419

jasmina muini, jasenka ferber bogdan i antonija zaradija ki

Rajska ptica: od vizualne percepcije u Klovievu asoslovu Farnese do simboline predodbe Raja kroz egzemple

Kljuna ivotinja: rajska ptica

asoslov Farnese, odnosno asovi Blaene Djevice Marije (Horae Beatae Mariae Virginis ili Officium Virginis), rukopisna je knjiga koju je minijaturama oslikao hrvatski renesansni sitnoslikar Juraj Julije Klovi (1498.-1578.). To je molitvenik veliine 173 x 109 mm, kojega je Klovi u Rimu oslikavao 7 godina, od 1539. do 1546. godine (Prijatelj Pavii 1999:40) po narudbi svoga mecene, rimskoga kardinala, diplomata i velikoga kolekcionara umjetnina Alessandra Farnesea (1520.-1589.). Iako je svojim iluminacijama Klovi ukrasio mnoge rukopise profana i sakralna karaktera, asoslov Farnese svakako je ikonografski njegovo najzanimljivije i najbogatije djelo, kojemu su posveene brojne studije te provedena ikonografsko-ikonoloka interpretacija (Prijatelj Pavii 1999.). Umjetnika vrijednost asoslova bila je prepoznata ubrzo nakon njegova dovretka te je molitvenik ve u 16. stoljeu prozvan udom Rima i Sikstinskom kapelom depna formata. Kroz minula stoljea molitvenik je promijenio nekoliko vlasnika, a danas se uva u Pierpont Morgan Library u New Yorku pod signaturom MS 69. Pretisak originala ovoga vrijednoga djela, s komentarima Williama M. Voelklea i Ivana Goluba, objavljen je po prvi puta u Hrvatskoj 2001. godine u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

asoslov Farnese strukturalno pripada skraenoj formi brevijara koji se kao sustav molitava javlja ve u 4. stoljeu, a u dananjem se obliku pojavljuje u Rimu u 13. stoljeu. Zato je i prozvan Breviarium Romanum, odnosno Rimski asoslov. Klovievo djelo, takoer

Kad ne bi bilo otpora, ptica nikada ne bi imala krila.

Nepoznati autor

421420

izraeno u Rimu, svojim bogatim stilskim i ikonografskim repertoarom predstavlja remek-djelo rukopisne sakralne knjige. Tekst je na latinskom jeziku ispisao Francesco Monterchi, a Klovi je brevijar oslikao s 28 sueljenih stranica minijatura s prizorima iz Staroga i Novoga zavjeta te 2 sueljene stranice s dogaajima iz 15. stoljea. Sve ostale minijature smjetene su u dekorativnim bordurama (18 parova) kao pratnja teksta. Posebno su zanimljivi obrubi koji su na vie stranica spareni, tj. zapremaju donji rub sueljenih stranica, s prostranim krajolicima, koji po svojoj finoi boja i dubokim planovima podsjeaju na flamanske.

Na fol. 6v i 7 uz tekstove himna u ast Bogorodici, Quem terra, pontus, aethera (Zagorac 2006:271) i osmoga psalma (Ps 8,2-10), prikazani su motivi iz Knjige postanka (Prijatelj Pavii 1999.): motiv rtvovanja ivotinja Bogu te prizor stvaranja ivotinja. Na jedinstvenoj borduri ispod teksta himna nalazi se kolorirana ilustracija rajske ptice (fol. 6v), prepoznatljive vrste koja je kao takva ovdje po prvi puta prikazana (Muini i sur. 2009.). Na sueljnoj stranici (fol. 7), ispod psalma prikazane su dvije ptice ivopisnih boja u letu.

Himan u ast Bogorodici Dareljivost Stvoriteljeva

Kog zemlja, more, zvjezdan svod Jahve, Gospode na,Uzvisuju, navjeuju, divno je ime Tvoje po svoj zemlji,Vladara triju svjetova velianstvom nebo natkriljuje!U krilu nosi Marija. U ustima djece i dojenadi Hvalu si spremio protiv neprijatelja,Kom sunce, mjesec, svaki stvor Da postidi mrzitelja zlotvora.Kroz vjekove se klanjaju, Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,Tog nosi Djeva pd srcem Mjesec i zvijezde to ih uvrsti U tijelu punu milosti. pa to je ovjek da ga se spominje, Sin ovjeji te ga pohodi?O, Majko, Gospo blaena,Boanski svijeta graditelj, Ti ga uini malo manjim od Boga,U ijoj ruci sav je svijet, slavom i sjajem njega okruni.U tebi se zatvorio. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, Njemu pod noge sve podloi:Nebeski glas te srei, ovce i svakolika goveda,Duh Gospodnji te osjeni, i zvijeri poljske k tome,Iz tebe doe Spasitelj, ptice nebeske i ribe morske,Oekivan od narod. I to god prolazi stazama morskim.

Sva slava tebi, Isuse, Jahve, Gospode na,Kog rodi Djeva Marija, divno je ime tvoje po svoj zemlji!I Ocu s duhom preblagim,U vjene vijeke vjekova.

I himan i psalam govore o stvaranju svijeta. I dok himan u ast Bogorodici navjeuje ovjeka-Boga pronosei njegovu veliinu i strah Gospodnji, psalam apostrofira divljenje pred djelom Bojim ovjekom, koji ivi u skladu s prirodom i svim vrstama ivotinja. Stoga su prizori sa ivotinjama u asoslovu est motiv ime je ostvarena i ikonografska raznolikost ovoga djela. Klovi je slikao neeuropske ivotinje (deva, gepard, lav, leopard, majmun), koje su u to doba bile dopremane u Europu i drane ive u menaerijama, predstavljajui izraz kraljevske moi (Hoage i Deiss 1996.).1 Osim spomenutih egzotinih

1 Posebno su bili popularni lavovi i leopardi. Manifestirajui svoju vlast crkvena je aristokracija esto imala menaerije meu kojima se svojom veliinom i mnogobrojnou ivotinja isticala ona pape Leona X. (1475.-1521.). Ona je bila smjetena u Vatikanu i sadravala je ivotinje od tropskih ptica do afrikoga slona (Hoage i Deiss 1966.).

Minijatura Velike rajske ptice (Paradisaea apoda) u Klovievu asoslovu Farnese

423422

ivotinja, koje su u onovremenoj Europi bile u modi, Klovi crta i domae ivotinje: konje, pse, ovce, koze, krave, magarce te neke divlje ivotinje poput jelena i zmija, a takoer i leptire. Od mitskih ivotinja tu su krilati konj (pegasus) i jednorog (unicornis). Klovi je u asoslovu na vie mjesta koristio motiv ptica koje je prikazao u heraldiki stiliziranoj formi te ih vidimo u cijelosti, u poloaju karakteristinu za dranje i ponaanje ptica. Takve su ptice smjetene u vertikalne bordure, npr. dral na fol. 6v simbol dugovjenosti, aplja na fol. 7 simbol boanskoga znanja te labud na fol. 11v i 12 epifanija svjetlosti, simbol istoe i neokaljanosti. Upravo su ove ptice od davnina u profilaktikoj funkciji, a u srednjem vijeku njihova zajednika pojavnost obiljeava Krista (Gunon 2005:114). Meutim, na fol. 6v nacrtana je rajska ptica u potpuno drugaijoj formi. Crte je realistian, prepoznaje se vrsta ptice. Ptica je prikazana odozgora i s lea, tako da joj se ne vide prsa, trbuh i noge, te se nalazi u poloaju u kojem se doima beivotnom, za razliku od ve spomenutih ptica prikazanih u pokretu. Vanost ove ptice naglaena je njezinim smjetanjem u donji obrub, u prvi plan prikaza gdje, za razliku od veine ostalih ptica u asoslovu, dominira veliinom ispred vizure daleka krajolika, a njezino usmjerenje asocira na komet, zvijezdu repaticu. Pojavljivanje rajske ptice, koja nije europska vrsta, iznenauje te namee neka krucijalna pitanja poput: koji je motiv Klovia inspirirao u izboru sadraja ove iluminacije, s obzirom da se u samu tekstu asoslova ne spominje rajska ptica te odakle mu model? Odgovore na ta pitanja koje su dali Muini i sur. (2009.) i Ferber Bogdan i Muini (2009.) zadiru u povijest pojavnosti rajskih ptica na europskom tlu, a koju smo dalje pratili i istraili u likovnim prikazima te ranijim knjievnim formama.

od manucodiata do mita o rajskoj ptici

Dananji zooloki naziv rajske ptice odreuje skupinu od 42 vrste koje obitavaju na Papui Novoj Gvineji, okolnim indonezijskim otocima te na sjeveroistonom obalnom podruju Australije (Frith i Beehler 1998.).2 Ova skupina ptica jedna je od najfascinantnijih i

2 U hrvatskom jeziku, naziv rajske ptice oznaava zooloki pojam za ptice iz porodice Paradisaeidae (red vraparki Passeriformes) (HE 2007:173, 175). Pod nazivom rajice isti izvor upuuje na naziv rajske ptice. Naziv u jednini, Rajska ptica, isti izvor pak rabi za naziv maloga zvijea Apus na junom nebu, koje je kroz povijest moreplovcima sluilo za navigaciju. U Hrvatskom opemu leksikonu (HOL 1996:821) primarni naziv

najljepih ptica uope, a zbog svoje ljepote i uloge koju su imale u prolosti papuanskoga naroda, Ragijeva rajska ptica (Paradisaea raggiana), dananji je nacionalni simbol, prisutan na zastavi, grbu, novcu i potanskim markama Papua Nove Gvineje. Domoroci otoka Papua (dananji naziv Papua Nova Gvineja) i okolnih indonezijskih otoka rajske ptice nazivaju bolon-diuata (Swadling 1996.), odnosno manute-dewata ili Mamuco-Diata, to u prijevodu znai Boja ptica. Izuzetno lijepe i ivopisne boje perja predstavljaju svadbeno ukrasno perje koje dodatno izraste mujacima u vrijeme snubljenja enki, tj. u razdoblju gnjeenja. Nakon gnjeenja, mujaci gube ukrasno perje i postaju sliniji neuglednijim enkama. Taj nestanak ivopisnih mujaka u prirodi domoroci su tumaili njihovim odlaskom k Bogu na nebo.

Iz prvih stoljea kranstva ne postoje tumaenja ili spoznaje o rajskoj ptici (Buffon 1769:218). Ali ve poetkom 13. stoljea ire se prie o rajskim pticama srednjovjekovnih putnika s njihovih dugih putovanja po Orijentu, poput onih Marka Pola ili armenskoga plemia Haytona (Charbonneau-Lassay 2006:423). Javljaju se predaje i grade legende iz kojih izrastaju neobine karakteristike rajske ptice. Smatralo se tako da napustivi zemaljski Raj niti jedno mjesto nije dostojno za obitavanje rajskih ptica i da su se one mogle odmarati jedino u sjenci Edenskoga vrta. Govorilo se takoer da nemaju nogu. Ptica bez nogu moe postojati jedino ako stalno leti. Zato je predaja o rajskoj ptici odluila da ona leti i kad spava, a to je jo zadivljujue, da enka lijee jaja u zraku i na njima sjedi u letu. Hrana joj je zrana: para ili kapi kie. Takvim neobinim i neuhvatljivim biima pridavale su se i udotvorne moi. Sretnik koji je uspio posjedovati kojim udom takvo bie, uvao ga je s najveom poniznou smatrajui ga svetim, uivao je nebeske naklonosti i bio zatien od bolesti. Ptica je bila feti i amulet (MP 1833:225).

Poetkom 16. stoljea, kad se Europljani prvi put izravno susreu s neobinim pticama, iskrivljuju originalni naziv u Manucodiata. U Rjeniku fraza i basni (ED 2004.) za izraz Manucodiata pie: Nejasno beznoge ptice neba, koje se na zemlji nikad ne odmaraju, vjeno lete, i lete nad cvijeem mirisom se njegovim hrane. Piju kapljice rose to nadolje

za rajske ptice je rajice, a kao sinonim se spominje i rajske ptice (Paradisaeidae). Hrvatski enciklopedijski rjenik (HER 2002:1091), rabi naziv rajica u jednini za dva pojma: a) botaniki za biljku, odnosno povre Lycopersicon esculentum koje se naziva i paradajz; b) zooloki za porodicu ptica pjevica jako obojena perja. Dajui prioritet nazivu rajica, ovaj izvor spominje rajske ptice u sekundarnu znaenju, kao sinonim, a prema njemakomu Paradiesapfel.

425424

klize i spavaju na povjetarcu koji ih visoko die. Prijevod naziva Manucodiata, odnosno Boje ptice, nije zaivio ve se oblikovao naziv rajske ptice, kao opisna oznaka stvorenja koja dolaze iz raja. Tako se naziv rajska ptica zaeo u kranskoj Europi, u kojoj je tenja za vjenim i blaenim ivotom u Raju postala smislom ljudskoga postojanja. Iskrivljene informacije o karakteristikama rajskih ptica uvjetovale su razvoj mitske i simboline dimenzije kako imena tako i same ptice.

Dri se da su rajske ptice ponajprije stigle u panjolsku 1522. godine s povratkom ekspedicije Ferdinanda Magellana (1480.-1521.) iz Indonezije u Europu. Tada su, naime, portugalske i panjolske pomorske ekspedicije putovale u Indoneziju poglavito po mirodije, ali i po kokosov orah, zlato, srebro, kauuk i plemenito drvo. Tim su dragocjenostima pridodali prekrasno perje rajskih ptica i njihove svlakove, odnosno balgove3 koji su ubrzo postali posebno traena roba. Lokalni vladar Molukoga otoja (Moluccas) u Indoneziji, sultan Bachian, poslao

je te, 1522. godine po Magellanovoj posadi dva svlaka rajskih ptica na dar panjolskomu kralju Karlu V. Uz njih su jo pristigla tri svlaka pribavljena trgovanjem s domorocima na okolnim otocima i donesena iz Indonezije u Europu. Tek 1858. godine engleski antropolog i biolog Alfred Russel Wallace (1823.-1913.) je determinirao rajske ptice sa otoka Bachian (Wallace 1869.) kao Wallasove rajske ptice Semioptera wallacii (Gould 1859.). Stoga je

3 Svlak ili balg je koa s perjem ptice, ispunjena suhim sadrajem. To su dermoplastini preparati koji se i danas izrauju u cilju prikupljanja i uvanja ptica u muzejima i prirodoslovnim zbirkama. Za razliku od izlobenih dermoplastinih preparata koji ivotinju prikazuju u njezinu prirodnu poloaju, svlakovi su napunjene ptice beivotne forme.

mogue da je ta vrsta rajskih ptica bila jedna od pet Magellanovih svlakova uz svlakove Crvene rajske ptice Paradisaea rubra te Velike i Male rajske ptice P. apoda i P. minor (Muini i sur. 2009.).

U Europu su od tada sve vie poeli stizati svlakovi mujaka rajskih ptica iz doba gnjeenja te su ubrzo poeli masovno sluiti kao modni ukrasi. To je dovelo do prijetnje izlovljenja rajskih ptica u njihovoj domovini. Domoroci su pak rajske ptice koristili za svoje rituale, preparirajui ih u veini sluajeva tako da su s utrobom odstranili i noge, a koji put i krila. Zato se meu Europljanima na temelju opisa svlakova vie od 150 godina pronosio mit da rajske ptice nemaju nogu jer ih ne trebaju s obzirom da nikada ne slijeu na zemlju.4 lan Magellanove posade, kroniar Antonio Pigafetta (oko 1491.-1534.), na temelju dva svlaka (poklon za panjolskoga kralja), meu prvima daje opis izgleda ptica iz kojeg se vidi da one imaju noge (Pigafetta 1956.; Ogilvie 2008:248-252):5

Ove su ptice velike kao drozdovi, imaju malenu glavu s dugim kljunom; noge su im duge jedan dlan i tanke poput trske. Nemaju krila, ve umjesto njih dugo perje raznih boja poput dugih perjanica. Rep im je poput onoga u drozda, svo ostalo perje, osim krila je kestenjaste boje, i ne lete nikad osim kad ima vjetra. Oni (domoroci, op. prev.) za te ptice kau da dolaze iz zemaljskoga raja i nazivaju ih bolon dinata, odnosno bojim pticama.

Budui da je Pigafettin rukopis objavljen samo djelomino u Parizu 1525. godine, iroj je javnosti ostala nepoznata injenica da rajske ptice kao i sve druge ptice imaju noge. Danas Pigafettin opis predstavlja prvi pisani dokument o rajskoj ptici na temelju vienih primjeraka.

Neki autori smatraju da je za zabludu o beznogim pticama odgovoran i Maximilianus Transylvanus (oko 1490. oko 1538.), tajnik panjolskoga kralja Karla V., koji je ispitivao preivjelu posadu Magellanove ekspedicije. O tomu izvanrednom dogaaju punom egzotinih novosti Transylvanus je sastavio krae izvjee i poslao ga u listopadu 1522. godine salzburkom kardinalu Matthaeusu Langu von Wellenburgu. U izvjeu ne iznosi opis rajske ptice, ve spominje injenicu da ova bia provode cijeli svoj ivot u zraku

4 Dananji svlakovi, koji u mnogim ornitolokim zbirkama slue kao znanstveni komparativni materijal pri istraivanjima, bez obzira radi li se o rajskim ili bilo kojim drugim vrstama ptica, dobivaju se prepariranjem tako da se ptici ostave noge i krila.

5 Prijevod iz talijanskoga izvornika, Darija Alujevi.

427426

(Oglivie 2006:250). Uz izvjee alje jedan njezin svlak. Mogue je da je Transylvanus poslao upravo beznogi svlak, tj. pticu bez nogu, to je potkrijepilo njegov opis da ove ptice provode ivot u zraku. Njegovo izvjee, objavljeno u Klnu i Parizu 1523. godine, te u Rimu 1524. godine, imalo je vei odjek u javnosti od Pigafettina. Stoga je, iako direktno ne spominje beznogost ptice, to izvjee presudno utjecalo na uvjerenje Europljana da rajske ptice nemaju noge te da su to ptice koje dolaze iz raja.

Izvjestan broj prirodoslovaca 16. stoljea spoznaje o rajskoj ptici opisuju u svojim djelima. Jedan od takvih opirnijih opisa, nastao na temelju viena svlaka, nalazimo kod uvena francuskoga kraljevskoga lijenika oca moderne kirurgije, Ambroisea Para (1510.-1590.). Komentirajui djelo De subtilitate libri XXI, milanskoga filozofa, alkemiara, astronoma i matematiara, Hieronymusa Cardana (1501.-1576.), tiskano u Parizu 1550. godine, Par zapisuje:

Rajska ptica dolazi s indonezijskih otoka, a zove se Manucodiata, tj. Boja ptica. Ona se nikad ne vidi iva jer obitava visoko u zraku. Tijelo i kljun su joj slini lastavijem s razlikom da su rajske ptice ureene raznolikim perjem. Tako je perje na glavi poput istoga zlata, na vratu kao u patke, a perje repa je prozrano i raskono poput paunova.

Ptica nema nogu, a ako je uhvati umor ili ako poeli zaspati, objesi se svojim povinutim perjem o granu nekoga stabla. Ta ptica leti udesnom brzinom, a hrani se zrakom i kapljicama. Mujak ima neku udubinu na leima gdje enka polae jaja (Charbonneau-Lassay 2006:424).6

Na ovaj podroban opis Par, koji se i sam bavio istraivanjem neobinih i monstruoznih ivotinja, dodaje da je vidio takvu pticu u Parizu kad su je poklonili pokojnomu kralju Karlu IX. (1550.-1574.) koji je bio njegov pacijent, te da je i sam imao jednu u svom kabinetu koju je dobio na dar.

model klovieve rajske ptice

S obzirom da su svlakovi rajskih ptica nakon dolaska Magelanova jedrenjaka s njihovom prvom poiljkom, bili rijetkost i cijenjeni raritet tadanjih vladara, crkvenih velikodostojnika i

6 Prijevod s francuskog A. Zaradija Ki.

ostale aristokracije (Massing 2007:430, 433), istraivalo se pitanje porijekla modela Klovieve rajske ptice. U asoslovu Farnese ptica je determinirana prvi puta 2001. godine kao Paradisaea Augustae-Victoriae (Voelkle 2001.), to jest kao podvrsta Ragijeve rajske ptice Paradisaea raggiana augustaevictoriae (Cabanis 1888.). Podrobna analiza Klovieve minijature rajske ptice koju su proveli Muini i sur. (2009.) pokazala je da se ne radi o spomenutoj vrsti ve o vrsti Velike rajske ptice Paradisaea apoda.

Klovieva rajska ptica nacrtana je u poloaju u kojem se ne vide noge to pokazuje da je Klovi za svoj model rabio ptiji svlak (Muini i sur. 2009.). To je saznanje pokazalo da je svlak vrste Velike rajske ptice bio meu prvima koji su od rajskih ptica dopremljeni u Europu. Osim svlaka, postojala je mogunost da je Kloviu za model posluio raniji crte rajske ptice njemakoga slikara Hansa Baldunga Griena (1480.-1545.) iz oko 1522. godine koji se smatra prvim crteom rajske ptice u Europi. On je nastao prema jednomu od pet Magellanovih svlakova, a prema izgledu kvrgave glave ptice, moe se pretpostaviti da se radi o Crvenoj rajskoj ptici Paradisaea rubra (Muini i sur. 2009.). Monokromatski Grienov crte te razliita vrsta rajske ptice dovoljni su argumenti za odbacivanje pretpostavke da je crte mogao biti predloak Klovievoj rajskoj ptici oslikanoj u boji.

Istodobno dok Klovi oslikava prve stranice asoslova Farnese na koje smjeta rajsku pticu, njegov prijatelj, talijanski umjetnik Giulio Romano (1492.-1546.) uzima motiv rajske ptice u nacrtu za tapiseriju, koja je pod nazivom Venerina barka izraena oko 1540. godine u Mantovi, a danas se uva u Gulbenkian Museumu u Lisabonu. Tapiserija je dio serije Djeja igra koju je Romano izradio po narudbi kardinala Herculesa Gonzage (1505.-1563.). Alegorijska scena prikazuje barku s Venerom i kupidima pod sjenicom vinove loze na kojoj sjede kupidi, ciljajui lukom i strijelom u ptice. Nebom leti Velika rajska ptica Paradisaea apoda, ije se ukrasno perje iri u prirodnu poloaju. S obzirom na prijateljske veze izmeu Klovia i Romana i istodobno crtanje ista motiva rajske ptice, moe se pretpostaviti da su Klovi i Romano vjerojatno imali isti svlak za predloak (Muini i sur. 2009.).

Nakon Klovia i Romana pojavljuje se gravura Velike rajske ptice iz 1555. godine koju je izradio vicarski prirodoslovac i zaetnik moderne zoologije Conrad Gessner (1516.-1565.). Nakon njega, Conrad Aicher (manje poznati umjetnik 16. stoljea, djelovao u Baselu) je 1567. godine ilustrirao u gvau najvjerojatnije mujaka i enku Velike rajske ptice (Muini i sur. 2009.). Slika se uva u Kraljevskom muzeju likovne umjetnosti u Kopenhagenu pod nazivom Dvije rajske ptice (Eisler 1995.). Do kraja 16. stoljea nalazimo jo pet drvoreza

429428

rajskih ptica u djelu Ornithologiae, talijanskoga prirodoslovca Ulissa Aldrovandia (1522.-1605.): dvije Velike rajske ptice od kojih je jedna identina Gessnerovoj gravuri; jednu Malu rajsku pticu; jednu, vjerojatno Crvenu rajsku pticu te jednu neprepoznatljivu vrstu.

Tako su u Europi kroz 16. stoljee rajske ptice, makar samo kao beivotni svlakovi, ostavile traga u likovnu izriaju nekolicine umjetnika te prirodoslovaca.

klovieva motivacija za rajsku pticu

U vrijeme Klovieva osmiljavanja ikonografije za prve stranice asoslova, papa Pavao III. (papa od 1534.-1549.), nezadovoljan naruenim kranskim vrijednostima, osmiljava nain obnove Katolike crkve. Sudjeluje u pripremama osnivanja kongregacije za reformu Katolike crkve, reorganizira inkviziciju, uvodi cenzuru tiska, otvara Tridentski koncil 1543. godine. Takva je situacija imala utjecaj na sakralnu umjetnost toga vremena iji su glavni mecene bili papa, kardinali i ostali crkveni velikai.7 Je li takvo ozraje, u kojem se iziskivala kranska poslunost i moralnost pri obradi teolokih tema, utjecalo i na Kloviev izbor ikonografije s obzirom na mit i simboliku rajske ptice njegova vremena? Je li Klovi moda primao i sugestije naruioca oslikavanja asoslova, kardinala Alessandra Farnesea? Jer kardinal je bio sakuplja umjetnina i gema, imao je kolekcije medalja i staroga novca te drugih rijetkih predmeta (Prijatelj Pavii 1999:35). Tako je moda doao i u posjed (svlaka) rajske ptice te ju je donio i pokazao Kloviu zbog njezinih mitskih i simbolikih obiljeja koje uz to utjelovljuje kriterije istoe, moralnosti, djevianstva te povezanosti s Bogom i Rajem. Sve je to moglo pridonijeti likovnu izboru rajske ptice u asoslovu Farnese koja je postajala novim duhovnim ikonografskim motivom u Europi, a kao posljedica velikih geografskih otkria toga doba (Ferber Bogdan i Muini 2009.). Svojim izgledom i mitom ptica se uklapala u duh kranske kulture i njezine obnove pa zato Kloviu, dok je crtao rajsku pticu, i nije bilo nuno znati kojoj vrsti ptica pripada. Mogao je znati da pticu koja je donesena iz Indonezije tamo zovu manucodiata, odnosno Boja ptica, te je zato i smatrao da bi

7 To je osjetio i Michelangelo, Kloviev suvremenik i poznanik, kad je zbog svoje freske u Sikstinskoj kapeli bio optuen za bezbonost.

ona na najslikovitiji, ali i najmoderniji nain mogla obogatiti himan posveen Djevici Mariji iji se tekst nalazi na istoj stranici asoslova.

nestajanje mita o rajskoj ptici

Johann Wonnecken von Cube,8 iako privren predajama, ne prihvaa ono to se tada pripisivalo rajskoj ptici. U drugoj knjizi njegova djela Hortus Sanitatis iz 1539. godine u kojem obrauje ivotinje, prikazuje crteom rajsku pticu s nesrazmjerno velikim nogama i golemim pandama. Ujedno iznosi svoj stav:

Rajske ptice se tako zovu, ne zato to pripadaju raju ve zato to su iznimne ljepote i slave, to im se pridaje zbog boja kojih nema nigdje na svijetu; imaju velike oi, a glas tako njean i sretan da u ovjeku pobuuju radost i pobonost. A kad je ta ptica uhvaena, ona stenje i plae i ne prestaje tugovati dok se ne pusti na slobodu. (Charbonneau-Lassay 2006:424)9

Opis J. W. von Cubea se uvelike podudara sa stotinu godina starijim opisom, koji nalazimo u djelu Sermones discipuli njemakoga dominikanca Johannesa Herolta (1380.-1468.), ije je djelo tiskano izmeu 1435. i 1440. godine. Stoga je vrlo vjerojatno da je Cube poznavao Heroltov rad,10 koji je bio iznimno popularan irom onodobne Europe, i bio je uzorom mnogim propovjednim kompilacijama, meu kojima su i zbornici propovijedi hrvatskih propovjednika.11 U tomu smislu J. Herolt je o rajskoj ptici imao ispravan stav i prije dolaska svlakova u Europu i njihovih prvih likovnih prikaza kao beznogih ptica, tj. prije stvaranja mita uope. Stoga je J. W. von Cube moda prvi uenjak koji uoava da u Europi njegova vremena prednjai mit, zabluda i neistina o rajskoj ptici. Cubeov stav je izreen iste

8 Johann Wonnecken von Cube (ili Cuba), frankfurtski lijenik i znanstvenik, ivio je na razmeu 15. i 16. stoljea, a ostao zapaen po svomu djelu Hortus Sanitatis (Vrt zdravlja) objavljenu u dva toma. Prvi je objavljen u Parizu izmeu 1499. i 1502. godine pod naslovom Traicti des bestes, oyseaux, poissons, pierres prcieuses et orines du Jardin de sant.

9 Prijevod s francuskog A. Zaradija Ki.

10 www.daten.digitale-sammlungen.de/~db/0001/bsb00019411/images/index.html

11 Heroltovo je djelo doivjelo mnogo izdanja u Klnu, Nrnbergu, Starsbourgu, Baselu, Lyonu, Veneciji. U Hrvatskoj su danas poznate tri inkunabule Heroltova Sermones Discipuli (Koljun, Zagreb, Varadin) (Petrovi 1977:162-165), no ini se da su mletako izdanje iz 1584. godine te Lyonsko iz 1525. godine mogli imati najvie odjeka meu hrvatskim stvarateljima pisane rijei (Mileti 1911:332; Ilei 1915:162).

431430

godine kad Klovi zapoinje rad na prvim stranicama asoslova i slika rajsku pticu. U svomu opisu Cube zadrava one elemente rajske ptice kao to je njezina izvanredna ljepota i posebnost glasa i pjeva, to je oslonac daljnjega poimanja te razvoja simbolina znaenja rajske ptice u knjievnosti. Cubeov opis rajske ptice mogao bi tako biti i prvom naznakom naputanja mita o pticama koje ive u imaginarnom Raju. to se pak

tie njegova crtea ptice, on vie nalikuje na pauna (Pavo sp.)12 nego na rajsku ili bilo koju drugu vrstu ptice. Ovaj pojednostavljeni crte rajske ptice Cube je izradio iste godine kad i Klovi svoju iluminaciju Velike rajske ptice, no Cubeov crte predstavlja njegovu imaginaciju lijepe ptice, na temelju onoga to je o toj ptici uo, a ne vidio.

Na prijelazu iz 16. u 17. stoljee pojavljuju se nove ilustracije rajskih ptica nekih europskih umjetnika i prirodoslovaca, od kojih su neke po prvi puta prikazane s nogama i krilima. Tako meu ilustracijama flamanskoga prirodoslovca Carolusa Clusiusa (1526.-1609.) nalazimo crte Kraljevske rajske ptice Cicinurus regius, ali i crte jedne neprepoznatljive vrste rajske ptice (Stresemann 1954:263-291). Tu su i dvije Velike rajske ptice Paradisaea apoda i jedna Mala rajska ptica P. minor Jacoba Hoefnagela (1575.- oko 1630.), koje je autor naslikao oko 1610. godine13 i kojima je prikazao noge. Poloaj svih triju ptica otkriva da su crtei izraeni prema svlakovima, ali su noge jasno vidljive (Stresemann 1954:263-291).

Raznolike viestoljetne okolnosti i neznanja, odgovorni su za stvaranje nesporazuma oko postojanja beznogih ptica koje ive u Raju i stoga su omoguili da se mit odri

12 Prema Edmundu Brehmu (Brehm 1982:309-310) nije poznato kada su paunovi stigli u Europu. U Njemakoj i Engleskoj u 14. i 15. stoljeu bili su rijetki. Gesnerov prirodopis iz 1555. godine, osim spomenuta crtea i opisa rajske ptice, sadri i crte i tekst opisa pauna.

13 Ovaj je holandski umjetnik i prirodoslovac bio dvorski slikar kralja Rudolfa II. (Stresemann 1954:263291).

kroz vrijeme sve do poetka 19. stoljea. Tada su ptice prvi puta viene u prirodi svoje domovine gdje su ih europski prirodoslovci i istraivai Nove Gvineje poeli znanstveno istraivati. Nove spoznaje temeljene na znanstvenom istraivanju oslobodile su rajske ptice mitskih obiljeja, a Europljane zablude. Tako je jedna pojedinost, koja je na mitologiziran i upeatljiv nain stotinjak godina povezivala kransku Europu s Rajem, zauvijek iezla. Samo e latinsko ime vrste Velike rajske ptice (Paradisaea apoda) beznoga rajska ptica, kako ju je znanstveno nazvao Carl Linnaeus (1707.-1778.), vedski prirodoslovac i utemeljitelj taksonomije, aludirajui na njezinu raniju europsku povijest, Europljane do danas podsjeati na njihovu nekritinost prema prirodi i podlonost mitskomu vjerovanju. Kad se konano sruio mit o rajskoj ptici, prijanja simbolika ostaje prisutna u knjievnosti jedinom kulturnom komunikacijskom mediju s prolim vremenima u kojem je uvrijeeni simbolizam ostao zapisan zauvijek, svjedoei o razini nekadanjih ljudskih spoznaja i vjerovanja.

ptice u egzemplima: boje, nebeske, rajske

Boje i nebeske ptice literarni su pojmovi bliski pojmu rajske ptice koji su se takoer razvijali u Europi od srednjega vijeka, po svoj prilici kroz kulturoloke kontakte kranskih hodoasnika s muslimanima u ijim su predajama istaknuto mjesto zauzimale ptice. Meutim, taj pojam oito nije imao zadovoljavajuu udesnu mo kakvu je nosio pojam rajske ptice iz orijentalnih predaja (Poole 2007:110-128), koje su se pronosile Europom i svojom egzotinou osigurale neusporedivu nadmo pri rabljenju opisa raja i rajskoga ivota. Tomu je uvelike pridonio dolazak beznogih svlakova manucodiata iz Nove Gvineje i indonezijskih otoka u Europu u 16. stoljeu, pa su se zbog nepoznavanja temeljne biologije ivota ptica, istovremeno razvile mitske i simbolike dimenzije imena rajske ptice. Simboliki znaaj rajske ptice usvajaju egzempli specifina i kratka forma religiozno-poune i moralizatorske knjievnosti (Le Goff 1993:110-113), utkane u svakodnevne propovijedi. Tema rajske ljepote i blagodati europsku je knjievnost proimala dodue i ranije, no ona e se posebice kroz 13. stoljee ostvarivati upravo kroz egzemple, a svoj e zamah doivjeti nekoliko stoljea kasnije uvoenjem pojma rajske ptice.

Zapadnoeuropska srednjovjekovna knjievnost 13. stoljea obiljeena je

433432

intenzivnim razvojem egzempla, anegdote povijesna karaktera koja postaje kljunim argumentom u verbalnom uvjeravanju. Egzempl je sredstvo prenoenja pouke za kranskoga moralista (Le Goff 1993:110) i posebno efektna forma pamtljiva sadraja za njezine primatelje. Nije zato udno da se ta mala knjievna forma zbog svoje popularnosti nadograuje mnogim autorskim intervencijama kroz gotovo dva stoljea. Egzemple i njihov razvoj pratimo ne samo kroz rukopisne zbirke propovijedi ve i kroz njihova brojna tiskana izdanja te izdanja egzemplarskih kompilacija, kroz koja ova jedinstvena knjievna forma doivljava pravu europsku ekspanziju. Njezina e snaga iskaza mono odjekivati jo i u 18. stoljeu.

U temeljima egzempla najzastupljenije su fantastine predaje, a potom predaje o ivotinjama. Egzempli u kojima se openito pojavljuju ivotinje, tzv. animalistiki egzempli (Zaradija Ki 2008:117-140), su svjesno obraeni, a kroz aktualna promiljanja razotkrivaju i ekoloku znatielju jednoga vremena (Egerton 2003:87-91), otvarajui putove promiljanja na zoolokoj razini.

Izraavanje zajednitva meu ivim biima i njihova nedjeljivost od ovjekova bitka posebno je istanana u pomno strukturiranim propovijedima u kojima ivotinji uvijek pripada ekskluzivno mjesto bilo da je rije o vizualizaciji zla ili pak dobra. Moralno-didaktika efikasnost egzempla ovisi o vrsti ivotinje i mjestu egzempla u propovijedi. Oprimjerena kratka pria kljuni je dio propovijedi i nije samo uinkovito retoriko sredstvo ve je i religijsko orue kojim se ivotinji dodjeljuje uloga voditelja dogaaja (Le Goff 1999:676). Kroz animalistike egzemple oprimjerenoj se ivotinji nastoje istaknuti neobine i neobjanjive osobine ime ona zadobiva izraajniju simboliku narav, koja se poistovjeuje s apstraktnim pojmovima koje objanjava. Posebno se u tomu istiu ptice koje svojom simbolikom pomau vizualizaciji apstraktna pojma kao to je raj. Prvotna predaja iz koje e se modelirati prilika o neobinoj ptici imala je iskljuivo antropocentrinu percepciju, to pokazuju razliite varijante njezina naziva: Redovnik i ptica (ATU 471a), Redovnik Feliks (Tubach 1981:516; Bremond i sur. 1996:91) te Neki redovnik se pokuao vratiti na svijet (Thesaurus Exemplorum Medii Aevi www.gahom.ehess.fr/thema/).

Prilika o redovniku i ptici pria o tomu kako je neki redovnik molio Boga da mu podari malo uitka nebeskoga veselja. Molei tako jednoga dana, zauje ptiji pjev toliko lijep da mu nije mogao odoliti te je bez razmiljanja napustio molitvu i krenuo za ptiicom u umarak. Sjela je na drvo i pjevala, a redovnik se prepustio uivanju u njezinoj pjesmi.

Kad je ptiica odletjela redovnik se vratio u samostan, no naiao je na zazidana vrata. Pokucao je na vrata na drugoj strani samostana no vratar ga nije prepoznao, a takoer ni opat te su njegovo ime poli potraiti u samostanskoj kronici. Tamo su nali da je redovnik ivio u njihovu samostanu prije 340 godina. Neobino je bilo da ovjek moe proivjeti toliko mnogo vremena bez hrane i vode ne osjeajui ni hladnou ni vruinu. Takav e nebeski uitak ovjek imati i na nebu. To e Bog svakom dati!

Ptica je u egzemplu sekundarni subjekt. Okom je nevidljiva, no svojim pjevom postaje kljuni i jedini, animalistiki medij kad se rabi za ovjekovo poimanje raja apstraktna pojma nekoga Drugoga svijeta: boljega, ljepega i ugodnijega nego to je ovozemaljski. Egzempl je opredijeljen kao pseudoanimalistiki (Zaradija Ki 2006:248), jer je ptica kroz svoju nebesku simboliku predstavljena ovjeku (redovniku) u kontekstu predoenja apstraktna pojma kao to je raj, koji bi morao biti i jedini prostor njezina obitavalita, ugodan i prikladan za onostrani suivot.

Smatra se da je predaju prvi put u formi egzempla uporabio u propovijedi pariki biskup Maurice de Sully (1105?-1190.), bez naznake njezina porijekla, a koju e Jacques de Vitry (oko 1160./70?-1240.) uvrstiti neto kasnije u svoju zbirku Sermones vulgares (Grevena 1914:19; Bremond i sur. 1996:91). Iz istonjake prie, dospjele na Zapad kulturolokim putevima, formira se europska predaja koja se kroz stoljea pronosi diljem staroga kontinenta i ulazi u jedinstveni korpus europske folklorne tradicije. Zbog svoje iznimne popularnosti predaja o redovniku i ptici prelazi iz usmene predaje u zapisanu varijantu egzempla i ulazi u propovjednike kompilacije. Tako je nalazimo u zbirkama propovijedi: Scala coeli Johannesa Gobija Mlaega (oko 1300.-1350.) (Polo de Beaulieu 1991:556), u panjolskoj zbirci egzempla, El libro de los Enxenploss, s poetka 15. stoljea (Welter 1927:396-398), u zbirci Schimpft und Ernst iz 1522. godine alzakoga propovjednika Johannesa Paulia (oko 1455.-1530./1533.) i drugim. Egzempl o neobinoj ptici nalazi se i u Quaresimale in volgare14 Roberta Caracciola (1425.-1495.),15 djelu koje je imalo snaan odjek meu hrvatskim glagoljaima koji su ga preveli, priredili i tiskali 1508. godine u glagoljakoj senjskoj tiskari (Nazor 2008:100). Danas je to djelo senjske tiskare u

14 Raul Mordenti (ur.), Mordenti (ur.), Roberto Caracciolo: Opere in volgare, a cura di E. Esposito; Galatina 1993: Congedo. Egzempl o neobinoj ptici se ita na str. 133.

15 Djelo je od milanskoga editio princepsa, najvjerojatnije iz 1474. godine (Accurti 1930:33; Bastanzio 1947:141), do sredine 16. stoljea, tiskano u preko stotinu latinskih i talijanskih izdanja.

435434

paleoslavistici poznato pod nazivom Senjski Korizmenjak (Kuzmi 2002:87-101).Meutim, u navedenim se izvorima nigdje izravno ne spominje sintagma rajska

ptica, sve do pojave djela Sermones discipuli de tempore et de sanctis cum exemplorum promptuario et miraculis Beatae M. Virgini (skraeno Sermones discipuli) Johannesa Herolta ( 1468.). Rajsku pticu, avis paradisi, Herolt spominje u propovijedi pod brojem 7 (fol. 36), a samo ptiicu, avicula, u propovijedi pod brojem 84 (fol. 482)16 (Ilei 1915:162). Mnogi stariji pisci utjecali su na Herolta i njegovo spomenuto djelo, no glede rajske ptice Heroltovi prethodnici nisu imali nikakvih vizualnih saznanja.17 Doktrinalni temelj popularne zbirke egzempla uinio je da Heroltovo djelo bude udomljeno irom Europe, osiguravi si mnogobrojne i dugovjene prijepise te tiskane edicije sve do 18. stoljea.18

od prilike o redovniku i ptici do rajske pticeu najstarijim hrvatskim zabiljekama

U hrvatskoglagoljskom srednjovjekovnom religiozno-pounom knjievnom nasljeu posebno mjesto zauzimaju egzempli, poznatiji u nas pod nazivom prilike, primjeri, prie, pelde ili prispodobe. Egzemplarski korpus poznaje sveukupno 6 verzija prilika19 o redovniku i ptici neobino lijepa i ugodna pjeva. U njima se ne rabi sintagma rajska ptica ve openiti izraz ptica tj. ptiica ili pti. Egzempli najee nemaju naslov, no Ivan Mileti (1853.-1921.) u Sitnijim prilozima prvo poglavlje naslovljuje Rajska ptica (Mileti 1904:1-4), u kojem se posebno osvre na priliku iz glagoljskoga rukopisa Disipula iz 1558. godine i na Divkoviev tekst iz Besieda iz 1616. godine. Tako po prvi puta susreemo pojam rajske

16 Izdanje iz 1504. godine objavljeno na internetu: www.daten.digitalesammlungen.de/~db/0001/bsb00019411/images/index.html

17 To su bili cisterciti: Caesarius von Heisterbach (oko 1170.- oko 1240.), To su bili cisterciti: Caesarius von Heisterbach (oko 1170.- oko 1240.), cisterciti: Caesarius von Heisterbach (oko 1170.- oko 1240.), Dialogus miraculorum (Welter 1927:113-120), Vincent od Beauvais (1190.-oko 1264.), Speculum historiae, Thomas de Contimpr (1201.- oko 1270.), Opus de natura rerum (Friedman 1974:107-154; Van den Abeele 1999:141).

18 I godinama poslije Heroltovo djelo je motiviralo kompilatore, koji su iz njega crpili svoje prilike (Welter 1927:402), kako je ve poetkom 20. stoljea zakljuio slovenski filolog Fran Ilei (Ilei 1915:162), a svojim su mu se studijama pridruili i kasniji hrvatski istraivai (Petrovi 1977:5-212).

19 Koieva zbirka propovijedi iz druge polovice 17. stoljea (sign. IVa 97) ima priliku o Koieva zbirka propovijedi iz druge polovice 17. stoljea (sign. IVa 97) ima priliku o Rajskoj ptici na fol. 106 (Strohal 1918:85). No prema posljednjoj katalogizaciji (tefani 1969:253) ovaj rukopis nema takve prilike u to smo se i sami uvjerili.

ptice kao naslov prilika. Nakon njega Rudolf Strohal (1856.-1936.),20 najzasluniji sakuplja i objavljiva hrvatskoglagoljskih prilika, peldi ili, kako ih jo naziva, prispodoba (Zaradija Ki 2009:162-163), u tri prilike transliteriranih glagoljskih rukopisa takoer uvodi naslove s pojmom rajske ptice. Vjekoslav tefani (1900.-1975.) takoer rabi isti naslov za etiri prilike od kojih su dvije iz istoga izvora kojega su rabili i njegovi prethodnici, uz napomenu da se radi o legendi o rajskoj ptici. Tako priu o redovniku i ptici u hrvatskoglagoljskom knjievnom korpusu 16. stoljea itamo u Senjskom Korizmenjaku, etiri Disipula i jednoj zbirci propovijedi,21 koju su Mileti (1904.), Strohal (1915., 1918.) i tefani (1960., 1969.) etiri stoljea kasnije zabiljeili pod naslovom Rajska ptica:

1) Senjski Korizmenjak (tiskani) iz 1508. godine sadri priliku o redovniku i ptici (fol. 27d/34-28a/1). Ovu priliku s naslovom Rajska ptica nalazimo kod Strohala (Strohal 1918:68).22

2) Odlomak Disipula iz oko 1542. godine (Arhiv HAZU, sign. IV a 48/a) sadri dvije prilike o redovniku i ptici (fol. 8 i 200). Ove prilike, s naslovom Rajska ptica, nalazimo kod Strohala i tefania (Strohal 1918:65; tefani 1969:226).23

3) Knjiga Disipula popa Mihovila plovana belgradskoga iz 1558. godine (Arhiv HAZU, sign. VIII 126) sadri priliku o redovniku i ptici (fol. 55b/31-55c/3). Ovu priliku s naslovom Rajska ptica nalazimo kod Miletia (1904:1-2, 1911:333-337), Strohala (1915:213-214) i tefania (1969:227).24

4) Knjiga Disipula popa Mihovila plovana belgradskoga iz oko 1569. godine25 (Krki

20 O znaaju Rudolfa Strohala u hrvatskim filolokim istraivanjima, posebice u glagoljakoj knjievnosti vidi u zborniku radova sa znanstvenoga skupa koji je odran u povodu 150. obljetnice njegova roenja: Rudolf Strohal i njegovo djelo, (ur. Alojz Jembrih), Zagreb 2009.

21 Prilika se nalazi u zbirci propovijedi fra Marka Kuzmia Zadranina iz 18. stoljea (Arhiv HAZU, sign. IVa zbirci propovijedi fra Marka Kuzmia Zadranina iz 18. stoljea (Arhiv HAZU, sign. IVa 121; Strohalova je signatura IV a 152.) (tefani 1969:264). Uz pet hrvatskoglagoljskih prilika koje objedinjuje pridodani naslov Rajska ptica, ova je prilika ista sadraja ali razliita naslova. Nalazi se u poglavlju Govorenie koe se moe vazda govoriti: Koliko e velika slava koju uivaju blaeni, a na fol. 139v-153v itamo naslov Prilika kako edan redovnik sliajui ednoga ptia ima toliko veliko naslaenie, koji je prilici dao sam autor fra Marko Kuzmi te Strohalu nije bilo potrebno onaslovljavati ovaj egzempal (Strohal 1917:266-267).

22 U reprintu Korizmenjaka iz 1981. godine ova se prilika nalazi na str. 54-55.

23 Vjekoslav tefani je u Glagoljskim rukopisima Jugoslavenske akademije I. (1969.) odvojio ovaj odlomak od 5 listova koji su u Strohalovo vrijeme bili uz Zbornik duhovnoga tiva ili Antoninov konfesional s kraja 15. stoljea ija je signatura IV a 48.

24 Prema tefanievu opisu ovaj je rukopis, koji je neko bio u posjedu Ivana Miletia, najpotpuniji i oznaen kao B rukopis Disipula.

25 Prema Miletiu (1911:331-332) i Strohalu (1915:213) rukopis je stariji od 1567. godine.

437436

rukopis), sadri priliku o redovniku i ptici na fol. 70a-73a. Ovu priliku s naslovom Rajska ptica nalazimo kod tefani (1960:240-246).26

5) Knjiga Disipula popa Ivana Brozovia iz Selaca (Bribir) iz 1600. godine (Arhiv HAZU, sign. III b 13) sadri priliku o redovniku i ptici na fol. 50v. Ovu priliku, naslovljenu Rajska ptica, nalazimo kod tefani (1969:232).27

Spomenute prilike koje nalazimo u objavljivanoj transkribiranoj glagoljakoj grai pod naslovom Rajska ptica, u originalu nemaju naziva. Uvoenje naslova je prireivaeva intervencija u originalni tekst. Taj nas je postupak nagnao na istraivanje razloga za izbor pojma rajske ptice kao naslova egzempla, odnosno njezine simbolike u hrvatskim filolokim i prirodoslovnim spoznajama 19. stoljea. Uvidom u navedene tekstove, ustanovljeno je da su glagoljske verzije nastajale prema dvama poznatim prijevodima propovijednih kompilacija: Heroltovoj, Sermones discipuli i Caracciolovoj, Quaresimale in volgare.28 O utjecaju dvaju knjievnih izvorita na hrvatske varijante egzempla o redovniku i ptici, odnosno razraene pripovijetke, bit e mogue vie saznati kad se istrae i relativno mnogobrojni srodni tekstovi u kajkavskih propovjednika, to u ovomu radu nije uzeto u razmatranje.

26 Vjekoslav tefani je podrobno obradio i katalogizirao ovaj rukopis odredivi ga kao rukopis A (prema Miletiu) meu postojeim hrvatskim rukopisima Disipula. Rukopis bi se trebao nalaziti u Krku meu rukopisima nekadanje Staroslavenske akademije, u koju je dospio posredno preko Ivana rnia, Stjepana Kocijania i Ivana Kukuljevia Sakcinskoga. Naalost do njega se do daljnjega ne moe doi zbog nesreene grae. Zahvaljujem gosp. upniku Franji Veliu na suradnji i trudu u traenju rukopisa.

27 Rukopis je prvotno bio u Kukuljevievu posjedu. tefani ga je oznaio kao rukopis D Disipula koji je prepisan s rukopisa B).

28 Rije je o iznimno popularnu tipu tiva, prvomu zborniku propovijedi na talijanskom pukom jeziku objavljenu u Italiji. Prema sauvanim zapisima, popularnost Caracciolovih performansa oitovala se u desetinama tisua nazonih sluatelja, u masovnu hipnotiziranju, svjedoanstvima izljeenja, obraanja, pomirenja i sl. (Kolendi 1930:171). Posebnost Caracciolova Korizmenjaka nije samo u tomu to je to djelo jednoga od najveih crkvenih govornika, koji je nosio epitet novoga apostola Pavla (Kolendi 1930:171; Kulundi 1966:233) i iji su sermoni ekstatiki uzbuivali duhove srednjovjekovne Europe (Hercigonja 1975:234), ve njegovu posebnost valja promatrati u prezentaciji prijelaza iz usmena propovjedna oblika u pisani, odnosno iz pripremljene diskusije (zasigurno i napisane) i efektivna verbalna performansa (usmena interpretacija pisanoga). To je i razlog zato su senjski glagoljai priredili i tiskali Caracciolov Korizmenjak, koji hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom odraava propovjednikove smjernice sjedinjavanja usmena i pisana knjievnoga izriaja masovnoga interesa, upuena i laicima i sveenstvu. Na popularan, zanimljiv i pamtljiv nain Caracciolove propovijedi podravaju puku bogobojaznost, ali i odravaju svakodnevnu etiku i komunikacijsku vezu izmeu obrazovana propovjednika i njegove pastve (Zaradija Ki 2008b:55-90).

Za ovu prigodu donosimo transliterirana dva glagoljska teksta prilike o redovniku i ptici iz senjskoga Korizmenjaka i iz rukopisa Disipula B VIII 126,29 koji su kasnije naslovljeni Rajska ptica.

Prilika o redovniku i ptici iz Senjskoga Korizmenjaka, fol. 27d/34-28a/1te se v iv//ote s(ve)tih o(t)c da b(i)e a (=1) frat//ar mnogo tentan vratit s//e na sa svit videi si imi//ti velike trude i nigdare// ne ednoga utien ne imie v// redu Niki d()n izlizi is ko//more pride na ednu polanicu// zelenu i tu a (=1) ptiak poa// peti s tolikomi elami i s// slatkostju da bi frata//r van is sebe Ta ptik v//liz v a (=1) gvozdac gus//t a fr(a)tar posledovae v//suda pte toga ptika I// sta sliei pte toga p//tika v tom gvozdi let// s (= 200) ni pjui ni idui i svit// negove bihu nove k(a)ko prvo V//rativi se paki v molsstir// naide vse promineno opata k//ue i fr(a)tre i vele s udov//ae i povida im vs po red// i pr(o)(a) I to bi an(e)l po voli b//oasvenoi za nasititi d//(u)u telesnu nikolko malo v// priliku onoga nasien pln//oga ko oe b(i)ti va otoastv//i kada budemo v dobri ven//om ko ne more se sada drati

Prilika o redovniku i ptici iz Disipula, VIII 126, fol. 50vNiki devot (lov)k prosil e od b(og)a// da bi mu vil niku sl(a)tkos//t n(e)b(e)skoga veseli. I niki// d()n budui na mol(i)tvi slial// e niku pticu lipo pojui pri s//ebi i hotijui ju eti ka e le//tela u gvozd ki bie bli//zu klotra i sela e na drivo i// poela lipo peti a on e st//al pod drivom i poslual e p//eti nee Potom e odletila // a on se e vratil v klotar mn//ijui da e ednu ali dvi// uri stal pod tim drivo//m I prial v klotru naa//l e vrata zazidana da su// na drugu stranu klotra I po//el e tlii na vrata A vra//tar e pital od kuda si I //a bi otel Odgov(o)r(i)l e sa//m frat(a)r toga klotra i// sada sam novo van al i vratil sam se tree klo//t(a)r premenen A vratar e to// povedal opatu I pital// e opat ime Opata ki e on//da bil kada e van al// i iskali su v koroniki I na//li su da e bil vani is k//lotra tk (= 340) l(e)t To e veli//ka stv(a)r bila da toliko vr//ime Od slatkosti peti// te ptice ali an(e)la ni// zime ni topline ni out//il ni laan ni en ni bil a// tada bude kada v nebu pridemo// i devet kori an(e)l pojui sliati

29 Transliteracija glagoljskih tekstova u latinike ureena je prema usustavljenim transliteracijskim normama. Poluglas u obliku tapia pisan je znakom (), a rjei u obliku apostrofa biljeen je apostrofom, jat (), erv (), ta (). U okruglim su zagradama razrijeene skraene rijei, interpunkcijski znak je samo toka u sredini retka, brojevi su razrijeeni u zgradama, a velika slova su podebljana. Usporeujui transliteraciju koju je proveo Strohal (Strohal 1918:68-69), danas se zapaaju manja odstupanja koja su rezultat jo nerazluenih pojmova transliteracije i transkripcije u vrijeme kada se Strohal bavio publiciranjem glagoljskih tekstova.

439438

struni naziv avis paradisi podudara s Divkovievom sintagmom ptica raiska u njegovim Besiedama:

Ot knigah ot naravnieh stvarih, liep, i toliko sladak, da daieVeli, da iest iedna ptica, koia vele udan, i sladak razgovor.se zove Ptica raiska, i zove se rai Ovu pticu ako tko uhiti, sveska za radi nie liepota. Toliko e; i zatvori; vele tuno, veleie liepa, i toliko uzorita, da grozno; i vele alosno plae, ikoi niedna liepota ne manika. nikada se nikako ne utiea, doGlas nie stanovito toliko e kle ie ne puste. (Divkovi 1616:fol. 21a/33-b/13)33

Divkovi najvjerojatnije nema saznanja o postojanju stvarnih ptica, koje su kao dragocjeni balgovi te umjetnika djela i struni prikazi bili poznati u Europi, ve prijevodom samo unosi u knjievnost tada ve dobro znani zapadnoeuropski pojam rajske ptice. U istom djelu (Divkovi 1616:579b-580b) razrauje srednjovjekovnu priliku (Mileti 1904:3), prikazujui je kao kienu pripovijest pod naslovom Koliko su slatke piesni nebeske. No, tu on ne spominje vie izravno rajsku pticu ve samo jednu pticu, odnosno ptiicu slatkoga pjeva. To potvruje da Divkovi nije poznavao egzotinu pticu; za nju je moda bio i uo, ali je u svoju interpretaciju srednjovjekovna egzempla ne unosi, drei se radije starijega predloka egzempla, koji je prema Miletiu (1904.) mogao biti, gore transliterirani, glagoljski iz 1558. godine (sign. VIII 126), a ne izravno i Heroltov, koji na istom mjestu ima takoer samo deminutiv avicula (ptiica).

U razmatranim varijantama prilika o redovniku i ptici kojima je analitiki najvie doprinjeo Ivan Mileti,34 naglaavajui da ta pripovijest ili gatka potjee iz davnina ... dato, ena jezgra bit e starija od kranstva. Pri tomu Mileti (1904:4) aludira na razliite orijentalne kulture, iji e se utjecaji do danas potvrditi kroz mnoge interdisciplinarne studije

rajskoj ptici ovdje nisu razmatrana. U njihovim djelima istanana je primjena simbolike rajske ptice koja je posebno zapaena u Cvetu sveteh Hilariona Gaparotija (1714.-1762.) (Gasparotti 1758./1761. III:898) gdje se zapaa da je dovoljno spomenuti lepe ptice, nebeska muika, popevke sladke i vugodne, lepo, sladko, svetlo i vugodno nebo, ar nebeske glazbe (Galinec 1934:56-68), da bi se sve to objedinilo pod zajedniki pojam rajske ptice.

33 Divkovievo izdanje Besieda iz 1704. godine donosi ovaj tekst na fol. 23a/11-26.

34 U jeku prikupljanja narodnih umotvorina u 19. stoljeu, pria o rajskoj ptici zapisana je u vie varijanti, a prema kazivanjima Ivana Miletia, i u Primorju, te Milana Langa, i u samoborskom kraju (Bokovi-Stulli 2006:52). No, zapisanu verziju samoborske rajske ptice, naalost, nismo uspjeli pronai u postojeoj grai.

o hrvatskoj uporabi sintagme rajska ptica

Na temelju spomenutih evidentiranih glagoljskih prilika o ptici neobino lijepa pjeva koje su poetkom 20. stoljea spomenuti paleoslavisti pri transliteraciji naslovili Rajska ptica, namee se pitanje o izvoritu hrvatske uporabe naziva rajska ptica. Pokazalo se da se u hrvatskoj starijoj knjievnosti naziv susree ve u stihovima Mavra Vetranovia (oko 1482.-1576.). S obzirom na to da Vetranovievi stihovi nastaju u vrijeme dolaska prvih svlakova rajske ptice u Europu, postavlja se pitanje je li pjesnik mogao vidjeti svlakove ili je njegova uporaba sintagme rajska ptica samo kulturoloko europsko nasljee. Donosimo ulomak iz Posvetilita Abramovog / Skazanje drugo / Govor treti, gdje se u opirnu i raznoliku opisu prirode spominje i rajska ptica:

Letue su vrste svakepo svoj gori rajske ptice,uke, kvinci, sebe svake,medrokosi i vavlice.

Tuj su rajski faganielituj eranti, tuj su tice,Staglinii, rukavieli,I judice i sjenice. (Vetranovi, ur. Jagi i sur. 1872:270)

Spomenuti stihovi jasno odraavaju pjesnikovo oduevljenje za raznovrsne ptice. Uporabom pojma rajska ptica Vetranovi naglaava ptiju rajsku znaajku. Za njega je to skupni termin za sve ptice lijepa pijeva koje i nabraja. Meu pticama posebno izdvaja faganele30 pridavajui i njima epitet rajski jer krasotom svoga pjeva jedino bi oni, po njegovoj prosudbi, mogli itateljima pribliiti pojam rajske ugode.

Pojam rajske ptice nalazimo neto kasnije i kod Matije Divkovia (1563.-1631.), ije su propovijedne kompilacije31 mogle u izvjesnoj mjeri nastajati pod izravnim utjecajem Heroltova Sermones Disipula (Mileti 1904:2-3) odnosno starijih pisaca poput Cesariusa von Heisterbacha (bilj. 17; Galinec 1934:64), iji je utjecaj bogato zastupljen u hrvatskoj propovjednoj knjievnosti.32 Na temelju primjera rajske ptice zapaamo da se Heroltov

30 Faganel je lokalni naziv ptice u Dalmaciji koja se slubeno naziva juriica Acanthis cannabina (Linnaeus 1758.) (syn. = Fringilla cannabina).

31 Ovdje ponajprije mislimo na Divkovieve Besiede tiskane irilicom u Mlecima 1616. godine.

32 Heroltov je utjecaj potvren posebice u propovjedima kajkavskih pisaca 17. i 18. stoljea: Antuna Kanilia (1699.-1777.), tefana Fueka (1691.-1747.), Jurja Muliha (1694.-1753.) ija djela u kontekstu istraivanja o

441440

(Poole 2007:110-128) u kojima se pticom udesna pjeva oduvijek prizivala bezvremenost i vjenost. Pojam rajska ptica, koji rabi Mileti nema nikakvih ornitolokih referenci niti uporite u pojmu rajske ptice tadanje Europe. Ornitologija, naime, u Miletievo vrijeme nije bila razvijena do te mjere da bi jedna, iako intrigantna ptica, mogla biti poticajnom u njegovim zaetnikim filolokim istraivanjima predaja, egzempla ili pripovijetki.

Kolika su bila prirodoslovna saznanja o rajskoj ptici meu Slavenima koju djelomino predstavljenu nalazimo kod Ilei (1905:1-7; 1915:170-176) valja tek otkrivati na temelju bogate slavenske puke knjievne batine. Spoznaja o neobinoj ptici s dalekih otoka dolazi u Istonu Europu neto kasnije od prvih svlakova s kojima se upoznaje Zapadna Europa, o emu govori fragmentarna recentnija literatura. Tako se tijekom 17. i 18. stoljea za rajsku pticu pojavljuju neobini nazivi poput apus, eme, gamajun, mankorija, manckodis, imonocodiata, manukodijata i paradizea (Belova 2000:55, 84, 172, 202; Zovko 1901:120).35 Za hrvatsko prihvaanje pojma rajske ptice, primijeujemo da je najvie pridonio Rudolf Strohal, jer uestalije primjenjuje pojam, naslovljavajui tri od sveukupno etiri internacionalna egzempla o redovniku i ptici, Rajska ptica (Kekez 1989:36). Time on rajsku pticu uvodi u egzemplarsko glagoljako knjievno nasljee u kojem je razvidno da nije rije o vrsti rajske ptice manucodiati ve samo o predoavanju simbolike raja kroz ve uvrijeeni pojam i izvjesno saznanje o porijeklu egzotine ptice.

Neophodno je, meutim, imati na umu da se pod istim naslovom u slavenskom knjievnom korpusu razotkrivaju i razraeni tekstovi utemeljeni na internacionalnu motivu kojim se analitiki poinju baviti filolozi i slavisti 18. i 19. stoljea. To je doba kad se predaje poinju posebno oivljavati u umjetnikoj knjievnosti, u nastojanju da se istaknu sentimentalni stavovi, izrazi osjeaja i oduevljenja za prirodu (Lauer 2009:61). Zapaamo to u mnogim slavenskim knjievnostima, a posebice u ruskoj koja je bila uzorom u ope slavenskom svijetu pa tako i meu hrvatskim filolozima 19. stoljea. Tako kod Nikolaja Mihajlovia Karamzina (1766.-1826.), znamenita ruskoga povjesniara i pisca, utemeljitelja ruskoga proznoga stila (Jagi 1895:217-258), ija je intelektualna i kulturoloka djelatnost

35 U zapisima o vjerovanju Hrvata u Herceg-Bosni spominje se neobina ptica imenom netinjua koja po svim karakteristikama iz usmenih predaja nalikuje srednjovjekovnim spoznajama o rajskoj prici (stalno leti, nita ne jede osim jednoga zrnca pijeska nedjeljom), no nikakvih vizualnih potvrda o njoj nema sauvanih. Naziv je zaveden u Hirtzovu Rjeniku s opaskom da je nova rije i primjedbom species ficta non nisi in traditione i s jedinom referencom na Zovka (Hirtz 1938/1947:296).

obiljeila vladavinu cara Aleksandra I. (1777.-1825.),36 itamo pripovijest naslovljenu Rajska ptiica (Ilei 1915:168-169; Nielsen 1998:71). Ona je objavljena 1791. godine (Karamzin 2005:270), a pod naslovom Rajska ptiica (ruska pria) prevedena i tiskana u nas 1875. godine u djejem asopisu Djetinji vrti (Tomi 1875:41-43). Zanimanje za rusku knjievnost posebno je bilo izraeno u vrijeme Miletia i Strohala te nije iskljueno da ih je Karamzinova pria o Rajskoj ptiici motivirala te imala utjecaja na izbor simbolikoga znaenja pri naslovljavanju hrvatskoglagoljskih egzempla o redovniku i ptici.

Struni pak pojam rajska ptica javlja se u hrvatskom rjenikom korpusu od 18. stoljea. U rjeniku Gazophylacium illyrico-latinum Ivana Belostenca iz 1740. godine pod pojmom rayszki nalazimo sintagmu rayszka pticza te prvotni originalni naziv manucodiata (Belostenec 1973:447). U njemako-hrvatskom rjeniku Bogoslava uleka rajska ptica se pojavljuje kao paradieswitwe, vidua paradisae, paradiesvogel, apoda paradisea te gospin pijevac (ulek 1860:998). Kroz 19. stoljee naziv se ve udomaio te ga susreemo u prvim prirunicima iz zoologije uz razliita pojanjenja.37 Tako u priruniku iz 1884. godine, Nauka o ivotinjama ili zoologija za vie razrede gimnazije, Josif Peci spominje srodnost rajske ptice s gavranom (porodica Vrana, Corvidae), to je vremenski mnogo prije nego li su Sibley i Ahlquist (1995.), koristei novu metodu DNK analize, pokazali blisku srodnost rajskih ptica i vrana postavljajui nove temelje taksonomije ptica. Najpodrobnije tumaenje rajske ptice, odnosno rajice, daje Miroslav Hirtz u Rjeniku narodnih zoologikih naziva (Hirtz 1928:405-406), potom Rjenik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (RJAZU/13 1953:7), a u novije vrijeme i drugi rjenici i leksikoni poput Hrvatskoga opega leksikona (HOL 1996:821), Hrvatskoga enciklopedijskoga rjenika (HER 2002:1091), knjige Tomislava Ladana Rijei: znaenje, uporaba, podrijetlo (Ladan 2000:337), Osmojezinoga enciklopedijskoga rjenika (OER/6 2007:460) te Hrvatske ope enciklopedije (HOE/9 2007:175).38

36 Karamzin preobraava ruski stil, zamjenjujui preozbiljnu Lomonosovsku prozu jezikom prostijim, narodnijim, uvodei umiljati i ljupki nain pisanja (Jagi 1895:258) koji e biti prihvaen u sljedeim naratajima ruskih pisaca.

37 Josif Peci (1829.-1896.) pie 1884. godine da je rajska ptica iz Nove Holandije, dok uro Kozarac (Radoji 2004) istodobno biljei da ptica ima duge perjanice te da ivi u pokrajini Australije, a narodni uitelj Davorin Trstenjak (1848.-1921.) dodaje da je ptica malo vea od vorka (Hirtz 1928:405-406).

38 U nekoj starijoj zoolokoj literaturi koja pretendira dati pregled ivotinjskoga svijeta, kao to je npr. Brehmovo (1982.) djelo Kako ive ivotinje, poglavlje o pticama ne sadri opis rajske ptice. Zbunjujua je takoer injenica da rajsku pticu ne spominje Rjenik simbola (Chevalier i Gheerbrant 1994.), koji inae tumai simboliku vie od 40 vrsta ptica, dok pod nazivom "rajica" daje samo simboliku ovoga pojma

443442

Svlakovi rajskih ptica, koji su dospjeli u skoro sve europske zemlje od 16. do poetka 20. stoljea i kasnije, nisu izravno doprli u hrvatske krajeve, te stoga oni nisu mogli biti izvorom iz kojega bi ova vrsta ptice ula i u knjievnost. Nije poznato da je ikada neka vrsta ive rajske ptice (npr. Paradisaea apoda ili P. minor) bila dopremljena u hrvatske krajeve ili da se negdje uvala u prepariranu obliku, odnosno svlaku. Ni hrvatski likovni opus minulih stoljea nema priloga s temom rajske ptice, to potvruje miljenje da se o njoj u naim krajevima nije nita znalo jo poetkom 20. stoljea.

Knjievnost nije ostvarila vizualni kontakt sa svlakovima, slikama ili crteima rajskih ptica, ve je samostalno razvila sintagmu kroz simbolinu predodbu ljepote ptica. Da su ptice oaravajue lijepe, uope je prihvaeno ovjekovo miljenje, pogotovo u traenju uena, ugodna i lijepa ivota ovjeka u raju. Kroz takvo kompleksno promiljanje Kloviev prikaz rajske ptice u asoslovu Farnese doista je jedinstven u kontekstu hrvatske likovne, knjievne i prirodoslovne predodbe.

I dok se rajskom pticom u starijoj hrvatskoj knjievnosti promovira iskljuivo pojam raja, u europskoj knjievnosti 16. stoljea njezin se simbolizam mijenjao i dopunjavao ovisno o kulturi u kojoj se pojavio, to nije predmet daljega istraivanja ovoga rada. Napomenimo samo da se rajska ptica oslikana i prirodoslovno opisana nadograivala na internacionalnoj i lokalnoj razini u mnogim europskim zemljama i u razliitim vremenima. U 20. stoljeu u prastaroj predaji i (ili razraenu egzemplu) pod naslovom The Monk and the Bird of Paradise (Redovnik i Rajska ptica) (1910.) autorica Lilian Gask i glasoviti maarski ilustrator Willy Pogny sjedinjuju u rijei i slici predodbu o rajskoj ptici.

kao povra. Ovi spomenuti noviji struni izvori koji ne navode rajsku pticu, a trebali bi, pokazuju koliko je i danas ova ptica neudomaena bez obzira to je poznata njezina burna povijest i specifina nazonost u europskoj kulturi i povijesti.

Razumijevanje poetaka i prvobitnih putova, kojima je pojam rajske ptice ulazio u likovnu umjetnost i knjevnost, njegovo isprepletanje od egzotina nasljea predaja, preko egzempla i pria, a potom prihvaenih znanstvenih spoznaja, danas je teko razluiti. Sve to samo potvruje internacionalost pojma koji ne poznaje granice, ni vremenske ni teritorijalne zbog ega preuzima ulogu povezivanja kultura, vjerovanja i predodbi. Ipak, ako pratimo pojavu izraza rajska ptica od biblijskih poetaka, neemo je nai u Rajskom vrtu niti meu biblijskim ivotinjama. Adam u Edenu po prvi put imenuje svu stoku, ptice u zraku i sve druge ivotinje (Post 2,19-20; Viskovi 2009:99), jer ih je poznavao i jer su mu bile bliske (Brni 2007:56), ali ni jednu pticu nije nazvao rajskom. Meu biblijskim ivotinjama zabiljeeno je ak sedamnaest vrsta ptica (Bright 2006.) uz jo tri na vrste neralanjene grupe, a to su golubovi, grlice i grabljivice, no nigdje se ne spominje i ptica pod imenom rajska. Oito je, dakle, da se pojam rajske ptice pojavljuje s ovjekovim htijenjem i vapajem da se vrati u izgubljeni Rajski vrt to e biti posebice izraeno kroz srednji vijek. To nam upravo potvruje snana i trajna simbolika raja kroz auditivnu percepciju i to egzemplom, srednjovjekovnom pamtljivom malom knjievnom formom, namijenjenom puku kojemu je barem neka vizija raja i bila najpotrebnija.

Literatura:

Aldrovandi, Ulyssis. 1599./1603. Ornithologiae, hoc est de avibus historiae libri XII. Vol. 1. (ur. Baptiste Bellagamba i Nicolaus Tebaldini). Bologna.

ATU. 2004. The Types of International Folktales. A Classification and Bibliography. Based on the System of Antti Aarne and Stith Thompson. 1-3. (ur. Hans-Jrg Uther). Helsinki.

Bachelard, Gaston. 1959. Lair et les songes. Paris.Belostenec, Ivan. 1973. [1740.]. Gazophylacium illyrico-latinum. Zagreb.Belova, V. Olga. 2000. Slavjanskij bestijarij. Moskva.Biblija. 1980. Zagreb.Bokovi-Stulli, Maja. 1978. Usmena knjievnost. U: Povijest hrvatske knjievnosti. knjiga 1. (ur.

Slavko Goldstein i sur.). Zagreb. Bokovi-Stulli, Maja. 2006. Prie i prianje. Zagreb.Brehm, A. Edmund. 1982. Kako ive ivotinje. Zagreb. Bremond, Claude; Le Goff, Jacques i Schmitt, Jean-Claude. 1996. L Exemplum. Turnhout.Bright, Michael. 2006. Beast of the Field. London. Brni, Jadranka. 2007. ivotinje u Bibliji i biblijskoj duhovnosti. U: Kulturni bestijarij. (ur.

Suzana Marjani i Antonija Zaradija Ki). Zagreb, str. 53-80.Buffon, Georges. 1769./1770. Histoire naturelle gnrale et particulire. t. 29. Paris. Cair-Hlion, Olivier. 2004. Les animaux de la Bible. Barcelone.Charbonneau-Lassay, Louis. 2006. Le bestiaire du Christ. Paris.Chevalier, Jean i Gheerbrant, Alain. 1994. Rjenik simbola. Zagreb.

445444

De Cuba, Johann. 1539. Hortus Sanitatis. t. 2. (ur. Philippe Le Noir). Paris.Divkovi, Matija. 1616. Besiede Divkovia svrhu evanelia nedieljnijeh. Mleci.Eisler, William. 1995. The Furthest Shore Imagesof Terra Australis from the Middle Ages to Captain

Cook. Cambridge.ED. 2004. English Dictionary. Egerton, Frank N. 2003. A History of the Ecological Sciences. Part 9. Albertus Magnus. A Scholastic

Naturalist. Bulletin of the Ecological Society of America 84/2:878-91.Ferber Bogdan, Jasenka i Muini, Jasmina. 2009. Bird Of Paradise Motive by Julije Klovic in

The Farnese Hours. Journal of the Iconographic Studies (IKON) 2:297-304.Friedman, John Block. 1974. Thomas of Cantimpr. De naturis rerum prologue. Book III and

Book XIX. Cahiers dtudes Mdivales (La science de la nature, thories et pratiques) 2:107-154.Frith, Clifford i Beehler, Bruce. 1998. Bird Families of the World. The Birds of Paradise Paradisaeidae.

Oxford New York. Galinec, Franjo. 1934. Rajska ptica u kajkavskoj knjievnosti. Zbornik za narodni ivot i obiaje

Junih Slavena 29/2:56-68. Gask, Lilian. 1910. Folk Tales From Many Lands. New York. Gasparotti, Hilarion. 1758./1761. Czvt szvteh. t. 3. Bech.Gessner, Konrad. 1555. Historiae Animalium liber III, qui est de avium natura. Zrich.Greven, Joseph. 1914. Die Exempla aus den Sermones feriales et communes des Jacob von Vitry.

Sammlung mittelateinischer Texte 9:19. Gunon, Ren. 2005. Le Roi du Monde. Paris.HE. 2007. Hrvatska enciklopedija. sv. 9. (ur. Slaven Ravli). Zagreb.HER. 2002. Hrvatski enciklopedijski rjenik. (ur. Vladimir Ani i sur.). Zagreb.Hercigonja, Eduard. 1975. Srednjovjekovna knjievnost. U: Povijest hrvatske knjievnosti. knjiga

2. Zagreb, str. 1-484.Hirtz, Miroslav. 1928. Rjenik narodnih zoologikih naziva. Zagreb.Hirtz, Miroslav. 1938./1947. Rjenik narodnih zoologikih naziva. Knjiga druga. Ptice (Aves). Zagreb.Hoage, Robert J. i Deiss, Wiliam A. (ur.). 1996. New Worlds, New Animals. From Menagerie to

Zoological Park in the Nineteenth Century. Baltimor Meryland.HOL. 1996. Hrvatski opi leksikon. (ur. August Kovaec). Zagreb.Ilei, Fran. 1905. Sitni prilozi. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 10/1:1-10.Ilei, Fran. 1913. Rajska ptica 1. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 18:233-234. Ilei, Fran. 1915. Rajska ptica. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 20:161-176.Jagi Vatroslav; Kaznai, Ivan August i Danii, Gjuro. (ur.). 1872. Pjesme Mavra Vetranovia

avia. U: Stari pisci hrvatski 4/2. Zagreb. Jagi, Vatroslav. 1895. Ruska knjievnost u osamnaestom stoljeu. Zagreb.Jembrih, Alojz. (ur.). 2009. Rudolf Strohal i njegovo djelo. Zagreb.Karamzin, Nikolaj Mihajlovi. 2005. [1791.]. Polnoe sobranie soinenij v vosemnadcatih tomah.

Stihotvorenija i stihotvornye perevody. Proza 1780-h do naala 1790-h godov 14. Moskva, str. 270.Kekez, Josip. 1989. Leukorn i djevojka bez grijeha. Slike i prilike propovijedane u Hrvata. Zagreb.Kolendi, Petar. 1930. Karaolov Quadragesimale u srpskohrvatskom prevodu. Godinjak

skopskog Filozofskog fakulteta 1:169-175.Kulundi, Zvonimir. 1966. Glagoljaka tamparija XV-XVI stoljea. Kosinj-Senj-Rijeka. Senjski

zbornik 2:167-308.Kujundi, Nedjeljko. 1994. Davorin Trstenjak (1848-1921). Prospects (Paris UNESCO: International

Bureau od Education) 24/3-4:671-676.Kuzmi, Boris. 2002. Jezina obiljeja Senjskog korizmenjaka (1508.). Rasprave Instituta za

hrvatski jezik i jezikoslovlje 28:87-101.Ladan, Tomislav. 2000. Rijei. Znaenje, uporaba, podrijetlo. Zagreb.Lauer, Reinhard. 2009. Povijest ruske knjievnosti. Zagreb.

Le Goff, Jacques. 1993. Srednjovjekovni imaginarij. Zagreb.Le Goff, Jacques. 1999. Un Autre Moyen ge. Paris.Ley, Willy. 1968. Dawn of Zoology. New Jersey.Ljubuni, Salih. 1931. Davorin Trstenjak 1848-1921. Zagreb.Massing, Jean Michel. 2007. Studies in Imagery. Vol. II. The World Discovered. London.Mileti, Ivan. 1904. Sitniji prilozi. Rajska ptica. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena

9/1:1-4.Mileti, Ivan. 1911. Hrvatska glagoljska bibliografija. Starine JAZU 33:1-571.Radoji, Milorad. 2004. uro Kozarac prvi valjevski professor. Valjevo.Mordenti, Raul. (ur.). 1993. Roberto Caracciolo. Opere in volgare, a cura di E. Esposito. Galatina.MP. 1833. Magasin pitoresque 1/29:225. Paris.Muini, Jasmina; Jasenka Ferber Bogdan i Bruce Beehler. 2009. Julije Klovi. The First Colour

Drawing of Greater Bird of Paradise Paradisaea apoda in Europe and Its Model. Journal of Ornithology 150/3:645-649.

Nazor, Anica. 2008. Knjiga o hrvatskoj glagoljici Ja slovo znajui govorim .... Zagreb.Nielsen, Jrgen Erik. 1998. Fra Neva til resund. Den danske modtagelse af russisk litteratur 1800-

1856. Kbenhavn.Ogilvie, Brian W. 2008. The Science of Describing. Natural History in Renaissance Europe. Chicago.OER. 2007. Osmojezini enciklopedijski rjenik 6. (ur. Tomislav Ladan). Zagreb.Pastoureau, Michel. 1999. Lanimal et lhistoire du Moyen ge. U: L animal exemplaire au Moyen

ge (Ve-XVe sicle). (ur. Jacques Berioz i Mari Anne Polo de Beaulieu). Rennes, str. 13-26. Peci, Josif. 1884. Nauka o ivotinjama ili zoologija za vie razrede gimnazije. Zagreb.Petrovi, Ivanka. 1977. Marijini mirakuli i zapadnoeuropski srednji vijek. Radovi Staroslavenskog

instituta 8:5-212.Pigafetta, Antonio. 1956. Relazione del primo viaggio intorno al mondo. Milano. Polo de Beaulieu, Marie-Anne. 1991. Johannes Gobi Junior. Scala coeli. Paris.Poole, Kevin. 2007. In Search of Paradise. Time and Eternity in Alfonso Xs Cantiga 103. eHumanista

9:110- 128. Prijatelj Pavii, Ivana. 1999b. Julije Klovi. Ikonografske studije. Zagreb.RJAZU. 1953. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika 13. Zagreb.Sibley, Charles i Ahlquist, John. 1995. Phylogeny and Classification of Birds. A Study in Molecular

Evolution. New Haven London. Stresemann, Erwin. 1954. Die Entdeckungsgeschichte der Paradiesvgel. Journal fr Ornithologie

3/4:263-291. Strohal, Rudolf. 1911. Rajska ptica u istarskoga popa glagolaa Mihovila Buria. Prosvjeta 6:197-198.Strohal, Rudolf. 1915. Hrvatska glagolska knjiga. Zagreb.Strohal, Rudolf. 1917. Prilike iz stare hrvatske glagolske kige. Zbornik za narodni ivot i obiaje

Junih Slavena 21:289-272.Strohal, Rudolf. 1918. Prilike iz stare hrvatske glagoljske knjige. Zbornik za narodni ivot i obiaje

Junih Slavena 23:64-124. Swadling, Pamela. 1996. Plumes From Paradise. Trade Cycles in Outer Southeast Asia and Their

Impact on New Guinea and Nearby Islands until 1920. Papua New Guinea. tefani, Vjekoslav. 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb.tefani, Vjekoslav. 1969. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademija 1. Zagreb.tefani, Vjekoslav. 1970. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademija 2. Zagreb.ulek, Bogoslav. 1860. Deutsch-Croatisches Wrterbuch / Nmako-hrvatski Rnik. Band II. Agram.Tomi, Ljudevit. (ur.). 1875. Rajska ptiica (Ruska pria). Djetinji vrti. Zabavne pripovijesti

dobroj djeci 1. Zagreb.Tubach, Frederic C. 1969. Index exemplorum. A Handbook of Medieval Religious Tales. (reprint

1981.). Helsinki.

447446

Van den Abeele, Baudouin. 1999. Lallgorie animale dans les encyclopdies latines du Moyen ge. U: Lanimal exemplaire au Moyen ge (Ve-XVe sicle). (ur. Jacques Berioz i Mari Anne Polo de Beaulieu). Rennes, str. 123-143.

Viskovi, Nikola. 2009. Kulturna zoologija. Zagreb.Voelkle, William. 2001. asoslov Farnese. Meraviglia di Roma (udo Rima). U: asoslov Farnese

s minijaturama Julija Klovia. (ur. Miroslav Begovi). Zagreb Graz, str. 9-128.Wallace, Alfred Russell. 1869. The Malay Archipelago. London. Welter, Jean-Thiebaut. 1927. Lexemplum dans la littrature religieuse et didactique du Moyen ge.

Paris Toulouse.Zagorac, Vladimir. (ur.). 2006. Himni rimskog asoslova. Zagreb.Zaradija Ki, Antonija. 2006. Pseudoanimalistiki egzempli u glagoljskom senjskome Korizmenjaku

iz 1508. godine. Senjski zbornik 33:243-258. Zaradija Ki, Antonija. 2008. Egzempli kao srednjovjekovni bestijarij. Animalistiki egzempli u

hrvatskoglagoljskom knjievnom korpusu. U: Vidjeti Ohrid. (ur. Marko Samardija). Zagreb, str. 117-140.

Zaradija Ki, Antonija. 2008b. Egzempli u Senjskom korizmenjaku iz 1508.. Senjski zbornik 35:55-90.Zaradija Ki, Antonija. 2009. Knjievne minijature u glagoljakim istraivanjima Rudolfa

Strohala. U: Rudolf Strohal i njegovo djelo. (ur. Alojz Jembrih). Zagreb, str. 161-170.Zovko, Ivan. 1901. Vjerovaa iz Herceg-Bosne. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena

6/1:113-160.

Internetski izvori:

www.digital.library.upenn.edu/women/gask/tales/MONK.html.www.encyclopedie-universelle.com/abeille1/abeille-histoire-hommes-civilisations11.htmlwww.intratext.com/ixt/ITA1688/ www.papuaweb.org/dlib/bk/wallace/papuan.html#xxxviiiwww.websters-onlineictionary.org/Ma/Manucodiata.htmlwww.archive.nlm.nih.gov/proj/ttp/flash/pare/pare.htmlwww.daten.digitale-sammlungen.de/~db/0001/bsb00019411/images/index.html www.fr.wikipedia.org/wiki/Par%C3%A9_Ambroise www.gahom.ehess.fr/thema/

SummaryThe Bird of Paradise: From Visual Perception in Klovis Farnese Hours to the Symbolic Sensation of Heaven through exempla

The term bird of paradise emerges in Europe after the arrival of its skins, brought by Magellans crew in 1522. Authors of this article followed the forming of this term, its symbolism and myth by researching the first images and early literary forms in which this exotic bird appears. The first bird of paradise drawing was made by well known German painter Hans Baldung Grien, but this blurry and monochromatic sketch is not a reliable source for recognizing the exact bird species. The second drawing of the bird of paradise, made by Croatian miniaturist Julije Klovi in 1539, became

an exceptional source for its evident depiction outside its homeland of the Greater Bird of Paradise, Paradisaea apoda. This drawing appears within the text of the Hymn on fol. 6v, in The Farnese Hours prayer book, illustrated by Klovi for his patron, Cardinal Alessandro Farnese of Rome. The symbolic meaning of this bird fitted well into the Counter-Reformation ideology of the Christian revival, so its inclusion in the complex iconography of the breviary rises above mere visual image.

Even though the bird has not been actually mentioned in the text, its image serves as a symbolic association to the hymn that glorifies the virginity of Saint Mary. While Klovi illustrated the first pages of the breviary, which, among other beautiful illustrations also contains the image of the Bird of Paradise, his friend, the Italian artist Giulio Romano, took the same motif for the decorative tapestry The Barque of Venus, ordered by Cardinal Hercules Gonzaga. At the same time, in his work Hortus sanitatis, J. W. von Cube depicted the bird and named it the bird of paradise. The fact that his bird looked more like a peacock is understandable because von Cube had not actually seen the bird, but merely heard of it. Despite this limitation, he concluded that bird of paradise had not been given its name due to heavenly origin, but because of its exceptional beauty and fame. Von Cubes argument represents the beginning of the end of the myth of the bird living in Heaven. Johannes Herolt in his Sermones discipuli also had come to the same conclusion, even before the time that bird of paradise skins came to Europe, and before the appearance of the first artistic images of legless birds.

Klovi and Romanos images of the bird are followed by engravings made by the naturalists Conrad Gessner and Ulisse Aldrovandi, and by the artist Conrad Aicher. At the beginning of the 17th century, more illustrations of birds of paradise drawn with legs and wings could be found - for example, the image of the Royal Bird of Paradise Cicinurus regius by Carolus Clusius, and two bird of paradise species by Jacob Hoefnagel. New facts that broke down the bird of paradise myth became even firmer at the beginning of the 19th century, when Europeans could see the living bird for the first time in its natural habitat, New Guinea.

Nevertheless, the term bird of paradise continues its existence through its symbolic meaning in literature: it is used primarily in exempla, short morality forms weaved into daily sermons. In the exempla, the bird is presented to man through its symbolism in the context of abstract presentation of Heaven. The very old story of a monk and a bird is assumed to have been used for the first time by Bishop Maurice de Sully in his sermon, in the form of an exemplum. Because of its exceptional popularity, this story soon transformed from the verbal to the written form of exempla. Exempla of this unusual bird are also found in the book Quaresimale in volgare by Roberto Caracciolo, this having had a profound impact on Croatian Glagolitic writers, and been translated, edited and printed in the Glagolitic printing-house of the city of Senj, in 1508. However, until the appearance of Johannes Herolts work Sermones discipuli, in which the sermon avis paradisi is mentioned, the syntagm bird of paradise was nowhere to be found in the cited references. In the Croatian Glagolitic literary corpus of the 16th century, the story of a monk and a bird can be read in the Korizmenjak of Senj, four Disipula and the collection of sermons named The Bird of Paradise by the Croatian philologists Mileti, Strohal and tefani four centuries later.

The origin of Croatian usage of the term bird of paradise (rajska ptica) can also be found in earlier Croatian literature, in the verses of Mavro Vetranovi. For the poet, bird of paradise is a joint term for all singing birds. Later, the term rajska ptica can be found in Besiede by Matija Divkovi, who uses the term avis paradisi (ptica raiska), under Herolts influence.

Birds of paradise skins, distributed to almost every European country from the 16th to the beginning of 20th century and later, did not come to the Croatian regions, so they could not be a source for Croatian writers. They had had no visual contact with skins, paintings or drawings of birds of paradise, but developed their own syntagm through the symbolic concept of the beauty of these birds. It is generally thought that birds are astonishingly beautiful, especially in the context of the eager search for a pleasant and lovely life in Heaven. Through this complex consideration, Klovis bird of paradise illustration in The Farnese Hours really becomes unique in the context of Croatian visual arts, literature and natural history.