - ja ništa ne razumijem. - Zar

Elza Schultz nije pobjegla prošle noći iz zatvora u Koburgu?

- To je toĉno. Ja sam je jutros pronašao i napravio s njom

dţentlmenski sporazum. Ona je pristala da vam vrati novac,

b. d. benedikt

inkvizitor

a ja njoj slobodu. Razmišljao sam, vama će vjerovatno više

odgovarati da dobijete natrag tih 100.000 guldena nego da

ostanu zauvijek izgubljeni.

Adler je buljio u njega, pa spusti pogled na torbu.

- Moţemo li ući u neku kancelariju? - osvrtao se Alfred.

- Oprostite, ovuda molim! - trţe se bankar i povede ga

u svoj lakiranim drvetom obloţeni ured. - Sjednite, molim

vas.

Alfred najprije otvori torbu ĉiji sadrţaj isprazni nasred

radnog stola.

- Vaš novac, gospodine!

Bankar je maloprebirao po urednospakiranimsveţnjevima,

onda se lagano spusti u svoju veliku koţnu fotelju i zagleda u

Alfreda koji sjedne nasuprot njemu.

- Ne mogu povjerovati svojim oĉima! - reĉe mu iskreno. -

Što se desilo? Zašto se ta ţena odjednom predomislila? Deset

godina me je tajno potkradala, a sad ovo! Da li vam je bar

rekla zašto se okomila baš na mene i moje banke?

Alfred nije znao odakle poĉeti. A pribojavao se i kako će

stari ĉovjek primiti istinu.

- Elza kaţe da je to uĉinila iz ĉiste osvete.

- Ne razumijem! - raširi stari milijuner ruke. - Sto sam joj

za ime Boga uĉinio?!

- Prema njenim rijeĉima, nanijeli ste joj zlo još prije nego

se rodila!

Alfred mu paţljivo prepriĉa što je ĉuo od Elze. Što mu je

duţe objašnjavao, bankar je sve više blijedio. Adler se odmah

sjetio Elzine lijepe majke Eve. Bio je iskreno zapanjen i vidno

ganut Elzinom ispoviješću. Kleo se Alfredu da nije imao

pojma da je Eva odluĉila roditi dijete i da se ubila, a da je

znao, on bi se o tom djetetu tajno brinuo i školovao ga.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Nikad nije kasno - podsjeti ga Alfred na kraju. - Ja noćas

putujem za Bavarsku gdje ću se pridruţiti Njenom veliĉanstvu,

a kada se vratim mogu vas upoznati s gospoĊicom - predloţi

mu. - Naravno, ukoliko vi to ţelite.

- Apsolutno - odmah se sloţi Adler. - Sve što znam o njoj,

znam iz novina ili policijskih izvještaja. Jedan moj direktor mi

je samo rekao daje vrlo atraktivna mlada ţena. Pretpostavljam

da liĉi na majku koja je bila prava ljepotica. Zaista bih se

ţelio sresti s njom. Boţe moj! - protrlja Adler svoje naborano

blijedo ĉelo. - Sve ovo je naprosto nevjerojatno!

- Kada se vratim iz Bavarske, aranţiraću vaš susret - obeća

mu Alfred. - U meĊuvremenu bih vas zamolio za jednu

delikatnu ali vaţnu informaciju.

- Svakako, gospodine grofe! - ţivnu milijuner usluţno.

Alfred izvuĉe iz dţepa svog kaputa sveţanj novĉanica koje

je našao u stanu koĉijaša Heindricha.

- Na omotnici ovog sveţnja piše adresa i datum vaše

banke. Interesira me s ĉijeg raĉuna je tog dana podignut ovaj

novac.

Adler za trenutak zaţali što mu se onako srdaĉno

ponudio.

- Gospodine grofe, - poĉne on obzirno, - vama je svakako

poznata zakonom zagarantirana tajnost koju klijenti uţivaju

kod financijskih institucija.

- U pitanju je stvar drţavne sigurnosti! - povjeri mu Alfred

tiho, mada su bili sami. - Juĉer ujutro grupa naoruţanih

stranih plaćenika pokušala je diverziju. Kod njih smo pronašli

ovaj novac. Naţalost, svi su pobijeni pa mi ne mogu reći tko

ih je unajmio!

Adler ga je kratko prouĉavao onda predloţi:

- Kao drţavnom inkvizitoru vama je sigurno poznata

procedura u ovakvim sluĉajevima. Samo oblasni sudac, i

b. d. benedikt

inkvizitor

a ja njoj slobodu. Razmišljao sam, vama će vjerovatno više

odgovarati da dobijete natrag tih 100.000 guldena nego da

ostanu zauvijek izgubljeni.

Adler je buljio u njega, pa spusti pogled na torbu.

- Moţemo li ući u neku kancelariju? - osvrtao se Alfred.

- Oprostite, ovuda molim! - trţe se bankar i povede ga

u svoj lakiranim drvetom obloţeni ured. - Sjednite, molim

vas.

Alfred najprije otvori torbu ĉiji sadrţaj isprazni nasred

radnog stola.

- Vaš novac, gospodine!

Bankar je malo prebirao po urednospakiranimsveţnjevima,

onda se lagano spusti u svoju veliku koţnu fotelju i zagleda u

Alfreda koji sjedne nasuprot njemu.

- Ne mogu povjerovati svojim oĉima! - reĉe mu iskreno. -

Sto se desilo? Zašto se ta ţena odjednom predomislila? Deset

godina me je tajno potkradala, a sad ovo! Da li vam je bar

rekla zašto se okomila baš na mene i moje banke?

Alfred nije znao odakle poĉeti. A pribojavao se i kako će

stari ĉovjek primiti istinu.

- Elza kaţe da je to uĉinila iz ĉiste osvete.

- Ne razumijem! - raširi stari milijuner ruke. - Sto sam joj

za ime Boga uĉinio?!

- Prema njenim rijeĉima, nanijeli ste joj zlo još prije nego

se rodila!

Alfred mu paţljivo prepriĉa što je ĉuo od Elze. Sto mu je

duţe objašnjavao, bankar je sve više blijedio. Adler se odmah

sjetio Elzine lijepe majke Eve. Bio je iskreno zapanjen i vidno

ganut Elzinom ispoviješću. Kleo se Alfredu da nije imao

pojma da je Eva odluĉila roditi dijete i da se ubila, a da je

znao, on bi se o tom djetetu tajno brinuo i školovao ga.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Nikad nije kasno - podsjeti ga Alfred na kraju. - Ja noćas

putujem za Bavarsku gdje ću se pridruţiti Njenom veliĉanstvu,

a kada se vratim mogu vas upoznati s gospoĊicom - predloţi

mu. - Naravno, ukoliko vi to ţelite.

- Apsolutno - odmah se sloţi Adler. - Sve što znam o njoj,

znam iz novina ili policijskih izvještaja. Jedan moj direktor mi

je samo rekao daje vrlo atraktivna mlada ţena. Pretpostavljam

da liĉi na majku koja je bila prava ljepotica. Zaista bih se

ţelio sresti s njom. Boţe moj! - protrlja Adler svoje naborano

blijedo ĉelo. - Sve ovo je naprosto nevjerojatno!

- Kada se vratim iz Bavarske, aranţiraću vaš susret - obeća

mu Alfred. - U meĊuvremenu bih vas zamolio za jednu

delikatnu ali vaţnu informaciju.

- Svakako, gospodine grofe! - ţivnu milijuner usluţno.

Alfred izvuĉe iz dţepa svog kaputa sveţanj novĉanica koje

je našao u stanu koĉijaša Heindricha.

- Na omotnici ovog sveţnja piše adresa i datum vaše

banke. Interesira me s ĉijeg raĉuna je tog dana podignut ovaj

novac.

Adler za trenutak zaţali što mu se onako srdaĉno

ponudio.

- Gospodine grofe, - poĉne on obzirno, - vama je svakako

poznata zakonom zagarantirana tajnost koju klijenti uţivaju

kod financijskih institucija.

- U pitanju je stvar drţavne sigurnosti! - povjeri mu Alfred

tiho, mada su bili sami. - Juĉer ujutro grupa naoruţanih

stranih plaćenika pokušala je diverziju. Kod njih smo pronašli

ovaj novac. Naţalost, svi su pobijeni pa mi ne mogu reći tko

ih je unajmio!

Adler ga je kratko prouĉavao onda predloţi:

- Kao drţavnom inkvizitoru vama je sigurno poznata

procedura u ovakvim sluĉajevima. Samo oblasni sudac, i

b. d. benedikt

inkvizitor

naravno vi, moţete mi napisati kratak nalog za otkrivanje

ove bankovne tajne.

Alfred se naţe nad stol i dohvati ĉist list papira i pero.

Potpisa mu traţeni nalog i okrene ga prema njemu. Adler

preleti papir pogledom i ustade od stola. Izvukao je sveţanj

iz bankovne omotnice i ponio je sobom. Vratio se poslije

desetak minuta i sjeo natrag za svoj ogromni stol. Po

ozbiljnom bankarevom licu, Alfred zakljuĉi da je bio u pravu

posumnjavši na Pruse.

- Novac je podignut s raĉuna Pruskog konzulata, zar ne?

- pomogne mu on. - Samo potvrdite glavom i bacite to moje

ovlaštenje u koš za smeće!

Adler potvrdi glavom a Alfred ustade i oprosti se s njim.

Pošto ga je ispratio i zakljuĉao za njim ulazna vrata, milijuner

se vrati u svoju kancelariju i sjedne za radni sto. Tako je

nepomiĉan buljio u gomilu novĉanica, dok su mu misli

odlutale trideset godina unazad.

b. d, benedikt

inkvizitor

Poglavlje 21.

Alfred je doputovao u Miinchen idućeg jutra nešto poslije

deset sati. Tamo je presjeo u lokalni vlak za Bad Tolz, zadnju

i najjuţniju toĉku te oblasti. Odande se odvezao koĉijom do

Ludvigovog obiteljskog dvorca Holanšvandau koji se nalazio

pored sela Švandau, na obali malog jezera zvanog "Labudovo

jezero". Na samom prilazu imanju, stajao je veliki slavoluk

maštovito ispleten od raznobojnog cvijeća s ispisanom

porukom: DOBRO DOŠLI DRAGI GOSTI!

Pred spuštenom rampom koĉiju zaustavi kraljeva osobna

garda.

- Dobar dan! - priĊe koĉiji mlad oficir. - Kakvo vas dobro

donosi, gospodine?

Alfred mu spremno predade svoju sluţbenu ispravu.

- Ja sam drţavni inkvizitor kraljevine Kelstein. Dolazim se

vidjeti s kraljicom po sluţbenoj duţnosti.

Oficir paţljivo pregleda ispravu, nekoliko puta uporedi

fotografiju s Alfredom, onda nekom otraga dade znak

glavom.

- Otpratite gospodina grofa do glavnog ulaza!

On vrati dokument Alfredu i sluţbeno ga pozdravi rukom.

Rampa se podiţe i koĉija nastavi dalje. Priliĉno dugo su se

vozili dok se iza okuke ne pojavi veliĉanstvena graĊevina

pastelne ţućkasto-bijele boje. Pred ulazom su stajala dvojica

oficira koji odmah priĊoše kolima. Alfred ponovi istu

proceduru predstavljanja.

- Slijedite me, gospodine! - sluţbeno mu se nakloni oficir

i poĊe prema dvorcu.

Prije no što će poći za njim, Alfred zamoli koĉijaša da ga

saĉeka.

b. d. benedikt

inkvizitor

U prekrasno dekoriranom foajeu grandioznih razmjera,

oficir nešto šapnu na uho jednom civilu koji pregleda

Alfredovu ispravu i odmah poĊe zavojitim stepeništem

na kat. Dok ga je ĉekao, Alfred se u sebi divio prekrasnim

freskama po stropu i tapiserijama po zidovima. Za trenutak

mu se uĉinilo da je došao u posjet nekom muzeju. Trgoše ga

neĉiji zvonki koraci. Bio je to onaj civil, a s njim je silazio

stari maršal dvora, Johan Lovental.

- Gospodine grofe?! - oslovi on zabrinuto Alfreda. - Sto se

desilo?!

- Apsolutno ništa, - umiri ga Alfred sa smiješkom. - Bio

sam zadrţan vaţnim poslom pa vam se danas pridruţujem.

Njeno veliĉanstvo me oĉekuje.

Loventalu kao da malo laknu.

- Sve je u redu, gospodine Krantz! - potvrdi on Alfredov

identitet. - Ja ću odvesti gospodina grofa do Njenog

veliĉanstva.

Civil vrati Alfredu ispravu i ostavi ih s naklonom. Lovental

povede Alfreda na prvi kat koji je cijeli bio rezerviran za

visoke goste. Alfred zakljuĉi da su Bavarci mnogo bogatiji od

njih, jer mu se dvor u Hagenu odjednom uĉini ravan malo

boljem hotelu! Lovental nešto reĉe kraljiĉinom paţu koji

odmah najavi gosta.

U raskošnom salonu kraljiĉinog apartmana nalazila se

samo ona s princezom Johanom. Ugledavši svog drţavnog

inkvizitora, kraljica i Johana ustadoše iz fotelja u kojima su

se odmarale. Frederika od silne strepnje prekri usta rukama.

- Sve je u redu, Madam! - poţuri je Alfred razuvjeriti sa

smiješkom. - Ne donosim vam ruţne vijesti!

- Oh, Boţe dragi! - ispusti Frederika prigušen uzvik

radosti.

Alfred im priĊe i nakloni se. Sve troje posjedaše oko

b. d. benedikt

inkvizitor

kristalnog salonskog stola na kojem se pušio ĉaj. Kraljica ga

je napeto gledala, ne usuĊujući se ništa pitati.

- Princeza Gertruda je pronaĊena, ţiva i zdrava - izvijesti

je on. - Moram priznati da je spašena samim ĉudom, pa sam

sklon vjerovati da ju je dragi Bog ovaj put osobno zaštitio!

Dok im je detaljno priĉao što se sve desilo s Gertrudom

nakon njene otmice, majka i kćerka su ga bez prekidanja

slušale.

- Da, - sloţi se i kraljica sa suzama u oĉima, - sam Bog ju

je ovog puta spasio!

Alferd joj nastavi priĉati o pomilovanju Elze i svojoj

sinoćnjoj posjeti banci i njenom ocu. Izvuĉe iz dţepa sveţanj

kojim je Heindrich bio plaćen i zadrţa ga u rukama.

- Ovaj novac sam pronašao u Heindrichovom stanu! -

reĉe on znaĉajno.

- Heindrich?! - iznenadi se Frederika. - Ta valjda ne

mislite da bi me on izdao nakon skoro deset godina lojalnog

i besprijekornog rada?

- Gospodin Adler mi je uĉinio veliku uslugu i pomoću

serijskog broja na omotnici provjerio s ĉijeg raĉuna je isplaćen

novac.

Frederika ga je nijemo promatrala.

- S raĉuna pruskog konzulata! - potvrdi Alfred njenu

sumnju.

- Strašno! - zakljuĉi ona slabim glasom. - Zašto bi me

Heindrich izdao za tih triĉavih tisuću guldena?!

- Nije on izdao vas, Madam - ispravi je Alfred, - nego je

njega izdala njegova opsesija prema mladim djevojkama! U

stanu sam pronašao sveţanj fotografija s imenima i "cijenama"

dotiĉnih! Ne znam što su mu Prusi rekli, ali vjerujem da nije

pojma imao što stvarno namjeravaju. Svoju naivnost platio

je ţivotom!

b. d. benedikt

inkvizitor

Frederika ništa ne reĉe. Bio je to još jedan udarac sudbine

u nizu nemilih dogaĊaja.

- Kako je moja sestra? - upita Johana.

- Oporavlja se u onom vašem skrovitom stanu iznad

moje vinare. Elza vodi o njoj brigu dok se ne vratim. Ja se

ispriĉavam što sam vas uznemirio u ovako vaţnoj posjeti, ali

nisam vam smio slati telegram.

- Dobro ste uĉinili, grofe! - pohvali ga kraljica. - Umirala

sam od straha za Gertrudom. Mislim da joj se previše zla

dogodilo u ţivotu, za što krivim uglavnom sebe. Drago mi je

što ste došli i skinuli mi veliki teret sa srca.

Frederika obrisa oĉi pa ga pogleda.

- Sto se našeg boravka ovdje tiĉe, još mi nije najjasnije

zašto smo ovdje! - iznenadi ga ona jetkom izjavom. - Kralj

Ludvig nas je vrlo sveĉano i ljubazno doĉekao na stanici u

Bad Tolzu, a onda se istovremeno ispriĉao i otputovao natrag

u Miinchen!

- Natrag?! - skupi Alfred obrve. - Zar Njegovo veliĉanstvo

ne stanuje u ovom prekrasnom obiteljskom dvorcu?

- Povremeno, kaţu. Naš konzul u Bavariji ispriĉao mi je

neke ĉudne detalje iz njegovog ţivota.

Alfred pristojno priĉeka da ona izabere odgovarajući

rjeĉnik.

- Ludvig II. je godište mojih kćeri. Vrlo je lijep mladić,

ĉak moţda mnogo ljepši nego što bi muškarac trebao biti.

Hoću reći, obdaren je "ţenskom ljepotom", ako znate na što

mislim.

Alfred se pravio da ne zna. Samo ju je šutke promatrao.

- Priĉa se da mlade djevojke padaju u nesvijest u njegovom

prisustvu! - naglasi Frederika. - Ali moja kćer, - pogleda ona u

Johanu, - ne samo što se nije onesvijestila, nego joj se momak

uopće ne sviĊa!

^̂ ^̂ 1 b. d. benedikt

inkvizitor

- Mama! - bijaše Johani neugodno pred Alfredom. - Nisam

baš tako rekla!

- Naš konzul mi je takoĊer priĉao da je mladi bavarski

vladar više naklonjen slikarstvu, poeziji i glazbi, nego

drţavniĉkim duţnostima svoje kraljevine. - nastavi Frederika

opisivati svog mladog domaćina. - On jednostavno oboţava

Richarda Wagnera, kojeg bogato izdrţava u Miinchenu i ĉije

je sve kompozicije otkupio. Nisam sigurna, ali mislim da se

kralj vratio u Munchen da za sutra uveĉer organizira u našu

ĉast spektakularnu glazbenu priredbu.

- Pretpostavljam da ćete ostati s nama nekoliko dana? -

upita Johana.

- Ne bih vam ţelio biti ovdje na teret i poremetiti protokol

- pogleda je Alfred sa zahvalnošću. - Namjeravam se vratiti

ovom istom koĉijom natrag u Bad Tolz, a zatim kući. Vi

Madam razumijete zašto! - pogleda on u Frederiku.

- Ne dolazi u obzir! - odbi ova prijedlog. - Isplatite koĉiju

i ostanite s nama bar tri dana. Naroĉito sada, kad ĉujem

da je princeza Gertruda u redu i da nije sama. Ţelim da i vi

prisustvujete toj sutrašnjoj priredbi, a mislim da poslije svega

zasluţujete i par dana odmora.

Tiho kucanje na vratima prekide diskusiju.

- Njegova ekselencija, grof Walter von Saks! - najavi paţ

konzula.

Brkata ljudina snaţne grade ude u salon. Alfred iz

pristojnosti usta. Konzul se najprije nakloni kraljici i princezi,

onda mu Frederika predstavi nepoznatog gosta:

- Grof Alfred von Knap, naš drţavni inkvizitor! - pokaza

ona rukom prema njemu.

- Ah! - ţivnu konzul. - O vama sam ĉuo razne priĉe, a dosta

sam proĉitao i u novinama! Vi ste naša najveća senzacija!

Alfred mu se zahvali skromnim naklonom.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Grof Walter von Saks, - predstavi kraljica došljaka, - naš

konzul u Bavariji! Sjednite gospodo!

- Upravo sam se vratio iz M unchena - odmah izvijesti konzul

svoju kraljicu. - Ne znam toĉno što to sutra uveĉer pripremaju

u vašu ĉast, ali sam naĉuo da će biti nezaboravno!

- Sto ste još "naĉuli"? - znatiţeljno će Frederika.

- Da će vam se kralj osobno pridruţiti tijekom posjete

Miinchenu iduće nedjelje, da ćete biti pozvani odrţati govor

u Bavarskom parlamentu i da će kralj i Njeno visoĉanstvo,

- nakloni se on Johani, - otići sami koĉijom na izlet do Bad

Tolza!

Johana napravi tuţno lice.

- Navodno, - snizi konzul konspirativno svoj glas, - mladom

kralju se veoma svidjela skromnost i ljepota naše princeze!

- To je novost! - primijeti Johana tiho za sebe. - A ja

sam stekla dojam da je kralj već do ušiju zaljubljen u svoju

cijenjenu osobu!

- Johana! - upozori je majka oštrim tonom. - Molim te

vodi raĉuna o svom rjeĉniku i ne zaboravi da smo ovdje u

gostima!

Ona vrati pogled na konzula.

- Što još ima novog?

Walter najprije baci kratak pogled na Alfreda.

- Grof Knap je moj osobni savjetnik - umiri ga kraljica.

- IzmeĊu nas nema tajni.

Konzul proĉisti grlo.

- Njihov premijer me zamolio da se osobno pobrinem o

govoru Vašeg veliĉanstva njihovom parlamentu. Molim vas

razumijte njihovu bojazan. Bavarci su, kao što znate, u ovom

prošlom ratu podrţavali Austriju i kao takvi izgubili rat. Oni

se pribojavaju da vi otvoreno ne pozovete parlament na

b. d. benedikt

inkvizitor

ujedinjenje u Veliku Njemaĉku! Imajući to u vidu, ja sam

uzeo slobodu da vam pripremim nacrt govora.

Konzul izvuĉe iz dţepa tri presavijena lista papira koja joj

pruţi preko stola.

- Gospodo, posluţite se ĉajem - ponudi ih ona dok je

pregledavala listove.

Poslije nekoliko minuta, Frederika odloţi govor na mali

stol.

- Nemam ništa protiv - odobri ona sadrţaj. - Vrlo vješto

ste ovo sastavili. Da li ste od premijera saznali nešto pobliţe i

0 "stvarnom razlogu" naše posjete?

Konzul se promeškolji u svojoj fotelji. Osjećalo se da ima

nešto neugodno za reći.

- Pa... premijer se otvoreno nada da će se njegovom

mladom kralju svidjeti naša princeza i da će je zaprositi.

- Kakvi su izgledi da on to uĉini? - interesiralo je

Frederiku.

Konzul je malo oklijevao.

- Ja osobno mislim da su vrlo slabi - zapanji ih njegov iskren

odgovor. - Kao što je princeza već primijetila, a i Madam ga

je vidjela, kralj Ludvig je priliĉno opsjednut svojom vlastitom

djevojaĉkom ljepotom. I mada su ga nagovorili da pusti brĉiće

1 zulufe, on još uvek liĉi na mladu djevojku s brĉićima i u

hlaĉama! Nedavno su ga pokušali oţeniti jednom bavarskom

princezom, ali nisu u tome uspjeli. Sve je već bilo zakazano

za svadbu, ĉak je i iskovan komemorativni novac, a onda se

mladi kralj iznenada predomislio i sve otkazao!

Ovo nije bila dobra novost za majku koja je došla udati

kćer. Frederika ga je kratko promatrala, onda upita:

- Imate li ikakvih indikacija kakav je bio razlog takvog

kraljevog postupka?

- Madam, - tiho će konzul, - kraljevo ponekad "ĉudno"

ponašanje vuĉe korijenje iz njegove rane mladosti. Njegov

b. d. benedikt

inkvizitor

pokojni otac, princ Maksimilijan, bio je biolog i zaneseni

znanstvenik. Vrlo malo je znao o odgajanju budućeg vladara.

Princeza Marija, Ludvigova majka, bila je sportašica i aktivno

se bavila planinarstvom. Ni ona nije imala pojma kako se

podiţu djeca. Djeĉak je odrastao u ovom veliĉanstvenom

dvorcu, sam i bez iĉijeg uputstva o ţivotu koji ga oĉekuje.

Prepušten vlastitom maštanju, malo je, tako smatraju,

zastranio.

Konzul se tu prekine, ne znajući kako da joj priopći svoj

najglavniji nalaz.

- A iz pouzdanih izvora sam naĉuo da mladi kralj više

cijeni društvo lijepih mladića nego djevojaka!

U salonu se dugo ĉuo odjek ovog "groma iz vedra neba".

- E baš dobro! - javi se prva Johana. - Moţemo se poĉeti

pakirati!

Frederika joj uputi pogled prepun jasnog upozorenja.

- Tko vam je to rekao? - nastavi ona ispitivati konzula.

- "Pouzdani izvori"! - ponovi ovaj s naglaskom.

- Mrzim traĉ i neprovjerene glasine! - stavi mu kraljica do

znanja.

- Madam, istina se jedino moţe saznati od protivnika

reţima - podsjeti je on. - Jer svaki reţim budno ĉuva svoj

prljavo rublje koje nerado izlaţe suncu!

- Zašto ja sve ovo nisam znala "prije" polaska za Bavarsku?

- postavi Frederika svom konzulu prirodno pitanje.

- Kada su ĉuli da Vaše veliĉanstvo dolazi s princezom u

posjetu, ovdašnje pristalice njemaĉkog ujedinjenja su se

upaniĉile. Posljednja stvar koju oni ţele je da se kralj oţeni

i dobije nasljednika. Naţalost, mladi kralj se baš ne trudi

umanjiti ili poreći sve te glasine.

Alfred je samo šutio sanjareći. Jer ako Ludvig nije

zaintersiran za ţenidbu, onda će i Gertruda ostati slobodna.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Što vi mislite, grofe? - prenu ga Frederikin glas.

- Ja ne vidim ništa neobiĉno u kraljevom druţenju s

mladićima svog godišta - pokuša on opravdati Ludviga. -

Većina mladih ljudi njegovih godina rado se druţi sa svojim

muškim vršnjacima. Naroĉito ako su stidljive prirode. A i ja

sam bio jedan od tih.

- Ali niste s njima spavali u istom krevetu, zar ne? -

neumjesno primijeti konzul.

- A tko to tvrdi da je Ludvig spavao s mladićima? - upita

kraljica.

- Neki domaći novinari ţeljni senzacija tajno su pratili

kralja, a aktivna je i pruska obavještajna sluţba. Jedan ĉlan

Bavarskog parlamenta diskretno mi je pokazao fotografiju

snimljenu iz daljine pomoću teleskopa. Na slici se jasno vidi

mladi kralj kako stoji na balkonu svoje vile u Munchenu

pored jednog mladog kazališnog glumca. Obojica su bili goli

do pojasa!

- Ja sam dosta ĉula! - usta Johana naglo iz svoje fotelje.

- Sjedni! - presjeĉe je ozbiljan majĉin glas.

Johana se namršti i vrati u sjedište. Alfredu bijaše ţao

mlade djevojke pa joj odluĉi pomoći. On predloţi kraljici

svojim uvijek mirnim glasom:

- Kako bi bilo da Njeno visoĉanstvo i ja malo prošetamo

dvorskim parkom dok Madam i Njegova ekselencija ne

završe razgovor?

- Molim vas! - odobri mu Frederika naklonom glave.

Johana ustade i poţuri s Alfredom van.

- Poludjet ću! - jadala mu se dok su silazili mramornim

stepeništem.

- Ustvari, - tiho primijeti Alfred, - vi se ne biste trebali

buniti, jer za kralja će se morati udati princeza Gertruda!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Pa baš zato se i bunim! - kipjela je Johana od bijesa. -

Pošto ona ovdje nema nikog da je zaštiti, ja moram preuzeti

tu ulogu na sebe!

Alfred ju je zamalo zagrlio od milja. Sve više mu je postajala

draga ova mlada buntovnica kraljevskog porijekla.

Primijetivši koĉiju pred ulazom koja ga je još uvijek ĉekala,

on se ispriĉa Johani i poĊe isplatiti i otpustiti koĉijaša.

Kraljica je idućeg jutra rano ustala i cijelog dana vodila

razne politiĉko-trgovaĉke pregovore s ĉlanovima Bavarske

vlade. Alfredu je palo u zaduţenje da se brine o Johani da

nešto ne zabrlja svojim "slobodnim mišljenjem". Uveĉer

oko sedam sati, na dvoru se pojavio kralj Ludvig. Došao je

osobno otpratiti svoje gošće do mjesta na kojem se trebala

odrţati priredba. Nakon dobrih pola sata voţnje, dvadesetak

koĉija zaustaviše se pred ulazom u jednu pećinu. Dvorski

ceremonijal majstor zamoli ugledne goste da ponesu sa

sobom kapute i tople ogrtaĉe.

Radoznala kolona predvoĊena Ludvigom i njegovim

kraljevskim gošćama, poĊe dugim pećinskim hodnikom

osvijetljenim plinskim lampama. Frederika i Johana su se

u ĉudu pogledavale. Bilo je to krajnje neobiĉno mjesto za

"spektakl" bilo ĉega. Nisu mogle ni sanjati što ih uskoro

oĉekuje. Nakon nekoliko minuta pješaĉenja, gosti se naĊoše

u jednoj velikoj pećinskoj dvorani. Na jednom kraju nalazila

se neka vrsta kose tribine sa stotinjak udobnih sjedišta, dok

je ostatak pećine poĉivao u potpunom mraku. Kralj Ludvig

ponudi svoje ugledne goste da posjedaju u prvi red fotelja.

Tako su svi sjedili u polutami pećine, tiho izmeĊu sebe

nagaĊajući što sve ovo znaĉi. A kada se skrovite lampe

odjednom pogasiše, zabrinuti gosti se umiriše. Ova potpuna

tama potraj a nekoliko trenutaka, onda se iz dubine pećine

zaĉu snaţna orkestralna muzika, nalik Wagnerovim herojskim

b. d. benedikt

inkvizitor

uvertirama. Iznenada se upališe jaka skrivena svjetla raznih

boja, a pred zapanjenim gledateljima ukaţe se malo pećinsko

jezero po kojem je glavni glumac veslao ĉamac. Sto je glazba

poprimala viši ton, to su skrivene mašine proizvodile sve veće

valove na jezercu. Onaj u ĉamcu se uskoro borio s pravom

malom vještaĉkom burom. Dvoranom se zaori njegov snaţni

bariton a gledaoce od prizora i zvuka poĉne podilaziti ledena

jeza.

Prisustvovali su originalnom izvoĊenju Wagnerove

opere "Tannhauser". Ali umjesto papirnatih kulisa i dekora

kazališta, Ludvig je naredio da se prava pećina pretvori u

prirodnu "binu". Kad god je bila umjetnost u pitanju, mladi

kralj nije štedio novca. Uskoro se velikim valovima pridruţi

sijevanje munja a onda i snaţni udarci gromova koji izazvaše

nekoliko vriskova preplašenih dama. Iz drugog kraja pećine

poĉne puhati snaţan vjetar. Poluotvorenih usta, zaprepašteni

gledatelji bili su potpuno nesvjesni ĉinjenice da sva ta svjetla

i motore pokreće mala elektriĉna centrala, prva u Bavariji.

Na kraju komada, opijeni od neviĊene parade svjetla,

zvuka, gromke orkestralne muzike i do tada neviĊenih

specijalnih efekata, odabrani gosti ostadoše zanijemjeli

sjediti u svojim foteljama. Richard Wagner, koji je osobno

dirigirao skrivenim orkestrom Miinchenske opere, izaĊe iz

tame s ĉlanovima trupe i orkestra i nakloni se gostima koji

poustajaše i pozdraviše ih gromoglasnim uzvicima divljenja i

aplauzom koji potraja nekoliko minuta.

Bilo je već jedanaest sati noću kada se svi vratiše u dvorac.

Medu gostima se nalazila i cijela operna trupa s glazbenicima.

Ludvig je za sve njih pripremio bogat i u svakom sluĉaju

"kraljevski" prijem. Stolovi su bili prepuni najfinije hrane i

slatkiša, a bavarskih vina i brendija je bilo na pretek. Alfred se

tu upoznao s Wagnerom a malo popriĉao i s mladim kraljem.

b. d. benedikt

inkvizitor

Bio je impresioniran Ludvigovim poznavanjem umjetnosti i

filozofije.

Tijekom prijema Alfred je razgovarao i s kraljicom koja

mu je dala vaţne instrukcije što sve treba uĉiniti po povratku

na dvor.

- Vrlo sam zabrinuta za Gertrudu - povjeravala mu se u

jednom uglu balske dvorane. - Ne ţelim da ĉami skrivena u

tom tavanskom stanu kao neka zatvorenica. Ĉim stignete u

Hagen, molim vas pobrinite se da ona i Elza otputuju na moje

imanje u Karlsberg. Neka se tamo predstave kao moje dvorske

dame, ţeljne odmora u prirodi. Tamo nitko nema pojma

kako princeza izgleda, pa ne postoji opasnost da je netko od

posluge prepozna. A kada se vratim odavde, moram riješiti i

taj problem duplih princeza. Postaje sve kompliciraniji i teţi

za sakrivanje od javnosti.

- Kraljica ga uhvati ispod ruke i povede ostalim gostima.

Prijem se oduţio do kasno u noć. Na istoku se već poĉelo

daniti kad se Alfred vratio u svoju sobu. Umio se i presvukao

i s jednom dvorskom koĉijom odvezao u Bad Tolz da uhvati

prvi jutarnji vlak za Miinchen.

b. d. benedikt

inkvizitor

Poglavlje 22.

Odmah po povratku na dvor Alfred je pozvao

Heindrichovog pomoćnika Klausa u svoju kancelariju i

unaprijedio ga u sluţbenog kraljiĉinog koĉijaša. Naredio mu je

da pripremi zapregu i jednu zatvorenu ali neobiljeţenu koĉiju

i da bude spreman za polazak oko podneva. Iz razumljive

predostroţnosti nije mu rekao gdje idu. Loše iskustvo s

Heindrichom pokazalo se pogubno. Odluĉio je da od sada

nitko više neće znati o toĉnom kretanju kraljiĉinih koĉija,

osim šefova osiguranja.

Na imanje stigoše rano poslije podne. Pošto se kratko

najavio Mertzneru, Alfred mu objasni da je došao po

mladu damu iz stare vinare i odbio njegovu ponudu da mu

pomogne. Iskusni upravitelj je odmah shvatio da je njegovo

prisustvo nepoţeljno iz "delikatnih" razloga i ostao u dvorištu

tajanstveno se smiješeći. Koĉija zaobiĊe veliki voćnjak i

uveze se u dvorište stare vinare. Zaĉuvši kloparanje toĉkova

i konjskih kopita, Elza se pojavi na otvorenom prozoru. Ona

veselo mahnu Alfredu rukom i poţuri mu dolje otkljuĉati

vrata.

- Dobar dan! - odiţe on šešir.

- Kako ste gospodine grofe? - doĉeka ga Elza s ljubaznim

osmijehom.

- Umoran, ali ţiv! - našali se Alfred penjući se u

potkrovlje.

-1 mi smo ţive ali umiremo od dosade! - poţali mu se Elza

koja je išla ispred njega.

Gertruda ih doĉeka stojeći pored stare sofe. Ruke je drţala

ispred sebe i nervozno stiskala šake. Jedva je ĉekala da ga

opet vidi, ali je istovremeno strepila od novosti iz Bavarije.

b. d. benedikt

inkvizitor

- Visoĉanstvo! - nakloni joj se Alfred s vrata.

Gertruda nije mogla odvojiti vilice. Zabrinutost se

primjećivala na njenom lijepom licu. Vidno se je oporavila

i bila lijepo obuĉena i dotjerana. Alfreda zabrine njeno

besprijekorno našminkano lice.

- Negdje ste se spremale? - pogleda on u Elzu.

- Šalite se?! - uozbilji se ova. - Samo sam objašnjavala

Johani neke kozmetiĉke tajne.

- Johani?! - odiţe on upitno obrve.

- Ja sam zahtijevala da me naziva prvim imenom - objasni

mu Gertruda tiho.

Djevojka nije znala kud bi s rukama od nervoze. Na

kraju ih spusti niz vitko tijelo, ĉekajući nestrpljivo da Alfred

nastavi.

- Njeno veliĉanstvo me šalje po vas - otpoĉne Alfred

paţljivo. - Kraljica ţeli da vas dvije otputujete u Karlsberg na

par tjedana odmora i oporavka. U pismu upravitelju imanja

stoji da ste njene dvorske dame.

- A ako nas tamo netko prepozna? - prva se zabrinu Elza.

- Sve policijske vlasti su već obaviještene o vašem

pomilovanju, a Njeno visoĉanstvo tamo nitko ne poznaje.

TakoĊer sam ĉuo da su pronašli i onu odbjeglu duševnu

bolesnicu i vratili je u ljeĉilište. Ponesite sobom princezinu

* garderobu i ostale stvari, a ovo pismo s uputama predajte

upravitelju imanja, gospodinu Hermanu Singeru - predade

joj Alfred zapeĉaćenu kuvertu.

Elza se odmah baci na pakiranje, a Gertruda se nemoćno

spusti na sofu. Alfred primijeti da je djevojka u velikom stresu.

On ga je pripisivao njenom strahu od udaje za Ludviga. Ma

koliko da joj je ţelio tog trenutka reći koliko je voli, duţnost

i razlika u rangu nisu mu to dopuštale.

- Priĉajte mi kako je kraljica - zamoli ona tiho. - Da li se b. d. benedikt

inkvizitor

moja "dvojnica" sviĊa Bavarskom kralju i kakve su šanse za

moju udaju?

Alfred joj saţeto prepriĉa o svom kratkotrajnom boravku,

ali vješto preskoĉi detalje o kontroverznoj liĉnosti Ludviga II.

Uglavnom je hvalio kraljevo poznavanje umjetnosti i ljubav

za glazbu. Ovo njegovo zaobilaţenje ostavi na Gertrudu

porazan dojam. Ona odmah pomisli da Alfred zna mnogo

više, ali je ne ţeli ţalostiti.

- Što to znaĉi? - traţila je objašnjenje. - Da li se vode neki

pregovori o budućoj ţenidbi ili ujedinjenju s Bavarskom?

Ništa mi niste konkretno rekli - bunila se djevojka.

- Zaista vam ne mogu ništa pobliţe reći - pravdao se Alfred.

- Bio sam tamo samo prva tri dana. Kralj se sprema ovog

vikenda izvesti vašu dvojnicu na izlet do obliţnjih toplica.

Mnogo zavisi i od ishoda tog njihovog izleta. Uvijek postoji

mogućnost da se jedno drugom ne svide - pokuša je utješiti.

Gertruda odmah pomisli da joj nešto krije. Da li je

moguće, pitala se, da su mu drţavni i politiĉki planovi njene

majke vaţniji od njene iskrene ljubavi? Ne mogavši više

gledati njene tuţne oĉi, Alfred se pridruţi Elzi u pakiranju i

iznošenju kovĉega u dvorište.

U dva popodne, sve je bilo spakirano i uneseno u koĉiju.

Gertruda izaĊe zadnja iz stana. Na sebi je imala putnu haljinu

zelene boje, a tamni veo s ljetnog šešira zaklanjao joj je lice.

Koĉijaš se pope na svoje sjedište ĉekajući znak za polazak. On

je već više puta odlazio u Karlsberg i dobro znao put. Alfred

pomogne Elzi i Gertrudi da se popnu u koĉiju. Gertruda

koja se objema rukama drţala za ivicu spuštenog prozora

promatrala ga je zaljubljeno, dok su joj usne podrhtavale od

tuge i ţelje.

- Ĉuvajte se! - poruĉi joj Alfred tiho i dade koĉijašu znak

da krene.

b. d. benedikt

inkvizitor

Dugo je stajao nasred dvorišta i gledao za njima, onda se pješice uputi preko voćnjaka natrag u dvorac. Putem je razmišljao o svojoj nezavidnoj situaciji. Bojao se posljedica svog "poslovnog" odnosa prema djevojci koju je oboţavao, a nije joj smio priznati svoju ljubav. Jer ako Ludvig zaprosi princezu, on nije bio dovoljno utjecajan da sprijeĉi tu vezu, a osjećao je i obavezu prema kraljici. Tako zamišljen stiţe pred dvorac gde ga je Mertzner ĉekao pored njihove spremne dvokolice. Alfred se popne i poruĉi upravitelju:

- Zadrţaću se par tjedana na dvoru.

Potjera konja i izveze se iz dvorišta.

* * *

Frederika se vratila u Hagen 12. kolovoza. Puna dva tjedna povukla se i od javnosti i od svojih dvorjana. Nikog nije primala ili pozivala, a onima koji su traţili audijenciju, ljubazno se ispriĉavala umorom od napornog puta. Ĉesto je s Johanom odlazila u šetnje dvorskim parkom. Najviše su se zadrţavale u malom paviljonu zaklonjenom grmovima i cvijećem. Tamo bi provodile sate u intimnom razgovoru. Nije ĉak pozivala ni Alfreda. Znala je da je zauzet dvorskim i drţavnim poslovima, a Gertruda se nalazila na sigurnom mjestu. A onda, pred kraj mjeseca, kraljica je jedno poslije podne pozvala Alfreda da hitno doĊe u njen radni kabinet.

- Gospodin grof, Alfred von Knap je stigao, Madam! -

izdiktira stari paţ s poluotvorenih vrata.

- Uvedite ga - okrene se kraljica od velikog ogledala u

kojem je prouĉavala svoje blijedo lice.

Alfred ude u radni kabinet i nakloni joj se.

- Sjednite, grofe - ponudi mu ona rukom i pridruţi mu se

pored okruglog salonskog stola. - Kako je princeza Gertruda?

- najprije ga upita.

1 b. d. benedikt

inkvizitor

- Otkako sam ih obje otpremio u dvorac Karlsberg, nisam

je vidio ali sam primio poruku od upravitelja da "dvorske

dame" uţivaju u prirodi.

- Jeste li ĉitali komentare naših novina o "tajnim

namjerama" moje drţavne posjete Bavariji? - klimnu ona

glavom u pravcu novina na stolu.

- jesam, Madam. Mislim da ovo javno nagaĊanje o našem

ujedinjenju s Bavarijom i skoroj udaji princeze za kralja

Ludviga, dolazi od preplašene opozicije i tim spekulacijama

unosi nemir u naš narod.

- Zbog toga sam vas danas pozvala - uzdahnu Frederika

duboko. - Ova dva tjedna sam puno razmišljala i došla do

neminovnog zakljuĉka da više nemam ni snage ni volje

odrţavati politiĉku ravnoteţu izmeĊu Pruske i Austrije.

Neĉem sliĉnom Alfred se već dugo nadao.

- Pošto se radi o vrlo osobnoj i obiteljskoj odluci, mnogo

sam o tome priĉala s mojom kćerkom Johanom. Obje smo se

sloţile da je vaš raniji savjet o pristupanju veliko-njemaĉkoj

federaciji ispravan i jedino moguć. A moram vam priznati, i

postojanje dvije princeze Johane vrlo mi oteţava situaciju.

Pošto otkrivanje tajne ne dolazi u obzir, i Johana i ja smo došle

do zakljuĉka da se jedna od njih mora povući u anonimnost

privatnog ţivota. Ova kombinacija naroĉito odgovara Johani,

koja mi je priznala da se ozbiljno zaljubila u tog austrijskog

seljaka iz Solingena!

Primijetivši s kakvim ogorĉenjem ona govori o Horstu,

Alfred ga uze u zaštitu.

- Ustvari, taj gospodin nije baš neki sirovi primitivac.

Koliko sam od princeze Johane o njemu ĉuo, a imao sam i

priliku na kratko ga vidjeti i s njim popriĉati, došao sam do

zakljuĉka da je on vrlo duhovan i prosvijećen gospodin.

- Svejedno. Obiĉan je sin bogatog lokalnog gazde, a ja

sam se nadala da će se moja buntovna kćer moţda zaljubiti u

b. d. benedikt

inkvizitor

nekog momka malo višeg roda. Nekog austrijskog princa, na

primjer!

Alfred odluĉi da nije trenutak da joj dalje proturijeĉi.

Ali kraljica se sama sjetila da je nepravedna prema tom

nepoznatom ĉovjeku i pokajniĉki pogleda u nebo.

- Boţe dragi, oprosti mi što iz mene govori kraljica a ne

zahvalna majka! Da nije bilo tog dobrog ĉoveka, moja kćer bi

danas bila mrtva! Molila sam Johanu da o tome malo razmisli;

da li ga stvarno voli ili samo osjeća zahvalnost prema njemu.

MeĊutim ona tvrdoglavo inzistira da je u pitanju prava i

uzajamna ljubav. Ja sam još ranije imala namjeru tog ĉovjeka

nagraditi jednom lijepom svotom novca, ali sad vidim da ga

moram i podići bar u rang barona.

Razgovor prekide tiho kucanje paţa na vratima.

- Gospodin grof, Manfred von Gnom je ovdje, Madam

- obavijesti je.

- Jeste li ponijeli sa sobom onaj novac koji sam traţila -

upita ona brzo.

- U mom dţepu je, Madam.

- Uvedite konzula! - odobri ona paţu.

Manfred von Gnom ude u kabinet i nakloni se. Ugledavši

Alfreda, malo se zbuni.

- Sjednite, grofe! - gotovo mu naredi Frederika ne ustajući

iz fotelje.

Konzul sjedne nasuprot njima. Pošto ga je dugim

prodornim pogledom pripremila na ono što dolazi, kraljica

prijeĊe u napad:

- Kako ste se usudili onako brutalno napasti moje dijete i

to dva puta?! - podvuĉe kraljica.

- Vaše veliĉanstvo! - pobuni se konzul glasom uvrijeĊenog

ĉovjeka. - Kako da razumijem vaše rijeĉi?!

b. d. benedikt

inkvizitor

- Kako god ţelite! - odbrusi ona. - Pitam se da li vi Prusi

uopće imate obraza? Nije vam bilo dosta što ste mi bacili kćer

niz kamenu liticu, koju je jedva preţivjela, nego ste je pred

naš polazak za Bavarsku napali nasred puta i tom prilikom

pobili njenu pratnju i mog koĉijaša!

- Madam! - pravio se konzul iskreno zapanjen njenim

nimalo diplomatskim rjeĉnikom. - Ja nemam pojma o ĉemu

govorite!

Frederika samo pogleda u Alfreda koji izvuĉe iz dţepa

sveţanj novĉanica.

- Naša tajna sluţba je otkrila ovaj novac u stanu pokojnog

koĉijaša Heindricha - stavi on sveţanj pred njega na stakleni

stol. - Banka je potvrdila da je dan ranije podignut s raĉuna

vašeg konzulata!

Bio je to "korpus delikti" koji je bilo teško poreći. Konzul

malo preblijedi, pa se kiselo nasmiješi.

- Zar vaše banke ne priznaju tajnost i privatnost svojih

ulagaĉa?

- Ne kada je u pitanju sigurnost drţave! - odbrusi mu

Frederika. - Kada ste ga već odluĉili potplatiti, a poznato

nam je i zašto mu je novac bio potreban, zašto se bar

niste pobrinuli da to napravite s više diskrecije? Mogli ste

jednostavno skinuti tu bankovnu omotnicu sa sveţnja!

Manfred von Gnom je buljio u novac na stolu. Bilo mu je

veoma neugodno. On konaĉno pogleda u Frederiku.

- Madam, ja sam u vašoj zemlji predstavnik pruske drţave

i kao takav moram slušati nareĊenja mojih pretpostavljenih.

Moţda mi nećete vjerovati, ali ja se ĉesto puta ne slaţem s

nekim odlukama moje vlade. Istina je da su dvojica agenata

odsjela u našem konzulatu dva dana, ali kunem vam se

nisam imao pojma što vam pripremaju. Ustvari drţali su to u

tajnosti i od mene. Kada sam nakon vašeg odlaska proĉitao u

b. d. benedikt

inkvizitor

novinama o napadu na koĉiju, bio sam šokiran. Mislim da je

moja vlada u ovom sluĉaju pretjerala!

- Nema potrebe da se pravdate meni - odgovori mu kraljica

oštro. - Mislite što ćete reći jednog dana Bogu! Pred Njim

ćemo svi mucati i objašnjavati naše ovozemaljske postupke!

Primijetivši kako je Prus progutao knedlu, kraljica odluĉi da je dosta ĉuo. Okrene se ulijevo i zovnu:

- Johana!

Na vratima spavaće sobe pojavi se vrlo lijepo dotjerana princeza Johana. Alfred i konzul istovremeno poustajaše i nakloniše joj se. Johana se nakloni pruskom diplomatu, onda se malo nasmiješi Alfredu. Spusti se u ĉetvrtu fotelju, a kraljica usta i ode do svog stola s kojeg donese dva primjerka papira koje stavi ispred konzula.

- Ovo je abdikacija moje kćeri nasljednice - zapanji ona von Gnoma, ali ne i Alfreda. - Recite Bismarcku da je pobijedio u ratu ţivaca i da sada ostavi moje dijete na miru! Jer ukoliko primijetim i najmanju grešku u ponašanju vaše vlade, smjesta ću se vratiti u Bavarsku i ponuditi im ujedinjenje! Jesam li bila jasna?! - uputi mu ona krajnje neprijateljski pogled.

Manfred von Gnom je bio vrlo blijed. Ona mu pruţi preko stola jedan primjerak koji on proĉita i primijeti da je još nepotpisan, ali već ovjeren kraljiĉinim peĉatom. U kratkom ali jasnom priopćenju, princeza Johana se odriĉe svog nasljednog prava na prijestolje. Kao glavni razlog navodi da se uskoro namjerava udati za obiĉnog graĊanina i kao takva provesti ostatak ţivota u slobodi i privatnosti obiĉnih ljudi. Sadrţaj je u potpunosti odgovarao njenim ranijim "buntovnim" izjavama za tisak.

Johana usta i donese sa stola pero i mastionicu. Umoĉi

pero i bez oklijevanja potpiše dokument o svojoj abdikaciji, a

zatim i obojica prisutnih svjedoka i na kraju kraljica. Pruski

konzul nije vjerovao svojim oĉima.

b. d. benedikt

inkvizitor

- TakoĊer poruĉite Bismarcku da sam spremna, kad god

on to odredi, da se pridruţim ostalim vladarima njemaĉkih

kraljevina, pokrajina i slobodnih gradova i potpišem

ujedinjenje Kelsteina u Veliko-njemaĉku konfederaciju!

Manfred von Gnom usta, pokupi sa stola svoj primjerak

dokumenta i duboko im se bez rijeĉi nakloni. Alfred takoĊer

usta i podiţe sa stola onaj sveţanj novĉanica koji mu pruţi.

- Ne zaboravite vaš novac! - podsjeti ga.

Manfred von Gnom proguta i ovu posljednju uvredu i strpa

novac u dţep. Svima im se još jednom nakloni i poţuri van.

Doţivio je danas veliko poniţenje, ali i neoĉekivanu pobjedu.

I mada je bila gorka, konzul se u sebi radovao pruskom

uspjehu. Ovaj kratak diplomatski rat završio je sa svega

nekoliko ţrtava. Kelstein je postao dio velike Njemaĉke. Dok

je ţurio u svoju koĉiju, zamišljao je kakva će lica napraviti

njegovi šefovi u Berlinu kad uskoro prime telegram.

- Jeste li za neko piće, grofe - upita Frederika svog gosta

koji je sjedio zamišljen.

- Mislim da bi mi poslije svega dobro došla ĉašica brendija!

- prizna Alfred.

Ona ga osobno posluţi i vrati se u svoju fotelju.

- Vama grofe takoĊer mnogo dugujem - stavi mu do znanja.

- Za ovo kratko vrijeme u mojoj sluţbi, vi ste više uĉinili za

mene i moju obitelj nego svi moji plemići i bliski saradnici

za osam godina moje vladavine! Zato sam danas naredila

grofu Leopoldu da za dva tjedna organizira ceremonijal vašeg

postavljanja u rang Markiza od Wineberga. Sveĉanost će se

odrţati u prijestolnoj dvorani u prisustvu plemstva i naših

uvijek senzacija ţeljnih novinara.

Alfred koji je u meĊuvremenu prinio ĉašicu ustima, lagano

je spusti natrag na stol. Bio je iskreno zaprepašten.

- Madam, - promuca on, - vi meni ništa ne dugujete. Ja

b. d. benedikt

inkvizitor

smatram da vam se neću moći nikad oduţiti ni za ovaj rang

grofa!

- Ĉinim ovo iz dva razloga - nastavi mu ona objašnjavati.

- Već je prošlo više od šezdeset godina od kako je umro naš

posljednji Markiz od Karlsberga, ĉije veliko imanje je još

moja majka otkupila natrag od drţave. A drugi razlog je što

ne ţelim da se moja kćer, princeza Gertruda, uda za obiĉnog

grofa!

- Madam?! - zagrcnu se Alfred. - Da li sam vas dobro

ĉuo?!

- Da, da, dobro ste ĉuli grofe. Priznala mi je da vas voli i

da ne moţe zamisliti ţivot bez vas. Ukoliko su i vaša osjećanja

sliĉna njenima, neću stajati na putu vašoj zajedniĉkoj sreći.

Ona će od sada biti "sluţbena" princeza Johana, jer ova

druga nas uskoro napušta za Austriju - pogleda ona u Johanu

koja se smiješila. - Vas ću još jednom zamoliti da je osobno

otpratite tom njenom "princu iz bajke".

- Naravno, Madam - jedva izusti Alfred. - Kad ţelite da

krenemo na put? - ţurilo se Alfredu iz vlastitih razloga.

- Johana ţeli krenuti ĉim dvor pripremi baronsku povelju

i barirani ĉek na 100.000 florina. Dovoljno novca da ponovo

kupi cijelu ergelu od stotinu rasnih pastuha! - aludirala je

na Horstovu ljubav prema konjima. - Moţete krenuti idući

ponedjeljak.

Ona se tu s tugom zagleda u svoju presretnu kćer. Osjećajući

da one ţele ostati same, Alfred se bez rijeĉi nakloni i napusti

sobu.

- Nedostajat ćeš mi - priznade joj kraljica drhtavim glasom.

-1 mada si mi puno odmagala svojim buntovniĉkim izjavama

za tisak, sve ti opraštam i ţelim da budeš sretnija od mene u

ţivotu i ljubavi!

Izjava ganu Johanu koja joj priĊe i kleĉe pored majĉine

fotelje. Naslonila joj je glavu na krilo i rasplakala se. b. d. benedikt

inkvizitor

- Hoću da me svake godine sa svojim budućim muţem

posjetiš na imanju u Karlsbergu, na koje se uskoro namjeravam

povući. - zahtijevala je kraljica. - A nemoj se iznenaditi ako i

ja ponekad banem nenajavljena u taj Solingen!

b. d. benedikt

inkvizitor

23.

Vozeći se natrag u Kelstein Alfred je sjedio udobno

zavaljen u plišanom sjedištu koĉije i razmišljao o upravo

završenoj posjeti Austriji u koju je otpratio princezu Johanu.

On se nesvijesno nasmiješi pri pomisli na zapanjeno Horstovo

lice kada je ugledao Johanu kako silazi s koĉije. Alfred mu

je u kući predao kraljiĉinu povelju barona i ĉek na 100.000

florina. Horstu je trebalo vrlo malo vremena da se spusti na

jedno koljeno i zaprosi Johanu. Obostranoj sreći nije bilo

kraja. Morao je ostati kod njih na veĉeri i noćenju, a stari

Pepi se pobrinuo za smještaj konja i koĉijaša.

Još te iste veĉeri Horst i Johana su se dogovorili da se

vjenĉaju idućeg vikenda. Ona će se od sada zvati baronesa

Leni Jiirgen. Misli mu se vratiše na današnje jutro. Ustao je

rano, nešto iz navike, a više od ţelje da se što prije vrati i vidi

s Gertrudom. Zatekao je Johanu kako ga ĉeka u prizemlju,

dok je Horst pomagao koĉijašu upregnuti konje. U dvorište

su izašli Zelda i Emil da mu poţele sretan put. Johana ga je na

rastanku poljubila u oba obraza i zamolila ga da utješi kraljicu i

uvjeri je da je ona sada sretna. Horst mu je dugo stiskao

ruku, neznajući kako da mu zahvali za svoju iznenadnu

" sreću. I on ga zamoli da pozdravi kraljicu i u njegovo ime joj

se zahvali na prevelikoj ĉasti i sreći koju mu je poslala.

Njegovu paţnju privuĉe prekrasan predio pun vinograda

koji mu svratiše misli na Gertrudu. Sto li ona sada radi i kako

se osjeća, zamišljao je u sebi. On dobi neutoljivu ţelju da

je što prije vidi. Umjesto da najprije svrati na dvor i javi se

kraljici, Alfred odluĉi nastaviti za Karlsberg. Frederika ga je

ionako zamolila da po povratku iz Austrije vrati Gertrudu na

dvor.

b. d. benedikt

inkvizitor

U obliţnjem pograniĉnom gradiću isplatio je privatnog

koĉijaša koji se vratio u Hagen, a iznajmio jednog drugog da

ga odveze u Karlsberg, u koji stigoše oko šest popodne. Bio

je to lijep mali gradić smješten u dolini kojom je pretjecala

rijeka. Da bi se stiglo do dvorca, moralo se proći glavnom

ulicom koja je bila ĉista i prepuna cvijeća. Sunce se još uvijek

nalazilo visoko pa se na ulicama vidjelo malo ljudi. Većinu

mještana i turista moglo se vidjeti po natkrivenim ljetnim

vrtovima gostionica kako se hlade kriglama domaćeg piva.

Prijedoše most preko male rijeke i nastaviše prema obliţnjem

brdu na ĉijem obronku se ukazala vrlo lijepa graĊevina u stilu

kasnog baroka. Nakon nekoliko minuta, koĉija se zaustavi

pred stepeništem impozantnog ulaza. Alfred side s koĉije i

zagleda se u dvorac i njegovu bliţu okolinu. Imanje je s tri

strane bilo okruţeno pitomim brdima punim vinograda.

U pozadini su se nazirale pomoćne zgrade, a kroz granje

dvorskog parka naziralo se malo vještaĉko jezerce.

Zaĉuvši buku prispjele zaprege, na glavnim vratima se

pojavi prosijedi gospodin srednjih godina. On baci brz pogled

na Alfreda, pa mu se usluţno nakloni.

- Dobro došli, gospodine! Ja samHermanSinger, upravitelj

imanja Njenog veliĉanstva!

- A ja sam grof Alfred von Knap, inkvizitor Njenog

veliĉanstva! - nakloni se i on njemu. Kraljica me šalje da

dovedem natrag na dvor njene dvije dame koje se ovdje

nalaze na oporavku.

- Jedna od njih se upravo nalazi na terasi dvorca. Ţelite li

da pošaljem po nju dok se vi raskomotite u salonu?

- Nema potrebe, sam ću je potraţiti - zahvali mu se

Alfred.

Dok je zaobilazio ogromnu zgradu, sere mu je snaţno lupalo

jer se nadao da će na terasi iznenaditi Gertrudu. Kada je

b. d. benedikt

inkvizitor

skrenuo iza posljednjeg ugla, pred njim se ukaza divna terasa

od bijelog kamena. Sva je bila oiviĉena redovima njegovanog

cvijeća. Prilazeći, on se zagleda u veliki suncobran ispod kojeg

je u naslonjaĉu sjedila mlada dama i ĉitala knjigu. Pored nje

na malom stoliću nalazio se servis za ĉaj. Na šum njegovih

koraka ona podiţe glavu. Tek tada ispod velikog ljetnog

šešira, Alfred prepozna zaĉuĊeno Elzino lice.

- Gospodine grofe! - ostavi ona knjigu. - Kakvo

iznenaĊenje! Izvolite sjesti!

Alfred se popne na terasu i spusti u ponuĊeni naslonjaĉ.

- Kakvo dobro vas donosi?

- Kraljica me šalje po vas i princezu.

On se osvrne oko sebe, nadajući se da će Gertruda moţda

ĉuti glasove ali na otvorenim vratima terase se nitko ne

pojavi.

- Ovdje je kao u raju, zar ne? - udahnu on duboko opojni

miris cvijeća.

- Da, - sloţi se Elza i sama pogleda okolo. - Bilo je divno

ova tri tjedna - hvalila mu se dok je pila ĉaj. - Izigravala

sam "dvorsku damu", a oko mene je stalno trĉala posluga,

naroĉito ona muška, - podvuĉe ona - i udovoljavala svakoj

mojoj ţelji!

Alfred se nasmiješi njenoj primjedbi.

- Kako je Njena visost - konaĉno upita, ne mogavši više

izdrţati neizvjesnost.

- Otišla je u šetnju prije jedan sat. Sigurno sjedi na klupi

pored dvorske kapelice i sanjari. Svaki dan popodne ostavi

me samu i odlazi u usamljeniĉke šetnje. Nešto joj tišti dušu!

Ona malo priĉeka pa ga pogleda koketno ispod oka.

- Da vi grofe moţda ne znate razlog njene tuge?

Alfred malo pocrveni. Kako bi prikrio svoju zbunjenost,

b. d. benedikt

inkvizitor

naglo ustane. Dok se nestašno smiješila, Elza ga uputi

rukom.

- ProĊite kroz ovaj vinograd ispod kojeg ćete ugledati

toranj dvorske kapele.

Alfred joj zahvali kratkim naklonom i odmah se uputi

u pokazanom pravcu. Dok ga je pratila pogledom, Elzine

senzualne usne se razvukoše u nestašan smiješak.

- Bit će ovo vrlo interesantno popodne! - zakljuĉi ona za

sebe.

Alfred je lakim koracima grabio uz brdo. Uzani kolski

put bio je sav zarastao u travu i korov. Ispod velikih listova

vinove loze, nazirali su se veliki grozdovi zrelog groţĊa. Sa

susjednog brda dopirala je pjesma beraĉa. Alfred se sjeti svog

ranog djetinjstva, kada je s ocem odlazio u berbu groţĊa na

imanje grofa Leopolda. Kako je sve to bilo davno, razmišljao

je. A sada se pred njim pruţala velika budućnost, koju nije

mogao zamisliti bez Gertrude. Tada je ugleda.

Sjedila je na klupi ispod velikog hrasta pored dvorske

kapele. Na krilu je drţala otvorenu knjigu, ali je nije ĉitala.

Vjeverice su trĉkarale oko nje traţeći i ĉisteći ţirove, ne

obraćajući paţnju na prisustvo nepomiĉne djevojke. Šešir je

stavila pored sebe na klupu, a rasuta tamna kosa padala joj

je po leĊima i ramenima. Sjedila je tako mirna i nepomiĉna,

poput neke isklesane kamene figure i tuţnim oĉima gledala

u daljinu. Alfred je stajao zanijemio od ĉeţnje i ljubavi. On

lagano krene prema njoj. Djevojka se trţe na šum polomljenih

granĉica i zagleda u njega.

- Trudi... Vaše visoĉanstvo! - brzo se ispravi dok mu je srce

snaţno lupalo.

- Gospodine grofe! - ustade ona radosno.

Kratko su se promatrali ţeljnim pogledima, onda

zaboraviše i na protokol i titule i poletješe jedno drugom u

b. d. benedikt

inkvizitor

zagrljaj. Alfred ju je dugo drţao u naruĉju, onda joj podiţe

vlaţno lice a usne im se spojiše u strastven poljubac. Tako su

dugo stajali zagrljeni, onda je Alfred njeţno odvoji od sebe.

- Trudi, došao sam da vas vratim natrag na dvor i da vam

kaţem da vas neizmjerno volim. Odkako sam vas prvi put

ugledao, poĉeli ste mi biti svakodnevnom potrebom. U vašem

ljupkom odsustvu, sve mi je izgledalo prazno. Ja nisam nikad

ranije bio zaljubljen. Vi ste moja prva, najveća i posljednja

ljubav!

On se spusti na jedno koljeno ispred zanijemjele djevojke

i pogleda je u oĉi.

- Trudi, biste li se udali za mene?

Ona takoĊer kleĉe ispred njega, zaneseno mu se upijajući

u smeĊe oĉi.

- Zauvijek sam tvoja, Alfrede! - odgovori mu a rukom mu

njeţno popravi nestašni ĉuperak s ĉela i ĉvrsto ga zagrli oko

vrata.

Tako zaneseni ljubavlju oni ustadoše i sjedoše na klupu,

drţeći se za ruke kao da su se plašili da ne izgube jedno

drugo.

- Oprosti mi ako sam te i za trenutak razoĉarao svojim

ponašanjem - molio je Alfred za milost u njenim oĉima. -

Bio sam rastrgan izmeĊu duţnosti prema kraljici koja me je

od sina dvorskog konjušara uzdigla u rang grofa, a s druge

strane moje srce je tugovalo za njenom kćeri, od roĊenja

predodreĊenom da pripadne drugom. Ţelim da znaš da te

nisam prestao voljeti ni jednog trenutka, uprkos mojim

nerealnim šansama i ţelio sam te jednog dana zaprositi.

- I meni je bilo teško, - povjeravala se i Gertruda njemu.

- Bezbroj puta sam zaţalila što si me vratio majci. I mada

bi mnoge devojke mojih godina pale u nesvijest od sreće,

ja sam poĉela biti nesretna. Osjećala sam da će me moje

b. d. benedikt

inkvizitor

"kraljevsko porijeklo" zauvijek odvojiti od tebe. Provela sam

stotine usamljenih sati moleći se Bogu da me vrati natrag

meĊu obiĉne ljude.

- Pa izgleda da te je dragi Bog ĉuo i uslišio ti ţelju - milovao

je Alfred njeno vlaţno lice. A ĉini se da su tvoje molitve

imale utjecaj i na sretniju sudbinu tvoje sestre blizanke.

Alfred joj ukratko ispriĉa oj ohaninoj abdikaciji i kraljiĉinoj

odluci da se pripoji njemaĉkoj federaciji.

- Upravo sam se vratio iz Austrije gdje sam ostavio

princezu Johanu kod presretnog "barona Horsta Jiirgena od

Solingena"!

- Johana će se udati za Horsta?! - ţivnu Gertruda. - Tako

sam sretna zbog nje!

Dok joj je Alfred priĉao o svom putu u Austriju, Gertruda

ga je paţljivo slušala, milujući ga pogledom. Iz razgovora

ih prenu zvono gradske crkve koje je pozivalo vjernike na

veĉernju molitvu. Oni ustadoše s klupe i uĊoše u malu

dvorsku kapelu gde se pred Kristovim raspelom zahvališe

Bogu. Kleĉeći pred oltarom, Alfred se na kraju obrati svojoj

ljupkoj zaruĉnici.

- Najdraţa! Dozvoli mi da te zaprosim pred Njegovim

raspelom i da ti se pred Njim zakunem na vjernost do

groba!

- Amen! - tiho dodade Gertruda a suze joj potekoše niz

lice, ali ovaj put od neizmjerne sreće.

Za to vrijeme Elza je sve nervoznija šetala terasom dvorca

i pogledavala u pravcu kapele. Sunce je već uveliko zašlo, a

njih dvoje nema. Ako se uskoro ne vrate, morat će ih sama

potraţiti. Tada ih ugleda kako silaze iz vinograda drţeći se za

ruke. Elza se nasmiješi i s olakšanjem odahnu.

b. d. benedikt

inkvizitor

* *

Kako joj je i obećao, Alfred je po povratku u Hagen odveo

Elzu do bankara Adlera. Susret je bio veoma dirljiv i oboje

su se veoma rastuţili i zamolili jedno drugo za oproštaj.

Usamljen i bez nasljednika, Adler je sluţbeno priznao Elzu

za svoju zakonitu kćer i na opće zaprepaštenje bankarskih

krugova, postavio je za šefa raĉunovodstva svoje ogromne

novĉane institucije. Ovdje treba dodati da je i Elza odrţala

svoje obećanje mladom ţandaru Karlu Zigleru i poslala mu

na kućnu adresu ĉek na 3.000 guldena. Do kraja je zaštitila

mladićev identitet.

Alfred i Gertruda, koja je za javnost ostala "princeza

Johana", vjenĉali su se u kasnu jesen 1866. u katedrali u

Hagenu. Biskup Kriška je osobno blagoslovio njihovu braĉnu

vezu, a kumovi na vjenĉanju bili su Helmut Kesler Alfredu,

a Elza Adler Gertrudi. Ţivjeli su na Alfredovom imanju, na

kojem ih je ĉesto posjećivala kraljica, naroĉito od kada je

Gertruda uskoro rodila djevojĉicu kojoj su dali ime Frederika.

Alfred je postao Markiz od Wineberga, a novi parlament ga

je i dalje zadrţao u funkciji drţavnog inkvizitora.

Pred sam Boţić iste godine, vjenĉali su se i Alfredov

administrator imanja, Nikalas Mertzner i njegova domaćica

Gilda Kelemen. Ovom vezom su Viki i Feliks dobili ponovo

oca i s njim potrebnu sigurnost.

Prošle su ĉetiri sretne godine. Tada su uplovili u burnu

1870. godinu i novi rat s Francuskom. Francuski vladari su

se godinama trudili zadrţati Njemaĉku raskomadanu i kao

takvu oslabljenu. Nastojali su sprijeĉiti njemaĉko ujedinjenje,

koje bi poremetilo vojnu ravnoteţu u Europi. Bismarck je

ovo dobro znao i svim silama se trudio namamiti Napoleona

III. u novi rat za koji Francuska nije bila spremna ni politiĉki

b. d. benedikt

inkvizitor

ni vojno. Poslije pobjede nad Austrijom, pruska vojska je bila

najbolje opremljena i naoruţana u Europi. Mreţa ţeljeznica

omogućavala je Prusima da brzo prebacuju svoje snage s

jednog mjesta na drugo, što nije bio sluĉaj sa "statiĉnim"

Francuskim garnizonima, uglavnom stacioniranim u

tvrĊavama većih gradova.

Francuska je nasjela Bismarckovoj zamci i 19. srpnja

1870. objavila rat Pruskoj. Prusi su to jedva doĉekali. Njihova

vojska je munjevito preplavila francuske pograniĉne oblasti

i opkolila glavninu francuskih snaga stacioniranih u gradu-

tvrdavi Sedanu. Napoleon III. koji je osobno došao na bojno

polje svojim prisustvom bodriti francuske vojnike, opkoljen

je u svojoj koĉiji nasred bojnog polja. Bismarck ga je osobno

zamolio da se preda, što je ovaj nemajući drugog izbora i

uĉinio. Prusi su s nogu napali Pariz koji se takoĊer predao

poslije snaţne artiljerijske baraţe. Sa svojim razbijenim

snagama u bjekstvu i vladarom u pruskim rukama, Francuska

se predala 1. rujna 1870.

Ugovorom o miru, Francuska je izgubila dijelove Lorane

i bila prisiljena isplatiti pet milijardi franaka ratne odštete.

TakoĊer je morala ostati pod Pruskom okupacijom sve do

pune isplate ovog duga. Nova pruska pobjeda izazvala je

veliki val njemaĉkog nacionalizma po svim pokrajinama. Pod

pritiskom ovog javnog mnijenja, svi vladari manjih drţava

i kraljevina pristali su se pridruţiti stvaranju ujedinjene

Njemaĉke.

Kako bi i moralno dokrajĉio neprijatelja, Bismarck je

organizirao summit svih njemaĉkih kraljeva i prinĉeva u

centru Pariza u Dvorani ogledala palaĉe Versailles. 18. sijeĉnja

1871. pruski monarh Wilhelm Prvi proglašen je u Versaillesu

carem novog njemaĉkog carstva, u ĉijem se sastavu našlo

25 germanskih teritorija. MeĊu potpisnicama ujedinjenja

b. d. benedikt

inkvizitor

našli su se i kraljica Frederika i bavarski kralj Ludvig. Nakon

punih sto godina, Njemaĉka se ponovo našla ujedinjena pod

jednom carskom krunom i time postala glavna europska sila

s 41 milijunom stanovnika. Stvoren je Drugi Reich!

Poslije potpisivanja pristupa Kelsteina veliko-njemaĉkoj

federaciji, Frederika se diskretno povukla i vratila u Hagen.

U njenoj pratnji nalazilo se desetak ĉlanova vlade, a meĊu

njima i markiz Alfred von Knap. U znak osobnog protesta

za sve neugodnosti poĉinjene od strane Prusa, kraljica je

otputovala kući prije velikog sveĉanog banketa koji su

Bismarck i Wilhelm I. pripremili za svoje ugledne goste u

sjajnim dvoranama Versaillesa. Pristup federaciji garantirao

je svim potpisnicama titularni status vladara do smrti.

Te iste 1871. godine, proljeće je došlo ranije nego obiĉno.

Već krajem travnja, bogati voćnjak Wineberga rascvjetao se

u milijune bijelih i rozih cvjetova budućeg voća. Gertruda

krenu u šetnju u lakoj haljini i šeširu. U jednoj ruci je nosila

suncobran, a drugom je ĉvrsto vodila trogodišnju djevojĉicu

koja je veselo poskakivala i stalno nešto zapitkivala. Ona se

jednog trenutka otrţe iz majĉine ruke i potrĉa za bumbarom

koji je nekud ţurio svojim poslom.

- Frederika! - upozori je majka. - Ne udaljavaj se previše!

Ali nestašna djevojĉica nastavi svoj lov na bumbara i

uskoro se spotaĉe i padne u travu. Onako leţeći na trbuhu

poĉne skupljati ţute cvjetove maslaĉka. Gertruda se spusti

na travu do nje i izvadi iz dţepa dva pisma. Dok ih je ĉitala,

veseo osmijeh još više uljepša njeno ljupko lice.

Tog trenutka Alfred se vratio koĉijom na imanje s protekle

inspekcije policijskih stanica. Uvijek prisutan Mertzner

poţuri mu otvoriti vrata.

- Dobro došli, gospodine! - pozdravi ga po obiĉaju. - Njena

visost i Frederika nalaze se u voćnjaku - odmah ga izvijesti.

b. d. benedikt

inkvizitor

Alfred poţuri dugim koracima u tom pravcu. Nije ih vidio

cijeli tjedan i veoma ih se zaţelio. Frederika ga prva opazi

i poleti mu u susret. On je zgrabi i visoko podiţe, onda joj

utisnu poljubac u svjetlo smeĊu kosicu. Gertruda ustade

strpljivo ĉekajući svoj red. Alfred je ĉvrsto zagrli, strasno je

ljubeći.

- Alfrede, ugušit ćeš me! - odvoji se ona blago od njega.

- Upravo sam primila ova dva pisma - pokaza mu ih goreći

od nestrpljenja da mu priopći novosti. - Prvo je od Johane u

kojem nas obaviještava da je rodila blizance! Dva djeĉaka!

Oboje su veseli i presretni nakon tako dugog ĉekanja.

- Tradicija se nastavlja! - znaĉajno će Alfred. - Mogu

zamisliti Horstovo lice kad su ga obavijestili da je dobio ne

jednog, već dva nasljednika!

- A ovo drugo pismo je od Elze koja nas poziva na svadbu.

Udaje se za jednog Adlerovog direktora banke. Podvukla je

da se udaje "iz ljubavi"!

Dok je mala Frederika sjedila u travi i bezuspješno

pokušavala isplesti vijenac od maslaĉaka, Alfred obgrli

Gertrudu oko struka i njeţno je privuĉe sebi. Tako su

zaljubljeni i sretni pogledima milovali svoje malo potomstvo

u travi.

KRAJ

b. d. benedikt