ISSN 1330-7487

BOSNA FRANCISCANAČASOPIS FRANJEVAČKE TEOLOGIJE

SARAJEVOGodina XIX • Broj 35

35Sarajevo, 2011.

BOSNA FRANCISCANA

Časopis Franjevačke teologije

IzdavačFranjevačka teologija Sarajevo

Uredničko vijećeMile Babić, Anđelko Barun, Velimir Blažević, Josip Jozić, Mirko Jozić,

Anto Kovačić, Božo Lujić, Luka Markešić, Ivo Marković, Marinko Pejić,Danimir Pezer, Anto Popović, Marko Semren, Miron Sikirić, Slavko Topić,

Velimir Valjan, Miro Vrgoč, Benedikt Vujica, Andrija Zirdum

Glavni i odgovorni urednikMarko Karamatić

Zamjenik glavnog i odgovornog urednikaIvan Šarčević

UredništvoIvan Bubalo, Stjepan Duvnjak, Petar Jeleč,

Miro Jelečević, Marko Karamatić,Vili Radman, Ivan Šarčević

LektorIvan Nujić

Naslovna stranicaLjubomir Perčinlić

Grafi čko oblikovanjeBranko R. Ilić

Tisak»Müller« - Sarajevo

Adresa uredništvaBOSNA FRANCISCANA

Aleja Bosne Srebrene 111, 71000 SarajevoTel: +387 33 45 32 66; Fax: 46 05 07

E-mail: bosna.franciscana@gmail.com karamat@bih.net.baivansar@bih.net.ba

RASPRAVEI ^LANCI

IME ONKRAJ IMENĀ

Jadranka Brnčić

Imena Božja

Čitati imena Božja u Bibliji moguće je tek usred nekih pretpostavki jer ona nisu sama po sebi transparentna čak ni kad ih odredimo leksički i etimološki. Temeljna pretpostavka nije samo njihov tekstualni nego i religijski kontekst. Biblijski tekst je karika u komunikativnom lancu, ponajprije životnog isku-stva “uzdignuta” do jezika, te gubi na svom smislu odvojimo li ga iz toga lanca. Različita imenovanja Boga tek čitateljev osluh ostavlja otvorenima kao najvišu referenciju teksta. No, to, dakako, ne znači da im se ne može pristupiti i kao pukoj jezičnoj i poetskoj funkciji, ali tek kao jednom od početnih stup-njeva razumijevanja.

Boga se u Tori ponajprije upoznaje po imenu. Biblijski pisci rijetko će ga spominjati u formi opće imenice. Biblijski ga pisci zovu: Eloha i Adonaj, no najčeš će: Elohim, što su imena izvedena iz božanskih atributa. Vlastito ime mu je JHVH.1

El: Ovo ime pripada zajedničkom rječničkom blagu semitskih naroda. Njegova značenja još se čine proturječna. Lingvisti ga izvode iz korijena koji znači: “jak, moćan kao hrast”, elon. Filolozi raspravljaju o tome da li je ime El u početku bio rôdnī naziv za označavanje sveukupnih božanstava semit-skog panteona ili je pak bio ime za kojeg zasebna boga. Kako bilo da bilo, Kanaanci su već Elom zvali oca svojih bogova, glavara njihova panteona. Ovo ime nalazimo na više kanaanskih i aramejskih napisa, čak i na jugu Arabije. U Ugaritu, feničkom gradu, El i Ba’al su predstavljali dva vida božanstva: El, stariji, simbolizira mudrost i iskustvo; Baa’al utjelovljuje mladost junaka koji pobjeđuje u svim pogibeljima. Babilonci i Asirci su koristili oblik Ilu, s istim

1 U leksičkoj i etimološkoj obradi ključnih imena u Tori poslužit ćemo se uglavnom činje-nicama kakve izlaže André Chouraqui. Vidi Les Dix Commandements aujourd’hui,Pariz 2000, str. 265s.

6 Jadranka Brnčić

općim značenjem. Odgovara svakom nebeskom božanstvu i u Bibliji, osobito Elohimu Izraelovu (usp. Izl 15,2; Pnz 3,24; Hoš 11,9).

Eloha: Neki u tom imenu vide gramatičku jedninu inače množinskoga oblika Elohim, dok ga drugi shvaćaju kao vlastito ime Elohima Izraelova. Izvedeno je iz korijena koji upućuje na značenje: “onaj koji čini da stvorenja drš ću”, ili još “onaj koji štiti od svakoga straha”. Ovo ime je isto tako ge-nerički termin koji označuje božanstva Izraelu (usp. Ha 1, 11; Dn 11,38-39) susjednih naroda ili kip nekog idola (usp. Job 12,6). Hebrej rado koristi ime Eloha u značenju Boga prisutna u svakom času svojega života. Na arapsko-me to je Allah.

Elohîm: ime u pluralu – posebice u Bibliji Hebreja, označuje Boga Stvo-ritelja nebesa i zemlje (usp. Post 2,4). U semitskim jezicima to je generički termin koji označuje ukupnost božanstava. Neki lingvisti u njemu vide plural od El ili Eloha pa ta tri imena shvaćaju kao sinonime. Ono ne označuje samo jedinog Elohima Izraelova, nego i mnoštvo poganskih božanstava, čak i utje-cajna kakva čovjeka (Izl 4,16; 7,1) ili suca (Post 6,12). Židovska tradicija veže ovo ime s pojmom stroge pravde i oporosti u temeljnim zakonima prirode. Ime Elohim prizivlje ponajprije ideju životne snage, jer korijen te riječi označuje ovna ili hrast, tj. moć, Višnju volju. Ovo ime označuje i bogove poganskih panteona. Ustvari, imenica Elohim u hebrejskome je množina poput života sa svojim mnoštvenim licima.

Adon, Adonaj: “Gopodar”, “Gospodari”.2 Tako čovjek Biblije najčeš će zaziva svog Elohima (usp. Post 15,2; 20,4). Adonaj je gramatički plural kao Elohim, s kojim se često i spaja kao Adonaj-Elohim.

Adonaj se u Bibliji vrlo često, zapravo najčeš će pojavljuje (6 823 puta) u kombinaciji s JHVH – Adonaj/JHVH. Stoga možemo reći da je Biblija knjiga Adonaja/JHVH. Moguće je da ovo ime, ili dio tog imena, služilo kao sastavnica vlastitih imena na ugaritskom ili na akadskom. Na jednom nedavno otkrivenom egipatskom zapisu iz vremena Ramzesa II. ime Adonaja/JHVH prikazano je na popisu semitskih imena za beduine s juga Kanaana. Tradicija to ime suprotstavlja Elohimu i koristi ih naizmjenično. Primjerice u dvama susljednim odnosima stvaranja: Elohim, strog i pravedan, u prvom izvještaju, Adonaj/JHVH, pun ljubavi i milosrđa, u drugom. Znano je da je ova naizmje-ničnost tvorila jedan od temelja na koje je biblijska kritika izgradila teoriju o izvorima Petoknjižja.

Pojedini lingvisti u imenu Adonaj/JHVH vide izvedenicu glagola hava. Oslanjajući se na arapski korijen hawa, koji znači “zrak koji puše”, tumače ime Adonaj/JHVH kao ime onoga koji lebdi i leti zrakom, koji čini da pada

2 Dva ili tri stoljeća prije krš ćanske ere Septuaginta ga prevedi na grčki riječju Kyrios. Slije-dili su ih drugi europski jezici riječima kao što su “Dominus”, “Seigneur”, “Lord”, “Herr” (“Gospodin”, “Gospod”) itd.

7Ime onkraj imenā

kiša i da sijevaju munje, kao Elohima oluja, ili još – kao ime meteora palog s nebesa; on je i onaj koji snagom svojih munja čini da padaju njegovi nepri-jatelji, koji satire i uništava, koji gađa praćkom. Nedavno je pak, osloncem na pretpostavljeno značenje korijena haja, predloženo da se Adonaj/JHVH prevede kao “tribun, glasnogovornik, gromovnik”. Postoje i lingvisti koji u imenu Adonaj/JHVH vide izvedeni oblik drevnih kliktaja jah ili jahu – i Mar-tin Buber u njima otkriva zanosan klik: “Jah On!”

Praktički je nemoguće saznati kako su Hebreji izgovarali ime Adonaja/JHVH u biblijsko vrijeme.3 Prenošenje ovog izgovora prekinuto je već od davnina i ostalo tajnom. Jedino veliki svećenik jeruzalemskog Hrama pre-uzimaše tradiciju ovog Imena smjevši ga izustiti jedanput godišnje u Hra-mu, na dan Kipura, dan “Velikog Oprosta”. Na čelu nosaše Ime Adonaja/JHVH, urezan pečat na blještavu čistom zlatu (Izl 28,36-38) i sa strahom i drhtanjem pristupaše Svetome nad Svetima.4 Izgovarao je veliko i strašno Ime da bi, dobrohotno, molio oproštenje za svoje grijehe, za grijehe svo-ga i svih naroda. Hebreji su bili poslušni odredbi po kojoj ime Adonaja/JHVH nisu smjeli izgovarati uzalud. Kada su biblijski ili liturgijski tek-stovi sadržavali tetragram Adonaj/JHVH, izgovarao se Adonaj. Hebrejska tradicija izgovaranja suglasnika JHVH sa samoglasnicima Adonaj stvorila je u krš ćanstvu od XIV. stoljeća do u naše dane trajnu pomutnju pogreš-nim čitanjem “Jehova”. Uviđajući svoju pogrešku, pojedini protestantski znalci predlagali su da se JHVH čita “Jahve” povukavši za sobom brojne katolike.5 Ovo nepouzdano čitanje vrlo se brzo proširilo jer se izdavalo kao kritički pouzdano. No, dokazi na koje se oslanjalo danas su odbačeni i jedini znanstveni stav jest da se transkribira tek u suglasnicima JHVH, poštujući misterij ovog imena, neizgovorljive esencije jer ono zahtijeva oznaku neiskaziva misterija bića. Neizgovorivo, ime Adonaj/JHVH čuva tajnu svojih vlastitih značenja.

Septuaginta je Boga Izraelova označila riječima Theós ili Kyrios. No, Elo-him nije Theós, latinski Deus, to manje što je u ono vrijeme Theós označa-vao isključivo bogove Olimpa: lingvisti upravo u riječi Theós vide dalekog srodnika sa Zeusom. No, tako prevodeći, LXX su bila vjerna svojoj nakani da Bibliju uvedu u helenistički svijet te biblijska imena i shvaćanja prilagođuju zahtjevima grčke kulture. Međutim, zamah je bio dan, pa već dvije tisuće tri-sto godina čitatelji Biblije u zapadnim jezicima Elohima Izraelova zovu ime-nima kojima Grci imenovahu svoje idole. Jasno je da su otada imena Boga ili

3 Septuaginta je transkribirala Adonaj/JHVH Elohim s Kyrios ho Theós ili Kyrios Kyrios ili još Despotês Kýrios.

4 Posvećeno mjesto u središtu jeruzalemskog Hrama.5 Zanimljivo je primijetiti da je Ricœur, vjeran čitatelj Biblije Jeruzalemske biblijske škole, u

svojim tekstovima do 90-ih godina JHVH pisao kao Yahvhé ili Yahvé, a onda je, ne objas-nivši razlog (ili barem nismo naišli na nj) počeo pisati YHWH.

8 Jadranka Brnčić

Gospod(in)a u krš ćanstvu bila dopunjena biblijskim značenjima.6 No, ipak bi bolje bilo Elohima Izraelova zvati njegovim točno prepisanim imenima i reći što ona znače.

Spekulativno i apstraktno mišljenje strano je biblijskome – ime JHVH izra-žava djelovanje i nije zamišljeno na konceptualan način. Imenovanje Boga je ponajprije narativno imenovanje te stoga nije monokordno, nego polifonijsko: u svakom od biblijskih diskursa (narativnom, proročkom, preskriptivnom, mudrosnom) Bog je imenovan na drukčiji način. Oko svakog od spomenutih prvozavjetnih imena širi se, ovisni o redakciji ili kontekstu, specifi čan krug značenja. Svi oni zajedno tvore složene aspekte imenovanja.

JHVH

Bog i Prvoga i Drugog zavjeta Bog je Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog Moj-sijev, koji je za sebe rekao: “Ja sâm JHVH, tvoj Bog (Elohim), onaj sam koji te izveo iz Zemlje egipatske, iz kuće ropstva, za te neće biti drugih bogova doli mene” (Izl 20,2-3). U perikopi o Gorućem grmu (Izl 3,14s) Mojsije čuje glas koji otkriva Božji identitet. Elohim se otkriva osobnim imenom prvog lica jednine, anokhi, što prevodimo s “Ja sâm”, za razliku od emfatičkog oblika ani, “ja”. Ovo “Ja sâm” koristi se u govornom jeziku kada netko hoće govoriti o sebi. Od svoga prvog susreta s Mojsijem, Elohim mu se, dakle, predstavlja kao Osoba koja suosjeća s poniženjem svog naroda koji je u ropstvu u Egiptu. Elohim će sići da bi ga obodrio i oslobodio njegova ropstva uz Mojsijevo posredništvo. I, na njegov zahtjev, precizira svoje Ime: ehjé ašer ehjé, “Ja sam koji jesam”. On otkriva svoje Ime: Ja sâm, Elohim tvog oca (Izl 3, 6; 15). Ovo Ime otkriva Biće koje bijaše, bit će i čini da jest u trajnoj sadašnjosti stvaranja.

Ehjé ašer ehjé

Pod tim Imenom On se otkriva svemu Izraelu u teofaniji na Sinaju za kojega sâm proglašuje Deset besjeda (Izl 20, 1-17). Prva besjeda Dekaloga ujedno

6 U hrvatskome “Bog” dolazi od staroslavenskoga bog’, čija je značenjska usporednica na iran-skome (staroperzijskom): baga – gospodin, bog. U indijskoj je vedskoj mitologiji bhagah bog čije se ime može prevesti kao “udjelslužilo”: on je udjelitelj i darovatelj blaga, utjelovljenje sreće i imovine. U mlađoj sanskrtskoj književnosti riječ bhagah znači i “bogatstvo, slava, junaštvo, procvat, ljepota”. U budizmu je bhagavat epitet Buddhe i bodhisattva. Značenje riječi kakvo je “udjel” razvilo se od indoeuropskoga korijena bhag – dijeliti, sa svim njegovim varijantama u različitim indoeuropskim jezicima (sreća, zadovoljstvo, dar, blago, bogatstvo). Kako je staroslavenska riječ bog’ značila i “dobrobit”, za onoga koji toga nema kaže se da je ubog’ ili nebog’, a onaj koji to ima jest bogat’. Iz indoeuropskoga deiwos “bog” , u značenju “nebesnik”, Boga se može nazvati i onim kojeg se poziva i zaziva. A budući da je iz te riječi izvedena i dhwes-o-s, što znači “duh, duša”, odatle, najvjerojatnije, porijeklo grčke riječi theós u značenju duha (usp. Alemko Gluhak, Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb 1993).

9Ime onkraj imenā

je proglašenje osobne i transcendentne naravi Bića. Transcendentne, jer se ne dade svesti na kakvu silu prirode. Osobne jer je “Ja sâm”, kao i čovjek, obdaren riječju i kaže “ja” [nokhu]. On otvara dijalog s cijelim čovječanstvom koje predstavljaju njegovi proroci. Između osobnog politeizma i neosobnog monoteizma hebraizam zacrtava treći put: put osobnog monoteizma, nudeći poganima Bliskog istoka prisan odnos s Bićem i nadahnjujući se iznimnom obdarenoš ću apstrakcije. Pojavljuje se ravnovjesje među nezdruživim kraj-nostima u drugim ljudskim sredinama: transcendencija i imanencija, mono-teizam i panteizam, strogost pravde i maternična blagost,7 proroštvo i bogo-štovlje. Ime protiv idola. Ime bez slike i bez idola daje se kao slika i same čovjekove transcendencije.

Postoji, i to valja naglasiti, stanovita razdaljina između perikope Izl 3,14 i biblijskih tekstova koji joj gravitiraju te skupine tekstova koji se, općenito govoreći, odnose na potragu za nepoznatim Imenom. Mojsijevo traženje ime-na još ovisi o magijskoj koncepciji raširenoj u ono vrijeme na Bliskom isto-ku, koncepciji kojom se rva cijeli Prvi zavjet. No, Božji odgovor ide daleko onkraj Mojsijeva pitanja i uspijeva potpuno izbjeći njegovu magičnu sferu. Formula “Ja sam JHVH”, kao svojevrsno samopredstavljanje Božje, i kom-plementarna formula Izraelova prepoznavanja izrečena kroz prorokova usta u prvom (Božjem) licu: “I znat ćete da sam ja JHVH” oblikuju asimetričan par u kojem onaj tko se predstavlja ne preuzima inicijativu, a prepoznavanje uključuje dimenziju odgovora. Jednako tako je znakovita razdaljina koja dijeli Izl 3,14 i sve druge obrasce u kojima se ime JHVH lijepi uz božansko “ja” bez posredovanja kopule “je”, koja, je uostalom, vrlo rijetka na hebrejskom. “Bilo da je Biće ili gospodar bića, Bog jest i pojavljuje se kao onaj koji jest u razlici, tj. kao razlika u disimilaciji”, veli Derrida.8

Gramatičku enigmu u izričaju ehjé ašer ehjé Ricœur vidi u suprotstavlja-nju dvaju semantičkih polja istoga glagola haja: prvi glagol u onomastičkom obliku ponavlja se u drugom slučaju u predikativnoj poziciji. Enigma je u tome što glagol preuzima funkciju subjekta s apelativnom vrijednoš ću u pr-vom licu singulara, što predstavlja poteškoću za prijevod. Može li se glagolu “biti” pripisati stanovita polisemija? Očito može. Barem u iskustvu bivanja što ga bilježe drevni Hebreji, a koje je posve na strani činjenja, a ne na strani pukoga postojanja. Kako navodi André Chouraqui, prevoditelj Biblije s izvor-nih jezika u francuski, ovo Ime može značiti “Onaj koji je uvijek bio” ili “koji će uvijek biti”, “Onaj koji čini biti i objavljuje se”, “Onaj koji je s ljudima da

7 Iz hebrejske imenice rehem (maternica; množ. rehamim) izvedeni su prijevodi Božjeg atri-buta milosrđa i samilosti u Tori. Tako bismo izraz “milostiv” ili “milosrdan” mogli prevesti kao maternični: Božje milosrđe je prema svijetu poput maternice prema ljudskom biću, a ujedno u sebi sadrži sva moguća svojstva i značenja maternice: nježnost, zaštitu, bezuvjet-nost. Hebrejska riječ rehem (maternica) otkriva novi sloj smisla božanskoga milosrđa i utire mogući put teologiji nježnosti.

8 L’Écriture et Différence, Pariz 1979, str. 163.

10 Jadranka Brnčić

ih štiti i spasi od nesreće” (Izl 3, 12-14). Ipak, ako je JHVH posljedični oblik istog korijena, on može značiti i ovo: “Onaj koji čini biti i stvara svijet”, “Stvo-ritelj”, “Onaj koji će učiniti da bude ono što će učiniti da bude”, ili još “Onaj koji čini biti i objavljuje se”, “Onaj koji čini biti i ostvaruje svoja obećanja”.9 “Biti” znači “činiti”. Božje “biti” znači pozivati, izbavljati, spašavati, osloba-đati, a ljudsko “biti” – odgovarati na Božje djelovanje. Rosenzweig “Ja sam koji jesam” prevodi s “Ja-postojim (za tebe)”. Dakle, ne vječno Biće, nego egzistirajuće, prisutno egzistenciji ljudi – Biće-za-čovjeka.

Problemu objave Božjeg Imena Mojsiju Ricœur pristupa ponajprije kao prevodilačkomu problemu.10 Kako točno prevesti ehjé ašer ehjé (Izl 3,14)? Duga povijest prijevoda, prvo na grčki (egô eimi ho ôn) i latinski (sum qui sum), a onda na svjetske jezike, dijeli nas od izvornoga teksta. Semantičko je polje hebrejskoga glagola haja trajno povezano sa semantičkim poljem grčko-ga einai, potom latinskoga esse. Međutim, postoji bitna razlika između hebrej-skoga glagola haja, oko kojeg je građena povijest spasenja, i grčkog glagola einai, oko kojega je građena povijest zapadne misli.

Narativni okvir

Sa semantičkog motrišta Ricœur prelazi na naratološko: naime, objava Imena pojavljuje se unutar priče o (po)zvanju.11 U ovom narativnom okviru dio je obrasca koji govori o, ovaj put, Mojsijevu poslanju, obrasca tipična za sve priče o poslanju proroka: Gideonovu (Suci 6,11-17), Jeremijinu (Jer 1,4-10), Izaijevu (Iz 6,1-13), Ezekielovu (Ez 1-15). Obrazac je manje-više shematski – uvodna riječ, suočavanje s Bogom, davanje misije zazivanjem proroka po imenu, prigovori onoga kome je misija dana, uvjeravanje i ohrabrivanje te davanje znamenja. Analizirajući priču o Gorućem grmu (Izl, 3,1-4,17) Ricœur hoće vidjeti izlazi li objava Imena iz uobičajena okvira priče o (po)zvanju.12 Okvir je tu: Bog zove Mojsija po imenu (“Mošè, Mošè”), on se odaziva (“Evo me!”), zatim ga Bog odašilje (“Hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta”). Mojsije iznosi pet prigovora protiv. Na prvi: “Tko sam ja da…”, Bog odgovara: “Bit ću s tobom”. Ali Mojsiju to nije dovoljno te nastavlja: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’ i oni me zapitaju ‘Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?”. Na to Bog, kao odgovor na Mojsijev prigovor, objavljuje svoje Ime. Dakle,

9 Usp. Les Dix Commandements aujourd’hui, str. 47s. 10 Usp. Penser la Bible, Pariz 1998, str. 346.11 Problem obraćanja Bogu prati sve velike biblijske likove i vezano je uz problem njihova

osobna (po)zvanja. Vidi, primjerice, Josipovu povijest koju je ispričao Thomas Mann u svo-joj tetralogiji Joseph und seine Brüder (1933-1943), tj. u hrvatskom prijevodu Legenda o Josipu (Rijeka 1960).

12 Usp. Penser la Bible, str. 352.

11Ime onkraj imenā

unutar naracije o (po)zvanju sa svrhom da učvrsti Mojsijev proročki autoritet. No, za takvu svrhu je li potrebno toliko “gomilanje enigmi”? – pita Ricœur. Je li potrebno takvo razgranano razvijanje semantičkog polja glagola haja: glagol u prvom licu imperfekta, paranomazija vezana uz podvostručenje ehjé: ponavljanje prvi put kada mijenja predikativno ime u apelativno te drugi put kada odmjenjuje ime JHVH te preuzima njegovu gramatičku funkciju te kul-minira u tetragramu?

Ulomak o objavi Imena može se čitati minimalistički ili maksimalistički: kao retoričko ohrabrivanje unutar naracije ili kao neka vrst teofanije kojoj naracija služi tek kao okvir. Enigma JHVH negativna je i pozitivna enigma. S jedne strane, potire utilitarno i magijsko korištenje imena kao moći, a s druge strane, otkriva pozitivni potencijal objave kao egzistencije, vjernosti, praćenja kroz povijest. Budući da ni jedna druga biblijska priča o (po)zvanju nema takav ontološki naboj, Ricœur, ne zanemarujući “etiku poslanja”, kaže: “Jer izričaj nadilazi svoj kontekst, njegov smisao nadilazi njegovu funkciju”.13 Formulacija JHVH, dakle, nadilazi svoj kontekst, njezin smisao nadilazi svoju funkciju. Ovo nadilaženje stvara posebnu hermeneutičku situaciju koja otvara mogućnost pluralnog tumačenja ovdje upotrijebljena glagola “biti”.14 Bog, za-pravo, ne objavljuje svoje vlastito ime, nego činjenicu da jest kao bit svojega bića izražena u Imenu.

Bog-Biće – ontoteološki proces

Glagol “biti” u različitim tradicijama (hebrejskoj, grčkoj, krš ćanskoj i fi lo-zofskoj) ima različite nijanse značenja: od egzistiranja do djelovanja, od zau-zimanja za do apstraktnoga ontološkog stanja. Povijest značenja glagola biti počinje Platonovom i Aristotelovom fi lozofi jom, prolazi kroz hebrejsku i krš-ćansku Bibliju, nastavlja se u grčkoj i latinskoj patristici, potom u radovima skolastika, u Descartesa i kartezijanaca, pa u Kanta sve do naših dana. Mi, današnji čitatelji, nalazimo se na kraju ove burne povijesti odnosa između Boga i Bića, povijesti koja je konstituirala intelektualni i duhovni identitet krš ćanskoga Zapada. Značenje jednoga povijesno bremenita glagola kao što je glagol “biti” svoju puninu zahvaljuje upravo povijesti interpretacije. Una-toč nepovjerenju egzegeta i teologa, priča o Gorućem grmu (Izl 3,14) ne može izmaći ontologijskom čitanju. Zaključak koji Ricœur iz toga izvodi jest da, kao što nema nedužne interpretacije, nema ni “nevina prijevoda”,15 tj. takva prijevoda koji bi mogao izbjeći povijesti recepcije teksta. Tako ni perikopa o objavi Imena, budući da koristi glagol “biti” bremenit značenjem, ne može

13 Isto, str. 354.14 Kao što to ističe i Claude Geffré u svojoj knjizi Profession théologien (Pariz 1999,

str. 241-256), jedinstvo Boga je “polifonično” (višeglasno).15 Penser la Bible, str. 347.

12 Jadranka Brnčić

umaći ontoteološkom procesu. Prevesti već znači interpretirati, tj. prijevod pripada samoj povijesti čitanja, a borba za što bolji prijevod crpi svoju snagu iz naslijeđa. Zanemariti naslijeđe bilo bi kao zanemariti činjenicu da ni pre-ko izvornoga hebrejskoga ne možemo dospjeti do punine autorove intencije – možemo ju samo predmnijevati te da, na kraju krajeva, i nije ona ta koja određenom tekstu može podariti puninu njegova smisla niti je to za očekivati ili tražiti.

Proces ontoteologije, tj. odnos pojmova Bog i Bića, Ricœur prati u razvoju tzv. zapadne misli.16 Pritom ne zaboravlja, kao što to naglašava i Pascal, da između biblijskoga Boga i metafi zičkoga Bića postoji bitna razlika. No, iako polaze iz sasvim drukčijih središta misli, Bog hebrejske objave i Biće grčke fi -lozofi je pridružuju se inteligenciji vjere, nikad se međusobno ne brkajući. Ova dva puta, jedan apofazije, drugi analogije, u povijesti hermeneutike idu jedan uz drugoga, čas se nadopunjujući, čas sukobljujući, a čas isključujući, otkriva-jući tako svoje dosege i ograničenja. Ne postoji metafi zika o Bogu, ali postoji “metafi zika Boga” kakvu su razvili crk veni oci (Augustin, Dionizije Areopa-git) i srednjovjekovni fi lozofi (Bonaventura, Toma Akvinski, Duns Scotus),17 a radikalizirali suvremeni mislioci (Heidegger, Nietzsche, Lévinas, Derrida) negirajući metafi zici njezinu (ontološku i epistemološku) utemeljenost.

Temeljna pretpostavka tradicionalne metafi zike je biće kao prisutnost: objektu, smislu, sebstvu u riječi i svijesti o sebstvu. Ovakva koncepcija poči-va na osudi znaka, tj. pisma, što nam je poznato još od Platonova Fedra: samo riječ može realizirati trenutačnu prisutnost sebstvu – pismo se tomu opire, ono vrši svojevrsno nasilje nad riječju. Derrida, među najradikalnijim kritičari-ma same fi lozofi je, dekonstruira takvu metafi ziku. Temeljni njezini koncepti: prisutnost, biće i smisao, zatvaraju logos unutar njega samog, a Derrida hoće prekinuti s takvom zatvorenoš ću, održati se u “teškom”, tj. jedva mogućem prostoru granica: misliti strukturiranu genealogiju metafi zičkih koncepata i otkrivati ono “izvan” granica, ono zabranjeno, odgurnuto što tvori samu po-vijest misli. Prepoznati pismo u riječi značilo bi ostati u tom neutralnom pro-storu. Ipak, “izbaciti” biće iz fi lozofi je ne znači li mu se možda vratiti s druge strane? U naše dane ozbiljne kritike metafi zike ponovno se nalazimo pred ne-fi lozofskim porijeklom Boga te pred njegovom ne-nužnoš ću za fi lozofi ju. Bog opet postaje onaj o kome nije nužno spekulirati, ali kome se može obraćati.

16 Usp. Isto, str. 359-385.17 Usp. Étienne Gilson, L’Esprit de la philosophie médiévale, Pariz 1989, str. 50-52.

KOEGZISTENCIJA RELIGIJAInterkulturalne granice zahtijevaju jedan novi koncept*

[Islam i muslimani promatrani u političkom sustavu Savezne Republike Njemačke]

Heinz Theisen

Uvodna bilješka. – Jedan od fenomena globaliziranog svijeta je i useljava-nje sve većega broja muslimana u europske zemlje s krš ćanskim tradicijama, tako da je govor o islamu odnosno euroislamu postao sastavni dio europsko-ga političkog diskursa. Prvo pitanje toga diskursa, postavljeno iz europske perspektive, glasi: Što je sve potrebno da bi u Europu doseljeni muslimani bili punopravni građani europskih sekulariziranih političkih sustava i otvo-renih društava? Odgovori na to pitanje daju se svrstati u dvije skupine. Kao glavni zastupnik tzv. eurocentrične skupine profi lirao se musliman i njemački politolog Bassam Tibi (r. 1944. u Damasku). Tibi, koji je uveo pojam euroi-slam, smatra da je useljenim muslimanima potrebna europeizacija u smislu prihvaćanja zapadnoeuropske demokracije, sekularizma, ljudskih prava, in-dividualnih sloboda, jednakopravnosti spolova etc. Nasuprot Tibiju, glavni glasnogovornik druge skupine, islamski teolog i švicarski publicist Tarik Ra-madan (r. 1962. u Ženevi), koji potječe iz obitelji usko povezane s Musliman-skom braćom u Egiptu, ne prihvaća Tibijevu eurocentričnost, nego zahtijeva modernizaciju islama u okviru vlastitih tradicionalnih vrijednosti te, u svezi s tim, umjesto eurocentrične integracije traži participaciju muslimana u moder-nom političkom suživotu bez prihvaćanja sekularizma.

Autor ovdje prevedenoga teksta dobro poznaje oba stajališta toga diskur-sa i traga za praktičnim rješenjima odnosno “međurješenjima” za suživot

∗ Izvornik pod naslovom Koexistenz der Religionen. Die Grenzen der Interkulturalität er-fordern ein neues Konzept objavljen u: MERKUR. Deutsche Zeitschrift für europäisches Denken 747, sv. 6, god. 65, lipanj 2011, str. 487-495.

14 Heinz Theisen

muslimana i nemuslimana u europskim društvima. U svojim razmišljanjima ne zadržava se samo na modernim regulativnim idejama, nego svraća po-zornost na povijesni karakter političkih sustava te predlaže “međurješenja” koja su međustupnjevi do idejno savršenijih rješenja i tako omogućuju poli-tički konsenzus hic et nunc.

Primijenjen na bosansko-hercegovački diskurs o uređenju Bosne i Herce-govine kao moderne demokratske države, u kojemu se suprotstavljaju ideje individualističkoga liberalizma raznolikim etničkim (kolektivnim) identiteti-ma, ovaj bi tekst mogao biti poučan. Jer individualne slobode u praksi zahti-jevaju stanoviti “kolektivni okoliš” kao svoju zaštitnu ogradu a do političkoga konsenzusa dolazi se “međurješenjima” a ne nametanjem regulativnih ideja u njihovu “čistom” obliku. U ovome drugom slučaju imamo posla s ideolo-gijama, kojih smo se nasitili tijekom 20. stoljeća, a ne s modernim političkim sustavima u kojima transparentne procedure imaju odlučujuću vrijednost za stvarni politički konsenzus.

U ozbiljnom slučaju izravnoga sučeljavanja između kultura na istoj razini in-terkulturalni projekti se pretvaraju u vizije o lijepome vremenu. Za zemlje Europske Unije na putu u multikulturalno društvo su rubovi Europe, Bliski Istok, Balkan ili pak Kavkaz postali mene-tekel [tj. zloguki navještaj propa-sti]. Jer u tim dijelovima svijeta integracija i interkulturalni dijalozi, u što zapadni Europ ljani polažu svoje nade, nisu predmeti zanimanja. Smatra se da je već mnogo postignuto ako se danas na Balkanu ostvari koegzistencija između pojedinih etničkih i religijskih grupa. A ni koegzistencija nije nika-kvo prirodno stanje. Koegzistenciju se mora, jednako kao i mir, uspostaviti. Koncept koegzistencije može funkcionirati kao realističan srednji put između prijetećih sukoba i često obmanama prožete interkulturalnosti i integracije re-ligija i kultura.

Najčeš će ekonomski motivirana migracija kida kolektivne veze, iskorje-njuje i usamljuje ljude, koji se onda još zdušnije okreću prema svome izvor-nom identitetu. Sraz različitih vrijednosnih sustava nadmašuje snage mnogih ljudi. Ta nutarnja raskidanost često vodi ili u asimilaciju ili pak u fundamenta-lizam. Samo nekolicini uspijeva popeti se u novi interkulturalni identitet, dok većina pada u regresiju i doživljava gubitak identiteta i kulture.

U zahtjevu za “integracijom” stranih kultura u našu kulturu prisutna je jed-na vrsta na glavu postavljenoga univerzalizma, također prožetoga iluzijama. Integracija već kao pojam ukazuje na iluziju. Jer u svom izvornom latinskom značenju “integratio” znači “uspostavu cjeline” ili “uključivanje, učlanjivanje jednoga dijela u veću cjelinu”. A upravo pluralističko društvo ne teži ni za cjelovitoš ću ni za jedinstvom. Cjelovitost i jedinstvo su naime besmisleni pod pretpostavkom jednake vrijednosti kultura i izdiferenciranosti funkcionalnih sustava modernih društava.

15Koegzistencija religija

U svome najzahtjevnijem smislu “jedinstva u mnoštvu” integracija izgleda gotovo kao “kvadratura kruga” (Wolfgang Schmale). Povijesna drama jedin-stva i identiteta nasuprot mnoštvu i identitetima gotovo je nerazrješiva. Toj se regulativnoj ideji možemo samo postupno približiti. Federalne strukture Eu-ropske Unije su na ljestvici međusobnoga približavanja prilično daleko stigle. Nakon stoljetnih religijskih, nacionalnih i ideoloških antagonizama zapadni Europljani su naučili relativizirati svoje identitete do te mjere da se oni među-sobno dopunjuju.

Ovaj uzor ne bismo smjeli ugroziti na taj način da se odreknemo razgra-ničenja prema onima koji još nisu ostvarili pretpostavke dijalektike mnoštva i jedinstva, višeslojnosti i diferenciranosti. Jer onaj tko se defi nira jednodi-menzionalnim identitetom nije u stanju prihvatiti vrijednosni sustav otvorenih društava. Sposoban je, doduše, za koegzistenciju, ako naime respektira struk-ture otvorenih društava i onda kada se njegove vlastite vrijednosti sadržajno suprotstavljaju tome.

Dok multikulturalizam traži premalo, interkulturalizam zahtijeva previše, jer vjeruje da se zapadni kulturalni relativizam može prenijeti i na druge kulture. U najnovije vrijeme su se pojavili i transkulturalisti, čija je religija ovostranost u kojoj nema više nikakvih kultura. U interkulturalnim dijalozima ne radi se samo o tome da se respektiraju stvarne ili pretpostavljene razlike, nego se kulturalne granice smatra vrlo fl uidnim i promjenljivim. Ta kultura-između u stalnom je previranju, nije nikada potpuna nego je u neprekidnom “postajanju”.1

To neprekidno postajanje često se sukobljava s potrebom da se nešto bude: s partikularnim identitetima koji se pokušavaju stabilizirati razgraničenjem prema drugima. Zbog toga interkulturalni i interreligijski dijalozi uvijek ne razgrađuju “predrasude” niti uspostavljaju međusobno “razumijevanje”. Ako se ide dalje iznad općenitosti, onda akteri koji nastoje razjasniti protuslovlja i inkompatibilnosti, doživljavaju otuđenosti koje bi na većoj distanciranosti izostale. Koliko je većini muslimana tuđ naš religiozni relativizam, toliko je jednom zapadnjaku, školovanome na logičkome mišljenju, nerazumljivo či-tanje Kur‘ana.

Strane kulture su nam zato tuđe jer ih ne razumijemo. Za prevladavanje toga nerazumijevanja potrebno je vrijeme usporedivo s vremenom potrebnim za svladavanje jednoga stranoga jezika. Zbog toga ni u kojem slučaju nisu dostatni površni dijalozi. Svađa o vjerskim istinama lako može izazvati agre-sivnost. Zato se religijski dijalozi uvijek moraju voditi kao politički dijalozi, u kojima je potrebno jasno razlikovati osobito konfl ikte između sekularnosti i sakralnosti. I politički dijalog ima svoje granice: tako na pr. demokrati ne vode dijaloge o ljudskom dostojanstvu, temeljnim pravima i sekularnim struktura-ma – oni ih objašnjavaju i traže njihovo poštivanje.

1 Usp. Mark Terkessidis, Interkultur, Berlin: Suhrkamp 2010.

16 Heinz Theisen

Židovstvo je kroz tri tisuće godina nadživjelo sva progonstva zato jer se nije integriralo. Integracija jednoga vrijednosnoga poretka u drugi pretpostav-lja napuštanje jednoga poretka vrednota i vodi u asimilaciju. Osobito musli-mani koji sa svoje strane nastoje integrirati druge kulture, shvaćaju pokušaje integracije kao asimilaciju. Dragovoljna asimilacija, doduše, nije zločin, ali je ustrajavanje na tome često štetno jer dovodi u pitanje matičnu kulturu i izaziva radikalne protuidentifi kacije, t. j. otpor i odvratnost prema kulturi gostoprima-ca i vjerojatno vodi u fundamentalizaciju vlastite kulture.

Zahtjevom da se demokratske strukture prihvate kao dominantne [Leit-strukturen] koegzistencija postaje više od multikulturalizma kao pukoga us-porednoga egzistiranja i time snaži kolektivizam. Laisser-faire jedno društvo može prakticirati samo prema malobrojnim manjinama, ali ne i prema broj-čanijim manjinama. Srž nekompatibilnosti između zapadne i islamske kulture leži u njihovu različitom odnosu prema religiji i politici.

Na Zapadu široko rasprostranjeno shvaćanje o vjerskoj slobodi posljedica je zapadnoga crk venoga raskola tijekom 16. i 17. st., koji se odvijao u klimi ratova i progona. Tko taj religijskopovijesni revolucionarni model smatra po sebi razumljivim, plaća tu zabludu iluzornim odnosom prema drugim reli-gijama. Na arapskom jeziku religija znači “din”, tj. zakon. U arapskoj regiji prije religije nije bilo nikakve države, kao u slučaju krš ćanstva, nego religija postavlja na noge državu da bi je držala pod svojom kontrolom. To znači da “islama” uopće nema. Ipak se u protuslovlju s time kaže da je islam jedna “mi-roljubiva religija”. O islamu se može mnogo toga različitoga reći jer se radi o nadređenu pojmu za označavanje raznolikih gibanja, koja već preko tisuću godina bez hijerarhijske strukture međusobno rivaliziraju. Nehijerarhičnost, u kojoj nema ni pape, ni biskupa, ni patrijarha da kaže odlučujuću riječ, čini islam neotpornim prema fundamentalističkim ispadima, jer svakome dopušta da prema vlastitome nahođenju uzima ono što mu se čini prikladnim. To zbu-njuje i muslimane, i nas.

Nužno diferenciranje između različitih islamskih vjerskih pravaca ne oslo-bađa nas od dužnosti da potražimo njihovu esenciju, da upoznamo bit, jedin-stvo i mnogolikost islama. Po svojoj srži – dakle vjerom u Kur‘an, Muhameda te u mnogim slučajevima u šerijat – islam je takav religioznopolitički sustav koji se opire integraciji u sekularno društvo. Zato ne preostaje nijedan drugi put negoli individualno privikavanje vlastitim razmišljanjem na višeznačnost. Mitove se mora interpretirati. Pod pojmom granicā u migracijskim procesima mi ne shvaćamo fi zičke zaštitne zidove nego stupnjeve, pri čemu neovlada-vanje jednim stupnjem stvara granicu za daljnje stupnjeve. Tako se jednom “euro-islamu” možemo samo postupno približiti.

Muslimane možemo integrirati kao individue, ukoliko oni kroz procese individualizacije nauče relativizirati svoj kolektivni identitet. “Islam” nije isto što i “musliman”. Jer između anatolijskih zemljoradnika, obrazovanih sekularnih liječnika i u kući zatvorenih žena leže svjetovi. Ukoliko se odveć

17Koegzistencija religija

upustimo s predstavnicima i institucijama onda otežavamo individualnu inte-graciju. Osim toga udruge prožete turskim nacionalizmom se suprotstavljaju individualizaciji, pa je s njima moguća samo koegzistencija – dok s muslima-nima koji su u stanju integrirati kolektivni religijski sustav u višeslojni identi-tet, možemo prijeći na integraciju.

Religijski konfl ikti o pitanjima istine su besmisleni i u sebi nose poten-cijale nasilja. Na tome području možemo doći samo do konsenzusa, ali ne i do istoga mišljenja. Za religijsku koegzistenciju može biti samo dobro ako već preko dvije tisuće islamskih ustanova u Njemačkoj izvučemo iz stražnjih dvorišta na svjetlo društvene javnosti. A za političku koegzistenciju džamije moraju preuzeti brigu za opsluživanje zakona, za odricanje od nasilja i za propovijedanje tolerancije prema drugim religijama. Za političku koegzisten-ciju ne traži se nikakva integracija u dominantnu kulturu [Leitkultur], nego u dominantnu strukturu [Leitstruktur] naše demokracije. Institucije i zakone naše demokracije mora se priznavati i onda kada se ne prihvaćaju sadržaji i vrijednosti na kojima te institucije i zakoni počivaju.

Europski “zasebni put” koegzistencije države i religije našao je svoj struk-turalni izraz u sekularnoj državi koja se realizira u različitim oblicima: u Fran-cuskoj kao laicizam, u Velikoj Britaniji kao državna crk va, a u Njemačkoj u ugovorom reguliranoj suradnji između Crk ve i Države. Westfalski je mir 1648. uspostavio koegzistenciju između religijā kao i koegzistenciju između države i religije, tako da su unutar dominantnih struktura na pr. u Njemačkoj katolici i protestanti koegzistirali jedni pored drugih, a tek u zadnjim desetlje-ćima žive jedni s drugima.

Prijelaz od koegzistencije na integraciju trajao je unutar krš ćanstva do-brih tri stotine godina. Na temeljima političkim putem uspostavljene religijske koegzistencije ljudi su se, zahvaljujući svjetovnim funkcionalnim sustavima, međusobno približili postupnoj integraciji. Do konačnoga proboja k integraci-ji došlo je tek šezdesetih godina 20. st., paralelno s opadanjem javnoga znače-nja religijā. Fundamentalisti se boje toga opadanja značenja i zato se otimaju integracijskim procesima.

Sekularna država je konfesionalno neutralna, ali zbog toga ne i slijepa. Ona je povezana sa stanovitim tradicijama i religijama. Vjerska sloboda uključuje u sebi da religija koja se poziva na nju mora respektirati ljudska prava. Krš-ćanstvo se uzdiglo do toga respekta. Sa svoje strane krš ćanstvo može priznati samo takvu državu koja u svome djelovanju prihvaća samoograničenje. Bez toga međusobnoga priznanja “normativnoga suglasja” (Peter Graf Kielmanse-gg) nezamislivo je uzajamno samoograničenje dviju spomenutih institucija.

Vjerska se sloboda ne može rastaviti od drugih temeljnih prava. Tko zahti-jeva vjersku slobodu, mora je i drugima priznavati, odnosno zalagati se da je i drugi imaju. Prirodno pravo jednoga uključuje u sebi dužnost prema drugome: da naime to pravo priznaje i poštiva. Od religija s kojima surađuje njemačka

18 Heinz Theisen

država očekuje lojalnost prema ustavu. U pravilu je vjeroučitelj s činovničkim statusom istodobno dužnosnik i svoje religije i temeljnoga državnoga zakona.

Država nadgleda obuku i u islamu, vjeronauk je redoviti predmet koji se predaje u “skladu s temeljnim načelima religijskih zajednica” (čl. 7 Temelj-noga državnoga zakona/ Ustava). Na temelju čl. 141 Temeljnoga državnoga zakona donesena su posebna rješenja, najprije u Bremenu i Berlinu a onda i u drugim saveznim pokrajinama, prema kojima je vjeronauk preoblikovan u predmet “oblikovanje života, etika, religija”. U idealnom bi slučaju međure-ligijska pouka u etici imala služiti “svjetskom etosu” [“Weltethos”]. Time na vidjelo izlaze samo zajedničke vrijednosti kultura, ali ne i razlike u njihovim vrijednosnim sustavima.

Petkom u džumama dvije tisuće imama u jednom danu u Njemačko dođu u kontakt s petsto do šeststo tisuća muslimana. Od četiri milijuna muslimana u Njemačkoj su osam stotina djeca školskoga uzrasta. Većinu imama u Nje-mačkoj obrazovala je turska država, oni su samo provizorno tu i jedva govore njemački. Kao teološka instancija imami imaju velik utjecaj na muslimanske zajednice. Budući da vjerski odgajaju djecu i mladež po džamijama, time oni suodlučuju da li će mladi muslimani zastupati liberalni, konzervativni ili pak ekstremistički islam. Kvaliteta njihova jezičnoga i teološkoga obrazovanja te njihova religiozna i politička orijentacija kao i odnos prema njemačkom društvu odnosno njemačkoj državi odlučit će da li će muslimani s nama samo koegzistirati ili se pak uspješno integrirati.

Rauf Ceylan, od 2009. zastupnik islamske pedagogije na Sveučilištu u Osnabrücku, ne ostavlja mjesta ni najmanjoj sumnji o tome što on misli o kvaliteti propovijedi mnogih imama. Njihove teme u većini slučajeva jedva odražavaju životnu stvarnost zajednica, jedva se i dotiču socijalnih i kulturnih pitanja muslimana u Njemačkoj. Umjesto toga imami se bave turskom politi-kom, pričama o osvajanju Istanbula, slavom šehida i veličanjem Atatürka.2

Nema drugoga puta negoli obrazovanje prenijeti na naše visoke škole. Na sveučilištima u Münsteru, Osnabrücku i Tübingenu već je započelo podizanje centara za islamsku teologiju. Nasuprot tome Ditib [= Tursko-islamska unija], produžena ruka turske države u Njemačkoj, planira osnivanje vlastitih usta-nova za obrazovanje imama. Ditib radi na tome da vjeroučitelji na državnim školama moraju imati odobrenje islamskih udruga, dakle jednu vrstu “missio canonica” ili “vocatio” krš ćanskih crkava. Takav bi utjecaj turske vlade na je-dan dio vjeroučitelja u Njemačkoj potkopao prosvjetiteljske ciljeve teološko-ga studija i vjerske obuke (turska vlada je 2010. osnovala vlastito ministarstvo za Turke u europskim zemljama).

Teologija na jednoj visokoj školi ne treba se odvijati u diskursu s turskom vladom, nego zajedno s drugim znanstvenim disciplinama slijediti uobičaje-

2 Usp. Rauf Ceylan, Die Prediger des Islam. Imame – wer sie sind und was sie wirklich wollen, Freiburg: Herder 2010.

19Koegzistencija religija

ne znanstvene standarde, i rezultate svojih znanstvenih istraživanja stavljati na raspolaganje vjerskim zajednicama. Predavanja i publikacije moraju biti slobodni i svima pristupačni, te poticati i promicati otvorene diskurse na po-dručju religije. Njemačko državno pravo na jednoj strani osigurava državnu lojalnost profesora teologije, a na drugoj strani otvara im slobodan znanstveni prostor i omogućuje da unutar svojih religijskih zajednica mognu zastupati svoje stavove. Kod krš ćanskih crkava iz toga rezultira isprobana produktivna napetost između sveučilišne teologije i institucionalnih predstavnika. Prosvje-titeljski procesi na visokim školama mogu na mnoge muslimane djelovati tri-jezno i poticajno, kao što to čini biblijska i religijska kritika u slučaju mnogih krš ćana i židova.

Centralno vijeće muslimana i Islamsko vijeće u Nordrhein-Westfalenu iziš-lo je s jednim zahtjevom o provođenju vjerske obuke koji je Zemaljska vlada odbila. Zasada sudski proces miruje i poduzimaju se napori oko sporazumno-ga rješenja. Islamske udruge zahtijevaju da ih se prizna kao javno-pravne kor-poracije. Prepusti li se turskim islamskim udrugama islamska vjerska nastava i popunjavanje katedri za islamsku teologiju, time bi bio povrijeđen ne samo suverenitet Savezne Republike Njemačke, nego bi na taj način drugim mu-slimanskim konfesijama, na pr. alevitima i šiitima, turska država nametnula svoje shvaćanje islama, što bi onda dovelo do međuislamskih konfl ikata u našemu školskom sustavu.

Nijedna džamijska ili islamska udruga u Njemačkoj ne može govoriti u ime islama ili većine muslimana. Budući da islamske udruge nisu korporacije javnoga prava, one nisu u stanju analogno krš ćanskim crk vama sudjelovati u oblikovanju vjerske nastave. Jednak postupak u nejednakim slučajevima nije utuživ. A priznanje statusa javno-pravne korporacije ovisi o prosudbi države. Jedan od kriterija je pravna vjernost. Prema jednom prijedlogu Znanstvenoga vijeća islamsku vjersku nastavu trebali bi koncipirati teološki kompetentni savjetnici, među kojima bi se imali naći zastupnici različitih islamskih udruga, pojedini učenjaci i osobe iz javnoga života. Već bi ovaj pluralistički sastav savjetnika bio izraz otvorenosti islamske vjerske nastave.

Priznanje dominantne strukture [Leitstruktur] ne bi značilo i preuzimanje dominantne kulture [Leitkultur]. Pojam dominantne kulture je problemati-čan jer zamagljuje razliku između kulture i politike, vrijednosnoga poretka i strukturā. Razlikovanje između kulturalnoga vrijednosnoga poretka i politič-kih struktura utoliko je potrebnije što nije moguća suglasnost o zajedničkom vrijednosnom poretku. Zato strukture moraju imati otvoren prostor u kojemu možemo privatno živjeti prema različitim vrijednosnim sustavima. S toga ra-zloga je akulturacija kao procesualno uvođenje manjina u kulturu većine pro-blematična. Potrebna je eksterna akulturacija, privikavanje na vanjske načine ponašanja u školi i na radnom mjestu. A interna akulturacija je prihvatljiva samo kao slobodno urastanje u kulturu većine. Nasilno prihvaćanje vrijedno-snih mjerila bilo bi protuslovlje u sebi.

20 Heinz Theisen

Na ponešto pakosno pitanje, u koju se dominantnu kulturu treba integrirati doseljenik – u kulturu razgolićenih posjetitelja loveparade ili pak u kultu-ru pobožnih sudionika jedne tijelovske procesije, odgovor glasi: U strukture koje mu omogućuju izbor između ovih različitih aktivnosti, tj. da sudjeluje u jednoj ili drugoj aktivnosti ili pak u nijednoj od njih. Kulture koje zabranjuju sudjelovanje u tijelovskim procesijama ili u loveparade nisu spojive s našim dominantnim strukturama.

Da li su zar i feredža, munara i džamija religijski ili pak politički simboli, nije lako jasno razlikovati ondje gdje vlada integrizam religije i politike. Gdje se religiozni simbol zloupotrebljava za protudemokratsku borbu a džamije služe za propovijedanje mržnje, tu ne može biti mjesta za političku koegzi-stenciju. Jedna religija mora biti u skladu s ustavom. A onaj tko se s državom aktivno sukobljava mora računati sa sankcijama. Jednostrano pozivanje na prava, bez prihvaćanja odgovarajućih dužnosti, oblik je izrabljivanja. Sa za-konski zagarantiranim pravom na slobodu mišljenja i ispovijedanje religije usko su povezane moralne dužnosti prema slobodi mišljenja i slobodi vjere.

Pluralističko društvo omogućuje, štoviše zahtijeva različite vrijednosne sustave, ali ti sustavi moraju priznavati otvorenost i pluralnost. Razlikovanje između struktura i vrijednosti omogućuje diferenciranje između koegzistenci-je i integracije. Prihvaćati se moraju samo ustavom normirane strukture, a ne i vrijednosti na kojima one počivaju; zakonske sadržaje se ne mora smatrati ispravnim, ali se zakonima mora pokoravati: obveza školovanja vrijedi i onda kada se ne prihvaća sadržaje školske obuke.

Da bi se otvorenost i pluralnost sačuvale moraju biti postavljene granice otvorenosti i pluralnosti. Otvoreno društvo, naime, nalazi svoj minimalni kon-senzus upravo u strukturama otvorenosti i tolerancije; ono zahtijeva razgra-ničenje prema onima koji zloupotrebljavaju otvorenost i toleranciju. U otvo-renome društvu je kulturna integracija u sebi otvorenih religija nepotrebna, jer je upravo raznolikost dominantna struktura otvorenoga i pluralističkoga društva. Time problemi koegzistencije i integracije bivaju još veći kod onih koji ne prihvaćaju koegzistenciju i pluralnost nego je zloupotrebljavaju, da bi je kada se pruži prilika dokinuli. Tu leži granica koegzistencije i počinje nužno isključivanje: nijedna se udruga ne može odreći prava da svojim članovima dadne do znanja i mogućnost isključenja. Svaka socijalnomoralna tvorevina nastaje povezivanjem i učlanjivanjem na temelju predodžbi o dobru i isprav-nome, pa isključuje što je u suprotnosti s time.

Ako se ti minimalni zahtjevi koegzistencije ne prihvate, u jednoj djelo-tvornoj demokraciji se moraju povući granice prema političkim i religijskim ekstremistima. Puko ukazivanje na vjersku slobodu potječe iz jednoga vreme-na kada nositeljima naših odluka još nije bilo poznato da je islam u svojoj biti politička religija. Ustavni poredak u jednoj djelotvornoj demokraciji poznaje i mogućnosti isključivanja stranaka, udruga i pojedinaca.

21Koegzistencija religija

Razlikovanje između islama, fundamentalizma, islamizma i džihadizma pada nam na koncu konca zato teško jer su prijelazi fl uidni. Ta neodređenost lako vodi u manipulativnu zloporabu naivnih ljudi. Ona omogućuje Saudij-skoj Arabiji privrednu i vojnu kooperaciju sa SAD i istodobno fi nanciranje džihadista po cijelom svijetu. Radi naše vlastite afi rmacije moramo te poj-move diferencirati, na sličan način kao nekoć političke pojmove socijalan, socijalistički i komunistički.

Na Zapadu široko rasprostranjeni kulturalni relativizam jedva je u stanju prepoznati pakost islamizma, jer je to u suprotnosti s vlastitom paradigmom o nevažnosti kulture i religije. Činjenice ostaju gotovo nemoćne pred paradi-gmama. Europljani tek polako uzimaju na znanje progone krš ćana u islamskim zemljama. Promijeniti jednu paradigmu jednako je naporno kao i promijeniti jednu kulturu. Liberalna paradigma bezgranične tolerancije u sebi je protu-slovna jer na koncu konca sadrži obveznu moralnu normu: respektiraj drukči-jost drugoga. Time su postavljene granice etičkoj samovolji; u postmodernom razdoblju ponovljeno prosvjetiteljsko pravilo o toleranciji u sebi implicitno nosi ograničenje, naime pravo na toleranciju ima samo onaj koji je i sam to-lerantan. Ni postmoderna etika se ne može odreći uzajamnosti i obvezatnosti, jer na tome počiva barem minimalni konsenzus ma kako radikalno zamišljene pluralnosti s izgledom na stabilnost.

Za premoš ćivanje raskoraka između slobode i stamenosti potrebni su za-koni koji slobodu istodobno i omogućuju i ograničavaju. Zato i onda kada vjerski sadržaji islama nisu spojivi sa slobodarsko-demokratskim poretkom, islam ima pravo na zaštitu svoje slobode. U jednoj pluralnoj stvarnosti su zakoni o slobodi stupovi zakonskoga poretka utemeljenog na razumu. Ernst-Wolfgang Böckenförde smatra smislenim da muslimanima usprkos njihovih zadrški prema sekularizaciji i vjerskoj slobodi ostaju prava neokrnjena koja garantira naš slobodarski poredak. S druge strane, država je dužna zahtijevati da se važeći zakoni lojalno opslužuju, i voditi brigu o tome da sve dotle dok postoje zadrške prema slobodarskoj državi “pripadnicima islama, prikladnim mjerama o slobodnom kretanju i migriranju, u njihovu manjinskom položaju onemogući da, iskorištavajući demokratske mogućnosti, iznutra potkopavaju državni poredak utemeljen na otvorenosti.”3

Ustav [Grundgesetz] Savezne Republike Njemačke, polazeći od iskustva s političkim totalitarizmom, isključuje svako relativiziranje dominantnih struk-tura [Leitstrukturen] u jednoj “djelotvornoj demokraciji”. Ljudsko dostojan-stvo (čl. 1) i dominantne strukture državnoga poretka (čl. 20) štiti čl. 79 od dokidanja čak i onda kada ustavom propisana većina može mijenjati Ustav. Donesene su i odredbe protiv ekstremističkih udruga, stranaka i pojedinih osoba (čl. 18 o gubitku temeljnih prava).

3 Ernst-Wolfgang Böckenförde, Säkularer Staat und Religion, in: Mut, prosinac 2007.

22 Heinz Theisen

Dodjela državljanstva bez jasnoga ispovijedanja liberalne demokracije je čisti poklon. Jer s time povezano odricanje od uzajamnosti ne može nijedna država neograničeno prakticirati. Zato se državljanstvo doseljenicima treba dodjeljivati i oduzimati prema načelu o lojalnosti Ustavu. Njemački zakon o državljanstvu predviđa da Nijemac gubi svoje njemačko državljanstvo onda kada vojnu obvezu dragovoljno služi u inozemnim vojnim postrojbama. Ta se pravna posljedica može primijeniti i na one koji prihvate obuku u jednome terorističkom kampu.

“Selektivna netolerancija” (Henryk M. Broder) stoji u skladu s načelom iz doba hladnoga rata “nema slobode za neprijatelje slobode”. Slobodarska država ne može zahtijevati ispovijedanje vrednota, nego opsluživanje zakona. Vjerske zajednice i njihovi članovi smiju imati unutarnju mentalnu zadršku prema liberalnom zakonodavstvu. Tako se na pr. hedonistički vrijednosni po-redak društva u Saveznoj Republici Njemačkoj ne sviđa mnogim muslima-nima, kao što konzervativni katolici smatraju pobačaj, koji je pod stanovi-tim uvjetima dopustiv u Njemačkoj, “ubojstvom”. Ipak katolici respektiraju pravni poredak Savezne Republike Njemačke. Slična koegzistencija između vlastitih vrednota i drukčije dominantne strukture očekuje se i od muslimana.

S njemačkoga na hrvatski jezik preveo i uvodnu bilješku napisao Srećko M. DŽAJA

SARAJEVSKI NADBISKUP JOSIP STADLER I BOSANSKI FRANJEVCI

Petar Jeleč

S uvođenjem “redovite crk vene hijerarhije” i s austrougarskom okupacijom počelo je novo razdoblje u crk venoj povijesti Bosne i Hercegovine, koja je do tada, pod osmanskom okupacijom, bila prilično izolirana od europskih vjer-sko-političkih zbivanja. U tom trenutku započinje era organiziranoga katoli-čanstva, sa svim problemima koje je katoličanstvo u Europi općenito imalo. Posrijedi su prije svega odnosi između Crk ve i modernoga društva, između Crk ve i države, ali i s njima skopčani liberalizam, politički katolicizam, kleri-kalizam i antiklerikalizam.1

Hrvatsku inteligenciju, kako onu u Hrvatskoj tako i onu u Bosni i Hercego-vini, činili su uglavnom svećenici. Za razliku od slovenskoga klera koji je zastu-pao ultramontanske2 stavove, najveći dio hrvatskoga katoličkog klera imao je i do kraja XIX. stoljeća zadržao liberalne stavove.3 Glasnogovornik katoličkoga

1 Više o temi Crk ve i liberalizma, o borbama između katoličkoga liberalizma i ultramonta-nizma vidjeti: G. MARTIN, Storia della Chiesa da Lutero ai nostri giorni, III, L’età del liberalismo, Brescia 1995, str. 53-227.

2 “Ultramontanizam (fran. ultramontanisme, prema srednjovj. lat. ultramontanus: preokogor-ski, s one strane Alpa), isprva, u XVIII. st., naziv za katolicizam strogo odan papi; posebno su ga prihvatili oni koji su se opirali galikanizmu i febronijanizmu. U XIX. i poč. XX st. u. postao je prevladavajuća struja među franc. katolicima. Nasuprot koncilijarizmu i gali-kanizmu u. je isticao papinu nezabludivost, primat nad biskupskim kolegijem i koncilom te božansko pravo vladara i njegovu nepovrjedivost; kako su se oslanjali na Rim, s one strane Alpa, sljedbenici te doktrine nazvani su ultramontanistima. /.../ Umjereniji oblik ultramonta-nizma prevladao je na Prvom vatikanskom koncilu u defi niranju dogme i papinoj nezabludi-vosti. Moderna shvaćanja o odnosima između Crk ve i države nakon Drugoga vatikanskoga koncila, učinila su ultramontanizam pov. pojmom”. “Ultramontanizam”, u: Hrvatska enci-klopedija, XI, Zagreb 2009. (ur. S. Ravlić), str. 185.

3 Usp. S. M. DŽAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918). Inteli-gencija između tradicije i ideologije, Mostar 2002, str. 27.

24 Petar Jeleč

liberalizma među hrvatskim klerom bio je đakovački biskup Josip Juraj Stros-smayer, koji se profi lirao kao vrlo važna fi gura na Prvom vatikanskom koncilu. Premda se protivio dogmi o papinoj nezabludivosti, morao je kasnije popustiti pred dominantnim ultramontanizmom. Ultramontanizam i klerikalizam među Hrvatima su ojačali na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće i vladali su javnom sferom kao suprotnost antiklerikalizmu sve do propasti Habsburške Monarhije, ali i poslije toga vremena. Najistaknutiji i najsposobniji nositelj hrvatskoga kle-rikalizma bio je upravo Josip Stadler. Njegovi beskompromisni stavovi u mul-tikonfesionalnom bosansko-hercegovačkom društvu uzrokovali su, uz ostalo, i veliki sukob među samim katolicima u Bosni i Hercegovini.

S prvim vrhbosanskim nadbiskupom Josipom Stadlerom započela je ta-kozvana Stadlerova era u povijesti bosanskoga katoličanstva odnosno hrvat-stva.4 Došao je u Bosnu i Hercegovinu s idejama i stavovima koje je formirao tijekom svojega boravka i studija u Rimu. Uspostavio je bliske odnose prije svega s isusovcima i kolegama na studiju, koji su poslije postali nositelji au-strijskoga i njemačkoga političkog katolicizma. Zahvaljujući tim prijateljstvi-ma, Stadler je uspio nalaziti fi nancijsku potporu za svoje buduće projekte, ali i zaštitu od onih koji su mu bili opozicija.5 To donekle objašnjava odlučnost i neumornost kojom je nastojao provesti svoje ideje i planove na crk venom i na političkom planu. Neosporno je da je vrhbosanski nadbiskup Stadler bio vrlo energičan i sposoban čovjek. Stekao je solidno obrazovanje, u okviru teolo-gije XIX. stoljeća, gdje je zastupao beskompromisni katolicizam u pitanjima odnosa Crk ve i države, znanosti i vjere. Imao je dobre organizacijske sposob-nosti, što je pokazao izgradnjom sjemeništa u Travniku, kaptola, teologije, katedrale i sirotišta u Sarajevu. No imao je i neke manje plemenite karakterne osobine, koje su uzrokovale podjele u Bosni i Hercegovini, čije se posljedice osjećaju i danas.6 Sukobio se najprije s bosanskim franjevcima, zatim s hrvat-

4 Usp. Isto, str. 50.5 Usp. Isto, str. 203.6 U modernoj historiografi ji razlikuju se dva pristupa liku i djelu Josipa Stadlera. S jedne strane,

postoji kritički pristup njegovu djelovanju, gdje se uz neosporno pozitivne stvari koje je učinio prvi vrhbosanski nadbiskup, ne prešućuje njegova odgovornost za mnoge negativnosti koje je uzrokovao nekim svojim nesmotrenim potezima, prozelitizmom i dvostrukim klerikalizmom (unutar Crk ve i unutar društva). S druge strane, etablirana crk vena historiografi ja u njemu vidi čovjeka bez mrlje, “potpuno odana Crk vi i narodu” i potpuno prešućuje njegovu veliku odgovornost za raskol koji je svojom aktivnoš ću izazvao unutar hrvatskoga naroda i kato-ličke Crk ve u Bosni i Hercegovini. O njemu se tako u Katoličkom tjedniku egzaltirano piše: “Stadler postaje, ostaje i ne prestaje biti za mnoge utemeljitelj, učitelj, program, cilj i ideal, nezapamćena krjepost, nedokučiva svetost i nebeska zaštita, ovozemaljska dobrota očinska.” P. VRANKIĆ, “Hrvatstvo u političkoj, narodnoj i crk venoj viziji Josipa Stadlera”, u: Katolički tjednik, 15-I-2006, str. 38. Vrhbosna je još za Stadlerova života o njemu pisala kao o “ljubimcu naroda, koji živi samo za Boga i narod svoj, pa kojemu bi bilo drago i častno i umrieti za Boga i narod svoj. Odmah kad si ga ugledao, ugledao si čovjeka, koji ne zna sa svoj ‘ja’, već sve, što imade, za drugoga dade, pa dan i noć misli, u čem i kako bi mogao da što više koristi vjeri i domovini svojoj.” “Prvi hrvatski katolički sastanak”, u: Vrhbosna, XIV/22 (1910), str. 380.

25Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

skom svjetovnom inteligencijom, s muslimanima i pravoslavcima, a na kraju i sa samom austrougarskom vlaš ću. Bio je netaktičan u odnosima s drugima, samodopadan i arogantan prema onima koji se nisu s njime slagali i često se služio crk venim sankcijama za postizanje političkih ciljeva.7

Na političkom polju Stadler je želio imati pod punom kontrolom sva poli-tička gibanja kod bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika. U svojim tiskovi-nama korio je hrvatsku inteligenciju koja je pokušavala, zajedno s bosanskim franjevcima, ostvariti tješnju suradnju s muslimanima. Govorio je da su religi-ja i politika nerazdvojive kao tijelo i duša, kako odvajanje duše od tijela znači smrt tako i odvajanje politike od religije uzrokuje opasnost rušenja života. Tvrdio je kako je “tolerantiam religiosam esse impiam et absurdam”.8 U cije-lom svom političkom djelovanju Stadler se pokazao kao pripadnik klerikalno-ga krila političkoga katolicizma u Europi na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Može ga se okarakterizirati kao integralista koji je došao u Bosnu i Hercegovi-nu s namjerom da sva područja privatnoga i javnoga života podredi crk venom autoritetu,9 što je zapravo bilo nemoguće u multikonfesionalnom bosansko-hercegovačkom ambijentu, u kojem katolici nisu činili ni trećinu cjelokupne populacije, a bilo je to i vrijeme rađanja hrvatske svjetovne inteligencije koja je nastojala izboriti svoju autonomiju u odnosu na crk vene autoritete.

Kao uvjeren sljedbenik velikohrvatske ideologije, Stadler je vjerovao kako u Bosni i Hercegovini živi samo jedan politički narod, hrvatski, koji je vjerski podi-jeljen na različite konfesije.10 Nastupio je s velikim predrasudama prema franjev-cima općenito, te s idejom i planom kako će uspjeti katolizirati muslimane i pravo-slavce.11 Svi koji su dobro poznavali složenost bosansko-hercegovačke stvarnosti smatrali su taj plan nerealnim i štetnim. Zato nije dobio potporu bosanskih franje-vaca koji su, zahvaljujući svom višestoljetnom iskustvu, bili svjesni opasnosti i problema koje je mogao uzrokovati katolički prozelitizam u zemlji.

7 Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens? Odnos Vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim franjevcima (1881-1975), Visoko 1978, str. 28.

8 Usp. “Okružnica nadbiskupa Stadlera svećenicima vrhbosanske nadbiskupije”, u: Vrhbosna, XXIV/4 (1910), str. 54.

9 Usp. S. M. DŽAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918), str. 51.10 Tu tezu podržavala je Vrhbosna, glasilo nadbiskupa Stadlera, koje je uređivao njegov po-

moćnik Ivan Ev. Šarić. Ovakav stav Vrhbosanskoga ordinarijata, u ime Hrvatske katoličke udruge, formulirao je pomoćni biskup Šarić kad je tijekom dugotrajnih rasprava na Bo-sanskom saboru 1910. godine ustvrdio kako ta stranka i njezini vođe ne mogu na teritoriju hrvatskoga kraljevstva (Bosnu su smatrali dijelom toga kraljevstva, op. aut.) “priznati nikoje drugo ime, nikoji drugi narod i nikakve druge embleme do li hrvatskih”, što je izazvalo bur-ne reakcije ostalih sudionika na tom zasjedanju, uključujući i same bosanske franjevce. Usp. Stenografski izvještaji, XIV sjednica, I. zasjedanje, Sarajevo 1910, str. 49; “Pred proslavu nadbiskupova 50godišnjeg svećeničkog jubileja”, u: Katolički tjednik, 9-VII-1944, str 4.

11 Usp. J. KRIŠTO, Prešućena povijest. Katolička crk va u hrvatskoj politici 1850.-1918., Za-greb 1994, str. 101.

26 Petar Jeleč

Josip Stadler došao je u Bosnu sa slikom moćnoga nadbiskupa jedne kato-ličke zemlje XIX. stoljeća. Stigao je u multikonfesionalnu zemlju koja se tek oslobodila osmanske okupacije, s idejama i s planovima koji su joj bili strani. Svoje je stavove, kojima se kasnije vodio u pojedinim odlukama, oblikovao u katoličkom okruženju papinskoga Rima i katoličkoga Zagreba. I na kraju krajeva, bio je uvjeren pristaša velikohrvatske ideologije koja je, polazeći od teorije o hrvatskome državnom pravu, Bosnu i Hercegovinu smatrala hrvat-skim teritorijem.12

I prije samog dolaska u svoju nadbiskupiju, Stadler je pokazivao velike predrasude prema franjevcima općenito, a kasnije je s njima ušao i u oštar sukob koji je naštetio Katoličkoj crk vi i ostavio nesagledive posljedice koje se osjećaju i danas u odnosima bosanskih franjevaca i biskupijskoga klera. Osim toga, njegova neskrivena ambicija da potpuno kontrolira svaku društveno-političku djelatnost Hrvata katolika, izazvala je velik sukob s liberalnom hr-vatskom inteligencijom u Bosni i Hercegovini. Na kraju, i njegovo uvjerenje da su muslimani i pravoslavci podatan “materijal” za katoličku misiju, uzro-kovalo je nemale probleme u ionako podijeljenom bosansko-hercegovačkom društvu, preosjetljivom na svaki pokušaj vjerskoga prozelitizma. Pokušat ću pobliže objasniti uzroke i povode spomenutih sukoba.

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler bio je čvrsto uvjeren da je povijesna uloga bosanskih franjevaca u Bosni i Hercegovini zaključena, te da je njegova zadaća ukinuti Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu i preuzeti ulogu koju je ona imala u Crk vi i bosansko-hercegovačkom društvu. Kako bi postigao taj cilj, Stadler je provodio sustavnu politiku udaljavanja franjevaca ne samo iz župa nego i iz javnoga života općenito. Posvuda je osporavao pravo i povla-stice bosanskih franjevaca da upravljaju župama, koje su im tijekom srednjega vijeka i osmanske okupacije dali pape, i stalno je poticao Rimsku kuriju da donosi odluke koje bi trebale to pravo ukinuti. Stadler je bio nakanio potisnuti franjevce u samostane i potaknuti mnoge od njih da se sekulariziraju, što mu je dijelom i uspjelo te je tako zadao težak udarac Franjevačkoj provinciji Bo-sni Srebrenoj. Bosanski su mu franjevci pružili iznenađujuće čvrst otpor, što je izazvalo dubok konfl ikt s njim, koji ni do danas s njegovim nasljednicima nije posve završen.13

Stadlerov izvještaj iz 1878. pokazuje njegov stav prema franjevcima. Go-voreći, naime, o franjevačkoj reformi koju je podržavao i papa Leon XIII., Stadler je tvrdio da su franjevci u Hrvatskoj raspršeni po velikim samostanima u kojima, umjesto da se moralno uzdižu, sudjeluju u intrigama i skandalima. Smatrao je da se franjevce treba hitno okupiti u nekoliko samostana, da treba-ju otići iz onih najvećih zato što nisu sposobni fi nancijski održavati građevine, pa bi zbog toga mogli izgubiti državne subvencije. Isticao je još da se franjev-

12 Usp. S. M. DŽAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918), str. 202.13 Usp. Isto, 50-51.

27Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

ci više ne bave znanoš ću, da ne obdržavaju Pravilo, da su “posve degenerirali” i nedostojni franjevačkoga imena.14

Takav je bio Stadlerov stav prije upoznavanja bosanskih franjevaca. Kad je s njim došao u Bosnu i Hercegovinu i počeo istiskivati franjevce iz javnoga i iz pastoralnoga života, uslijedio je sukob koji će obilježiti crk venu povijest ove zemlje. Nesumnjiva je činjenica da je, kao i u svakoj organizaciji, bilo franjevaca koji nisu davali dobar primjer franjevačkoga života, no teško je ne vidjeti da je Stadler operirao s predrasudama kad je tvrdio da većina franjeva-ca nije bila dostojna toga naziva, da ne obdržavaju franjevačko Pravilo i da su “posve degenerirali”.

O ličnosti Josipa Stadlera i o njegovoj intelektualnoj krutosti, ali i o tome na koje se sve sfere širila netrpeljivost između franjevaca i njega, plastično govori zgoda s njegovim prijevodom Svetoga pisma, o čemu je kritičku recen-ziju napisao fra Ljudevit Lauš, lektor biblike na franjevačkom teološkom uči-lištu u Livnu u lipnju 1895. i objavio u zagrebačkom listu Hrvatska.15 Pozna-jući Stadlerovu ćud, Laušovi starješine ispričali su se sarajevskom nadbiskupu što se lektor biblike Lauš “drznuo te /…/ objelodanio njekakvu tobož kritiku na Vaš prevod sv. Pisma kojom je drsko napao na osobu Vaše Presvitlosti te tim prezreo i autoritet i dužno poštovanje prema Vašoj i svima nama svetoj osobi”.16 Stadler je zbog toga nekoliko mjeseci kasnije zatražio od provinci-jala da zabrani Ljudevitu Laušu predavati bibliku “jer je stanovitom sgodom javno pokazao da on u tumačenju sv. pisma omalovažava sv. Otce, a oslanja se na protestantske tumačitelje”, te ako to provincijalat ne učini, ordinarijat će “biti prisiljen tu zabranu izposlovati od sv. Stolice”.17 Stadler je tako kaznio dr. Lauša koji se usudio osporiti njegovu prevoditeljsku kompetenciju, a dr. Lauš je, premda strukovno osposobljen u Beču (s akademskim gradusom doktora znanosti), nakon što mu je uskraćena mogućnost predavanja, napustio franje-vački red i otišao u sjevernu Ameriku, gdje je i umro.18

Sukob između bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera ticao se pi-tanja žu pa, sekularizacije bosanskih franjevaca koju je nadbiskup poticao,

14 “Sie können nicht ihre Gebäude erhalten und sind in größter Gefahr die Unterstützung zu ver-lieren, die ihnen bis jetzt die Regierung gegeben hat, weil sich in der That nicht auszahlt so enorme Summen für zwei drei Franziskaner zu geben, die sich jetzt mit den Wissenschaften nicht abgeben, und mehrere von ihnen den Namen eines Franziskaners wohl nicht verdienen /.../ Bein uns haben sich die Franziskaner, und zumal die barmherzigen Brüder ganz degeneriert. Vom halten der Regeln ist keine Rede. Franziskaner gehen ans Land zu den Pharren zur Aushilfe und wenn ihr Vorgesetzer sie nach Hause ruft, gehorchen sie nicht”. Z. GRIJAK, Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb 2001, str. 637, bilj. 589-591.

15 I. LOVRENOVIĆ, Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Zagreb-Sarajevo 2010., str. 179.

16 AFBS, XIV, str. 502.17 AFBS, XIV, str. 502.18 Usp. I. LOVRENOVIĆ, Bosanski Hrvati, str. 179-181.

28 Petar Jeleč

udaljavanja franjevaca iz javnog života Bosne i Hercegovine, te nejednake ras-podjele ekonomskih subvencija. Nijedna strana u tom sukobu nije naravno bila sasvim nevina. Bosanski franjevci ne mogu svu krivnju za ono što se dogodilo u Franjevačkoj provinciji tih godina pripisati isključivo nadbiskupu Stadleru, koji ipak, kao što ćemo vidjeti, snosi glavnu odgovornosti za izazivanje ovog sukoba.

Pitanje župaJedno od pitanja koje se pojavilo nakon uvođenja redovne crk vene hijerarhije bilo je hoće li franjevci i dalje uživati pravo na župe,19 ili će im taj privilegij biti potpuno ili djelomično ukinut. Nadbiskup Stadler nije nimalo sumnjao što bi trebalo učiniti: za njega su franjevci bili tek avangarda i pioniri koji, kad za-vrše svoj posao, trebaju prepustiti mjesto dijecezanskom kleru. Deklarativno je priznavao da franjevci imaju zasluge za prošla vremena, ali je ponavljao da oni nisu dorasli suvremenom trenutku.20

Stadler je iskoristio priliku tijekom svoga prvog boravka u Rimu kao vrhbosanski nadbiskup i napisao 13. studenog 1881. prvo pismo21 papi u ko-jemu traži da sve župe u Bosni budu biskupskoga prava (liberae collationis ordinarii diocesani), tj. njemu na raspolaganju, inače će katolički narod pretr-pjeti velike štete budući da je, prema Stadlerovu uvjerenju, većina bosanskih franjevaca bila skandal za vjernike.22 Kako nije dobio nikakav odgovor od Vatikana, Stadler je napisao novo pismo 4. prosinca 1881. u kojemu je dije-lom modifi cirao svoj zahtjev i zatražio sve župe osim onih koje su bile pod izravnim patronatom franjevačkih samostana.23 Isto pismo poslao je i generalu Franjevačkoga reda fra Bernardinu a Portu Romatino.24

19 U to vrijeme franjevci su u Bosni imali 8 samostana i 84 župe, a u Hercegovini 2 samostana i 19 župa. Usp. M. DRLJO, “Nadbiskup Stadler i pitanje župa”. u: Josip Stadler. Život i djelo. Zbornik radova međunarodnih znanstvenih skupova o dr. Josipu Stadleru, održanih od 21. do 24. rujna 1998. u Sarajevu i 12. studenog u Zagrebu povodom 80 obljetnice smrti prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, Studia Vrhbosnensia 11, ur. P. Jurišić, Sarajevo 1999, str. 437. Za više o pitanju župa usp. M. DRLJO, Obnova redovne crk vene hijerarhije u Bosni i Hercegovini i pitanje pravnog uređenja župa (1881.-1883.), Sarajevo 2001.

20 Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 168.21 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria,

pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, ff. 2-5.22 “Nisi hae quoque parochiae declarentur liberae collationis, nunquam fi eri possit, ut istis lo-

cis, qui sunt in Bosnia majores numero, instituerentur saeculares clerici, quod certe cederet in damnum catholicorum, quum Franciscanorum magna pars scandalo sint popolo”. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, f. 4.

23 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, ff. 8-9.

24 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović), 1882-1885, str. 298-299.

29Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Taj put je Kongregacija za izvanredne crk vene poslove izdala 10. prosinca 1881. dekret Cum providentia25 kojim je proglasila da su sve župe u biskupiji liberae collationis osim onih koje su vezane uz franjevačke samostane.26 Bo-sanskim franjevcima, ukoliko se ne slažu s ovom odlukom, ostavljen je rok od godinu dana da pred Svetom Stolicom dokažu da im pripadaju posebna prava i privilegije u vezi sa župama. Stoga je uprava Franjevačke provincije Bosne Sre-brene odlučila odmah skupiti sve dokumente i dokaze o tom pravu, te načiniti elaborat kojim će dokazati da ima višestoljetno pravo na upravljanje župama.

Prema autoru toga povijesno-pravnoga elaborata fra Franji Nediću,27 fra-njevačko pravo na župe čvrsto je utemeljeno na kanonskom zakonodavstvu po kojem postoje različiti načini kako neka župa postaje punopravno redovnič-kom, odnosno franjevačkom. On je nabrojio pet načina:

▪ da su redovnici utemeljili župu tamo gdje ranije nije postajala (titulo fundationis)

▪ da im je župu predala mjerodavna crk ven vlast (titulo privilegii apostolici)

▪ da su redovnici sami gradili crk ve na pojedinom području (titulo aedi-fi cationis)

▪ da su osigurali župi sav potreban inventar (titulo dotationis)▪ da župom upravljaju u jednom određenom vremenskom periodu – ba-

rem 40 godina (titulo praescriptionis).28

Svaki je od tih načina izdašno potkrijepljen papinskim aktima i drugim doku-mentima od vremena kad su franjevci došli u Bosnu i Hercegovinu.29 Kada je sarajevski nadbiskup Stadler doznao da franjevci namjeravaju predstaviti ovaj dokument pred Svetom Stolicom, napisao je pismo provincijalu 22. veljače 1882. predlažući nagodbu prema kojoj bi sami franjevci ponudili stanovit broj župa vrhbosanskom ordinarijatu, na što oni nisu pristali.30

U Rimu je u svibnju 1882. odlučeno da će general Franjevačkoga reda Bernardino a Portu Romatino posjetiti Bosnu i pokušati riješiti pitanje župa s

25 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 526, fasc. 240, Bosnia 1881-1883, ff. 13-14.

26 Usp. Acta Ordinis Fratrum Minorum, Roma 1882, str. 106.27 Taj elaborat i drugi dokumenti kojima se dokazuju prava dodijeljena franjevcima napisao je

F. NEDIĆ, Jura specialia quoad benefi cia parochialia Provinciae bosnensium et Custodiae hercegovinensium fransicanorum, Djakovo 1883; Monumenta privilegiorum, concessio-num, gratiarum et favorum provinciae Bosnae Argentinae, Vukovarini 1886.

28 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., Sarajevo 1992., str. 187.

29 Usp. J. JELENIĆ, Kultura i bosanski franjevci, I, Sarajevo 1912, str. 59-70.30 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 187.

30 Petar Jeleč

nadbiskupom Stadlerom i bosanskim franjevcima.31 Stigavši u Bosnu, general je 24. srpnja 1882. u Fojnici sazvao provincijski kapitul. Predložio je da se pro bono pacis nadbiskupu Sadleru dodijele 24 župe, dok su franjevci isprva predlagali 16. Na kraju je odlučeno da će nadbiskupu ipak biti dodijeljene 24 župe: 11 članova provincijskoga defi nitorija podržalo je tu odluku, a tri su bila protiv.32 Od 24 župe koje su franjevci bili spremni prepustiti, 16 je dodijeljeno vrhbosanskoj nadbiskupiji, a osam banjolučkoj biskupiji, koja je neko vrijeme bila pod upravom nadbiskupa Stadlera.33

Poslije provincijskoga kapitula, general Franjevačkoga reda napisao je 6. kolovoza 1882. pismo nadbiskupu Stadleru i priopćio mu donesenu odluku. Istaknuo je da su franjevci mogli dokazati svoje pravo na župe, ali da su se pro bono pacis odrekli trećine župa u nadbiskupovu korist, osim, naravno, onih koje su pripadale samostanima.34 No, nadbiskup Stadler nije bio zadovoljan tim brojem i htio je da mu franjevci odmah predaju barem polovicu župa. Pro-vincijalni defi nitorij stoga je održao još jednu sjednicu na kojoj je odlučeno da će uz one 24 župe, još 8 župa predati vrhbosanskom ordinarijatu. Nadbiskup Stadler, međutim, za to nije htio ni čuti, i tražio je dodatnih 20 župa, premda uopće nije imao svoga klera koji bi mogao upravljati tolikim brojem župa. Na-pisao je pismo generalu Reda fra Bernardinu a Portu Romatinu u kojemu traži polovicu svih franjevačkih župa, te je predložio da njih dvojica “u četiri oka” riješe taj problem, i da mu general prepusti još 20 župa bez ikakvih konzulta-cija s Provincijom.35 General je s indignacijom odbacio Stadlerov prijedlog da radi iza leđa bosanskih franjevaca, te mu je 7. rujna 1882. iz Beča odgovo-rio, između ostaloga, kako se na taj način ne rješavaju problemi, i da general Franjevačkoga reda nije despot koji može sam odlučivati o tim stvarima bez konzultacije s braćom franjevcima. Pismo je vrlo zanimljiva sadržaja i vrijedi ga ovdje prenijeti u cjelini:

Ako Vas je moje pismo, kojim sam Vašoj Preuzvišenosti dostavio popis župa koje su oci kapitularci Bosanske Provincije voljni ustupiti, moglo ožalostiti, kako to sami kažete, ne manju bol nanio je meni Vaš odgovor od 2. ovoga mjeseca (veljača 1882, op. aut.), koji sam jučer primio. Ono što me najviše boli, ostavljajući po strani druge točke, jest dakako činjenica da u tom odgo-voru ne samo da nema niti jedne riječi koja bi pokazivala dobrohotnost prema braći franjevcima, nego se, naprotiv, prema njima očituje nepoštovanje, nepo-vjerenje, skoro prezir. A ipak samo franjevcima pripada zasluga za sve ono što je još ostalo katoličkoga u Bosni. Gdje su bili svjetovni svećenici kroz četiri

31 Usp. AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882-1887), ff. 55-56.32 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, Sarajevo 2000., str. 16.33 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IV, 1870.-1891., str. 300-302.34 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 16.35 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović),

1882-1885, str. 308.

31Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

stoljeća turskoga tlačenja? Zašto nisu tada išli da zauzimaju župe u Bosni? Zar bi možda mogla biti istina da su svjetovni svećenici proizvedeni da budu župnici samo gdje i kada ne postoji nikakva opasnost?

Ah, Monsinjore, da ste od početka pokazali više poštovanja i povjerenja prema franjevcima, pa i kad biste dan-danas očitovali i osjećali više dobro-hotnosti prema njima, mogli biste pridobiti njihova srca i uraditi da ih učinite boljima. Vi sada tražite da Vam se ustupi polovina župa. Oprostite, Monsi-njore! Ako ste tako namjeravali, zašto to niste rekli odmah? Zašto ste najprije ocu Exprovincijalu, a zatim i meni, rekli: “Ja ne kažem ni koliko ni koje; ja ne kažem ni trećinu, ni polovinu. Neka to oni predlože!” Ja bih se u tom slučaju načelno dogovorio s Vašom Preuzvišenoš ću te bi na zasjedanju kapitula uči-nio da se usvoji odluka o ustupanju. No ja sam, što je sasvim prirodno, ostavio da oci odrede koje župe trebaju ustupiti. Vi, međutim, sada tražite da Vam ja ustupim drugih dvadeset župa i želite da se ta stvar riješi između Vas i mene. To, Monsinjore, ja ne mogu učiniti. Prema Konstitucijama našega Reda, Ge-neral nije apsolutni gospodar, nije despot. Ja moram najprije saslušati dotičnu Provinciju, zatim u stvarima od veće važnosti izvijestiti o tome Generalni defi nitorij i na kraju, prema savjetu Defi nitorija, donijeti odluku. Tako ću uči-niti i u ovome slučaju. Priopćit ću o. Provincijalu iz Bosne novi zahtjev Vaše Preuzvišenosti. On će sazvati oce i prikupiti njihove glasove i o tome će meni podnijeti izvještaj. Tada ću ja o tome raspraviti sa svojim generalnim defi nito-rima. Stoga će, dakle, biti potrebno da se Vaša Prečasna Preuzvišenost neko vrijeme strpi do konačnog odgovora na Vaš zahtjev. Usrdno molim Gospodi-na da sve privede uspješnom završetku u skladu s poticajima svoje milosne providnosti i na korist duša.

Bilježim se s dubokim poštovanjem Vaše Prečasne Preuzvišenosti,uz izraze najodanijeg poštovanja, Kristov sluga. fra Bernardino, Generalni ministar. 36

General reda u ovom pismu pokazuje spremnost za rješavanje problema, no s pravom zamjera Stadleru njegovo “nepoštovanje, nepovjerenje i prezir” pre-ma bosanskim franjevcima kao i ideju da se njih dvojica nasamo dogovore oko svega bez konzultacija s ostalim franjevcima. Nadbiskup je na ovaj način i preko generala htio dobiti na raspolaganje odmah polovicu župa, a krajnji cilj mu je bio preuzeti ih sve čim se za to ukaže povoljna prilika. Nakon što nisu uspjeli postići dogovor, jer nadbiskup nije bio zadovoljan s 32 župe koje su mu prepustili, franjevci su odlučili obratiti se izravno papi Leonu XIII. Provincijal fra Ilija Ćavarović37 uputio se u stoga Rim s već pripremljenim

36 AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović), 1882-1885, str. 309; I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 182-183. Tekst je originalno pisan na talijanskog jeziku i ovo je njegov prijevod.

37 Fra Ilija Ćavarović (1844-1901) rođen je u Tramošnici kod Bosanskoga Šamca. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, fi lozofi ju u Kraljevoj Sutjesci, a teološki studij u Đakovu.

32 Petar Jeleč

dokumentacijom kojom je želio pred najvišim crk venim institucijama izložiti svu problematiku vezanu za odnos između Stadlera i franjevaca.

U ovom kontekstu treba spomenuti i stav đakovačkoga biskupa Strossmayera koji je uputio jedno pismo nunciju u Beču, kardinalu Vannutelliju.38 On je sukob između Stadlera i franjevaca smatrao štetnim i nepotrebnim. Osim toga smatrao je da je u cijelom sukobu aktivno sudjelovala i austrougarska administracija, koja je preko nadbiskupa Stadlera željela utjecati na imenovanje ne samo drugih biskupa i kanonika, nego i pojedinih župnika. Strossmayer je smatrao neobjaš-njivim zahtjev nadbiskupa Stadlera da odmah preuzme toliko župa budući da bi, čak i da ih dobije, morao kao njihove upravitelje opet postaviti franjevce jer nije mogao naći dovoljno klera za upravljanje. Prema Strossmayerovu mišljenju glavni i odgovorni za taj sukob bio je upravo Josip Stadler39 i zato je tražio da se problem čim prije riješi, kako se ne bi nanosila daljnja šteta katoličkom na-rodu u Bosni.40 I sam nuncij u Beču kardinal Vannutelli napisao je nadbiskupu Stadleru pismo u kojemu mu govori da prihvati 8 franjevačkih župa uz već prije ustupljene 32, no Stadler je odbio i nuncijev prijedlog.41

Nakon što se uvjerio da franjevci i Stadler neće postići dogovor oko pi-tanja župa, provincijal fra Ilija Ćavarović otišao je u Rim i sa sobom odnio svu potrebnu dokumentaciju koja je potvrđivala njihova prava i privilegije koje su kroz stoljeća dobivali od Svete Stolice.42 U ovom dokumentu bosanski franjevci uspjeli su dokazati svoje pravo na upravljanje župama, te su izrazili spremnost da iziđu ususret zahtjevima nadbiskupa Stadlera u bratskom di-jalogu.43 U dokumentu predstavljenom Kongregaciji za izvanredne crk vene poslove navedene su 32 župe koje franjevci prepuštaju nadbiskupu Stadleru, od kojih su 24 u vrhbosanskoj biskupiji, a ostalih 8 u banjolučkoj. Za preostale

Za svećenika je zaređen 1867. Obavljao je odgovorne funkcije u Bosni Srebrenoj, a 1882. je izabran za provincijala u trenutku kada je u Bosnu i Hercegovinu došao Josip Stadler. Zbog napada sarajevskoga nadbiskupa na bosanske franjevce putovao je u Rim, Beč i Peštu braneći stoljećima stjecana prava i povlastice bosanskih franjevaca. Usp. A. S. KOVAČIĆ, Biobibliografi ja franjevaca Bosne Srebrene. Prilog povijesti hrvatske književnosti i kulture, Sarajevo 1991, str. 101-102.

38 Usp. ASV, Arch. Della Nunziatura di Vienna, 595, Card. Vannutelli, vol XL (1882-1887), ff. 181-184.

39 “Totius hujus controversionis caput et origo est Archiepiscopus”. ASV, Arch. Della Nunzia-tura di Vienna, 595, Card. Vannutelli, vol XL (1882-1887), f. 181.

40 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 191.

41 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović), 1882-1885, str. 310.

42 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović), 1882-1885, str. 320-326.

43 Usp. Condicio iuridica paroeciarum in Bosna a franciscanis administratarum, Sarajevo 1936., str. 22-31.

33Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

52 župe u Bosni franjevci su tražili da ostanu njihove i da budu proglašene pripojenima odnosnim samostanima i rezidencijama (mensae respectivorum conventuum et residentiarum).44

Doznavši za taj posjet Rimu, i nadbiskup Stadler se uputio u “vječni grad” kako bi pokušao riješiti pitanje u svoju korist. Napisao je 30. listopada 1882. pismo Kongregaciji za izvanredne crk vene poslove u kojem traži sve župe, osim 6 samostanskih, i osporava pravo franjevcima da uopće upravljaju župama. Na kraju toga dugog pisma45 izrazio je mišljenje da bi se pitanje župa u Bosni i Her-cegovini najbolje riješilo kad bi se provela sekularizacija franjevaca.46

Intervenirao je i general reda fra Bernardino a Portu Romatino moleći Svetu Stolicu da što prije riješi tu mučnu situaciju. Po povratku iz Bosne izvijestio je državnoga tajnika kardinala Ludovica Iacobinija da je vrhbosanski nadbiskup Stadler odbio 32 župe koje mu je ponudila uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene.47 U pismu državnom tajniku 15. siječnja 1883. napisao je, između ostaloga, da je – poznajući karakter vrhbosanskoga nadbiskupa i njegov prezir prema bosanskim fratrima – nužno što hitnije riješiti to pitanje u Rimu.48 Fra-njevački general naveo je slučaj mostarskoga biskupa fra Paškala Buconjića koji nije imao nikakvih problema s franjevcima oko podjele župa, jer je posti-gnut dogovor koji je odgovarao objema stranama. General je naveo i primjer Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Dalmaciji, gdje su franjevci administrirali 75 župa, a biskupi nisu imali nikakvih prigovora na njihov rad.49 Predložio je još da se pitanje riješi po uzoru na slučaj Svete Zemlje.50

44 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović), 1882-1885, str. 324.

45 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883.

46 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 25.47 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria,

pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., f. 14.48 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria,

pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., Somm. VIII, str. 42.49 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria,

pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., Somm. VIII, str. 53; M. DRLJO, Nadbiskup Stadler i pitanje župa, u: Josip Stadler. Život i djelo, str. 459.

50 General reda fra Bernardino a Portu Romatino naveo je primjer Svete Zemlje u kojoj i na-kon osnutka Latinskog patrijarhata u Jeruzalemu 1847. g. tamošnjim franjevcima, koji su se nalazili u sličnoj situaciji kao i bosanski franjevci, nisu bile oduzete župe. Odnosi između franjevaca i patrijarha uređeni su odredbama Kongregacije za raširenje vjere 1851. g. ko-jima su zaštićena prava i obveze obiju strana. General je naglasio činjenicu kako bosanski franjevci, koji već više od šest stoljeća upravljaju župama, imaju neizmjerne zasluge za opstojnost Katoličke crk ve u ovim krajevima, kao što to imaju i njihova subraća u Palestini. Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., Somm. IX, str. 48.

34 Petar Jeleč

Papa Leon XIII. odlučio je da se stane na kraj ovoj štetnoj kontroverzi, te je Kongregaciji za izvanredne crk vene poslove dao nalog da dobro prouči pita-nje i iznese svoje mišljenje. Nakon zaključka Kongregacije papa je naredio da se 14. ožujka 1883. izda dekret Cum inter51 kojim je želio napokon i zauvijek riješiti ovo pitanje koje je teško opterećivalo crk veni život u Bosni i Hercego-vini. Dekret je neočekivano išao na ruku prethodnom prijedlogu franjevaca: oni su, naime, već bili ponudili nadbiskupu Stadleru 32 župe, no on nije htio ni čuti za njih. Dekretom Cum inter odlučeno je da franjevci, uz 32 župe koje su ponudili sarajevskom nadbiskupu, daju još samo tri dodatne župe, tako da su bosanski franjevci Stadleru trebali prepustiti 35 župa, dok ostalih 59 župa i dalje ostaje pod njihovom upravom.52 Iz dekreta je vidljivo da su bosanski franjevci svojom dokumentacijom i intervencijama uspjeli dokazati da imaju pravo na župe i pastoralnu skrb o vjernicima, čime su osporili tezu nadbiskupa Stadlera da nemaju takva prava.

Nadbiskup Stadler prihvatio je nevoljko ovaj dekret, premda nije uopće bio zadovoljan konačnom odlukom, budući da je za sebe tražio ako već ne sve, onda barem polovicu župa. Zato u vjesniku biskupije Srce Isusovo nije objav-ljen sam dekret i njegove pravne implikacije, nego samo vijest da je pitanje župa riješeno.53 Bosanski franjevci nisu bili zadovoljni samo jednom točkom dekreta, onom koja je nadbiskupu Stadleru ostavljala pravo da dijeli postoje-će franjevačke župe ili da po potrebi osniva nove.54 Način na koji je Stadler nastavio koristiti to pravo izazvao je daljnje napetosti i sukobe s bosanskim franjevcima.55

Nakon dekreta kojim nije bio nimalo zadovoljan, nadbiskup Stadler prešao je na novu strategiju vezanu za pitanje župa: kako se više nije mogao služiti argumentom da franjevci nemaju pravo na upravljanje župama, koju je odba-cio i sam papinski dekret Cum inter, počeo je širiti tezu da franjevci moraju predati sve župe, jer je njihovo upravljanje župama navodno bilo protivno duhu svetoga Franje.56

U tom kontekstu treba istaknuti da bosanski franjevci nisu smatrali svoj pastoralni rad u župama protivnim duhu svetoga Franje. Bili su uvjereni da se

51 Usp. Acta Ordinis Fratrum Minorum, Roma 1883., str. 60-61.52 Tim je dekretom rečeno da 35 župa “evadent in posterum liberae Ordinarii collationis, a

reliqiae parrocchiae in Diocesibus Verhbosnensi et Banjalucensi erunt regulares et ad Re-ligiosos Franciscales spectare pergent”. Usp. Condicio iuridica paroeciarum in Bosna a franciscanis adminitrataturm, str. 31.

53 Usp. “Župsko pitanje riešeno”, u: Srce Isusovo, II/4 (1883.), str. 53-54.54 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 29.55 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 193.56 “PP. Franciscanis ad spiritum s. Francisci obtinendum necessarium esse, ut omnes parroc-

chias cedant.” AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882-1887), f. 160.

35Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

bit redovničkoga poziva sastoji u navješ ćivanju evanđelja i da je to važnije od njihova samostanskoga oblika redovništva. Taj način razmišljanja bosanskih franjevaca, s kojim se možemo složiti ili ne složiti, potvrđivala je njihova še-stostoljetna pastoralna praksa u ovim krajevima, pogotovo u vremenima kad osim njih nije bilo drugoga klera na bosansko-hercegovačkom tlu. Oni su pak u argumentima bosanskoga nadbiskupa o nekompatibilnosti franjevačkoga ži-vota i pastoralnoga rada u župama vidjeli ne njegovu dobru volju da podrži njihovu unutarnju reformu, nego samo pokušaje koji su za cilj imali zauzima-nje svih franjevačkih župa te izolaciju franjevaca iz društvenoga i crk venoga života Bosne i Hercegovine. Uostalom, prednost propovijedanja nad tradicio-nalnim samostanskim životom prepoznala je i potvrdila najviša crk vena vlast u Rimu u različitim prigodama i na različitim mjestima, kroz mnoga stoljeća djelovanja franjevaca na ovim prostorima.57

Nakon dekreta Cum inter od 14. ožujka 1883. g. i Rim i bosanski fra-njevci su se ponadali da je ovo kontroverzno pitanje napokon riješeno. Ali, nadbiskup Stadler nije dijelio njihovo mišljenje: nije se mogao pomiriti s pa-pinom odlukom da franjevci mogu i dalje upravljati župama i da im je na raspolaganju ostalo još 59 župa. Mislio je da je pravi trenutak da se ponovno problematizira pitanje župa reforma Franjevačkoga reda koju je apostolskom konstitucijom Felicitate quadam58 izdanom 4. listopada 1897. zatražio papa Leon XIII. Ovim dokumentom svečano je proglašeno ujedinjenje franjevaca pod jednim imenom Ordo Fratrum Minorum,59 koji će slijediti iste odredbe i imati ujedinjenu upravu s jednim generalom, jednim prokuratorom, jednim tajnikom i jednim postulatorom. Da bi osigurao učinkovito provođenje odlu-ke, papa je odredio da će provincije koje odbiju provesti reformu ostati bez prava da primaju novake, dok će svi oni koji se protive toj odluci biti odvojeni od ostalih i uz dopuštenje svoga ordinarija živjeti u posebnim samostanima.60

Nadbiskup J. Stadler odlučio je iskoristiti ovu situaciju i nanovo se obra-titi Svetoj Stolici problematiziranjem pitanja župa kojima i dalje – protivno duhu sv. Franje, kako je govorio – upravljaju franjevački svećenici. Napisao je stoga 23. siječnja 1898. jedno pismo papi u kojemu ponovno traži da mu se dodijele sve franjevačke župe u Bosni. Ovaj put je svoje argumente temeljio na upravo provedenoj reformi Franjevačkoga reda. Sarajevski nadbiskup je u pismu objasnio da franjevci upravljaju većinom župa i da mnogi među njima ne žele prihvatiti reformu, te da mu dobar dio njih dolazi sa željom da se

57 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 189-190.

58 Usp. Acta Ordinis Fratrum Minorum, Roma 1897, str. 164-168.59 Tom je odlukom reformiran cijeli Franjevački red (izuzev kapucina i konventualaca) koji je

do tada bio podijeljen u četiri ogranka (opservanti, reformati, bosonogi i rekolekti). Sada su ujedinjeni pod jednim imenom: Red male braće. Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914, str. 140.

60 Usp. L. IRIARTE, Storia del francescanesimo, Rim 1982, str. 449.

36 Petar Jeleč

sekulariziraju. Stadler je istaknuo da zbog toga treba dobiti sve župe pod svoju upravu, kako bi ih mogao podijeliti svim tim franjevcima koji žele napustiti svoju redovničku zajednicu. Stadler je zatim tvrdio da franjevačka vita com-munis ne može biti kompatibilna s pravom na upravljanje župama. Budući da bosanski franjevci moraju prihvatiti reformu zajedničkoga života, ne mogu više ostati na župama te ih trebaju predati svom biskupu, zaključio je Stadler na kraju ovoga pisma.61

Saznavši za ovo Stadlerovo pismo, provincijal fra Anđeo Ćurić napisao je 2. veljače 1898. pismo generalu reda fra Alojziju Laueru i zamolio ga da zaštiti franjevce u Bosni od novih pretenzija sarajevskoga nadbiskupa, koji je počeo poticati bosanske franjevce na sekularizaciju.62 Generalni defi nitor Reda fra Krunoslav Kosta Bralić zatražio je od provincijala bosanskih fra-njevaca da generalnoj kuriji Franjevačkoga reda u Rimu pošalje statistički izvještaj u kojem treba biti broj franjevačkih župa u Bosni, broj župa liberae collationis u vrhbosanskoj nadbiskupiji i banjolučkoj biskupiji, broj franjeva-ca i svjetovnih svećenika koji upravljaju župama, itd63. Odgovori su poslani 16. veljače 1898:

▪ franjevci su upravljali u 59 župa, kao što je i određeno dekretom iz 1883;▪ također su vršili pastoralnu službu u 39 župa nadbiskupa Stadlera jer

on nije imao svoga klera koji bi to mogao činiti (od tih 39 župa, 23 je pripadalo vrhbosanskoj nadbiskupiji, a 16 banjalučkoj biskupiji);

▪ u pastoralnom radu u župama sudjelovalo je 120 fratara od njih 217 ko-liko ih je bilo u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, dok je u obje bosanske biskupije bilo samo 13 dijecezanskih svećenika.64

Primivši izvještaj bosanskih franjevaca, generalni prokurator Franjevačkoga reda fra Pietro da Rocca di Papa napisao je 25. veljače 1898. pismo65 Kongre-gaciji za biskupe i redovnike u kojemu brani bosanske franjevce i zaključuje da novi zahtjevi nadbiskupa Stadlera nisu ni pravedni, ni razumni, ni priklad-ni, nego zapravo štetni.66 Kongregacija je zatim poslala svoje mišljenje držav-

61 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 164-165; za kritički osvrt na svaki od argumenata nadbiskupa Stadlera usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 44-45.

62 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 110-111.63 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 165-166.64 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 166-169.65 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 173-181.66 “Moram reći: 1. Prijedlog Preč. Podnositelja molbe nije pravedan, jer povrjeđuje legitimna

prava bosanskih redovnika. 2. Nije razuman, jer mu motivi nisu ni utemeljeni ni dostatni. 3. Nije valjano sredstvo, jer ne samo da prijedlog ne bi donio nikakvu korist, nego bi, naprotiv, nanio veliku štetu duhovnom dobru katolika. 4. Prijedlog nije prikladan i zbog teških poslje-dica svake vrste a koje bi bile neizbježne čak i u slučaju samog oduzimanja župa”. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 181.

37Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

nom tajništvu koje je zaključilo da je peticija nadbiskupa Stadlera preuranjena i da bi mogla nanijeti veliku štetu bosanskim franjevcima.67 Državni tajnik kardinal Mariano Rampolla napisao je 14. ožujka 1898. pismo nadbiskupu Stadleru i franjevačkom provincijalu fra Anđelu Ćuriću u kojemu objašnjava svoje i mišljenje Kongregacije za biskupe i redovnike.68

U pismu sarajevskom nadbiskupu državni tajnik Svete Stolice Mariano Rampolla objasnio je zašto smatra Stadlerove zahtjeve preuranjenima i štetni-ma za bosanske franjevce. Napisao je da franjevci u Bosni žive uglavnom od prihoda koji im dolaze sa župa. Ukoliko im se oduzmu župe i zabrani pasto-ralna služba, prijetila bi opasnost da odu iz zemlje koja je već toliko natoplje-na njihovom krvlju. Isto bi se dogodilo, po Rampolli, kad bi se franjevcima ostavo samo 10 samostanskih župa, jer im one ne bi bile dovoljne za normalan život. U vezi s glavnim Stadlerovim argumentom da bosanski franjevci ne žele prihvatiti reformu Franjevačkoga reda, kardinal Rampolla je rekao da postoje dobri razlozi da vjeruje da je broj franjevaca koji ne žele prihvatiti te promjene mnogo manji od onoga o kojem nagađa nadbiskup Stadler, te da stoga nema nikakvih valjanih razloga da se mijenja već prije donesena odluka Svete Stolice iz 1883. godine vezana za pitanje župa.69

Provincijal fra Anđeo Ćurić napisao je 27. ožujka 1898. okružnicu svim bosanskih franjevcima izvješ ćujući ih o ovoj odluci, prema kojoj je novi za-htjev nadbiskupa Stadlera odbijen i da je ponovno potvrđeno pravo bosanskih franjevaca da upravljaju župama, kao što je određeno dekretom iz 1883.70 Lju-tit zbog novoga neuspjeha, nadbiskup Stadler je u ožujku 1898. izdao prokla-maciju kojom poziva bosanske franjevce da se sekulariziraju.71 Ona je imala precizan cilj: nadbiskup se nadao da će mnogi franjevci prihvatiti njegov pri-jedlog, što bi mu omogućilo da ponovo intervenira u Rim tražeći od Svete Sto-lice da mu dodijeli franjevačke župe u koje bi mogao smjestiti sekularizirane svećenike.72 Samo trinaest dana nakon odluke kardinala Rampolle, nadbiskup Stadler poslao je novi dopis73 Kongregaciji za izvanredne crk vene poslove u vezi sa župama, koji je, uz ostalo, sadržavao i teške optužbe na račun bosan-skih franjevaca.74 U tom dokumentu Stadler je objašnjavao kako želi da se

67 “Necessario agnosci debet tales petitiones esse praematuras et si satisfaceretur talibus, ad-ferrent grave damnum Ordini Fratrum Minorum in Bosnia”. AFPBS, Protocollum Provinci-ae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 208.

68 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 33.69 Usp. ANOS, 345/1898.70 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 199-200.71 O štetnim posljedicama te njegove akcije bit će govora u daljnjem tekstu. 72 I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 46.73 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 233-237.74 Za kritički pristup optužbama nadbiskupa Stadlera protiv franjevaca usp. J. VLADIĆ, Me-

morandum S. Congregationi Episcoparum et Regulariun exhibitum a Patribus Franciscanae

38 Petar Jeleč

u njegovoj biskupiji provede reforma Franjevačkoga reda prema apostolskoj konstituciji Felicitate quadam i zaključio da ju je nemoguće provesti ne budu li mu franjevci prepustili župe. Vjerovao je da je to pravi trenutak za oduzi-manje župa franjevcima, pa je postavio retoričko pitanje: “Ova reforma ili se hoće ili se neće? Ako se hoće, jedno je sigurno: franjevcima treba oduzeti župe!”.75 Reformu je smatrao nužnom, jer prema Stadlerovu mišljenju, redov-nički duh bosanskih franjevaca gotovo da više nije postojao. Smatrao je da su oni bogati i da krše zavjet siromaštva, te da ne postoji gotovo nikakva nada da će oni ikad postati dobri redovnici u skladu s reformom. Dodao je zatim da je među njima ipak mnogo onih koji bi mogli postati dobri svećenici, narav-no, ukoliko ostave Franjevački red i postanu dijecezanski svećenici. Stadler je zaključio da bi franjevci, nakon oduzimanja župa, mogli pristojno živjeti od Božje providnosti ili prošnje. Izrazio je spremnost da svakom samostanu isplati sumu koju oni dobivaju od župa. Stadler je molbu završio tražeći po-novno od državnoga tajnika kardinala M. Rampolle da učini sve što je moguće da se franjevcima oduzmu župe, ili da im se u krajnjem slučaju ostave samo one samostanske. Svoj je dopis zaključio riječima: “Sad je najbolje vrijeme za reformu. Sada ili nikada!”.76 Pismo je poslano i glavnoj upravi Franjevačkoga reda u Rimu i ponovno je zatražena intervencija Vatikana u rješavanju staroga problema. General reda Manje Braće poslao je u Bosnu generalnoga defi ni-tora fra Davida Fleminga da pokuša riješiti novonastalu situaciju. Fleming je došao u Bosnu 2. lipnja 1898. i nakon više susreta s bosanskih franjevcima napisao dugi izvještaj.77

Generalni prokurator OFM fra Pietro Rocca di Papa napisao je na temelju toga izvještaja 20. lipnja 1898. odgovor prefektu Kongregacije za biskupe i redovnike kardinalu Vannutelliju, u kojem je objasnio stav glavne uprave Franjevačkoga reda u vezi s pitanjem župa u Bosni,78 zatraživši da se poštuje odluka donesena u ožujku 1883. dekretom Cum inter.79 Uz taj odgovor kardi-nalu Vannutelliju, prokurator Rocca di Papa poslao je i izvješ će defi nitora fra Davida Fleminga. U njemu je predloženo da nadbiskup Stadler uzme 39 župa liberae collationis u kojima su franjevci obavljali pastoralnu službu, budući da Stadler nije imao dovoljno klera,80 te da Sveta Stolica upozori nadbiskupa

Provinciae Bosnae Argentinae in causa Archiepiscopi Vrhbosnensis D. Josephi Stadeler accu-santis eamdem Provinciam eiusque membra in multis, (rukopis), 1910., str. 7-27. Memoran-dum se nalazi u AFPBS, Provincijalat, II, 1900-1910, str. 1104.

75 AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 228.76 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 231.77 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 261-268.78 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 255-261.79 “In decisis, seu observetur decretum S. Congregationis extraordinariis praepositae 14 Martii

an. 1883”. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, st. 261.80 “Dicit se paratissimum esse ad 39 parrocchias liberae collationis, quae nunc a nostratibus

administratur, sive statim sive paulatim Archieppo cedendas, ita ut jure conqueri non possit

39Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Stadlera da se više ne miješa u unutarnje stvari bosanskih franjevaca, misleći pritom očito na nadbiskupovo poticanje bosanskih franjevaca na sekularizaci-ju i na njegovo upletanje u pitanja unutarnje discipline.81 Nakon što je primi-la izvještaj glavne uprave OFM i pismo vrhbosanskoga nadbiskupa Stadlera, Kongregacija za biskupe i redovnike održala je 28. lipnja 1898. sjednicu na kojoj se još jednom pozabavila ovom kontroverzom.

Ponovno je donesena oduka u korist bosanskih franjevaca, jer je na Stadlerovu molbu “ut decisione a s. Sede omnes Paroeciae monasticae Provinciae Bosnensis declarentur liberae collationis Ordinari” odgovo-reno “non expedire!”82 Generalni definitor Reda fra David Fleming dan poslije te odluke, 29. lipnja 1898, došao je na audijenciju kod pape Leona XIII. i izvijestio ga o crk venoj situaciji u Bosni i o potezima nadbiskupa Stadlera prema bosanskim franjevcima. Prema Flemingovim riječima, papa je odgovorio da nadbiskup Stadler “pessime fecit”83. Tako je propao i drugi pokušaj nadbiskupa Stadlera da preuzme sve župe od bosanskih franjevaca i potpuno ih udalji iz pastoralnoga života. O toj je odluci Kongregacije provincijala bosanskih fratara fra Anđela Ćurića obavije-stio generalni prokurator fra Pietro Rocca di Papa u pismu od 9. srpnja 1898.84 Provincijal Ćurić zatim je okružnim pismom od 25. srpnja 1898. izvijestio svoju subraću u provinciji da je kontroverzija oko župa konač-no završena.85 No, tako nije mislio nadbiskup Stadler, koji se teško mirio s ovom odlukom, te je nekoliko godina kasnije, 1910, još jednom odlu-čio ponovno pokrenuti pitanje opravdanosti franjevačkoga upravljanja župama u njegovoj nadbiskupiji, te je opet poslao dopis Svetoj Stolici, u kojem se najvišu crk venu vlast u Rimu iznova poziva da se opet po-zabavi ovom problematikom. Taj zahtjev je otišao u Rim nakon teškoga sukoba koji je izbio između nadbiskupa Stadler i bosanskih franjevaca na političkom području. No Sveta Stolica, već prezasićena beskonačnim ponavljanjem istoga pitanja, nije promijenila svoje prethodne odluke,

se non habere Parrocchias pro clero suo speculari adhuc in fi eri”. AFPBS, Protocollum Pro-vinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 265.

81 “Quae cum ita sint, humili meo judicio, respondenum foret Archiepiscopo Stadler: suffi cere ut sua Amplitudo sumat sive semel, sive successive juxta modum cum Ministro Provinciali componendum, triginta novem Parrocchias, quae sunt liberae collationis, juxta Decretum anni 1883., quaeque adhuc a Franciscalibus administratur, simulque ipsi intimetur S. Sedem nolle ut in res internas Franciscalium se amplius ingerat”. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 267-268.

82 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 268.83 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 270.84 “Postulata Rssmi Stadler Archiepiscopi Vrhbosnensis exquirenti omnes Paroecias Regula-

res istius monasticae Provinciae liberae collationis esse a S. Sede declarandas, S. Cong. Episcoporum et Regularium in Congressu 28 Junii 1898. Nro 15.448/14 respondet - ‘Non expedire’”. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, p. 268.

85 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 269.

40 Petar Jeleč

te ih je zadržala i nakon posljednjega Stadlerova pokušaja iz 1918. da franjevcima oduzme župe.86

Sukob oko župa između sarajevskoga nadbiskupa Stadlera i bosanskih fra-njevaca bit će aktualan sve do Stadlerove smrti i teško će opterećivati odnose između dviju strana. To se posebno očitovalo u Stadlerovu dijeljenju već po-stojećih franjevačkih župa i osnivanju novih koje je predavao dijecezanskom kleru. Ovdje pak ne treba ulaziti u sve konkretne slučajeve koji su bili dodat-ni uteg u već ionako narušenim odnosima između sarajevskog nadbiskupa i bosanskih franjevaca.87 Na sve opisano nadovezuje se i problem nejednake raspodjele ekonomskih subvencija između franjevaca i nadbiskupa Stadlera, između franjevačkih i dijecezanskih škola i crkava88 Kontroverzno pitanje župa ostalo je otvoreno i nakon Stadlerove smrti, a s njegovim je nasljedni-cima uvijek iznova opterećivalo odnose između vrhbosanskoga ordinarijata i bosanskih franjevaca.

Sekularizacija bosanskih franjevaca

Nakon uvođenja redovite crk vene hijerarhije u Bosni i Hercegovinu 1881. i dolaska nadbiskupa Stadlera na čelo sarajevske nadbiskupije, pojavio se problem sekularizacije bosanskih franjevaca. Pod terminom “sekularizacija” ovdje mislimo na prijelaz iz redovničkoga u svjetovni (sekularni kler). Kon-troverza oko sekularizacije postala je još jedan kamen spoticanja u odnosima između nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca koji su povezivali feno-men sekularizacije sa Stadlerovim akcijama i njemu su pripisivali najveći dio krivnje za ono što se dogodilo. No, bilo bi nepravedno na Stadlera svaliti svu krivnju za sekularizaciju bosanskih franjevaca, premda je on odigrao značajnu ulogu u tom procesu i njegovo je neiskreno ponašanje dodatno narušilo već ionako narušeno povjerenje između njega i franjevaca.

Austro-Ugarsku Monarhiju, novoga gospodara Bosne i Hercegovine, bo-sanski su franjevci u početku dočekali s velikim entuzijazmom, no ubrzo je nastupilo razočaranje. Dok su za vrijeme osmanske vlasti bili glavni kultur-ni i politički činitelj među katoličkim stanovništvom, sada su se zbog nekih akcija austrougarskih vlasti osjećali zapostavljeno. Nova crk vena vlast utje-lovljena u nadbiskupu Stadleru izazivala je konstantne sukobe s bosanskih franjevcima, posebno u vezi s pitanjem župa. Osim toga, franjevci su bili ekonomski slabiji u odnosu na biskupa i nalazili su se po tom pitanju u inferiornu položaju. Na sve te probleme nadovezali su se i oni proizašli iz reforme Franjevačkoga reda iz 1897. godine. Sve je to odredilo duhovni

86 I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 49.87 O Stadlerovu cijepanju franjevačkih župa i stalnim sukobima s franjevcima zbog tih akcija

usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanskih franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 40-50.88 Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 56-74.

41Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

ambijent zajednice bosanskih franjevaca, koji su tražili novi identitet unutar izmijenjene političke i crk vene situacije.89

Franjevci su bili prisiljeni prihvatiti novu situaciju i unutar nje pronaći prostor u kojemu će moći djelovati i preživjeti. Bilo je iluzorno očekivati da će Stadler promijeniti stav prema njima, budući da je odnos između njih od početka bio jasno defi niran: nadbiskup Stadler htio je učvrstiti vlastiti položaj i utjecaj među katoličkim stanovništvom na štetu franjevaca, dok su oni željeli sačuvati svoju dotadašnju ulogu u pastoralnom i društvenom životu Bosne i Hercegovine. No bili su svjesni da očuvanje uloge koju su imali za vrijeme osmanske vladavine više nije moguće, te da će se morati prilagoditi novim okolnostima. U tako složenoj situaciji unutar bosanske franjevačke zajedni-ce nije se moglo očekivati lagano rješenje, bez unutarnjih kriza i previranja. Usprkos defetizmu u trenucima najgore krize, bosanski franjevci uspjeli su se prilagoditi novoj situaciji bez gubitka vlastitoga identiteta. No ništa se od toga nije dogodilo bez velikih potresa unutar same provincije Bosne Srebrene.90

Još prije dolaska nadbiskupa Stadlera u Bosnu i Hercegovinu, među bo-sanskim franjevcima postojale su pojave koje su zahtijevale reformu. Kongre-gacija za raširenje vjere 1878. poslala je u Bosnu i Hercegovinu apostolskoga vizitatora Kazimira Forlanija, koji je nakon svoga posjeta sastavio izvještaj sa zaključkom da postoji potreba za unutarnjom reformom među bosanskim franjevcima. Ukazao je posebno na probleme unutar redovničkih zajednica, na pitanja discipline i na štetne tendencije podjele među samostanskim dis-triktima.91 Kako je Franjevačka provincija Bosna Srebrena bila podijeljena na tri kustodije,92 mogla se osjetiti i podjela u mnogim sferama života među trima samostanskim distriktima, što se očitovalo posebno u trenucima kad je trebalo poduzeti neke zajedničke akcije gdje bi na površinu isplivale razlike u mentalitetu i interesima pojedinih samostanskih područja. Generali reda i vizitatori upozoravali su bosanske franjevce na ovu štetnu podjelu koja se nazivala distriktizmom. Uz probleme oko ove unutarnje podjele među franjev-cima, postojali su i druge nepravilnosti na koje je upozorio vizitator Forlani (klauzura, pitanje vlasništva, ophođenje s novcem itd.).93

General reda fra Bernardino a Portu Romatino 3. travnja 1881. poslao je izvještaj Kongregaciji za raširenje vjere, u kojemu govori o potrebi reforme kod

89 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 131.

90 Usp. Isto, str. 133.91 Usp. APF, SC Bosnia, vol. 17 (1879.-1892.), f. 83r.92 Kustodije su bile podijeljene prema trima najvećim samostanima: Fojnica, Kreševo i Sutjeska.

Naziv “kustodija” službeno je promijenjen u “distrikt” na provincijskom kapitulu 1897. godi-ne Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 16-17.

93 U Rim su često stizale anonimne optužbe upućene na način života bosanskih franjevaca koje su ponekad dolazile i iz njihovih redova. Usp. APF, SC Bosnia, vol. 17 (1879-1892), f. 573-574.

42 Petar Jeleč

bosanskih franjevaca.94 U svibnju 1882. ova je kongregacija izdala dekret kojim u Bosnu šalje generala reda fra Bernardina a Portu Romatina da riješi pitanje župa, ali ujedno i započne reformu među tamošnjim franjevcima.95 On je uskoro došao u Bosnu i Hercegovinu, te je 24. srpnja 1882. sazvao provincijski kapitul u Fojnici i zatražio da se provede reforma različitih aspekata franjevačkoga ži-vota, uz poštivanje povlastica koje su franjevcima u Bosni odobrene u prošlosti zbog specifi čnih uvjeta života pod osmanskom vladavinom.96

Apostolska konstitucija Felicitate quadam od 4. listopada 1897. zahtijeva reformu Franjevačkoga reda i traži da se naprave nove franjevačke konstitucije koje će stavljati naglasak na potrebu zajedničkoga života i na veće obdržava-nje zavjeta siromaštva. Reforma, koju je izričito tražio general Franjevačkoga reda fra Alojzije Lauer, izazvala je veliku zbrku u Bosni Srebrenoj zato što su članovi ove franjevačke provincije najvećim dijelom upravljali župama. 97 Velik dio franjevaca protivio se provođenju nekih dijelova reforme, pogotovo onoga koji se odnosio na zajednički život (vita communis), budući da je taj aspekt bilo nemoguće provesti među franjevcima koji žive na župama.98 Mno-gi od njih bojali su se da će zbog ove reforme morati napustiti te župe. Nove konstitucije izazivale su konfuziju među bosanskim franjevcima i zbog toga što se malo znalo o posljedicama reforme. Oni su mislili da će se zbog novih odredaba morati povući u samostane i predati župe, što se ipak nije dogodilo, unatoč pokušajima nadbiskupa Stadlera, koji je i sam aktivno sudjelovao u kreiranju ove zbrke.

Treba napomenuti da se ideja o sekularizaciji nije pojavila među bosanskim franjevcima tek s dolaskom Josipa Stadlera niti s reformom iz 1897. Naime, i prije uspostave redovite crk vene hijerarhije u Bosni i Hercegovini dva su bo-

94 Usp. APF, SC Bosnia, vol. 17 (1879-1892), ff.293-305.95 Usp. AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882-1887), ff. 55-58.96 Bosanski franjevci su, živeći u okolnostima drukčijima od ostalih franjevaca u Europi, tije-

kom povijesti od Rima dobivali različite dispenze i privilegije koje u normalnim okolnosti-ma zacijelo ne bi mogli dobiti. One su se odnosile na različite aspekte franjevačkoga života, na klauzuru, na pitanja zajedničkoga življenja u samostanima, na raspolaganje osobnom imovinom itd. Ove oproste su udjeljivali Sveta Stolica i posebno Kongregacija za raširenje vjere, sve s ciljem poboljšavanja misionarskoga djelovanja u Bosni i Hercegovini. Bosanski su se franjevci uvijek iznova pozivali na ove oproste i privilegije svaki put kada bi u Rimu bili optuženi da ne žive po franjevačkom pravilu. Privilegiji koji bi omogućavali upravljanje župama, mogućnost vlasništva nad dobrima i držanja novca nisu uvijek bili shvaćeni ni u samom Rimu, premda su od te vlasti i udijeljeni, tako da su franjevci ponekad morali i u Generalnoj franjevačkoj kuriji objašnjavati važnost i značenje svih ovih povlastica koje su imali. Za kompletan uvid u sve privilegije i povlastice koje su bosanski franjevci kroz povi-jesti dobili od najviših crk venih vlasti u Rimu vidjeti F. NEDIĆ, Monumenta privilegiorum, concessionum, gratiarum et favorum provinciae Bosnae Argentinae, Vukovarini 1886.

97 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 98-99.98 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 142.

43Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

sanska franjevca, fra Rafael Ćaleta i fra Bono Popović, 1880. izrazila želju da napuste Franjevački red i sekulariziraju se. Argumentirali su to nemogućnoš ću poštovanja pravila Franjevačkoga reda, što je postala opća formula i argument za sve franjevce koji će se i u budućnosti htjeti sekularizirati. Premda ova dvojica franjevaca nisu uspjeli u svom naumu, bio je to početak pojave se-kularizacije među bosanskim franjevcima. Poslije se u zadarskom Narodnom listu pojavio članak anonimnoga franjevca koji je predvidio da će se nakon uvođenja redovite crk vene hijerarhije u Bosni i Hercegovini mnogi tamošnji franjevci htjeti sekularizirati zbog želje da i dalje nastave s pastoralnim radom u župama i zbog straha da ih u tome ne istisne dijecezanski kler.99

Osim straha da će biti udaljeni iz župnoga pastorala, jedan od važnih či-nitelja pojave sekularizacije među bosanskim franjevcima bili su unutarnji sukobi između njih i provincijske uprave. Oni su nastajali zbog raznih razloga, prije svega osobnih, kao što su na primjer bili premještanje s jednoga mjesta (položaja) na drugo, nezadovoljstvo osobnim statusom u Provinciji, animozi-tet između pojedinih franjevaca i članova uprave itd. Bilo bi stoga netočno tvr-diti da je sarajevski nadbiskup Stadler glavni uzrok pojave sekularizacije kod bosanskih franjevaca. Njihovi unutarnji problemi, nesigurna budućnost uoči uvođenja redovite crk vene hijerarhije i reforma iz 1897. bili su primarni razlozi koji su izazvali pojavu sekularizacije, ali se ne može s druge strane previdjeti negativna uloga sarajevskoga nadbiskupa Stadlera koji je odlučio okoristiti se ovom teškom situacijom koja se stvorila među bosanskim franjevcima kako bi postigao vlastite ciljeve. Sekularizacija bosanskih franjevaca, uz pitanje župa, imala je odlučujuće mjesto u odnosima između Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Vrhbosanskoga ordinarijata. Stadler ju nije prouzročio, jer se često radilo o amalgamu raznih motiva, ali ju je itekako poticao i okoristio se njome kako bi oslabio položaja franjevaca u Crk vi i u društvu.

Provincijal fra Nikola Krilić, svjestan opasnosti sekularizacije među svojom subraćom koja se mogla pojaviti nakon uvođenja redovite crk vene hijerarhije, napisao je 1. listopada 1881. okružno pismo franjevcima u kojem ističe da Sveta Stolica ne želi da se bosanski franjevci sekulariziraju, nego da i dalje vlastitim snagama grade Katoličku crk vu u Bosni i Hercegovini.100 Kad je u prosincu 1881. donesen prvi dekret Svete Stolice u vezi sa župama u kojemu je stajalo da su sve župe u vrhbosanskoj nadbiskupiji liberae collationis osim onih pridruže-nih franjevačkim samostanima, mnogi su franjevci, zbog straha da će izgubiti svoje položaje u župnom pastoralu, počeli razmišljati o sekularizaciji.

Na dan ustoličenja nadbiskupa Stadlera 15. siječnja 1882. provincijal i cijeli defi nitorij Bosne Srebrene došli su ga pozdraviti u njegovoj reziden-ciji i čestitati mu na novoj službi.101 Razgovarali su, uz ostalo, i o župama i

99 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 113.100 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IV, 1870-1891, str. 223.101 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 115.

44 Petar Jeleč

sekularizaciji, prigodom čega je Stadler izjavio da on osobno nema namjeru primati sekularizirane franjevce u dijecezanski kler.102 No Stadler ne samo da nije zadržao izrečeni stav, nego je i sam započeo kampanju za sekulariza-ciju među franjevcima preko svojih suradnika Ivana Göszla i Jurja Pušeka. U travnju 1882. sam je Stadler ponudio provincijalu fra Iliji Ćavaroviću da se njih dvojica sami dogovore o sekularizaciji bosanskih franjevaca, što je provincijal s indignacijom odbio.103 Ta je informacija proslijeđena generalu Franjevačkoga reda fra Bernardinu a Portu Romatinu koji je napisao pi-smo nadbiskupu Stadleru u kojemu prosvjeduje protiv takve agitacije među franjevcima, zaključujući kako Stadler ionako ne bi imao velike koristi od sekulariziranih franjevaca.104

Stadler je 30. studenoga 1882. napisao dugačko pismo Svetoj Stolici u ko-jemu iznosi svoje stavove o pitanju župa.105 te objašnjava kako u početku nije htio prihvaćati među svoj kler sekularizirane franjevce, ali da je promijenio mi-šljenje vidjevši koliko ima takvih kandidata. Prema Stadleru, mnogi su franjevci izgubili redovnički duh i nisu više mogli biti dobri redovnici. No, ukoliko se sekulariziraju, mogli bi postati dobri i odgovorni svećenici. Umjesto da nastave živjeti kao loši franjevci u samostanima, bilo bi bolje da se takvi sekulariziraju i postanu dobri svjetovni svećenici. Koji je bio osnovni cilj ove njegove argumen-tacije, može se vidjeti iz njegova stava da bi se u slučaju sekularizacije mnogih franjevaca vrlo lako riješilo i pitanje župa. Zatražio je dopuštenje da prima takve kandidate u dijecezanski kler obećavajući da neće sam agitirati za sekularizaciju među franjevcima. Na kraju je zamolio i da se provincijalu i ostalim franjevci-ma zabrani da priječe sekularizaciju onim fratrima koji to žele učiniti.106

Nadbiskup Stadler je u sekularizaciji vidio izglednu mogućnost za oduzi-manje župa od bosanskih franjevaca i njihovo povjeravanja dijecezanskom kleru. Tijekom boravka u Rimu, kad se tražilo rješenje za probleme oko župa, provincijal fra Ilija Ćavarović napisao je pismo državnom tajniku kardinalu Iacobbiniju u kojemu je zatražio da Sveta Stolica zaustavi sve veću agitaciju biskupskog kaptola za sekularizacijom franjevaca i time spriječi štetu koju bi ona mogla donijeti Franjevačkoj provinciji i katoličkom narodu u Bosni.107

102 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović), 1882-1885, str. 5.

103 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović), 1882-1885, str. 369.

104 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović), 1882-1885, str. 304.

105 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 523, fasc. 243, Bosnia 1881-1883., Somm. XI, Deduzioni di Monsignor arcivescovo di Sarajevo sulla questione delle Parrocchie della Bosnia, str. 77-80.

106 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 116-117.107 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović),

1882-1885, str. 77-80.

45Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Ne zna se je li Sveta Stolica intervenirala u toj situaciji, jer je bila zauzeta rje-šavanjem drugog velikog problema (pitanje župa) koji je opterećivao odnose između bosanskih franjevaca i vrhbosanskog kaptola.

Unatoč molbama provincijala i provincijske uprave, proces sekulariza-cije nije se mogao zaustaviti. Tijekom 1883. jedanaest franjevaca poslalo je Svetoj Stolici zahtjeve za sekularizaciju i to preko nadbiskupa Stadle-ra.108 Većina njih istaknula je da su u Franjevački red ušli zato što su htjeli raditi u pastoralu. U trenutku u kojem se promijenilo crk veno uređenje u zemlji, željeli su nastaviti raditi u župama, a to bi u novim okolnostima mogli najbolje raditi kao svjetovni svećenici.109 Drugi dio franjevaca koji je zatražio sekularizaciju kao razlog je navodio nemogućnost obdržavanja redovničkih zavjeta, prije svega zavjeta siromaštva.110 Bilo je i onih koji su svoj zahtjev opravdavali neredom u samoj Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, pojavi mržnje, kleveta, distriktizma, strančarenja, nepravedno-ga premještanja iz župe u župu itd.111 Neki su se pozivali i na siromašne roditelje za koje su se morali brinuti, što kao pripadnici Franjevačkoga reda nisu bili u stanju činiti.112

Uz te zahtjeve Stadler je 29. srpnja 1883. priložio i pismo u kojemu je ustvrdio kako se većina bosanskih franjevaca želi sekularizirati, ali se boje to javno reći. Preporučio je Svetoj Stolici da odobri sve te zahtjeve, a on će se pobrinuti za sve te sekularizirane svećenike. Glavni razlog za sekularizaciju franjevaca, prema Stadleru, bio je u činjenici što su oni još od davnih vremena pristupali Franjevačkom redu s namjerom da upravljaju župama i raspolažu novčanim sredstvima, te su u novonastaloj situaciji, kad dolazi do promjena na tom području, poželjeli napustiti Provinciju i priključiti se dijecezanskom kleru.113 Doznavši za ovo Stadlerovo pismo, provincijal fra Ilija Ćavarović napisao je 18. rujna 1883. pismo generalu reda u kojemu ga obavješ ćuje da se, koliko on zna, samo četiri franjevca žele sekularizirati, a ne “većina franjeva-ca”, kako je ustvrdio nadbiskup Stadler.114

108 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 71-94.

109 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, f. 71.

110 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, f. 73.

111 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 73 -79.

112 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, f. 87.

113 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 68-69.

114 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović), 1882-1885, str. 76.

46 Petar Jeleč

Sveta Stolica nije bila sklona masovnoj sekularizaciji bosanskih franje-vaca, a na takav njezin stav znatno su utjecale intervencije i izvješ ća članova središnje franjevačke uprave u Rimu. Prefekt Kongregacije za raširenje vjere kardinal Giovanni Simeoni izjavio je 30. studenog 1883. g. da mu je tajnik Kongregacije za izvanredne crk vene poslove Luigi Pallotti rekao da je Sve-ti Otac odlučio da neće odobriti sekularizaciju bosanskih franjevaca koju je predlagao nadbiskup Stadler.115 Vjerojatno i ne znajući za takav stav Rima, Stadler je 15. prosinca 1883. napisao novo pismo u kojemu je zatražio hitno rješavanje podnesenih zahtjeva za sekularizaciju. Ponovio je svoj stav da se, premda u prvi mah ni sam nije bio za sekularizaciju, predomislio i da će odsa-da pružiti podršku svima onima koji su je željeli, jer time pomaže svim onim franjevcima koji više nisu mogli obdržavati zavjet siromaštva, onima koji nisu bili zadovoljni svojim položajem u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Najavio je kako će sekularizacija kod bosanskih franjevaca poprimiti velike razmjere i zatražio od Rima da što prije odobri sve zahtjeve koje je poslao.116 Na molbu bosanskoga provincijala general Reda fra Bernardino a Portu Ro-matino napisao je 11. siječnja 1884. prosvjedno pismo Svetoj Stolici u kojem traži da se nadbiskupu Stadleru da do znanja da mora prestati s poticanjem sekularizacije među franjevcima, kojom se samo pogoršavalo ionako teško stanje među njima, te da Sveta Stolica ne odobri molbe onih franjevaca koji su se htjeli sekularizirati iz pogrešnih razloga.117 Kako Sveta Stolica nije odobrila njihov zahtjev, jedanaest franjevaca ponovno je poslalo istu molbu.

Tijekom sljedećih godina uslijedile su različite intervencije Stadlera, provincijala, generala reda i drugih crk venih autoriteta u Rimu u vezi s tim problemom. Do 1897. onoj jedanaestorici franjevaca se pridružilo još sedam drugih, te je tako ukupan broj franjevaca koji su se željeli sekularizirati iz-među 1883. i 1897. bio 18, a od njih su samo četvorica dobila odobrenje za takav čin.118 Činilo se u prvi mah da će se i ova kontroverza napokon završi-ti, no to se nije dogodilo. Situacija se pogoršala 1897. godine kad su dodatno narušeni odnosi između bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera. Te su godine, naime, izdane nove konstitucije Franjevačkoga reda i bulom pape Leona XIII. Felicitate quadam naređeno je da se provede reforma Franje-vačkoga reda. Ta je bula, kako je ranije rečeno, izazvala veliku pometnju među bosanskih franjevcima. Kad je nadbiskup Stadler uočio kakva je si-tuacija nastala među franjevcima nakon ove bule i reformi u Rimu, odlučio

115 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, f. 97.

116 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 98-99.

117 Usp. ASV, Sacra Congregazione degli affari Ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, pos. 530-533, fasc. 246, Bosnia 1883-1886, ff. 100-101.

118 Njihova imena i podaci nalaze se u V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 125-127.

47Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

je iskoristiti tu prigodu kako bi povećao brojnost dijecezanskoga klera119 i usput riješio pitanje župa.

Nadbiskup Stadler svojim je čuvenim proglasom od 25. ožujka 1898. g. javno potaknuo bosanske franjevce na sekularizaciju. U njemu je pozvao sve one franjevce koji ne mogu ili ne žele prihvatiti nove konstitucije i reformu prema Felicitate quadam da prijeđu u dijecezanski kler.120 Ovakav nepromi-šljen čin sarajevskoga nadbiskupa dodatno je narušio i ono malo povjerenja preostaloga između njega i članova Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Stadler je zatim 27. ožujka 1898. napisao jedno pismo kardinalu Marianu Rampolli u kojemu je iznio teške optužbe na račun bosanskih franjevaca. U tom pismu nadbiskup je ponovio već poznati zahtjev za preuzimanje svih župa i za-ključio kako u Bosni ima vrlo malo franjevaca koji će moći postati dobri redovnici po kriterijima koje je nalagala nova reforma Reda, ali da bi mnogo njih moglo postati dobrim dijecezanskim svećenicima, ukoliko im se dopusti sekularizacija; u protivnom, smatra sarajevski nadbiskup, oni će ostati samo osrednji redovnici.121

Provincijal fra Anđeo Ćurić službeno je 1. travnja 1898. prosvjedovao pro-tiv Stadlerova proglasa od 25. ožujka, poslavši ga skupa sa svojim pismom u središnjicu Franjevačkoga reda u Rimu.122 Zatražio je od nadbiskupa Stadlera potpun popis svih franjevaca koji su se htjeli sekularizirati: 21. travnja 1898. vrhbosanski ordinarijat poslao je popis s imenima 31 franjevca, na kojemu je bilo i 19 onih koji još nisu bili svečano zavjetovani.123

Prokurator Franjevačkoga reda fra Pietro Rocca di Papa poslao je 4. travnja 1898. prosvjedno pismo Kongregaciji za biskupe i redovnike protiv Stadlero-va proglasa, koji je priložio pismu provincijala Ćurića.124 Istoga dana interve-nirao je i general Reda fra Bernardino a Portu Romatino pismom navedenoj Kongregaciji, u kojemu Stadlerov proglas naziva proturedovničkim, nerazbo-ritim, nečasnim i protupravnim.125 Ovi prosvjedi naišli su na razumijevanje Rima, što potvrđuje pismo generalnoga prokurator Reda koje je 20. travnja 1898. uputio provincijalu Ćavaroviću u kojemu potvrđuje da je Kongregacija pisala Stadleru i prekorila ga zbog pogrešna shvaćanja značenja i posljedica reforme određene konstitucijama i bulom Felicitate quadam, te osudila nje-gov poziv na sekularizaciju bosanskih franjevaca.126

119 Od svog dolaska u Bosnu 1882. sve do 1898. Stadler je imao samo 11 dijecezanskih svećenika.120 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 195-196.121 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 202-204.122 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 204-205.123 Usp. AFPBS, Vrhbosanski ordinarijat, I, 1880-1918, str. 361.124 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 206-207.125 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 147.126 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 207.

48 Petar Jeleč

Nakon ove intervencije Rima, nadbiskup Stadler je 24. travnja 1898. na-pisao pismo franjevcima, kandidatima za sekularizaciju, u kojemu objašnjava kako Sveta Stolica želi da franjevci prihvate reformu Reda. Ako, međutim, još ima onih koji žele prijeći u svjetovni kler, Stadler ih upućuje da u molbi navedu kanonske razloge svoga zahtjeva, te pošalju molbu najprije Franje-vačkom provincijalatu koji će je onda proslijediti prokuratoru Franjevačkoga reda, koji će se onda posavjetovati s Kongregacijom za biskupe i redovnike. Onima koji se uspiju sekularizirati, Stadler je obećao da će ih primiti među dijecezanski kler.127

No svi ovi pokušaji provincijala i središnje uprave Franjevačkoga reda u Rimu da se spriječi sekularizacija franjevaca, ili barem smanji broj kandidata za nju, kao i stav Svete Stolice da ne podrži masovnu sekularizaciju, nisu postigli željene rezultate. Naime, u novonastaloj situaciji znatan je broj bosan-skih franjevaca u Rim poslao molbe za sekularizaciju.128 Kako bi barem zau-stavila taj proces, uprava provincije odlučila je 17. srpnja 1902. poslati pismo nadbiskupu Stadleru u kojemu ga moli da ne prihvati u dijecezanski kler sve one koji žele napustiti Franjevački red. Provincijal je napisao da se sekularizi-ralo već 40 franjevaca i da je to nanijelo veliku štetu Bosni Srebrenoj.129

Tijekom Stadlerova upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom (1882-1918) 70 bosanskih franjevaca podnijelo je zahtjev za sekularizaciju, a 45 ih je uspje-lo dobiti odobrenje Svete Stolice za taj čin. Gubitak velikoga broja članova (više od 20%)130 potresao je temelje Franjevačke provincije Bosne Srebrene, što je zacijelo izazvalo bijes i burne reakcije bosanskih franjevaca zbog potpo-re i poticanja na sekularizaciju koja je konstantno dolazila od strane nadbisku-pa Stadlera.131 Premda je on odigrao zaista negativnu ulogu u tom procesu, ne može ga se smatrati najodgovornijim za sekularizaciju. Glavni razlozi koji su uzrokovali sekularizaciju bosanskih franjevaca bile su nove konstitucije Reda i apostolska konstitucija Felicitate quadam iz 1897, te neriješeni problemi unutar same Provincije. Reforme na koje je Rim pozvao 1897. zatekle su bo-sanske franjevce nespremne i poprilično dezorijentirane. Sve to skupa izazvalo je veliku krizu unutar bosanske franjevačke zajednice, a vanjski činitelji poput nadbiskupa Stadlera i njegovih nepromišljenih reakcija samo su dodatno ubr-zali taj proces i povećali već postojeću unutarnju nestabilnost. Odnosi između

127 Usp. AFPBS, Vrhbosanski ordinarijat, I, 1880-1918, str. 342.128 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 135.129 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VI, 1898-1903, str. 467-468; U

izvještaju od travnja 1908. ponovno se spominje broj od 40 sekulariziranih franjevaca. Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 157.

130 Godine 1895. bilo je 220 franjevaca svećenika, a 1905. samo 165. Većina sekulariziranih franjevaca prešla je u dijecezanski kler nadbiskupa Stadlera, a ostali su otišli u druge dijece-ze u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 150.

131 I. GAVRAN, Suputnici bosanske povijesti, str. 115.

49Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

bosanskih franjevaca i sarajevskoga nadbiskupa Stadlera zbog sekularizacije su se dodatno pogoršali, jer je većina franjevaca potpuno izgubila povjerenje u svoga biskupa, kojeg su još tijekom kontroverze o župnom pitanju, a sada pogotovo zbog njegova miješanja u unutarnje stvari Bosne Srebrene, smatrali osobom koja zapravo želi uništiti bosansku franjevačku zajednicu.

Pitanje kongrue – načina izdržavanja svećenstva

Pitanje kongrue132, tj. uvođenja crk venoga poreza, izazvalo je dodatne suko-be između nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca. Naime, s uvođenjem redovite crk vene hijerarhije pojavilo se i pitanje kako riješiti ekonomsko uz-državanje klera. Austro-Ugarska je bila pravna država i pitanje fi nanciranja klera bio je riješeno na način da su svećenici primali novac iz državnoga pro-računa, odnosno od doprinosa koji su vjernici izdvajali za Crk vu. Nadbiskup Stadler smatrao je da treba uvesti takvu metodu i u Bosnu i Hercegovinu, i da stoga treba uvesti neku vrstu crk venoga poreza koji bi svaka obitelj bila dužna davati svećeniku, pa i uz prisilu državnih vlasti. No, bosanski franjevci su držali da je nepravedno ionako siromašne vjernike dodatno prisiljavati da plaćaju doprinose za Crk vu. Njihov je argument bio takav da bi uvođenje jednoga novog crk venog poreza narušilo povjerenje između naroda i sveće-nika.133 Ponovno su na vidjelo izašla dva različita pristupa i mentaliteta, onaj formiran izvan Bosne i Hercegovine i drugi koji je bolje poznavao situaciju u zemlji. Kako bilo, Stadler je uskoro započeo sa snažnom kampanjom za uvođenje kongrue u Bosnu i Hercegovinu, kako je to bilo prakticirano u dru-gim dijelovima Monarhije, dok su se bosanski franjevci protivili toj inicijativi inzistirajući na dobrovoljnim prilozima vjernika,134 što je Stadler smatrao pri-mitivnim i nesigurnim načinom uzdržavanja klera.

Nadbiskup Stadler je 30. siječnja 1883. napisao pismo svećenicima u ko-jemu ih izvješ ćuje o nužnosti da se u Bosnu i Hercegovinu uvede kongrua.135 Zatim je poslao i molbu austrougarskoj Zemaljskoj vladi (Landesregierung)

132 “Kongrua (od lat. congrua [tj. portio]: primjeren [dio], u kat. crk venom pravu, ukupni prihod koji se smatrao primjerenim za uzdržavanje nekoga svećenika, u prvom redu župnika. Ako prihodi takva svećenika (benefi cij i drugi dohoci nisu dosegnuli kongruu, onda mu je trebalo materijalno pomoći”. “Kongura”, u: Opća enciklopedija Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda, Zagreb 1978. (ur. M. Krleža), str. 514. Kongrua je zapravo bio skraćen naziv od latinskoga izraza congrua sustenatio, što znači dolično uzdržavanje. Usp. M. BABIĆ, “Se-dam stoljeća bosanskih franjevaca (1291-1991), u: Jukić, XXI-XXIII/21-23 (1991-1993), Sarajevo-Samobor 1991-1993, str. 16.

133 Usp. A. BARUN, Svjedoci i učitelji, str. 335.134 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 166.135 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IVb (Acta Ćavarović),

1882-1885, str. 353.

50 Petar Jeleč

da izda naredbu policiji kako bi mogla upotrijebiti silu u slučaju da vjernici uskrate župničke godižbine. Zemaljska vlada odbila je taj prijedlog, ali je osta-vila mogućnost da župnici mogu sami zatražiti intervenciju policije ukoliko se pojave problemi na tom području.136 Stadler nije bio zadovoljan ovakvim odgovorom i poslao je 18. rujna 1885. okružnicu svim dekanima u dijecezi s prijedlogom da se uputi jedna zajednička molba svih svećenika u kojoj bi se od Zemaljske vlade tražilo da zakonski odredi obvezatan iznos koji svaki vjernik mora dati svom župniku.137 Na to je pismo reagirao provincijal bo-sanskih franjevaca fra Anđeo Ćurić 1. studenog 1885. pismom franjevačkim svećenicima i dekanima u kojemu govori, uz ostalo, da franjevci nikada neće sudjelovati u nasilnom uvođenju kongrue u zemlju:

Starješinstvo pako ne smije pod najtežu odgovornost činiti šta, što bi pra-vovirnog puka čast, poštenje i povjerenje napram redovnika umanjilo, ali taj pokret da se puku zakonom pripiše župnička pristojbina te silom utjeru-je, to ne bi samo čast, poštenje i povjerenja kod puka prama redovnicima umanjilo, nego iste posve oborilo, dapače samoj viri prištetno bilo. Zar bi nas više virni puk svojim priateljim zvao, zar bi nas ljubio, zar bi nam više djetinjski odan bio? Sve bi se to izgubilo. Virni puk kroz pet vikova nas je svojom ljubavlju hranio te i nadalje spravan je da nas istom hrani i uzdržaje; pa zar odbit ljubav, a sile se proti njemu poprimit? Toga griha franjevac bosanski ne smije i neće u svoj život na svoju savjest primit. /…/ U slučaju da bi oli ordinarijat oli vlada zakonom ustanovila što župnicim od župljana doprinašat ima, franjevci bosanski pogodnostim tog zakona nipošto služit se neće, niti će njihovo starišinstvo ikad dopustit i to pod teškom kaznom da se s njime ikad posluže.138

Iritiran ovim dopisom provincijala Ćurića, nadbiskup Stadler piše Kongrega-ciji za raširenje vjere 13. studenog 1885. g. protestno pismo protiv provinci-jala optužujući ga da je prekoračio svoje ovlasti i zaključujući da biskup ima isključivo pravo u pitanjima rješavanja uzdržavanja klera.139 Nismo uspjeli pronaći odgovor na ovo njegovo pismo, koje je zoran pokazatelj da je pitanje kongrue izazvalo još jedan sukob između bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera.

Provincijal fra Anđeo Ćurić napisao je 18. prosinca 1885. pismo generalu Reda u kojem ga izvješ ćuje o sukobu oko pitanja kongrue potvrđujući da se Stadlerov nasilni pristup rješavanju ovoga problema uvelike razlikuje od ono-ga što zagovaraju franjevci kad se protive uvođenju obvezatnoga crk venog

136 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 167.

137 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IV, 1870.-1891., str. 318.138 AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, IV, 1870-1891, str. 318-319.139 Usp. APF, SC Bosnia, vol. 17 (1879-1892), ff. 537-539.

51Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

doprinosa za vjernike. General se potpuno složio s ovim stavom bosanskih franjevaca i odgovorio je provincijalu da oni trebaju ustrajati u toj odluci. Do-dao je kako nadbiskup može tražiti uvođenje kongrue kad bude imao vlastiti kler, ali da franjevci ne trebaju imati udjela u takvoj njegovoj inicijativi.140 Sam je napisao pismo Kongregaciji za redovnike u travnju 1886. u kojem je peticiju nadbiskupa Stadlera nazvao nezgodnom i neprikladnom.141 Kongre-gacija je poslala odgovor 14. srpnja 1886. i zauzela je negativan stav prema ovoj Stadlerovoj inicijativi zaključivši da s obzirom na specifi čne okolnosti ne bi bilo prikladno bilo što mijenjati u toj stvari.142 Nakon ove odluke iz Rima nadbiskup Stadler kroz pet godina nije poduzimao nikakve nove inicijative za uvođenje kongrue. No 1891. ponovno je postavio to pitanje i poslao 9. travnja 1891. pismo provincijalu fra Boni Milišiću u kojemu ponovno govori o kon-grui i traži od svih župnika izvještaj o točnom iznosu koji primaju od svojih vjernika.143 Vrhbosanski ordinarijat je u pismu svim župnicima naredio da su dužni poslati izvještaje o prihodima i odrediti ukupan iznos koji bi, prema njihovu mišljenju, trebali dobivati od svojih vjernika.144

Drugi provincijal fra Andrija Buzuk napisao je 20. siječnja 1892. pismo dekanima u kojem ponavlja da franjevački župnici mogu poslati biskupu iz-vještaj o prihodima, ali da ne daju prijedloge o uvođenju kongrue.145 Treba reći da je i među franjevačkim župnicima bilo onih koji su podržavali Stad-lerovu inicijativu za rješavanje pitanja uzdržavanja klera. Taj stav nekih fra-njevaca zabrinuo je provincijala Buzuka koji je 23. siječnja 1892. napisao pismo generalu reda upozorivši ga na novi Stadlerov prijedlog i tražeći da ukori one franjevce koji su bili spremni prihvatiti ovu Stadlerovu inicijati-vu.146 No, problematika se ovoga pitanja stišala u sljedećih nekoliko godina. Pitanje kongrue ponovno je postalo aktualno 1905. kad je Stadler napisao pi-smo provincijalatu, u kojem govori o brojnim materijalnim potrebama vrhbo-sanske crk vene zajednice, misleći pritom na izgradnju novih crk venih zgrada i rješavanje ekonomskoga položaja klera. Smatrao je da je uvođenje kongrue neizbježno i nužno za normalno funkcioniranje crk venoga života u Bosni i

140 Usp. AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882.1887), f. 517.141 Usp. AGOFMB, SK-158, vol. 3 (1882-1887), ff. 528-529.142 “Perpensis specialibus circumstantiis, in quibus ista archidioecesis versatur, censuit pro

nunc oportunum non esse aliquid hac in re innovare.” Usp. AFPBS, Dopisi Svete Stolice, 1575-1940, str. 513.

143 Usp. AFPBS, Vrhbosanski ordinarijat, I, 1880-1918, str. 197.144 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, V, 1891-1897, str. 70.145 Provincijal je tom prigodom napisao: “Sveti naš red temelji se na zavjetu strogog siromaš-

tva. Po pravilima s. reda našega, mi niti smijemo, niti možemo na silu zahtijevati od puka našega, da nam što donese, nego moramo samo živjeti ‘de eleemosynis liberae oblatis, non vero de oblatis vi extortis’”. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, V, 1891-1897, str. 70-71.

146 Usp. AGOFMB, SK-160, vol. 5 (1892-1899), ff. 3-4.

52 Petar Jeleč

Hercegovini. Zatražio je od uprave provincije da još jednom raspravi o tom problemu i pošalje mu svoje zaključke, koje će on zajedno sa svojima poslati austrougarskim državnim vlastima.147

Uprava Bosne Srebrene održala je 13. prosinca 1905. sjednicu na kojoj je odlučeno da ne treba počinjati pregovore oko kongrue, prije nego se riješi pitanje uzdržavanja franjevačkih obrazovnih zavoda, tj. sve dok oni ne budu izjednačeni u pogledu subvencioniranja s biskupskim zavodima i ukoliko uprava provincije ne bude aktivno uključena u pregovore o tom pitanju. Na ovoj sjednici defi nitorija franjevci su izmijenili svoje dotad čvrsto stajalište oko odbijanja kongrue, budući da su se trojica defi nitora i sam provincijal fra Danijel Ban izjasnili da načelno nemaju ništa protiv uvođenja kongrue pod navedenim uvjetima, dok su druga dvojica defi nitora bili protivni takvu rješenju.148

Zaključci s ovoga zasjedanja poslani su nadbiskupu Stadleru. Čini se da on nije prihvatio prijedloge i zaključke uprave provincije koja je onda na novoj sjednici 2. travnja 1906. zaključila da ne želi više s nadbiskupom Stadlerom uopće raspravljati o pitanju kongrue.149 Vrhbosanski ordinarijat nije stoga više nastavio pregovarati s upravom provincije, nego je 1907. samostalno iznio pri-jedlog austrougarskoj Zemaljskoj vladi da nametne taksu od 10 % svim kato-ličkim vjernicima i da dopusti prisilno ubiranje nameta od onih vjernika koji ne žele dobrovoljno dati svoje priloge crk venim vlastima.150 Zemaljska vlada odbila je ovaj Stadlerov prijedlog smatrajući da bi uvođenje jednoga novog na-meta od 10 % ionako siromašnom katoličkom stanovništvu bilo preveliki teret, no Stadler nije odustao, te je i 18. lipnja 1909. poslao pismo u Beč, zajedničkom Ministarstvu fi nancija tražeći da se ono zauzme oko uvođenja ovoga crk venog poreza.151 Istoga dana poslao je pismo i provincijalu fra Alojziju Mišiću u kojem piše da namjerava primijeniti austrougarski model ubiranja kongrue u Bosni i da mu župnici trebaju dostaviti izvještaj o prihodima potrebnima za pristojan život, pa će se prema tome izračunati završni iznos kongrue.152

Provincijal Mišić je 3. srpnja 1909. napisao pismo generalu Reda fra Dio-niziju Schuleru u kojem ga upoznaje sa Stadlerovom inicijativom i iznosi svo-je mišljenje. Na Stadlerovo pismo provincijal je odgovorio 12. srpnja 1909. i obavijestio ga da će se o tom njegovu prijedlogu raspravljati na sljedećem zasjedanju defi nitorija i da je o svemu zatražio mišljenje generala reda koji je pak u svom odgovoru provincijalu 12. srpnja 1909. rekao kako se protivi

147 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 60.148 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 61-62.149 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 71.150 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 171-172.151 Usp. Isto.152 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 194-197.

53Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

uvođenju kongrue u franjevačke župe koje bi trebale i dalje živjeti od dobro-voljnih priloga svojih vjernika.153

Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene održala je još jednu sjednicu 9. kolovoza 1909. na kojoj je obaviještena o stavu generala reda. Članovi upra-ve ponovno su se izjasnili protiv uvođenja kongrue u Bosnu i Hercegovinu,154 a provincijal Mišić je obavijestio Stadlera o ovim zaključcima.155 Vrhbosanski ordinarijat nije uopće odgovorio na ovaj dopis. Provincijal Mišić zatim je 12. listopada 1909. poslao okružno pismo franjevačkim župnicima u kojem ih, uz ostalo, pita o njihovu stavu glede mogućega prisilnog uvođenja kongrue u franjevačke župe. Znatna većina franjevaca izjasnila se protiv takve moguć-nosti, ali i bilo kojega drugog načina uvođenja crk venih nameta katoličkim vjernicima.156 Franjevci su zauzeli ovakav stav i zato što su se bojali kako će uzdržavati svoje odgojno-školske zavode, koji su, za razliku od Stadlerovih, funkcionirali najviše zahvaljujući upravo dobrovoljnim prilozima vjernika.157 Stadler je ponovno poslao molbu Zemaljskoj vladi modifi cirajući ga u jednom dijelu: zatražio je da se zakonski propiše namet katolicima od 10 % te da se iz toga fonda fi nanciraju svjetovni svećenici, dok bi na franjevačkim župama ostao sustav dobrovoljnih priloga.158 No Zemaljska vlada nije odgovorila na ovu Stadlerovu molbu, te je pitanje kongrue, toliko važno vrhbosanskom ordi-narijatu, ostalo neriješeno prije svega zbog protivljenja bosanskih franjevaca, ali i same Zemaljske vlade koja nije željela dodatno fi nancijski opterećivati ionako siromašno katoličko stanovništvo u Bosni i Hercegovini.

Stadlerov posljednji pokušaj uvođenja kongrua bio je 1912. kad je u Bo-snu i Hercegovinu došao papin izaslanik Pierre Bastien koji je trebao riješiti kontroverzu između franjevaca i Stadlera zbog različitih političkih stavova. Stadler je svoje uobičajeno stajalište o potrebi uvođenja kongrue iznio pred Bastienom, a ovaj je zatražio i mišljenje franjevaca o tom pitanju. Na provin-cijskom kongresu 12. listopada 1912. svi gvardijani i defi nitori jednoglasno su odlučili da u Bosnu i Hercegovinu ne treba uvoditi kongruu.159

Konačnu odluku o kontroverzi koja se pojavila između franjevaca i Stadlera, a ticala se kongrue, donijela je Kongregacija za izvanredne crk vene poslove. Papin izaslanik Bastien napisao je 15. travnja 1913. pismo provincijalu fra Lovri

153 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 197.154 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 211.155 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 221-222.156 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 223-224.157 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 172-173.158 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 107-108.; Usp.

AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 223.159 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 286.; Usp. M.

KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 173.

54 Petar Jeleč

Mihačeviću kojim ga obavješ ćuje o odluci Kongregacije. U njoj se navodilo da, premda je bilo razloga za uvođenje kongrue, pogotovo kad se radi o mirovina-ma župnika, treba odgoditi rješavanje tog pitanja za neka druga vremena kad se ukažu bolji i čvrš ći razlozi za donošenje takve odluke.160 Franjevcima i sara-jevskom nadbiskupu Stadleru je naređeno da se suzdrže od daljnjih rasprava na temu kongrue. Nakon toga odgovora pitanje kongrue nije više nikada otvarano, i ona nije nikad uvedena u Bosnu i Hercegovinu.161 Stadler je bio vrlo ljutit na franjevce zato što je propala njegova inicijativa za uvođenjem kongrue. To se može vidjeti iz polemičkih napisa u njegovim glasilima (posebno u Vrhbosni) u kojima se bosanske franjevce i članove Hrvatske narodne zajednice optuživalo kao glavne i odgovorne za propast ovog projekta.162

Bosanski su franjevci tako uspjeli sačuvati višestoljetnu tradiciju vlastitoga uz-državanja i branili su je iz više razloga. Bili su duboko uvjereni da bi uvođenjem kongrue, pogotovo na nasilan način od strane državnih vlasti, izgubili poštovanje svoga naroda u Bosni i Hercegovini i na taj način postali neka vrsta državnih či-novnika udaljenih od svojih vjernika. Drugi razlog bio je strah da se kongrua neće pravedno dijeliti između svjetovnoga i franjevačkoga klera. Treći razlog protivlje-nja uvođenju kongrue bilo je nesigurno ekonomsko stanje u kojem bi se franjevci našli, budući da su uspijevali održavati svoje škole samo dobrovoljnim prilozima vjernika na koje više ne bi moglo računati nakon uvođenja kongrue. Treba reći kako je među franjevačkim župnicima bilo i onih koji su podržavali ovakvo Stad-lerovo rješenje, no oni su ipak bili u apsolutnoj manjini.163

Franjevci su se protivili kongrui i stoga što su imali iznimno loše iskustvo s nadbiskupom Stadlerom oko pitanja raspodjele subvencija za obrazovne za-vode. Naime, franjevačke škole dobivale su tek minimalan dio fi nancijske pomoći koja je dolazila iz inozemstva ili od strane Zemaljske vlade. Ta se ekonomska neravnoteža najbolje vidjela u podatku da je u Stadlerovo vri-jeme 9/10 državne pomoći za naukovne zavode išlo u ruke nadbiskupa, dok su franjevački zavodi bili uglavnom prepušteni samima sebi i dobrovoljnim prilozima vjernika.164 Državni novac za održavanje obrazovnih ustanova Stad-

160 “Haec sacra Congregatio, etsi vim rationum pro introducenda congrua, speciatim vero quod attinet pensionem parrocchorum, qui vel ob infi rmam valetudinem vel ob senectutem ad mi-nisterium pastorale haud fuerint utiles, agnoverit, tamen ob praesentium rerum adjuncta exi-stimavit necessitatem utilitatemque introducendae congruae loco decimarum minime fuisse probatum, ideoque decisionem hac de re ad opportunis tempus, videlicet si novis argumentis hujusmodi quaestio melius illustrata fueritque maturior, remisit”. AFPBS, Protocollum Pro-vinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 299.

161 Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 73.162 Usp. “Franjevci i kongrua”, u: Vrhbosna, XXIV/18 (1910), str. 293.; “Centralni odbor

H.N.Z. proti Stadleru i kongrui svjet. klera”, u: Vrbhosna, XXIII/24 (1909), str. 394.163 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 173-174.164 Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 166-167.

55Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

ler je trošio prije svega na vlastita sjemeništa i škole, tako da je nadbiskup u 19. stoljeću od austrougarske vlade dobivao oko 70.000 forinti godišnje, što je ustvari bila velika svota koja je omogućavala odličnu opskrbu, tako da svećenički kandidati nisu plaćali ni školarinu, ni stan, ni odjeću, ni obuću ni knjige. Usporedbe radi, franjevački zavodi su od iste vlade dobivali od 2500 do 3000 forinti godišnje i morali su se sami brinuti za uzdržavanje sjemeništa, bogoslovije i nastavnoga kadra.165

Jedan dodatni događaj koji se ticao ekonomskih pitanja doveo je do još ve-ćega razdora između Stadlera i bosanskih franjevaca. Naime, Zemaljska vlada je na prvom zasjedanju Bosanskoga sabora 1910. godine iznijela prijedlog za pomoć pojedinim bosansko-hercegovačkim vjerskim zajednicama. Vladin pri-jedlog bio je da se ukupna svota za pomoć katoličkim školama u Bosni i Herce-govini podijeli tako da nadbiskup Stadler dobije gotovo sedam puta više novaca nego bosanski i hercegovački franjevci zajedno. Nadbiskup je svesrdno podržao taj prijedlog. No Bosanski je sabor, zahvaljujući naporima hrvatske svjetovne inteligencije iz Hrvatske narodne zajednice, ali i nekih muslimanskih i pravo-slavnih zastupnika, zaključio da je taj prijedlog potpuno nepravedan i štetan po franjevce, tako da su ovi zastupnici iznijeli nov prijedlog zakona koji je nakon burnih rasprava i usvojen. Prema njemu, od ukupno 134.880 kruna predviđe-nih za katoličke škole, 84.880 kruna bilo bi dodijeljeno nadbiskupu Stadleru za obrazovanje svjetovnoga klera, dok će 30.000 kruna biti dotirano odgojnim zavodima bosanskih franjevaca, a preostalih 20.000 hercegovačkim franjevci-ma.166 Nakon toga zakona, kojim je izmijenjen prvobitni prijedlog Zemaljske vlade, Stadler, bijesan na bosanske franjevce, upućuje oštre i lažne optužbe pro-tiv njih najvišim crk venim vlastima u Rimu nazivajući ih “kao nepouzdane u katoličkoj vjeri, pošto su se složili sa Srbima i Muslimanima i s pomoću njiho-vom oteli njegovim zavodima godišnje 30.000 K koje im je sabor odobrio”.167 Stadler je zatim pozvao Svetu Stolicu da bosanskim franjevcima izričito zabrani korištenje tom svotom koju im je odobrio Bosanski sabor, no iz Rima nije stigao nikakav odgovor niti zabrana.168

Iz dosadašnjega izlaganja može se lako vidjeti kako se između bosanskih franjevaca i nadbiskupa Stadlera stvorio velik jaz u gotovo svim važnijim područjima crk venoga života, od pitanja župa, sekularizacije franjevaca, do kongrue i nejednake raspodjele ekonomskih subvencija. Kad je nadbiskup Stadler pokušao udaljiti franjevce iz bosansko-hercegovačkoga javnog ži-vota, smatrajući se jedinim crk venim i političkim predstavnikom Hrvata-katolika u Bosni i Hercegovini, došlo je do velikoga razdora među njima i na političkom području. Ta je kontroverza usko povezana sa Stadlerovim

165 Usp. Isto, str. 57; A. BARUN, Svjedoci i učitelji, str. 337., bilj. 51.166 Usp. I. GAVRAN, Lucerna lucens?, str. 61-63.167 Usp. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 496-497.168 Usp. A. BARUN, Svjedoci i učitelji, str. 337.

56 Petar Jeleč

sukobom s hrvatskom svjetovnom inteligencijom u Bosni i Hercegovini. Pogledajmo stoga kako se razvijao taj sukob.

Sukob oko Hrvatske narodne zajednice

Nadbiskup Stadler nije ušao u sukob samo s bosanskim franjevcima, nego je zbog svoje nepopustljivosti uzrokovao i veliki sukob s hrvatskom svjetovnom inteligencijom, što je izazvalo i velike političke podjele među Hrvatima u Bo-sni i Hercegovini. Na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće u Bosni i Hercegovini pojavile su se prve generacije sveučilišno obrazovanih Hrvata koji su počeli davati ton kulturnoj i političkoj organizaciji bosansko-hercegovačkih Hrvata. Nadbiskup Stadler smatrao se jedinim pravim crk venim i političkim predstav-nikom Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini i njegove klerikalne ideje vodile su ga u neizbježan sukob s hrvatskom svjetovnom inteligencijom i iznova s bosanskim franjevcima koji su se u ovom sukobu stavili na stranu hrvatske svjetovne inteligencije.

Prva iskra toga sukoba pojavila se 1900. kada je u Sarajevu održano oku-pljanje hrvatskoga pjevačkog društva “Trebević”. Povod sukobu bio je nai-zgled banalan i ticao se instaliranja zastave toga pjevačkog društva. Hrvatska liberalna inteligencija željela je toj manifestaciji dati profani karakter kako bi se time olakšalo sudjelovanje hrvatski orijentiranih muslimana. No Stadler se nije slagao s tim stavom. Želio je da u prvom planu bude religiozno (katoličko) posvećenje zastave, tijekom kojeg bi on mogao iznijeti svoj “klerikalni pro-gram 20 stoljeća”, što će i učiniti na Katoličkom kongresu 1900. u Zagrebu. Izvršni odbor društva odlučio je glasovati o tom Stadlerovu prijedlogu. Rezul-tat glasovanja je bio negativan za nadbiskupa i hrvatska liberalna inteligencija odbila je takav njegov zahtjev. Stadler se uvrijedio i zabranio cijelom kleru svoje nadbiskupije – dijecezanskom i franjevačkom – da sudjeluje u manife-staciji, koja se unatoč svemu održala 2. lipnja 1900. bez Stadlerova blagoslo-va. Došla su mnoga građansko-liberalna izaslanstva iz Bosne i Hercegovine i iz Hrvatske, ali nijedan dijecezanski biskup niti svećenik, osim bosanskih i hercegovačkih franjevaca koji su došli u znatnom broju. U ime muslimana sudjelovalo je 50 predstavnika intelektualnoga sloja (studenti i učenici) uz još 200 gledatelja muslimana.169 Bio je ovo nagovještaj i početak teškoga sukoba između Stadlera i hrvatske svjetovne inteligencije u Bosni i Hercegovini, u kojem su vrlo aktivno sudjelovali i bosansko-hercegovački franjevci.

Scenarij sličan onome iz 1900. godine ponovio se u slučaju osnivanja Hrvat-ske narodne zajednice (HNZ). Bila je to prva organizacija nacionalnoga karak-tera u Bosni i Hercegovini koja se s vremenom razvila u pravu političku stranku, premda je prilikom njezina osnivanja zamišljeno da ona treba imati prvenstve-no gospodarsku i prosvjetnu funkciju. Njezino osnivanje vezano je uz proslavu

169 Usp. S. M. DŽAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918), str. 204.

57Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

drugoga, hrvatskoga pjevačkog društva “Vlašić”, održanu 16. kolovoza 1906. u Docu kraj Travnika.170 Na proslavi su sudjelovali i nadbiskup Josip Stadler, po-moćni biskup Ivan Evanđelist Šarić, drugi dijecezanski i franjevački svećenici i predstavnici hrvatske svjetovne inteligencije. Svi su se složili oko potrebe za osnivanjem takve organizacije, a odlučan poticaj dao je sam Stadler.171

Pošto je sastavljen dokument o osnivanju HNZ-a, molba je predana Zemalj-skoj vladi Bosne i Hercegovine koja je krajem 1907. potvrdila pravila i statut HNZ. Tijekom siječnja 1908. održane su kotarske i okružne osnivačke skupšti-ne, a nadbiskup Stadler je jednim okružnim pismom od 2. veljače 1908. pozvao svećenike i vjernike da pristupe ovoj organizaciji.172 Odvjetnik i zamjenik gra-donačelnika Sarajeva dr. Nikola Mandić izabran je za predsjednika središnje-ga odbora HNZ-a. Organizacija je okupljala predstavnike hrvatske svjetovne inteligencije, neke franjevce i predstavnike muslimana koji su se smatrali Hr-vatima.173 U programu HNZ-a govorilo se o opravdanoj želji bosansko-herce-govačkih Hrvata za ujedinjenjem s Hrvatskom, o muslimanima, koji su zapravo smatrani Hrvatima islamske vjeroispovijesti, te o Srbima s kojima treba održa-vati dobre odnose na principu reciprociteta. Glavni cilj te organizacije bilo je poboljšanje ekonomskoga statusa hrvatskoga stanovništva, te što snažnije pro-fi liranje hrvatske svjetovne inteligencije.174 Premda je osnovana kao nepolitička organizacija, HNZ se s vremenom profi lirala kao uređena stranka i politička organizacija koja je počela zastupati hrvatske interese u zemlji.

HNZ nije bila isključivo katolička organizacija, nego jednostavno hrvatska i kao takva otvorena pripadnicima drugih vjeroispovijesti koji su se smatrali Hrvatima (mislilo se prvenstveno na muslimane). Zbog takva stajališta poči-nju problemi između HNZ-a i nadbiskupa Stadlera, koji je u međuvremenu napisao zahtjev središnjem odboru HNZ-a da se izmijeni taj dio statuta i unese odredba da samo Hrvati katolici mogu postati članovima te organizacije.175 Kad središnji odbor HNZ-a nije postupio kako je želio nadbiskup Stadler, on je 13. prosinca 1908. sazvao svećeničko vijeće koje je trebalo raspraviti o programskoj orijentaciji HNZ-a. Na toj sjednici je donesen zahtjev za reviziju nekih točaka programa HNZ-a i od predsjedništva je zatraženo sljedeće:

▪ samo Hrvat-katolik može biti član HNZ-a▪ pri izboru središnjeg i okružnih odbora, predsjedništvo HNZ-a treba radi-

ti sporazumno sa svećenstvom i to preko odbora sedmorice svećenika

170 Usp. M. KARAMATIĆ, “Korijeni napetosti unutar Katoličke crk ve u BiH od 1878. do 1914.”, u: Jukić, VII/7 (1977), str. 88.

171 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 293.

172 Usp. V. BLAŽEVIĆ, Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, str. 174.173 Usp. L. ĐAKOVIĆ, Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, str. 232.174 Usp. Isto, str. 229-237.175 Usp. I. GAVRAN, Lucerna Lucens?, str. 82.

58 Petar Jeleč

▪ predsjedništvo HNZ-a treba raditi sporazumno sa svećenstvom glede osoba koje će se kandidirati za sabor da ne bi štetovala katolička i hr-vatska misao

▪ iz HNZ-a treba isključiti svakog pojedinca koji djeluje protivno intere-sima hrvatskog naroda, katoličke vjere i katoličkih svećenika

▪ trebalo bi uz središnji odbor HNZ-a osnovati i egzekutivni odbor koji bi trebao biti u Sarajevu i u stalnom kontaktu s episkopatom i redovnič-kom prelaturom

▪ Potpisni odbor se nada da će do 20. siječnja 1909. dobiti povoljan pozi-tivan odgovor na ove zahtjeve.176

Vodstvo HNZ-a provelo je anketu među članstvom organizacije i odbacilo ove zahtjeve nadbiskupa Stadlera. Bosanski franjevci podržali su odluku HNZ-a, posebno u dijelovima gdje su zajedničari odbili Stadlerov zahtjev da se nekato-licima zabrani članstvo u HNZ-u i da se organizacije podredi potpuno crk venim vlastima. Nakon ovakve odluke, počeo je žestok napad nadbiskupa Stadlera i njegova tiska (u tome je prednjačila Vrhbosna) protiv HNZ-a i njihova vodstva. Stladler i njegovi istomišljenici HNZ su nazivali antikatoličkom i bezbožnom organizacijom, opasnom i štetnom za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Po-čeli su diskreditirati vođe HNZ-a, pogotovo dr. Nikolu Mandića, kojeg je do jučer sam Stadler smatrao jednim od najvećih katolika i Hrvata u zemlji.177

Kako je HNZ, unatoč svim napadima, postajala sve važnijom i snažnijom strankom među bosansko-hercegovačkim Hrvatima, zahvaljujući prije svega podršci koju je imala i od strane bosanskih franjevaca, Stadler se odlučio na novi potez: osnovati jednu novu hrvatsku, ali isključivo katoličku organizaciju u kojoj će odlučujuću ulogu imati crk vena hijerarhija. To je i učinjeno, te je 18. siječnju 1910. osnovana Hrvatska katolička udruga (HKU) kao protuteža Hrvatskoj narodnoj zajednici. Govoreći o razlozima njezina osnutka Stadler je naveo da zbog teških vremena za hrvatski narod postoji velika potreba da se “osnuje jaka organizacija za sve Hrvate katoličke vjere u Bosni i Hercego-vini”, jer HNZ ne može više odgovoriti tom zahtjevu; jer se ona “faktično ras-pala, jer je narod gotovo sasvim ostavio njezine redove”.178 Prema Stadlerovu mišljenju, HNZ nije više mogla zastupati Hrvate katolike, jer je bila zapravo interkonfesionalna, a ne katolička organizacija.179 Ipak, unatoč svom program-skom nacionalnom i vjerskom čistunstvu, HKU je dopustila pristup udruzi nekim kandidatima koji nisu bili Hrvati ni katolici (Nijemci i Mađari).180

176 Usp. “Što hoćemo u H.N.Z.?, u: Vrhbosna, XXIII/2 (1909), str. 31; M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 295-296.

177 Usp. I. GAVRAN, Lucerna Lucens?, str. 82.178 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 296.179 Usp. A. BARUN, Svjedoci i učitelji, str. 339.180 Usp. I. GAVRAN, Lucerna Lucens?, str. 83.

59Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

Stadler je 11. veljače 1910. napisao okružno pismo u kojem iznosi svo-je negativno mišljenje o HNZ-u i govori o nužnosti podređivanja crk venim autoritetima. Tom je okružnicom Stadler želio izvršiti pritisak i na bosanske franjevce kako bi oslabio HNZ, koji su oni podupirali. Osnovna postavka toga dugačkog pisma (donose se samo kratki izvaci) nužnost je bezuvjetna podre-đivanja Crk vi i crk venim autoritetima, odricanje od vlastita mišljenja i stavo-va i zabrana uključivanja svećenika u rad HNZ-a:

/…/ Pobožnost crk vi prije svega iziskuje, da se odreknemo svoga privatnog mnijenja i da odložimo svoj privatni duh: depositio omni privato judicio u svim stvarima, što se tiču vjere i stege crk vene, tu assequamur veritatem,… laudare praecepta. Tim se otklanja sve, što se podiže protiv crk ve, glavno načelo svih, što na nju ustaju, a priznaje se autoritet njezin. Ta spremnost svakog vjernika, osobito svećenika i redovnika treba da ide tako daleko, da se vazda i prije svega stavimo na stranu crk ve i to na toliko, da odreknemo svojega privatnoga mnijenja i onda, sve da nam se ono čini temeljito i si-gurno /…/. Od nas se dakle iziskuje, da smo djetinjom ljubavlju odani crk vi i njoj podložni. Tu djetinju odanost i podložnost iziskuju važni razlozi. Mi znamo, da crk vu rukovodi Duh Sveti i da ne može pogriješiti, dočim mi uz najveće oštroumlje i uz najbolju volju možemo pogriješiti, a i griješimo, tako da se često dogagja, ter dvojica i najučenijih ljudi često nešto tvrde govoreći: Za glavu se kladim, da je tako, a drugi opovrgavajući isto veli: Za glavu se kladim, da nije tako. Ili kako sv. Ignacij veli: Ako se meni čini, da je nešto bijelo, a znam, da crk va tvrdi, da je crno, pustit ću svoje privatno mnijenje, pa ću usvojiti mnijenje sv. matere crk ve. /…/ H.N.Z., stvorena za katolike, u nijednom od svih svojih pravila ne spominje imena katoličkog, a spominje muslimane, kojima za volju prozva se hrvatska, a ne htjede, da se zove katolička. /…/ HNZ tim svojim postupkom odbija na hiljade do-brih katolika i Hrvata u svrhu, da možda za se osvoji nekoliko muslimana. Znamo da su zajedničari istina odbili katolika na hiljade, a da nijesu za se osvojili muslimana, koji su se evo organizovali na temelju islamske vjere isključivši hrvatsku narodnost. /…/ HNH je hotice razdvojila kler svjetovni i redovnički, jer njezine vogje rekoše: Razdvojimo ih, pa ćemo sve postići. /…/ Protivi se načelima katoličke vjere i to, što se tvrdi, da se vogje H.N.Z. ne će držati načelâ nadbiskupa, u koliko unosi u hrvatsku narodnu politiku i katoličku vjeru. /…/ Napokon se tvrdi u ekspoze-u u 1. broju “Hrvatske Zajednice”: Naš će rad ići za tim, da ćemo u zemlji, podijeljenoj u tolike vjerske skupine, zagovarati ideju sklada i mira, i apsolutne vjerske sno-šljivosti. Ta povjest nam kazuje, kako su vjerske borbe bile od ubitačnih posljedica po razvitak narodâ. – To se protivi vjeri katoličkoj, jer sv. naša crk va katolička uči, tolerantiam religiosam esse impiam et absurdam; jer vjerska snošljivost pretpostavlja, da je crk vi svejedno istina ili zabluda, da je objava beskorisna, da je slobodno Bogu ne vjerovati, kada što objavi, i.t.d. /…/ Imajući sve ovo na pameti, poimence to, kako je Gospodin Isus sve učinio, da budemo jedno, kako je on jedno s Ocem, prinužden sam ovo

60 Petar Jeleč

izjaviti: Ja kako svjetovnim svećenicima tako i redovnicima u nadbiskupi-ji vrhbosanskoj zabranjujem pristupiti H.N.Z kano članovi, a onima, koji su unutra, zapovijedam, da iz nje istupe; ujedno im nalažem, da ne smiju preporučiti narodu, da kano članovi stupe u H.N.Z. Svim veleč. dekanima ovim se nalaže, da ne smiju nikome dati dozvole, da kamo ide prisustvovati kakovoj sjednici H.N.Z. Što se pak tiče H.K.U., to ju ja svima preporučam, neka bi ju megju narodom što više rasprostrli”.181

Ova je okružnica imala prvenstveno politički cilj, premda se u njoj u mnogim dijelovima koriste teološki termini. Željelo se njome utjecati na rezultate izbora za saziv Bosanskoga sabora. Kako su franjevci, koji su imali velik utjecaj na na-rod, unatoč ovoj Stadlerovoj zabrani i dalje nastavili surađivati s HNZ-om, ta je stranka na izborima nadmoćno pobijedila HKU i osvojila 11 od ukupno 16 mje-sta u Pokrajinskom saboru, predviđenih za Hrvate katolike, dok je Stadlerova stranka HKU osvojila samo 5 mjesta. Stadler je za ovaj neuspjeh svoje stranke okrivio franjevce i prozvao ih za neposlušnost prema crk venim autoritetima.

Ovaj sukob oko HNZ-a stvorio je izrazitu napetost između bosanskih fra-njevaca i nadbiskupa Stadlera na političkom planu, napetost koja je već godi-nama postojala na crk venom području. Naizmjence su se napadali i kritizirali u javnim medijima, a u napadima su prednjačili Stadlerov Hrvatski dnevnik i Vrhbosna. Stadler je kažnjavao svoje oponente među bosanskim franjevcima oduzimajući im jurisdikciju. Učinio je tako s profesorima franjevačke gimna-zije u Visokom, koji su poslali prosvjedno pismo protiv konstantnih nepra-vednih napada Stadlerove Vrhbosne na bosanske franjevce. Taj njihov čin je izazvao oštar odgovor vrhbosanskoga ordinarijata 19. ožujka 1909. u kojem se ističe da je tvrdnja visočkih profesora o Vrhbosni “temeraria, scandalosa et suspecta de haeresi,182 pa ju nadbiskupska Crk vena oblast kao takovu osugju-je, i poziva velečasne oce, kojih se tiče, da ju opozovu, jer će inače Crk vena oblast sebi na drugi način zadovoljštinu pribavit”.183 Kako visočki profesori nisu ispunili ovaj Stadlerov zahtjev, on je svakom profesoru poslao dopis 5. travnja 1909. u kojem piše kako im se oduzima jurisdikcija, tako da na teri-toriju Vrhbosanske nadbiskupije više ne mogu ispovijedati, propovijedati i katehizirati, te im se naređuje da do konca rujna pred nadbiskupskim ispitnim povjerenstvom moraju položiti jurisdikcijski ispit, kao i ispit iz dogmatike, a potom pred nadležnim autoritetom moraju položiti ispovijest vjere (professio fi dei). 184 Bio je ovo Stadlerov čin ponižavanja ljudi koji su se usudili uspro-

181 “Okružnica nadbiskupa Stadlera svećenicima vrhbosanske nadbiskupije”, u: Vrhbosna, XXIV/4 (1910), str. 49-54.

182 “Nepromišljena, sablažnjiva i sumnjiva zbog hereze”. 183 Usp.” Izjava nadbiskupskoga ordinarijata vrhbosanskoga u Sarajevu”, u: Vrhbosna, XXIII/

VI (1909), str. 85. 184 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 300.

61Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

tiviti njegovoj samovolji, pisanju Vrhbosne i zloupotrebi biskupske službe u kažnjavanju političkih neistomišljenika.

Stadler je svaku opoziciju smatrao opasnom, a zbog razilaženja na politič-kom planu oko HNZ-a optuživao je bosanske franjevce da sve više skreću na “protuvjersko i šizmatičko polje”, te ih je prozivao zbog njihova navodnoga udruživanja s neprijateljima katoličke misli. Bosanski franjevci su pak na sve ove optužbe odgovarali obrambenim tekstovima u pojedinim tiskovinama u kojima su branili svoje stavove i kritizirali ponašanje nadbiskupa Stadlera, sve dok to provincijal fra Alojzije Mišić 6. ožujka 1910. nije zabranio kako bi smi-rio uzavrele strasti s obje strane.185 Bio je to sukob koji je u početku na jednoj strani imao hrvatsku svjetovnu inteligenciju i HNZ, a na drugoj nadbiskupa Stadlera i HKU, a onda su se tu isprepleli već postojeći sukobi bosanskih franjevaca i sarajevskog nadbiskupa. Hrvatska svjetovna inteligencija stala je na stranu bosanskih franjevaca, a oni su podupirali HNZ u njihovoj borbi za samostalnost u odnosu na nadbiskupa Stadlera.

Nakon što je njegova stranka postigla slab rezultat na izborima za Bosanski sabor, Stadler se uputio u Rim optužiti franjevce zbog nepoštivanja crk venih autoriteta, jer je njih smatrao glavnim krivcima za neuspjeh svoje stranke. Zatražio je od Svete Stolice da ona napokon poduzme energičnije mjere protiv bosanskih franjevaca kako bi postali poslušni i privrženi crk venoj vlasti.186 No i franjevci su reagirali i zajedno s predstavnicima HNZ-a pokušali neutralizi-rati ove optužbe prebacujući krivnju na Stadlera kao glavnoga uzročnika svih sukoba među Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini, predbacujući mu da je svojim ponašanjem i osnivanjem HKU kriv za rascjep unutar hrvatskoga nacionalnog pokreta. Stadler je pak smatrao da korijen svih problema leži u činjenici što su bosanski franjevci otkazali posluh crk venoj vlasti tj. svome nadbiskupu, što nastavljaju davati potporu HNZ-u i protive se da ona poprimi katolički karakter, te da su se udružili s protivnicima katoličke misli. Tako je, dakle, sukob između Stadlera i franjevaca, osim crk vene, poprimio i političku dimenziju i put za pomirenje između franjevaca i nadbiskupskoga ordinarijata bio je posve zakrčen te se nije nazirala nikakva mogućnost za kompromis. 187

185 “Ast ne dicatur nobis haerere aliquid, aerem verberari, ne videamur scandalis convivere, malo non opponi, ex Statutis revocemus illud sub Nro 96. ‘In foliis publicis nemo praesumat aliquid scrivere sine venia Ministri Prov.lis’. Invocato Dei ausilio, lumine Spiritus Sancti, habito consilium gravissimorum et maxime auctoritatis virorum franc. Ordinis, prudenti ratione ducti edicimus: merito s. obedientiae sub poenis maximis certo infl igendis cuique Fratrum nostrae Provinciae prohibetur vel quidquam scribere in publicis foliis, quibus Prae-sules ecclesiastici, eorum auctoritatis, decisionis res disciplinae in diversa impetuntur, sini-stra mente interpretantur, eorum persona impetitur et luto irreverentiae maculatur”. AFPBS, Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, VII, 1904-1920, str. 234.

186 Usp. L. ĐAKOVIĆ, Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, str. 350.187 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 301-302.

62 Petar Jeleč

Neki su povjesničari, poput Luke Đakovića, analizirajući ovaj sukob, bo-sanske franjevce prikazivali kao domaće, nacionalne i liberalne, dok su Stad-lera i njegove istomišljenike smatrali klerikalcima i tuđinskim elementom u bosansko-hercegovačkom društvu.188 Povjesničar pak Srećko Matko Džaja postojeće stavove diferencira, smatrajući kako franjevački liberalizam “nije imao nikakvu teorijsko-teološku dimenziju i nije se protezao na cjelokupan spektar društvenog života, na primjer na književnost, umjetnost itd. /…/ Fra-njevački liberalizam imao je isključivo praktično-politički značaj. On je svoj korijen imao u povijesnom iskustvu, u kojemu je neizbježno uzimanje u obzir drugačijih kulturnih i političkih struktura imalo stoljećima dugu tradiciju”. 189 Franjevačka povijesna i kulturna tradicija bila je usko isprepletena s predstav-nicima drugih konfesionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Oni nisu mogli podržati političke planove vrhbosanskoga ordinarijata jer su ih smatrali pro-tivnima svojim interesima i svjetonazoru, pogotovo jer su bili uvjereni kako Stadlerovi postupci nanose štetu međukonfesionalnim i međunacionalnim od-nosima u Bosni i Hercegovini.

I austrougarski general Moritz von Aufenberg u jednom je svom izvješ ću nadređenim časnicima od 8. veljače 1910. istaknuo liberalnu crtu bosanskih franjevaca “koji su uvek bili popularni u narodu i koji su uvek tolerisali pripad-nike drugih veroispovesti, što im je donelo ugleda i kod ovih poslednjih”.190 Ova tolerancija na međunacionalnom i međuvjerskom planu o kojoj govori general Aufenberg jest povijesna činjenica koja kod bosanskih franjevaca nije bila nikakva novost i koja seže u prošlost i prije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine.191 Dovoljno je prisjetiti se djela fra Ivana Frane Jukića koji je još za vrijeme Otomanskoga Carstva u svojoj školi u Varcaru osim katoličkih imao i 17 pravoslavnih đaka, među kojima i tri oženjena đakona.192 Dovoljno je zatim sjetiti se njegova poznata manifesta iz 1850. godine u kojem traži jednakost i slobodu krš ćana unutar Otomanskoga Carstva.193 Takva shvaćanja u praksi je pokazala i širila cijela plejada poznatih bosanskih franjevaca, kao što su F. Gracić, A. Knežević, G. Martić, M. Sučič, M. Nikolić i drugi.194

U političkom životu Hrvata u XIX. i XX. stoljeću dominantne su dvije glavne ideologije, dvije varijante hrvatskoga nacionalizma. Na vrlo snažnu i

188 Usp. L. ĐAKOVIĆ, Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata, str. 169-174.

189 S. M. DŽAJA, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju (1878-1918), str. 205.190 Usp. A. MALBAŠA, Bosansko pitanje i Austro-Ugarska u svjetlu političkog dnevnika J. M.

Baernreithera, Sarajevo 1933, str. 27.191 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 306.192 Usp. I. F. JUKIĆ, Sabrana djela, II, Sarajevo 1973, str. 154.193 Usp. I. F. JUKIĆ, Sabrana djela, I, Sarajevo 1973, str. 324-327.194 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 306.

63Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

kompaktnu velikosrpsku ideologiju Hrvati su odgovorili dvjema drugim ideo-logijama: jugoslavenskom, koja je tražila suradnju i ujedinjenje svih jugosla-venskih naroda, i velikohrvatskom, koja je zapravo postala panhrvatska i koja je u svojim ekstremnim oblicima potpuno negirala političko postojanje drugih naroda na ovim područjima, osim jednoga, politički hrvatskoga naroda koji je bio triju vjeroispovijesti: katoličke, pravoslavne i muslimanske.

Biskupi Josip Stadler, Ivan Šarić i ostatak dijecezanskoga klera, uz rijetke iznimke, bili su uvjereni sljedbenici velikohrvatske ideologije, dok je među bosanskim franjevcima bilo sljedbenika i jedne i druge ideologije. Stadler i njegovi suradnici propagirali su radikalne stavove u odnosu na nacionalna i vjerska pitanja u Bosni i Hercegovini. S druge strane, bosanski franjevci nisu podržavali u Bosni i Hercegovini nacionalnu hrvatsku ideju temeljenu na čvrstoj i isključivoj povezanosti hrvatstva i katoličanstva, kao što su to činili Stadler i njegovi sljedbenici.195 Pomoćni biskup Ivan Šarić je tijekom rasprava na Bosanskom saboru 1910. izjavio kako oni i HKU ne mogu “priznati na teritoriju kraljevstva hrvatskog nikoje drugo ime, nikoji drugi narod i nikakve druge embleme do li hrvatskih”.196 Ovakvi ekstremni stavovi sarajevskoga po-moćnog biskupa i najbližega Stadlerova suradnika izazvali su veliko negodo-vanje na zasjedanju Bosanskoga sabora. Zbog tih radikalnih stavova poznati član Stadlerove stranke dr. Viktor Jankievicz napušta HKU uz otvoreno pismo javnosti u kojem govori: “Ako sam Hrvat onda i želim pripojenje Bosne Hr-vatskoj, ali ne mogu time zanijekati postojanje bratskog srpskog naroda. /…/ HKU je stranka krajnjeg nacionalnog i klerikalnog radikalizma”.197 Kako bi smirio uzavrele duhove, reagirao je provincijal bosanskih franjevaca fra Aloj-zije Mišić. U svom je govoru podvukao činjenicu kako su franjevci tijekom stoljeća bili kadri živjeti zajedno s braćom pravoslavcima i muslimanima, pa se nada da će tako biti i ubuduće. Dodao ja zatim da je stajalište franjevaca u odnosima s drugima u Bosni i Hercegovini ovakvo: “Svoje čuvaj i ljubi a tuđe poštuj, tuđe znaj uvažiti i nikada ne izazivaj”.198

Obje političke organizacije Hrvata katolika (HNZ & HKU) u svom su na-cionalnom i političkom djelovanju zauzele pravaški program da se Bosna i Hercegovina treba ujediniti s Hrvatskom i s njom postati jedno tijelo unutar Austro-Ugarske Monarhije, koja bi se pak trebala transformirati u trijalistič-kom smislu kako bi se slavenskom elementu unutar te države dala veća auto-nomija. No, u političkoj praksi nadbiskupskoga ordinarijata početkom stoljeća

195 Usp. M. STRECHA, Katoličko hrvatstvo, Počeci političkog katolicizma u banskoj Hrvat-skoj (1897.-1904.), str. 73.

196 Stenografski izvještaji, XIV. Sjednica, I. zasjedanje, Sarajevo 1910., str. 49.197 M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914.,

str. 322, bilj. 96. U “Vrhbosni” je nekoliko desetljeća poslije dr. Jankievicz je nazvan izdajni-kom zbog tog svojeg postupka. Usp. D. KAMBER, “Zastupnik hrvatskog državnog prava”, u: Vrhbosna, LVIII/7-8 (1944.), str. 185.

198 Stenografski izvještaji, XIV. Sjednica, I. zasjedanje, Sarajevo 1910, str. 42-43.

64 Petar Jeleč

počele su se propagirati radikalne velikohrvatske ideje Josipa Franka, pogoto-vo u listu Hrvatski dnevnik.199 U njemu se sve više širila vjerska i nacionalna netolerancija, u tolikoj mjeri da je Zemaljska vlada upozorila ordinarijat da učini nešto kako bi zaustavio vrijeđanje drugih naroda i vjeroispovijesti, koje je u tom listu bilo stalno prisutno. Na srpskoj strani istu je stvar činila Srpska riječ koja je propagirala velikosrpsku ideologiju. Provokativna polemika ovih dvaju listova izazvala je demonstracije u Sarajevu 25. i 26. listopada 1906. g. zbog čega je Zemaljska vlada donijela odluku o protjerivanju glavnih uredni-ka Hrvatskog dnevnika (Kerubina Šegvića i Ivana Barbića) i Srpske riječi (Sti-jepe Kobasice i Petra Kočića) uz prijetnju oduzimanja koncesije za izdavanje tih listova u slučaju da se ponove inkriminirani tekstovi.200

Pojedini franjevci, poput provincijala fra Franje Komadanovića, reagirali su javno upozoravajući na neprikladnost takva ponašanja i pisanja koje samo nanosi štetu zdravim odnosima među ljudima:

Nu kad bi Hrvatski Dnevnik radio kao katolički list u duhu krš ćanskom na dobrobit našeg naroda, te se ne bi natjecao sa Srpskom riječju, da zavađa međusobno narod, muslimane, hriš ćane i katolike, nego kad bi ih u skladu držao, sveta bi to stvar bila. 201

Ova mudra reakcija provincijala Komadanovića pokazuje još jednom kako su bosanski franjevci zbog povijesnoga iskustva i duboke višestoljetne uko-rijenjenosti u bosansko-hercegovačku stvarnost bili protiv nepotrebna pro-dubljivanja napetosti i izazivanja sukoba na svim razinama. S druge strane, među njima je sazrijevao stav da političko vodstvo Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini treba biti sve više svjetovno, posebno kad su se početkom XX. stoljeća pojavile prve generacije hrvatske svjetovne inteligencije. To vidimo i iz stavova fra Josipa Markušića:

Do danas su se gotovo društva odlikovala time što im je na čelu bilo sve-ćenstvo. Toga već pomalo nestaje. A ova pojava dapače nije ni ružna. Sve-ćenstvu padaju poslovi novih vremena, pa se ne može onako kao prije baviti drugim nezvaničnim stvarima. 202

Zbog sve većih političkih neslaganja između nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca reagirala je i Sveta Stolica te je u Bosnu i Hercegovinu krajem 1910. poslala apostolskoga vizitatora, benediktinca Pierre-a Bastiena, da smiri duhove i pomiri sukobljene strane. On je obišao bosanske samostane i župe

199 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 297.

200 Usp. R. BESAROVIĆ, Iz kulture i političke istorije Bosne i Hercegovine, str. 506-508.201 “Izjava starješinstva bosanskih franjevaca”, u: Serafi nski perivoj, XXIII/4 (1909.), str. 61.202 J. MARKUŠIĆ, “Nešto o našem radu u Bosni”, u: Serafi nski prijevoj, XXII78 (1908), str. 125.

65Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci

susrevši se s bosanskim franjevcima, a imao je i mnoge sastanke s nadbisku-pom Stadlerom i njegovim suradnicima. U svome izvješ ću Svetoj Stolici napi-sao je kako je s jedne strane agitacija nadbiskupa Stadlera prema franjevcima nepravedna, a s druge je izrazio zadovoljstvo pastoralnim radom bosanskih franjevaca, uz prigovor kako nije bio zadovoljan politizacijom redovnika i sporadičnim čitanjem liberalističkoga tiska.203

Kao krajnji rezultat ovih dugih razgovora na više strana, izdana je 10. lipnja 1911. godine okružnica u kojoj poziva na pomirenje između članova HNZ-a i HKU-a i objavljuje kako papa želi jedinstvo klera i katolika u Bosni i Herce-govini. Istaknuto je kako je papina želja da se HNZ i HKU ujedine, ili ako to nije moguće, da se namjesto njih osnuje treća organizacija kako bi se postiglo pomirenje.204 No nije došlo do organiziranja neke treće stranke, nego je vizi-tator Bastien uspio postići privremeno rješenje nakon što su u statut HNZ-a uvedene neke izmjene koje su zadovoljile Stadlera, a on je sa svoje strane ras-pustio svoju HKU.205 Unatoč ovom kompromisnom rješenju, jaz koji se stvo-rio između sarajevskoga nadbiskupa i bosanskih franjevaca bio je prevelik, što je i dalje izazivalo sukobe među njima na mnogim područjima crk veno-političkoga života, a te su napetosti ostale aktualne i za njegovih nasljednika. Povjesničar Marko Karamatić u svom je istraživanju ovoga fenomena došao do zaključka da je Josip Stadler svojim ponašanjem srozavao razinu ljudskoga u funkcioniranju crk venih struktura: “Proklamirajući bezuvjetnu pokornost, da bi se unutar Crk ve stvorila gomila poslušnih podanika, koji će u predstav-nicima vlasti gledati utjelovljenje etike i razuma, nosioci crk vene vlasti u BiH svodili su krš ćanstvo na religiju kanonskog prava i autoriteta. U takvim okol-nostima odsutnost krš ćanskog i uopće kritičkog duha bila je neminovina /…/ U takvom ozračju neslaganje između franjevaca i Stadlerova kruga, sve se više zaoštravalo u međusobnoj konfrontaciji, koja nije vodila samo rascjepu unutar Crk ve, nego i rascjepu u hrvatskom nacionalnom pokretu, što je imalo nesagledivo štetne posljedice”.206

203 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., str. 303-304.

204 Usp. AFPBS, Vrhbosanski ordinarijat, I, 1880.-1918., str. 601.205 Usp. M. KARAMATIĆ, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave

1878-1914., str. 304-305.206 M. KARAMATIĆ, “Korijeni napetosti unutar Katoličke crk ve u BiH od 1878. do 1914.”,

u: Jukić, VII/7 (1977), str. 91.

ZLATNA LEGENDAKAO IKONOGRAFSKI IZVOR I INKUNABULA

U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU NA ŠIROKOM BRIJEGU

Ines Tanović

Sažetak. – Članak obrađuje do sada nepoznati primjerak Zlatne legende (Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia) Jacobusa de Voragi-ne iz riznice Franjevačkog samostana na Širokom Brijegu u Bosni i Herce-govini, ali i ulogu najznačajnijeg srednjovjekovnog hagiografskog štiva u oblikovanju zapadne pobožnosti i utjecaj na ikonografska rješenja u umjet-nosti. Posebna je pozornost posvećena novootkrivenoj inkunabuli Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum] iz 1493. godine u izdanju Manfredusa de Bonellisa, de Monteferrata iz Venecije, u bosansko-hercegovačkoj baštini. Prikazana je i suvremena recepcija djela, kao i njezin povijesni put od srednjovjekovnog bestsellera do prvih kritika koje se javljaju već u XIV. i XV. stoljeću, osude i teškog preživljavanja dijela u vremenu protureformacije u XVI. stoljeću, i ponovno probuđena zanimanja za Zlatnu legendu u XIX. stoljeću.

Zlatna legenda – primjerak iz 1493. Godineu Franjevačkoj riznici na Širokom Brijegu1

Zbirka riznice franjevačkog samostana na Širokom Brijegu2 čuva primjerak Zlatne legende Jacobusa de Voragine iz 1493. godine. Nakon prvotne prepreke

1 Istraživanje je nastavak teme započete diplomskim radom obranjenim 6. VII. 2011. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Sanje Cvetnić.

2 Samostanska crk va Uznesenja Blažene Djevice Marije i franjevački samostan na Širokom Brije-gu, u sklopu kojeg se nalaze galerija i riznica, dio su Hercegovačke franjevačke provincije Uzne-senja Blažene Djevice Marije. Kamen temeljac za izgradnju crk ve i samostana položen je 23.

68 Ines Tanović

izražene u činjenici da ovaj primjerak nije još nigdje istražen niti objavljen, otvorio se široki istraživački put u analizi komparativnih primjera i pripadajuće literature koji će olakšati njezin smještaj u pravi kontekst velikih hagiografskih zbirki. Sažeti bibliografski opis inkunabule Zlatne legende3 iz Širokoga Brijega donosim u obliku kataloške jedinice kako bi poslužio njegovoj obradi, isprav-nim spomenima u literaturi o knjižnoj baštini, katalozima zbirke i ostalim publi-kacijama koje ovo djelo zavrjeđuje.

Autor: Jacobus de Voragine [1228., 1229. ili 1230.?, † Đenova, 1298.]Naslov: Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber

sanctorum ac festorum per totum annum]4

Smještaj: Riznica franjevačkog samostana na Širokom Brijegu, Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina

Izdavač: Manfredus de Bonellis, de Monteferrato5

Grad: Venecija6

VII. 1846. godine nakon što su franjevci dobili odobrenje za osnutak samostana dekretom Svete Stolice od 6. II. 1844. Odluku Svete Stolice odobrio je fermanom (tur. ferman – zapovijedati, narediti) 22. X. 1845. godine sultan Abdul-Medžid I. (1. VII. 1839 – 25. VI. 1861.), a potvrdili su je buruntijom (tur. buyrultu, buyruldu – pismena zapovijed) hercegovački vezir Ali-paša Rizva-nbegović (1783.-1851.) i muraselom (tur. mürasele – odobrenje) mostarski kadija.

Na mjestu stare crk ve koja je porušena 1905. godine sagrađena je današnja trobrodna crk-va u romantičnom historicističkom tumačenju romaničkoga stila koja je uslijed razaranja za vrijeme II. svjetskog rata više puta obnavljana. U prizemlju istočnog samostanskog krila smje-štena je riznica otvorena 1979. godine (postav uredio Đuro Basler) u kojoj se čuvaju brojni metalni predmeti (kaleži, monstrance, kutije za sveto ulje, relikvijari, kutije za hostije, raspela, ciboriji), misno ruho, slike i knjige. U sklopu franjevačkog kompleksa na Širokom Brijegu nalazi se i galerija koja svoje početke ima u sklopu samostanske riznice. Galerija je 1990. godine premještena u novu zgradu, a stalni postav čine slikarska i kiparska djela umjetnika s područja Hercegovine i Hrvatske. Usp. Andrija Nikić, Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine, Zagreb, Privredni vjesnik, 1990., str. 142; Isti, Blago hercegovačkih franjevačkih samostana, Mostar, Franjevačka knjižnica i Hrvatsko kulturno društvo “Napredak”, 1993., str. 8; Đuro Basler, Gospino svetište Široki Brijeg, Široki Brijeg, Franjevački samostan, 1993., str. 5, 8-13., http://www.franjevci.info/index.php/galerija, [preuzeto: 29. V. 2011.].

3 Inkunabula je naziv za sve knjige tiskane prije 1500. godine. Naziv dolazi od latinske riječi cunae što u prijevodu znači kolijevka, odnosno početak nečega. Naziv je prvi puta uporabio Bernard vod Mallinckrodt 1639. godine. Hrvatski jezik uz naziv inkunabula rabi i naziv prvotisak. Usp. Aleksandar Stipičević, Povijest knjige, Zagreb, Nakladni zavod Matice hr-vatske, 1985., str. 311.

4 Usp. Robert Francis Seybolt, Fifteenth century editions of Legenda Aurea, u: Speculum, 21/III, Cambridge, Medieval Academy of America, 1946., str. 327-338.

5 Usp. Horatio Forbes Brown, The Venetian printing press, New York, G. P. Putnam’s sons, 1891. str. 400.

6 Aleksandar Stipičević u Povijest knjige navodi da je Venecija dugo vremena bila najjače tipografsko središte Europe u kojem je u razdoblju od 1469. godine pa do kraja XV. stoljeća radilo oko sto i pedeset tiskara u kojima je tiskano preko četiri tisuće knjiga.

69Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Datum: 20. IX. 1493.7

Fromat: 4° [4to]8 Dimenzije: 201,7 x 153,2 mmJezik: latinski, tiskana goticomOznake araka: a-z8, &8, 8, 8, A-C8, D6.9

Tehnika: knjigotisak10

Tehnika uveza: knjiga je šivana na izbočene vezice; korice presvučene pergamentom.

Inkunabula sadrži životopise dvjesto i sedam svetaca i liturgijskih svetko-vina na dvjesto trideset i osam (CCXXXVIII.) folija (lat. folio), to jest listova. Na svakom listu ima četrdeset devet redova pisanih u dva stupca širine 3,6 centimetara, sa svake strane lista, dakle sveukupno četiri stupca na jednom listu. Prvi list (fol. 2r) donosi slijedeći (jako oštećeni) natpis iz kojeg možemo iščitati autora i podnaslov knjige [sl. 1]:

7 Usp. http://istc.bl.uk/search/search.html?operation=record&rsid=1137839&q=67, [preuze-to: 2. III. 2011.], internet stranica Britanske knjižnice s popisom inkunabula na kojoj se nalaze točni podaci o izdanjima Zlatne legende iz 1493. godine.

8 Horatio Forbes Brown navodi da su prve knjige tiskane u Veneciji najčeš će bile formata folio [2º] ili quatro [4°]. Usp. Horatio Forbes Brown, nav. dj., 1891., str. 22.

9 Usp. Linda Pagnotta, Le edizioni italiane della “Legenda Aurea” (1475-1630), Firenza, Apax Libri, 2005., 2005., str. 150.

10 Usp. Stanislav Bolača; Kristijan Golubović, Tehnologija tiska od Gutenberga do danas u: Miroslav Glavičić (ur.) Senjski zbornik, Senj, Senjsko muzejsko društvo; Gradski muzej Senj, 2008., str. 125-146 (125).

Slika 1 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493. Prvi list s podnaslovom inkunabule

70 Ines Tanović

“Reurendiss(imi) (fr)atris Jacobi d(e) (vora)|gine genuensis ac(hiepisco)pi: ordi-nis pradica(to)rum (:) (sanctorum ac festor)um per totum annum|Liber incipit.”11

Na prvom listu (fol. 2r) nalazi se i uvodni tekst (prolog) koji započinje nešto većim inicijalom nego što su ostali u tekstu. List broj 237v sadrži kolofon i sa-držaj, a list broj 238v registar. Ako zanemarimo naknadno provedenu i rukom pisanu folijaciju, sadržaj knjižnoga bloka odgovara opisu koji donosi Linda Pagnotta (2005.).12

Korica inkunabule je sive boje i pre-svučena je pergamenom. Oštećenja su vidljiva na hrptenom dijelu korice gdje ima okomitu poderotinu i nedostaje joj dio pergamene. U gornjem djelu korica je naborana što može biti posljedica dotica-ja s vlagom, nekog težeg tereta kojim je bila prekrivena ili loše pohranjenosti. U hrptenom djelu knjižni blok je odvojen od korice. Šivana je na četiri izbočene vezice i nedostaje recto strana predlista. Zaglav-na ili kaptilna vrpca šivana je ručno kroz knjižni blok. U desnom rezu knjižnoga bloka vidljiva su oštećenja od crvotoči-ne, ali opći dojam je da je knjižni blok u dobrom stanju te se može otvarati i listati iako je papir dosta krt. Na listovima su arapskim brojevima ručno ispisane stra-nice – folijacija.13 Inkunabula ne sadrži

ilustracije, ali se fi guralno ukrašeni inicijali (drvorez) pojavljuju kroz cijeli tekst s manjim varijacijama. Kao inicijali pojavljuju se slijedeća slova: A, V, N, L, S, I, T, C, F, P, R, H, M, B, D, O, E i ukrašena su vegetabilnim i zoomor-fnim motivima, a samo slova L, F [sl. 2], E i P i antropomorfnim.

Na nekoliko mjesta (fol. 27r, 40r, 68r, 89v, 103v, 113v, 118v, 133v, 147v, 159v, 172v) nedostaju inicijali. Moguće je da su trebali biti naknadno dodani pa je tiskar ostavio prazan prostor ili je riječ o tiskarskoj grešci. Pokraj ručno ispisanih brojeva, istim rukopisom napisano je još nekoliko opaski, margina-

11 “Prečasnog brata Jacobusa de Voragine, đenoveškoga nadbiskupa, reda propovjednika. Po-činje knjiga svetaca i blagdana kroz cijelu godinu.” U: Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], Ve-necija, Manfredus de Bonellis de Monteferrato, 1493., fol. 2r.

12 Usp. Linda Pagnotta, nav.dj., 2005., str. 150.13 Numeriranje listova odnosno stranica kod ranih venecijanskih tiskara bila rijetka pojava, ali

je praksa navođenja vlastita imena i mjesta izdavanja bila uobičajena od samih početaka. Usp. Horatio Forbes Brown, nav. dj., 1891., str. 20-21.

Slika 2 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493., primjer ukrašenog inicijala slova F

71Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

lija. Prvi natpis nalazi se unutar hrptenog djela pergamene no nije ga moguće pročitati. Na listu broj deset (X.) nalazi se natpis [sl. 3] s teško čitljivim ime-nom (Melkisedek?).

Na listu broj pedest i osam (LVIII.) nalazi se ručno napisana ispravka na-slova legende u “živom rubu”: prekrižen je naziv De resurrectione i do njega je ručno dopisano de Annunciatione [sl. 4].

Na knjižnom listu broj stopetnaest (CXV.) također je napravljena ručna ispravka: prekrižen je naziv Domenico i dopisan De sancto Petro ad Vincula (istim rukopisom kao i prethodni ispravak). Na listu broj sto dvadeset i sedam (CXXVII.) je slijedeći račun: 15+33+12 i zbroj 60. Na knjižnom listu sto če-trdeset i četiri (CXLIV) nalazi se još jedan natpis ili možda ispravak tj dopuna teksta, ali drugim rukopisom nego prethodni [sl. 5].

Slika 3 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493., natpis na listu broj X

Slika 4 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493., ručno napisana ispravka na listu broj LVIII

Slika 5 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493., natpis ili ispravak na listu broj CXLIV

72 Ines Tanović

Posljednji ovakav ručno napisani tekst nalazi se na knjižnom listu broj dvjesto trideset (CCXXX.).

Prvi list započinje naslovom De aduentu,14 a slijede:• Sv. Andrija• Sv. Nikola confessore• Sv. Ambrozije• Sv. Lucija, djevica i mučenica• Sv. Toma apostol• Na kraju slijede imena:• Sv. Afra• Sv. Osvaldo• Sv. Tecla• Sv. Kunigunda• Sv. Dorotea• Sv. Bolfgango• Sv. Bernardino Sijenski

Primjerak Zlatne legende koji se čuva u riznici Franjevačkog samostana na Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini djelo je dominikanca blaženoga Ja-cobusa de Voragine. Iako je u riznici pored inkunabule napisan datum 20. X. 1493. godine, na predzadnjem listu (koji sadrži kolofon) jasno se razabire datum 20. IX. 1493. godine [sl. 6]:15

“Impressum venetiis per Manfredu(m) de| monteferato. De sustreuo: Anno videlicet| ab incarnatione eiusdem omnipotentis su|pra Milesimu(m) qu-adringentesimum No|nagesimotertio. Die vo. 20. me(n)sis septe(m)bris| Laus sit semper deo.”16

Dakle, djelo je tiskano u radionici Manfredusa de Bonellisa, de Monteferrata17 u Veneciji što osim natpisa u knjizi potvrđuje i međunarodna baza podataka europ-

14 Tekst Zlatne legende podijeljen je na četiri djela koji ujedno odgovaraju i četiri razdoblja liturgijske godine: prvo razdoblje od Septuagesime (Sedamdesetnica, deveta nedjelja prije Uskrsa) do Uskrsa, zatim slijedi razdoblje između Adventa i Božića, potom razdoblje od Uskrsa do Duhova i završava razdobljem od Duhova do Adventa.

15 “Tiskano u Veneciji od Manfreda de Monteferato de Sustrevo: tj. godine od utjelovljenja Svemogućega tisućučetiristodevedesettreće, dana 20. mjeseca rujna. Na vječnu slavu Bož-ju.” U: Jacobus de Voragine, nav. dj., 1493., fol. 237v.

16 Usp. Linda Pagnotta, nav.dj., 2005., str. 150-151.17 Usp. Na internet stranici http://www.bodleian.ox.ac.uk/__data/assets/pdf_fi le/0008/48869/

bod-inc_Index_Printers_etc.pdf, [preuzeto: 2. III. 2011.], nalazi se popis tiskara i izdavača među kojima se spominje i Manfredus de Bonellis, de Monteferrato i sva njegova do sada poznata izdanja. Na stranici http://www.library.otago.ac.nz/SpecialCollections/incunabula/UnivOtago_Incunabula.pdf, [preuzeto: 2. III. 2011.] o inkunabulama koje se čuvaju na po-dručju Novog Zelanda nalazi se podatak da je prva knjiga iz tiskare Manfredusa de Bone-llisa, de Monteferrata bila Ezopove Basne te da je krajem XV. stoljeća bio u partnerstvu s Georgiusom de Rusconibusom.

73Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

skog izdavaštva XV. stoljeća koja je dostupna na internet stranici Britanske knjiž-nice.18 Pretraživanjem kataloga koji broji preko dvadeset i sedam tisuća izdanja potvrdila sam slijedeće podatke: točan datum i godinu izdanja, izdavača i mjesto izdanja. Postojanje izdanja iz 1493. godine potvrđuje i Robert Francis Seybolt u članku Fifteenth Century Editions of the Legenda Aurea iz 1946. godine.19 On navodi ukupno osam izdanja iz 1493. godine od kojih je pet na latinskom jeziku (Basel, Venecija, Nürnberg, Lyon i jedan primjerak za koji se ne zna točno mje-sto izdanja), jedno izdanje na engleskom jeziku (Westminister) i dva izdanja na francuskom jeziku (Pariz).20 Ernest C. Richardson (1935.) u tabeli izdanja Zlatne legende uređenoj prema godini i mjestu izdanja za 1493. godinu navodi šest izda-nja.21 Linda Pagnotta u knjizi Le edizioni italiane della “Legenda Aurea” (1475-1630) iz 2005. godine također navodi izdanje iz 1493. godine.22

Mrežni elektronski katalog inkunabula (eng. Incunabula Short Title Cata-logue) pruža i podatak o mjestima i knjižnicama (sveučilišnim, nacionalnim ili gradskim) gdje se danas čuvaju primjerci Zlatne legende iz 1493. godine. Izdanje se najčeš će nalazi u knjižnicama diljem Italije, zatim u Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Francuskoj,

18 Usp. http://www.bl.uk/catalogues/istc/index.html, [preuzeto: 2. III. 2011.], katalog europ-skih inkunabula.

19 Usp. Robert Francis Seybolt, nav. dj., 1946., str. 327-338.20 Ibid., str. 327-338.21 Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image;s

ize=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, Materials for a life of Jacopo da Voragine, New York, The H.W. Wilson Company, 1935., digitalizirano izdanje u posjedu Library of the University of Michigan, str. 29.

22 Usp. Linda Pagnotta, nav.dj., 2005., str. 150.

Slika 6 Jacobus de Voragine, Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum], 1493. Predzadnji list inkunabule koji sadrži kolofon

74 Ines Tanović

Španjolskoj Mađarskoj, Finskoj, Rusiji, Australiji i Hrvatskoj.23 Na popisu se ne navodi izdanje iz riznice na Širokom Brijegu.24 Da je riječ o dosada neza-bilježenoj inkunabuli govore brojni podaci: ne nalazi se na popisu primjeraka Zlatne legende iz 1493. godine kojim raspolaže Britanska knjižnica; ne spo-minje je ni Ljubinko Popović u knjizi Popis inkunabula koje se nalaze u Bosni i Hercegovini iz 1956. godine;25 ne nalazi se ni na popisu knjiga za koje Đuro Basler (1984.) navodi da su u posjedu riznice franjevačkog samostana na Ši-rokom Brijegu;26 ne navodi se niti u tekstu kao ni katalogu Vjekoslave Hun-ski (1988.) o knjižnom blagu franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine;27 nema je ni u knjizi fra Andrije Nikića iz 1990. godine koje govori o blagu franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini,28 kao ni onoj koja govori samo o blagu hercegovačkih samostana iz 1993. godine.29

Teško je povjerovati da navedeni autori ne bi naglasili postojanje tako važnog i raritetnog djela da su znali da postoji. Time se otvara još jedno pitanje: od kada je u posjedu franjevaca na Širokom Brijegu i kako je tamo dospjela? U potrazi za odgovorom možda može poslužiti podatak da se relativno blizu točnije u Dubrov-niku, u Franjevačkom samostanu Male Braće čuva primjerak Zlatne legende iz iste godine, istog datuma i izdavača.30 Ovaj je primjerak, za razliku od ovoga iz Ši-rokog Brijega, evidentiran: nalazimo ga na popisu izdanja Zlatne legende iz 1493. godine koje navodi Britanska knjižnica31 te u knjizi Josipa Badalića Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj (1952.) u kojoj se navodi slijedeće:

“605. Jacobus de Voragine, Legenda Aurea Sanctorum, Venetiis, Manfredus [ de Bonellis] de Monteferrato, 20. IX. 1493., 4°, got. BMC II, 504.32, CR 6460, Dubrovnik MB33, Ink. 60.”34

23 Usp. http://istc.bl.uk/search/search.html?operation=record&rsid=1137839&q=67, [preuze-to: 2. III. 2011.].

24 Ibid., [preuzeto: 2. III. 2011.].25 Ljubinko Popović, Popis inkunabula koje se nalaze u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Bibli-

otekarstvo, 1956., str. 17-41.26 Usp. Đuro Basler, nav. dj., 1993., str. 13.27 Usp. Vjekoslava Hunski, Knjižno blago franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini, u:

Franjevci na raskrš ću kultura i civilizacija: blago franjevačkih samostana Bosne i Herce-govine, katalog izložbe, Zagreb, MGC, 1988., str. 236.

28 Usp. Andrija Nikić, nav.dj., 1990., str. 142-143.29 Usp. Andrija Nikić, nav.dj., 1993., str. 56-61.30 Usp. http://istc.bl.uk/search/search.html?operation=record&rsid=1137839&q=67, [preuze-

to: 2. III. 2011.].31 Ibid., [preuzeto: 2. III. 2011.].32 BMC – kratica za British Museum Catalog točnije za knjige tiskane u 15. stoljeću koje se

sada nalaze u British Museum.33 MB ili KMB – kratica za Malu Braću odnosno Knjižnicu Male braće.34 Josip Badalić, Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj, Zagreb, JAZU, 1952.

75Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Potvrdu o posjedovanju Zlatne legende iz 1493. godine dobila sam elektro-ničkim putem i od fra Joze Sopte, bivšeg gvardijana samostana Male Braće u Dubrovniku i sadašnjeg provincijala Provincije sv. Jeronima u Zadru, koji mi je ljubazno proslijedio informaciju da se spomenuto djelo nalazi u zbirci inkunabula knjižnice samostana sa signaturom A-61. S obzirom na brojne di-plomatske, trgovačke i kulturne veze Dubrovnika i Venecije u XV. stoljeću – dovoljno je prisjetiti se Lovre Dobričevića i njegovih vezā s Michele Gi-ambonom – možemo pretpostaviti da su obje inkunabule iz Venecije došle u Dubrovnik. Obje se sada čuvaju u franjevačkim sredinama, koje su povijesno bile teritorijalno objedinjene, no otvoreno pitanje dakako ostaje kako je širo-kobriješka inkunabula došla do tamošnjih franjevaca i kada?

Jacobus de Voragine

O osobi koja je svojim radom označila prekretnicu u srednjovjekovnoj hagiografi ji – Jacobusu de Voragine – podaci su šturi i nepotpuni. Jacobus de Voragine (Jacopo de Varagine ili Voragine, Jacopo da Varazze, Jacopo del Bosco) bio je dominikan-ski prior i nadbiskup Đenove (tal. Genova; lat. Genua; Ligurija), diplomat, propo-vjednik, blaženik te autor i urednik nekolicine knjiga zbog kojih ga često nazivaju najčitanijim piscem srednjeg vijeka.35 Iako još uvijek postoje dvojbe oko točne godine njegovog rođenja (navode se 1228., 1229. i 1230.), pouzdani su mjesto i godina smrti – 1298. godina u Đenovi.36 Kao mjesto rođenja spominju se Đenova i gradić Varazze (Varaggio) koji se nalazi na zapadnoj obali talijanske rivijere,37 što podržava toponim u prezimenu, iako je, naravno, moguće da je netko od njegovih predaka bio iz Varazze, a ne sam Jacobus). Izvore za njegovu biografi ju najvećim dijelom nalazimo u autobiografskim djelima (posebice u Chronica civitatis Ianu-ensis), dokumentima o povijesti dominikanskog reda te administrativnim arhiv-skim dokumentima koji svjedoče o njegovoj nadbiskupskoj funkciji.38

Prvi datum koji se sa sigurnoš ću može provjeriti je 1244. godina kada se pridružio Redu braće propovjednika (lat. Ordo praedicatorum), osnovanom nepuna tri desetljeća prije (1216.).39 Nakon toga slijedi dvadeset godina šutnje

35 Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image;size=100;seq=13 [preuzeto: 29. IV. 2011.]; Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935.

36 Usp. http://www.sermones.net/spip.php?article4, [preuzeto: 6. IV. 2011.]; Varazze je gradić u neposrednoj blizini Savone te nedaleko od Đenove. Može se naći i podatak da je rođen u selu Casanuova.

37 Usp. Jacobus de Voragine, Golden Legend (Readings on the Saints), prijevod: William Granger Ryan, Princeton New York, Princeton University Press, 1995., str. 13.

38 Usp. Mario Caravale, (ur.), Dizionario biografi co degli Italiani, Roma, Instituto della encic-lopedia Italiana fondata da Giovanni Treccani, 2004., str. 93.

39 U: Dizionario biografi co degli Italiani, Roma, Instituto della enciclopedia Italiana fondata da Giovanni Treccani, 2004., str. 92. Podatak je preuzet iz predgovora Giovanni Monleonea izdanju Kronike Đenove Jacobusa de Voragine.

76 Ines Tanović

koja je prekinuta tek jednim autobiografskim podatkom iz 1264. godine kada u knjizi Chronica civitatis Ianuensis navodi pojavu komete kojoj se divio da-nima.40 Oskudni su i podaci o njegovom obrazovanju i karijeri unutar Reda. Često se navodi da je studirao u Bolonji i Parizu, zatim da je unutar Reda ste-kao zvanja lektora i magistra teologije41 te da je bio prior samostana u Đenovi. Ipak, niti jedan od ovih navoda ne može se u potpunosti potvrditi. S obzirom na podatak da je 1266. godine postao prior provincije Lombardije, koja je tada obuhvaćala područje sjeverne Italije kao i Bolonju, možemo pretposta-viti da je i u prethodnim godinama zauzimao bitno mjesto i zaduženja unutar Reda. Na tom položaju ostao je slijedećih deset godina vjerojatno boraveći u samostanima u Milanu (samostan Sant’Eustorgio) ili Bolonji. U razdoblju iz-među 1281. i 1286. godine ponovo je obnašao istu funkciju. Voragine u djelu Historia reliquiarum que sunt in monasterio sororum ss. Philippi et Iacobi da Ianua (napisana u razdoblju između 1286. i 1292.) bilježi da je za vrijeme svog drugog mandata na mjestu priora provincije Lombardije ženskom domi-nikanskom samostanu u Đenovi poklonio dvije vrijedne relikvije: glavu sv. Ursule iz Kölna i prst sv. Filipa iz Venecije.42

U razdoblju od 1283. do 1285. godine, nakon smrti Giovanni da Vercellija pa sve do odabira novog regenta Munia de Zamore, obnašao je funkciju vojnog kape-lana Reda. Godine 1288. je prvi put bio kandidat za nadbiskupa Đenove, no papa Nikola IV. odlučio se za Opizza Fieschija.43 Posljednje godine života posvetio je upravljanju Đenovskom dijecezom: godine 1292. imenovan je za nadbiskupa Đe-nove, a njegovi prvi koraci bili su usmjereni ka zakonskoj reorganizaciji gradskog klera. Godine 1293. sazvao je provincijski koncil na kojem su pored predstavnika crk vene vlasti sudjelovali i ugledni građani grada Đenove.

Jacobus de Voragine je bio aktivan i na političko-diplomatskom planu. Često se ističe njegovo posredništvo u mirovnim pregovorima između dvije suprot-stavljene sile na razmrvljenoj političkoj sceni srednjovjekovnoga Apeninskoga poluotoka: papinskih pristalica gvelfa i sljedbenika Svetoga rimskoga cara Fri-edrika II., gibelina.44 Krajem 1295. godine Voragine je doživio politički poraz i duboko osobno razočarenje nakon čega je zapisao: “Brzo se zvuk harfe pretvo-rio u žalopojku, a zvuci našeg tijela u jadikovku.”45 Razlog tome bio je prekid primirja između gvelfa i gibelina na kojem je toliko dugo radio i kojeg je tako

40 Usp. Mario Caravale, nav.dj., 2004., str. 93.41 Ernest C. Richardson u knjizi Materials for a life of Jacopo da Varagine objašnjava da je

zvanje mastera odnosno magistra teologije značilo da se osoba školovala u Parizu, a zvanje doktora tj. doktora kanonskog zakona podrazumijevalo je obrazovanje u Bolonji.

42 Usp. Mario Caravale, nav.dj., 2004., str. 93.43 Opizo Fieschi (1247-1292) bio je patrijah Antiohije i Aleksandrije.44 Usp. José Orlandis, Povijest krš ćanstva, Split, Verbum, 2004., str. 95.45 “Cithara nostra cito versa est in luctum et organum nostrum in voce fl entium est mutatum.”

U: Mario Caravale (ur.), nav. dj., 2004., str. 94.

77Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

energično slavio. U žestokim sukobima stradala je i katedrala sv. Lovre (tal. San Lorenzo) u Đenovi za čiju je obnovu Jacobus tražio pomoć pape koja je i odobrena 12. VI. 1296. godine.46 Umro je u noći s 13. na 14. VII. 1298. godine, a sahranjen je u crk vi sv. Dominika u dominikanskom samostanu u Đenovi. U XVIII. stoljeću je njegovo tijelo premješteno u drugu dominikansku crk vu, Santa Maria di Castello, gdje se i danas nalazi.47 Na šestotu obljetnicu domini-kanskoga reda (1216.-1816.) blaženim ga je proglasio papa Pio VII. Charamonti kao “mirotvorca”, a njegov spomendan se slavi 13. srpnja.

Pored uloge učitelja i nadbiskupa, Jacobus je ipak najpoznatiji bio po svojim literarnim djelima koja su bila popularna još za vrijeme njegovog života, ali i stoljećima kasnije. Navodi se kao autor slijedećih djelā: Legenda sanctorum (Legenda Aurea), Sermones de omnibus sanctoris, Sermones de omnibus Evangeliis dominicalibus, Sermones de omnibus Evangeliis que in singulis fertis in Quadragesima leguntur, te Liber Marialis i Chronica civitatis Ianuensis. Ovom popisu valja pridati kritičke studije hagiografske tematike: Legenda seu Vita santi Syri episcopi Ianuensis, Historia transla-tionis reliquiarum santi Iohannis Baptistae Ianuam, Historia reliquiarum que sunt in monasterio sororum ss. Philippi et Iacobi da Ianua, Tractatus miraculorum reliquiarum santi Florentii zajedno s Historia translationis re-liquiarum eiusdem i Passio santi Cassiani. U nekim inventarima rukopisā iz XIV. i XV. stoljeća Jacobusu se pripisuje i Tractatus de libris a beato Augustino editis koji prema Giovanni Paolo Maggioniju (1995.) odgovara posljednjim dijelovima poglavlja De sancto Augustino koje se nalazi u Zlat-noj legendi. Tekst je proučavao i objavio John Aloyse McCormick (1964.) potvrdivši Maggionijevu tezu.48

Voragine se navodi i kao prvi prevoditelj Biblije s latinskog jezika na ta-lijanski jezik.49 Ernest C. Richardson (1935.) smatra da su gotovo sve prve verzije prijevoda Biblije na talijanski bile u posjedu dominikanaca, te da je Voragine bio jedna od najsposobnijih osoba za tako opsežan zadatak. Richar-dsonovi protivnici tvrde da je 1260. godina prerana za prvi prijevod Biblije na talijanski50 te da je nevjerojatno i gotovo nemoguće da je prvi prijevod napravio netko iz Đenove i da bi se Voragine sigurno pohvalio tako značajnim

46 Usp. Mario Caravale, nav. dj., 2004., str. 93.47 Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image;

size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 83.48 Usp. John Aloyse McCormick, Iacobi de Voragine Tractatus de Libris a Beato Augustino

Episcopo Editis, Edited from the Manuscripts and Unique Printing, with Introduction and Commentary, doktorska disertacija, Washingston D.C., The Catholic University of America, mikrofi lm, 1965.

49 Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935., str. 1.

50 Kao prvo potpuno izdanje Biblije na talijanskom jeziku navodi se ono iz 1471. godine koje je izdao Nicolo Malermi.

78 Ines Tanović

postignućem u svome djelu Chronica civitatis Ianuensis.51 Richardson je us-pio dokazati da je XIII. stoljeće donijelo prve prijevode Biblije: spominje je u oporuci iz 1302. godine Judita od Forzate, plemkinje iz Padove, koja na popi-su ostavštine navodi kopiju Biblije na “narodnom” jeziku.52 Je li to kopija, to jest prijepis prijevoda za koje je Voragine predložen kao autor ili ne, i dalje je predmet rasprava.

Kroničari Voraginea opisuju kao oca siromašnih, čovjeka velike darežljivosti koji je dao sagraditi i popraviti brojne crk ve, samostane i bolnice.53 Zbog otmje-nosti u ponašanju i izraženih diplomatskih sposobnosti djelovao je kao “desna ruka” brojnih papa, a koliko je to doista bio zahtjevan zadatak govori i podatak da se za vrijeme Jacobusovog života na čelu Katoličke crk ve promijenilo čak še-snaest papa.54 Jedan je od rijetkih blaženika koji je beatifi ciran s obrazloženjem osobitog dara za mirotvorno posredništvo i neobična uspjeha u tome.

Recepcija Zlatne legende:od srednjovjekovnog bestsellera do “pučke maštarije”

Diutissime in omnium manibus fuit Legenda Aurea Iacobi de Voragine.55

JEAN BOLLAND

Kada je pisao Zlatnu legendu Jacobus de Voragine sigurno nije mogao ni za-misliti da će njegovo djelo preživjeti osam stoljeća. I to kakvih osam stoljeća! Zlatna legenda je prošla zanimljivu krivulju recepcije koji možemo sažeti u nekoliko riječi: od uglednoga srednjovjekovnog bestsellera do prezrene “puč-ke maštarije”. I nazad. Stoljeće u kojem je nastala donijelo joj je iznimnu popularnost koja je trajala više od dvije stotine godina (do kraja XV. stoljeća) i zbog kojega je i dobila epitet najčitanije knjige srednjeg vijeka nakon Bi-blije.56 Sherry L. Reames sigurno ne griješi kada kaže da Zlatna legenda nije

51 Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935., str. 4.

52 Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav.dj., 1935., str. 8., [preuzeto: 13. IV. 2011.].

53 Usp. Sophie Ientile, La Vierge et la nature dans le Liber Marialis de Jacques de Voragine, doktorska disertacija, Lyon, Université Lumière Lyon 2, digitalizirani tipkopis, 2010., str. 31.

54 Usp. Mario Milić, Pape (od sv. Petra do Ivana Pavla II), Split, Laus, 1998., str. 156.- 172.55 “Tijekom dugih sati u rukama svih bila je Zlatna legenda Jacobusa de Voraginea.” Citat

preuzet iz: Linda Pagnotta, nav. dj., 2005., str. 11.56 Jean-Baptiste Marie Roze u predgovoru francuskog izdanja Zlatne legende iz 1902. godine

navodi:”Le succees de ce livre fut immense, tout el monde le de-vora, et independamment des nombreux manuscrits qui en existent, on compte plusieurs editions incunables. Il serait bien diffi cile de les signaler toutes; ce fut peut-etre le livre imprime le plus souvent avec la

79Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

bila samo popularna srednjovjekovna knjiga, nego kulturna institucija. Ernest C. Richardson (1935.) ide još i dalje pa je naziva jednom od najpopularnijih knjiga svih vremena i navodi da joj je upravo zbog tako velike popularnosti koju je uživala dodijeljen pridjev “zlatna”.57 Isti autor navodi podatak da je sačuvano oko stotinjak rukopisa Zlatne legende iz XIII. stoljeća, od kojih je trideset do četrdeset nastalo za vrijeme Voragineova života.58 Kao prilog ra-nom uspjehu izdanja svjedoči i to da je do današnjeg dana sačuvano preko 1000 rukopisa, od kojih čak tristotine primjeraka iz XV. stoljeća.59

Tektonska promjena koju donosi sredina XV. stoljeća utjecala je i na sud-binu Legende – Gutenbergovim otkrićem tiskarskoga stroja započinje novo poglavlje u povijesti i razvoju knjige i izdavaštva. Humanistički duh rođen u Italiji potkraj XIII. stoljeća obilježen je – između ostaloga – velikim zanima-njem za antiku i antičke pisce. Gutenbergov izum pridonio je njegovom šire-nju jer je rijetko kada u povijesti knjiga imala tako značajnu ulogu kao u doba humanizma i renesanse.60 Velika potražnja za knjigom omogućila je do kraja XV. stoljeća otvaranje tiskarskih radionica u gotovo svim većim europskim gradovima. Knjiga tako prestaje biti privilegija rijetkih povlaštenih pojedina-ca i postaje dostupna širim masama. Aleksandar Stipičević (1985.) navodi:

“ Zapanjujuća brzina kojom tiskarstvo osvaja Europu najbolje govori da je Gute-nberg u pravi trenutak riješio jedan od najakutnijih i upravo neodložnih problema tadašnje Europe, problem brže i jeftinije proizvodnje knjige, a time i problem stvaranja mnogo efi kasnijeg sredstva za širenje znanstvenih i drugih informacija do dotadašnjeg.”61

Kao izravna posljedica Gutenbergova izuma javlja se širenje pismenosti, afi r-macija narodne književnosti, pokretanje znanstvenog napretka te ubrzanje protoka informacija.

Za Zlatnu legendu bio je to dvosjekli mač; s jedne strane zahvaljujući Gu-tenbergu Legenda postaje dostupna svima i u prvim desetljećima nakon izuma tiskarskog stroja zauzima visoko mjesto na ljestvici najtraženijih knjiga onog vremena; s druge strane razlog opadanja zainteresiranost za Legendu možemo tražiti i u činjenici da Voragineovim nasljednicima postaje lakše proučavati

Bible et l’Histoire scholastique de P. Comestor.” U: Robert Francis Seybolt, The Legenda Aurea, Bible and Historia Scholastica, u: Speculum, 21/III, Cambridge, Medieval Academy of America, 1946., str. 339-342.

57 Usp.http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 41.

58 Ibid., str. 13.59 Broj sačuvanih rukopisa i tiskanih primjeraka Zlatne legende varira od autora do autora, no

većinom se navodi podatak od osam stotina do tisuću primjeraka.60 Usp. Aleksandar Stipičević, nav.dj., 1985., str. 233.61 Ibid., str. 270.

80 Ines Tanović

starija djela i izvore za svetačke živote, kao i brojna djela vezana za povijest i Crk vu čime je njihov autoritet u odnosu na Voraginea znatno jači. U prilog im naravno ide i duh vremena koji se sve više okreće znanosti i kritičkom proma-tranju svijeta, ali i teoloških istina, a time i religiozne književnosti.

Gutenbergovim izumom tiskarskoga stroja općenito je omogućeno lakše praćenje učestalosti izdanja određenih knjiga pa tako i Zlatne legende. Pierce Butler (1899.) ističe:

“Kada je započelo tiskanje knjiga Zlatna legenda bila je među najranijim proi-zvodima i dugo vremena je bila jedna od najčeš će tiskanih knjiga.”62

Kolika je zapravo bila proizvodnja pokazuje i podatak Roberta Francisa Seybolta (1946.) koji navodi da je u samo trideset godina tj. u razdoblju izme-đu 1470. i 1500. godine bilo preko sto pedeset i šest izdanja Zlatne legende od kojih je osamdeset i sedam bilo na latinskom jeziku, a ostatak na raznim europskim jezicima.63 Iako je uvriježeno mišljenje da je Biblija najčeš će ti-skana knjiga tog razdoblja, Robert Francis Seybolt iznosi drugačije mišljenje: istražujući knjigu Waltera Arthura Copingera Incunabula Biblica, or the fi rst half century of the Latin Bible došao je do podatka da u XV. stoljeću nije bilo više od sto dvadeset i četiri izdanja Biblije64 (bibličari iz Gesamtkatalog der Wiegendrucke ograničili su taj broj na devedeset i četiri izdanja).65 U istom stoljeću Seybolt navodi čak sto sedamdeset i tri izdanja Zlatne legende što dokazuje da Biblija ipak nije bila prvi izbor svih tiskara,66 te da je potražnja za Zlatnom legendom u XV. stoljeću očigledno bila puno veća.67

Iako mnogi autori opadanje interesa za Zlatnu legendu pripisuju pojavi Re-formacije, a zatim i Protureformacije, istina je negdje na pola puta. Shelly R. Reames (1985.) iznosi tezu da je sudbina Zlatne legende ipak bila zapečaćena nešto ranije.68 Prema Seyboltovoj listi izdanja Zlatne legende iz XV. stoljeća u razdoblju između 1470. i 1489. godine Legenda je bila tiskana u petnaest ra-zličitih gradova diljem Europe što ukazuje na široku međunarodnu potražnju za Voragineovim djelom. Shelly R. Reames dodaje:

“Kako ne postoji lista izdanja slična Seyboltovoj za razdoblje nakon 1500. godine, vrijedi se zaustaviti i primijetiti da je većina ovih izdanja potvrđena na-

62 Usp. Robert Francis Seybolt, nav.dj., 1946., str. 339-342.63 Ibid., 339-342.64 Ibid., str. 339-342.65 Usp. Gesamtkatalog der Wiegendrucke ili Union Catalogue of Incunabula Database do-

stupan je na internet adresi: http://www.gesamtkatalogderwiegendrucke.de/GWEN.xhtml, [preuzeto: 23. V. 2011.].

66 Više o temi u: Stanko Jambrek, Biblija u doba reformacije, Zagreb. Biblijski institut Zagreb, 2010.67 Usp. Robert Francis Seybolt, nav.dj., 1946., str. 327-338.68 Usp. Sherry L. Reames, The Legenda Aurea: A reexamination of its paradoxical history,

Madison; Wisconsin, The University of Wisconsin Press, 1985., str. 27.

81Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

šim pomoćnim izvorima, usklađenim katalozima British Library, Bibliotèque National i istraživačkim knjižnicama u Sjedinjenim Američkim Državama. Oslanjajući se samo na kataloge došli smo do brojke od trinaest gradova i izo-stavljanja ne više od jednog provjerenog izdanja za svakog od njih.”69

Opadanje potražnje bilježi se krajem XV. stoljeća: u razdoblju od 1491. do 1500. godine Seybolt navodi svega dvadeset i tri izdanja (prethodno desetlje-će ih je imalo četrdeset i jedan), a broj gradova u kojima se tiskala Legenda smanjuje se na sedam. Naravno, postojale su razlike od države do države: u sjevernom djelu Europe (Njemačka i Nizozemska) pad potražnje očigledan je već krajem XV. stoljeća; u Francuskoj primjerice potražnja ostaje gotovo nepromijenjena sve do polovine XVI. stoljeća. Najzanimljiviji slučaj dogodio se u Italiji gdje je Protureformacija izazvala procvat izdanja Legende, ali samo na talijanskom jeziku:

“Izdanja na talijanskom jeziku potvrđena su u redovitim intervalima prije 1520. godine i postaju veoma rijetka slijedećih trideset i pet godina, i onda, nekoliko godina nakon Tridentskoga sabora, ponovno se redovito pojavljuju.”70

Linda Pagnotta (2005.) u knjizi Le edizioni italiane della “Legenda Aurea”(1475-1630) iznosi podatak da je nadmoć izdanja Zlatne legende na talijanskom jeziku (narodnom) naspram izdanja na latinskom jeziku očita od kraja XV. stoljeća kada je u razdoblju od 1475. do 1490. godine njihov omjer bio 6:5 u korist izdanja na talijanskom, da bi on krajem stoljeća iznosio 5:2 (razdoblje od 1491. do 1500.).71 Dugom izdavačkom životu Legende u Italiji (za razliku od Njemačke ili Nizozemske) u prilog je išla činjenica da je talijan-sko društvo bilo konzervativnije, tradicija jača, a izdavaštvo repetitivno.

Na osnovu datuma objavljivanja i njihove učestalosti tijekom XV. stoljeća, koju možemo pratiti zahvaljujući Seyboltu, dolazimo do zaključka da Legenda nije samo bila žrtva Reformacije i da se njezino povlačenje iz tiska dogodilo i prije nego je Luther zakucao svojih devedeset i pet teza na vrata crk ve u Witte-nbergu 1517. godine. Ako pratimo povijest “napada” ili negativnih reakcija i publikacija protiv Legende, možemo primijetiti da su većim dijelom dio općeg propitivanja temeljnih postavki krš ćanskog nauka i tradicija koje su dugo vre-mena uživale javno ili barem prešutno odobravanje Crk ve, a čiji je Legenda

69 “Since there is no list comparable to Seybolt’s for the period after 1500, it is worth pausing to note that the vast majority of these editions are also attested by our supplementary sour-ces, the combined catalogs for the British Library, Bibliotèque National, and the research libraries of the United States. Relying solely on the catalogs, we would have thirteen cities and omission of no more than one verifi ed edition at any of them.” U: Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str. 28.

70 “Italian vernacular editions are attested at frequent intervals before 1520, become very rare for the next thirty-fi ve years, and then, a few years after the Council of Trent, start appearing again on a regular basis.” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 29.

71 Usp. Linda Pagnotta, nav. dj., 2005., str. 11.

82 Ines Tanović

bila simbol. Tijekom XVI. i XVII. stoljeća kritike i povici na Legendu bili su brojne: prve javno objavljene pripisuju se Juan Luis Vivesu iz 1531. godine i Georgu Witzelu desetljeće kasnije.72 Sherry L. Reames primjećuje sljedeće:

“Oba učenjaka spominju Legendu kao da su njene greške već bile opće poznate među njihovim čitateljima - kao što su vjerojatno i bile.”73

Vivesova kritika Legende jedna je od najpoznatijih: “Kako nedostojna svetaca, i cijelog krš ćanstva, je ta povijest svetaca na-zvana Zlatnom legendom! Ne mogu zamisliti zašto je zovu zlatnom kada je napisana od strane čovjeka željeznih usta i olovnog srca. Što može biti gnjusnije od ove knjige?”74

No nije Vives jedini koji se tako snažno obrušio na Legendu: Claude d’Espence (1511.-1571.) nazvao ju je željeznom knjigom prepunom budalaština; za An-drien Bailleta (1649.-1706.) Legenda je knjiga koja je dobila previše prijekora da bi bila napisana od strane jednog blaženika; Louis-Ellies Dupin (1657.-1719.) Voraginea optužuje za lakovjernost i nenaučni pristup u uporabi izvora; Claude Fleury (1640.-1723.) za basne u Legendi ne krivi samo Voraginea nego i loš ukus njegovog razdoblja; Jean de Launoy (1603.-1706.) općenito kriti-zira srednjovjekovne legende nazivajući ih apsurdnim posebice se osvrnuvši na legendu o životu sv. Dioniza; James Lacop (1566.) navodno je napisao pamfl et naslovljen Defl oratio aureae Legendae kojeg je Crk va zabranila i pro-glasila heretičkim štivom zbog Lacopove općenite osude čaš ćenja i prizivanja svetaca, a ne zbog osude Zlatne legende; Melchior Cano iznosi mišljenje da je Voragine bio sklon bajkama, da nije bio kritičan i oprezan te prednost daje pisanju sv. Bede i sv. Grgura Velikog koji prema njegovom mišljenju zaslužu-ju veliko poštovanje iako su i sami nekad lakovjerni; Georg Witzel Legendu stavlja na zadnje mjesto svih knjiga kojima je tematika život svetaca, a Vora-ginea optužuje da se previše upustio u mitologiju.75 Upravo Witzla, uz Vivesa naravno, Ernest C. Richardson navodi kao najodgovornije kritičare čija su djela ostavila neizbrisiv trag na ugled Voragineovog djela.76 Treba uočiti da je najvećim dijelom riječ o veoma cijenjenim katoličkim teolozima, povjesni-čarima i najškolovanijim ljudima onog vremena. Iako su njihove publikacije

72 Više o Juan Luis Vivesu u: Charles Fantazzi, Selected Works of J. L. Vives: De conscribendis epistolis, Leiden, Brill, 1992.

73 “Both scholars refer to the Legenda as if its defects were already notorious among their readers-as, indeed, they must have been.” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 29.

74 “How unworthy of the saints, and of all Christians, is that history of the saints called Golden Legend! I cannot imagine why they call it golden, when it was writen by a man with a mouth of iron and heart of lead. What could be more abominable than this book?” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 52.

75 Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str 11-70.76 Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image;

size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.]., Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 41.

83Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

pridonijele općem trendu negativnog stava prema Zlatnoj legendi oni nisu zadali prvi udarac.

Početke negativnih reakcija kako predlaže Reames treba tražiti među ka-toličkim teolozima:

“Legenda nije bila dio Protestantske križarske vojne protiv kulta svetaca, osim možda slučajno i na lokalnom nivou; zapravo, pokret se izdigao unutar matice tadašnjeg katoličanstva.”77

Začuđujući podatak koji Reames također navodi u knjizi jeste da ni domi-nikanci, čijem je redu pripadao Voragine, nisu bili oduševljeni njegovim djelom. U katalozima glasovitih pripadnika dominikanskoga reda iz XIV. i XV. stoljeća Voragineovo najpoznatije djelo jednostavno se naziva legenda lombardica, a među djela kojima se Red još uvijek služi navode se jedino njegove zbirke propovijedi.78 Također se navode i pokušaji nekolicine domi-nikanaca da sastave bolju knjigu iste tematike među kojima se ističe Bernard Gui koji je s novom kompilacijom započeo već početkom XIV. stoljeća.79 Njegov legendarij nazvan Speculum sanctorale i objavljen u razdoblju iz-među 1324. i 1329. godine imao je, za razliku od Zlatne legende, kratak rok trajanja.80 Dominikanci su stoljećima nastojali da se Voragineove zasluge kao učenjaka i blaženika odvoje od njegova najpoznatijeg djela, pa tako i u XVIII. stoljeću nailazimo na djelo Anotinea Tourona koji u knjizi posveće-noj poznatim dominikancima navodi da je Zlatna legenda najmanje vrijedno od svih Voragineovih djela.81

Renesansna osuda Legende može se svesti na nekoliko glavnih zamjerki: nedosljednost, nevjerodostojnost i lakovjernost u korištenju izvora, tenden-cija da se hagiografi ja miješa s fi kcijom i bajkama, korištenje etimologija svetačkih imena koje su lingvistički potpuno promašene, a Voragineovu po-prilično jednostavnu uporabu latinskoga jezika mnogi nisu smatrali primje-renom jednom svećeniku njegovog ranga. Problem ugleda Zlatne legende

77 “Legenda was not part of the Protestant crusade against the cult of the saints, except per-haps locally and incidentally; in fact, it arose from within the mainstream of contemporary Chatolicism.” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 36.

78 Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 40.79 Više o Bernardu Gui u knjizi Karen Sullivan “The Inner Lives of Medieval Inquisitors”,

Chicago, University of Chicago Press, 2011.80 Zapravo, niti jedan legendarij nakon Zlatne legende nije se mogao pohvaliti dugoročnim

uspjehom iako su autori u XIV. i XV. stoljeću sigurno imali veće šanse da nađu bolje i kvali-tetnije izvore nego što je to imao Voragine. Tako u XV. stoljeću nailazimo na dva zanimljiva izdanja posvećena životu svetaca: prvo izdanje iz 1480. godine pripada Boninu Mombriziju, a riječ je o velikom legendariju o životima svetaca koji je Mombrizio kompilirao i objavio gotovo identično kako ih je i pronašao u rukopisima; drugo izdanje objavljeno je 1493. godi-ne u Vicenzi, a djelo je Petera Natala iz XIV. stoljeća pod nazivom Catalogues sanctorum.

81 Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 15.

84 Ines Tanović

bio je zapravo problem ugleda hagiografi je općenito što možemo primijetiti kod Vivesa, Witzela i Canoa. Shelly L. Reames ističe:

“Najznačajnije, oni postavljaju pitanje povijesne autentičnosti svetačkih legendi; doista, Vives i Cano tretiraju hagiografi ju izričito kao granu povi-jesnog pisanja, raspravljajući o njenim manama u poglavljima posvećenim osobinama nepouzdanih povjesničara, i Witzel uvjerava čitatelje njegovog legendarija da je učinio najbolje što je mogao da provjeri istinitost svake priče koju prepričava.”82

Njihova zabrinutost za budućnost hagiografi je proizlazi iz straha da će očite nepravilnosti u određenim legendama utjecati na opće mišljenje publike o ovoj književnoj vrsti odnosno da će učeni krš ćani, umjesto s poštovanjem, gledati na sva djela o svecima s podsmjehom i sumnjom. Za Hippolyte Delehayea, jednog od najistaknutijih bollandista s početka XX. stoljeća, legende o svecima pred-stavljaju neku vrstu krš ćanskog folklora odnosno popularne priče oblikovane i izobličene djetinjastom imaginacijom šire javnosti.83 Polazište teorije folklora koju je zagovarao Delehaye čini pretpostavka da se religija obrazovane elite može odvojiti od pučke pobožnosti koja je cvjetala među neobrazovanim i siro-mašnim vjernicima, a koja je naravno bila prepuna pučkih praznovjerja.84 Peter Brown, povjesničar u čijem su središtu zanimanja kasna antika i rani srednji vijek kao i uspon i uloga kulta svetaca u tom razdoblju, iznosi mišljenje (1981.) da su rituali i legende bili usko povezani, ali da se niti jedno ne može okarakte-rizirati kao rezultat popularnog utjecaja.85 Sherry L. Reames dodaje:

“Povijesne studije, kao što su one Petera Browna, Benedicta Warda i André Vaucheza, su neprocjenjive za kritičare jer vraćaju hagiografi ju u odgovara-jući kontekst u životu crk ve, izlažući naivnost i teorije folklora i zahtjeva za čistim povijesnim pristupom. Kao što oni predlažu, svrha žanra bila je dje-lomično promotivna; legenda je slavila veličinu određenog sveca s ciljem

82 “More important, they raise the issue of historical authenticity in saints’ legends; indeed, Vives and Cano treat hagiography explicitly as a branch of historical writing, discussing its defi ciencies in chapters devoted to the characteristics of unreliable historians, and Witzel assures the readers of his own legendary that he has done his best to verify the authenticity of each story he retells.” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 51.

83 Hippolyte Delehayea autor je nekoliko značajnih hagiografskih djela: Les légendes hagio-graphiques (1905.,1906., i 1927.), Les origines des cultes des martyrs (1912.), Les Passions des martyrs et les genres littéraires (1921.), Sanctus (1927.), i Cinq leçons sur la méthode hagiographique (1934.). Prvi dio knjige Cinq leçons sur la méthode hagiographique nazvan je Légendes u kojoj kako i samo ime kaže raspravlja o fenomenu srednjovjekovnih legenda-rija i njihovoj ulozi u modernoj hagiografi ji. Bernard Joasssart izdao je 2000. godine knjigu Hippolyte Delehaye:Hagiographie,critique et modernisme u kojoj opširnije progovara o njegovoj ulozi istaknutog hagiografa.

84 Usp. Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str.46.85 Usp. Peter Brown, The cult of the Saints: its rise and function in Late Christianity, Chicago,

University of Chicago Press, 1981.

85Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

da potakne njegovo čaščenje... Kao i svetkovine s kojima su bile povezane od legendi se očekivalo da istovremeno doprinesu široj zajednici pružajući utjehu i nadahnuće, smjernice, ohrabrenje za predanost i za ljubav prema Bogu – jednom riječju – pouku.”86

Kao što možemo primijetiti pitanje Zlatne legende otvorilo je i neka opća pitanja kao što su čaš ćenje svetaca, legende i svetkovine na koja će Crk va odgovoriti Tridentskim saborom.

Naravno, ne treba zaboraviti niti ulogu protestanata u stvaranju općega mišljenja o Voragineovom djelu i stava prema njemu. Iako će mnogi pojavu protestantizma staviti na prvo mjesto razloga opadanja popularnosti Zlatne legende i premda je Richardson tako dramatično zaključio da Zlatna legenda i Reformacija nisu mogle usporedo postojati, pa je Legenda propala, takav isključivi stav nije moguće prihvatiti. Reformatori nisu inicijatori pokreta protiv Zlatne legende, kao što im se to dugo vremena pripisivalo, ali ona im je svakako poslužila kao dobar izgovor za neprestane napade na Katoličku crk vu. Pa tako Thomas Bacon (1512.-1570.) umjesto Saints’ lives (svetački životi) naziva je Saints’ lies (svetačke laži); anglikanski biskup John Jewel (1522.-1571.) kao primjer štiva prepunog laži i lakovjernih bajki koje se čita na misama u katoličkim crk vama navodi Zlatnu legendu; još jedan pripad-nik anglikanske crk ve William Cave (1637.-1713.) priznaje da katolici nisu voljeli Legendu jednako kao ni protestanti, ali je ona za njega spoj papinske propagande i izrazite gluposti koja još uvijek sramoti Katoličku crk vu; George Cruickhank autor djela Catholic miracles objavljenog 1825. godine za primjer tipičnih srednjovjekovnih čudotvornih bajki uzima dvije priče iz Claxtonove verzije Zlatne legende.87

Većina kritičara Zlatne legende, bez obzira na činjenicu jesu li o djelu pi-sali pozitivne ili negativne kritike složit će se oko jedne stvari: etimologije svetačkih imena koje se nalaze na početku svakog poglavlja nemaju nika-kvu znanstvenu podlogu. Ipak, Ernest C. Richardson pokušava i za njih naći opravdanje pa kaže:

“One [etimologije] su tako očajne s kritičke točke motrišta da su po-nekad iz očaja izostavljene iz razboritijih izdanja, ali s propovjednoga motrišta onog vremena zaista se mogu nazvati vrlo dobrima. Svakako su

86 “Historical studies like those of Brown, Ward and Vauchez are invaluable to critics because they restore hagioghraphy to its proper context in the life of the church, exposing the naivete of both the folklore theory an the demand of the pure historicity. As they suggest, the pur-pose of the genre were partly promotional; a legend celebrated the greatness of a particular saint in order to encourage his veneration...like the festivals with which they were connec-ted, the legends were expected simultaneously to benefi t the larger community by providing comfort and inspiration, instruction, encouragements to vritue and the love of God - in a word, edifi cation.” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 49.

87 Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 60.

86 Ines Tanović

domišljate. Primjerice: Agatha navodno dolazi od grčke riječi aga – go-voriti (govorenje) i thau – savršenstvo (pa prema tome značenje imena Agatha bi bilo savršena govornica).”88

Richardson smatra da svrha etimologija svetačkih imena nije bila niti kritička niti povijesna, posebice ne znanstvena, nego prvenstveno umjetnička. Dosjetka s igrom riječi imena nekog sveca, prema Richardsonu, bila je zanimljiv način da se iskaže nečiji karakter i za njega je takva alegorijska interpretacija u potpunosti u skladu s vremenom u kojem je knjiga nastala.89 Pored etimologija Voragineu su zamjerili i lošu uporabu latinskoga jezika. Mjerodavni kritičari njegovo su pozna-vanje latinskoga jezika ocijenili priprostim, jednostavnim, nedovoljnim odnosno oskudnim. Jean-Baptiste Marie Roze (1902.) ističe da je takav stil velikim dijelom rezultat vjernog citiranja starijih izvora.90 Naravno, moguće da je Voragine doista neke dijelove Zlatne legende doslovno citirao i prepisivao iz starijih legendarija, no isto tako je moguće da je koristio jednostavnije oblike latinskog jezika da bi knjigu učinio čitljivijom onima koji jezik nisu dobro poznavali, a takvih je u nje-govo vrijeme bilo mnogo. Ako je njegova namjera bila da priče o svecima pribli-ži običnom puku, onda je ovakva uporaba latinskog jezika, lišena akademskog i književnog načina pisanja, bila više nego logičan odabir.

Obrana Zlatne legende započinje s isusovcem Jean Bollandom (1596.-1665.), slavnim fl amanskim fi lologom, bibličarom i hagiografom koji je po-takao kritička izdanja svetačkih životopisa i osobno je zaslužan za prvih pet svezaka Acte Sanctorum. U predgovoru prvog izdanja prvoga sveska ove naj-opsežnije hagiografske studije 1643. godine on prvi put progovara o Voragine-vom djelu nazivajući njegove kritičare pregrubima, a njegovo djelo tipičnim za vrijeme u kojem je nastalo. Witzelovu tezu da samostani u srednjem vijeku nisu imali niti jedan drugi legendarij osim Zlatne legende Bolland naziva smi-ješnom, ali mu priznaje da je Speculum historiale Vincenta od Beauvaisa puno bolji odabir od Legende. Reames navodi:

“Opisujući ga kao vrlo obrazovanog i svetog profesora teologije, Bolland ga pokušava za početak izdvojiti od očigledne karakteristike Legende – mašto-vitih etimologija svetačkih imena kojima započinju brojna poglavlja.”91

88 Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.], Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 44.

89 “The purpose of this derivation not being in the least critical or historical but simply to discover allegorical or even punning turns which may express the character of the saint in question...This allegorical interpretation was quite in the spirit of time.” U: Ernest C. Richardson, The infl uence of the Golden Legend of Pre-Reformation Culture History u: Papers of the American Society of Church History, G.P. Putnam’s sons, New York, 1910. [1888.], br. I, str. 237-248.

90 Usp. http://babel.hathitrust.org/cgi/pt?id=mdp.39015031296448;page=root;view=image; size=100;seq=13; [preuzeto: 13. IV. 2011.]., Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 44.

91 “Characterizing him as a very learned and holy professor of theology, Bolland attempts at the outset to dissociate him from the most obvious peculiarity of the Legenda, the fanciful

87Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

Bolland se obrušio i na Vivesa, a posebice Witzela:“Ali gdje se, moj dragi Witzel, Jacobus upušta u bajke? Ja svakako ne potpi-sujem sve što je on napisao. Ipak, nemam sumnje da je slijedio stare izvore, i činjenično znam da se mnoge njegove priče slažu sa starima i izvornima, iako ih nisam sve pročitao, a nema ni potrebe kada sam našao izvor da slijedim tok.”92

Bolland je naglasio da se vjerodostojnost Voragineova djela može jedino do-kazati usporedbom s izvorima. Pored Vivesa i Witzela Bolland kritizira i Eraz-ma Roterdamskog ocijenivši ga kao čovjeka koji je često komentirao ljude i događaje, a da ih nije dobro poznavao, te iznosi mišljenje da je Voragine podcijenjen zbog uporabe jednostavnije forme latinskoga jezika.93 Braneći Voragineov stil Ernest C. Richardson se još snažnije obrušava na Erazma:

“Bio je makar fl eksibilan, obilan, prikladan i bolje je odgovarao poučavanju naroda nego onaj latinski nekog sljedbenika otmjenog Erazma... jezik je samo vanjska forma stila, njegovo lice i odjeća, a ne njegova kičma, srce ili mozak. Voragineov stil ima sve unutarnje odlike, strukturu, fokus, suzdr-žanost, prikladan odabir materijala, cjelovitost, izdvojenost, jednostavnost, humor i osjećaj za sve osobne situacije.”94

Među Voragineovim zagovornicima najčeš ći su bili oni koji su ga branili kao učenog i pobožnog čovjeka čije djelo treba promatrati u okvirima vremena u kojem je nastalo obraćajući pozornost na izvore iz kojih je nastalo. Snažno se isticala Voragineova pripovjedačka, a poricala povjesničarska uloga. Česti su oni koji su Voraginea predstavljali izričito kao sakupljača i urednika Zlatne legende, nipošto autora. Dominikanac Jacques Echard jedan je od njih:

“Ukratko, Jacobus je skupio djela svetaca kakva su bila u njegovo vrijeme, uredio ih prema kalendaru i objavio. Ako postoje neke bajke među njima, njega ne treba smatrati njihovim začetnikom.”95

etymologies of the saints’ names that preface many chapters.” U: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 12.

92 “But where, my dear Witzel, does Jacobus indulge in fables? I certainly do not endorse everythings he wrote; I have no doubt, however, that he followe old sources, and I know for a fact that many of his stories agree with the old and genuine ones, though I have not read through them all; there is no need, when I have found the source, to follow the streams. U: Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str. 13.

93 Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 18.94 “It was at least fl exible, copious, apt and far better fi tted for popular instruction than the Latin

of that disciple of the elegant Erasmus...Language is only the outward form of style-its face and dress,not its backbone, heart or brain. Varagine’s style has all the inward merits, structure, focus, restraint, apt selection of material, integirty, detachment, simplicity, humor and the fe-eling for all personal situations. U: Ernest C. Richardson, nav. dj., 1935., str. 54-55.

95 “In short, Jacobus collected the deeds of the saints as they were current in his day, arranged them in the order of the calendar, and published them. If there were any fables among them, he is not to be considered their originator.” U: Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str. 14.

88 Ines Tanović

Najzaslužnija osoba za ponovni procvat zanimanja za Voragineovim djelom vjerojatno je Émile Mâle. Prekretnica se dogodila 1898. godine kada je Mâle izdao spomenutu studiju L’art religieux de la fi n du moyen âge en France. Étude sur l’iconographie du moyen âge et sur ses sources d’inspiration u kojoj je braneći Zlatnu legendu zapravo branio cjelokupnu srednjovjekovnu hagiografi ju. Mâle piše:

“Zamjerke Jacobusu de Voragineu koje su se nagomilale u XVII. stoljeću pot-puno su se udaljile od predmeta. Ova Zlatna legenda, koju su kritičari nazvali olovnom legendom nije bila djelo jednog čovjeka, nego cijelog krš ćanstva.”96

Za njega je osuditi Voragina značilo osuditi sve stare lekcionare, a zajedno s njima i one koji su ih čitali i vjernike koji su ih slušali. Mâle nastavlja:

“Za nas koji tražimo duh vremena u srednjovjekovnim knjigama, Zlatna legenda ostaje jedna od najzanimljivijih iz tog perioda. Vjernost s kojom je kopirala ranije priče i njen nedostatak originalnosti, čine je posebice vrijed-nom. Takva knjiga s divljenjem predstavlja čitav niz radova [...].”97

Ponovna naklonost prema Legendi rezultirala je novim francuskim prijevo-dom kojeg su napravili Jean-Baptiste Marie Roze 1892. godine,98 i Teodor de Wyzewa desetljeće kasnije.99 Ovaj potonji bio je veliki zagovornik Legende smatrajući je pionirskim pokušajem da se vjerske spoznaje približe laicima. Wyzewa piše:

“Od XIII. do XVI. stoljeća Zlatna legenda je prije svega je ostala narodna knjiga. I trebam dodati da možda ne postoji knjiga koja je imala dublji ili blagotvorniji utjecaj na ljude.”100

One koji su napadali Legendu Wyzewa dramatično okrivljuje za napad na krš ćanski nauk, optužuje ih da nisu prihvatili pravi duh katoličanstva te ih

96 “The criticism heaped upon Jacobus de Voragine in the seventeenth century was beside the point. This golden legend which the critics called a leaden legend was not the work of one man, but of all Christendom.” U: Émile Mâle, Religious art in France, the thirteenth century: a study of medieval iconography and its sources, Princeton; New York, Princeton University Press, 1984., str. 272.

97 “For us who search for the spirit of the time in the medieval books, the Golden Legend remains one of the most interesting of the period. The fi delity with which it reproduced ear-lier stories, and its lack of originality, make it particulary valuable. Such a book admirably represents a whole series of works [...].” U: Émile Mâle, nav. dj., 1984., str. 273.

98 Usp. Jacobus de Voragine, La Légende dorée de Jacques de Voragine, prijevod: Jean-Bapti-ste Marie Roze, Pariz, Edouard Rouveyre, 1892.

99 Usp. Jacques de Voragine, La Légende dorée, prijevod: Theodor de Wyzewa, Pariz, Librairie Académique Perrin, 1902.

100 “Du treizième siècle jusqu’au seizième, la Légende Dorée reste, par excellence, le livre du peuple. Et je dois ajouter qu’il n’y a peut-être pas de livre, non plus, qui ait exercé sur le peuple une action plus profonde, ni plus bienfaisante.” U: Jacques de Voragine, nav. dj., prijevod: Theodor de Wyzewa, 1960. [1908.], str. 19.

89Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula...

osuđuje zbog neznanja. Mišljenje Hippolytea Delehayea, uglednog glasno-govornika bollandista s početka XX. stoljeća, iznimno se cijenilo s obzirom na njegov autoritet na području hagiografi je. Delehaye (1903.) se u manjoj ili većoj mjeri suglasio se s mišljenjem svoga prethodnika Jeana Bollanda na-glašavajući da je istinska vrijednost Zlatne legende simbolična i podržavajući tezu koju je iznio Wyzewa da je Legenda bila popularna knjiga čija je glavna namjera bila da potakne pobožnost. Delehaye ističe:

“Zlatna legenda pomno prikuplja hagiografska djela srednjeg vijeka. Bez obzira na to dugo vremena je tretirana s velikim prezirom, i učenjaci su bili veoma tvrdi prema dobrom Jacobusu de Voragineu.”101

Iako je rekao da Zlatnu legendu doživljava pomalo komično i da mu često izmami osmijeh na lice, oštro je kritizirao slabije informirane čitatelje koji su ismijavali djelo.102

Djela Mâlea, Richardsona, Delehayea i mnogih drugih tijekom XIX. stoljeća obrisala su prašinu sa Zlatne legende i vratili je na police europske i svjetske književnosti. Tijekom XX. stoljeća temom Jacobusa de Voraginea ili Zlatne le-gende bavili su se i Brenda Dunn-Lardeau, Stefania Bertini Guidetti, Giovanni Paolo Maggioni, Johann Georg Theodor Grässe, Barbara Fleith, Alain Boureau, William Granger Ryan, Helmut Ripperger, Alfred Aspland, Mary Jeremy, Guy Philippart, Sophie Ientile i više puta spominjana Sherry L. Reames. Ona je u knjizi The legenda aurea: a reexamination of its paradoxical history (1985.) dala opširan pregled svih dosadašnjih studija s posebnim osvrtom na razdoblje renesanse, navela najveće protivnike i glavne zagovornike djela te usporedila Legendu s Dijalozima (593.) svetoga pape Grgura Velikog (540.-604.)

Zaključak

Životi svetaca u više ili manje skraćenoj formi bili su sadržani u lekcionarima, odnosno zbirkama odlomaka iz Svetog pisma koje se čitaju u bogoslužju.103 Poslije se za knjige koje sadržavaju legende o životima svetaca upotrebljava naziv legendarij, a najpoznatiji legendarij srednjeg vijeka je upravo Zlatna legenda.104 Tijekom XIII. i XIV. stoljeća veliki broj skraćenih verzija legenda-rija našao se u knjižnicama i na tržištu, a među najpoznatije i najranije pripa-daju Abreviatior in gestis et miraculus sanctorum Jean de Maillyja i Epilogus in gesta sanctorum Bartolomea iz Trenta.105 Ipak, uspjeh svih legendarija prije

101 Navedeno prema: Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 22.102 Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 20-24.103 Usp. Émile Mâle, nav.dj., 1984., str. 272.104 Usp. Adalbert Rebić (ur.), Opći religijski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod “Miroslav

Krleža”, 2002., str. 510.105 Usp. Sherry L. Reames, nav.dj., 1985., str. 4.

90 Ines Tanović

Zlatne legende potpuno je potisnut njezinom pojavom na tržištu. Koliko su ru-kopisi Legende bili česti, govori i podatak da je pedeset i pet rukopisa prona-đeno u gradskim knjižnicama Pariza, dvadeset i sedam na Oxfordu, četrdeset i šest u Münchenu, a te bismo brojke mogli množiti i dalje.106

Émile Mâle u spomenutoj studiji o srednjovjekovnoj ikonografi ji i njezinim izvorima (1984.) iznosi mišljenje da je Zlatna legenda svojevrsna popularizaci-ja lekcionara te da čak slijedi njihov uobičajeni plan i strukturu. Prema njegovu mišljenju Zlatna legenda ne predstavlja izvorno djelo. Jedina novina koju je Mâle uočio u odnosu na prethodne legendarije je dovršetak i cjelovitost određe-nih svetačkih životopisa te dodavanje novih legendi. Uspjeh Zlatne legende on tumači činjenicom da je narativna struktura svetačkih života vrlo jednostavna: iako je bila namijenjena svećenstvu i studentima, dakle, školovanima i pismeni-ma, lako komunicira i s običnim pukom. Ključ njezine velike popularnosti Mâle pak vidi u činjenici da je kroz prijepise, a potom i prva tiskana izdanja Zlatna le-genda bila dostupnija široj publici nego što su to bile liturgijske knjige ili Sveto pismo. Émile Mâle piše: “Zlatna legenda je učila krš ćane da upoznaju život i da upoznaju svijet, da zamišljaju druge klime i druga stoljeća; ona je dala ljudima srednjeg vijeka tračak povijesti i zemljopisa.”107 Iako su prve zabilježene kritike Zlatnoj legendi upućene već u XV. stoljeću,108 ona je ostala nezaobilazni izvor za proučavanje srednjovjekovne umjetnosti.

SUMMARY

The article deals with a previously unknown copy of the Golden Legend (Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia) by Jacobus de Voragine kept in the tre-asury of the Franciscan monastery in Široki Brijeg, Bosnia and Herzegovina, as well as the role of the most important medieval hagiographic text in forming the western devotion and infl uence it had on iconographic choices in art. Particular attention is given to newly discovered incunabula in Bosnian-Herzegovinian heritage - Legenda aurea sanctorum, sive Lombardica historia [Liber sanctorum ac festorum per totum annum] published by Manfredus de Bonellis, de Monteferrato from Venice in the year 1493. Furthermore, the text discusses the original context in which manuscript was made in thirteenth century, its contemporary reception and historical path from the medieval bestseller up to the fi rst critics (which already appear in the fourteenth and fi fteenth century), condemnation of the work and its hard survival during the period of Counter-Reformation in sixteenth century and re-awakened interest in the Golden Legend in nineteenth century.

106 Ibid., str. 3.107 The Golden Legend taught Christians to know life, and it also taught them to know the

world, to imagine other climates and other countries; it gave the people of Middle Ages a glimpse of history and geography.” U: Émile Mâle, nav. dj., 1984., str. 273.

108 Usp. Sherry L. Reames, nav. dj., 1985., str. 39-41.

O LOKACIJAMA RIMOKATOLIČKIH CRKAVA I SAMOSTANA

U “CARSKOM BEOGRADU” (1717–1739)*

Zoran M. Jovanović

U nedavno objavljenom tekstu o rimokatoličkim crk vama u Beogradu to-kom austrijske vlasti u prvoj polovini XVIII veka, publikovanom u Bosni franciscani,1 u fokusu pažnje bile su osnovne osobenosti “carskog Beogra-da” i njegove dvodecenijske istorije, s posebnim osvrtom na crk vene prilike. Napomenuto je, između ostalog, kako je mirovnim ugovorom potpisanim u leto 1717. godine u Požarevcu, Austrija, posle ratovanja preuzela od Turaka pojedine delove Srbije, te da je ulaskom carske vojske u Beograd započeto njegovo zlatno doba, kako ga neki ocenjuju.

To doba, okončano već 1739. godine tzv. Beogradskim mirom, obeleže-no je kao nikad do tad i od tad snažnim delovanjem Rimokatoličke crk ve na području uš ća Save u Dunav, budući da su Austrijanci odmah po preuzima-nju vlasti započeli kolonizaciju, i to prvenstveno Nemcima rimokatolicima, što je bilo u saglasju sa rezolucijom Karla VI da u Beogradu, kao “bedemu hriš ćanstva”, nemački narod “mora uvek biti prvi kako po snazi, tako i po broju”.2 Rezultat takve politike bilo je i stvaranje “Nemačkog Beograda”,3

* Tekst je rezultat rada na projektu Istorija Rimokatoličke crk ve na području Srbije, pod po-kroviteljstvom Nadbiskupije beogradske.

1 Z. M. Jovanović, Prilog rzglednici “baroknog Beograda” ili o stvarnom broju rimokatolič-kih crkava u Beogradu tokom austrijske vlasti u XVIII. Veku (171-139), Bosna franciscana 32 (2011), 61–73.

2 Prema: Р. Веселиновић, Београд под влашћу Аустрије од 1717. до 1739. године, књ. 1, Историја Београда 1974, 530.

3 U skladu s politikom Administracije, odatle je prisilno iseljen živalj koji su činili “šizma-tici”, pre svega Srbi, kojima je naređeno da u kratkom roku napuste “Nemački Beograd”, čime je dotadašnje naselje podeljeno na dva dela: na “Nemački” ili “Dunavski grad” [“de-utsche oder Donaustadt] i na “Savski” ili “Srpski grad” [“Save oder Raitzenstadt”]. Takav

92 Zoran M. Jovanović

koji se prostirao od današnjeg Univerzitetskog (Studentskog) trga ka Duna-vu, zbog čega je poznat i kao “Dunavski Beograd”. Pored ubedljivo najbroj-nijih Nemaca, među pridošlicama je bilo i Francuza, Italijana, Mađara, Čeha, Slovaka, Hrvata, Slovenaca, čiji je broj premašio deset hiljada (dosegnuvši broj “šizmatika”, Jevreja i ostalih žitelja grada). Takve okolnosti doprinele su da tek obnovljena Beogradska dijeceza, tačnije Beogradsko-smederev-ska (nad)biskupija postane važno središte rimokatoličkog sveta pod krunom Habzburgovaca. Pritom, ako se ima u vidu imenovanje Nemaca za natpasti-re pomenute dijeceze (Antonio Kazimir od Turena i Valzasine i Franc Engel od Vagraina), uz činjenicu da je celokupna uprava, kako vojna tako i civilna, bila nemačka, to jest austrijska, nije teško zaključiti šta je mogao biti cilj re-čenog poretka, koji je i putem crk vene hijerarhije, ujedinjene sa sekularnim snagama, hteo da osigura svoje pozicije i dalji prodor ka Bosforu.

Istovremeno, potreba za zadovoljenjem verskih potreba novih Beograđana podstakla je dolazak propovedničkih redova. Nesporno je da su svoje misi-je uspostavili pripadnici Franjevačkog reda, tj. “franciskani oblasti Bosanske [Bosne Srebrene], sada svetog Jovana Kapistrana”,4 kao i minoriti i kapucini, te isusovci i trinitarci (u nekim izvorima pominjano je čak i prisustvo bene-diktinaca i pavlina, s tim što se autori tih podataka nisu pozivali na poreklo te diskutabilne, ako ne i sasvim netačne informacije). Pored kultnih objekata u posedu Redova čija pojava nije pod znakom pitanja, treba dodati i najmanje jednu crk vu koja se nalazila u sklopu Beogradske tvrđave, kao kultnom sredi-štu parohije namenjene vojsci, te ne čudi što je znana i kao “garnizonska crk-va” (prema nekim kartama načinjenim pred kraj četvrte decenije XVIII veka, pored te bogomolje, smeštene u Gornjem gradu, planirana je crk va i u Donjem gradu, takođe za pripadnike vojske, ali nije utvrđeno da li je sve ostalo samo na želji). U Beogradu je postojala i crk va koju su koristili Jermeni (Armeni) rimokatolici, po nekima “samo unijati”. Ako je suditi prema prikazima tadaš-njeg Beograda, navedenom nizu treba pridodati i “Špansku crk vu”, koja se nalazila na mestu današnje kafane “Proleće”, nadomak Studentskog trga, ma koliko ostaje enigma da li je tog hrama zaista bilo, i to posebno ako se ima u vidu da Španija, kao protivnik Habzburškoj monarhiji, tada nije bila omiljena među Austrijancima.

Čini se nespornim da je oko 1724. godine bilo “...osam crkava koje su sada u rukama naših vernika, izuzev tri, jedna pripada Grcima katoličkog obreda [Jermenima unijatima?], druga je pod upravom svetovnog sveštenika i treća, koja se nalazi unutar jednog dvorca [u Gornjem gradu], takođe pod starešin-stvom nekog sveštenika. Tu je zatim i crk va koja je sada u rukama reformi-sanih franjevaca [riformati di San Francesco] pod nazivom Blažena Devica

postupak vlasti takođe je doprineo do danas tinjajućem neraspoloženju srpskog naroda pre-ma “Švabama”.

4 М. Катанчић, Спомен Београда негдашњег Сингидунума, Гласник Друштва српске словесности V (1853) 118.

93O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu”

Asunta [Beata Vergine Assunta5].” Citirano je fragment izveštaja Đulija Tabo-cija [Tabozzi] i Frančeska Munjosa [Mugnos], tzv. svedoka u sklopu istražnog postupka o Beogradskoj biskupiji povodom njenog sjedinjenja sa Smederev-skom biskupijom.6 Njihov opis završava unekoliko ponovljenom informaci-jom da je “pet od osam crkava pod upravom raznih vernika, odnosno jezuita, reformisanih franjevaca, pripadnika male braće, konventualaca, kapucinera i spasitelja...”7 (prema šematizmu Rimokatoličke crk ve, pak, u Beogradu je bilo je šest crkava i pet samostana,8 što ne doprinosi utvrđivanju nespornog broja rimokatoličkih crkava u “carskom Beogradu”, i to posebno ako se u obzir uzmu pojedine vojne karte, načinjene pred pad Beograda).

***

Jedinstven okvir u kome se odvijao život beogradskih rimokatolika u “car-skom Beogradu” smešten je i pod svodove crkava. Iako, činjenica je, ni naj-bolja rekonstrukcija ne može pružiti stvarnu atmosferu tadašnjeg grada, niti evocirati autentični izgled eksterijera njegovih danas nepostojećih hramova, čini se mogućim doseći kakav-takav utisak o ambijentu u kome su se crk ve i samostani nalazili. Pored popisa koje je periodično vodila Administracija, od ogromne pomoći za stvaranje što vernije slike jesu i pojedini planovi Be-ograda. Zahvaljujući tim predstavama lako je ustanoviti da su crk ve minorita, kapucina, franjevaca, jezuita, kao i “Weils Spanier”, bile morfološki slične, s visokim zvonikom. Njihov izgled, iako možda u određenoj meri prikazan ide-alistički, ipak ukazuje da je stvoren prema normama barokne kulture gajene na području habzburške imperije. Ta zdanja istodobno su postala urbanistička i duhovna žarišta novog, “baroknog Beograda”. Crk ve su bile i jedinstveni vizuelni simboli beogradskog pejzaža, kao znamenje pobede Krsta nad Polu-mesecom, čemu se vekovima unazad stremilo. Takva težnja ne treba da čudi ako se ima u vidu da je krajem 1717. godine Eugen Savoj ski lično izvestio Dvorski ratni savet u Beču da je grad trebalo “očistiti i porušiti sve što je staro i neupotrebljivo”,9 što je, po svemu sudeći, sprovedeno energično, s obzirom na to da već 1719. godine G. K. Driš beleži da “ko je video Beograd pod

5 Pomenut izraz se nalazi u Izveštaju. Reč je zapravo o Uznesenju Bogorodičinom (Assumptio corporis Sanctae Mariae).

6 Sadržaj istražnog postupka publikovan je u izvornom obliku u: Đakovačka i Srijemska biskupija. Biskupski procesi i izvještaji 17. i 18. stoljeće (prir. A. Dević, I. Martinović), Zagreb 1999, 190–194.

7 Đakovačka i Srijemska biskupija. Biskupski procesi i izvještaji 17. i 18. stoljeće, 191.8 Opći šematizam Katoličke crk ve u Jugoslaviji 1974., Biskupska konferencija Jugoslavije,

Zagreb 1975, 656.9 Т. Стефановић Виловски, Београд од 1717–1739, Нова искра VII (1905), 272.

94 Zoran M. Jovanović

Turcima, pa bi ga video sad opet, ne bi nikada rekao da je to isti onaj grad”.10 Zapravo, Beograd je dobijao oblike evropskog baroknog grada, navodeći lju-de od pera da zapišu oduševljenje što je naselje, pre svega padina ka Dunavu, dobilo mnoštvo “sjajnih zvonika koji su se dizali u visinu sa zlatnim jabukama na vrhu...”, dok su “crk ve ’svakojakom lepotom na kićene’ imale oltare ’zla-tom, sreb rom i kamenjem delane’”11 Istine radi, beogradski krajolik je ostao mešavina različitih elemenata, s protivrečnostima koje je moguće sagledati i kroz postojanje visokih tornjeva-zvonika, u čijoj blizini su se nalazila neporu-šena minareta ili njihovi ostaci, što je doprinosilo njegovom još živopisnijem izgledu, a tekovine kulture zapadne i središnje Evrope ubrzano i bez kompro-misa zamenjivale nasleđe “turskog Beograda”.

Kada bi se trebalo u najkraćem pružiti osvrt na rimokatoličke hramove u Beogradu tokom austrijske uprave, pravo prvenstva ima katedrala kao “majka svih crkava” Beogradsko-smederevske dijeceze.12 Doduše, potreba za takvim zdanjem ukazala se tek od trenutka kada je postavljen rezidencijalni (nad)biskup u liku Antonija Kazimira grofa od Turna i Valzasine (1729), tačnije od njegovog dolaska u sedište poverene mu dijeceze.13 Blagodareći pedatnim austrijskim popisima, kartografskim i drugim izvorima može sa sigurnoš ću reći da je katedrala nastala od župne crk ve date u nadležnost jezuitima. Reč je zapravo o prenamenovanoj mošeji, koja je dolaskom Osmanlija u Beograd nakon Beogradskog mira dobila prvobitnu funkciju, koju ima do danas. Reč je o Bajrakli džamiji.14 To znači da je objekat najpre adaptiran u parohijalni hram i dat na upravu jezuitima, a potom, kada je Beograd postao sedište (nad)biskupa – u prvostolnicu, kada su verovatno učinjene određene promene na zdanju. Na takvu mogućnost upućuju i nedavno detaljno navedeni tragovi na džamiji. Od izuzetne vrednosti su i otkrića Todora Stefanovića Vilovskog koji je u jednom bečkom arhivu pronašao plan predat nadležnima u Beču, po kome

10 К. С. Протић, Путовање кроз Србију 1719–1720., Београд 1889, 4.11 М. Павић, Историjа српске књижевности барокног доба, Београд 1970, 128.12 З. М. Јовановић, О Римокатоличкој катедрали током аустријске управе Београдом

(1729–1739) и нацртима њеног ентеријера, Зборник Народног музеја, Историја уметности, књ. 19, sv. 2 (2010), 317–329.

13 Car Karlo VI ga je na predlog Dvorskog ratnog saveta imenovao juna 1728. za natpastira Beogradske dijeceze. Papa Benedikt XIII je dao svoj pristanak nešto kasnije, istovremeno tražeći da se Beogradska biskupija ujedini sa Smederevskom biskupijom, što se i dogo-dilo 1729. godine, tako da grof od Turna i Valzasine postaje biskup beogradski i biskup smederevski, odnosno (nad)biskup beogradsko-smederevski. Kada je doputovao u Beograd do danas nije poznato.

14 Inače, reč je o jedinom sakralnom objektu muslimana u Beogradu koji je nadživeo sva do-današnja ratna i mirnodopska razdoblja, i nalazi se u Gospodar Jevremovoj ulici. Povratkom Osmanlija 1739. građevini je vraćena prvobitna namena. Jer, nakon što je dobila potpunu nezavisnost na Berlinskom kongresu (1878) Srbija je bila nadležna da poruši džamije “ako joj smetaju, osim one zvanične – Bajrakli-džamije”, koja je trebalo da služi preostalom mus-limanskom stanovništvu.

95O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu”

je, navodno, izvršena adaptacija župne crk ve u katredralu. Uz plan je predat i nacrt glavnog oltara, zamišljenog u tada uobičajenom stilu rimokatoličkih crkava na području Habzburške monarhije. Vilovski je uveren da je nacrt delo čuvenog Nikole Doksata de Moreza.15

Ostaće nedoumica da li je (nad)biskup po preuzimanju uprave nad Beo-gradsko-smederevskom dijecezom, lično započeo uređenje crk ve posvećene Bezgrešnom začeću Blažene Djev(ic)e Marije, te da li je njegova rezidencija zaista bila udaljena od katedrale tri stotine koraka, kako je navedeno u nekim izvorima. U tom slučaju, čini se validnim podatak da je njegova (privremena) rezidencija bilo u novom franjevačkom samostanu kod Duge ulice, i da je pr-vostolnicu od konačišta delilo manje od dve stotine pedeset metara.

Ono što je nesporno jeste da je Franc Engl od Vagraina, naslednik Antonija Kazimira od Turena i Valzasine, usled opasnosti od prodora Osmanlija naložio da se popiše inventar katedrale. Pojedine predmete je poneo sa sobom, u Te-mišvar, na dajući se da će se ipak ubrzo vratiti u svoju rezidenciju. Neke stvari su odnete u Varadin, a potom u Beč. Krstionica katedrale je pak preneta u nekadaš-nju franjevačku crk vu u Temišvaru, odnosno u hram posvećen Svetom Juraju, kraj potonjeg groba biskupa Engla, preminulog u Temišvaru. Temišvarci danas kazuju da je reč o župnoj crk vi Svete Katarine Aleksandrijske.16

Blagodareći mnogim saznanjima najlakše je govoriti o isusovcima i nji-hovoj misiji u “carskom Beogradu”. Poznato da je u austrijskoj vojsci bilo mnogo pripadnika Družbe, koji su se na ratištu našli kao vojni sveštenici i duhovnici, te otuda ne čudi što i oni stižu s vojskom u Beograd. Po ulasku u grad imali su nameru da odmah osnuju rezidenciju s crk vom, što se vidi i po tome što su za buduću bogomolju od jedne Bečlijke dobili tri svete slike (koje su oni iz nepoznatog razloga uputili u “garnizonsku kapelu” u sklopu Tvrđave u Gornjem gradu, za koju su takođe bili zaduženi).

Ma koliko bili protežirani od uticajnih krugova, osnivanje jezuitske reziden-cije nije prošlo bez problema. Naime, tek koncem 1718. godine isusovci uspe-vaju da je osnuju, i to neudobnom domu, kako su sa žaljenjem konstatovali. Na-domak tog objekta bila je turska džamija data im na koriš ćenje, s istovremenim ciljem da bude i župna crk va a oni nadležni za gradsku župu.17 Postoje snažni

15 Т. Стефановић Виловски, Бeoгpaд од 1717–1739., Нова искра 10 (1905), 300 (u prilogu su dati nacrti koje Vilovski pripisuje De Morezu).

16 Na memorijalnoj ploči kraj Englovog imena urezano da je bio biskup čanadski, što ne treba da čudi ako se ima u vidu da je 1750. godine postao natpastir obnovljene Čanadske biskupije.

17 Prema Miroslavu Vaninu, isusovci su beogradsku župu vodili do 1735. godine, M. Vanino, Isusovci u Beogradu u XVII. i XVIII. stoljeću, Vrela i prinosi 4 (1934). Drugi istoričari pominju da su je vodili do 21. novembra 1734, kada je katedralna župa preuzela brigu za građansko područje. Na osnovu istog izvora, njima je do neslavne predaje Beograda dato u nadležnost dušebrižništvo nad vojskom, uz obavezu da vode matične knjige za pripadnike vojske i njiho-ve porodice, što je unekoliko diskutabilno ako se ima u vidu Knjiga krštenih [Liber baptizato-rum], vođena od 1729. do 1739. godine, a danas u fondu Muzeja grada Beograda.

96 Zoran M. Jovanović

argumenti da je reč o džamiji, danas znanoj kao Bajrakli, koja je nešto kasnije proglašena prvostolnicom Beogradsko-smederevske (nad)biskupije.

Godine 1727, blagodareći generalu Frančesku Ksaveru Bali Maruliju [Xa-ver Bali Marulli], velikom dobrotvoru Jezuitskog reda, Družba dobija zemlji-šte za gradnju nove rezidencije i crk ve, i to u blizini današnjeg raskrš ća Du-šanove i Dubrovačke ulice, ispred velikog trga, jednog od najvažnijih središta “Nemačkog Beograda”. Bio je to zahtevan poduhvat u svakom pogledu, jer predviđeno je da bogomolja bude duga skoro 45 metara i široka oko 20 meta-ra. Shvativši da je predviđen građevinski poduhvat i te kako skup, najpre ih je čekalo prikupljanje sredstava koje nije teklo željenom brzinom. Trebalo je do prođe nekoliko godina, sve do 1732, kada je na dan svetog Ignacija Lojole, 31. jula, svečano položen kamen-temeljac hrama, na koji je pričvrš ćena olovna ploča s natpisom. Ploča je slučajno pronađena krajem XIX veka, o kojoj je javnost upoznao Mihajlo Valtrović (natpis pruža izuzetno vredne podatke o ličnostima koje su imale poseban uticaj na život “carskog Beograda”).18

Postoje svedočanstva da je građenje crk ve brzo napredovalo i da je već 1733. godine ona bila do pola gotova. Tada je car poklonio jezuitima četiri hiljade forinti za izgradnju gimnazijske zgrade, što se dovodi u vezu i s okon-čanjem gradnje jednog trakta jednospratnice sa šest soba kraj novog hrama. Ipak, pripadnici Družbe su, ako im je verovati, imali mnogo problema s lošim stambenim uslovima. Njihovom nezadovoljstvu doprinosilo je i to što nisu uspevali da okončaju podizanje rezidencije. Ne treba sumnjati, međutim, da im je bilo toplo oko srca 1735. godine, kada je presvođeno i pokriveno crk-veno svetište. Na vrhu crk ve postavljen je i tornjić s pozlaćenom kuglom nad kojom je bio monogram s Hristovim imenom. Naredne godine izveden je svod nad dvema kapelama. Tada je u sklopu crk ve dovršena i podzemna kripta, u kojoj je bilo mesta za oko dve stotine kovčega (kada su 1739. jezuiti napuštali Beograd bila je prepuna što svedoči da su redovnici svoje pokojne koji su umrli pre 1736. godine preneli u kriptu nove crk ve). Kada je okončana grad-nja hrama nije poznato, pa čak i da li je do kraja izveden plan projektanta, do danas nepoznatog. Prema šematizmima za 1737, 1738. i 1739. godinu uz ime superiora zabeleženo je da su imali “brigu oko gradnje”, što bi se moglo odno-siti na rezidenciju, ali i na izradu konačnog rešenja svih segmenata crk venog zdanja, u ovom slučaju enterijera.

Na većem broju planova iz 1739. i 1740. godine na severoistočnoj strani trga uz Glavnu ulicu “Nemačkog Beograda” ucrtan je tlocrt crk ve uz koji je naznačeno da pripada isusovcima. Njen gabarit se razlikuje od susedne crk ve trinitaraca i Jermena katolika, ali je zato nalik novoj franjevačkoj crk vi. Na nekim planovima gabarit je u obliku izduženog pravougaonika, a na nekim s polukružnom apsidom, što potvrđuje utisak da planovi i predstave Beograda nisu uvek verni odraz stvarnog stanja, pa čak i kada su od istog autora.

18 Jubileji Crk ve Sv. Petra apost. u Beogradu, Blagovest (1981), 10, 11.

97O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu”

Danas je moguće konstatovati da je jezuitski kompleks sa crk vom i školom bio na čelu bloka današnje Dušanove ulice, ulice cara Uroša i ulice Visokog Stevana. Potvrđuje to i kartografski dokument iz bečkog Dvorskog arhiva (Hofkammerarchiv), na kome je prikazan njihov kompleks u gradnji. Na pla-nu je predstavljen deo uličnog bloka okrenut Dugoj ulici i trgu s rezidencijom (“Residentia”), crk vom (“Templum”) i školom (“Schola”).19 Značaj koji je Družbi pridavan potvrđuje i to što se Glavna straža nalazila tik do njihovog kompleksa, usred trga i nadomak rezidencije komadantna, odnosno guvernera “carske Srbije”.

Pred padom grada u osmanlijske ruke, pre potpisanog mirovnog ugovora, jezuiti su napustili Beograd. Sklanjajući se pred neprijateljskom vojskom oni odlaze u Petrovaradin, noseći sa sobom pozlaćeni monogram sa Hristovim imenom, koji je do tada bio na vrhu crk venog tornja, sa zdanja koje je sa sa-mostanom ubrzo porušeno. Dirljiviju sudbinu doživeli su svi pokopani u kripti crk ve, jer “živi odoše, a u kripti ostadoše mrtvi, koji čekaju drugove, što će jednom doći”.20

Poneli su isusovci i sliku Bogorodice s Detetom, onu koja i danas rasplam-sava veru, utehu i nadu mnogih Beograđana. Reč je replici ikone Luke Kranaha [Cranach], slavljenoj u poznatom svetilištu kraj bavarskog grada Pasaua [Pas-sau]. Slika je čuvena kao Marija Pomoćnica [Maria Hilf]. Jezuiti su sliku najpre postavili na oltar župne crk ve da bi je potom preneli na glavni oltar nove crk ve, posvećene Bogorodici, gde se nalazila sve do bega u Petrovaradin. Smestili su je u župskom stanu a na okvir slike postavili metalnu pločicu u obliku zvezde s natpisom na latinskom: “Iz Beograda izgnana Djevice, svojom zaštitom nepre-stano čuvaj Petrovaradince”. Slika je ubrzo slavljena kao “Beogradska Gospa”. Godine 1868. preneta je u župnu crk vu, a potom u preuređenu tekijsku crk vicu na Petrovaradinu (1881). Župnik i ujedno opat Ilija Okrugić, dao joj je počasno mesto, stavivši je na žrtvenik kraj ikone Tekijske Gospe, čuvene “Snežne”. U toj crk vici Beogradska Gospa je ostala sve do 1934. godine, kada je na svečan način preneta u Beograd u novu jezuitsku crk vu posvećenu svetom Petru Apo-stolu, u Makedonskoj ulici, gde se i danas nalazi.

Kada je reč o franjevcima opservantima,21 prema Ivanu Stražemancu i nje-govom spisu Paraphrastica et topographica expositio totius almae Provinciae

19 Smatra se da je taj plan bio segment nekog elaborata koji se odnosio na gradnju jezuitskog kompleksa, pre svega škole. Na takav zaključak navodi to što je najdetaljnije predstavljen upravo taj deo plana (s rasporedom i namenom školskih prostorija), dok su crk va i reziden-cija dati samo u obrisima, Ž. Škalamera, Gdje su isusovci u Beogradu u 18. stoljeću imali svoju rezidenciju, crk vu i gimnaziju, in: Isusovci u Hrvata. Zbornik radova međunarodnog znanstvenog simpozija “Isusovci na vjerskom, znanstvenom i kulturnom području u Hrva-ta”, Zagreb 1992, 441–447.

20 M. Vanino, Isusovci u Beogradu u XVII. i XVIII. stoljeću, 42.21 Većina istoričara posvećena istoriji Beograda tokom austrijske vladavine u prvoj polovini XVIII

veka obično razlikuje franjevce, minorite i kapucine, premda svi pripadaju istom – Franjevačkom

98 Zoran M. Jovanović

Bosnae Argentinae (1730), petorica pripadnika Bosne Srebrene izabrana je av-gusta 1717. godine za misiju u Beogradu. Mesto za rezidenciju dodeljeno im je u središtu novoformirane “Nemačke varoši”, i to kraj Duge poljane, neposredno uz jednu veliku i dve manje džamije koje su dobili na koriš ćenje, s tim što je na adaptaciju velike mošeje u crk vu trebalo da sačekaju, jer je Administraciji služila kao magacin za vojnu opremu. Pokraj tih objekata oni su dobili neku tursku kuću gde je trebalo da upriliče misna slavlja, čekajući odobrenje vlasti da džamiju pretvore u bogomolju. Istodobno su zaduženi da “duhovno brinu za cijelu carsku vojsku”.22 Nije poznato da li je duhovno posluživanje značilo i ono koje su imali isusovci, odnosno kao obaveza koja je bila sastavni deo njihove misije. Na takvu pomisao upućuje ne samo činjenica što su oni do tada već stekli iskustvo kao vojni kapelani,23 nego i okolnost da pripadnika Družbe Isusove nije bilo dovoljno kako bi zadovoljili verske potrebe mnogobrojne vojske i drugih pridošlica (problem manjka dijecezanskog sveštenstva mogao je takođe biti ra-zlog koji bi išao u prilog pomenutoj slutnji).

Posle tri godine oni konačno dobijaju dozvolu za početak adaptacije velike džamije. Postoji zapis je da je 13. aprila 1721, uz prisustvo Aleksandra Virte-nberškog i drugih ličnosti u službi Dvora, džamija svečano pretvorena u crk vu i posvećena Bogorodičinom uspenju (“Bl. Djevici Mariji na nebo uznesenoj”). Zdanje je blagoslovio nadbiskup Ivan Juraj [Giovani Vartabied, Arcivescovo di Cafa], natpastir zajednice beogradskih Jermena unijata. Razlog za takvu počast Jeremeninu ostaje pod velom tajne, uz mogućnost da je u tom trenutku u hijerar-hiji Beogradske dijeceze imao najviši status, pa otuda i proistekla počast.

Krajem 1727. godine, 27. novembra, dodeljena im je lokacija zvana “Ima-reth” za izgradnju rezidencije i nove crk ve.24 Već naredne godine, 12. mar-

redu. Prema drugoj, jednako merodavnoj klasifkaciji, Red je podeljen na opservante i konventu-alce. Radi što boljeg razumevanja strukture Franjevačkog reda čini se bitnim podsetiti da se u XIV veku u Redu pojavljuje skupina zvana “opservanti” (opslužitelji), koja s vremenom stiče sve više pristalica, pa je dolazilo do nesporazuma s ostalim članovima Reda, tzv. konventualcima (samo-stanci). Dva stoleća tražena su kompromisna rešenja, a kad to nije uspelo, papa Lav X je bulom Ite vos in vineam meam (1517) podelio franjevce u dva Reda: konventualce i opservante. Tokom hoda vremena došlo je do novih podela, tako da se na kraju došlo do tri ogranka: malu braću (koji su poznati i pod imenom “opservanti”, “minoriti”, odnosno “franjevci”), konventualce i kapucine (mada se negde konventualcima zovu i minoriti), Or der of Friars Minor, http://www.newadvent.org/cathen/06281a.htm; Convent, http://www. newadvent. org/cathen/04340c.htm (02. 11. 2011).

22 Fra R. Drljić, Povijest franjevačkog samostana u Beogradu od o. Ivana iz Stražemana, Ka-lendar Sv. Ante, Sarajevo 1933, 170.

23 U drugoj polovini XVII veka franjevci Provincije svetog Ladislava imali su službu vojnih kapelana u pojedinim naseljima i vojnim središtima današnje Hrvatske. Od Bečkog rata oni su sve do sredine XIX stoleća obavljali tu službu za vojne posade u Zemunu, Petrovaradinu, Slavonskom Brodu, Osijeku i nekim drugim mestima, najpre u slavonskom delu Vojne kra-jine, F. E. Hoško, Franjevačko apostolsko djelovanje u kontinentalnoj Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti, in: isti, Franjevci i poslanje Crk ve u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2001, 476.

24 E. Fermendžin, Acta Bosnae, Zagrabiae 1892, 550.

99O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu”

ta, eksdefnitor Bosne Srebrene, Juraj Margić, u tom trenutku starešina rezi-dencije, postavlja kamen-temeljac samostana.25 Ivan Stražemanac, Margićev naslednik, nastavio je s mnogo entuzijazma rad na gradnji predviđenog kom-pleksa. Tako već 1730. godine biva u potpunosti dovršen četvorougaoni obod rezidencije. Samostan je imao čak pedeset soba, od kojih su neke dobile funk-ciju spavaona. U središtu manastira je bio prostran klaustar. Ukazano je da postoji informacija da je pristigli natpastir Beogradsko-smederevske dijeceze rezidirao upravo u tom samostanu (imajući u vidu njegovu lokaciju koja se nalazila tik do Duge ulice i nedaleko od glavnog središta “Nemačkog Beo-grada”, [nad]biskup je lako mogao doći do katedrale, i to spokojno budući da je prolazio kraj rezidencijalnog kompleksa komadantna Beograda i njegovog obezbeđenja). Planirano je da u samostanu bude i studij fi lozofi je, što je očito u vezi s činjenicom da je upravo Kapistran, kome je posvećen ceo kompleks s budućom crk vom, sredinom XV veka obnovio samostan Male braće u Beo-gradu (i uveo bogoslovske studije).

Posebnu vrednost i danas ima otisak pečata, načinjen u četvrtoj deceniji XVIII veka,26 na kome je, pored svetog Ivana Kapistrana s krstom u desnoj ruci i zastavom s krstom u levoj ruci, prikazan pečat nalik svojevrsnom grbu Beograda, s beogradskom kulom (“Nebojša”), kupolom džamije i tzv. niša-nom. Pod zastavom je franjevačka crk va. Njen izgled navodi na razmišljanje i o stvarnom izgledu franjevačkog kompleksa, budući da je crk va predstavljena uproš ćeno, na način koji je dopustilo pečatorezanje (u ikonografskom pogledu Kapistranova fi gura u beogradskom krajoliku podseća na predstavu koja krasi oltar rimske crk ve Svete Marije u Aračeliju [Aracieli]27).

25 Na temeljcu je urezan zapis publikovan u М. Костић, Историја фрањевачког манастира у Београду, Прилози за књижевност, језик, историју и фолклор 6/1 (1926), 195.

26 Objavljen u pomenutom Drljićevom tekstu Povijest franjevačkog samostana u Beogradu..., 169. Otisak pečata publikovan je i radu Katarine Glišić Franjevačke građevine u Beogradu do 1739. godine, Bosna franciscana 29 (2008), 56.

27 Sećanje na uspešnu odbranu Beograda 1456. godine ispoljeno je na posebno upečatljiv način i 196 godina posle te u svakom pogledu velike bitke, kada je u rimskoj crk vi San-ta Marija u Aračeliju podignut oltar (svetom) Ivanu Kapistranu, na koji je postavljena i njegova slika, delo Frančeska Gvidotija [Guidotti], s prikazom pobedonosne borbe pro-tiv Turaka kod Beograda u kojoj je imao zapaženu ulogu. Zanimljivo je da je na slici i panorama jednog dela beogradskog Gornjeg grada, s ugaonom kulom i kapijom koja je vodila u Donji grad. U prvom planu središnje mesto zauzima Kapistran kako blagosilja u odeždi svojstvenoj franjevcima. U desnoj ispruženoj ruci drži raspeće, a u levoj zastavu pod kojom je predvodio krstaše. U drugom planu prikazana je borba krstaša i Turaka pod bedemima Beograda. Prikazujući grad slikar je pred sobom očigledno imao neku od gravira Beograda iz XVII veka, jer su pojedini topografski detalji verno prikazani. Među delima inspirisanim Kapistranom postoji nekoliko predstava na kojima je on prikazan u beogradskom krajoliku. Pored Gvidotija, autori su A. Lokatelli (1660–1741) i J. Kesler, koji je 1862. završio kompoziciju s istom temom, namenjenu glavnom oltaru Sv. Iva-na Ka pistrana u Iloku, М. Бајаловић-Хаџи-Пешић, Слика са представом Београда у једној Римској цркви, Годишњак града Београда XXVIII (1981) 25, 26.

100 Zoran M. Jovanović

Nepoznato je do koje faze je stigla gradnja nove crk ve. Pripovedači isto-rije navode da su se franjevci krajem 1739. u svečanoj procesiji uputili ka Zemunu, s krstom na čelu povorke, koji se danas nalazi u zemunskom franje-vačkom manastiru. Ostaće nesporno da su manastir i crk va Svetog Ivana Ka-pistrana spaljeni ubrzo po njihovom napuštanju Beograda, u trenucima kada su Osmanlije već bile u njihovom vidokrugu. Grad su napustili s preostalim rimokatolicima.

Septembra 1720. godine u Beograd su došli i minoriti,28 kada im je dopu-šteno da se nastane u “Nemačkom Beogradu”. Za crk vu su preuredili jednu mošeju, ali su im zgrade za stanovanje bile nove. Po svemu sudeći najpre im je data na koriš ćenje tzv. Tabačka džamija, a potom, 1726, mošeja koja se nalazila ispod današnjeg Univerzitetskog (Studentskog) parka, na uglu ulica Braće Jugović i Višnjićeve. Prema pojedinim planovima načinjenim krajem austrijske vladavine, crk va minorita se nalazila u blizini Velikog trga (sadaš-njeg Univerzitetskog parka), u blizini kapucinske i franjevačke crk ve, kao i tzv. Zidarske kasarne. Na osnovu dostupnih izvora nije moguće utvrditi kome su bile posvećene minoritske crk ve niti broj redovnika. Jedino izvesno jeste da je njihov boravak okončan nakon ponovnog pada Beograda u ruke Osmanlija. Kamo su potom otišli, ostaje tajna.

Među šturim izvorima o kapucinima29 izdvajaju se tek objavljeni rukopisi iz njihovog samostana u Beču, koji svedoče da su oni već oko 1718. tražili dodelu gradilišta u Beogradu, što bi značilo i podršku u izgradnji samostana. U tim trenucima, ako je suditi prema izveštaju kapucinskog superiora zapisa-nom sedam godina docnije, oni su tada već ustanovili hospicij. U jednom aktu rečeno je da su od ulaska u grad delili sve sakramente, osim svete tajne braka

28 Poznati su i kao “mala braća” (“fratres minores”). Nazivani su i “opservantima”, kao što ih je moguće, jednostavno, smatrati franjevcima. Malo je znano, međutim, da su pripadnici ger-manskog kulturnog kruga pod minoritima podrazumevali upravo konventualce (taj podatak je i te kako bitan budući da se u Popisu Nemačkog Beograda iz 1728. godine, koji je sačinio austrijski službenik, pominju franjevci i njihove građevine, a posebno minoriti sa svojim zdanjima). Inače, posle podele Franjevačkog reda, ustalila su se tri ogranka: mala braća (poznati i kao “opservanti”), konventualci i kapucini, A. Badurina, Leksikon ikonografi je, liturgike i simbolike zapadnog krš ćanstva, Zagreb 1979, 231; Capuchin Friars Minor, in: http:// www.newadvent. org/cathen/03320b.htm (02. 11. 2011).

29 Treba imati u vidu da su kapucini ogranak Franjevačkog reda. Njihova pojava dovodi se u vezu s posletridenstkom Crk vom. Odraz njenog snaženja je i pojava novih redova, odnos-no stvaranje ogranaka unutar jednog reda. Među takvim su i kapucini. Osnovani su 1525. s težnjom da obnove ideal franjevačkog života. Od pape Klementa VII dobijaju kanonski temelj 1528. godine. Na prvom generalnom kapitulu (1529) nazivaju se “Manja braća samotnjačkog života”, da bi oko 1531. prevladao naziv “kapucini” (fratres a scapucino), jer su nosili rela-tivno malenu kapuljaču, po kojoj su se razlikovali od opservanata i konventualaca. Potom se prešlo na pojednostavljeni naziv “[braća] kapucini”, zadržan do danas. Iz 1535. godine potiču prve konstitucije te zajednice. Odlikuju se jednostavnoš ću i “snažnim apostolskim obeležjem”. U prvoj polovini XVIII veka svoje delovanje su proširili van granica Evrope, Capuchin Friars Minor, http://www.newadvent. org/cathen/03320b.htm (02. 11. 2011).

101O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu”

i krštenja, “prisustvujući danju i noću bolesnicima kako u bolnicama tako i u privatnim kućama...”30 Značajan je i dokument, sačuvan u bečkom Hofkam-merarchiv-u, u kome je navedeno da im je 1724. godine na osnovu pozivanja na revnosnu službu dato nepunih hiljadu forinti za zidanje samostana. Istom prilikom odobreno im je da milostinjom prikupljaju fi nansijska sredstva za svoje delovanje i poboljšanje životnih uslova.31

Nesporno je da su najpre koristili džamiju, koja se nalazila na nekadaš-njem trgu kod Duge čaršije, danas oivičene Dušanovom ulicom, Višnjiće-vom i Kapetan-Mišininom ulicom. Crk va je bila “pod zazivom preblažene djevice Marije”.

Posebno je zanimljiv podatak da je natpastir Jermena katolika (unijata) u crk vi kapucina svakodnevno obavljao misu za “Armene ’prave katolike’”. Tako je verovatno bilo sve dok Jermeni nisu podigli crk vu za svoju zajednicu, po mnogo čemu jedinstvenu.32

Imajući u vidu belešku u planu Beograda koji je između 1735. i 1739. go-dine načinio Mateja Sojter [Seutter], nameće se zaključak da kapucini i jezuti 1735. počinju da podižu sebi nove crk ve, i to na mestu ranijih džamija. Miha-ilo Valtrović se poziva na plan nastao u istom periodu, u kome je navedeno da su nadomak Dunava bile “crk ve reda jezuitskog, kapucinskog, franciškanskog i trinitarskog”, te da su kapucini bili južno od pomenutih redova, između da-našnje Vasine i Dobračine ulice. Da li je njihov kompleks ipak bio bliži Dugoj ulici, tj. na placu oivičenom današnjom Dušanovom ulicom, Višnjićevom i Kapetan-Mišinom ulicom nije moguće dokazati bez novih saznanja.

30 Kapucinski samostani u Osijeku, Beogradu, Zemunu i Novoj Palanki u prvoj polovici 18. stoljeća (prir. i ur. S. Sršan), Zagreb–Osijek 2011, 25–27.

31 Takav vid prikupljanja sredstava svojstven je ne samo kapucinima nego i nekim drugim redovničkim zajednicama, “prosjačkim redovima”. Pored franjevaca, ističu se dominikanci, karmeliti i avgustinci, koji, u skladu s pravilima svojih redova, takođe žive u siromaštvu i bratoljublju (fratres – braća), s tim što, u odnosu na one koji su tzv. zavetom zatvorništva ograničeni na manastire (konkvite), putuju, propovedajući i poučavajući, živeći od milostin-je, te odud znani i kao “mendikantski fratri” (mendicare = prositi).

32 Jermeni su oduvek činili posebnu, umnogome odvojenu grupu hriš ćana. Pored jezika i pi-sma, razlikovali su se od većine hriš ćana po veri i crk venom obredu. Formalno se činilo da su u Beogradu bili bliži pravoslavnima nego rimokatolicima. Prema beleškama austrijske vlasti, Jermeni su se tada izjasnili najvećim delom za rimokatolike. Izgleda, međutim, da su se manje razlikovali od pravoslavnih, nego od katolika, što je moguće zaključiti i iz izveštaja jermenskog katoličkog mitropolita Vartabida, koji je zbog progona od Turaka pobegao iz Kafe u Austriju, a potom došao u Beograd, J. Пoпoвић, Cpбиja и Eвропа од Пожаревачког миpa до Бeoгpaдског миpa (1718–1739), Београд 1950, 191–193; up. Jepмeнскa колoнuja y Бeoгpaдy. Иcmopucкa скица с документима од Mupocлава IIpeмpoyа, Cпоменик CKA, књ. LXVI (1926), 213–217; А. Овакимјан, Арменске колоније у српским зем-љама, Зборник Матице српске за историје 55 (1997), 49–74. O Jermenima katolicima v. i: J. Kolarić, Ekumenska trilogija: istočni krš ćani, pravoslavni, protestanti, Zagreb 2005, 191–208; R. Miz, Istočne crk ve, Novi Sad 1997, 130, 131.

102 Zoran M. Jovanović

O ugledu kapucina i njihovoj misiji u “carskoj Srbiji”,33 potvrđuje i to što je sredinom 1732. godine Antun Kazimir grof od Turena i Valzasine, biskup beogradski i smederevski, tražio da se upravo njima poveri katedralna propo-vedaonica, u zdanju koje “poput majke odsijeva iznad ostalih dostojanstvom i uresom, tako i brojnoš ću te dolaskom naroda sve više i više cvjetajući među ostalim [beogradskim] crk vama”.34 Ostaće za sada tajna da li su kapucini u Beogradu bili vođeni i propovedima svog sabrata Marka Avijana, čuvenog i po besedema ispunjenih dramatikom i iskrenoš ću, nakon kojih su “svi [pred njim u crk vi] plakali i zazivali glasno Božje milosrđe”.35

Crk va kapucina je bila na udaru turske artiljerije i tako je srušena, o čemu svedoči i karta Beograda iz vremena turskog napada 23. jula 1739, s prikazom teškog razaranja jugoistočnog dela “Nemačkog Beograda”, gde su bili mnogi novi objekti, pa i oni od verskog značaja. Iz Zemuna potiče predanje pre-ma kome su sliku Marije Pomoćnice hriš ćana kapucini 1739. godine preneli iz svog samostana u Beogradu u zemunski hram posvećen Uspenju Blažene Djev(ic)e Marije. Reč je o slici koja je izvesno vreme među Zemuncima bila poznata i kao “Pomoćnica biogradska”. Bez novih saznanja nije moguće po-tvrditi pomenuto predanje, ma koliko postoje i tumačenja koja ga argumento-vano osporavaju.

Pojava trinitaraca u Beogradu posebno je inspirativna ako se imaju u vidu osobenosti tog Reda, vrsta posvećenja i način delovanja.36 Poznato je da su od-mah po dolasku u grad, krajem 1718. ili početkom 1719. godine, dobili džami-ju na prostoru između današnje Nemanjine i Dunavske ulice, te da su u blizini dobili kuće za stanovanje. Na planu Nikole Spara [Spear] njihova crk va se po izgledu ističe kao jedna od znamenitijih građevina “Nemačkog Beograda”. Gradnja samostana sa crk vom okončana je već 1730. godine, najkasnije 1731,

33 Kapucini su delovali i u današnjoj Ostružnici, koju su nemački kolonisti prozvali “Oster-bah”, kao i mestu zvanom “Palež”, prozvanom “Zweibrücken” (danas Obrenovac ili Boleč), te na području sela Grocke, na desnoj obali Dunava, dvadesetak kilometara nizvodno od Beograda. Zapravo, kapucini su imali čak trinaest misija na području kraj uš ća Save u Du-nav, u Beogradu i njegovoj okolini, uključujući i oblast ka Surčinu i Zemunu. Opsluživali su i neka druga mesta u “carskoj Srbiji”, poput Smedereva, Kapucinski samostani u Osijeku, Beogradu..., 29.

34 Kapucinski samostani u Osijeku, Beogradu..., 41.35 F. Krautsack, Marko iz Aviana – navjestitelj ujedinjene krš ćanske Europe (prir. E. Mayerl),

Osijek 2006, 24.36 Red tinitaraca (lat. ordo sanctissimae trinitatis de redemptione captivorum [OSST], tj. Red

Presvetog Trojstva za oslobađanje sužnjeva), utemeljen je 1198. s ciljem oslobađanja zat-vorenika hriš ćanske vere, i to isključivo mirnim putem, bez upotrebe oružja. Članovi tog Reda žive po Pravilu svetog Augustinа. Sedište im je u Rimu. Od osnivanja delovali su u mnogim misijama, bolnicama i kaznionicama širom Italije, Španije i Latinske Amerike. Godine 1236. osnovana je ženska strogo klauzurna grana reda (“trinitarke”), koja deluje u Španiji, Opći religijski leksikon, Zagreb 2002, 971, 972; Lexikon für Teologie und Kirche, Bd. 10, Herder, Freiburg–Basel–Rom–Wien 2001, 238, 239.

103O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu”

Tlocrt Beograda 1739. poslije barokne rekonstrukcije, prema Ž. Škalameri i M. Popoviću (s označenim mjestima samostana jezuita, franjevaca, trinitara i minorita, kao i katedrale)

i to sredstvima iz kameralne kase. Taj plac nalazio se nadomak severnog dela jezuitskog kompleksa, od kojih ih je delila samo ulica. U kolikoj meri je nji-hov samostan oštećen tokom rata ponovnog ulaska Osmanlija u grad i danas je pod velom tajne.

104 Zoran M. Jovanović

Ono što je izvesno jeste to da je “carska Srbija” trajala po Beč i Vatikan nenadano kratko, jer s ponovnim prelaskom Beograda u turske ruke 1739. godine rimokatolici, oni koji su se odomaćili, kao i oni tek pristigli, napuštaju područje na uš ću Save u Dunav, dok njihovi verski objekti bivaju porušeni, ili pak (opet) pretvoreni u džamije. Prvih godina po potpisivanju Beogradskog mira u gradu više nije bilo nijedne hriš ćanske bogomolje. S odlaskom austrij-ske vojske Beograd je ostao pust. Njegovog novog gospodara dočekalo je svega četrdeset i pet Jevreja i nekoliko Srba! U grad je ubrzo počelo pristizati muslimansko stanovništvo, ono isto koje je posle kapitulacije 1717. napu-stilo područje izgubljeno ratom. Gubitak Beograda 1739. godine, shvaćen i kao katastrofa po hriš ćanstvo, uticao je na nepoznatog rimokatolika da napiše pesmu, u kojoj personifi kovani Beograd tuguje i plače zbog svoje zle kobi, lamentirajući nad svojim crk vama, bedemima i palatama.37

Beograd je od tada, zadugo bilo mesto s jednospratnim kućama, građenim uglavnom od drveta, gusto zbijenim između džamija. Beogradske ulice s ra-zglavljenom kaldrmom i rupama koje su nakon kišnih dana postajale bare, ostavljale su putopisce za Zapada rezigniranim. Bleštavila nalik onim kojim je Beograd zaiskrio između 1717. i 1739. zadugo neće biti.

37 Fr. Fancev, Hrvatska pjesma o Beogradu god. 1739, Прилози за књижевност, језик, историју и фолклор VII/1-2 (1927) 62–69.

APOSTAZIJA FRA PACIFIKA (ŠIME) KRNJIĆA IZ SKOPJA GORNJEG

Ante Škegro

ApstraktFra Pacifi k (Šimo) Krnjić rođen je 1800. g. u Donjoj Vasti na Uzdolu u

Ramskoj župi na sjeveru Hercegovine. Od ranog djetinjstva do pristupanja franjevcima živio je na području Gornjeg Vakufa u zapadnom dijelu sre-dišnje Bosne u obitelji oca Antuna Krnjića i majke Marije Ćurčić rečene Džaltić. Prije stupanja u franjevački red bio je najamnik Turčina Agića u Gornjem Vakufu, kojem je čuvao koze. Sukladno svojoj tadašnjoj praksi, franjevci su ga poslali na školovanje u Ugarsku. No, on je iz nepoznatih razloga ustvrdio ne samo da tamo nije dospio slobodnom voljom, nego da nije ni kršten, da potječe iz islamske obitelji Kara-begā, da je i osunećen – tj. da je pravi musliman, te da su ga iz njegove obitelji katolici oteli. Kako bi spriječili vlastite i pogibli katoličkog puka te materijalne štete koje su iz ove apostazije mogle proisteći, franjevci su postigli da završi u austrijskom zatvoru.

Ključne riječi: apostazija, fra Pacifi k (Šimo) Krnjić, Franjevačka provinci-ja Bosna Srebrena, Katolička crk va u Bosni i Hercegovini, Skopje Gornje (Uskoplje)

Uvod

Na za franjevce Provincije Bosne Srebrene, kao i za sav katolički puk pod osmanlijskom okupacijom, potencijalno vrlo pogibeljnu apostaziju fra Pacifi -ka (Šime) Krnjića u dva je navrata upozorio don Željko Marić, koji je i obja-vio raspoloživa vrela proistekla iz nje.1 Datirao ju je u 1825. godinu.2 Vrela

1 Marić, 2007a: 236-243; isti, 2010: 351-354.2 Marić, 2007a: 237, 238, 242;isti, 2007b: 558.

106 Ante Škegro

je djelomice nejasno i nepotpuno transkribirao.3 Apostata je potjecao iz roda Krnjićâ,4 koji je s Gornje Gorice kod Gruda u zapadnoj Hercegovini iza 1769. g. prispio na posjed islamiziranih feudalaca Dugalića na Uzdol u Rami. Na-kon njegovog rođenja obitelj njegovog oca preselila se na Vrse kod Gornjeg Vakufa, kod obitelji njegovog strica Jure Krnjića.5

Rođenje i krštenje

Sudeći po vrlo dobro čitljivom prijepisu iz Matice krštenih Ramske župe što ga je objavio Marić, Šimo je rođen 23. listopada 1800. g. Dan nakon rođenja krstio ga je tadašnji kapelan Ramske župe fra Augustin Jerković. U maticu krštenih bio je upisan s imenom Petar, što je ispravljeno u Šimun.6 Kršten je pored ognjišta u kući Daut-bega Dugalića u Donjoj Vasti, u kojoj je u to vrijeme živjela obitelj njegovog oca. Kum na krštenju bio mu je Vid Markić (Vito Zovko) rodom iz Goranaca kod Mostara, koji je tada bio najamnik u Donjoj Vasti.7 Nakon što je apostatirao od franjevaštva i Katoličke crk ve te širio čudne priče o svom podrijetlu i obitelji, franjevcima su iskaz o njegovom rođenju i krštenju dale sestra njegove majke Jele žena Marijana Žutića koja je tada i sama živjela u Donjoj Vasti te Kate žena Marka Stojanovića koja je bila prva susjeda obitelji Šiminog oca i koja je vlastitim mlijekom novorođenog Šimu i zadojila.8

3 Marić, 2010: 353.4 Najstariji poznati pripadnik ovog roda s prostora pod osmanlijskom okupacijom je Stipo

Krnjić (Stephanus Kargnich), čija je obitelj od tri pričeš ćena člana, 1769. g. registrirana u popisu tajnika biskupa fra Marijana Bogdanovića u Gornjoj Gorici kod Gruda. Pandžić, 2003: 48: “V. Superioris Gorizae 12. Stephanus Kargnich 3-0.

5 Jure Knjić umro je od kuge 7. studenog 1814. g. u dobi od oko 38. g. na Vrsima kod Gornjeg Vakufa. MUSG, sv. I, br. 370: Varse obiit Georgius Kargnich initinera sin(e) Conf(essione) et(atis) Suae ann(orum) 38. Sep(ultus)que fuit ibidem ubi mortuus est.

6 Marić, 2007a, 236, faksimil: No. 113. Dogna Vast. Die 24. 8br(is) 1800. Natus 23 ejusd(em) Fr(ater) Augustinus Supra dictus Baptizavit Infant(em) natum ex Legit(imis) Conjugibus Antonio Kargnich et Mariae Chirçich /:al(ias) Çsaltich:/ de Sovichi, cui nomen impositum est Petrus /:correctum Simon:/ Patr(inus) f(uit) Vitus Zovko de Gorancze.

7 Marić, 2007a, 240, faksimil: “Zatim priselili u Dognu=Vast u Kuçhiu Dauth=Begha Duga-lichia i u istoj rodili Scimu od Koga Svidoçi Tetka rogena po Materi Spomenuta Jele dasse Spomigna dase kadje Karschen u Kuchi Kod Vatre Koja Kuchja posli jest izgorila. Kum bio Vid Markiich naodechise onda u Najmu u istomu Sellu.”

8 Marić, 2007a, 240, faksimil: “Svidoçanstvo od Karzctegna Fr(atr)is Pacifi ci Karnich. Jele Sestra rogena, Xena Mariana Xuticha koja sestra pok(oine) Marie Xene pok(oinog) Antu-na Kargnichia Svidoçi.... Ista Jele Tetka bilaje Stanieza u istomu Sellu. Ovo isto potvargiuje Kathe Ud(ovica) pok(oinog) Marca Stojanovichia parva Konshia da Kadseje Scimo rodio na Dognoji=Vasti onna tadda bila s parvim ditetom ter Scimu basc (:a ne drugoga:) zadoila...”

107Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg

Obitelj

Šimini su roditelji bili Antun Krnjić i njegova zakonita žena Marija Ćurčić rečena Džaltić. S obzirom na činjenicu da im je najstariji sin Ivan (oko 1788-1838) umro u otprilike 50-toj godini života,9 zaključuje se da se Marija za An-tuna udala kad je imala oko 16 godina. Prema svjedočenju njezine sestre Jele Žutić, Mariju je prije udaje musliman Meša Duranović bio optužio da se rekla poturčiti (pokoina Maria bih potvorena od Meshe Duranovichia dasseje rekla poturçit), htijući se sam njome oženiti. Radilo se o prokušanoj metodi prisilne islamizacije,10 odnosno ženidbe muslimana katoličkim djevojkama i ženama mimo njihove volje.11 Izbavljenje im nije jamčio ni bijeg na područje pod mletačkom vlaš ću.12 Uz ogromne izdatke njihovih najbližih, rijetke su spasili utjecajni muslimani koji su pred islamskim vjerskim sucima (kadijama) od-nosno bosanskim vezirom svjedočili njima u prilog. Kad bi uspjele pobjeći od onih koji su ih na udaju prisilili, zbog toga su teško oglobljavani svećenici i katolički puk.13 Gdjekad se spas od udaje za muslimane tražio u vjenčavanju

9 Ivan Krnjić umro je 1838. g. u Gornjem Vakufu u dobi od oko 50 godina života: MUSG, sv. I, br. 738: Gornji Vakuf: die 26 Mai 1838 obiit in D(omi)no Joannes Karnjich aet(a)tis an(norum) 50 circiter, praevie omnibus morientium Sacramentis muriitus (sic!), et benedic(tione) Ap(osto)lica, sepultus in Caem(eterio) Communi ejusd(em) loci.

10 Metodom “reko se poturčit” na islamizaciju su siljeni i bosanski franjevci. Benić, 2003: 213: “Na 16. januara (1787.) kadija Seoničanin Mustafa Buturović napastova nas zarad fra Domina Paveša govoreći da se reko poturčit. Dok se smijeri kadija i emin, bi arča 38 groša.” Benić, 2003: 214: “Na 18. februara dođe veliki kadija i potrese opet fra Domina: vodi ga prida se i dade udžet – da nit je govorio, niti će se poturčit. I bi arča oko 45 groša.” Benić, 2003: 214: “U novembru opet nas oglobi kadija Huselja za fra Domina Pavešu 10 groša.”

11 Lašvanin, 2003: 215: “A prvo toga svega odvede Duran, ciganjin, momak eminov, Mandu, Mijata Vrljkovića ženu. Mijat poče iskat žene od emina i na njega ode u Travnik k paši. Paša ga oglobi.”

12 Mišura, 2011: 21-22: “U župnom arhivu, izgorjelom tijekom Domovinskoga rata 1993., nalazila se i jedna bilješka o Anđi, kćeri Jakova Miloša – Švrake i Ruže rođene Kolovrat iz Vrlika u Kandiji, sestri prabake moga oca, prisilno udatoj za nekoga Turčina u Hapstiće kod Kandije i prevedenoj na islam. Taj je događaj primjer ćudorednoga i vjerskoga nasilja nad katolicima u Bosni i Hercegovini koji se vršio sve do samoga kraja četiristogodišnje osmanlijske okupacije. Turčinu je iz Hapstića za oko zapela zgodna Miloš – Švrakina djevojka. Doznavši za to roditelji su je, kako bi izbjegli nasilje i sramotu, uputili rodbini u Dalmaciju. Kako zbog toga strahovita zlodjela nad kandijskim katolicima, a posebice nad Anđinom rodbinom nisu prestajala, vraćena je iz Dalmacije pa se pohotni Turčin njome ipak oženio. O ovom se događaju očuvala predaja među Anđinim potomcima u Hapsti-ćima, kao i među potomstvom njezine sestre Ane koja se 1860. udala za Iliju Udovičića – Mišuru u Kandiju.”

13 Lašvanin, 2003: 228: “ (1748.) Vrati se delib/aša/ iz Duvna i povede na Kupris o. f/ra/ Pavla Lozića, kapelana duvanjskoga. Koga obmetnuše da je sinovku pridao u kaure, koju je oteo za sina niki Hrnjak, nekrstjanin; koja je bila zaručena i navištena u Duvno za Tomaševića. I ona, ne ktijući stat s Hrnjakovićem, uteče u principovu zemlju. I dok se Lozić pusti iz tavni-ce, ode mu blizu trista groša, a bratu mu sedamdeset.”

108 Ante Škegro

katolika kod kadije.14 No zbog toga se automatski upadalo u najtežu crk venu kaznu – izopćenje, od koje se oslobađalo crk venim vjenčanjem.15 No, opiranje islamizaciji značilo je ne samo štetovanje katoličkog puka16, nego i gublje-nje glave.17 Mariju je od Duranovićevih optužbi spasio Omer-beg Dugalić iz Rame, ali je zbog toga štetu pretrpio njezin otac (Otacz gnezin Schettovo) pod-mirujući troškove nastale hodanjem po islamskim sudištima u Prozoru (Rama) i Travniku (ter potezana bila do Prozora, i do Travnika, i dosti Mukke vidila). Dugalić je u ovaj slučaj bio uključen zbog toga što katolici protiv muslimana na tim sudištima nisu imali nikakvu šansu. Čak su i za obični islamski puk bili “pasja vira”.18 Do pojave “Povijest Bosne” (“Tarih-i Bosna”) Saliha Sidkija Hadžihuseinovića Muvekkita 1878. g., ni islamski pisci nisu vjerodostojnima smatrali krš ćanske autore niti su se služili njihovim djelima.19 Katoličkom puku i njihovom kleru smrtna je pogibao prijetila i zbog samih optužbi za

14 MVSG 1753.-1790. Na 1760. na 21. kolovoza. Vinča ja fra Ilia Lašvanin Pavla Mialjevića iz Garnice s Katom kćerju Stipana Vodopie iz istoga sela. Brez niednoga naviš ćena zašto bi taka potriba Turci obvrgoše divoiku da se rekla poturčiti, a nie rekla. I tako im se bi potriba parvo u kadie vinčati pa se potle u paroka. Svidoci biše Domin Miaćević i Nikola Jurićević iz Voljica.

15 MVSG 1753.-1790. br. 30: od 25.1.1778: Propustivši sva navještenja ex facultate ab pre-svijetlog gospodina biskupa, mihi scripto concessa, ja fra Jozip Ivić iz Duvna ispitao sam Nikolu sina Filipa Marasa i Jakovicu iz Studenaca. Dobivši od njih međusobni pristanak, združio sam ih u brak pred narodom. Odriješio sam ih od izopćenja zbog sklapanja braka kod svjetovnog suca (kadije). Prisutni svjedoci su bili Luka Keškić, Filip Milićević, Mijo Kakelj i Petar Lagatar.

16 Baltić, 2003: 59: “Istog vrimena silovahu turci jajački jednu divojku krstjansku imenom Anđu Pilipovića iz Pijavica; da ju poturče obećajuć joj gospodsku udadbu. Divojka sa svom snagom otimaše se, niti ikako na to htede privoljiti. Odkud Jajčani odpišu paši u Travnik, koji ju sebi dobavi, i pitaše uzrok što neće; koju kad ne mogoše niti pritnjam okrutnim niti obećanjem od vire katoličke odvratiti, pridade je dizdaru (čuvaocu grada) koja malo posli nikako pobiže u zemlju krstjansku u Sinj, u Dalmaciju. Okrutni paša travanjski, zapovidnik sve Bosne, s kadijom oglobi tri župe: Jajce, Dobretiće i Kotor. Uze na silu 1200 groša: Jajce pulu dade, druge dvi pulu.”

17 Lašvanin, 2003: 216: “Iste god/ine/ (1739.) na početku miseca svibnja izajde paša /sa/ svo-jom ordijom iz Travnika u polje, zaštobo mu se ne pristoji stat u kućā u vrime rata. I dove-doše mu Turci svezana Pavla Pileševića iz Kotora, koji se bio upisao iste godine u sejmene, pak pobigō od buljuk-baše, zašto mu je dao malo plaće a manje hrane; i s njim /bijahu/ niki starovirci. I zato ih Turci obmetnuše da su izdajnici i, kako rekoh, dovedoše paši. Koji poče govoriti: “Poturčite se, da vam prostim život!” I Pavlov, drug, hrkać, od prve se riči poturči i zataji Hristusa. A Pavo reče: “Neću!” Odvedoše ga Turci u sindžir i za tri dni nagovaraše da se poturči. A on, tvrd u viri pravoj, katoličanskoj, ne kti zatajati svoga Isukrsta. Zato za-povidi paša krvoliji da mu odsiče glavu. I odsiče. Do nikoliko dana, idući isti paša na konju na špaš, što Turci reku binjiš, i ugleda Pavlovo tilo bílo kakono snig. Zapovidi i ukopaše ga krstjani; a u ovo vrime ne dadijaše nikoga kopat koga bi posikō od sužanja. A to Pavlu dopusti Isukrst, da ga psi i ptice ne izidu, zašto Boga ne zataja.”

18 Benić, 2003: 155.19 Hadžihuseinović Muvekkit, 19991: XI.

109Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg

povratak na katoličanstvo, čak i onih koji su nasilno islamizirani,20 odnosno za pokrštavanje muslimana.21 Marija je za Mešu Duranovića mogla biti udana bez pojavljivanja pred kadijom, jer su muslimani svoje brakove uglavnom i sklapali posredstvom opunomoćenika ili zastupanjem opunomoćenika!22 Na-kon udaje za Antuna Krnjića, živjeli su osamnaest godina u Ošljanima na Uz-dolu, gdje je Marija rodila devetoro djece: Ivana (oko 1788-1838),23 Juru, Peru (1790), Andriju (1791), Jakova (1792), Matu (1793), drugog Matu (1794), trećeg Matu (1795) i Ružu (1796). Potom su se preselili u Donju Vast u kuću Daut-bega Dugalića, vjerojatno stoga što su bili njegovi kmetovi. U toj kući, koja je kasnije izgorjela, rođen je i kršten najmlađe njihovo djete Šimo.

Obitelj se, vjerojatno nakon što je kuća u Donjoj Vasti izgorjela, preselila na Vrse kod Gornjeg Vakufa kod Antunovog brata Jure Krnjića. No, nije jasno koliko je tada imala članova. Prema sjećanju najstarijeg sina Ivana, u vrijeme kad je on davao franjevcima iskaz o Šiminom krštenju (Shimo, kogase iztraxuje Karsctegne), osim roditelja već su bili umrli: Pero, Andrija, prvi Mato, drugi Mato, treći Mato te sestra Ruža. S obzirom na činjenicu da

20 Benić, 2003: 265: “Mato, sin Stipana (misli se: Matijevića), budući se bio poturčio (pusta museveda – vele /li/ ti je ukorijenjena!), jesu ga Vlasi opet izlal učnili i u crk vu doveli i prikrstio ga pratar iznova. Koju stvar, za lipše izvidit, mubašir i kadija jesu htjeli pitati mnogijeh Turaka, koliko ovdi prid džamijom, toliko u Visokomu: “je li oli nije istina to što se istražuje? Je li taki posao ikakav Turčin iz nahije visočke čuo da su Vlasi i fratri učnili?” I premda ni u jednomu mistu ne može se nać – tko bi rekao “jest istina”, ništa ne manje štetovasmo što mi napose (mi napose – miteći ...: groša 90 po prilici, više li?), što krstjani gori rečeni groša 375. – I budući se to porizalo po teskerama na broj 508 /njih/, uključivši i Borovicu, ništa ne manje, kad bi jaspre dužnikom davati, izmiču se Vukanovići, i Slabogoščići, i Borovica; jedni, jerbo su u zijametu, a jedni, jerbo su u malićani. Ele, bi potriba da gvardijan za njih nadomiri 90 groša, a da li će ih kasnije vratiti? Na to se čeka.”

21 Bogdanović, 2003: 201: “U augustu najavši još prija jedan skopaljski spahija za momka jednog Dalmatina, za kojim se zaljubivši /k/ćer rečenog spahije, utekoše obnoć obodvoje u Dalmaciju. Bi Čengić u Travniku kajmekam paše Daginstanlije. Čengića nagovori mustaj--paša Skopljak da su tomu krstjani skopaljski sebet, i da su je oni pridali, i kapelan od Skopja da je je krstio. Oglobi kajmekan skopaljske krstjane i uze im 800 groša. Pak iz dvije kuće koje su blizu odžaka bile spahije rečenog objesi u Travniku jednoga čovika i dva brata s materom. Al’ ni ovdi još ne svrši drama. Naumi Mustaj-paša objesit i kapelana od Skopja u istom Skopju, ne vodeć ga u Travnik, imenom oca fra Petra Skalja. I da ga lašnje ufati, posla mu teskeru da slobodno u župi stoji. Ali mu drugi Turčin, prijatelj, dokaza da biži, inčije biti će obješen; i tako pobiže k Savi. Poznav Turci da je kapelan pobignuo, pritegnu kajmekan sva tri gvardijana u Travnik prijeteći im, ja l’ da keplana pridadu, ja l’ će oni svi obješeni biti. Od koje nesreće dok se oslobodiše, posli šesnaesat dana strahovite tavnice, štetovaše 900 groša.”

22 Sidžil blagajskog kadije 1728-1732., pass.23 Ivan Krnjić umro je 1838. g. u Gornjem Vakufu u dobi od oko 50 godina života: MUSG,

sv. I, br. 738: Gornji Vakuf: die 26 Mai 1838 obiit in D(omi)no Joannes Karnjich aet(a)tis an(norum) 50 circiter, praevie omnibus morientium Sacramentis muriitus (sic!), et benedic(tione) Ap(osto)lica, sepultus in Caem(eterio) Communi ejusd(em) loci.

110 Ante Škegro

se treći Mato rodio 28. travnja 1795.,24 prva dvojica sinova s istim imenom morali su umrijeti još kao mala djeca. Ivan ne spominje brata Juru, kojeg u svom iskazu o Šiminom krštenju navodi sestra njihove majke Jele Žutić.25 Kako su 1814. g. u Gornjem Vakufu od kuge umrli Andrija (23 godine) i Ja-kov (22 godine),26 vrlo je vjerojatno da su na Vrse osim oca i majke prispjeli Ivan, Andrija, Jakov i Šimo.

S Vrsa se obitelj preselila u Gornji Vakuf, gdje su djeca danju radila po turskim kućama a noću spavala kod majke (zabavglialabise obdan po Turskim Kuchiama na Sluxbi, a u Veçerbi dolazili na Konak K Materi), dok je otac če-sto noćevao kod brata na Vrsima (çesto dolazio K gnima na Konak). U vrijeme boravka obitelji u Gornjem Vakufu, odnosi između supružnika Antuna i Mari-je bili su poremećeni, o čemu su franjevcima iskaz dali žena Antunovog brata Jure – Pila (Pilipa) Stričević, sin Marijinog strica Ivan Džalto i najstariji njihov sin Ivan. Prema Pilinom svjedočenju, zbog svađe s vlastitom ženom Antun je napustio obitelj te dvije godine živio kod Pašinog Odžaka u središnjem dijelu Uskoplja, izrađujući sàmāre za konje (Otacz pak za 2 god(ine) aman naivishe Zadarxavose Zadarxavose (sic!) Kod Pashina Oxsaka i naçignobi Szamare). Za narušene odnose među supružnicima Džalto je krivio Antuna, pogotovo stoga jer je napuštao obitelj (çouik pokratke pameti da Kadbise Sctogod sa Xenom pririçio otishobi K Pashinu Ogxaku i dolise zadarxavo). Očevo napu-štanje obitelji i odvođenje najmlađeg sina Šime potvrdio je i njihov najstariji sin Ivan (Kadbi gnegov otacz odlazio K Ogzaku, ondabi Scimu malana sa Sobom uzeo i s gnimse ondi po mlogo vrimena zadarxavo). Matične knjige uskopaljskih župa nisu registrirale kada je, gdje je i u kojim okolnostima An-tun preminuo. Mariju je između kolovoza i Božića 1815. g. u 46. godini života pokosila kuga u Gornjem Vakufu.27

Franjevac

Nije sasvim jasno u kojim je okolnostima Šimo Krnjić završio među fra-njevcima. Rođak njegove majke neki Filip u svom je iskazu kojeg je franjev-cima dao nakon njegove apostazije kazao da mu je ona jednom prilikom (ter naodechise Kod Marie na Konaku) dok je bio kod nje na konaku u Gornjem Vakufu (Kadjeon dotiro jednoç Rakiu u gorgne Skopje) rekla da će ga dati u fratre (baschiuga dat u Fratre). Franjevci su zabilježili da je Šimo prije

24 Marić, 2007a, 238, faksimil: Ibid(em) sub No 1614. ab eodem Antonio Kargnich et Mariae Çurçich natus est Matthaeus anno 1795. 28. Aprilis.

25 Marić, 2007a, 240, faksimil.26 MUSG, sv. I, br. 467: Gorgni=Vakup obiit Andreas Kargnich Conf(essus) e(tatis) Suae

an(norum) 20. Sep(ultus)que fuit in cem(eterio) com(muni); MUSG, sv. I, br. 966: Item obiit Andreas fi lius ejusdem prentis e(tatis) s(uae) an(norum) 22. MUSG, sv. I, br. 965: Item obiit Jacobus fi lius ejusdem parentis e(tatis) s(uae) an(norum) 18.

27 MUSG, sv. I, br. 964: Item obiit Maria uxor Antonii Kargnich e(tatis) s(uae) an(norum) 46.

111Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg

nego je došao u samostan bio najamnik Turčina Agića u Gornjem Vakufu (Reçeni Shimo stajoje u najmu u Turçina Aghichia u Skopju)28 otkuda su ga oni izbavili te ga othranili prihvativši ga u samostan.29 Sudeći po činjenici da je iskaz o njegovoj obitelji franjevcima dala i žena njegovog strica Jure Krnjića – Pila (Pilipa) Stričević, koju je kao i njezinog muža30 kuga pokosila 7. studenog 1814. g.,31 Šimo se u fojničkom samostanu vjerojatno obreo 1815. g. ili 1816. g.

Prema “Knjizi obučenih franjevačkih novaka” Fojničkog samostana u franjevački ga je habit 5. veljače 1820. g. obukao tadašnji kustos franje-vačke Provincije Bosne Srebrene i tajnik biskupa fra Augustina Miletića (1813-1831) fra Marijan Jakovljević. Od četvorice tom prilikom obučenih franjevačkih novaka Šimo, koji je tom prilikom dobio redovničko ime fra Pacifi cus, bio je najstariji. Između njega i Frane Glavadanovića razlika je bila gotovo četiri godine.32 Sudeći po dvama (5. lipnja i 5. listopada 1820) od potrebna tri glasovanja o njihovoj prikladnosti za redovništvo koja su se obavljala svaka četiri mjeseca,33 godinu kušnje u novicijatu završili su po-četkom siječnja 1821. g. Uzevši to u obzir, kao i tadašnju praksu izobrazbe prije stupanja u novicijat, koja je trajala tri do četiri godine,34 Šimo je u foj-nički samostan prispio 1815. ili 1816. g. No, ako su ga franjevci u samostan uzeli sa željom da ga izbave iz najma (koji hoda po naimu, i Turski Koza çuva, Koga Po Visniu za gliubav primishe, odrahnishe, u S[veti] Reed met-nushe), onda se to moglo zbiti i ranije.35

28 Marić, 2007a: 238, faksimil.29 Marić, 2007a: 242, faksimil: Ovdie Svidoçanstvo Karshtegna Shime, Sina Antuna Kargni-

chia iz Dogne=Vasti Ramske Xupe, koji hoda po naimu, i Turski Koza çuva, Koga Po Visniu za gliubav primishe, odrahnishe, u S(veti) Reed metnushe pod imenom Fra(ter) Pacifi cus…

30 MUSG, sv. I, br. 370: Varse obiit Georgius Kargnich initinera sin(e) Conf(essione) et(atis) Suae ann(orum) 38. Sep(ultus)que fuit ibidem ubi mortuus est.

31 MUSG, sv. I, br. 371: Ibidem obiit Philippa uxor eiusdem Georgii improv(isa) mor(tua) et(atis) S(uae) an(norum) 36. Sep(ulta)que fuit in cem(eterio) illius loci.

32 Jolić, 2009, 94: „Dana 5. 2. 1820. Fra Marijan Jakovljević, sadašnji kustos, i tajnik biskupa Miletića, s dopuštenjem provincijala, obukao je franjevački habit sljedećim mladićima: 1. Frano Glavadanović iz Fojnice, rođen 5. 10. 1804. – fra Andrija 2. Ivan Marinović iz sela Grahovika, rođen 25. 12. 1803. – fra Bono 3. Nikola Čuić iz Duvna, rođen u mjesecu veljači (prekiženo 17. Decembris) 1802. – fra Paškal 4. Šimun Krnjić iz Skopja, rođen 23. 10. 1801. – fra Mirko (Pacifi cus) Slijede njihovi potpisi. Svjedoci: fra Ivan Glavadanović, meštar, fra Mato Šekimić, vikar, fra Filip Križanović, fra Ivan Perišić, agregat, fra Ilija Glavočević, fra Mato Kristićević, fra Mato Ivekić, fra Marko Ostojić, gvardijan, fra Marijan Jakovljević, kustos, i delegat. Dana 5. 6. 1820. Prvo glasovanje za navedene. Dana 5. 10. 1820. Drugo glasovanje za navedene.”

33 Jolić, 2009, 16.34 Jolić, 2009, 19.35 Marić, 2007a: 242, faksimil.

112 Ante Škegro

Apostazija i reakcije franjevaca

Nije jasno koje je godine fra Pacifi k (Šimo) apostatirao. Sudeći po jednom dokumentu iz arhiva Franjevačke provincije Bosne Srebrene u Sarajevu, fra-njevce je o tome sam obavijestio pismom koje im je uputio iz Ugarske kamo su ga nakon novicijata bili poslali na studij (na Svoj araç, Ungariu na Studia poslashe). Tvrdio je da je potomak nekog muhamedskog bega, da je i obre-zan, da kršten nije ni bio te da je u Ugarsku bio poslan na okrutan i podmukao način.36 U drugom dokumentu zapisano je da je govorio kako mu je pravo ime Kara Sulejman beg, da je sin nekoga velikog Kara-bega paše te da su ga od njegove turske obitelji krš ćani zapravo ukrali.37

Dakako da su takve fra Pacifi kove (Šimine) tvrdnje izazvale ne samo kon-sternaciju franjevaca koji su ga zbog njih smatrali nečasnim klevetnikom (iniquissimus Sycophanta),38 nego i zebnju zbog posljedica koje su se iz njih mogle izroditi. Kakve su pogibli iz njih mogle nastati razvidno je i iz tragedi-je koja se zbila 1777. g. zbog bijega kćeri nekog muslimana (nikog turčina) iz Draževog Doca u Uskoplju s njegovim najamnikom koji je bio rodom iz Dalmacije. Ni krivih ni dužnih petoro katolika zbog toga je bilo obješeno (na višalim obisiše, prave-zdrave), uskopaljski župnik fra Petar Škuljević spas je potražio u Dalmaciji, a katolički puk je oglobljen sa 800 groša!39 Stoga ne iznenađuje promptno i učinkovito reagiranje franjevaca na ovu apostaziju. Nakon što su se uvjerili u neistinitost njegovih tvrdnji, ishodovali su da nje-gove riječi ne dopru do “do turskih ušiju”. Premda se nadao biti pobjednik u ovom čudnom sporu kojeg je nametnuo bosanskim franjevcima (a hotioje iza-

36 Marić, 2007a: 236, faksimil: Documenta de baptismate iniquissimi Sycophantae Kargnich qui se a quodam Mahumedano dynsto progenitum, et recutitum, ac nondum baptizatum esse inique et subdole in Hungaria depredicabat. Hic quoque ejus epistola reperitur.

37 Marić, 2007a: 242, faksimil: “…. daje Sin nikakva velika Kara=Bega Pashe, da nie karshten, daje çircumcisuo, daje izmegiu Turaka od Karstjana ukraden, daje on Turçin, i damuje ime Kara Suleiman Begh….”

38 Marić, 2007a: 236, faksimil: Documenta de baptismate iniquissimi Sycophantae Kar-gnich qui se a quodam Mahumedano dynsto progenitum, et recutitum, ac nondum baptizatum esse inique et subdole in Hungaria depredicabat. Hic quoque ejus epistola reperitur.

39 Benić, 2003: 290; Baltić, 2003: 77: “Miseca kolovoza jedan momak iz Dalmacije naja-mnik nikog turčina u selu Dražev-do (Skopje) odvede divojku svog gospodara turčina koja se htede pokrstiti i za rečenog momka udati. Dojde s njom u Split ali splićanska gos-poda, na zapovid kapetana livanjskog, rečenu divojku vratiše i otcu je pridadoše. (Prokleti lacmani!) Otac rečene divojke okrenu svu svoju vražiju sržbu protiv župniku (o. Petru Škuljeviću, župnik skopaljski) koga turci biše odredili obisiti i protiv krstjanim svim u Skoplju kano da su oni izdali rečenu dovojku. Župnik ovo od nikog svog priatelja turčina pročuvši, pobiže u Dalmaciu. Turci doletivši kući župnikovoj, njega ne našavši, kano bisni psovali su i bili krstjane obližnje. Zatim popanu četiri krstjanina i jednu ženu krstjansku iz sela Okolišje, koje nikoliko dana u najsmrdljivijem apstu i verugam teškim zatim na višalim obisiše, prave-zdrave.”

113Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg

ch u Bosnu, i bit exoridum Fratara Foinski40), završio je doživotno u nekom austrijskom zatvoru!

Mogući uzroci apostazije

Raspoloživa vrela ne otkrivaju zbog čega je fra Pacifi k (Šimo) apostatirao od franjevaštva i od Katoličke crk ve. S obzirom na činjenicu da se apostazija zbi-la u dobi kad je on imao više od dvadeset godina, nakon završetka novicijata, odnosno tijekom studija u krš ćanskoj zemlji, nema nikakve sumnje da se ra-dilo o složenom slučaju u kojem se na prvom mjestu treba tražiti emocionalna nestabilnost njezinog aktera. Nije isključeno da ju je iniciralo i nesnalaženje na studiju koji se odvijao u stranoj zemlji na nimalo lakom latinskom jeziku. Labilnosti njegovog karaktera pridonijeli su i narušeni odnosi između njego-vih roditelja što je i sam proživljavao u najranijoj svojoj dobi jer ga je otac od kuće odvodio k Pašinom Odžaku na duže vrijeme. Nema nikakve dvojbe da je na njegovu emocionalnu nestabilnost utjecala i smrt roditelja te dvojice starije braće u dobi kad je bio najranjiviji, tj. kad je imao 14 – 15 godina. Na životu su ostali samo on i najstariji mu brat Ivan! Dakako da je na njegov emocionalni razvitak utjecala i činjenica da je do pristupanja franjevcima bio prisiljen sam skrbiti za vlastiti život kao najamnik odnosno sluga gornjova-kufskih Turaka. Nije isključeno da je tada preživio i traume, uključujući i poticanje na prelazak na islam (turčenje). U matičnim knjigama umrlih župe Skopje Gornje registrirani su slučajevi katoličkih slugu po turskim kućama, koji su se više bojali svojih muslimanskih gospodara nego samoga Boga pa se ni u času smrti nisu usuđivali pozvati si svećenika.41 S obzirom na činjenicu da je tvrdio kako je bio osunećen, nije isključeno da mu se to uistinu i dogodilo dok je bio najamnik kod gornjovakufskih Turaka. Sve navedeno itekako je utjecalo na njegovu psihu. Iznenađuje, međutim, činjenica da franjevci Šimu prije nego je upućen na studiju u Ugarsku nisu adekvatno procijenili. Čini se da su gdjekad oči zatvarali i onda kad su kandidati više nego jasno pokazivali da nisu ni za franjevaštvo niti za svećeništvo. Primjer tomu je fra Franjo (Ivan) Pecikozić.42 Čini se da fra Pacifi kova (Šimina) apostazija i nije bila izuzetak

40 Exordium u ovom slučaju označava protivnika, tužitelja odnosno smutljivca.41 MUSG, sv. I, br. 251: Bistricza obiit sine Sacramentis Josephus Shola Dalmata quia prius

voluit habere apud se unum Saracenum, quam Sacerdotem et isto desiderio animam redidit. Et(atis) s(uae) an(norum) 30, sep(ulta) fuit ibidem; MUSG, sv. I, br. 333: Zaglaviczom obiit Joanna Balinich Dalmata Nationis uxor Simeonis Mandussich eiusd(em) Nation(is) Sine Cof(essione) quia n(on) voluerunt vocare Sacerd(otem) quia o(m)nes Dalmata qui e(rant) apud Saracenos voluit habere apud se unum Saracenum, quam Sacerdotem, imo prius habu-erunt timorem Saracenorum quam timorem Dei o(m)nipotentis Creatori sui Et(atis) S(uae) an(norum) 60. Sep(ulta)que fuit in cem(eterio) com(muni) illius loci.

42 Džaja, 1971: 151, bilj. 250: “Junak ove kriminalne priče Ivan Pecikozić od Travnika stupio je u novicijat u Fojnici 23. XII 1789. i dobio redovničko ime Franjo. Već je u novicijatu po-kazivao patološke gangsterske sklonosti: pribavljao je sebi pištolje, bodeže, noževe i drugo

114 Ante Škegro

među bosanskom franjevačkom mladeži u Ugarskoj.43 Uzroci joj se traže i u tome što je školsko gradivo nerijetko morala prelaziti s djecom “i do devet go-dina mlađom od sebe”, u različitom odgoju i mentalitetu spram đaka s kojima je pohađala nastavu u austro-ugarskim zemljama ali i u pomanjkanju istinskog nadzora zbog čega je gdjekad prepuštana sama sebi.44

Zaključak

Apostazije su znane još od ranokrš ćanskih vremena. Najpoznatiji otpadnik, po kojem su svi drugi i prozvani, je rimski car Julijan Apostata (oko 360-363). Poput niza nadolazećih, i on je nanio zlo zajednici iz koje je potekao. Osim što je ugnjetavao svoje nekadašnje istovjernike, restaurirao je i grčko-rimski politeizam, premda je rođen od krš ćanskih roditelja, u krš ćanstvu bio odgojen te bio pripreman za svećenićku službu. I njegova je apostazija bila posljedica traume iz djetinjstva, budući je bio svjedokom smaknuća članova vlastite obitelji. Ipak, nijedan se ne može mjeriti s nekadašnjim gruzijskim studentom pravoslavne bogoslovije Josifom Visarionovičem, koji je kao Josif

oruđe, kao da će ići u rat na bijesne Tatare, primjećuje fra Mato Krističević. S kolegama je bio svadljiv. Novački magistar to sve nije zapažao, ili jednostavno nije htio vidjeti, veli isti Krističević, pa je Pecikozić pripušten na zavjete i poslan na studij u Bolognu. Tu je smrtno ranio jednog brata laika i utekao u Bosnu. G. 1796. nalazimo ga u samostanu Fojnica. Do zuba naoružan, terorizira sve samostansko osoblje; đake prisiljava da ga dvore poput Tur-čina i s njim zajedno jedu i piju. Provincijala prisiljava, s dvjema kuburama u rukama, da traži dispenzu za njega od iregularnosti i pripusti ga redu đakonata. Napokon u sporazumu s turskim vlastima, braća ga 20. XII 1799. predaju ‘ad brachium saeculare’ (=svjetovnoj ruci). Otpremljen je u Dubrovačku Republiku, u samostanski zatvor na otoku Daksi, ali pod prismotrom civilnih organa. Tu se Pecikozić pritajio i prividno popravio dok nije njegov čuvar postao neoprezan. U mjesecu ožujku 1803. bježi iz zatvora i 14. IV 1803. pojavljuje su u Docu kod Travnika kod svoga zeta Ivana Ćurića. 26. VI 1803. samoinicijativno dolazi u Provincijalat (u Fojnici) i ponizno moli da bude ponovno primljen u zajednicu, pristajući na svaku pokoru. I fratri ga primiše iz bojazni da se ne poturči i da se u javnosti ne bi onda pričalo, kako su redovnička braća nemilosrdna, pa se zato poturčio. 18. VII 1803. smješten je u sutješki samostan, gdje su se ubrzo upravo rascvale njegove stare razbojničke nastrano-sti. Krao je samostansko jelo i piće te skupa s još jednim klerikom gostio se i pijančevao. I dogodilo se ono najstrašnije. 12. VIII 1805. jednostavno je handžarom iskasapio tadašnjega gvardijana fra Petra Maroevića. Dok je gvardijan Maroević izdisao, Pecikozić bježi i odme-će se u hajduke. Skupa s nekim katolikom Ivanom Burićem osniva hajdučku bandu, sastav-ljenu od kojih tridesetak katolika i pravoslavaca. Banda je operirala oko Zvornika. Turci su je uspjeli opkoliti i uništiti. Samo su živu glavu izvukli harambaša Burić i njegov zamjenik Pecikozić. Pecikozić pođe nekom pravoslavnom popu, svome pobratimu, čiji je brat bio član bande, da mu saopći da je poginuo. Pop posumnja da ga je ubio Pecikozić, pa ubije Peciko-zića. Burić osveti Pecikozića, pa ubije popa. Tako se završava ova osebujna storija, koja je fratre stajala mnogo novca, straha i sramote.”

43 Gavran, 1990: 89: “Tako je dolazilo do čestih otpada i prelazaka u druga zvanja a ponekad i do nemilih izgreda pa oni koji su ostali u Redu nisu mogli nadomjestiti one koji su umrli.”

44 Gavran, 1990: 89.

115Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg

Visarionovič Džugašvili Staljin, odnosno neokrunjeni car Sovjetskog Saveza (1924-1953), odgovoran za smrt više od 40 milijuna ljudi. Apostate nisu nepo-znanica ni među franjevcima Bosne Srebrene. Među njima je bilo i onih koji su obnašali i vrlo odgovorne službe, poput primjerice gvardijana srebreničkog samostana koji je 1611. g. apostatirao zbog neke muslimanke,45 odnosno vi-kara sutješkog samostana fra Josipa Vukadinovića (Vukeljića)46 koji je 1752. g. apostatirao iz istog razloga.47 Bilo ih je i među franjevcima laicima48, kao i onima u trećoj životnoj dobi, kakav je bio 70-godišnji fra Ludovik de Juliis iz kreševskog samostana koji je, poturčivši se 26. ožujka 1779. g.,49 kao Mu-la-Mustafa nanio veliku štetu svojoj redovničkoj zajednici50 kao i fra Josip

45 Benić, 2003: 45: “1611. Neki gvardijan samostana sv. Marije u Srebrenici, budući da se ludo zaljubio u neku tursku djevojku, pošao je za njom u njezinu vjeru, jer je drugačije nije mogao imati za ženu; i tako je radi trenutačnog užitka izgubio vječni.” Lašvanin, 2003: 254: “1611. O m. P. f/ra/ Martin Bilavić, od Sutinske. Za ovoga se poturči gvardijan u Srebrnici, bivši se zaašikovao za bulom.”

46 Benić, 2003: 181, 182: “Poturči se nesrićno na svrsi aprila (1752.), po prilici, o. fra Jozip Vukadinović, s Velike rodom. Ovi fratar bijaše ovdi sutiškim vikarom .... A kada bili mimo Žepče, istom nješto fra Jozip rečeni počme ohlađivati i okrmljivati. Ukratko, kad hoti o. m. p. delegat da uniđu u skelu, onda fra Jozo uvratio se do kapetana i reče /da će/ se poturčit. Čuvši to delegat, ta/ko/ on /ode/ na meš ćemu kadiji, pustomu Muharemiji, gdi odovud i odo-nud imadući riječi, doklem kadija razumio naš posao i kako /mi/ u zajednici živemo... Indi prisudi kadija – sve što godi je bilo kod vikara, mala-velika, i bı� �le haljine s njega da more uzeti o. m. p. delegat. Indi, uze mu konja i sve osim haljina, jerbo mu se sažalilo i na /njega/ onakoga, ter nije htio gola ga ostaviti. Ovi novi Turčin /u/čini nadit sebi ime Alija, ter bi ga zvali ljudi ‘Del'Alija’.”

47 Benić, 2003: 184: “Del’Alija, kad se nješto ositi (aman bijaše opčinjen od bule), onda uteče priko Save, hvala Gospodinu Bogu! Bijaše mu se, duša valja, počeo vrat lišaivit ot turskijeh velikijeh jedžeka. ‘Nije nigdi vuku kao u Bukoviku.”

48 Benić, 2003: 173: “Na 7. jula (1747.) poturči se, baš u petak, fra Benedikt, laik u Fojnici. Ro-dom je Slavonac, Požežanin, a poturči se bez ikakava razloga, već naprosto od vlastite zloće. No malo iza toga krene u Dalmaciju a zatim u Rim, gdje je mnogo govorio protiv fojničke /redovničke/ obitelji pa čak i protiv svih bosanskih fratara. Ali onaj koji je bio neprijetelj Kristu, nije mogao biti prijatelj Bosancima.”

49 Bogdanović, 2003: 204: “Na 26. marca poturči se o. fra Ludovik iz Pulje, koji odonud u Bosnu bijaše došo, u krešev/s/komu manastiru primljen. Poturči se, velim, ni/t/ko ga ne progoneći, dapače od sviju dobro gledan i milovan, osobito jerbo je bio savršen botaničar i ljekarnik. Međuto, dok smirismo njega i Turke ode nam iz kese 609 groša.”

50 Benić, 2003: 300-301: “1779. miseca marta na 26. dogodi se čudnovat događaj u manastiru kreševskomu. Ima li dvi godine, više li, dođe iz Dalmacije, bez ikakve redovničke pismene naredbe svojih poglavara njeki o. fra Ludovik, Talijanac, prezimenom de Juliis, velim de Juliis. Po zavičajnosti je pripadao Kraljevini, /ali/ koji je /inače/ bio i u Jeruzolimu, i čovik blizu 70 godina. I jest vrlo dobar, naivčina oliti osobenjak. Ovi kad dođe u našu provinciju, i to pravo u Kreševo (i prija je bio ondi i liječio fratre, pak se bio vrat/i/o doli u krstjanluk). I tu poče stajat kao od /redovničke/ familije, iako nije imao pismene redovničke naredbe; ukratko, neki ga oci onoga samostana predlože Provinciji da ga primi i da bude kao član ove provincije. Tada se usprotiviše gotovo svi oci Provincije i stajahu na tome da se odbije. Međutim, neki, ne znam koji – ali nisu bili svi -, od onog kreševskog samostana, unatoč

116 Ante Škegro

Vukadinović (Vukeljić) odnosno Del-Alija prije njega.51 Neki su otpali zbog vlastitih poroka,52 od kojih ni franjevci Bosne Srebrene nisu bili imuni.53 Dru-gi su to činili zbog neispunjenih ambicija.54 Otpadali su i laici55 zbog kojih su

suprotstavljanju gotovo svih drugih /otaca Provincije/, pribave mu od generalnog ministra /Reda/ pismenu redovničku naredbu da može boraviti u Kreševu kao član /redovničke/ obite-lji. No, gore spomenutog dana, ne znam pod uplovom koga zloduha, on iza ručka pobjegne u krešvsku tvrđavu i poturči se pod imenom Mula-Mustafa. On je namučio i poglavara sa-mostana i čitavu onu svetu /redovničku/ obitelj tolikim podvalama i izvrtanjima /usmenim/ i pismenim kod kadije i drugih Turaka, da je gvardijan morao njemu, poturčenjaku, i drugima, dijelom potajno, dijelom javno (izuzev emina) ispalatiti 405 groša. Treba zabilježiti. Dado-smo mi Kreševu u pomoć (a oni su i /za/ sve krivi, jerbo su ga držali) groša 40, /a/ Fojnica 60. (I ovo, s golemom mo/l/bom i s prijateljī, smijeri se i bi uzet temesuć od istoga nesrićnika da se naplatio). Štoviše, uze sve svoje lijekove i posudice i odnese, a inače /je/ ove mana-stijer kupio; al’ neka nesrića iđe iz kuće! Hotio bo je on da vodi Turke da mu vide ljekarnu, koju je imao u manastiru! Budale fratri /pa hoće/ svakomu birbi virovati! Ele, o. p. gvardijan Tomić njekako smeo da ne iđu: (crn obraz jasprama!). – I napokon, kad su ga /poturčenjaka/ pregledali da ga, (s oproštenjem!), podmeću, al’ on i prija džerašen lijepo; i rekao da je Čifu-tin rođen, al’ prilika je da je još njegdi belaja parao. Mal ako nješto i fojničkoga gvardijana nije obijedio, jerbo je ondi njekoliko /vremena/ stajao i liječio njeke fratre.”

51 Benić, 2003: 182-183: “Ovi novi Turčin /u/čini nadit sebi ime Alija, ter bi ga zvali ljudi “Del’Alija”. – Malo vrimena potle, rečeni Del’Alija izvadi dvije fetve i diže na nas pašine mubašire (a Turkom kaza /za/ sve ruvo crk veno i /za/ sve stanje naše). Koji dojdoše u Visoki s njime zajedno. I dovede /sa/ sobom većil-davudžiju i priteže nas na meš ćemu. I otiđosmo mi trojica, to jest rečeni o. m. p. delegat, i o. p. gvardijan fra M/ij/o i ja. Koji načinismo kod kadije i šaite Turke izvedosmo, to jest Musta/j/begovića s Bijelog polja, džematlije naše, i osvidočismo njima prid kadijom i prid mubaširom kako mi zaseno ne imamo nijedan ništa, već da nam je sve zajedničko i da iz zajedničkog se vladamo. I ne može nam učiniti ništa, niti šta more imati od nas on, ni mubašir. A bijaše naforao on u tefteru od vest/ij/arija i najma itd. više od sedam stotina groša. – Bi, istinoto, dava golema. Ama on otiđe pušući u šake prazne /a tako/ i mubašir; a nama otiđe, dok se otresosmo i senet uzesmo, više od sto i dva/d/es/e/t groša, što kadiji, što šaitom, što makuldžijama. Senet i do drugoga puta (toga – neka nas Bog očuva) more teško valjati manastiru”,

52 Benić, 2003: 48: “1672. Ove iste godine, neki o. Petar Bukaraš, dok je u Tuzli u gostionici pio s janjičarima, u onoj opijenosti odrekne se katoličke vjere i prihvati muslimansku. Ka-snije je u Zvorniku ovaj htio nešto – ne znam već šta – predskazati o turskom ratu i pobjedi; ali, budući da se sve dogodilo suprotno od onoga što je on govorio da će biti, Turci ga – jad-nika – o konop objese. Eto, kako se pijanstvo nagrađuje!”

53 Benić, 2003: 122: “Njihov je bog – trbuh, pijanstvo majka, a na koncu - /njihova/ će im zloća biti grobni kamen.” Isti, 2003: 297, 298, 299: “1778. miseca aprila na 12., laik fra Nikola Novaković, iz Vijake rodom, od 40 godina otprilike ... I u Ratnju napio se rakije i ostavio habit u Režića Petra (a s p/i/janstva je najviše i utekao)”... Ovi /je/ laik, kako rekoh, težak p/i/janac bio, a malo pobožan, i sve bi se kao na bašinsku...”.

54 Lašvanin, 2003: 258: “1675. kapitō u Fojnici; komesar rečeni Kamengrađanin. Min/ista/r fr/a/ Marko iz Vasiljeva Polja od Sutinske. Za ovoga se odmetnu Marunčić (= fra Luka Ma-runčić “koji prokuravaše biskupat”) u Budimu i staja mlogo apoštatom. I učini mlogo štete ministru, Turkom izdajući. I ovi ga degrada.”

55 Lašvanin, 2003: 208: “1736. Na 23. svibnja na kvatre po Duhovi, poturči se Antun (Bolo) Lovrić iz Fojnice i Stevo iz Sutinske, u Fojnici. I već ako onako Antikrst usprogoni fratre i

117Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg

franjevci također trpjeli,56 uključujući i žene – gdjekad i iz vrlo bizarnih razlo-ga.57 Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića specifi čna je po tome jer se zbila tijekom bogoslovnog studija u krš ćanskoj zemlji. Da je “došla do turskih uši-ju” bez sumnje bi izazvala bijes osmanlijskih vlasti ali i islamiziranog puka. Stoga je reakcija franjevaca bila odlučna i učinkovita, no za apostatu tragična. Raspoloživa vrela ne otkrivaju kada je, gdje i na koji način skončao.

PRILOZI

Dokazi o krštenju Šime Krnjića58

IzvornikDocumenta de baptismate iniquissimi Sycop-hantae Kargnich qui se a quodam Mahu-medano dynsto progenitum, et recutitum, ac nondum baptizatum esse inique et subdole in Hungaria depredicabat. Hic quoque ejus epi-stola reperitur.

PrijevodDokazi o krštenju nečasnog klevetnika Krnji-ća, koji je razglašavao da je potomak neka-kvog muhamedanskog bega, da je obrezan, da kršten nije ni bio te da je okrutno i podmu-klo bio poslan u Ugarsku. Ovdje je međutim njegovo pismo.

krstjane! Tu veće dana ne smide se krstjansko čeljade iz kuće pomolit, zašto s njima iđaše veliko mloštvo turskih brezposlenika, s bubnji i sviralam, ne samo po sokaci od varoša nego jošter ispod manastira. I gdi koga sritu od uha krstjanskoga, psuju, pogrđuju, kuće lupaju i govore: “hoćeš /li/ se poturčit?”

56 Bogdanović, 2003: 211-212: “U februaru (1786.), poturčivši se, sin Antuna Čoče, drukčije Jeličića, koga smo u manastiru od ljubavi držali da po zlu ne ode, kako je najposli otišo, /.../. Posto je zatim u Sarajevu momak kadije Čuhadžića i počeo od nas najam za šest godina iskat, tj. groša 65. Gvardijan tadašnji fra Gabro Mijatović, ne ht/i/juć mu dati, dignu /on/ na manastir pašalije. Koju davu dok smijerismo, š ćetovasmo 500 groša i najposli /morasmo/ navodni najam poturčeniku 65 groša / - platit.”

57 Benić, 2003: 207: “Iste godine (1760.) ali nešto poslije to jest na 10., miseca jula, oko 14. poturči se Anica, kći pok. Šime Oćevca, iz Vareša, i Stažije, od /obitelji/ Živkovića iz Jelaša-ka, koja inače bijaše žena Grge Grgića iz varoši; u dobi života od osamnaest godina po pri-lici. Koja bi sutradan odvedena u Sarajevo od paše Hadži-Mehmedovića s nadom vinčat ju za se. Ama, zaštobo isti paša držao je očito, od njekoliko godina, Stražiju, iste Anice mater, za konkubinu, zato turski ćitab ne ht/i/ju da vinča za pašu, već drži obidve uza se, i zar služi se obidvima za konkubine. Takva stvar se ranije nije čula! Da izgubi viru i da to učini aman bi uzrok mati joj Stažija; jerbo joj milo bijaše da rečeni pašo imade prijateljstvo s njezinom kćerju; a Turčin omalit ne zna!”

58 Marić, 2007a: 236, faksimil.

118 Ante Škegro

Bilješke o rođenju i krštenju djece Krnjića roda59

IzvornikNo. 113. Dogna Vast. Die 24. 8br(is) 1800. Natus 23 ejusd(em) Fr(ater) Augustinus Su-pra dictus Baptizavit Infant(em) natum ex Legit(imis) Conjugibus Antonio Kargnich et Mariae Chirçich /:al(ias) Çsaltich:/ de Sovi-chi, cui nomen impositum est Petrus /:correc-tum Simon:/ Patr(inus) f(uit) Vitus Zovko de Gorancze. 170 A60 Joseph(us) Kargnich genuit Matthe-um anno 1791. 808. Franciscus Kargnich genuit Catharinam anno 1792. 1006. Antonius Kargnich genuit et et Maria Chiurgich Jacobum anno 1792.1793. Joseph(us) Kargnich g(enuit) Angelam an(no) 1793. 16014. Ibid(em) eadem die 28 Aprilis [179]5. Ego Fr(ater) Vincentius Jurich [....] eumque B(aptizavi) Matheum l(egitimum) Antonii Kargnich et Mariae Çurçich. P(atrinus) f(uit) Marcus Knezovich. 10015. die 28 April(is) 1795. B(atpizavi) L(egitimam) Joanna(m) et Josephi Petri Kar-gnich. M(atrina) f(uit) Rosa Stoianovich.Nro 1806. Oshgliani B Die 8 7bris nata Mathia f(ilia) Josephi Kargnich et Elianae Tokich a Rakitno. 1005 Oshgliani 11 9bris nataus 5 Aug(usti) 1796. Rosa f(ilia) Antonii Kargnich et Mariae Çurçich. M(atrina) f(uit) Simeona Raiç. 100 Osh(gliani) nata 16 Junii 1796. Rosa f(ilia) Francisci Kargnich et Clarae Bosc-gnak M(atrina) f(uit) Maria Medvidovich a Desevice. 1046. Dogna Vast. Natus 3 April(is) 1797. Pe-trus fi l(ius) Josephi Kargnich, et Elianae Toki-ch. P(atrinus) f(uit) Petrus Markich 174. Dogna=Vast natus 21 X(ecem)br(is) 17998 Thomas f(ilius) Petri Kargnich et Ro-sae Markotich. P(atrinus) f(uit) Joannes Zov-kovich. 220. Dogna Vast. Nat(us) 13 April(is) 1799. Georgius fi l(ius) Josephi Kargnich et Elianae Tokich. P(atrinus) f(uit) Vitus Markichevich.

PrijevodBroj 113. Donja Vast: dana 24. listopada 1800. Rođeno 23. istog mjeseca. Gore spomenuti brat Augustin [Jerković] krstio je novorođen-če zakonitih roditelja Antuna Krnjića i Marije Ćurčić /rečene Džaltić/ od Sovića, kojem je bilo dato ime Petar /ispravljeno Šimun/. Kum mu je bio Vito Zovko od Goranaca.170 A60. Jozo Krnjić rodio je Matu 1791.808. Frano Krnjić rodio je Katu 1792.1006. Antun Krnjić rodio je i Marija Ćurgić Jakova 1792.1793. Josip Krnjić rodio je Anđu 1793.16014. Isto tamo, istog dana 28 travnja [179]5. Ja brat Vincentije Jurić [....] i njega krstio sam Matu, zakonitog (sina) Antuna Krnjića i Mari-je Čurčić. Kum je bio Marko Knezović.10015. dana 28. travnja 1795. krstih Ivu zako-nitu (kćer) Josipa Petra Krnjića. Kuma je bila Ruža Stojanović.Pod brojem 1806. Ošljani k(rstih) dana 8 ruj-na rođena, Matija, kćer Josipa Krnjića i Ilijane Tokić od Rakitna.1005 Ošljani, 11 studenog, rođena 5 kolovoza 1796., Ruža kći Antuna Krnjića i Marije Čur-čić. Kuma je bila Šima Raič.100 Ošljani, rođena 16. lipnja 1796. Ruža kći Frane Krnjića i Klare Bošnjak. Kuma je bila Marija Medvidović od Deževica.1046. Donja Vast. Rođen 3. travnja 1797. Pe-tar sin Josipa Krnjića i Ilijane Tokić. Kum je bio Petar Markić.174. Donja=Vast, rođen 21 prosinca 1798. Toma sin Petra Krnjića i Ruže Markotić. Kum je bio Ivan Zovković.220. Donja Vast. Rođen 13. travnja 1799. Jure sin Josipa Krnjića i Ilijane Tokić. Kum bi Vito Markićević.

59 Marić, 2007a: 237, faksimil.

119Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg

“Obiteljski list” obitelji Antuna Krnjića60

IzvornikIn Libro Baptizmatorum Parochiae Rammae reperitur Sequens posticum: No 113. Dogna=Vast die 24. Octobris 1800. Natus 23. ejusdem. Fr(ater) Augustinus Supradictus (:Pokraiçi-ch:) baptizavit Infantem natum ex legitimis conjugibus Antonio Kargnich, et Mariae Chiurçich (:alias Gsaltich:) de Sovichi, cui nomen impositum est Petrus (:correctum Si-mon:) Patrinus fuit Vitus Zovko de Gorancze. Sinovi Antuna Kargnichia bilisu Ivan Koi-je i sada-xiv, i ovi pribiva u Xupi Skopaglskoj, Jure, Andria, Shimo, kogaje darxo na Karsc-tegnu Vid zvani Sada Markich; koji pribiva u Schipim u Xupi Ramskoj. Od ovoga Vida ima-se izvidit zovelise drugkçie Zovko, i jelli do-selio iz Goranacza iz Xupe Mostarske u Xupu Ramsku. Ivan gorni imenovani parvorogeni Sin pok(oinog) Antuna Kargnichia pribivajuchi u Skopju dokazuje dasuse poslignega rodili Pero, Andria, i druga tri Bratta kojimje svima bilo ime Mato, i ovisu svi pomarli, kaxe daseje posli ovi rodila gnegova Sestra Maria, i ovaje umarla: a posli Marie Shimo, kogase iztraxu-je Karsctegne. Reçeni Shimo stajoje u najmu u Turçina Aghi-chia u Skopju. In vetustiori Libro Baptizatorum praedictae Parochiae Rammae. Sub No 1006. inscriptus rerperitur Jacobus fi lius Antonii Kargnich et Mariae Chiurgich natus anno 1792. Ibid(em) sub No 1614. ab eodem Antonio Kar-gnich et Mariae Çurçich natus est Matthaeus anno 1795. 28. Aprilis. Item sub No 1006. ab eodem Antonio Kar-gnich et Maria Çurçich nata est fi lia nomine Rosa anno 1796. 5. Augusti.

Prijevod i transliteracijaU Knjizi krštenih Župe Rama nalazi se ovaj upis:Broj 113. Donja Vast, dana 24. listopada 1800., rođen 23. istoga mjeseca. Gore rečeni otac Augustin (Pokrajčić)61 krstio je novorođenče zakonitih roditelja Antuna Krnjića i Marije Ćurčić (:rečene Džaltić:) iz Sovića, kojem je dato ime Petar (:ispravljeno u Šimo:). Kum mu je bio Vito Zovko iz Go-ranaca. Sinovi Antuna Krnjića bili su: Ivan - koji je i sada živ, i ovi pribiva u Župi Skopaljskoj, Jure, Andrija, Šimo – koga držo na krš ćenju Vid zva-ni sada Markić; koji pribiva u Š ćipim u Župi Ramskoj. Od ovoga Vida ima se izvidit zove li se drukčije Zovko, i jeli doselio iz Goranaca iz Župe Mostarske u Župu Ramsku. Ivan gornji imenovani prvorođeni sin pok(ojnog) Antuna Krnjića pribivajući u Sko-pju dokazuje da su se posli njega rodili: Pero, Andrija i druga tri brata kojim je svima bilo ime Mato, i ovi su svi pomrli. Kaže da se je posli ovi rodila njegova sestra Marija, i ova je umrla; a posli Marije Šimo, koga se istražuje krštenje.Rečeni Šimo stajo je u najmu u Turčina Agića u Skopju. U starijoj knjizi krštenih spomenute Župe Rama. Pod brojem 1006. nalazi se upisan Jakov, sin Antuna Krnjića i Marije Ćurčić rođen 1792. g. U istoj knjizi pod brojem 1614. upisan je i Mato, rođen 28. travnja 1795. g. od istog An-tuna Krnjića i Marije Čurčić. U istoj knjizi pod brojem 1006. upisana je i kćer Ruža rođena 5. kolovoza 1796. g., od istog Antuna Krnjića i Marije Čurčić.

60 Marić, 2007a: 238, faksimil.61 Fra Augustin Jerković iz Pokrajčića (o. 1753-1805), kapelan u Ramskoj župi do 16. travnja

1801. Vladić, 2008: 135, bilj. 19.

120 Ante Škegro

Iskazi svjedoka o obitelji Antuna Krnjića6261

IzvornikU dognoj Xupi Ramskoj

Svidoçanstvo od Karzctegna Fr(atr)is Pacifi ci Karnich. Jele Sestra rogena, Xena Mariana Xuticha koja sestra pok(oine) Marie Xene pok(oinog) Antuna Kargnichia Svidoçi da gnezina Sestra pok(oina) Maria bih potvorena od Meshe Duranovichia dasseje rekla poturçit ter potezana bila do Prozora, i do Travnika, i dosti Mukke vidila, Otacz gnezin Schettovo da naiposli uteklise pod Skut Omer=Beghu Dugaliichiu kojiju obranio, uteklase i udalase za Antu Kargnichia na Oshgliane s Kojim stojechi u istomu selu god(ina) 18. izrodila Dieczu slidechiu. 1. Ivana Koije isad xiv u gorgnem Skopju. 2 Ruxu. 3. Juru pak 4. Mathu. Ruxu opet 6. Petra Kojisu pomarli i Svi od pok(oinog) Fra Jere Karsteni. za gnima rogen Andria i Jacov. Zatim priselili u Dognu=Vast u Kuçhiu Dauth=Begha Dugalichia i u istoj rodili Scimu od Koga Svidoçi Tetka rogena po Materi Spomenuta Jele dasse Spomigna dase kadje Karschen u Kuchi Kod Vatre Koja Kuchja posli jest izgorila. Kum bio Vid Markiich naodechise onda u Najmu u istomu Sellu. Ista Jele Tetka bilaje Stanieza u istomu Sellu. Ovo isto potvargiuje Kathe Ud(ovica) pok(oinog) Marca Stojanovichia parva Konshia da Kadseje Scimo rodio na Dognoji=Vasti onna tadda bila s parvim ditetom ter Scimu basc (:a ne drugoga:) zadoila. Opet Svidoçi Jozo Ivankovich dasse Spomigna da Kadaje poghinuo gniov Jozo Ivankovich, ondase Scimo rodio, a uisto vrime bio ditescze od 5 godina Petar Sin Joze Kargnichia gnegova t(o) j(est) Scimina Strina Pile Striçevich pok(oine) Marie Svidoçi da posli njegoje Antun Kargnich bijo odsellio u Skopje, ter stao blizu Kassabe na Sellu zvanomu Varse posli i u istoi gorgnoj Kassabi daje on çesto dolazio K gnima na Konak, i diecza zabavglialabise obdan po Turskim Kuchiama na Sluxbi, a u Veçerbi dolazili na Konak K Materi, Otacz pak za 2 god(ine) aman naivishe Zadarxavose Zadarxavose (sic!) Kod Pashina Oxsaka i naçignobi Szamare. Megiu ostalim Svidoçi isti Pilip dase Spomigna Kadjeon dotiro jednoç Rakiu u gorgne Skopje, ter naodechise Kod Marie na Konaku, damuje jedan put ona rekla od Scime: Rodiaçe ovo moje Dogne=Vashçe çinimise dobro, i prighniato, baschiuga dat u Fratre. Takoger Ivan Gsalto Striçevich Spomenute Marie Kaxe daje pok(oini) Antun Kargnich Mux gnez(in) bio çouik pokratke pameti da Kadbise Sctogod sa Xenom pririçio otishobi K Pashinu Ogsaku i dolise zadarxavo.Ivan naistarji Sin pok(oinog) Antuna Kargnichia zna svu svoju bratju, i Sestre po imenu megiu kojim broji i Scimu, od Koga Spomignase da Kadbi gnegov otacz odlazio K Ogzaku, ondabi Scimu malana sa Sobom uzeo i s gnimse ondi po mlogo vrimena zadarxavo.Smutgne megiu Duvgnakom Pashom i Skopaglskimi nie bila u Skopju neggo u Duvnu, i uz Bekij do Gliubushkoga nitje drughi tko poghinuo izvan Momaka i sjednu i drugu stranu. Ivan sin pok(oinog) Antuna Kargnichia dokazuje daje Shimin varsnik Ante sin Nikole Jurichia, i Ange od gialta sestra pok(oine) Marie Kargnichia.Amico Car(issi)moIl(umno) Illus(trissi)mo e(t) Rev(erendissimo) Prov(icario) Colen(di)ss(im)o Fra(tri) Aug(ustino) Vesc(ovio) Dauli(ensi) e(t) Vicario Apos(tolico) in Bosna ed Erczegovina. N(ota) B(en)e Quaedam docum(ent)a de Baptismate Kargnichi.

TransliteracijaU donjoj Župi Ramskoj

Svidočanstvo od krš ćenja brata Pacifi ka Krnjića. Jele sestra rođena, žena Marijana Žutića, koja sestra pok(ojne) Marije, žene pokojnog Antuna Krnjića, svidoči da njezina sestra pok(ojna) Marija bi potvorena od Meše Duranovića da se je rekla poturčit, ter potezana bila do Prozora i do Travnika i dosti muke vidila. Otac njezin š ćetovo, da najposli utekli se pod skut Omer-begu Dugaliću koji ju obranio, utekla se i udala se za Antu Krnjića na Ošljane. S kojim stojeći u istomu selu 18 godina, izrodila djecu slideću: 1. Ivana koji je i sada živ u gornjem Skopju, 2. Ružu, 3. Juru pak 4. Matu, [5.] Ružu opet, 6. Petra koji su pomrli i svi od pokojnog fra Jere [Jeronim Milasović] kršteni.63 Za njima rođen Andrija i Jakov. Zatim priselili u Donju Vast u kuću Daut-bega Dugalića i u istoj rodili Šimu, od koga svidoči tetka rođena po materi spomenuta Jele da se spominja da se kad je krš ćen u kući kod vatre, koja kuća posli jest izgorila. Kum bio Vid Markić naodeći se onda u najmu u istomu selu. Ista Jele tetka bila je stanieća u istomu selu. Ovo isto potvrđuje Kate ud(ovica) pokojnog Marka Stojanovića prva konšia da kad se je Šimo rodio na Donjoj Vasti, ona tada bila s prvim ditetom ter Šimu baš (:a ne drugoga:) zadojila. Opet svidoči Jozo Ivanković da se spominja da kada je poginuo njiov Jozo Ivanković, onda se Šimo rodio a u isto vrime bio ditešce od 5 godina Petar sin Joze Krnjića. Njegova tj. Šimina strina Pile Stričević pok(ojne) Marije svidoči da posli njego je Antun Krnjić bijo odselio u Skopje, ter sta(nova)o blizu Kasabe na selu zvanomu Vrse, posli i u istoj gornjoj Kasabi da je on često dolazio k njima na konak i djeca zabavljala bi se obdan po turskim kućama na službi a uvečer bi dolazili na konak k materi. Otac pak za 2 god(ine) aman najviše zadržavao se zadržavao se (sic!) kod Pašina Odžaka i načìnjo bi samare. Među ostalim svidoči isti Pilip da se spominja kad je on dotiro jednoč rakiju u gornje Skopje, ter naodeći se kod Marije na konaku, da mu je jedan put ona rekla od Šime: rodijače ovo moje Donje Vašče čini mi se dobro i prignjato, baš ću ga dat u fratre. Također Ivan Džalto, stričević spomenute Marije, kaže da je pok(ojni) Antun Krnjić - muž njez(in) - bio čovik pokratke pameti, da kad bi se štogod sa ženom priričio otišo bi k Pašinu Odžaku i doli se zadržavo.Ivan najstariji sin pok(ojnog) Antuna Krnjića zna svu svoju braću, i sestre po imenu među kojim broji i Šimu, od koga spominja se da kad bi njegov otac odlazio k Odžaku, onda bi Šimu malana sa sobom uzeo i s njime se ondi po mlogo vrimena zadržavo.Smutnje među Duvnjakom, Pašom i Skopaljskimi nije bila u Skopju nego u Duvnu i uz Bekij do Ljubuškoga. Nitje drugi tko poginuo izvan momaka i sjednu i drugu stranu. Ivan sin pok(oinog) Antuna Krnjića dokazuje da je Šimin vrsnik Ante, sin Nikole Jurićia, i Anđe od Đalta sestra pok(oine) Marie Krnjića.Predragom prijateljuVelikom, presvjetlom i prečasnom provikaru, vrlo poštovanom bratu Augustinu biskupu daulienskom i vikaru apostolskom u Bosni i Hercegovini. Neka je znano: Ovo su dokumenti o krštenju Knjićâ.

62 Marić, 2007a: 240-241, faksimil; Marić, 2010: 354, faksimil.63 Fra Jeronim Milasović, ramski župnik od 1781. do 1789. g. Vladić, 2008: 132.

121Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg

Apostazija Šime Krnjića6462

IzvornikOvdie Svidoçanstvo Karshtegna Shime, Sina Antuna Kargnichia iz Dogne=Vasti Ramske Xupe, koji hoda po naimu, i Turski Koza çuva, Koga Po Visniu za gliubav primishe, odrahnishe, u S(veti) Reed metnushe pod imenom Fra(ter) Pacifi cus, na Svoj araç, u Ungariu na Studia poslashe, Koi Kadse najide, zaboravise Svoje parvashgne potribe, poche u Svojoi budalastoj pameti, nesamo mislit, nego i oçito govorit daje Sin nikakva velika Kara=Bega Pashe, da nie karshten, daje çircumcisuo, daje izmegiu Turaka od Karstjana ukraden, daje on Turçin, i damuje ime Kara Suleiman Begh boglebi ovariso, da bude reko Kara Suleiman Esck, ovdi koega istoga Zato Kao Sin Pashinski i Begh, Bi darovan od Sesara dobroga nashega Dobroçiniocza Frane, pomraçnom tavniczom dokje xiv, a hotioje izach u Bosnu, i bit exoridum Fratara Foinski, Koisuga od koza doveli, odrahnili, i od potribe otresli. 1825.

TransliteracijaOvdi je svidočanstvo krštenja Šime, sina Antuna Krnjića iz Donje Vasti Ramske župe, koji hoda(še) po najmu, i turski(h) koza čuva(še). Koga po Višnju za ljubav primiše, odraniše, u Sveti Red metnuše pod imenom brat Pacifi cus, na svoj arač, u Ungariju na studija poslaše. Koji kad se najide, zaboravi se svoje prvašnje potribe, poče u svojoj budalastoj pameti, ne samo mislit, nego i očito govorit da je sin nikakva velika Kara-bega paše, da nije kršten, da je circumcisuo, da je između Turaka od krš ćana ukraden, da je on Turčin, i da mu je ime Kara Sulejmanbeg. Bolje bi ovariso, da bude reko Kara Sulejman Ešk, ovdi koega istoga. Zato kao sin pašinski i beg, bì darovan od sesara dobroga našega dobročinioca Frane,65 pomračnom tavnicom dok je živ, a hotio je izać u Bosnu, i bit exordium fratara fojničkih, koi su ga od koza doveli, odranili, i od potribe otresli. 1825.

VRELA I LITERATURA

BALTIĆ, JAKO 2003: Godišnjak od događaja i promine vrimena ud Bosni 1754-1882., Sarajevo - Zagreb.

BENIĆ, BONO 2003: Ljetopis sutješkog samostana. Priredio, latinske i talijanske dijelo-ve preveo, uvod i bilješke napisao dr. fra Ignacije Gavran. Sarajevo – Zagreb.

BOGDANOVIĆ, MARIJAN 2003: Ljetopis kreševskoga samostana. Priredio, latinske i ta-lijanske dijelove preveo, uvod i bilješke napisao dr. Fra Ignacije Gavran, Sara-jevo-Zagreb.

DŽAJA, SREĆKO M. 1971: Katolici u Bosni i Zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Doba fra Grge Ilijića Varešanina (1783-1813.), Zagreb.

GAVRAN, IGNACIJE 1990: Suputnici bosanske povijesti. Sedam stoljeća djelovanja bo-sanskih franjevaca, Sarajevo.

HADŽIHUSEINOVIĆ MUVEKKIT, SALIH SIDKI 19991: Povijest Bosne 1, Sarajevo.JOLIĆ, ROBERT 2009: Novicijat hercegovačkih franejvaca, Mostar.LAŠVANIN, NIKOLA 2003: Ljetopis. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo, uvod

i bilješke napisao dr. fra Ignacije Gavran, Sarajevo – Zagreb.

64 Marić, 2007a: 242, faksimil.65 Austrijski car Franz I. Habsburg-Lothringen (1804-1835).

122 Ante Škegro

MARIĆ, ŽELJKO 2007a: Donja Vast – selo s mnogo zaseoka. U sjeni križa. Spomenica o župi sv. Ivana Krstitelja Uzdol prigodom obilježavanja 150. obljetnice utemelje-nja samostalne kapelanije Uzdol (1856.-2006.), Uzdol, 236-243.

MARIĆ, ŽELJKO 2007b: Običajnik župe Uzdol. U sjeni križa. Spomenica o župi sv. Ivana Krstitelja Uzdol prigodom obilježavanja 150. obljetnice utemeljenja sa-mostalne kapelanije Uzdol (1856.-2006.), Uzdol, 553-618.

MARIĆ, ŽELJKO 2010: Kulturno-povijesni prinos uzdolskoga kraja ramskoj baštini. Rama – nekoć i danas. Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa Prozor – Rama, 18-19. lipnja 2009., Prozor-Rama, 351-354.

MIŠURA, STIPAN 2011: Biser Uskoplja. Crtice iz prošlosti župe svetoga Ilije Proroka u Kandiji (1875.-2010), Zagreb – Kandija.

MUSG = Matične knjige umrlih župe Skopje Gornje (Gornji Vakuf).MVSG = Matične knjige vjenčanih župe Skopje Gornje (Gornji Vakuf)PANDŽIĆ, BAZILIJE 2003: Acta Franciscana Hercegovinae, Svezak II. 1700. - 1849.,

Mostar – Zagreb.Sidžil blagajskog kadije 1728-1732. = Sidžil blagajskog kadije 1728-1732. godine

(regesta). Obradio HIVZIJA HASANDEDIĆ, Mostar, 2009.VLADIĆ, JERONIM 2008: Urežnjaci iz Rame, Š ćit-Zagreb.

The Apostasy of Franciscan Pacifi cus (Šimo) Krnjić(Summary)

Franciscan Pacifi c (Šimo) Krnjić was born in 1800 in the village of Donja Vasta (Uz-dol) in the region of Rama – northern Herzegovina. From the early childhood until he joined the Franciscans he lived on the territory of Gornji Vakuf – the Western part of central Bosnia, with his family, his father Antun Krnjić and his mother Marija Ćurčić, née Džaltić. Before his entry into the Franciscan order, he was a hired hand of a cer-tain Muslim Agić from Gornji Vakuf, and was a shepherd for his goats. According to their common practice, the Franciscans sent him to attend school in Hungary. But for the unknown reasons he claimed that he had not got to Hungary out of his own free will, that he was not even baptized, that he came from the Islamic family Kara-Beg, that he was also circumcised and therefore a true Muslim, and that he was kidnapped by the Catholics and taken away from his Muslim family. In order to avoid their own mortal danger and also that of the local Catholic people under their pastoral care, as well as any material damage that could arise from the apostasy, the Franciscans have succeded in such a way that the apostate’s life ended in an Austrian prison.

KEY WORDS: apostasy, fra Pacifi cus (Šimo) Krnjić, Franciscan Province of Bosna - Argentina, Catholic Church in Bosnia-Herzegovina, Skopje Gornje (Uskoplje)

VOJNE OPERACIJE DOMARŠALA BARUNA STJEPANA JOVANOVIĆA

U HERCEGOVINI 1878. I U KRIVOŠIJAMA 1882.

Ivan Pederin

Pitanje austrijskog prodora na jugoistok počinje vjerojatno s Morejskim ratom kad su carski generali uz dubrovačku obavještajnu podršku slobodno šetali Sr-bijom i Bosnom, a Osmanlije su doduše imali vojsku koja bi ih mogla napasti, ali ne i novaca da je plate i hrane.1

Napoleon je poslije poraza kod Trafalgara 1805. shvatio da neće moći do-baviti sirovine iz prekomorja, pa je dobio Dalmaciju mirom u Požunu kako bi putem dubrovačke trgovine pribavljao sirovine iz Osmanskog Carstva gdje je imao i saveznika – sultana Selima III.2 Nije uspio jer su uleme 1809. smijenili i zadavili sultana. Međutim hrvatski generali u c. k. vojsci, koji su poticali ustanke u Dalmaciji, Crnoj Gori, Bosni i Srbiji i time omeli Napoleonov put do Carigrada, došli su do nekog utjecaja na Dvoru u Beču i preporučivali prodor na jugoistok. Franjo I. priklonio se njihovim savjetima pa je otputovao 1818. u Dalmaciju.3 Oni, međutim, nisu uspjeli jer je Metternich bio za čuva-nje Osmanskog Carstva i u tome je vidio element ravnoteže u Europi.

1 Ivan Pederin, Dubrovnik kao središte europske diplomacije u Morejskom ratu, Dubrovnik, XVI (2005) br. 2-3., str. 205-233.

2 Ivan Pederin, Dalmacija, Dubrovnik, Kotor i Francuzi, Dubrovnik, N. S. Godište XVII (2006) br. 4. str. 18-41.

3 Ivan Pederin, Franjo I. u Zadru 1818. godine, Kačić, 7(1975) str. 105-121.; Isti, Putni dnev-nik cara Franje I. o Dubrovniku (1818 g.), Anali Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku, sv. 17(1979) str. 431-463.; Isti, Car Franjo I. o Šibeniku u svom putnom dnevniku iz 1818. godine, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, sv. 29-30(1983) str. 179-206- Isti, Franjo I. i počeci antičke arheologije u Hrvatskoj, Vjesnik za arheologiju i historiju dalma-tinsku, sv. 78 (1985), str. 123-150.

124 Ivan Pederin

God. 1848. Jelačić je isprovocirao mađarsku revoluciju, ugušio je i zausta-vio mađarski put prema Jadranu – tengere magyar, a onda je Dvoru savjetovao prodor na jugoistok.4 Dvor se priklonio njegovu savjetu, a Jelačić je odmah poslao svoga pobočnika general bojnika baruna Lazara Mamulu da razgovara s Crnogorcima.5 Kad je Omer-paša Latas došao u Bosnu da smiri konzervativne muslimane, koje su neprestano bunili uleme, i krenuo na Crnu Goru, mladi kralj Franjo Josip požurio je u Zagreb da ga Jelačić savjetuje. Kralj je poslušao Jelači-ćev savjet i Dvor je zaštitio Crnu Goru tako što je zaustavio Omer-pašin napad.6 Dalmacija je postala odskočna daska za austrijski prodor na jugoistok.

Carstvo se 1850-ih godina nalazilo u vrlo teškom položaju jer je mađar-ska emigracija, potpomognuta slobodnim zidarima, neprestano slala oružje u Mađarsku ne bi li podigla ustanak. Nije uspjela, a tadašnji austrijski ministar vanjskih poslova grof Buol Schauenstein uspio je s internuncijem Antonom Prokeschom barunom, pa grofom von Ostenom izgurati Francusku i Rusiju s Visoke Porte.7 Napoleon III. osvetio se bitkom kod Magente i Solferina. Međutim austrijski utjecaj sad je bio mjerodavan na Visokoj Porti. God. 1872. Crna Gora je prihvatila austro-ugarsko okrilje.

God. 1875. Franjo Josip doputovao je u Dalmaciju i naredio dizanje ustanka u Hercegovini. Ustanike je predvodio don Ivan Musić – on je predvodio Hrvate, a Crnogorce vojvoda Mašo Vrbica, sve s austrijskim oružjem koje je stizalo preko Italije. Osmanlije su poslali regularnu vojsku (nizami džedid), da guši ustanak, ali i neregularne postrojbe bašibozuke koji su počinili brojne okrutnosti. God. 1876. sastali su se ruski i austrijski car u dvorcu Reichstadt u Sedmograđu. Malo su lovili, a malo pregovarali. Potom je 1878. sazvan Berlinski kongres na kojem je Austro-Ugarska dobila mandat da “okupira” Bosnu i Hercegovinu, te protektorat nad Srbijom i Crnom Gorom. Srbija je priznala austro-ugarski protektorat 1881.8

4 Ovdje vrijedi pogledati Jelačićeva pisma caru. Ivan Pederin, Josip Jelačić i Dalmacija kao odskočna daska za austrijski prodor na jugoistok (1850-ih godina), (O 200 obljetnici rođe-nja), Zadarska smotra, god. L(2001) br. 5-6., str. 11-26. Graf Jelačić und die Südostpoli-tik der Monarchie - Josip Jelačić i austrijska politika na jugoistoku, Zadarska smotra, god. L(2001) br. 5-6., str. 27-74.

5 Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati u vanjskoj politici bečkoga Dvora, Zadar, I. MH. 2005. Dalmacija kao odskočna daska za prodor na jugoistok.

6 Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati u vanjskoj politici bečkoga Dvora, I. Zadar,MH. 2005. Mnogi navodi u ovom radu naći će se u ovoj knjizi i mi ne citiramo svaki pobliže. Isti, Pita-nja jezika u upravi za Bachova apsolutizma u Zagrebu, Godišnjak njemačke zajednice DG Jahrbuch 2009. Zbornik radova 16. znanstvenog skupa “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu”, Osijek, 07.-09-11, 2008., str. 219.

7 Waltraud Heindl, Die österreichische Bürokratie zwischen deutscher Vorherrschaft und österreic-hischer Staatsidee (Vormärz und Neoabsolutismus ), u: Österreich und die deutsche Frage im 19. und 20. Jahrhundert, Probleme der politisch-staatlichen und soziokulturellen Differenzierung im deutscher Mitteleuropa, hrsg. von Heinrich Lutz und Helmut Rumpler, Wien, 1982. str. 73-91.

8 Ivan Pederin, Austrougarski prodor na Balkan – protektorat nad Srbijom 1879-1881, Kolo, XIII (2003), str. 130-146.

125Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića...

Odmah poslije Berlinskog kongresa, na ljeto 1898., car je kao vrhovni za-povjednik c. k. vojske dao Ordre de bataille dvojici hrvatskih domaršala – ba-runu Josipu Filipoviću, koji je prodro u Bosnu iz Slavonskog Broda, i barunu Stjepanu Jovanoviću. Josip Filipović bio je vojni zapovjednik Bohemije. Pri-jateljevao je i s nadvojvodom Rudolfom i bio njegov pretpostavljeni. Rudolf je naime bio pukovnik.9 U to doba drugi domaršal barun Franjo Filipović – bio je namjesnik i vojni zapovjednik u Zadru, pa vojni zapovjednik u Zagrebu, domaršal barun Gavrilo Rodić namjesnik u Zadru, domaršal barun Marijan Varešanin bit će kasnije vojni zapovjednik u Sarajevu. Može se reći da su visoki hrvatski časnici bili dominantna skupina u vojsci, savjetnici na Dvoru, jer car se najviše savjetovao s visokim časnicima.

U ovom radu pozabaviti ćemo se domaršalom barunom Stjepanom Jovano-vićem koji je, slijedeći carev Ordre de bataille, najprije smirio Hercegovinu, a za njom Krivošijski ustanak. Prvi je 1849. ugušio tada inženjerijski pukovnik Lazar Mamula10, kasnije general i namjesnik u Zadru, drugi je ugušio Gavrilo Rodić, a treći Sjepan Jovanović.11

Hercegovina

“Okupacija” Bosne i Hercegovine nije ipso facto ni načelno bila vojna opera-cija jer je ona ugovorena na Berlinskom kongresu, a Osmansko Carstvo bilo je potpisnik tog dokumenta. Nije se na Berlinskom kongresu ni opirala toj “okupaciji” jer je bila u dugom sukobu s bosanskim i albanskim muslimani-ma. Sukob je počeo kad Osmansko Carstvo nije uspjelo ugušiti grčki ustanak, a krivnja za taj neuspjeh pala je na balkanske muslimane. Sultan Mahmud IV, sin Francuskinje, shvatio je da se Carstvo mora osuvremeniti ili će propasti. Počeo je s osuvremenjenjem vojske, pa je u tu svrhu pozvao engleske i francu-ske časnike da obučavaju vojsku. U islamskoj državi vojska je uvijek vjerska vojska. Engleski francuski instruktori nisu pak bili muslimani i to je za uleme bio izazov.12 Mahmud je ipak uspio stvoriti kakvu takvu suvremenu vojsku – nizami džedid, ali je najžeš ći otpor stigao baš iz Bosne i Albanije. U izvorima se stalno čita kako muslimani neće da odjenu “nizamsku odjeću”, kako dižu ustanke. S druge strane iz Anatolije stiže vojska koja guši te ustanke, a paše govore Bosancima da su balije, gori od kaura i da će ih dati Francima13. Dali 9 Brigitte Hamann, Rudolf, Kronprinz und Rebell, München, 1987.10 Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati, ...Poglavlje Pravoslavni ustanak u Boki 1848/49, str. 282-288. 11 Služio sam se spisima Truppen-General-Commando Süddalmatien koji se nalaze u Hrvat-

skom državnom arhivu u Zagrebu. Oni su u tu pismohranu pristigli iz Beča u okviru vraćanja arhivske građe. Ti spisi nisu arhivistički inventarizirani i nemaju signatura.

12 Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati... Poglavlje Obračun Porte s balkanskim muslimanima, str. 182-215.

13 Galib Šljivo je do najtanjih pojedinosti opisao te vrlo česte ustanke, ali nigdje nije napisao raz-loge ovih trvenja između Visoke Porte i bosanskih muslimana. Galib Šljivo, Bosna i Hercego-vina 1813-1826, Banjaluka, 1985. Isti, Bosna i Hercegovina (1827-1849), Banjaluka, 1988.

126 Ivan Pederin

su ih na Berlinskom kongre-su. Bio je to prvi i jedini slu-čaj da je kalif dao muslima-ne pod vlast jedne krš ćanske sile. Ovdje valja dodati da u Bosni gotovo da nije bilo dr-žavne organizacije, islamsko pravo prestalo se primjenji-vati najkasnije u XVIII. st., a odnos muslimana prema krš-ćanima bio je surov, nasilja je bilo vrlo mnogo, osobito kod ubiranja poreza. Korupcija je cvala.14 Osmansko Carstvo nije bilo centralizirano kao apsolutističke, a i kasnije li-beralne monarhije u Europi. Bila je teokratska država, to jest federacija šest mileta, a to će reći da se svaki milet upravljao po svojim zakoni-ma. Prvosvećenik svakog mi-leta bio je odgovoran izravno

sultanu. To je dobro funkcioniralo bar do smrti Sulejmana Veličanstvenoga. U njegovo doba Osmansko Carstvo bilo je sjajna i moćna država, krš ćani se nisu bunili, a Carigrad je privlačio brojne useljenike koji su se, ne uvijek, obraćali na islam i obavljali poslove. Međutim, u Carstvu koje je stalno slabilo to više nije funkcioniralo; krš ćani nisu bili ravni muslimanima u smislu jed-nakopravnosti proglašene od Francuske revolucije pa su nasilja bila sve češ ća, osobito kad je Visoka Porta donijela hatišerif od Gülhane i s njim jednakost pred zakonom. Taj hatišerif nikad nije bilo moguće provesti u djelo u Bosni i Hercegovini pa su Turci gušili muslimanske ustanke, a bosanski muslima-ni tlačili krš ćane. Muslimani su govorili kako paše varaju sultane, a Husein kapetan Gradaščević čak je krenuo s vojskom na Carigrad da smijeni “đaur sultana”15. Nasilja su dosegla vrhunac u doba ustanka 1875–1878., a vršili su ih bašibozuci.

Zbog svega toga se čini neprimjerenim termin “okupacija” kao termin Berlinskog kongresa jer je Austrija zauzela Bosnu i Hercegovinu i ustrojila suvremenu pravnu državu s kojom su bili zadovoljni jedni, drugi i treći, a au-

14 Midhat Šamić, Francuski putnici u Bosni na pragu XIX: stoljeća i njihovi utisci o njoj, Sa-rajevo, 1966.

15 Husein Kapetan bio je jedini odličnik u Bosni koji je namjesniku u Zadar pisao pisma na turskom za razliku od svih ostalih koji su ih pisali latinicom i ikavskom štokavštinom.

Domaršal barun Stjepan Jovanović

127Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića...

strijsku vlast su zadržali u dobroj uspomeni, a to ističe i povjesničar Tomislav Kraljačić.16 Prema tome, zauzimanje Bosne i Hercegovine nije bila, ili nije trebala biti vojna operacija, a Austrija to nije obavila navrat na nos od straha kako je ne bi pretekla Srbija,17 koja nije imala gospodarskih ni vojnih sredsta-va da zauzme Bosnu, nije imala suvremenu vojsku nego “narodnu vojsku”. Austrija je pak imala mandat da “okupira” Bosnu. Austrija18 je napokon bila i velika sila.

Bosnu i Hercegovinu sačinjavali su vilajeti u kojima su godinama bjesnjeli ustanci i rat, a državna organizacija jedva da je i postojala. Austrija je kod zau-zimanja Bosne morala biti oprezna. Tako se dogodilo da je muftija Šemsekadić okupio domaće muslimane, zametnuo bitku s c. k. generalom Száparijem kod Tuzle. Porazio ga je, a onda je morao izbjeći u Tursku. Szápari je umirovljen.

Zaposjedanje Hercegovine počelo je 28. lipnja 1878. kad je Reichs-Kriegs-rat u Beču priopćio domaršalu barunu Stjepanu Jovanoviću da će vojna opre-ma ići preko Herceg Novog. Jovanović je 30. lipnja javio c.k. namjesniku u kraljevini Dalmaciji, domaršalu Gavrilu Rodiću, da je suradnja na crnogorskoj granici dobra, ali knjaz Nikola je iz nekog razloga ipak bio neraspoložen pre-ma satniku Saueru. U to doba su na Cetinju bili šef austrijske vojne obavještaj-ne službe, tada dopukovnik, Gustav von Thoemmel i ruski konzul u Dubrov-niku Konstantin Petković, koji su usmjeravali knjaza Nikolu.19 Thoemmel će kasnije biti konzul na Cetinju, pa poklisar u Beogradu. Tada je u Beogradu djelovala samo jedna ambasada – austro-ugarska, ostalo su bili konzulati.

U Kotoru i Risnu su se iskrcavali konji za vuču, a poručnik Theodor Koičić tužio se na sporost policijskih povjerenika u ta dva grada. Tako je počeo raz-mještaj vojske u južnoj Dalmaciji.20 Dana 17. srpnja Rodić je javio Jovanovi-ću da je dopukovnik pješačke pukovnije, barun Weber, nadređen Radakoviću, a ovaj zapovijeda utvrdama u Metkoviću, Kuli Norinskoj i Opuzenu. Dana 18. srpnja javio je Rodić Jovanoviću da opskrba vojske, koja će ući u Hercego-vinu, ide preko luke Klek. Obalu osigurava kapetan korvete Edoardo Masotti

16 Tomislav Kraljačić, Kalajev režim u Bosni i Hercegovni 1882-1903, Sarajevo, 1987. Kod njega ima kritike austrijske vlasti, ali on ipak nigdje nije spomenuo da je Kalláy Benjamin bio šef civilne uprave, te da mu je bio nadređen vojni zapovjednik domaršal Marijan Vare-šanin, barun Vareški.

17 Tako to hoće Milorad Ekmečić, Ustanak u Bosni 1875-1878, Sarajevo, 1960. 18 Austrija je kolokvijalna riječ. Ta država bila je do 1806. Rimsko carstvo, potom službeno Car-

sko-kraljevske države, pa Carske ili Austrijske države poslije 1850. i napokon Austro-Ugar-ska. Mi ovdje pišemo stalno Austrija jer je prodor na jugoistok bio zazoran Mađarskoj, a bečki Dvor provodio je s ovim prodorom politiku koju je sugerirao Jelačić s hrvatskim generalima.

19 Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati, poglavlje Uloga Andrássyjevog agenta Gustava von Thoemmel u bosanskohercegovačkom ustanku, str. 485-497.

20 Hrvatski nema precizni i jasni izraz za ovu djelatnost vojske. Engleski se to kaže deploy tro-ops, francuski deployer les troupes, španjolski desplegar tropas, talijanski dispiegare truppe, ruski разворачиват войск, njemački die Truppen gehen in Stellung.

128 Ivan Pederin

koji je podređen zapovjedništvu u Puli. To je zapovjedništvo bilo nadređeno lučkom admiralatu u Trstu i Rijeci. Gradila se baterija u Dubokoj koja je pod Masottijem. Tako je počeo razmještaj vojske. Pobjeda je u suvremenoj vojsci manje učinak osobne hrabrosti kao u borbama Homerove στρατια ili križar-skih vojni gdje je svako potegao sablju i borio se kako je znao i umio. U su-vremenoj vojsci zapovjednik i njegovi dozapovjednici morali su sve brižljivo ispitati, brinuti se da vojska ima sve, do najmanjih sitnica. Onda je ta vojska, zapravo vojni stroj, mogla vojevati.

Jovanović je vodio računa o raspoloženju pučanstva pa je 9. srpnja javio Rodiću da su pravoslavci u Hercegovini mirni, ali su Bošković Grkovac (pra-voslavac) i Pero Čingrija, oba iz Dubrovnika, napisali pismo u Mostar. Ko-tarski poglavar u Dubrovniku Nikola Rendić Miočević javio je da je u Gruž uplovila francuska jahta s grčkom posadom. Kapetan se iskrcao i otplovio s Lloydovim parobrodom. Dana 18. srpnja javio je c. k. konzul iz Mostara da su u Mostar stigli neki ruski emisari što je doznao iz francuskih izvora.

Dana 11. kolovoza javio je c. k. Truppen-Brigade Commando für Süddal-matien u Kotoru c.k. poklisar u Rimu barun Karl von Haymerle, da se knjaz Nikola sastao sa episkopom Spiče i nekim ljudima iz Lastue koji su poznati kao protivnici Austrije. Već 24. kolovoza javio je Jovanović Rodiću o borba-ma s ustanicima, a to su bili hercegovački muslimani. On je poslije teških bor-bi spasio Stolac, ali su ustanici zarobili 80 konja. Potom su se nastavile borbe za komunikacije s Mostarom i Metkovićem, a ponovno su se rasplamsale za Stolac koji ustanici nisu uspjeli osvojiti. Potom je javio 27. kolovoza da je turska vojska u Hercegovini na strani Austrije i da se bori protiv ustanika. C. k. vojska napredovala je od Carine i Brgata prema unutrašnjosti putem dubro-vačke trgovine. Bilo je ranjenika koji su zbrinuti i otpremljeni u Dubrovnik.

U to doba Dubrovnik je postao sjedište Europskog povjerenstva za razgra-ničenje s Crnom Gorom koje je promatralo operacije u Hercegovini.21 Već 3. rujna turska se vojska počela povlačiti iz Trebinja. Jovanović je dobio upute da im bude pri ruci. Pregovori s turskim zapovjednikom o predaji Trebinja vodili su se dugo jer je bilo teškoća s opremom topova. Bilo je i borbi se ustanicima, c. k. vojska imala je tri poginula, a ustanici čak 20. Napokon su osvojene i posljednje dvije kule Vinac i Crk vena.

A onda, kad je sve izgledalo dovršeno, pojavio se u Trebinju Hadži Lojo, po-malo razbojnik, pomalo vojnik s jakim odredom ustanika22. Dubrovnik je bio u opasnosti. Jovanović je bio iznenađen, morao je naglo krenuti s vojskom i prihva-titi borbu iz nepovoljnog položaja. Razvila se žestoka borba, Jovanović je razbio Hadži Loju, ali je imao čak 100 poginulih. Bila je to najteža bitka u Hercegovini.

21 Ivan Pederin, Dalmacija, Dubrovnik, Kotor i Francuzi, Dubrovnik, N. S. Godište XVII (2006) br. 4, str. 18-41.

22 O borbama u Bosni: Ivan Pederin, Dalmacija i Hrvati... Poglavlje Austrijska putopisna djela o Bosni i Hercegovini.

129Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića...

Hadži Lojo je u tom sukobu bio ranjen. Pokušao je bježati, ali ga je uhitio poruč-nik Stipetić u okolici Sarajeva. On je smaknut odlukom vojnog suda.

Potom je konzul Vuk Vrčević prešao iz Trebinja u Mostar, a u Mostar je do-šao i dopukovnik Gustav von Thoemmel iz Cetinja. U Hercegovini su se pisale proklamacije koje su tražile da se narod odupre c. k. vojsci. Bilo je malo nade u uspjeh. Onda je car odlikovao turskog konzula Dammisch efendiju u Dubrovni-ku s Comturkranz des Franz-Josef-Ordens zbog dobre suradnje u zaposjedanju Hercegovine. Veći dio c. k. vojske nalazio se u Trebinju i Ljubinju.

Bosna je do 1878. bila turski vilajet; turska se vojska povukla i predala Bosnu i Hercegovinu c. k. vojsci, ali su se muslimani pokušali suprotstaviti zaposjedanju Hercegovine. Oni nisu bili vojska i, ako su se suprotstavili, pre-ma ratnom pravu počinili su kazneno djelo i nisu mogli računati da se s njima postupa kao s ratnim zarobljenicima. Tako su u prosincu 1878. dovedeni u Dubrovnik Hamid Domuščić, Alija Hajdarhodžić, Muhamed Hasanović, Arif Omanović, Husein Kolić, Ibro Babović i Huso Babović. U Dubrovnik je do-šao auditor Uhl da pribiva suđenju. Sud ih je osudio na smrt i oni su strijeljani. O tome je izvijestio u Beč bojnik Wilhelm Popp Edler von Poppenheim.

U Beču su novine komentirale zaposjedanje Bosne i Hercegovine.23 Članko-pisac se pitao da li je ova okupacija kraj ili tek prvi korak u ekspanziji na jugo-istok. Parlamenti u Beču i Pešti zadovoljni su, ali operacija je bila vrlo skupa. Člankopisac se užasavao da će Austrija sada držati vojne postrojbe u Sandžaku, Novom Pazaru i Mitrovici, dakle mjestima kroz koja prolaze trgovački putovi. Na drugoj strani Italija je gomilala vojsku na austrijskoj granici pa je car otputo-vao u južni Tirol. Neki krugovi u Italiji obnovili bi politiku koja je dominirala u Italiji 1859. i 1866. Bile su to godine austrijskih vojnih poraza. Ali pokazalo se da je Austrija, inače militaristička i apsolutistička, bila jača i utjecajnija poslije svakog vojnog poraza. Tako je ona 1867/68. s nagodbama riješila mađarsko pi-tanje, pa je 1872. Crna Gora priznala austro-ugarski protektorat. Tada je u Crnoj Gori inženjer Slade Šilović iz Trogira gradio ceste, a Baldo Bogišić, također au-strijski državljanin, uredio je pravne prilike u Crnoj Gori24, Orebićanin Dragutin Franasović je postao vojni ministar u Srbiji koja je, kako naprijed navedosmo, također priznala austro-ugarski protektorat. Svi su to bili austrijski državljani.

Člankopisac je pišući o Italiji spomenuo i irredentu.25 23 To je izrezak iz novina iz kojeg nije vidljivo koje su to novine. Izrezak se nalazi u fondu. 24 Ivan Pederin, Baldo Bogišić kao veza između austroslavizma i Rusije, Dubrovnik, god. XIX

(2008) br. 1. str. 244-167. Suvremeni državni aparat ustrojen je u Crnoj Gori 1878. Ivan Pe-derin, Pitanja Crne Gore i Albanije poslije okupacije Bosne i Hercegovine, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, XLII-XLVIII.(2006), str. 193-212. Crnogorskim pitanjem bavili su se kotarski poglavar u Dubrovniku Nikola Rendić Miočević, konzuli u Skadru i Mostaru Vasić i Linić, kotarski poglavar u Kotoru Mane pl. Budisavljević, Stjepan Jovanović, a i J. J. Strossmayer.

25 Ivan Pederin, Austrijska vlast u dalmatinskoj politici, Zadar, MH, 2009. Poglavlje Italia irredenta i Dalmacija. U austrijskoj politici prema Italiji bio je mjerodavan domaršal Ma-rijan Varešanin, barun Vareški, ta politika je do danas hrvatska politika prema Italiji. Ivan

130 Ivan Pederin

A onda je Austro-Ugarska privukla Italiju i Njemačku u trojni savez. Bio je to savez koji je osiguravao austrijski prodor na jugoistok. Srce tog saveza bio je očigledno Beč. Sad je Austrija počela izgrađivati suvremeni državni aparat u Bosni i Hercegovini, pravnu državu. Vojni zapovjednik obično je bio Hrvat, a tako i srednji upravni aparat.26 Bosna i Hercegovina postale su na taj način kon-dominium više Hrvatske i bečkog Dvora nego li Mađarske. Austrijsko načelo bilo je da činovnici moraju biti iz odnosne zemlje. Austrija nije mogla poslati činovništvo iz Beča jer ti činovnici nisu poznavali jezik, to bi bilo skupo, trebalo bi im npr. platiti stan i naći ga. Zato je Austrija u Bosnu slala za činovnike Hrva-te. Varaždinac Kosta Hörmann i Silvije Strahimir Kranjčević tek su najpoznatiji među njima. Mađarska je imala željeznice u Bosni, ali ni jedna pruga nije išla do Jadrana jer Beč i Hrvati, točnije Ministarstvo rata, nisu htjeli vidjeti Mađar-sku na Jadranu. Od Jadrana u unutrašnjost vodile su uskotračne željeznice. Od Jadrana se preko Bosne nije moglo doći u Mađarsku bez presjedanja.

Krivošije

Operacija zauzimanja Bosne i Hercegovine okončana je za nešto više od dva mjeseca 1878. Gavrilo Rodić umirovljen je, a pravi tajni savjetnik i namje-snik njegovog apostolskog veličanstva u Kraljevini Dalmaciji postao je 1881. Jovanović. Dana 21. veljače 1882. Jovanović je dobio brzojav od cara kojim on kao vrhovni zapovjednik izražava zadovoljstvo zbog izdržljivosti svoje vojske. Jovanović je dao da se sadržaj brzojava prenese vojci. Međutim 27. veljače odjeknuli su u Ubli hici na položaje c. k. vojske. Jedan časnik razgo-varao je u Krivošijama s parohom Jovanom Vasiljevićem koji mu je kazao da u Krivošijama ima oko 400 ustanika koje predvodi Vukalović iz Zubaca. Ovaj ustanak pobudio je Giuseppe Garibaldi koji se nadao da će se proširiti na čitav jugoistok Europe pa će propasti Osmansko Carstvo, a i Austro-Ugarska.27 Pa-roh je nabrojio koliko ih ima u kojem mjestu. Onda su neki Milinović i Lucić pucali na žandarmerijsku postaju u Morinju. Na to je 94. pješačka brigada u Risnu počela s potragom ustanika. Zapovjednik je bio general bojnik Win-terhalter. Ustanici nisu pružali otpora, pa je car 13. ožujka 1882. izrazio za-dovoljstvo uspjesima vojske kod zauzimanja Krivošija. Jovanović je naredio da se sadržaj ovog brzojava prenese vojsci. Tada je prema vijestima iz Ode-se 11/24. veljače ministar vanjskih poslova grof Kálnoky Gusztáv Szigmond

Pederin, Paula von Preradović i tradicija hrvatskih generala u austrijskoj vojsci, Nova Istra VI(2001/2002) br. 4(19) str. 178-181.

26 Ivan Pederin, Uloga Hrvatske u upravljanju austro-ugarskom Bosnom i Hercegovinom, Hr-vatska misao, VII(2003), br. 29. str.. 97-102. O hrvatskim činovnicima i njihovim “berivi-ma” postoje podaci u arhivu Magyar orszagos leveltar u Budimpešti, fond pod naslovom Horvat-Dalmat.

27 Ivan Pederin, Austrijska vlast i dalmatinska politika, Zadar, MH. 2009. Poglavlje Garibaldi-jevi pokušaji da pobuni Balkan protiv Austro-Ugarske i Turske, str. 9-23.

131Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića...

javio da stanovit broj razvo-jačenih ruskih časnika kreće prema Krivošijama. Nije mu javljeno kakvo i koliko oružja voze sa sobom.

Potom su ustanici pucali s Golog Vrha na vojnike Alek-sandra Lazara i Nikolu Bistri-ana. Vod je uzvratio paljbom, a ustanici su ubili dva vojnika i domogli se streljiva i oružja. Tako je javio satnik Wedra-rin. C. k. vojska razmjesti-la se u Crk vicma, Slepenu, Kuli, Banovu Brdu, Ledeni-cama, Smokovcu, Grebcima, Velom Vrhu, Knežlacu, Kme-nom, Tratlo Polju, Mokrinju, Mrcinama, Ublima, Herceg Novom, Grahovcu, Perastu, Risnu. Jovanović je 5. svibnja došao u Dubrovnik i preuzeo zapovijedanje. Pozvao je svoje zapovjednike da mu priopće razloge i faze ustanka i vojnim mjerama koje su poduzeli. Uspjeh je bio potpun, ustanici nisu bili u stanju pružiti otpor vojsci. Dana 1. rujna car je naredio raspuštanje III. Pješačke trupne divizije i izrazio se o toj operaciji kao “najljepšem doga-đaju njegovog vojničkog života” . Spomenuo je težak teren, surovo podneblje, hrabrost i izdržljivost vojnika. Prema odluci Reichs-Kriegs-Ministeriuma (Dr-žavnog ministarstva rata) dana 30. rujna raspuštena su vojna zapovjedništva u Donjoj Tuzli, Nevesinju, Vlasenici. Jovanović je 20. rujna 1882. izdao “Ob-znanu” s kojom je pozvao žitelje sela Donjih Krivošija, Donjih i Gornjih Le-denica, Ubala, Gornjeg i Donjeg Orahovca i Gornjih Pubora koji su pobjegli nakon nasilja i otpora državnoj vlasti i poslije počinjenih nedjela da se u roku od 14 dana vrate i podvrgnu kaznenim posljedicama njihovih zločina.

Krivošijski ustanak ovim je okončan. Garibaldi nije imao uspjeha jer je nje-govu djelatnost spriječila austrijska kontra-obavještajna služba, a to su bili c. k. poklisar u Rimu barun Karl von Haymerle, knez Wreda i sam Jovanović. Stari urotnik Garibaldi bio je već u godinama i živio je u osami na Capreri. Car se veselio, ali vojni pohod u Bosnu i Hercegovinu bio je više politički, nego vojni. A politička pobjeda bila je velika, bila je to pobjeda politike koju je Jelačić sa-vjetovao Dvoru, pobjeda politike koju su pronosili visoki hrvatski časnici što su nekoć služili pod Jelačićem kao poručnici. Sad je put na jugoistok bio otvoren.

Gavrilo Rodić

132 Ivan Pederin

ZUSAMMENFASSUNG

Feldmarschall-Leutnants Freiherrn Stjepan Jovanovićs Feldzug in der Hercegovina 1878 und die Niederwerfung

des Aufstandes in Krivošije 1882

Infolge des Beschlusses des Berliner Kongresses 1878. besetzte Österreich-Ungarn Bosnien und die Hercegovina. Im Sinne dieses Beschlusses erkannte auch Serbien 1881. die österreichisch-ungarische Schutzherrschaft an.

Feldmaschall-Leutnant Josip Filipović, Freiherr von Philippsberg, setzte sich mit seinem Armeekorps über den Fluß Sava bei Slavonski Brod der Ordre de bataille se-ines Kriegsherrn, des Kaisers folgend und besetzte Bosnien. Stjepan Jovanović mars-chierte nach der Hercegovina aus dem Süden als Befehlshaber des Truppen-General-Commandos Süddalmatien ein. Der Einmarsch wäre an sich kein Feldzug gewesen, denn die Hohe Pforte hatte zuvor den Beschluß des Berliner Kongresses unterschrie-ben und ihre Truppen räumten Bosnien und die Herzegovina. Aber die einheimischen Muslime boten den Einmarschierenden stellungsweise entschlossenen und bewaffne-ten, obschon nich gut organisierten Widerstand in Stolac und Trebinje. Doch konnten Bosnien und die Hercegovina in zwei Monaten befriedet werden.

Aber im Frühjahr 1882. begann ein Aufstand in Krivošije ob den Bocche. Dieser Aufstand konnte erst in sechs Monaten niedergerungen werden. Den Aufstand hat Giuseppe Garibaldi angezettelt. Dieser erhoffte sich vom Aufstand einen allgemeinen Aufstand auf dem Balkan, in dem das Osmanenreich und Österreich-Ungarn unter-gehen sollten. Doch konnte die österreichische Gegenspionage seine Unterwanderun-gsversuche wettmachen.

BORBE ZA TRAVNIK U LISTOPADU 1944.

Stipo Pilić – Blanka Matković

U članku se analiziraju borbe za Travnik i njegovo zauzeće 22. listopada 1944. g. te žrtve koje su pritom stradale, a njihova su imena dosad uglav-nom bila nepoznata. U prvom dijelu se ukazuje na važnost i značenje Trav-nika, te borbe koje se vode oko i za njega tijekom Drugoga svjetskoga rata. U drugom dijelu predstavljeni su dokumenti s popisima nestalih i poginulih tijekom bitke za Travnik od 20-24. listopada 1944. g. Ti izvori otkrivaju imena 39 nestalih i 33 poginula pripadnika V. stajaće djelatne bojne I. ustaš-kog stajaćeg djelatnog zdruga, o kojoj se u hrvatskoj historiografi ji gotovo ništa ne zna. U trećem, posljednjem dijelu, pokušavaju se otkriti stratišta i grobišta žrtava radi dostojnog obilježavanja tih mjesta, te identifi cirati po-činitelje tih zločina.

Ključne riječi: Travnik, Bugojno, Drugi svjetski rat, završne operacije, poginuli, nestali, ratni zločini

Uvod

Travnik je nastao u srednjem dijelu uske doline rijeke Lašve, u koju se ulije-vaju dvije Lašve: Komarska (Komaršica) koja izvire ispod istomene planine i Karaulske Lašve koja dotiče ispod planine Radalj, a ulijeva se istočno u rijeku Bosnu, kao njezin lijevi pritok kod sela Janjića, u blizini željezničke postaje Lašva1. Dolinom Komarske Lašve Travnik održava vezu s Uskopljem, odno-sno Donjim Vakufom, a preko njega na jug s Bugojnom. Dalje preko Prozora veze idu prema dolini Neretve, a preko Kupreških vrata prema Srednjoj Dal-maciji i Splitu.

1 Janko Duić, Planine i planinarstvo u Srednjoj Bosni, Zagreb, 2008., str. 41; Vjenceslav To-palović, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske žrtve 1941.- 45./1991.-95., (dalje Srednja Bosna) Zagreb, 2001, str. 82. Ladislav Z. Fišić, Korijeni i život, Povijest župe Dolac s osvr-tom na ostale župe Lašvanske doline, Sarajevo – Zagreb, 2004. g., str. 98.

134 Stipo Pilić – Blanka Matković

Grad se nalazi na 45. stupnju sjeverne geografske širine i 18. stupnju istoč-ne geografske dužine, između rijeka Vrbasa i Bosne, okružen planinama: na sjeveru Vlašić (1919 m), Ranče (1473 m) i Galica (1627 m), na zapadu Dno-lučka planina (1347 m), Radalj (1388 m) i Komar (1510 m), na jugu Mravinac, pa Vilenica (1235 m), Kruščica (1850 m) i Radovan (1485 m), a u blizini je i jedna od središnje položenih i najviših planina Bosne i Hercegovine, Vranica, visoka 2110 m. Sam se Travnik nalazi na nadmorskoj visini od 510 m. Zapad-no od grada, između planine Radalja na sjeveru i Komara na jugu, nalazi se najznačajnija i najlakša prirodna prometna veza između dolina rijeke Bosne i Vrbasa, preko prijevoja Komar (927 m) gdje je uspostavljena željeznička veza i cesta prema dolini Vrbasa i dalje prema zapadnim dijelovima Bosne. Prema istoku dolina Lašve se širi i tvori ravno i plodno Travničko polje, koje zavr-šava na njezinom uš ću u rijeku Bosnu. Značaj Travnika određen je njegovim položajem u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, između jezgre srednjo-vjekovne bosanske države i njezinoga širenja u XIV. i XV. stoljeću prema zapadu – prostoru Povrbasja i Pounja.

Travnik se u izvorima prvi put spominje 1423. g. u ugovoru Tvrtka II. Tvrtkovića i mletačkoga dužda Moceniga pod imenom TRAVNICH2. Grad uskoro potpada pod osmansku vlast te postaje važno polazište osvajanja za-padnih dijelova bosanske države i prodora prema Hrvatskoj. Poslije Velikog oslobodilačkoga rata 1699. g. Travnik postaje središte vezira – upravitelja či-tave Bosne, što ostaje sve do 1850. g. Slabljenje osmanske središnje vlasti i propadanje Osmanskoga Carstva popraćeno je i padom važnosti ovog grada. Osmansko razdoblje okončano je okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, a potom i aneksijom 1908. g. U tom se razdoblju i gradi uskotračna željeznička pruga koja povezuje Travnik s Donjim Vakufom, Jaj-cem, Ključem, Bosanskim Petrovcem, Drvarom i Ličkom Kaldrmom. Riječ je o najvažnijoj prometnoj vezi Sjeverozapadne Bosne, poznate i pod pojmom Bosanska Krajina, oko koje će i zbog koje će se odvijati veliki niz zbivanja i događaja Drugoga svjetskog rata. Poslije Prvoga svjetskog rata Travnik ula-zi u sastav Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije do osvajanja od Njemačke 1941. g. i nastanka Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. g.

U međuratnom razdoblju Travnik postaje sjedištem kotara, a nakon us-postave NDH sjedištem novouspostavljene velike župe Lašva – Glaž3 što će 2 Srednja Bosna, str. 279.3 Rafael Landikušić, Priručnik o političkoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Države Hrvat-

ske, Zagreb, 1942. g., str. 17 i 29-56; Srednja Bosna, str. 81-82; Popis imena mjesta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 1942. g., (dalje Popis), str. 544-545. Veliku župu Lašva – Glaž činilo je 5 kotareva: Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica i Žepče i grad Travnik. Kotar Fojnica se dijelio na općine: Brestovsko (sjedište Gromiljak), Busovača, Fojnica, Kiseljak i Kreševo. Kotar Travnik činile su općine: Bila (sjedište Guča Gora), Bučići (sjedište Stojkovići), Turbe i Vitez. U kotaru Visoko su bile općine: Gračanica (sjedište Veliko Čajno), Kvalupi (sjedište Čifl uk), Kraljeva Sutjeska, Mokronoge (sjedište Donje Moštre), Planina ( sjedište Kovačići-Okruglica), Podgora (sjedište Župča), Vareš, Visoko,

135Borbe za Travnik u listopadu 1944.

ostati do kraja rata. U gradu se također nalazilo i popunidbeno zapovjedniš-tvo, što ukazuje na njegov vojni značaj.

Travnik u Drugom svjetskom ratu i pripreme za napad na grad

Invaziju Njemačke 6. travnja 1941. g. spremno su dočekali pripadnici Ustaš-kog pokreta koji su već 8. travnja počeli razoružavati postrojbe kraljevske voj-ske i organizirati se u rojeve. 17. travnja u Travnik ulaze postrojbe 2. armije Wehrmachta.

Napadi postrojbi Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) na Travnik su kasnili, iako su pripreme komunista za ustanak pod rukovodstvom Ilije Slavnića započele 7. kolovoza 1941. na visoravni Vlašića, u Petrovom Polju. Sredinom prosinca napadnuti su Gornji Korićani (Baltići) prilikom čega je ubijeno 14 pripadnika ustaške milicije, a 47 zarobljenih strijeljano4. Veći dio planinskih dijelova Radalja, Komara i Vlašića nalazit će se do kraja rata pod nadzorom raznih odmetničkih vojski.

Sve do dolaska 5. crnogorske brigade u srpnju 1942. g. na ovom će pro-storu zajednički djelovati četnici i partizani. Dolaskom ove brigade stvara se velika prevaga u korist NOP-a, čije postrojbe pod zapovjedništvom Save Kovačevića između srpnja i listopada 1942. izvode veći broj važnijih akci-ja, popraćenih likvidacijama zarobljenih pripadnika oružanih snaga NDH. Jedna od najkrvavijih svakako je napad na selo Bistru 29. kolovoza 1942. g. u kojem su pripadnici 5. crnogorske brigade strijeljali 79 zarobljenih hr-vatskih vojnika5. Od studenog 1942. g. prostor Vlašića, Komara i Radalja kontrolira 3. krajiška proleterska divizija, a u prosincu se oko Novog Trav-nika smješta 1. dalmatinska brigada. 26. 12. 1942. g. 3. proleterska divizija će zauzeti Turbe i pri tome pored ljudskih žrtava nanijeti i velike materijalne štete od kojih se ovo naselje više nije oporavilo. Isto će naselje partizani ponovo osvojiti 12. 1. 1943. g6.

Postupno jačanje postrojbi NOP-a oko područja Travnika zbiva se nakon 25. kolovoza 1943. kada postrojbe 1. proleterske i 5. divizije zauzimaju

Zgoš će (sjedište Kakanj-Majdan). U kotaru Zenica su bile općine: Brnjic (sjedište Seoci – Vrpolje), Gornja Zenica (sjedište Zenica), Grahovica (sjedište Nemila), Stranjani (sjedište Podbrežje-Strankosi), Vraca i Zenica. Kotar Žepče su činile općine: Novi Šeher, Vozuća (sjedište Gare), Zavidovići i Žepče.

4 HR-HDA-1197, Oružničko krilno zapovjedništvo Dubrovnik, kut.1, tek. br. 388, 22. 12. 1941. g.; Srednja Bosna, str. 90.; Žrtve Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata na području župa Dobretići, Jajce, Korićani, Ključ, Liskovica, Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad, Nova Bila, 2009. g., str. 75-89.

5 Srednja Bosna, str. 92.6 Isto, str. 93.

136 Stipo Pilić – Blanka Matković

Bugojno7 koje je branilo svega oko 1200 ustaša8 i domaće seoske milicije. Dio pripadnika oružanih snaga NDH, koji nije izginuo, bio ranjen ili zaro-bljen, smjestio se u Travniku i tamo uključio u obranu grada kao V. stajaća djelatna bojna I. Ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga.

Prvi, i to neuspješni, napad na Travnik izvela je Prva proleterska udarna divizija9 polovicom listopada 1943. g. Ubrzo je uslijedio drugi napad krajem studenoga 1943. g. u kojem su Prvoj proleterskoj diviziji pomagali i dijelovi Šeste ličke divizije10, no ponovo bez uspjeha. Nakon toga nastupa gotovo jed-nogodišnja stanka zbog okolnosti koje nisu omogućavale napad na grad.

Napadi koji će uslijediti posljedica su novih prilika i odnosa na širem, eu-ropskom i užem, bosansko-hercegovačkom i jugoslavenskom prostoru. U me-đuvremenu, Josip Broz Tito je sa Saveznicima, prvo sa Staljinom, a potom i W. R. Churchilom na međunarodnom planu dogovorio daljnje djelovanje na tom prostoru, ali i pozicionirao svoje mjesto i značenje svoga Pokreta. Na domaćem terenu veliki značaj je imao neuspjeh u napadu na Banja Luku u rujnu 1944. g.11. Od kolovoza 1944. g. NOP određuje tri osnovna pravca svo-jih vojnih djelovanja:

a) jadranski pravac koji se oslanjao na snage Saveznika i to Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a;

b) podunavsko - panonski pravac gdje su se postrojbe oslanjale i usklađi-vale s Crvenom armijom i postrojbama kojima rukovodi SSSR;

c) unutršnji, planinski bosansko-hercegovački pravac koji bi trebao spaja-ti gornja dva pravca.

Na vojno-političku situaciju u Srednjoj Bosni svakako je utjecalo i kretanje po-strojbi njemačke Grupe armija E koje su se iz Grčke povlačile jedinim mogućim pravcem, dolinom rijeke Bosne, u kojoj je strateški ključ bio upravo Travnik.

7 M. Hotić, Ratna hronika Bugojna, Bugojno, 1969., str. 51.; Vojna enciklopedija, (dalje V.E.), Beograd, 1971.g. sv.2, str. 111.

8 Davor Marijan, Ustaške vojne postrojbe 1941.- 1945. (dalje: Ustaške vojne postrojbe ), ma-gistarski rad, Zagreb, 2004., str.28-29 i 32-33. U Bugojnu je od 15. prosinca 1942. g. do 10. kolovoza 1943. g. smješten V. stajaći djelatni zdrug koji se tada premješta u Livno. Iako su u Bugojnu ostale vojne snage NDH-a, odlaskom zapovjedništva i većine Zdruga znatno je opala vojna obrambena moć Bugojna, što će se vidjeti prilikom skorog zauzimanja ovog grada po NOP-u.

9 Osnovana je 01. studenoga 1942. g., kada su u njen sastav ušle: Prva proleterska, Treća kra-jiška i Treća sandžačka brigada. V.E., sv. 2, str. 479; Milan Inđić, Borbe za Travnik, (dalje Borbe za Travnik) Beograd, 1979. g., str. 9, bilj. 1.

10 Osnovana je 22. studenoga 1942. g. od Prve, Druge i Devete udarne brigade. V.E., sv. 2, str. 479.

11 Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu (dalje Zbornik NOR-a), t. IV., knj. 29, dok. 80, str.352-364; dok. 108, str. 449-453.

137Borbe za Travnik u listopadu 1944.

Radi boljeg razumijevanja vojne situacije na širem području Travnika, potrebno je analizirati događaje na prostoru dolina rijeka Vrbas, Lašva i Bosna od ljeta 1944. g. do listopada iste godine. Poslije neuspjeha u de-santu na Drvar, izvršenom 25. svibnja 1944. (operacija Rösselsprung12), njemačke se snage povlače prema zapadu i dolini rijeke Bosne s osnovnim ciljem čuvanja jedine preostale komunikacije za izvlačenje Grupe armija E iz Grčke. Na taj način veliki prostori ostaju nebranjeni ili branjeni s ne-dovoljnim brojem oružanih snaga NDH. Stoga NOVJ kreće u protunapad s osnovnim ciljem zauzimanja gornje doline rijeke Vrbas i nastojanjem da u daljnjim operacijama osvoji strateški važan spojni prostor između dolina Vrbasa, Bosne i Neretve i tako presiječe NDH-a snage, a spoji vlastite. Daljnjim napredovanjem i udarom na željezničku prugu Višegrad – Sara-jevo – Brod prekinuo bi se povratak njemačkih vojnika i njihovo eventu-alno angažiranje na drugim prostorima i bojištima. Travnik je već u lipnju 1944. g. opkoljen sa zapada, sjevera i sjeveroistoka, a slobodan je samo pravac prema uš ću Lašve u Bosnu. Izvješ ća Ministarstva oružanih snaga NDH-a govore o borbama i čiš ćenju terena južno od Travnika do Vranice te istočno do prijevoja Komara13.

Zauzimanje Gornjeg Povrbasja počinje osvajanjem Gornjeg Vakufa (Usko-plja). Prema općoj bojnoj relaciji Zapovjedništva Brzog zdruga o borbama postrojbi u srpnju, posada koja je branila grad povukla se probojem obruča na sjeverozapadu grada i krenula prema Bugojnu u popodnevnim satima 28. srp-nja 1944. g.14 Grad je zauzela 7. krajiška brigada15 koja će nastaviti djelovati prema planinskom masivu Vranice, jugozapadno i južno od Travnika te će u napadu 20.-22. listopada biti jedna od najznačajnijih postrojbi. U kolovozu dolazi do zastoja napadačkih akcija NOVJ-e, no operacije se intenziviraju po-četkom rujna. 6. rujna 1944. osvojeni su Kreševo16, grad zapadno od Sarajeva i sjeverno od prijevoja Ivan-sedla, te Fojnica17, smještena južno od Travnika. S istoka djeluje Visočko-fojnički partizanski odred koji zauzima Kakanj te izvodi niz akcija kojima prekida promet na pruzi Travnik – Lašva i Sarajevo – Zenica, stvarajući tako nesigurnost i strah18. Konačno, 9. rujna 1944. g. 4. bataljun 7. krajiške brigade 10. divizije ulazi u Bugojno, koji su branile manje

12 Opširnije o ovoj operaciji vidjeti web stranice http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_R%C3%B6sselsprung_%281944%29, http://en.wikipedia.org/wiki/Raid_on_Drvar, http://www.blog.hr/print/id/1624926019/operacija-rsselsprung-1944.html.

13 Zbornik NOR-a, t.IV., knj. 26, dok.145-151, str.549-565.14 Zbornik NOR-a, t.IV., knj.27., dok.182, str.720.-724; knj.28, dok.129, str.532-535. 15 Sedma krajiška brigada, zbornik sjećanja, Beograd, 1987, str. 337-34016 Zbornik NOR-a, t.IV., knj.29, dok.50, str. 218. bilj. 9. Kreševo je zauzeo 3. bataljun 9. bri-

gade 10. divizije. 17 Isto, dok.50, str. 218, bilj.8. Fojnicu su zauzeli dijelovi 10. divizije.18 Isto, dok. 144, str. 604-611.

138 Stipo Pilić – Blanka Matković

oružane snage NDH-a19. Time je stavljena pod nadzor NOP-a gornja dolina Vrbasa. Zauzimanjem prostora zapadno i većim dijelom južno od Travnika, za osvajanje istoga potrebno je bilo nastaviti s daljnjim napadima kako bi se grad našao u okruženju i na taj način bio što lakše osvojen. Stoga postrojbe NOVJ 13. rujna osvajaju Busovaču iz koje se posada povlači u Vitez20, a u daljnjem pokušaju protunapada, jake snage NOVJ-e napadaju Vitez i njegova posada se povlači u Travnik21. Istog je dana 4. bataljun 7. brigade 10 divizije ponovo osvojio najznačajniju stratešku točku na zapadu – naselje Turbe22, koje je bra-nila 3. satnija V. bojne. U tim su borbama postrojbe NOVJ-e imale i podršku zrakoplovstva. Stavljanjem Travnika u poluokruženje ostvareni su preduvjeti za uspješan napad na sam grad.

Napad na Travnik krajem rujna i početkom listopada 1944.

U borbama koje su vođene tijekom rujna 1944. postrojbe 10. divizije NOVJ-e ostvarile su značajne rezultate, te su se približile samom gradu i njegovim pred-građima. Situaciju je dodatno otežala činjenica da su postrojbe iste divizije znat-no suzile moguću odstupnicu postrojbama oružanih snaga NDH. Obrambeni sustav grada naročito je oslabljen odlaskom njemačkih vojnih postrojbi23, uzro-kovanim povlačenjem njemačke Grupe armija E i njihovim osiguranjem u Istoč-noj i Srednjoj Bosni. Inđić, naprotiv, navodi kako su se vojne snage u Travniku stalno povećavale od 1942. g. kada je u grad došla Zagrebačka domobranska konjička pukovnija s oko 2000 vojnika do čak 2600 vojnika 1944. g.24 Isti autor također ističe da se ondje krajem rujna i početkom listopada 1944. nalaze ostaci 29. ustaške bojne iz Bugojna, uključeni u Petu ustašku bojnu Prvog ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga, te navodi i posadu od 40 Nijemaca25, što Topalović i drugi izvori negiraju26. “Zapovijest” za napad na Travnik, s rasporedom postroj-

19 Isto, dok. 165, str. 706-706, bilj. 5, str.707. Mesud Hotić u knjizi “Ratna hronika Bugojna” (Bugojno, 1969. g., str. 65) navodi kako su Bugojno tada branile “neznatne ustaške snage.” U Zborniku NOR-a, dok 172, str. 721 navedene su snage koje su branile Bugojno.

20 Isto, dok. 166, str. 708, bilj. 3. Busovaču su zauzeli 1 i 4. bataljun 9. brigade 10. divizije.21 Isto, str. 708-709, bilj. 4. i str. 709, bilj. 5. Navodi se da je “1. sat V. djelatne ustaške bojne

13. rujna na juriš zauzele uzvisine koje dominiraju nad samim mjestom”. 22 Isto, dok. 168, str. 713-714, bilj. 5, str. 714. Turbe je branila 3. sat V. bojne I. stajaćeg djelat-

nog sdruga. Prema izvorima NOP-a, tom je prilikom poginulo 5, ranjeno 12, a zarobljen 1 pripadnik bojne.

23 Srednja Bosna, str. 97. Topalović navodi kako su se njemačke snage povukle 8. rujna, a grad je branila jedna domobranska bojna i jake ustaške postrojbe.

24 Borbe za Travnik, str.14.25 Isto, str. 15.26 Srednja Bosna, str. 97. Autor navodi da su se još 8. rujna 1944. g. iz Travnika povukle sve

postrojbe Nijemaca. Vrančić kaže kako ne samo da nisu dali pomoć u ljudstvu, nego su

139Borbe za Travnik u listopadu 1944.

bi NOVJ-e i obrane Travnika, izdao je Štab 7. krajiške Narodnooslobodilačke udarne brigade27 28. rujna 1944. g. U podacima o neprijatelju navodi se oko 1400 vojnika, odnosno najviše 1500 vojnika28. Slične podatke navodi i Vje-koslav Vrančić29. Doda li se ovome i još oko 400 pripadnika V. bojne u donjoj dolini Lašve, najveći mogući broj oružanih snaga NDH je iznosio oko 2000 voj-nika. Odluka o napadu čini se da je ubrzana predajom čitave bojne Zagrebačke domobranske konjičke pukovnije na čelu sa zapovjednikom Kumpom, koja je s časnicima i dočasnicima brojila 270 vojnika30. Grad i okolicu napada kompletna 10. divizija s Jajačkim i Travničkim Narodnooslobodilačkim partizanskim odre-dom (NOPO) s preko 5000 vojnika31. Glavni smjerovi napada, u realizaciji 7. krajiške brigade32, išli su s južne i istočne strane, a demonstrativni sa sjevera33. Grad je napadnut 30. rujna u 18 sati po cijeloj crti obrane od uš ća Lašve do nje-govih zapadnih prilaza34. Treći bataljun je izvanrednim manevrom uspio zauzeti nekoliko bunkera u zapadnom dijelu grada, ali se zbog zakašnjelog ulaska u borbu bataljuna 9. brigade iz rezerve, 7. brigada morala povući35 sa znatnim gubicima. Prema opisu ovih borbi čini se kao da su one trajale samo jednu noć, odnosno zadnji dan rujna i prvi dan listopada. U objavljenim izvorima ustanova NDH-a, točnije Ministarstva obrane, uopće nema spomena borbi u Travniku 30. rujna i 1. listopada36

O ovome napadu sačuvano je svjedočenje tadašnjeg ministra za obrt, ve-leobrt i trgovinu Vjekoslava Vrančića koji je tih dana boravio u Travniku. Na putu za Travnik svratio je u Zenicu i ondje 29. listopada 1944. g. razgovarao sa zapovjednikom njemačkih snaga pukovnikom Schellom koji mu je izjavio da je Travnik već dva dana opkoljen i ići u Travnik znači “ići u susret smrti”37. Ni brzoglasna se veza nije lako uspostavljala, pa su tek u zoru uspjeli dobiti zapovjednika obrane Travnika Eduarda Bonu Bunića i s njim dogovoriti način dolaska u grad posebnim oklopnim vlakom. Put je vremenski potrajao, no

uskratili i pomoć u streljivu. Vjekoslav Vrančić, U službi Domovine (dalje U službi domo-vine), Washington, 2007. g., str. 325-332.

27 Zbornik NOR-a, t. IV. knj. 29, dok.126, str. 499-506.28 Isto, dok. 126, str. 500-501, bilj. 4. Navodi se 350 ustaša (Kupreške bojne), 450 novomobi-

liziranih ustaša, 500 domobrana i oko 120 pripadnika policije i žandarmerije.29 U službi domovine, str. 327. Autor navodi 800 domobrana i 400 ustaša. S druge strane pret-

postavlja kako NOP raspolaže s oko 2000 ljudi koji napadaju grad.30 Borbe za Travnik, str. 65. 31 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 4, tablica i preslik originala s brojnim stanjem 5. Korpusa.32 Isto, str. 503-50433 Borbe za Travnik, str. 65, shema na str. 66.; Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 37, str. 202-205.34 Borbe za Travnik, str. 67.35 Isto, str.70-73.36 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok. 175, str. 854.37 U službi domovine, str. 326.

140 Stipo Pilić – Blanka Matković

naposlijetku su oklopnim vlakom uspjeli ući u dio područja na istoku grada gdje su vođene borbe38. Vrančić je obišao vojnike i počasnu postrojbu koja ih je dočekala, a potom dobio i izvješ će o stanju obrane. Prema njegovom sjećanju, u noći 30. 9./1. 10. u partizanske ruke su pali svi bunkeri na južnoj i jugozapadnoj strani Vilenice, točnije njih 12 od njih ukupno 26 izgrađenih za obranu Travnika. Borbe su se već vodile u gradu oko Tvornice duhana39. Postrojbe NDH su u jutarnjim satima izvršile protuudar. Nijemci su se već pomirili s gubitkom Travnika, te su, usprkos traženjima hrvatske strane, odbili isporučiti dodatne količine streljiva40. Branitelji na čelu sa svojim zapovjedni-kom bili su odlučni grad braniti do posljednjega. Zanimljiv je Vrančićev raz-govor s jednim ustašom iz Kupresa u trenutku kada je ovaj istog jutra došao u Zapovjedništvo po zapovjedi. Kako je bio sav prljav od borbi, ali i bez ikakve obuće na nogama koje su bile umotane u neke krpe svezane debljim koncem, istome je Vrančić dobacio kako nema opanaka. Na to mu je vojnik uzvratio: “Poderale se cipele gospodine, u borbama. Ali lahko je za cipele. Ako bude Države Hrvatske bit će i cipela, ako je ne bude neće biti ni glave, ni cipela”41. 1. listopada oružane snage NDH vratile su osam od dvanaest prethodne noći zauzetih bunkera, a isti su se dan pripremali za povratak ostala četiri. Vrančić je osobno promatrao borbe 2. listopada kada su povraćena i posljednja četiri bunkera, a planina Vilenica vraćena pod nadzor postrojbi NDH, te spominje nekoliko stotina mrtvih partizana i čak dva generala, od kojih se jedan zvao Tento42. U popodnevnim satima, poslije održanih političkih zborova, Vrančić je pozvan kod zapovjednika Bene Bunića, gdje se nalazila i delegacija njemač-kih časnika koja je donijela pismo generala Leyersa sa zapovjedi da se Bunić sa svojom vojskom povuče iz Travnika, a za to je dobio i određenu količinu streljiva. Bunić je čvrsto i odriješito odgovorio kako je za zapovjednika obra-ne postavljen po Ministarstvu obrane NDH-a i da samo na zahtjev istoga može napustiti to svoje mjesto43. S istom delegacijom Vrančić se vratio u Sarajevo, a potom u Zagreb. Jedino što je Bunić tražio od njega bilo je streljivo44.

I u ovome napadu, kao i dva prethodna, unatoč odličnim pripremama i temeljitosti koju su snage NOVJ-e pokazale, jedna divizija ipak nije bila do-voljna za ovladavanje Travnikom i prostorom oko njega. No, dok se pri rani-jim napadima obrana Travnika popunjavala, uoči samoga napada u listopadu 1944. obrana je brojčano znatno oslabljena odlaskom dijela vojnika, dočasni-ka i časnika Zagrebačke domobranske pukovnije.

38 Isto, str. 326.39 isto, str. 328.40 Isto, str. 329.41 Isto, str. 329.42 Isto, str. 330. 43 Isto, str. 331.44 Isto, str. 331.

141Borbe za Travnik u listopadu 1944.

Napad na Travnik 20-22. listopada 1944.

Novi neuspjeh koji je doživjela i 10. divizija u pokušaju osvajanja Travnika dao je do znanja rukovodećem kadru Petog korpusa da je ovaj grad nemoguće osvojiti samo s jednom divizijom zbog čega je zapovjedio 4. diviziji da sa svojim postrojbama krene iz Zapadne Bosne prema Donjem Vakufu s ciljem zauzimanja položaja za novi napad na Travnik45. Sve su postrojbe pristigle na polazne položaje 11. listopada 1944. g. Zapovijed za napad na Travnik izdao je Štab Petog korpusa 18. listopada 1944. i to: Četvrtoj, Desetoj i Srednjobo-sanskoj diviziji. Štab 4. divizije zapovijedat će napadom na grad, a Štab 10. divizije će štititi područje iz pravca Sarajeva i Zenice u čemu će mu pomagati Srednjobosanska divizija sjeverozapadno od Zenice46.

Napad je započeo u večernjim satima u 18 sati i 30 minuta. Sa sjeveroza-pada je napadao 3. bataljun 6. krajiške brigade 4. divizije, sa sjevera Jajač-ko-travnički odred, s jugozapada 1. bataljun 6. brigade, a s jugoistoka 2. i 3. bataljun 7. brigade. Prvi napadi 3. bataljuna 6. brigade nisu uspjeli, a prilikom istih pogibaju načelnik Štaba 6. brigade, kapetan Milan Milovac47 i pukovnik Josip Šoša Mažar48, operativni časnik Petog korpusa. 23. prosinca 1944. g. I. ustaški stajaći zdrug šalje Glavnom stožeru Ministarstva oružanih snaga NDH-a izvješ će o bojnoj relaciji na sektoru Sarajevo – Rogatica – Travnik tijekom listopada iste godine49. Napad na Travnik je počeo topničkom (artilje-rijskom) vatrom 20. listopada u 19 sati i trajao do 20 sati. Uslijedio je pješadij-ski napad na “postave” (crtu obrane)50. Napad nije uspio, a partizani su se, uz osjetne gubitke povukli. No, postrojbe NOVJ-e ovoga su puta bile spremnije za dugotrajnije, jače i intenzivnije napade, pa su u noćnim satima udarili po južnoj obrani (postav Vodenica51) i jugozapadnoj (postav Mosti). Topovskom i bacačkom vatrom izbačene su partizanske posade iz bunkera broj 2-7, 9, 12, 13 i 16-20, ali su bunkeri još tijekom noći bili vraćeni. Topovsko-bacački na-pad na Travnik nastavljen je tijekom čitave noći kada je na grad palo više od 1000 granata. Ujutro 21. listopada u 5 sati i 30 minuta uslijedio je protuudar

45 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 15, str. 75-76; Drago Karasojević, Peti udarni korpus NOVJ, Beograd, 1985. g. (dalje Peti korpus), str. 294-295; Isti: IV. krajiška NOU divizija, Beograd, 1988. g. (dalje 4. divizija) 336-337; Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije 1944 – 1945., Beograd, 1957, (dalje Završne operacije), str. 322-323, Borbe za Travnik, str.101-107.

46 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 43, str. 235-242.; 4. Divizija, str. 339-340; Peti korpus, str. 296-297; Borbe za Travnik, str. 108-151; skica na str.98.

47 Borbe za Travnik, str.116-118.48 Isto, str.120-124.49 Zbornik NOR-a, t. IV., knj.31, dok.175., str. 851-863.50 Postav ili crtu obrane Travnika činilo je 30 bunkera koji su između sebe bili povezani rovovima i

tako dugo odolijevali partizanskim napadima. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175., str. 858.51 Vjerojatno pisarska ili tiskarska greška. Ispravno je Vilenica.

142 Stipo Pilić – Blanka Matković

po 1. sati V. bojne, koja je bila jedina udarna pričuva u Travniku. Hrvatske su snage vratile izgubljene postave i ponovo zauzele sve bunkere. Međutim, po-strojbe NOVJ-e kreću u novi napad na postav Tarabovac i uz pomoć topništva i dva tenka zauzimaju te položaje, a posada se u panici i rasulu povlači prema središtu grada. Ove je položaje branila 2. sat V. bojne, a najviše smirenosti i pribranosti je pokazao njezin zapovjednik, poručnik Mate Depolo. U 7 sati i 15 minuta zapovjedništvo nad svim ljudstvom koje je napustilo svoje položaje preuzima satnik Penava. Od tog trenutka Penava zapovijeda 1., 2. i 3. sati V. bojne, ostacima Kupreške bojne i domobranima. Prva sat V. bojne vrši novi protudar i ponovo osvaja Tarabovac. Obrambene položaje hrvatskih snaga u 9 sati i 30 minuta napadalo je i bombardiralo i zrakoplovstvo NOVJ-e, a tije-kom dana do 20 sati nisu prestajali napadi topništvom i pješadijom. Tada su se pripadnici Kupreške bojne i domobrani povukli s južne i jugozapadne crte obrane zbog jačine neprijateljskog napada i nestanka streljiva52.

U protunapadu 21. listopada hrvatske su snage uspješno odbacile po-strojbe 6. brigade na polazne položaje, ali su zaustavljene u protuudaru na bunker broj 12 između Ilovače i Tarabovca, gdje je stradao dio pripadnika oružanih snaga NDH53. Uslijedio je prodor postrojbi 7. brigade s jugoistoka, od Doca prema Travniku i u sam grad. Taj je upad omogućio ulaz tenkovima iz smjera Han Bile54 što je omogućilo jaču bojevu moć i učinkovitije napade u daljnjim operacijama. Međutim, kako su uspješno odbacili 6. brigadu pre-ma zapadu, hrvatske su snage u tom trenutku imale snage i vremena pojača-ti obranu na jugoistoku te zbog zakašnjelog ubacivanja dodatnih postrojbi NOVJ-e odbaciti tijekom dana postrojbe 7. brigade iz grada i s dominantnih kota oko Doca i ponovo uspostaviti svoju obranu. Istog dana postrojbe 11. brigade osvajaju Bilu, Han Bilu i Divjak i uspostavljaju potpuni nadzor nad prometnicom prema Zenici55. Noću 21./22. listopada Travnik je sa sjeve-ra zapada i juga napadalo 11 bataljuna potpomognutih Jajačko-travničkim odredom, a s istoka, jugoistoka i sjeverostoka 8 bataljuna s Vlašićkim NOP odredom. Riječ je o ukupno oko 10 000 vojnika nasuprot najviše 2000 bra-nitelja. Obrambenu moć hrvatskih snaga znatno je slabilo konstantno sma-njivanje broja pripadnika oružanih snaga NDH uslijed izginuća i ranjavanja, a kojima nije pristizala nikakva pomoć u ljudstvu.

Prema Izvješ ću Bojne relacije, događaji s većim dijelom postrojbi V. bojne su se odvijali drugačije. Protunapad na Tarabovac je uslijedio 22. listopada ujutro i trajao je do 2 sata ujutro kada je i on zauzet56. No sve postrojbe koje su branile južnu i juozapadnu crtu obrane povukle su se i sastale su se u Docu. U

52 Zbornik NOR-a, t. IV., knj.31, dok.175., str. 858.-859.53 Borbe za Travnik, str. 140. Vidi priloge 10 i 13.54 Isto, str.141.55 Isto, str. 146. 56 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175, str. 858.

143Borbe za Travnik u listopadu 1944.

3 sata ujutro 1. sat je krenula utvrditi položaje kod zgrade velike župe, ali se i 3. sat povukla u Dolac zbog nedostatka streljiva. Postrojbe NOV-e odlučno su svim snagama napali posljednje nezauzeto naselje Dolac. Hrvatske su snage imale samo dvije mogućnosti: povući se u Travnik ili prema Zenici. Odlučili su se za drugu mogućnost i u 4 sata krenuli preko Guče Gore, Brajkovića, Grahovića, Bukove Glave i Jagodića, gdje su morali probijati obruč oko jedan sat. U tom je sukobu poginuo jedan partizanski major i 48 partizana. U Zenicu su došli 22. 10. 1944. g57.

Odlučujući napad Petog korpusa otpočeo je 22. listopada 1944. g. u 18 sati58. S padom bunkera broj 7 između Šipovika i Pirote pala je vanjska obrana Travnika59, a u sljedećim satima su morale biti osvojene unutrašnje obram-bene i otporne točke: Kaštel, zatvor, željeznička postaja, tvornica duhana i vojarna. Posljednja obrambena točka hrvatskih snaga bila je vojarna koju su u tenku napali zapovjednik tenkovske postrojbe Lazar Marin i zamjenik za-povjednika 10. divizije potpukovnik Petar Mećava, prilikom čega su obojica poginuli60. Nakon toga najveći dio obrane grada je poginuo na čelu sa svojim zapovjednikom Eduardom Bonom Bunićem, manji dio se predao, a najmanji dio se uspio probiti iz obruča.

Dosadašnja istraživanja, autori, preživjeli svjedoci i predaja se slažu u jed-nom: bitka za Travnik bila je teška, a broj poginulih i stradalih velik. No, kon-tradikcije su prisutne čak i u različitim radovima istog autora. U izvješ ću štaba 4. divizije Štabu Petog korpusa o borbama za Travnik se navodi da je broj poginulih neprijatelja 1085, ranjenih 289 i zarobljenih 712, a vlastiti gubici 42 poginulih i 213 ranjenih61. Uzevši u obzir trajanje i intezitet borbi, ovi brojevi vjerojatno nisu točni, posebno u pogledu partizanskih gubitaka. Drago Kara-sojević u svojoj knjizi o 4. diviziji navodi 2120 poginulih ustaša i domobrana, od čega samo oko vojarne 980, potom 500 onih koji su se predali, te 700 zaro-bljenih ustaša i domobrana.62 Zbrojimo li sve poginule oko vojarne i one koji su se predali dobijemo približan broj poginulih koje prije toga iznosi autor. U knjizi o Petom korpusu isti autor iznosi slijedeće podatke: broj poginulih neprijatelja je 2784, ranjenih 1665 i zarobljenih 903, a na strani Petog korpusa su 193 poginula, 663 ranjenih i 59 nestalih boraca.63 Izudin Čaušević u radu o 8. krajiškoj brigadi iznosi preciznije i točnije podatke za borbe oko Han Kum-panije – 8 poginulih i 15 ranjenih i Podbrežja kod Zenice – 29 poginulih i 20

57 Isto, bilj.17, str. 861. Navodi se razlika u iznošenju podataka o poginulima.58 Borbe za Travnik, str. 156-160.59 Isto, str. 160. 60 Isto, str. 195-205.61 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 54, str. 276-283, str. 282.62 4. divizija, str. 341.63 Peti korpus, 297.

144 Stipo Pilić – Blanka Matković

ranjenih pripadnika hrvatskih snaga64. Prema Bojnoj relaciji I. ustaškog staja-ćeg zdruga za V. ustašku stajaću bojnu ukupno je poginulih 26, ranjenih 21 i nestalih 3865. Topalović navodi kako su u borbama za Travnik ukupni gubici partizana bili oko 4000 vojnika, a poginulo je oko 800 branitelja66. Dalje ističe da je u bolnici ubijeno oko 70 ranjenika, bolesnika i među njima dvije časne sestre67, a u smjeru Donjeg Vakufa, Bugojna i Jajca odvedeno je 600 zaroblje-nih domobrana koje su “skinuli do gola i zatim zaklali, uz razna mučenja”68. U dodatku dnevnom izvješ ću Ministarstva obrane NDH-a broj 330 od 25. 11. 1944. g. navodi se brojka od 300 do 400 poginulih partizana69, što bi i mogla biti najrealnija procjena. Drugi izvor iznosi kako su 24. listopada partizani uhitili oko 800 građana Travnika i zarobljenih hrvatskih vojnika, zatvorili u gradsko sklonište i minirali70.

O zadacima pozadinskih organa u sastavu 4. divizije, te podređenih joj 6., 8. i 11. brigade poslije osvajanja Travnika, prije svega OZN-e, opširnije piše Drago Karasijević. Navedeni autor navodi stalnu protuobavještajnu dje-latnost organa OZN-e protiv špijuna i agenata koji se ubacuju u NOVJ, a što najčeš će znači likvidacije imalo sumnjivih koji su se priključili postrojbama NOVJ-e ili se nisu priključili, ali su predstavljali moguće jače političke su-parnike NOP-u71. Zapovijed štaba Petog korpusa od 28. srpnja 1944. g. štabu Srednjobosanske divizije i komandama Banjalučkog i Prnjavorskog područja svjedoči o formiranju bataljuna pod zapovjedništvom OZN-e72. U istom se dokumentu ističe da se na području Bosanske Krajine treba formirati brigada od četiri bataljuna koja će organizacijski i vojno potpadati pod nadzor OZN-e. Jedan bataljun, čije je osnivanje preuzeo kapetan Duško Bojanić, “formirat će se na prostoru Centralne Bosne”73. Prema tome, prije napada na Travnik,

64 Izudin Čaušević, Osma krajiška NOU brigada, Beograd, 1981. g., str. 329. Podaci o strada-lima se odnose na borbe 23/24. listopada.

65 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok. 175, str. 859. Broj se odnosi samo na postrojbe koje su se povukle iz Travnika (Doca) u Zenicu 22. listopada 1944. g.

66 Srednja Bosna, str. 323.67 Ante Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća (dalje: Hrvatski martirologij), Zagreb

2007.g. Autor ne navodi ime ni jedne časne sestre, pa ni svećenika kao stradaloga prilikom toga napada i pada Travnika.

68 Srednja Bosna, str. 323. 69 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut. 3., Dodatak dnevnom izvješ ću broj 330/25. XI. 44,

Izvješ će I. c.70 http://hercegbosna.org/forum/post135211.html71 4. divizija, str. 346-347.72 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 27, dok. 126, str. 501-502.73 Isto, str. 501-502. Vjerojatno se radi o izvršnim, operativnim postrojbama koje će se kasnije

zvati Korpus Narodne Obrane – KNOJ. Naime, KNOJ je osnovan nešto kasnije (15. kolo-voza 1944. g.) sa zadaćom osiguranja pozadine i održavanja reda na oslobođenoj teritoriji, te “likvidacije četničkih, ustaških, belogardejskih i drugih antinarodnih bandi”. Djelovao je

145Borbe za Travnik u listopadu 1944.

u kojem sudjeluju postrojbe iz Bosanske Krajine, u tim su postrojbama osno-vane posebne postrojbe koje će u daljnjem razdoblju vršiti najviše i najčeš će tzv. zadatke “čiš ćenja terena” po zapovjedima OZN-e, što će najčeš će značiti likvidacije i uklanjanja svih nepoćudnih74, o čemu svjedoči i Milan Inđić na-vodeći da su “unaprijed osuđeni zbog zločina koje su počinili tokom rata”75. Na drugom mjestu autor spominje kako su pri ulasku u grad sretali pojedine ljude ljude sumnjiva izgleda i ponašanja te kako su to sve bile “presvučene ustaše i drugi neprijateljski vojnici”76.

Osnovno obilježje navedenih podataka o poginulima je da su vrlo nepouz-dani, a često i tendenciozni te promidžbenog karaktera, bez detaljnijih istra-živanja u arhivima, na terenu i bez osobitih svjedočanstava. Bitka za Travnik od 20. do 22. listopada 1944. g. bila je teška, gubici u borbama veliki, a po “oslobođenju” grada uslijedila je osveta pobjednika.

Protuudar hrvatskih snaga 23/24. listopada

Hrvatske postrojbe nisu se mirile s gubitkom Travnika, a taj nemir vjerojatno je bio pojačan emocijama preživjelih s raznih dijelova travničke bojišnice koji su se uspjeli probiti te željom za eventualnim spašavanjem svojih suboraca. Protuudarom oružanih snaga NDH bavili su uglavnom autori radova o po-strojbama NOVJ-e, a hrvatski autori ova zbivanja uopće ne spominju. Bojna relacija I. ustaškog stajaćeg zdruga od 23. prosinca navodi kako je III. ustaška bojna I. stajaćeg djelatnog zdruga krenula 23. 10. 1944. g. kao zaštitnica II. i V. ustaške bojne istoga zdruga u “pothvat” na Travnik i u prvoj bitci kod Stranjana pobijedila protivnika, te nastavila napad. Sve postrojbe su došle do Guče Gore noću 23/24. listopada 1944. g. U daljnjem prodoru III. bojna zau-zima kotu 1021, a II. sve ostale najdominantnije točke oko Travnika, a 2. sat V. bojne je uspjela doći i do željezničke postaje u Travniku. Međutim u među-vremenu su svi ostali bez streljiva i počeli su se povlačiti 24. listopada poslije 15 sati prema Zenici. Prema podacima iz tog dokumenta, gubici partizana su bili i do 200 mrtvih77. Sačuvano je i izvješ će štaba 4. divizije Štabu Petog korpusa o djelovanju na području Banja Luke i Travnika u listopadu 1944. u kojemu se spominju borbe koje su vođene s hrvatskim snagama sjeveroistočno

pod zapovjedništvom vrhovnog zapovjednika NOV i POJ koji tim postrojbama izravno za-povijeda preko načelnika OZN-e. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944-1946, Dokumenti, Slavonski Brod, 2005. g. str. 16.

74 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 27, dok. 126, str. 501; 4. divizija, str. 346. Između ostaloga D. Karasijević ističe da je zbog velikog priliva novih boraca (oko 3000) neprijatelj ubacivao i svoje agente i špijune s ciljem organizacije svoje tajne službe, ali to nije uspio “jer su organi OZN-e na vrijeme otkrili nekoliko ubačenih špijuna”.

75 Borbe za Travnik, str. 211.76 Isto, str. 162. 77 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok. 175, str.861

146 Stipo Pilić – Blanka Matković

od Travnika, u prostoru između Travnika i Zenice78. U dokumentu se navode podaci o poginulima, ranjenima i zarobljenima, te ističe da je djelovanje pre-stalo u trenutku povlačenja hrvatskih snaga na polazne položaje. Karasijević navodi kako su hrvatske snage u protuudaru zauzele područje između Zenice, Guče Gore i Travnika, osvojivši visinske točke i kote sjeverno od Travnika79. Kako bi povratili izgubljeno, partizanske su postrojbe morale uporabiti 3 bri-gade: 6., 7. i 8.80. Inđić navodi snage pod zapovjedništvom Delka Bogdanića i II., III. i V. bojnu koje su se vratile iz Istočne Bosne samo zbog ovoga pro-tuudara81, no njegovi su podaci kontradiktorni s obzirom na činjenicu da se V. ustaška bojna već nalazila na spornom području, što navodi i sam autor na drugom mjestu82.

Hrvatske su snage žestoko napale položaje Osme brigade i Vlašićkoga odreda i u večernjim satima 23. listopada ušle u Guču Goru iz koje su izbacile Sedmu brigadu, te zauzele glavne kote važne za daljnje napade na Travnik. Prvi dan gubici hrvatskih snaga iznosili su oko 120 mrtvih i 65 ranjenih83. U jutarnjim satima 24. listopada 1944. g. uslijedio je protuudar postrojbi NOVJ-e u kojem su sudjelovale 6., 7. i 8. brigada i dio postrojbi 11. brigade84. Borbama između Travnika i Zenice završava listopadska bitka za Travnik 1944. g.

Nestali i poginuli u bitci za Travnik (20-24. 10. 1944. g.)

Pronađeni dokumenti o poginulim, ranjenim i nestalim pripadnicima V. boj-ne I. stajaćeg djelatnog zdruga pokazuju da se i u arhivima još može naći dokumenata koji mogu dovesti do novih spoznaja, te otkriti prešućene žrtve Drugoga svjetskoga rata.

Sačuvani dokumenti sadrže podatke o V. ustaškoj bojni I. stajaćeg djelat-nog zdruga, o kojoj u dosadašnjim hrvatskim istraživanjima o vojnim postroj-bama NDH-a u Hrvatskoj nema spomena. 85 Ipak, u objavljenim Zbornicima NOR-a i literaturi o postrojbama NOV-e mogu se naći pojedini podaci o ovoj postrojbi. U zapovijedi štaba 7. krajiške brigade potčinjenim postrojbama za napad na Travnik86 navode se i postrojbe koje brane Travnik, pa se u Docu

78 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 66, str. 332-345 (339-342)79 4. divizija, str. 342-344, skica, str. 342. 80 Isto, str. 344. Sedma krajiška brigada, str. 332-335, skica, str. 333; bilj. 562, str. 33581 Borbe za Travnik, str. 216.82 Isto, str.17283 isto, str. 219.84 Isto, str. 220-224.85 Damir Jug, Oružane snage NDH sveukupni ustroj, Zagreb, 2004. g., str. 219-232; Ustaške

vojne postrojbe, str. 25-39. 86 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 29, dok. 126, str. 499-506, str. 500, bilj. 5-8.

147Borbe za Travnik u listopadu 1944.

spominje 100 ustaša pripadnika “XXIX ustaške bojne”87. U izvješ ću štaba 10. divizije o napadu na Travnik 30. 9./1. 10. 1944. saznajemo da je V. bojna formirana od ostataka XXIX. ustaške bojne iz Bugojna88. Drago Karasijević kao glavne hrvatske oružane snage u donjem toku Lašve navodi pripadnike V. ustaške bojne, njih 44089 što bi i mogao biti ukupni broj pripadnika te bojne. Stožer i stožerna sat V. bojne nalazili su se vjerojatno u vojarni u Travniku, kao i 1. sat V. ustaške bojne sa 169 vojnika i zapovjednika, dok je 2. sat Bojne prema istom izvoru bila u Docu s 149 vojnika90. Isti izvor u listopadu 1943. g. spominje pripadnike Kupreške i Bugojanske bojne, njih oko 450, kao dio obrambenih snaga grada91. Nešto više i točnijih i preciznijih podataka sazna-jemo iz Bojne relacije I. ustaškog stajaćeg zdruga od 23. prosinca 1944. g. Petu bojnu čini Stožer od 9 ljudi, stožerna sat sa 23 čovjeka, 1. sat jačine 137 pripadnika i 2. sat od 149 pripadnika92. Ukupno je riječ o 318 vojnika. Jedan od dokumenata fonda Ustaške vojnice otkriva imena dvojice poginulih 4. sati V. ustaške djelatne bojne93, ali budući oni nisu poginuli za vrijeme borbi za Travnik i na tom prostoru, u ovom su radu podaci o tim stradalima izostav-ljeni. S obzirom da se Bojna sastojala od stožera, stožernu sat i četiri sati, vjerojatno je brojala preko 400 pripadnika, a nastala je 1944. g., od ostataka Kupreške i Bugojanske bojne. Ovo je samo djelomičan prikaz ove bojne. Za bolje upoznavanje ove postrojbe potrebna su daljnja istraživanja, a nešto bolji uvid omogućavaju pregled i analiza dokumenata koji slijede.

U ovom prikazu predstavljamo 13, dosad neobjavljenih dokumenata koji govore o nestalim i poginulim pripadnicima V. ustaške bojne. Svi su pisani rukom na različitim vrstama papira i u obliku tablica. Osam se dokumenata odnosi na nestale pripadnike Bojne, a pet na poginule. Pojedini dokumenti ponavljaju ista imena nestalih što otežava analizu, ali i govori o tome koliko je složen posao prilikom sastavljanja popisa nestalih i poginulih u ratovima. Za pretpostaviti je da je dvojnost ovih popisa nastala kao posljedica djelovanja ovih postrojbi na različitim područjima.

a) Nestali

Prvi dokument (Prilog 1) odnosi se na nestale pripadnike stožerne sati. Nastao je 30. studenoga 1944. g. i u njemu je navedeno 7 nestalih. Većina

87 Isto, bilj. 5, str. 500. Ističe se da je riječ o dijelovima V. ustaške bojne I. stajaćeg zdruga. 88 Zbornik NOR-a t. IV. knj. 30, dok. 37, str. 202, bilj. 2.89 4. divizija, str. 338.90 Borbe za Travnik, str. 172.91 Isto, str. 47.92 Zbornik NOR-a t. IV. knj. 31, dok.175, str. 852.93 HR- HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi- I. stajaći djelatni zdrug, V.

bojna, 1944. 6-228, Izkaz poginulih 4. sati V. Ust. djelatne bojne.

148 Stipo Pilić – Blanka Matković

ih je iz kotara Bugojno, kao i općine, osim jednoga koji je iz općine Gornji Vakuf, mjesto Bojska. Rođeni su između 1891. g. i 1922. g. Svi su nestali 22. 10. 1944. g. prilikom zaposjedanja Travnika. U Prilogu 2 ne navodi se točan datum nastanka dokumenta, iako je jasno da je to moralo biti tijekom studenog 1944. g., dakle vjerojatno prije datuma nastanka Priloga 1. Broj nestalih po njemu je 10, među kojima su četiri osobe kojih nema u pret-hodnom dokumentu. Trojica su rodom iz Viteza, Slunja i Tomislav Grada, a jedan je iz Bugojna. Rođeni su između 1898. i 1922. g. s tim da se godine rođenja nekih ne slažu s podacima iz prethodnog dokumenta. Za spomenutu četvoricu, čija imena nisu navedena u Prilogu 1, nema podataka o godini rođenja i o ocu, pa je moguće da su isti bili slabo poznati i nisu bili dugo u postrojbi. Prema sačuvanim podacima svi su nestali 21. 10. 1944. g. za borbi u Travniku. U dosadašnjim istraživanjima žrtava Drugoga svjetskog rata tek su dvije osobe iz navedenih dokumenata evidentirane kao poginule: Ivo Penava kojega su ubili partizani u listopadu 1944. g.94 i Franjo (Frano) Karlić95. Podaci o nestalima ukazuju da su isti mogli ili poginuti u borbi ili nakon uhićenja biti likvidirani po partizanima.

Prilog 196

Iskaznestalog ljudstva stožerne sati V. bojne97

Teku

ći b

roj Čin

pričuvni ili

djelatni

Prezime i ime*

Ime otca

R o d j e n j e

Popu

nidb

eno

zapo

vjed

ničt

vo

Kad

a, g

dje

i na

koje

m m

jest

u je

nes

tao

Opa

zka

godi

na

mje

sto

Obč

ina

Kot

ar

1. prič.** rojnik

Ivo Penava

†AnteMarica,*** r. Tomić

1919

Bug

ojno

Bug

ojno

Bug

ojno

Travnik

22.X. 1944. prilikom

pada Travnika

94 Katica Nevistić, Fra Tomislav Brković, Fra Janko Ljubos: Svoju zemlju i oni su voljeli (da-lje: Svoju zemlju i oni su voljeli). Poginuli i nestali iz bugojanskog kraja: u Prvom svjetskom ratu (1914-1918), Drugom svjetskom ratu (1941-45) i poraću te u ratu 1991-1995., Sarajevo – Zagreb, 2004. g., str. 243.

95 Isto, str. 305.96 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V.

bojna, 1944. 6-22897 Tablica u rukopisu.* U izvornom dokumentu navodi se prezime i ime, ali se u tablici prvo navodi ime, a potom

prezime.** pričuvni*** Svoju zemlju i oni su voljeli, str. 243.

149Borbe za Travnik u listopadu 1944.

2. dorojnik Franjo Karlić*

KarloLucija r.Marina

1922

Gor

uša

Bug

ojno

Bug

ojno

- “ - - “ -

3. Vojnič** Juko Lučić †Ilija 1908

Crn

iče

Bug

ojno

Bug

ojno

Travnik

22.X. 1944. prilikom

pada Travnika

4. - “ - Ivo Živko †Stipe 1891

Boj

ska

Gor

nji

Vaku

f

Bug

ojno

- “ - - “ -

5. - “ - Ivo Kustura †Anto 1909

Gor

uša

Bug

ojno

Bug

ojno

Travnik - “ -

6. - “ - Pero Trogrlić †Anto 1910

Ljub

nić

Bug

ojno

Bug

ojno

Travnik - “ -

7. - “ - Štefan Kura M

ilano

Talij

an

Zaključeno tekućim brojem 7.

Zenica 30. studeni, 1944.- Zapovjednik stož. sati por.Pečat98 Keglević

(potpis)

Prilog 299

Izkaz nestalih stožerne sati V. djel. bojne I. st. dj. sdruga

Tek.

bro

j

Čin Prezime i ime

Godina rođenja Ime otca Odakle je

Popu

nidb

eno

zapo

vedn

ičtv

o

Kada i gdje je i u kojoj prilici je nestao O

pask

a

1. Prič. dovodnik

NikolaToljušić V

itez

Vite

z

Trav

nik

Trav

nik

Prilikom borbe u

Travniku dne 21.X,

1944. nestao u

borbi

* Isto, str.305** vojničar98 Ustaška vojnica, I. Stajaći Djelatni Sdrug, Stožerna sat V. bojne; u sredini Ustaški znak.99 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V.

bojna, 1944. 6-228. Napomena: Vidi dokument broj 1. Pojedina se imena ponavljaju.

150 Stipo Pilić – Blanka Matković

2. Isto Jure Malinar

Slun

j

Slun

j

Slun

j

Kar

lova

c

- “ -

3. Prič. rojnik

Ivo Penava 1919. Ante

Bug

ojno

Bug

ojno

Bug

ojno

Trav

nik

- “ -

4. Prič. doroj.

FranjoKarlić 1922. Dra-

gutin Gor

uše

Bug

ojno

Bug

ojno

Trav

nik

- “ -

5. Prič.Vojnič

MarkoŽivković5 G

rad

Tom

isla

v

Tom

isla

vG

rad

Tom

isla

vG

rad

Sinj - “ -

6. Djel.Vojnič

Zvonko Grgić Matko

Bug

ojno

Bug

ojno

Bug

ojno

Trav

nik

- “ -

7. Prič.Vojnič

JakoLučić 1899 Ile -

“ -

- “

-

- “

-

- “

-

- “ -

8. Isto IvanŽivko 1898

Boj

ska

Gor

nji

Vaku

f

Bog

ojno

- “

- - “ -

9. Isto ŠtefanKura Ta

lijan

Mila

no

- “

-

- “ -

10. Isto PeroTrogrlić 1911.

Skak

avci

D. V

akuf

Bug

ojno

Trav

nik

- “ -

11. Isto IvanKustura 1907. Ante

Gor

uše

Bug

ojno

Bug

ojno

- “

-

- “ -

Zenica dne studenog 1944. Zapovjednik – poručnik (Keglević)100

Prilog 3 predstavlja izkaz nestalih 3. sati V. bojne. Dokument je prilično

neuređen (jedan od najlošijih), pisan rukom i na običnom papiru te s dosta brojčanih oznaka. Popisana su 22 nestala, ali su pored četvorice u stupcu “go-dina, mjesto, obćina i kotar rođenja” brojke 15, 16, 17 i 18, u stupcu “mjesto nestanka” 10, 11, 12 i 13, dok u stupcu “način nestanka i nadnevak” nema zabilješki. Sumnja da bi ta četvorka mogla biti među poginulima potvrđena je Prilogom 10 u kojem su detaljniji podaci, uključujući i one o smrti. U opaski se navodi popis opreme koju su navedeni preuzeli, pa se stječe dojam da je

100 vlastoručni potpis

151Borbe za Travnik u listopadu 1944.

popis nastao za potrebe opskrbnog ureda. Ostalih podataka, osim onog o činu, nema. Nešto više podataka o nestalim ove sati nalazi se u Prilogu 4, no tek za petoricu od ukupno 18 popisanih. Riječ je o petorici pripadnika sati iz kotara Bugojno, općine Gornji Vakuf i mjesta koja pripadaju toj općini. Dokument nema vremensku odrednicu nastanka, ali po izgledu i podacima može se za-ključiti da je nastao poslije Priloga 3, iako ne sadrži podatke o poginulima koji se kao u tom trenutku nestale osobe nalaze popisani u Prilogu 3. U stupcu “kada, gdje i u kojoj prilici je nestao” zapisano je “prilikom povlačenja iz Travnika”. Godina rođenja navedena je za samo jednoga od 18 navedenih. Prema Prilogu 3 isti su nestali tijekom borbi za Travnik 23. 10., a prema Prilo-gu 4 prilikom povlačenja iz Travnika bez ikakve vremenske odrednice.

Prilog 3101

IZKAZ NESTALIH102 3. sati V. bojneSavezno spisu I. sdruga broj 58/44.

Tek.

bro

j

Čin i stališniOdnos Prezime i ime Ime

otca

Godina,mjesto,obćinai kotar,rođenja

Pop. zapovjed-

ništvo

Mjestonestanka

Način nestanka

inadnevak

Opaske

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.10.11.12.

Prič. vojnikPrič. dorojnikDjel. dorojnikPrič.dorojnikPrič. vojnič.

IstoDjel. vojničPrič. vojnič.

IstoIstoIstoIsto

Krajina Anto*

Garača HusoGudelj AndrijaLjubas Gavro

Bandić FabijanBagarić TonkoBatinić Mišo**

Buljan StjepanDebeljak Ilija

JakovljevićMatoJuričić DragoKolak Jozo***

… … … 1011

12

Sviimenovani nestali pri

borbi u Travniku

24

2526272829303132

Svi su imenovani

imali slijedeću opremu:

2 košulje, 2 gaće, surka,hlače,

kabanica,kapa,

101 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

102 Svi gore navedeni, osim dolje poginule četvorke nalaze se i u Prilogu 4, urednije popisani i s nešto više podataka.

* Pored imena Krajina Ante, Garača Huse, Ljubas Gavre i Posavac Mate je križ, a njihova su imena jedina i označena brojevima crvene boje. Vidi prilog broj 10.

** Svoju zemlju i oni su voljeli, str. 331. Isti je navoden kao Mijo (Mišo) Batinić, sin Bože i Mare rođ. Milić, rođen 22.12. 1925. u Gornjoj Ričici, Skopljanska Gračanica, zarobljen od strane partizana i ubijen u listopadu 1944. u Travniku.

*** Isto, str. 342. Navedene su dvije osobe s imenom Jozo Kolak, ali samo onaj s nadimkom Ćoza mogao bi imati veze s listopadskim zauzimanjem Travnika i citiranim dokumentom. Sin je Frane i Bisere, rođ. Šapina, žena mu je Finka – Vinka, rođ. Brnada, rođen 21. 12. 1918. u Lužanima, Skopaljska Gračanica. Zarobljen je od strane partizana i ubijen u listopa-du 1944. u Travniku.

152 Stipo Pilić – Blanka MatkovićTe

k. b

roj

Čin i stališniOdnos Prezime i ime Ime

otca

Godina,mjesto,obćinai kotar,rođenja

Pop. zapovjed-

ništvo

Mjestonestanka

Način nestanka

inadnevak

Opaske

13.14.15.16.17.18.19.20.21.22.

Djel. vojničar Prič. voj.Djel. voj.

IstoPrič. voj.

isto

RudoLovrenovićPetričević Anto

Kolak IvicaPosavac MatoSarić DragutinTrbara FranjoVujević StojanŽivko Stjepan*

Pleić NikolaLučić Ivan**

… … …

13

333435

363738394041

čarape,19 pušaka,

2 strojopuške,

rance, torbice

U Zenici dne 30-XI,1944.

Prilog 4103

Izkaz nestalih3. sati V. bojne

Tek.

br.

Čin Prezime i ime

GodinaRođenja

ImeOtca

Odakle jePopunidbeno

zapovjedničtvo

Kada i gdje je i u kojoj je prilici nestao O

pazk

e

mje

sto

O

bćin

a

kot

ar

1. Voj. AntoPetričević R

asni

ca

G. V

akuf

Bug

ojno

TravnikPrilikom

povlačenjaiz Travnika

2. IlijaDebeljak B

otuš

a

G. V

akuf

Bug

ojno

Travnik - “ -

3. IvanLučić - “ -

4. StjepanBuljan 1915 Kiko

Pern

ice

G. V

akuf

Bug

ojno

Travnik - “ -

5. JozoKolak - “ -

6. Ivica Kolak - “ -

7. DragutinJurčević - “ -

* Isto, 325-326. Prema dostupnim podacima ni jedan od navedenih se ne može poistovjećivati s osobom spomenutom u ovom dokumentu.

** Isto, str.211-214. Navedena su ista imena i prezimena, ali se ostali podaci ne slažu.103 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V.

bojna, 1944. 6-228. Napomena: Imena popisanih osoba spominju se i u Prilogu 3.

153Borbe za Travnik u listopadu 1944.

8. StojanVujević Šu

gine

Bar

e

G. V

akuf

Bug

ojno

Travnik - “ -

9. FabijanBandić Šu

gine

Bar

e

G. V

akuf

Bug

ojno

Travnik - “ -

10. Mišo Batinić - “ -

11. TonkoBagarić - “ -

12. FranoTrbara - “ -

13. Ilija Trbara - “ -

14. Vojnič. MatoJakovljević

PrilikomPovlačenja iz Travnika

15. DragutinŠarić - “ -

16. Vodnik StjepanŽivko - “ -

17. Vojnič RudeLovrenović - “ -

18. NikolaPlejić - “ -

AndrijaGudelj - “ -

Slijedi pregled nestalih 2. sati V. ustaške bojne o kojoj su sačuvana tri dokumenta. Prilog 5 nastao 30. 11. 1944. g., a prilozi 6 i 7 datirani su istim nadnevkom – 4. 11. 1944. Svi nestali zapisani u Prilogu 6 nalaze se i u Prilogu 5, a iz Priloga 7 nisu upisana dvojica. Sastav podataka u svim je dokumentima sličan, a sve navedene osobe podrijetlom su iz kotara i općine Bugojno. Prema Prilogu 6 svi su nestali prilikom povlačenja iz Doca 21. 10. 1944. g., no u Pri-logu 5 kao okolnosti nestanka navode se borbe u Travniku 21. 10. 1944. g.104 Ovakvo navođenje podataka nam potvrđuje ranije izneseno mišljenje da su se popisi radili prema mjestu i području djelovanja pojedine postrojbe. Osobe, popisane u Prilogu 7, nestale su 24. 10. 1944. g. prilikom “pothvata”, odnosno protuudara hrvatskih snaga na Travnik.

104 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228; Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175, str. 858-859.

154 Stipo Pilić – Blanka Matković

Prilog 5105

Izkaznestalog ljudstva 2. sati V. bojne

I. st. dj. sdruga106

Po navođenju u spise U.Z. zapovjednik bojne poručnik

M. Depolo

Tek.

bro

j Čin djelatni

ili pričuvni

Prezime i ime

imeotca

RođenjePopunidbeno

Zapovjed-ništvo

Kada, gdje i na kojem mjestu je

nestao Opa

zke

Godina

Mje

sto

Obć

ina

Kot

ar

1. vojnič. DervišNolo 1917 Osman

Prus

ac

D. V

akuf

Bug

ojno

Travnik

Prilikom borbi u

Travniku21.X. nestao

2. Rojnik PeroIvić Pero 1921.

Gar

uša

* ** Travnik 24. X

3. Vojnik BožoJelović Božo 1912

Čau

šlije

- “ - - “ - - “ -

Nestao prilikom borbi u

Travniku 21/X 1944.

4. IvanKunkić Ivan 1908

Kar

ađe

- “ - - “ - - “ - - “ -

5. IvoŠandril Mato 1905

Čau

šlije

- “ - - “ - - “ - - “ -

6. Rojnik NikoTabaković Marko 1920

N. S

elo

- “ - - “ - - “ -

Prilikom novog

pothvata na Travnik

24/X. nestao u

Gučoj Gori

105 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

106 Pečat stožera V. bojne I. stajaćeg djelatnog sdruga.* Nečitko.** Nečitko.

155Borbe za Travnik u listopadu 1944.

7. Voj. Stojan*

Vujević Marijan 1909

Čau

šlije

- “ - - “ - - “ - - “ -

8. VimkoMamuza Majcen 1914

Rov

na

- “ - - “ - - “ - - “ -

Zaključeno tek. brojem 8Zenica dne 30/ XI.1944. 107 Zapovjednik 2. sati por.

M. Depolo108

Prilog 6109

Izkaz nestalih2. sati V. bojne I. st. dj. sdruga

Tek.

bro

j

Čin Prezimei ime

GodinaRodjenja

Ime Otca

Odakle je Popunid-beno zap-ovjednič-

tvo

Kada i gdje i ukojoj

prilici jenestao

Opa

zka

Mje

sto

Obć

ina

kota

r

1. pričuvnivojničar

IvanKunkić 1908. Ivan

Kor

dići

Bug

ojno

Bug

ojno

Travnik

Prilikompovlače-

nja izDocanestao21. X.

1944.g.

2. Pero Šimić 1916. Anto

Gra

čani

ca

- “ - - “ - - “ - - “ -

3. DervišSolo 1913. Ibrahim

Prus

ac

Bug

ojno

**

- “ - - “ - - “ -

4. BožoJelović 1912. Božo

Čau

šlije

Bug

ojno

Bug

ojno

- “ - - “ -

* Identično ime i prezime spominje se u Prilogu 3. U knjizi “Svoju zemlju i oni su voljeli” (str. 284 i 286) spominju se dvije osobe istoga imena i prezimena, no ostali osobni podaci ne odgovaraju podacima navedenima u dokumentima.

107 pečat108 vlastoručni potpis 109 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V.

bojna, 1944. 6-228.** U izvorniku piše da je općina Bugojno, što nije točno. Riječ je o općini Donji Vakuf.

156 Stipo Pilić – Blanka Matković

5. IveSandrk 1905. Mato

Udu

rlije

Bug

ojno

Bug

ojno

- “ - - “ -

Zenica, dne 4. studenog 1944.g. 110 Zapovjednik 2. sati ust. por. (M. Depolo)111

Prilog 7112

Izkaz nestalih113

2. sati V. dj. bojne I. st. dj. sdruga

Tek.

bro

j

Čin Prezimei ime

God.rodj. Ime

Otca

Odakle jePopunidbeno

zapovjed-ničtvo

Kada igdje je u kojoj je prilicinestao

Opa

zke

Mje

sto

Obć

ina

kota

r

1. pričuvnirojnik.

NikoTabaković 1920. Marko

Mal

o Se

lo

Bug

ojno

Bug

ojno

Travnik

Prilikompothvata u

Travnik23-X-1944.

nestao uborbi

3.* PeroIvič** 1921. Pero

Gor

uše

- “ - - “ - - “ - - “ -

4. pričuvnivojničar

NikoOkadar 1913. Marujan

Crn

iče

- “ - - “ - - “ - - “ -

5. VinkoMamuza 1914. Stojan

Rov

na

- “ - - “ - - “ - - “ -

6. StipoLjubas 1913. Stipo

Rov

na

- “ - - “ - - “ - - “ -

7. StojanVujević 1909. Marijan

Čip

uljić

- “ - - “ - - “ - - “ -

Zenica dne 4. studenog 1944. 114 Zapovjednik 2.sati por. (M. Depolo)115

110 pečat111 vlastoručni potpis112 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V.

bojna, 1944. 6-228113 Svi navedeni, osim Nike Okadara, popisani su i u Prilogu 5.* U izvornom dokumentu preskočen je redni broj 2.** Riječ je o prezimenu Ivić.114 mjesto pečata115 vlastoručni potpis

157Borbe za Travnik u listopadu 1944.

O nestalim pripadnicima 1. sati govori Prilog 8 u kojem je popisano najma-nje nestalih, ali je zanimljivo da su svi vojnici iz potpuno različitih područja, a podaci o njima su vrlo iscrpni i pregledni. Riječ je o osobama iz kotareva Bugojno, Varaždin, Kostajnica i Travnik, odnosno općina Gornji Vakuf, Vi-nica, Dubica i Vitez, starosne dobe između 18 i 40 godina, s tim da je samo jedan bio 40-godišnjak, a svi ostali su stari između 18 i 24 godine. Svi su bili vojničari i nestali su prilikom povlačenja iz Travnika.

Prilog 8116

Izkaz nestalih1. sati V. bojne I. st. dj. sdruga

Teku

ć. B

roj

Čin Prezimei ime

godinarođenja

Ime otca

Odakle jePopunidbeno

zapovjedničtvo

Kada igdje i ukojoj

prilici je nestao

Opa

zka

Mje

sto

Obć

ina

Kot

ar

1. vojnič. JozoČurić 1926. Ivo

Dob

roši

n

G. V

akuf

Bug

ojno

Travnik

Prilikompovlačenja

iz TravnikaNestao

2. IvanRozmarić 1922. Marko

Vin

ica

Vin

ica

Vara

ždin

Varaždin - “ -

3. StjepanKoturović 1904. Petar

Bač

in

Dub

ica

Kos

tajn

ica

Petrinja - “ -

4. AntoTomić 1920. Anto

Krč

evin

e

Vite

z

Trav

nik

Travnik - “ -

Zapovjednik 1. sati – poručnik(P. Jurić)117

Ukupno je popisano 39 nestalih pripadnika V. ustaške bojne, od čega iz sto-žerne sati 10, Prve sati 4, Druge sati 10 i Treće sati 18. U već navođenim podaci-ma iz bojne relacije I. ustaškog stajaćeg zdruga navedeno je 38 nestalih118 što je za 1 manje od broja koji se dobiva na osnovi ovih dokumenata. Najviše nestalih je iz Bugojna –15, iz Gornjeg Vakufa – 7, a iz ostalih mjesta ili nepoznatog mjesta

116 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut. 1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

117 vlastoručni potpis118 Zbornik NOR-a, t.IV., knj.31, dok.175, str.859

158 Stipo Pilić – Blanka Matković

rođenja – 17. Najveći broj nestao je u borbama za Travnik i oko Travnika – 24, u Gučoj Gori 10, a u Docu kod Travnika 5. Dana 21. 10. nestalih je 12, dana 22. 10. 17, a 24. 10. samo 10 osoba. Analizom podataka o nestalima dobivamo razmjere i odnose borbi. Najteža i najveća borba je vođena u Travniku, potom u pokušaju povrata Travnika, a nešto su manji gubici u području oko Travnika, odnosno Docu. Popisi žrtava na lokalnoj i zavičajnoj razini su potrebni kako bi se moglo utvrditi jesu li oni svi poginuli u borbama za Travnik ili su kao zaro-bljenici likvidirani ili su možda dezertirali ili pristupili postrojbama NOV-e. U ovim su dokumentima pronađeni podaci za dvije takve osobe, ali je za konačne zaključke svakako potreban veći broj izvora.

b) Poginuli

Dostupni podaci o poginulima znatno su jasniji, točniji i uredniji. Pronađeno je pet dokumenata koji se odnose na poginule od kojih se tri odnose na 2. sat, a po jedan na 1. i 3. sat.

U Prilogu 9, koji se odnosi na 2. sat V. bojne s nadnevkom 30. 11, 1944. g., popisano je najviše poginulih i to 13 osoba rođenih u općini Bugojno. Rođeni su između 1900. i 1925. g., a svi su bili pričuvni vojničari. Trojica su poginula prije listopadskih borbi, jedan 20./21. listopada, tri 21. listopada prilikom na-pada na Travnik, jedan prilikom povlačenja u Zenicu 22. listopada i četvorica u pothvatu na Guču Goru 24. listopada. Dva su pokopana u groblju u Bugojnu, jedan u Travniku, a tijela preostalih vojnika ostala su na bojištu.

Prilog 9119

Iskazpoginulog ljudstva 2. sati V.bojne

I. sdruga

tek.

br. Čin

pričuvnii djelatni

Prezimei ime

Imeotca

Mjesto rođenja Po pu-nid be-no za-

povjed-ni štvo

Kadagdje i

na kojem mjestu je poginuo

Gdje je poko-pan

Da lije oba-vije-štenarod-bina

Opa

ske

godi

na

Mje

sto

Obć

ina

kota

r

1. DjelatniVojničar

StipoGlavaš Jozo 19

25

Porič

e

Bug

ojno

Bug

ojno

Trav

nik

Prilikom noćnog

izviđanja poginuo u selu

Zijametu dana 25-VI-

1944.

U vojnom groblju Bu goj-

no

Jest 1

119 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

159Borbe za Travnik u listopadu 1944.

2. Pričuvni vojničar

Ivica Brnada Ivo 19

18

Kan

-dija

- “ - - “ - - “ -

Idući u ophodnju iz zasjede

dana 14VIII1944.

- “ - Jest 2

3. Prič. Vojničar

IlkanDujmović Anto 19

23

Gla

vica

- “ - - “ - - “ -

Idući u ophodnju u selu Pećine iz zasjede Po

kopa

n u

Trav

niku Nema

mo gu-ć no sti

6

4. Isto Ivo Jelović Stipo 19

12

Čau

šlije

- “ - - “ - - “ -

Prilikom napada na

Travnik 21. X. 1944. poginuo

ostao mrtav - “ - 7

5. Isto Ivan Grabovčić

Pero

1918

Duz

lije

- “ - - “ - - “ - isto - “ - - “ - 8

6. Isto MarijanTavra Mato 19

12

Vese

la

- “ - - “ - - “ -

Prilikom napada na Travnik

20. i 21.X. poginuo od puščanog

naboja

- “ - - “ - 9

7. Isto Ilija Mišura Ilkan 1920

Kan

dija

- “ - - “ - - “ -

Prilikom napada na Travnik 21.X.1944.

poginuo od bacača

- “ - - “ - 10

8. PričuvniVojnik

IvanČubela Marko 19

23

Čau

šlije

- “ - - “ - - “ - - “ - - “ - - “ - 11

9. Prič.dor.

ZaimŽdralović Mehmed 19

00

Ždra

lovi

ći

- “ - - “ - - “ -

Prilikom povlačenja u Zenicu

22.X.Poginuo

od partiz-anskihbacača

poko

pan

u Ze

nici

- “ - 19

10. Prič.Vojnik

StipoVisković Anto 19

12

Bog

anov

ci

- “ - - “ - - “ -

Prilikom pothvata

na Travnik 24_XI.

poginuo u Gučoj Gori

ostao mrtav u Gučoj Gori

- “ - 20

11. Isto MehmedKurbegović Hamdija 19

19

Grn

ice

G. V

akuf

- “ - - “ - - “ - - “ - - “ - 21

160 Stipo Pilić – Blanka Matković

12. Prič.vojnič.

Jure Marinović Josip 19

15

Bug

ojno

- “ - - “ - - “ - - “ - - “ - - “ - 21/

13. Isto IvoBrajković Anto 19

23

Bog

anov

ci

- “ - - “ - - “ - - “ - - “ - - “ - 23

Zaključno sa rednim brojem 13

Zenica dne 30/XI.1944 Pečat Zapovjednik 2. sati por.(M. Depolo) 120

Drugi dokument, Prilog 10, odnosi se na 3. sat Bojne. Dokument nije da-tiran. Popisana su četiri poginula vojnika rođena u selima na području općine Gornji Vakuf od kojih je bio jedan rojnik, jedan vojničar i dva dorojnika. Svi su poginuli u borbi s partizanima na Tarabovcu, odnosno Docu 21. listopada 1944. g., a ostali su nepokopani, od čega dvojica u mrtvačnici u Travniku.

Prilog 10121

Izkaz poginulih3. sati V. bojne

Tek.

Bro

j

Čin Prezime i ime

Godina Rođenja

Ime

Otc

a

Odakle

Popu

nidb

eno

za po

vjed

ničt

vo Kada i gdje i u kojoj prilici je poginuo

Gdj

e je

po

kopa

n

Da

li je

ob

avje

šten

a ro

dbin

a

Opa

zke

Mje

sto

Obć

ina

Kot

ar

1. Roj AntoKrajina 1920. Iv

an

Ras

nica

G. V

akuf

Bug

ojno

Trav

nik 21.X.44. na

Tarabovcu-u borbi s

partizanima Ost

ao n

epo-

kopa

n u

bol-

nici

Tra

vnik

Jest

2. Voj MatePosavac 1922. A

nto

Pala

č

G. V

akuf

Bug

ojno

Trav

nik

21.X.44. na Tarabovcu-Travni –u

borbi s partizanima O

stao

nep

o-ko

pan

u m

r t vač

nici

Tr

avni

k

Jest

3. Dor. HusoGarač 1920.

Red

žo

Ras

nica

G. V

akuf

Bug

ojno

Trav

nik

21.X. u Docu n/Lašvi u borbi s

partizanima Ost

ap n

epo-

kopa

n

Nije

120 vlastoručni potpis121 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V.

bojna, 1944. 6-228

161Borbe za Travnik u listopadu 1944.

4. Dor. GabroLjubas 1922.

Gav

ro

Bis

trica

G. V

akuf

Bug

ojno

Trav

nik

21.X. u Tarabovcu Travniku u borbi sa

partizanima

Ost

aone

poko

pan

Nije

Prilog 11 nastao je 4. studenoga 1944. g., a predstavlja popis šestorice poginulih pripadnika 1. sati, rođenih između 1921. i 1927. godine. Jedan po-ginuli je rojnik, a ostala petorica su vojničari. Trojica su Hrvati islamske vjere, a trojica katolici. Jedan je iz Foče, dva su iz Gornjeg Vakufa, dva iz Rogatice i jedan iz Jajca122. Prva trojica s popisa su poginuli prilikom borbi s odmet-nicima u krugu vojarne i pokopani su u Travniku, a trojica 23. listopada pri pothvatu na Vlašić planini te su pokopani u Gučoj Gori.

Prilog 11123

Izkaz poginulogljudstva 1. sati V. djel. bojne I. st. dj. sdruga

Tek.

bro

j

Čin Prezimei ime

Godinarođenja

Imeotca

Odakle je Po pu nid-be noza po-

vjed ni-čtvo

Kada, gdje i ukojoj je prilici

poginuo

Gdje je pokopan

Da li je obavi-ještenarodbina O

pazk

e

Mje

sto

obći

na

Kot

ar

1. Rojnik SulejmanŠadija 1923. Salko

Toho

lji

Foča

*

Foča

Sara

jevo

Prilikomborbi sodmet-nicima

dana 21/22.X.1944.

poginuou kruguvojarneu Trav-niku odgranatebacača

uTravniku

nemamoguć-

nosti

2. Vojnič NikoBartulović 1927. Pero

Porič

e

Bug

ojno

Bug

ojno

Trav

nik

- “ - - “ - - “ -

122 U knjizi “Žrtve Drugoga svjetskoga rata, poraća i Domovinskog rata na pdoručju župa Do-bretići, Jajce, Korićani, Ključ, Liskovica, Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad” nije evidentirana navedena osoba.

123 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

* Općina je Dragočava. Popis imena mjesta Nezavisne Države Hrvatske, Zagreb, 1942, g, st. 469.

162 Stipo Pilić – Blanka Matković

3. PeroDelač 1924. Anto

Tiho

miš

lje

Tiho

miš

lje*

Tiho

miš

lje**

Trav

nik

- “ - - “ - - “ -

4. ŠabanMurtić 1923. Nazif

Mič

ivod

e

Soko

lovi

ći

Rog

aTic

a

Sara

jevo

Prilikompothvata

na Travnik23/X.1944.

poginuona

“Vlašić”planini

u Gučoj Gori

- “ -

5. NezirPleho 1926. Rah-

man Saso

vo

Bor

ika

Rog

atic

a

Sara

jevo

- “ - - “ - - “ -

6. MustafaHodžić 1921. Mujo

Dra

gnić

+

Bre

zovo

++

Jajc

e+++

Trav

nik

- “ - - “ - - “ -

Zenica 4 studeni 1944. 124 Zapovjednik 1. sati – poruč.(P. Jurić)125

Prilog 12 nastao je 4. studenog 1944. i sadrži podatke o četvorici poginulih pripadnika 2. sati. Svi su bili pričuvni rojnici. Dvojica su rođena 1913. g., a dvojica 1923. g. Dva su iz okolice Bugojna, jedan iz Gornjeg Vakufa, a jedan iz Sinja. Svi su poginuli prilikom pothvata na Travnik 23. listopada 1944. g. uslijed napada neprijatelja i pokopani su u Gučoj Gori bez mogućnosti oba-vještavanja rodbine.

* Općina je Gornji Vakuf. Isto, st. 467.** Kotar je Bugojno. Isto, st. 467.+ Puni naziv mjesta je Dragnić Selo. Isto, st. 117.++ Točan naziv mjesta je Gerzovo. Isto, st. 117.+++ Ispravan je kotar Varcar – Vakuf. Isto, st. 117.124 mjesto pečata125 vlastoručni potpis

163Borbe za Travnik u listopadu 1944.

Prilog 12126

Izkaz poginulogljudstva 2. sati V. dj. bojne I. st. dj. Sdruga

Tek.

Bro

j

Čin Prezime

i imeGodinarodjenja

Ime otca

Odakle je Popu-ni d-beno

zapov-jed-

ničtvo

Kada i gdje u

kojoj je prilici

poginuo

Gdje je po ko pan

Da li je oba viješ -

tenarod bina O

pazk

e

Mje

sto

Obć

ina

Kot

ar

1. Prič.Rojnik

StjepanVisko vič 1913. Ivan

Bog

anov

ci

Ljub

nić

Bug

ojno

Trav

nik

Prilikom pothvata

na Travnik

23-X-1944.u Gučoj

Goriprilikomnapada

neprijatelja

u GučojGori

nemamo guć -

no sti

2.MehmedKurbe-gović

1913. Ham-dija G

rnic

a*

Gor

. Vak

uf

Bug

ojno

Trav

nik

- “ - - “ - - “ -

3. Prič.Vojnič

JureMarinović 1923. Jure Si

nj

Sinj

Sinj - “ - - “ - - “ -

4.Ivan

Brajko-vić

1923. Ivan

Ljub

nić

Ljub

nić

Bug

ojno

Trav

nik

- “ - - “ - - “ -

Zenica 4. studenog 1944. 127 Zapovjednik 2. sati por.(Mato Depolo)128

Prilog 13 s podacima o šestorici poginulih pripadnika 2. sati Bojne također je nastao 4. studenoga 1944. g. Među stradalima je jedan rojnik i pet vojniča-ra, rođenih između 1904. g. i 1921. g. na području općine Bugojno. Četvorica su poginula prilikom borbi u Docu 21. listopada 1944. g. gdje su i pokopani, jedan je istoga dana ranjen kod Putičeva te je podlegao ozljedama, a posljednji je poginuo pri povlačenju u Zenicu gdje je sahranjen.

126 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi- I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228.

* Točno je Grlica. Popis imena mjesta NDH-a, st.174.127 mjesto pečata128 vlastoručni potpis

164 Stipo Pilić – Blanka Matković

Prilog 13129

Izkaz poginulih2. sati V. dj. bojne I. st. dj. sdruga

Tek.

Bro

j

Čin Prezime i ime

God

. rod

jenj

a

Ime otca

Odakle je Po pu-nid be no Za po-vjed ni-

štvo

Kada i gdje i ukojoj jeprilici

poginuo

Gdje jepokopan

Da li jeobavij-eštena

rodbina Opa

zke

Mje

sto

obći

na

kota

r

1. Rojnik IvanČubela 1921. Mato

Čau

šlije

Bug

ojno

Bug

ojno

Travnik

Prilikomnapadaneprija-telja na Dolac

21-X-1944. pog-inuo odneprija-teljskogteškogbacača

u DocuNema

moguć-nosti

2. Vojnič MarijanTavra 1919 Marijan

Vese

la

- “ - - “ - - “ - - “ - - “ - - “ -

3. IlijaMišura 1919. Ivo

Kan

dija

- “ - - “ - - “ - - “ - - “ - - “ -

4. IvanJelović 1909. Ivan

Čau

šlije

- “ - - “ - - “ -

Prilikom napada neprija-telja na Dolac 21-X-1944

zadobio smrtnu

ranu u prsa od pu-ščanog naboja

- “ - - “ -

5. IvanGrabovac 1915. Jozo

Dur

lija

- “ - - “ - - “ -

Istim slučajem ranjen u Putičevu sjeverno od Doca u noći 21-X-1944.

- “ - - “ -

129 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

165Borbe za Travnik u listopadu 1944.

6. ZaimŽdralović 1904. Mujo

Žđra

lovi

ći

- “ - - “ - - “ -

Poginuo kod

Zenice prilikom povlače-nja 22-

X-1944. zadobiv-ši smrt-nu ranu u glavu

Pokopanu

Zenici - “ -

Zenica dne 4. studenog 1944.g. 130 Zapovjednik 2. sati ust. por.(M. Depolo)131

Prema dostupnim dokumentima, u borbama za Travnik poginula su 33 pripadnika V. ustaške bojne. U Bojnoj relaciji I. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga 26 je poginulih132, što je za sedam manje,. Riječ je o razlici od preko 20% koja nije zanemariva. Dvije trećine poginulih (21) je iz Bugojna, sedam poginulih je iz Gornjeg Vakufa, a pet iz ostalih mjesta. Čini se da je najho-mogenija postrojba bila 3. sat V. ustaške bojne jer su njeni pripadnici gotovo svi podrijetlom iz općine Gornji Vakuf odakle je i druga najbrojnija grupa poginulih pripadnika Bojne. Najmanje je poginulih iz drugih mjesta, a što je pokazatelj podrijetla Bojne i djelomični odgovor mogućeg nastanka.

Među dokumentima koji govore o pripadnicima V. ustaške bojne su i do-kumenti koji sadrže podatke o ranjenima pripadnicima, no koji nisu predstav-ljeni u ovom radu. Pri borbama za Travnik ranjeno je ukupno 26 pripadnika V. bojne i to 2 pripadnika Stožerne sati, 4 pripadnika 1. sati, 15 pripadnika 2. sati i 5 pripadnika 3. sati133. Prema Bojnoj relaciji I. ustaškog stajaćeg zdruga od 23. prosinca 1944. g. ozljeđen je 21 pripadnik134, od čega je najzanimljiviji podatak da su u bolnici u Travniku ostala 3 dočasnika i 13 vojničara135 koji su također vjerojatno među poginulima ili kasnije likvidiranima. Prema po-dacima iz dokumenata sačuvanih u fondu Ustaške vojnice svega su 3 ranjena vojnika ostala u Državnoj bolnici u Travniku136.

130 mjesto pečata131 vlastoručni potpis132 Zbornik NOR-a, t.IV., knj.31, dok.175, str. 859.133 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1., Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug,

V. bojna, 1944. 6-228 134 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175, str. 859.135 Isto, str. 859.136 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1. Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V.

bojna, 1944. 6-228

166 Stipo Pilić – Blanka Matković

Prema podacima iz ovdje prezentiranih dokumenata, stradalih je pripadni-ka V. ustaške bojne 98, što predstavlja gubitak jedne petina do jedne šestine pripadnika bojne u kratkom vremenu.

Datumi izginuća govore nam o snazi i intenzitetu borbi, barem onih koje se odnose na ovu Bojnu i pripadnike koji su zabilježeni kao poginuli. Tako je 20./21. listopada poginuo samo jedan vojnik, 21. listopada njih 13, 22. li-stopada pet, 23. listopada sedam, 24. listopada četiri, a ranije i nepoznatog nadnevka trojica. Stoga se može zaključiti da su borbe bile najveće i najteže 21. listopada, a najmanje poginulih stradalo je prvog dana borbi. Iako bi se očekivalo da je najveći broj poginulih stradao u Travniku, dokumenti pružaju nešto drugačiju sliku. Najveći je broj poginulih prilikom pothvata na Travnik u Gučoj Gori, njih deset, potom u borbama na Tarabovcu i u Docu (koji su povezani) devet, Travniku osam i drugim mjestima šest. Riječ je o posljedici rasporeda postrojbi (sati), jer su pripadnici pojedinih sati uglavnom ginuli na određenom mjestu, a drugih na drugome, ovisno o lokaciji na kojoj su bili raspodijeljeni.

Najviše poginulih u V. ustaškoj bojni je imala 2. sat: 23 od ukupno 33 poginula. Njezini su pripadnici ginuli i u Travniku i na Docu – Tarabovcu i u Gučoj Gori. Slijedi je 1. sat sa šest poginulih i 3. sat s četiri poginula. U ovom radu ne spominje se niti jedan stradali pripadnik stožerne sati. Jedan je doduše poginuo, čini se na putu doma i to ranije i nevezano uz zauzimanje Travnika, a dvojica pripadnika 4. sati su poginuli na položajima kod Zenice. O Stožeru V. ustaške bojne koji se nalazio u vojarni sa 1. sati137 u dokumentima nema ni riječi, jer je on ostao zarobljen u gradu. Veliki udio pripadnika 2. sati na Docu i Tarabovcu u ukupnom broju poginulih potvrđuju i dokumenti Bojne relacije I. ustaškog stajaćeg zdruga138.

Grobišta i stratišta nastala nakon zauzimanja Travnika

Usprkos bogatoj usmenoj predaji o partizanskim zločinima izvršenima nakon osvojenja Travnika, do danas se nije dovoljno uradilo s ciljem utvrđivanja toč-nih lokacija grobišta. U fondu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata sačuvana je svega jedna kutija arhivskog gradiva s podacima o grobištima u Bosni i Hercegovini, uključujući i kopiju stranice novinskog članka iz tjednika Globus u kojemu se Travnik spominje kao jedno od masovnih stratišta i grobišta s kraja Drugoga svjetskog rata i poraća139. Nešto se više može saznati iz kutije s kartonima žrtvama140. Prema dostupnim

137 Borbe za Travnik, str. 172.138 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok, 175, str. 851-863139 HR-HDA-1944, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rata,

kut. 543 140 Isto, kut. 428.

167Borbe za Travnik u listopadu 1944.

podacima moguće je izdvojiti nekoliko lokacija koje bi mogla predstavljati grobišta. Jedno od njih je sklonište u Tvornici duhana u Travniku gdje su žrtve dijelom ugušene, a dijelom likvidirane bombama i minama. Jedno od najčeš će spominjanih grobišta u fondu Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata je groblje Svetog Roka na Bojni kod Travnika. Prema izjavama svjedoka, barem jedno masovno grobište trebalo bi se nalaziti u krugu kasnije tvornice Borac. Državna bolnica u Travniku je bilo i stratište i grobište, no, prema izjavi majke likvidiranog Joze Pendeša, vjerojatno i zatvor141. Pendeš se nikada nije vratio iz bolnice – zatvora i vjerojatno je jedna od žrtava iz-među 70 ranjenika, civila, djece, žena i staraca i dvije časne sestre142 koji su i prema drugim izvorima tamo likvidirani i pokopani143. Dio ih je zaklan, a dio strijeljan 22. i 23. listopada 1944. g. Dio ih se i danas nalazi ispod zasađenih borova bolnice, dio je ekshumiran i pokopan u muslimanskom groblju, a dio 1955. g. prebačen na “drugi prostor”144. Poznato je da je jedno od stratišta bila i vojarna u Travniku koja se posljednja predala, ali nije poznato jesu li tamo žrtve i pokopane. Isto vrijedi i za zatvor zvan “Crna kuća”, gdje su prema izjavama u kartonima žrtava pojedinci i likvidirani, ali je nepoznato gdje bi mogli biti pokopani. Za jednu se žrtvu iznosi da je pokopana kod Pravoslavne crk ve u Travniku145. Dio žrtava pokopan je i u groblju na Docu, a to potvrđuju i predstavljeni dokumenti. Jedno od zanimljivijih stratišta je oko isusovačke gimnazije i samostana. Naime, ondje postoje četiri stratišta: vrt, gaj, igralište pa i učionica u gimnaziji. Ukupno je riječ o 13 žrtava i to 2 vojnika i 11 civila. Sedam je pokopano u gaju, gdje je kasnije napravljena skakaonica, a šest na kraju vrta, pokraj današnjeg Đačkog doma146. Najbolje istraženo i jedino ozna-čeno grobište na području tadašnjeg Travnika je grobište Rija kod Rankovića, gdje je pokopano oko 150 vojnih zarobljenika Hrvata, Nijemaca i civila likvi-diranih između 23. i 25. listopada 1944. Zarobljenici su odvedeni u staru ci-glanu u Turbe147, a potom preko Donje Večeriske kod Viteza dovedeni u Ran-koviće. Na putu su im pridruženi usput zarobljeni civili te su dovedeni u staje Stipe Kvasine i Nike Vidaka. Ispitivani su u kući Nike Vidaka po 5-10 minuta, potom vezani po četvorica i odvedeni na stratište, odnosno livadu iznad gaja gdje su kasnije svi pokopani. Dio zarobljenika je i pušten na slobodu. Većina je ubijena iz automatskog oružja, no pojedini su mučeni i zaklani. Izvršioci i nalogodavci do danas nisu poznati, iako ovaj i ovakav način likvidacije nije

141 Isto, kut. 428, fascikl Travnik, omot Jankovići142 U knjizi “Hrvatski martirologij XX. Stoljeća” Baković ne navodi podatak o stradalim ča-

snim sestrama u Travniku u to vrijeme.143 Srednja Bosna, str. 321. http://hercegbosna.org/forum/post135211.html 144 Srednja Bosna, str. 321. Topalović ne spominje o kojem se prostoru radi. 145 HR-HDA-1944, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata,

kut. 428, fascikl Travnik, omot Travnik, karton žrtve Augusta Sajevića. 146 Srednja Bosna, str. 326.147 U ovom se mjestu nalazio Štab 5. korpusa. Borbe za Travnik, str.143.

168 Stipo Pilić – Blanka Matković

išao bez suradnje domaćih ljudi koji su predstavljali “narodnu vlast” u Na-rodnooslobodilačkim odborima. Iako se dio žrtava nalazio u sastavu postrojbi NDH, razlozi zbog kojih su ti ljudi ubijeni nisu poznati. Na prostoru oko sela Rankovići otkriveno je još nekih manjih grobišta kao što je mjesto Čelikovac kod Bavrkinih kuća gdje je bilo devet ubijenih ustaša i Talijana, među kojima Mijo Milovanović, zvani Šipin koji je prenesen u groblje u Rastivce, a ostali su pokopani oko današnjeg hladnjaka, kod crk ve u Rankovićima. U blizini današnje Veterinarske stanice je grobnica stradalih Nijemaca, a u Stojkovići-ma, iznad kuće pok. Ive Duje sahranjen je nepoznat broj žrtava148. Topalović ističe da je oko 600 zarobljenih domobrana odvedeno, svi svezani žicom po četvorica, prema Donjem Vakufu, Jajcu i Bugojnu149. Što se s njima dogodilo, gdje su i kako završili do danas nije poznato.

Prema Izvješ ću o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, ukupan broj vojnika, ranjenika i civila, likvidiranih nakon osvajanja Travnika u listopadu 1944., ostaje nepoznat150, no s obzirom na broj stanovnika tadašnje općine i kotara Travnik, zasigurno se radi o vrlo visokom udjelu u ukupnom broju hrvatskih ratnih i poratnih žrtava na području Bosne i Hercegovine.

Počinitelji ratnih zločina

Iako je iz izvora koji stoje na raspolaganju teško otkriti počinitelje ovih zlo-čina, u kartonima Komisije za utvrđivanje žrtava sačuvana su tri svjedočenja o mogućim zločincima, pa ih ovdje i iznosimo. Prvo se odnosi na Jozu Epet, za kojega je prilikom izdavanja smrtovnice njegovoj supruzi, Avdo Vrhovac iz Turbeta rekao kako ga je on lično “zaklao”151. Drugo se svjedočenje odnosi na suprugu Ante Valjana kojoj je poznati prvoborac s Vlašića Ilija Slavnić rekao: “Neće ti se Anto nikad vratit, ja sam Anti izbio zlatne zube”152. Civil Bero Božić strijeljan je na Ilovači kod Doca s ocem Srećkom, a strijeljanje je izvr-šio travnički partizan Hakija153. Poslije su oba pokopana na Rimokatoličkom groblju u Docu. Drugih podataka nema, a ni podataka o postrojbama koje su mogle izvršiti te zločine.

Vojne postrojbe i njihova zapovjedništva bile su odgovorne za brigu oko zarobljenika, no ključna uloga pripadala je Odjeljenju za zaštitu naroda

148 Spomen obilježje žrtvama partizanskog zločina 23.-25. listopada 1944.g., Rije, Rankovići, Novi Travnik, brošura, Novi Travnik, 2007.g.

149 Srednja Bosna, str. 323.150 Izvješ će o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava od osnutka (11. veljače

1992.) do rujna 1999. godine, Zagreb, rujan 1999., 108151 HR-HDA-1944, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata,

kut. 428, fascikl Travnik, omot Paklarevo, karton žrtve Jozo Epet. 152 Isto. Karton Anto Valjan, Svjedočenje je Komisiji izjavila Ambrozija-Ana Božić.153 Isto. Karton Bero Božić

169Borbe za Travnik u listopadu 1944.

(OZN-a), osnovanom 13. svibnja 1944. g. i Korpusu narodne obrane Jugo-slavije (KNOJ), osnovanom 15. kolovoza 1944. g.154. U procesu odlučivanja veliku ulogu su imali i organi narodne vlasti, narodnooslobodilački odbori (NOO-i) i političke organizacije, prije svih organizacije Komunističke partije (KP) u vojnim postrojbama. Najznačajnije su odluke donošene na najvišem nivou, u Politbirou Centralnog komiteta KPJ-u, ali su se konkretna izvrše-nja prepuštala lokalnim i teritorijalnim organizacijama, kao i organizacijama u vojsci. Ovdje iznosimo zapovjednu strukturu do razine brigade. Veliki dio navedenog kadra otići će poslije osvajanja Travnika na nove položaje, pa je važno znati tko je vjerojatno dao svoj udio u ovim zbivanjima i kakva je nje-gova odgovornost. Između njih ima ako ne direktno odgovornih za ove ratne zločine, onda po zapovjednoj odgovornosti.

Prilog 14155

Zapovjedni kadar partizanskih postrojbi u borbama za Travnik u listopadu 1944. g.

Štab Petog Bosanskog korpusa komandant – Slavko Rodić komesar – Ilija Došen zamjenik komandanta – Nikola Karanović načelnik Štaba – Velimir Knežević operativni ofi cir – Josip Mažar, Šoša član Štaba – Nemanja Vlatković

Štab 4. Krajiške Narodnooslobdilačke udarne (KNOU) divizije komandant – Petar Vojinović komesar – Dimitrije Bajalica-Baja zamjenik komandanta – Ranko Šipka, nije još stupio na dužnost rukovoditelj politodjela – Dušan Dozet-Dudo načelnik Štaba – Teufi k Pletilić

Štab Šeste brigade 4. KNOU divizije komandant – Milančić Miljević komesar – Rade Bašić zamjenik komesara – Sava Popović načelnik Štaba – Milan Milovac

Štab Osme brigade 4. KNOU divizije komandant – Sajo Grbić komesar – Slavko Halić

154 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str.16.155 Borbe za Travnik, str. 236.-237.

170 Stipo Pilić – Blanka Matković

zamjeni komandanta – Stevo Kovačević zamjenik komesara – Rahmija Kadenić načelnik štaba – Rade MarkovićŠtab Jedanaeste brigade 4. KNOU divizije komandant – Mićo Kolundžija komesar – Joco Marjanović zamjenik komandanta – Mikan Marjanović zamjenik komesara – Živko Rodić načelnik Štaba – Mehmed Imširpašić

Štab 10. Krajiške Narodnooslobodilačke udarne (KNOU) divizije komandant – Milorad Mijatović zamjenik komandanta – Petar Mećava komesar – Vlado Dapčević (1977. g. osuđen na 20 godina kao Informbirovac, a i ranije osuđivan kao Informbirovac) rukovoditelj politodjela – Veljko Miladinović načelnik Štaba – Mensud HotićŠtab Sedme brigade 10. KNOU divizije komandant – Rade Brkić komesar – Čedo Jovanović zamjenik komandanta – Milan Batar zamjenik komesara – Božo MašanovićŠtab Devete brigade 10. KNOU divizije komandant – Veljko Stojaković komesar – Pero Morača zamjenik komandanta – Špiran Zubić zamjenik komesara – Milovan Samardžija

Štab Artljerijske grupe Petog korpusa komandant – Dane Miljuš komesar – Milovan Pilipović zamjeni komesara – Sveto Ličina

Zaključak

Travnik, grad na posebno važnom strateškom položaju bio je značajan u svim ratovima i ratnim operacijama, pa tako i u Drugom svjetskom ratu. Borbe za Travnik bile su dugotrajne i teške. Prvi sustavni i pripremljeni, ali neuspješni napadi NOVJ-e na Travnik zbili su u listopadu i studenom 1943. g. Do novih napada NOVJ-e na Travnik dolazi u jesen 1944. g. kao prvi dio završnih opera-cija Drugog svjetskog rata. U njima je sudjelovao veliki broj ljudi s do tada naj-većim materijalno-tehničkim sredstvima. Borbe za Travnik u listopadu 1944. g. i njegovo osvajanje prva su faza završnih operacija postrojbi NOVJ-e kojima te postrojbe preuzimaju vojnu vlast nad Jugoslavijom u suradnji sa Saveznicima.

171Borbe za Travnik u listopadu 1944.

Listopadske borbe za Travnik i njegovo zauzeće sastoje se od tri faze: prvi napad 30. 9./01. 10. 1944. g.; drugi napad i osvajanje Travnika 20.-22. 10. 1944. g. te neuspio pokušaj povratka Travnika od hrvatskih snaga 23./24. 10. 1944. g. Pobjednički zanos, poslije teških bitki, kao što je bila ova za Travnik, popraćena uz velike vlastite žrtve, bila je prilika za “vježbanje” za sljedeće pobjede, ali i za uklanjanje svih mogućih suparnika u budućoj političkoj borbi. U takvim se situ-acijama često čine ratni zločini čiji razmjeri do danas nisu u potpunosti sagleda-ni. Analizom nekoliko dokumenata želimo ukazati na težinu borbi za Travnik.

Od 13 ovdje korištenih dokumenata, osam se odnosi na nestale i pet na poginule pripadnike V. ustaške stajaće djelatne bojne I. ustaškog stajaćeg dje-latnog zdruga. Dio pronađenih dokumenata koji nije korišten odnosi se na ranjene pripadnike Bojne, a dio na one koji nisu sudjelovali u borbama pri padu Travnika.

Dokumenti otkrivaju dosad slabo poznatu i zapaženu postrojbu Hrvatskih oružanih snaga, V. ustašku stajaću djelatnu bojnu. Bojna je nastala najvećim dijelom od pripadnika XXIX “Bugojanske” ustaške bojne i manjim od Ku-preške bojne. Poslije pada Bugojna u rujnu 1944. g. uključila se u obranu Travnika pod novim nazivom i u sastavu novog Zapovjedništva – I. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga u Sarajevu. Sastojala se od stožera, Stožerne sati, te 1., 2., 3. i 4. sati. Broj pripadnika nije sa sigurnoš ću utvrđen, no mogao bi se kretati između 400 i 600. Na osnovi ovih izvora rekonstruirani su podaci o 98 na različite načine stradalih pripadnika Bojne prilikom osvajanja Travnika, pa se može zaključiti da su njezini gubici na ovom malom i nepotpunom uzorku veliki te iznose između jedne petine i jedne šestine.

Iako je prošlo gotovo 60 godina od borbe za Travnik, ukupan broj pogi-nulih i stradalih na obje strane ostaje nepoznat. Zato bi ovaj rad trebao biti poticaj daljnjim istraživanja prešućenih žrtvava Drugoga svjetskog rata bez obzira kojoj su vojsci pripadali.

Izvori i literaturaArhivski izvori:

Hrvatski državni arhiv, Zagreb

1. HR-HDA-250, Ustaška vojnica2. HR-HDA-1944, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga

svjetskoga rata3. HR-HDA-1197, Oružničko krilno zapovjedništvo Dubrovnik

Objavljeni izvori:1. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Doku-

menti, Slavonski Brod, 2005. 2. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV.,

knjiga 27, Beograd, 1967.

172 Stipo Pilić – Blanka Matković

3. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV., knjiga 28, Beograd, 1967.

4. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV., knjiga 29, Beograd, 1968.

5. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV., knjiga 30, Beograd, 1968.

6. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV., knjiga 31, Beograd, 1968.

Literatura:1. Don Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb 2007.2. Izudin Čaušević, Osma krajiška NOU brigada, Beograd, 1981. 3. Janko Duić, Planine i planinarstvo u Srednjoj Bosni, Zagreb, 2008. 4. Ladislav Z. Fišić, Korijeni i život, Povijest šupe Dolac s osvrtom na ostale župe

Lašvanske doline, Sarajevo – Zagreb, 2004.5. Mesud Hotić, Ratna hronika Bugojna, Bugojno, 1969. 6. Milan Inđić, Borbe za Travnik, Beograd, 1979.7. Damir Jug, Oružane snage NDH sveukupni ustroj, Zagreb, 2004. 8. Drago Karasojević, Peti udarni korpus NOVJ, Beograd, 1985. 9. Drago Karasojević, IV. krajiška NOU divizija, Beograd, 1988.

10. Rafael Landikušić, Priručnik o političkoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Fržave Hrvatske, Zagreb, 1942.

11. Davor Marijan, Ustaške vojne postrojbe 1941.- 1945., magistraski rad, Za-greb, 2004.

12. Katica Nevistić, Fra Tomislav Brković, Fra Janko Ljubos: Svoju zemlju i oni su voljeli, Poginuli i nestali iz bugojanskog kraja: u Prvom svjetskom ratu (1914-1918), Drugom svjetskom ratu (1941-45) i poraću te u ratu 1991-1995., Sarajevo – Zagreb, 2004.

13. Popis imena mjesta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 1942.14. Sedma krajiška brigada, zbornik sjećanja, Beograd, 1987. 15. Spomen obilježje žrtvama partizanskog zločina 23.-25. listopada 1944.g., Rije,

Rankovići, Novi Travnik, brošura, Novi Travnik, 2007.16. Vjenceslav Topalović, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske žrtve

1941.- 45./1991.-95., Zagreb, 2001.17. I. Tubanović i dr., Žrtve Drugoga svjetskoga rata, poraća i Domovinskog rata

na pdoručju župa Dobretići, Jajce, Korićani, Ključ, Liskovica, Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad, Nova Bila, 2009.

18. Veliki atlas Jugoslavije, Zagreb, Zagreb, 1987. 19. Vjekoslav Vrančić, U službi Domovine, Washington, 2007. 20. Vojna enciklopedija, Beograd, 1971.21. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije 1944 – 1945., Beograd, 1957.

Internet izvori: http://hercegbosna.org/forum/post135211.html

POGLEDI

PONOVNO ZAMIŠLJAJUĆI JUGOSLAVIJU, REKONSTITUIŠUĆI BOSNU

Radoslav Drašković

Posljednjih dvadeset godina raspad bivše (druge) Jugoslavije bio je strašno i naširoko diskutovana tema, kako među širom publikom tako i u naučnim kru-govima, kod nas kao i na Zapadu. Činjenica da je multikulturalni projekat Ju-goslavije, koji je dugo uživao širok međunarodni ugled, eksplodirao s tolikom količinom nasilja iznenadila je, ne samo većinu onih koji su živjeli u njoj nego i one koji su to posmatrali sa strane. Mnogima na Zapadu sukob je probudio stare predrasude o Balkanu kao simbolu drugosti – području uronjenom u mitologiju i vjekovnu mržnju, predodređenom za konstantne etničke sukobe. Uostalom šta očekivati od prostora koji su čak proizveli i novu riječ u engle-skom rječniku – balkanizacija – pogrdan termin koji označava teritorijalno usitnjavanje i podjelu bez kraja, plemenske obračune i stalni etnički konfl ikt. Balkan je na Zapadu posljednjim jugoslovenskim sukobom tako učvrstio re-putaciju nestabilne i eksplozivne smjese, bureta baruta koje može eksplodirati svakog momenta, koja je možda najbolje sažeta u poznatoj Čerčilovoj rečenici da “Balkan može proizvesti više istorije nego što je može progutati.”

Međutim, nije samo Zapad taj koji je prihvatio teoriju “sukoba civiliza-cija”. Mit etničkog sukoba je, također, podržavao i promovisao veliki broj domaćih političkih elita koje su i najodgovornije za posljednji jugoslovenski sukob. Njihovi spin-doktori i dvorski istoriografi pokušali su predstaviti rat u završnoj deceniji 20. stoljeća kao produkt kratkog perioda demokratizacije u kojem su na površinu isplivali “autentični” nacionalni identiteti jugoslaven-skih naroda nakon što su bili potisnuti tokom pedeset godina komunističke re-presije. Tom logikom rat je predstavljan kao rezultat i posljedica nepomirljivih kulturalnih razlika među Jugoslavenima, koje više nisu mogli biti sputavane, a Jugoslavija kao vještačka zajednica koja je održavana isključivo silom.

Sterotipi balkanskog divljaštva i zla, predispozicije za stalni rat, prije bi se mogle tumačiti kao proizvod zapadne arogancije i često neprikrivenog prezira

176 Radoslav Drašković

prema stanovnicima ovog poluostrva, čija komplikovana zajednička povijest i geografski položaj na raskrš ću triju glavnih svjetskih civilizacija nikada im nisu bili naročito blagonakloni. Argumenti nataložene etničke mržnje koja je nezadrživo provalila nakon propasti komunizma jednako su lažni. Njih su lan-sirale domaće političke elite s ciljem da sakriju pravu prirodu jugoslavenskog konfl ikta, i skinu sa sebe bilo kakvu odgovornost za rat, kao i da obezbjede lojalnost svojih građana novonastalim nacionalnim državama. Usprkos nepo-recivo složenoj i nepredvidivoj povijesti naroda slavenskoga juga, činjenica koja ostaje često zamagljena ili namjerno ignorisana ovakvim ideološkim i neistorijskim stereotipima, predrasudama i prikladnim dnevno-političkim objašnjenjima, jest da među jugoslavenskim narodima, do Drugog svjetskog rata nije bilo značajnijeg oružanog sukoba. Čak i ta, nesumnjivo tragična i krvava epizoda u njihovoj zajedničkoj povijesti, mora biti analizirana u širem kontekstu brutalne okupacije Jugoslavije od sila Osovine i u širem istorijskom okviru Drugog svjetskog rata. Ovaj esej radije zastupa tezu da, suprotno danas popularno ukorijenjenom vjerovanju, Jugoslavija nije bila predodređena za konfl ikt. Usprkos svim svojim neporecivim nedostatcima, manama i tragič-nom i krvavom raspadu, Jugoslavija je bila, barem privremeno, uspješan ek-speriment u pokušaju izgradnje moderne multikulturalne zajednice koji mora biti racionalno analiziran i čijem iskustvu se moramo vraćati u ime zajedničke budućnosti i trajnog mira na ovim prostorima.

Balkan je uvijek bio veliko kulturno raskrš će, čak i prije nego su se Južni Slaveni doselili na ovu teritoriju u šestom stoljeću nove ere. U narednih neko-liko stoljeća tri velike religije i civilizacije su se učvrstile na ovom relativno malom geografskom prostoru, određujući time njegov budući kulturni karak-ter kao vječnu i nestabilnu granicu između ovih svjetova. Ta istorijska činjeni-ca će istovremeno djelovati kao balkanski blagoslov, ali i njegovo prokletstvo. Ona će stvoriti situaciju u kojoj je stalno pomjeranje ovih kulturno-civilizacij-skih tektonskih ploča proizvodilo konstantno trenje između etničkih grupa, ali u isto vrijeme i osiguravalo njihovu bogatu kulturnu razmjenu. Stoljeća strane okupacije će dodatno iskomplikovati etničku sliku ovih prostora rezultirajući u dislokaciji i miješanju u prvi mah relativno stabilnih i kompaktnih etničkih cjelina. Bez obzira na vremenom razvijene kulturne razlike, formirane uglav-nom pod uticajem dviju veoma različitih multikulturalnih imperija koje su vladale ovim prostorima dugi niz godina, ovo bogato etničko šarenilo nasta-viće da koegzistira u relativnom miru, u nekoliko sljedećih vijekova. Mnogi zabilježeni lokalni sukobi i ispadi nasilja brojno su zasigurno jednaki – ako ne i nadmašeni – primjerima istinske kolaboracije i dobrosusjedske solidarnosti između etničkih grupa.

Ono što je mnogo bliže pravom stanju stvari od teorija predodređenosti za sukob, jest da se prvi značajan konfl ikt među Južnim Slavenima desio sa po-javom nacionalne države sredinom 19. vijeka i njenom nakanom da, jednako kao i u ostatku tadašnje Evrope, uspostavi kulturnu hegemoniju jedne nacije na ovim kvintesencijalno kulturno-heterogenim prostorima. Inače, nacija kao

177Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

socijalna konstrukcija na istorijskom horizontu pojavljuje se relativno kasno, tek krajem 18. vijeka, kao posljedica Industrijske revolucije i tektonskih soci-jalnih promjena uzrokovanih propaš ću feudalnog društva i njegove političke ekonomije. Ovaj tada radikalno novi način označavanja socijalne pripadnosti i identiteta poslužio je tadašnjim vlastodršcima kao izuzetno korisno sredstvo političke centralizacije i socijalne kohezije koje će služiti političkom uveziva-nju razjedinjenih feudalnih teritorijalnih jedinica. Bez namjere da ulazimo u dublju analizu ovog fenomena, bez čijeg postojanja je teško zamisliti današnji svjetski politički poredak u kojem je nacionalna država “normalan” i domi-nantan oblik političke organizacije, za našu tezu važno je da se već od početka pojavljuju dvije različite ideje o organizaciji novonastale složene socijalne zajedinice.

Prosvjetiteljstvo je zamislilo i defi nisalo nacionalnu državu idejom onoga što se u teoriji često naziva civilnim nacionalizmom, a što mi danas često u svakodnevnom govoru nazivamo građanskom državom. Ta teorija vidi gra-đanina kao nosioca državnog suvereniteta i promoviše racionalnu vezanost pojedinca prema državi i naciji. Zamišljajući državu kao zajednicu jednakih, bez obzira na njihovu vjersku, etničku, rasnu ili jezičku pripadnost, ona je pri-je svega vidi kao skup onih koji vjeruju u isti niz političkih ideja, te racionalno defi nisanih zajedničkih interesa i vrijednosti. Krajem 18. vijeka njemački ro-mantičari defi nisali su naciju na radikalno drugačiji način, uglavnom kao od-govor tadašnjoj francuskoj kulturnoj i političkoj premoći u Evropi. Suprotno idejama prosvjetiteljstva, promovisanim ostvarenjem Francuske i Američke revolucije, oni su tvrdili da državni suverenitet treba počivati na volji kolek-tiva, tj. romantiziranom imidžu njemačkog naroda i biti defi nisan duž linija takozvanog etničkog ili kulturnog nacionalizma. Ove teorije insistirale su na tome da veza između pojedinca i njegove šire društvene zajednice nije racio-nalna nego naslijeđena. Pojedinac stječe građanska prava svojom “krvnom” pripadnoš ću kolektivu i njegovom “svetom” tlu, koje se zasniva prije svega na kulturnim vezama proizašlim iz zajedničkog jezika, religije, etničkih obilježja i običaja u svakodnevnom životu.1

Istorijskom ironijom svi Južni Slaveni, uključujući i dvije najmnogoljud-nije nacije – Srbe i Hrvate koji će svojim sukobom odrediti sudbinu dvije bu-duće zajedničke države – razvili su i defi nisali svoju nacionalnu svijest na nje-mačkim romantičarskim teorijama o kulturno homogenoj nacionalnoj državi.

1 Podjela između etničkog (kulturnog) i civilnog(političkog) nacionalizma je jasno defi nisana u literaturi,ali bi, kako to Smit podcrtava, radije trebala biti posmatrana kao analitička i nor-mativna. U stvarnosti ova razlika je često zamagljena i dovedena do neprepoznavanja. Tako građanska društva koja prijanjaju uz ideju civilnog nacionalizma često usvajaju i koriste mnoge elemente kulturnog (etničkog) nacionalizma da bi obezbjedila socijalnu koheziju, kao što i ona koja prijanjaju uz ideju etničkog nacionalizma usvajaju mnoge elemente civil-nog (političkog) nacionalizma. Opširnije u Anthony D. Smith, Nationalism and Modernism, Routledge, London, 1998. Također, Anthony D. Smith, The Nation in History, Historiograp-hical Debates about Ethnicity and Nationalism, Polity Press, 2000.

178 Radoslav Drašković

Primjena ovih teorija koje promovišu etnički čistu državu kao idealan model državnog uređenja nije mogla proizvesti ništa drugo osim haosa u regionu čija osnovna karakteristika je upravo, kako je to Milan Kundera sažeo u jed-nu rečenicu: “maksimalna različitost na minimalnom geografskom prostoru.” Benedikt Anderson defi niše naciju kao zamišljenu zajednicu jer se zasniva na vjerovanju njenih pripadnika, koji se međusobno i ne poznaju i vjerovatno neće nikad sresti, da su povezani u zamišljenom nacionalnom prostoru gotovo mističnim vezama krvi i tla, zajedničkog jezika, istorije i etničkih običaja.2 U tom imaginarnom zajedništvu vlastita nacija je uvijek viđena kao ograničena, ekskluzivna zajednica, zatvorena za drugoga, koji se uvijek doživljava kao prijetnja čistoti i ekskluzivitetu te zajednice. Ovaj sukob između nacionalne države koja insistira na zatvorenosti i jedinstvu zajednice kulturno sličnih i moderne ideje mulitikulturalne države kao otvorene građanske zajednice poli-tički jednakih, obilježiće posljednji vijek zajedničke istorije Južnih Slavena i odrediti sudbinu njihove dvije zajedničke države u tom periodu.

Marija Todorova predlaže da nasljeđa velikih multikulturalnih imperija, Otomanske i Austro-Ugarske, nakon skoro dvije stotine godina tragično lošeg učinka nacionalne države na balkanskim prostorima treba ponovo pažljivo analizirati: “Vrijeme je da ponovo razmislimo i sa skromnoš ću analiziramo efekte izvoza modela nacionalne države u društva koja su, u stvari, tradicio-nalno etnički i religiozni mozaik, i kreacije mozaika nacionalnih država umje-sto mozaika nacija.”3 Todorova, naravno, ne sugerira da su pale imperije bile superiorne u državnom uređenju u odnosu na ono što će slijediti u vremenu poslije njih, ili da je život u njima bio idiličan, ali činjenica koja mora biti podvučena i istaknuta jeste da su u kompleksnom etničkom balkanskom mo-zaiku Južni Slaveni koegzistirali vjekovima jedni pored drugih i uspijevali da izbjegavaju krvoproliće, i užasne etničke sukobe i religijske ratove koji su obilježili razvoj zapadne Evrope kroz čitav srednji vijek. Zasigurno je manje tolerancije i više etničkog konfl ikta između jugoslavenskih naroda, u kratkoj istoriji 20. vijeka, nego u čitavom ostatku njihove zajedničke istorije.

Paradoksalno, prvi značajni konfl ikti između južnoslavenskih naroda su upravo rezultat usvajanja ideje etnički čiste nacionalne države i poku-šaja njene implementacije na ovim terenima, što će neminovno rezultirati u nasilnom pokušaju razgraničenja između ovih neraskidivo isprepletenih etničkih grupa. Dakle, sa jednakom ironijom i cinizmom pogrdnom terminu balkanizacije možemo suprostaviti, kako to Ganjon predlaže, pojam evro-peizacije Balkana. Proces formiranja nacionalne države započeo je s prvim značajnim sukobom na ovim prostorima – Balkanskim ratovima, nastavljen s dva svjetska rata i dovršen posljednjim jugoslavenskim sukobom. Prema tome, ove sukobe radije treba posmatrati kao posljedicu “rekonceptualiza-

2 Benedict Anderson, Imagined Communities, Verso, London, 1983, pp.6-7.3 Maria Todorova, Imagining the Balkans, Oxford University Press, New York, 1997, pp. 187.

(prevod autora)

179Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

cije balkanskih prostora uzduž Evropskih linija nacionalne države – drugim riječima, evropeizacije Balkana.”4

Ovaj konfl ikt između načina na koji su glavne jugoslavenske etničke grupe zamislile sebe kao nacije i svoje buduće države kao zajednice koje zasnivaju svoj suverenitet na volji većinskog etničkog kolektiva, i demografske i kulturne heterogenosti balkanskih prostora pratiti će kao istorijski uteg postojanje obje Jugoslavije. Prva Jugoslavija, u svom kratkom životnom vijeku između dva svjetska rata, nije našla formulu koja bi uspjela da objedini različite, i tada već jasno defi nisane etničke grupe i nacije, usprkos izuzetnoj energiji i volji koje su investirane u njenu kreaciju kao i ogromnim iščekivanjima i nadama na svakoj od strana koje su pristupile ujedinjenju. Vidjevši prvu zajedničku državu kao nagradu za ogromnu žrtvu i učeš će u ratu na pobjedničkoj strani, i zamišljajući je po uzoru na ideje njemačkih romantičara, tadašnja srpska konzervativna po-litička elita pokušala je da nametne ostalima model nacionalne države baziran na srpskoj kulturnoj hegemoniji. Ono što su tadašnje srpske političke elite pre-vidjele, ili namjerno ignorisale, jeste činjenica da su u isto vrijeme barem još dvije etničke grupe (Slovenci i Hrvati) zaokružile proces nacionalne formacije i da Srbi, koji su u tom momentu sačinjavali samo 40 posto od ukupne popu-lacije prve Jugoslavije, nisu dovoljno jaki da se nametnu ostatku države kao dominantna nacija i kultura. Disfunkcionalan politički sistem postat će izvor konstantnog trenja i onemogućiti normalno funkcionisanje ove, u svemu, krhke države i praktično institucionalizirati neriješeno nacionalno pitanje. Iako no-minalno ustrojena kao liberalna demokratija, prva Jugoslavija će propustiti da obezbijedi svojim građanima i tadašnjim južnoslavenskim “plemenima” eko-nomski i politički prosperitet, kao i da premosti ogromne kulturne, ekonomske i socijalne razlike koje su ih u tom momentu razdvajale. Prije svega propustit će da uspostavi vladavinu prava i izgradi institucije civilnog društva kao i da u potpunosti garantuje nacionalna, kulturna i religijska prava svim svojim građa-nima i etničkim grupama, nikad ne uspijevajući do kraja uspostaviti atmosferu iskrene tolerancije i akomodacije drugih. Ipak, treba naglasiti, kako to sugeriše Sabrina Ramet, to da je disfunkcionalan politički sistem bio taj koji je proizveo nacionalno pitanje, a ne da je nacionalno pitanje samo po sebi bilo primarni uzrok nefunkcionalnosti političkog sistema.5

Usprkos razočarenju proizvedenom iskustvom prve Jugoslavije i izrazito krvavoj i komplikovanoj epizodi civilnog rata između 1941. i 1945. godine, Jugoslavija je stvorena još jednom, ovog puta ne samo kao produkt volje veli-kih sila, nego i kao produkt autentične anti-fašističke borbe svih njenih naroda i narodnosti. Vođena karizmatičnim i nebično talentovanim političarem, koji nije prezao ni od revolucionarnog terora u uspostavi lične i vlasti svoje partije,

4 V. P. Gagnon Jr, The Myth, of Ethnic War, Serbia and Croatia in the 1990’s, Cornell Univer-sity Press, Ithaca and London, 2004, p. 18. (prevod autora)

5 Sabrina Ramet, The Three Yugoslavias, Woodrow Wilson Center Press, Washington, D.C. 2006, p.76.

180 Radoslav Drašković

nova Jugoslavija tražila je svoj put u poslijeratnom svijetu čvrsto podijelje-nom gvozdenom zavjesom. Poslije nekoliko iznenađujućih i kontradiktornih ideoloških zaokreta, Josip Broz Tito je ispunio obećanja dana tokom rata o formaciji federacije koja će poštovati multikulturalni model i garantovati ne-patvorenu jednakost svim svojim građanima i nacijama. Mudro smještajući svoju zemlju između dva bloka čvrsto zaključana u hladni rat, obezbjeđujući joj iz te pozicije ekonomski prosperitet i, na kratko vrijeme, čak i zapadne standarde življenja, tokom šezdesetih i sedamdesetih godina, mnogima se, pa i na Zapadu, činilo da su Tito i KPJ našli rješenje za zagonetku Jugoslavije.

Ali koncept nacionalne države ponovo je prožeo i obhrvao modernu ideju Jugoslavije, a njen disfunkcionalni politički sistem ponovo je probudio nikad raspravljeno nacionalno pitanje. Titov čuveni razlaz sa Staljinom 1948. godi-ne, koji mora biti viđen samo kao sirova borba za vlast, a ne kao istinski ide-ološki razlaz, gurnuti će Jugoslaviju u traženje vlastitog puta u izgradnji mo-dernog društva. Ipak, Tito je do kraja ideološki ostao komunist, zainteresiran za prezervaciju samo svoje, ničim ograničene, vlasti. Iako krajnje nepovjerljiv prema principima zapadne liberalne demokratije, zbog složene međunarodne situacije i značajne ekonomske pomoći koja ga je održavala na vlasti, on je morao da čuva otvorenost Jugoslavije prema Zapadu. U beznadnoj potrazi za političkim legitimitetom, u sljedeće dvije decenije, komunističko vodstvo biralo je limitiranu liberalizaciju i dalju decentralizaciju zemlje, ne samo kao dodatnu garanciju federalnog uređenja i jednakosti svih jugoslavenskih naro-da, nego prije svega kao surogat za prijeko potrebne političke i ekonomske reforme. U isto vrijeme, razvijanje političke lojalnosti prema Jugoslaviji kao političkom projektu kreiranom duž linja civilnog nacionalizma i jugoslaven-skoj zamišljenoj zajednici napušteno je i postepeno zamijenjeno promocijom lojalnosti prema republičkoj, a samim time i nacionalnoj pripadnosti.

Paradoksalno, usprkos sistematskim naporima za uništenje i iskorijenjenje svakog nacionalizma, ovaj zaokret prema republičkoj suverenosti samo je oja-čao etnički nacionalizam unutar svake od republika i pokrajina. Republičke i pokrajinske komunističke oligarhije, jednako gladne političkog legitimiteta, vrlo brzo su se počele predstavljati kao ekskluzivni lideri svojih nacija i za-štitnici prvenstveno njihovih interesa. Posljednjim Ustavom iz 1974. godine, koncept nacionalne države bio je i zvanično potvrđen i ovoga puta institucio-naliziran na nivou osam konstitutivnih dijelova. Decentralizacija u okvirima političkog monizma, u odsustvu demokratije i vladavine prava, nije mogla voditi nikud drugo nego ka razvoju podijeljene lojalnosti između federalne dr-žave i njenih konstituenata. U sljedećih deset godina, a naročito poslije Titove smrti, ovakva decentralizacija polako ali sigurno ostavila je centar bez ikakvih ovlaštenja, a konstitutivni dijelovi su se formirali kao jedini pravi centri poli-tičke moći i defi nisali na svakom nivou kao zasebne nacionalne države.

Da su Tito i vladajuća komunistička oligarhija imali dovoljno snage i mu-drosti da izaberu i stave u praksu vrijednosti liberalne demokratije, ponovo

181Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

uvedu politički pluralizam, uspostave vladavinu prava i počnu izgradnju in-stitucija civilnoga društva, rezultat jugoslavenskog eksperimenta bi danas za-sigurno bio mnogo drugačiji. Imajući u vidu da je dobrovoljno odricanje od vlasti podvig rijetko zabilježen u ljudskoj istoriji, vjerovatno je previše bilo i u ovom slučaju očekivati takav ishod. Ali da su barem smogli snage da otvo-re objektivnu, racionalnu i poštenu debatu o traumatičnom iskustvu Drugog svjetskog rata, u tada sigurnom ambijentu snažne i stabilne poslijeratne jugo-slavenske države, možda bi nacionalističke snage kasnije imale manje mate-rijala za mitove o vlastitoj ugroženosti na kojima će bazirati svoje programe. Da je takva racionalna i argumentirana rasprava uspjela proizvesti zajedničku i svima prihvatljivu interpretaciju istorije, koja se ne bi zasnivala na praznim ideološkim fl oskulama o bratsvu i jedinstvu i simplifi kaciji rata na sukob par-tizana i fašista, i tako osvijetliti ovu izuzetno kompleksnu i tragičnu epizodu zajedničkog iskustva, to bi možda donijelo istinsko pomirenje i zacijelilo rane koje su otvorene ovim ratom, demistifi kovalo događaje iz prošlosti, i na taj način sigurno indirektno ojačalo jugoslavenski polis.

Umjesto svega toga proces decentralizacije, izabran kao surogat za demo-kratizaciju, polako ali sigurno pretvorio je republike u potpuno suverene, i jednako nedemokratske, nacionalne države, koje su kako je vrijeme odmicalo i kako su se interesi njihovih vladajućih elita počeli razmimoilaziti i odmicati vlastitim putovima, bivale sve više i više neprijateljski raspoložene jedna pre-ma drugoj. Ipak, usprkos svim svojim manama i konačnom slomu početkom devedesetih, Jugoslavija je u tih četrdeset godina mira našla načina da akomo-dira i obezbjedi postojanje višeslojnih identiteta svojih građana, uključujući tu, između ostalih i etničke i nacionalne identitete. Usprkos tome što ovi isto-rijski, donekle suprotstavljeni, nacionalni identiteti nisu nikad u potpunosti izmireni i ideja pripadnosti jugoslavenskom identitetu nije aktivno podsticana poslije ranih šezdesetih, jugoslavenski građani i narodi živjeli su u atmosferi istinske nacionalne, religiozne i etničke ravnopravnosti koja ne može biti pri-pisana samo komunističkoj represiji, i koja zasigurno ostaje najsvjetlija zao-stavština jugoslavenskog projekta. Čak i danas, dvadeset godina po svršetku rata i nestanku Jugoslavije, nijedna od država nasljednica, iako sve, barem nominalno, demokratska i pluralna društva, nije obezbjedila isti nivo zaštite etničkih i manjinskih prava svojim građanima.

Teza ovog rada zasniva se na mišljenju da su, usprkos očiglednom proma-šaju jugoslavenskih komunističkih vlastodržaca da proizvedu jasno defi nisan osjećaj pripadnosti Jugoslaviji kao političkoj zajednici i kreiraju zajednički jugoslavenski identitet koji bi mogao povezati i premostiti različite etničke i nacionalne kulturne identitete jugoslavenskog mozaika, republičke komuni-stičke oligarhije, kada su, na kraju osamdesetih, započele proces rastakanja Jugoslavije, imale zajedničkog neprijatelja kojeg su morale da napadnu i uni-šte. Osjećaj pripadnosti posebnom nadnacionalnom kulturnom prostoru, osje-ćaj šireg, višeslojnog i sveobuhvatnog jugoslavenskog identiteta, koliko god nemjerljiv egzaktnim naučnim aršinima i težak za dokazati, ipak se uspostavio

182 Radoslav Drašković

i bio na samom rubu vlastite artikulacije. Ovo naročito potvrđuje iskustvo mlađih, urbanih poslijeratnih generacija koje nisu znale ništa drugo osim tole-rantne realnosti Titove države. Vilmer, koji je na samom početku posljednjeg rata, za svoju studiju o jugoslavenskom identitetu intervjuisao mnoge Jugosla-vene, također zastupa tezu da je taj osjećaj postojao: “pluralan i uključujući, kulturološki, jednako kao i građanski: Jugoslavija bez Hrvatske nije Jugosla-vija, rekao mi je jedan Srbijanac, a drugi je dodao: Ja sam bio Hrvat kada su Srbi bombardovali Dubrovnik, Musliman kada su Hrvati bombardovali Stari most. Sve je to sve dio mene i mog kulturnog identiteta.”6

Teorije “sukoba civilizacija”, vjekovne mržnje i nepomirljivih kulturnih razlika vide kulturni identitet kao statičnu kategoriju i ignorišu fakt da se u Jugoslaviji, bez obzira na sve njene objektivne nedostatke pogotovo u sferi političkog sistema, u gotovo pedeset godina zajedničkog života dogodila socijalna promjena. Bez obzira na činjenicu da Jugoslaveni očito nisu bili potpuno kulturno integrirani, oni su se miješali i živjeli u tolerantnom i otvo-renom socijalnom okruženju, razvijajući vremenom čitav niz zajedničkih vrijednosti i postajući kulturno mnogo bliži jedni drugima nego ikad do tada u svojoj zajedničkoj istoriji. Jugoslavenska, a posebno bosanska stvarnost, bila je u oštrom kontrastu u odnosu na tvrdnje nacionalističkih političkih elita da je zajednički život nemoguć, a sukob neizbježan, a sve zbog nepre-mostivih kulturnih i etničkih razlika. Realnost je u stvari bila u oštrom kon-trastu s njihovim političkim interesima. Kako je to Suzan Vudvord opisala: “Usprkos tvrdnjama nacionalističih lidera, realnost multinacionalne Jugo-slavije još uvijek je postojala u životima njenih građana na samom početku devedesetih godina – u njihovim etnički izmiješanim susjedstvima, selima i gradovima, u njihovim mješovitim brakovima, porodičnim vezama koje su presijecale republičke granice, u njihovim vikend-kućama izgrađenim u drugim republikama, u koncepciji etničke i nacionalne ravnopravnosti i kompatibilnosti tih višeslojnih identiteta za svakog građanina, i iznad svega u ideji Bosne i Hercegovine.”7

Zbog svega gore spomenutog, teze ne smiju biti zamijenjene. Pojedinačni i ekskluzivni nacionalni identiteti i kulturne razlike koje su postojale u Jugosla-viji nisu uzrok rata, nego je to organizovano nasilje političkih elita koje su sli-jedile različite političke interese i bile zainteresovane isključivo za očuvanje vlastitih privilegija. Ono što je nedostajalo u Jugoslaviji bila su univerzalna demokratska i ljudska prava, promjena u političkom sistemu koja bi obezbje-dila prelaz u politički pluralizam, osigurala razvoj pravne države i institucija civilnog društva, a ne nacionalna i etnička prava.

6 Franke Wilmer, The Social Construction of Man, the State, and War, Routledge, New York and London, 2002, p. 108.(prevod autora)

7 Susan L. Woodward, Balkan Tragedy, Chaos and Dissolution After the Cold War, The Bro-okings Institution, Washington D. C. 1995, p. 225. (prevod autora)

183Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

Najuspješniji proizvod socijalističke Jugoslavije bio je upravo njen ljudski kapital i njegov potencijal, naročito generacije rođene u Titovoj Jugoslaviji koje su rastući u istinski tolerantnoj zemlji, kulturno okrenutoj ka Zapadu, naučile da ignorišu etničke i religiozne razlike i da ih vide kao samo jedan od više slojeva vlastitog identiteta. Pred kraj osamdesetih, ovih nekoliko urbanih generacija sačinjavale su slabe i neartikulisane demokratske snage koje su, da su im vrijeme i okolnosti dozvolile, mogle obezbjediti i provesti mirnu tranzi-ciju jugoslavenskog društva u demokratiju. Unutrašnje socijalno-ekonomske teškoće koje je postalo nemoguće prikrivati i ignorisati, na kraju osamdesetih, diktirale su duboke političke i ekonomske promjene. Postojeće progresivne demokratske snage u jugoslavenskom društvu – vođene tadašnjim premije-rom Antom Markovićem i njegovim vidljivim i široko popularnim ekonom-skim i političkim reformama – bile su u svemu spremne da se suoče s ovim izazovima. U isto vrijeme promjene na internacionalnoj sceni uzrokovane krajem hladnog rata i istorijskim kolapsom komunizma, stvorile su situaciju u kojoj je Jugoslavija izgubila svu svoju stratešku geopolitičku važnost. Ove krhke demokratske snage kao i nagovještaj neminovne političke promjene na istorijskom horizontu, bit će prepoznate od strane vladajućih konzervativnih političkih elita kao prijetnja koju treba zaustaviti i uništiti po svaku cijenu. Egzistenciju Jugoslavije, dakle, nisu podrivale samo promjene u internacio-nalnom okruženju, već su je aktivno ugrožavale i republičke političke oligar-hije koje su tada već imale dijametralno suprotne političke interese i bile su izgubile bilo kakvu volju da sačuvaju Jugoslaviju onakvu kakva jest.

Konzervativno krilo komunističke partije Srbije koje je prevladalo u Srbiji na kraju osamdesetih, a koje su podržale šire konzervativne snage u jugosla-venskom društvu, vodilo je put prvo demontiranju jugoslavenskog državnog i kulturnog nasljeđa, a kasnije i fi zičkoj destrukciji zemlje. Suočeni s očeki-vanim dubokim i bolnim reformama političkog i ekonomskog sistema koje bi ugrozile njihovu privilegovanu poziciju u društvu, oni su, zainteresovani za očuvanje političkog statusa quo, zahtijevali povratak nekog oblika centra-lizovane države pod njihovom direktnom ili indirektnom kontrolom. Vođene glavnim arhitektom jugoslavenske propasti Slobodanom Miloševićem, te sna-ge otvorile su Pandorinu kutiju nacionalizma i upotrijebile ga isprva za obra-čun sa krhkim demokratskim snagama u Srbiji, obezbjeđujući tako vladajuću poziciju u društvu. Ponavljanje istog scenarija na nivou Jugoslavije bilo je onemogućeno najviše zbog promijenjenih međunarodnih okolnosti – raspada Sovjetskog Saveza i kolapsa konzervativnih komunističkih sistema u ostatku Istočne Evrope – kao i zbog reakcije koje je Miloševićev nacionalistički pro-gram proizveo u ostatku Jugoslavije.

U nemogućnosti nametanja svoje volje ostatku Jugoslavije, Milošević i konzervativni vojni krugovi izabrali su kreaciju uvećane nacionalne države svih Srba, defi niranu još u 19. vijeku romantičarskim teorijama o Velikoj Sr-biji. U igri zaokruživanja nacionalne države koja bi obuhvatila sve Srbe na teritoriji Jugoslavije, ovog puta ognjem i mačem, uskoro su dobili savršene

184 Radoslav Drašković

partnere u političkim elitama Slovenije, a naročito Hrvatske, koje su također izgubile interes za ostanak u Jugoslaviji takvoj kakva jest, i gledale da je na-puste po svaku cijenu. U tu svrhu ove elite će, također, upotrijebiti nacionali-zam kao sredstvo nacionalne homogenizacije, učvrš ćivanja vlastite političke pozicije, i u krajnjoj instanci, kreaciji vlastitih neovisnih nacionalnih država. Prema tome, protivno uvriježenom mišljenju i popularnom mitu koji su proi-zvele i održavale upravo ove političke elite, ovo nije bio etnički sukob između jugoslavenskih naroda, nego međusobni sukob političkih elita dijametralno suprotnih političkih interesa.

Nacionalizam je upotrijebljen i sistematski izrabljivan kao opasna, ali kraj-nje korisna politička alatka koja će služiti ambicijama spomenutih elita sa svrhom krajnjeg ostvarenja njihovih ciljeva – kreiranju vlastitih nacionalnih država.8 Pomogao je u mobilizaciji masa, pribavljanju njihove saglasnosti za rat, osiguravajući istovremeno njihovu lojalnost novostvorenim državama i novim kulturnim identitetima, ali i u maskiranju pravih razloga za rat. Uspr-kos svim postojećim predrasudama, protivrječnostima, istorijskim traumama i otvorenim ranama koje su bile utkane u postojanje druge Jugoslavije, razlike među njenim građanima morale su biti probuđene, a onda i održavane i stimu-lisane na vještački način. Nacionalizam je uposlen sistematično, kontrolisano i racionalno, iz samog centra državne moći – prije svega uz pomoć neviđenog medijskog rata – da bi onda bio sistematski “normalizovan” kroz sve aveni-je socijalnog života i raspršen u sve slojeve društva. Novi sistem vrijednosti je brzo i lako adoptiran jer je, kako to Vesna Pešić pravilno primjećuje, bio temeljno nedemokratski i samo reprodukovao postojeću totalitarnu strukturu komunističkog društva. Jedna totalitarna kolektivna ideologija je brzo zami-jenjena drugom, klasu je zamijenio etnički kolektiv a komunističku partiju nacionalni lider.9 Nacionalizam je uposlen da opravda i oslobodi strašni val nasilja, ne samo da bi se zaokružile etnički čiste nacionalne države nego da bi se istovremeno osigurala i tektonska promjena u socijalnim vrijednostima, kakva je bila moguća samo u ratnom sukobu, u atmosferi fi zičke i egzistenci-jalne ugroženosti, opšte destrukcije i straha.

Rat za nacionalne države konačno je završio sa sukobom koji traje posljed-njih dvadeset godina, onim za memoriju i monopol na interpretaciju prošlosti. U fi nalnom naporu da dovrše konstrukciju novih kulturnih identiteta novona-stale nacionalne države će, oslanjajući se na sada već bogatu riznicu etničkog i nacionalnog kiča, mitova i iskrivljenih istorijskih narativa, uz svesrdnu po-dršku vjerskih institucija i strogo kontrolisanih medija, ne prezajući od falsi-fi kovanja vlastite prošlosti, a naročito uloge drugoga u njoj, ‘podsjetiti’ svoje

8 Vesna Pešić, “The War for Ethnic States” in Popov’s The Road to War in Serbia, Central European University Press, Budapest, 2000.

9 Vesna Pešić, “The Cruel Face of Nationalism”, in Diamond and Platter’s Nationalism, Ethnic Confl ict and Democracy, The John Hopkins University Press, Baltimore and Lon-don, 1994, p.132.

185Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

građane šta su njihovi ‘autentični i stvarni identiteti’. Ono što je zajednič-ko ovim paralelnim procesima u svakoj od zemalja nasljednica jeste upravo iskrivljena interperetacija pojedinačne i zajedničke istorije, te nijekanje bilo kakvog zajedničkog identiteta. Višeslojni, sekularni, kosmopolitski identitet koji su građani Jugoslavije gajili dugi niz godina je, na svakoj od zaraće-nih strana u ovom tinjajućem sukobu, interpretiran jednako – kao šizofren i neautentičan, te nametnut isključivo komunističkom represijom. Stoga se njegovo prevođenje u uži ali i ‘jedini pravi i kontinuirani’ kulturni identitet u čijem samom centru počiva nacionalni i vjerski identitet, nameće kao logičan i opravdan proces.

Ako je Jugoslavija bila samo ‘vještačka i nakazna tvorevina Versajskog ugovora’ i proizvod ideja kulturnih elita s kraja devetnaestog stoljeća zadoje-nih romantičarskim idejama pan-slavenstva, taj argument sigurno ne može biti upotrijebljen u slučaju Bosne i Hercegovine, istinskom multietničkom ekspe-rimentu u srcu Balkana. Uvijek krhki kulturni identitet ove zajednice, često nazivane mikrokozmom Jugoslavije, stvaran je vjekovima, često u nelagodnoj i zategnutoj, ali uglavnom miroljubivoj koegzistenciji njena tri glavna konsti-tutivna naroda. Različitost je naprosto uvijek bila faktor života u Bosni na koji je neko bio pripreman od najranijih dana: “Za Bosance je biti Bosanac značilo rasti u multikulturalnom i multireligijskom okruženju gdje je kulturni plurali-zam bio usađen u socijalnom poretku. Ophođenje s kulturnim razlikama bilo je dio svakodnevnih ljudskih iskustava van granica njihovog doma i zbog toga i esencijalni dio njihovog identiteta.”10

Jednako kao i jugoslavenska, bosanska “nacija” nije se nikad formirala iz posebnih i komplikovanih istorijskih razloga koji su obilježili postojanje ove po svemu jedinstvene multikulturalne zajednice. Lovrenović citira Džaju, a obojica vjerovatno daju eho Andrićevim riječima u “Travničkoj hronici”,11 kada uzroke tragičnom rascjepu u bosanskom kulturnom identitetu nalaze u vjekovnoj podijeljenosti tri bosanske vjerske i nacionalne elite, te njihovoj tradicionalnoj okrenutosti prema različitim kulturnim centrima koji leže van

10 Tone Bringa, Being Muslim the Bosnian Way, Identity and a Community in central Bosnian Village, Princeton University Press, Princeton, New Jersey, 1995, p. 83. (prevod autora)

11 Kroz usta mladog francuskog konzula Defosea Andrić progovara o bosanskoj fatalnoj pod-vojenosti: “Kako je moguće da se ova zemlja smiri i sredi i da primi bar onoliko civilizacije koliko njeni najbliži susedi imaju, kad je narod u njoj podvojen kao nigdje drugo u Evropi? Četiri vere žive na ovom uskom, brdovitom i oskudnom komadiću zemlje. Svaka od njih je isključiva i strogo odvojena od ostalih. Svi žive pod jednim nebom i od iste zemlje, ali svaka od te četiri grupe ima središte svoga duhovnog života daleko, u tuđem svetu, u Rimu, u Moskvi, u Carigradu, Meki, Jerusalemu ili sami bog zna gde, samo ne onde gde se rađa i umire. I svaka od njih smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni štetom i nazatkom svake od tri ostale vere, a da njihov napredak može biti samo na njenu štetu. I svaka od njih je od netrpeljivosti načinila najveću vrlinu i svaka očekuje spasenje odnekud spolja, i svaka iz protivnog pravca. Ivo Andrić, Travnička hronika, Civitas, Sarajevo, 2004. p. 220.

186 Radoslav Drašković

granica Bosne.12 Glavna razlika između Bosanaca, ljudi istog etničkog po-rijekla, tokom vjekova formirat će se duž linija njihove različite religiozne pripadnosti. Na kraju 19. vijeka, u vrijeme formiranja nacije, ova duboko uko-rijenjena konfesionalna podjela naoružala je kulturne elite bogatim izvorom simbola kroz koje će se konstruisati tri različita nacionalna ideniteta i osigu-rati unutrašnja kohezija svake od nacionalnih grupa, kao i obezbjediti njihova lojalnost kulturnim centrima svake od novozamišljenih zajednica. Zajednički bosanski identitet, koji se nesporno formirao tokom vjekova suživota, tako je zauvijek ostao parcijalan, nedefi nisan i neartikulisan do kraja, zadržavajući se zauvijek samo na regionalnom i donekle kulturnom nivou.

Istoričar i jedan od najboljih poznavalaca unikatne bosanske kulture, Ivan Lovrenović, ispravno postavlja tezu po kojoj ovi posebni nacionalni identiteti, ipak, ne mogu biti u potpunosti razumljivi van specifi čnog konteksta njihove zajedničke istorije.13 Usprkos visokom stepenu izolacije i separacije prisutnog u sferi visoke kulture, gdje sve tri nacije naseljavaju njihove specifi čne svje-tove, postojao je uvijek visok stepen saradnje i preklapanja njihovih kulturnih identiteta u sferi narodne kulture svakodanevnog života. Tu je svaki odvojeni identitet bio oblikovan, određen i obogaćen sa druga dva. Na posljetku, radi se o ljudima istog etničkog porijekla, koji govore isti jezik, pa ma kako ga njihovi lideri danas nazvali, koji su uvijek živjeli jedni kraj drugih, dijelili iskustva i miješali se kroz stoljeća. Lovrenović ispravno opisuje Bosnu ne samo kao prostu sumu svojih sastavnih dijelova nego kao jedinstveni civiliza-cijski proces, permanentnu kulturnu interakciju u kojoj je svaki dio određen, obogaćen i oblikovan upravo ovom jedinstvenom kulturnom razmjenom i nje-govom posebnom bosanskom komponentom: “Suština je, dakle, baštinjenoga bosanskog kulturnog bića u njegovoj civilizacijskoj spletenosti: u istovreme-nosti jedne zajedničke i triju posebnih tradicija. Onako kako su one (jedna zajednička i tri diferencirane) organski vezane, tako – ne vidjeti, ili ne htjeti vidjeti bilo koji posebni član te komplicirane kombinacije, znači pristati na osiromašenje vlastitoga bića.14

Egzistencija druge Jugoslavije kao jake sekularne države dalje je pozitivno doprinijela jedinstvenom bosanskom multikulturalnom eksperimentu. Uspr-kos neporecivoj represiji države i opštem nedostatku demokratskih prava, po-gotovu u vremenu tvrdog komunizma, država je, ipak, garantovala istinsku jednakost svim svojim građanima bez obzira na njihovu nacionalnost. Para-doksalno, bosanska komunistička država sa svojim nedostatkom tolerancije prema bilo kojem stvarnom ili izmišljenom nacionalizmu i dosljednim insi-stiranjem na principu “ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska”, djelovala je

12 Ivan Lovrenović, Bosna, kraj stoljeća, p.109.13 Ivan Lovrenović, Bosnia: A Cultural History, New York University Press, New York, 2001,

pp. 224-227.14 Ivan Lovrenović, Labirint i pamćenje, Kulturnohistorijski esej o Bosni, Bosanska bibliote-

ka, Sarajevo, 1990, p.109.

187Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

kao zamjena za nepostojeći bosanski civilni nacionalizam. Ova stabilnost i neutralnost sekularne i tolerantne zajednice omogućila je Bosancima sve tri nacije i vjere da dalje zamagle i izbrišu linije koje su ih istorijski razdvajale. U tih četrdeset godina mira građani Bosne će nastaviti da se miješaju, stvaraju prijateljstva i mješovite brakove, dalje usvajajući svakodnevne navike, kuhi-nju i narodne običaje jedni od drugih. U isto vrijeme oni će biti u mogućnosti da neometano kulturno komuniciraju sa svojim domicilnim nacijama, kao i ostalim jugoslavenskim narodima, preko poroznih administrativnih granica tadašnje zajedničke države.

Ovo nije argument da je Bosna bila nekakav etnički raj ili idealno multiku-turno društvo. Ali je sigurno bila daleko od tvrdnji tadašnjih nacionalističkih lidera koji su zanijekali njeno pravo na postojanje, i čiji se politički nasljednici još i danas trude da dokažu valjanost istog argumenta – da je zajednički život nemoguć i da su rat i nacionalna, a time i teritorijalna, podjela neizbježni. Bosanski sukob nije nikakva spontana erupcija komunističkom represijom potiskivane etničke mržnje, nezaustavljivog “sukoba civilizacija”, ili napro-sto građanski rat koji se nije mogao spriječiti. Bosanski sukob je rat koji je započela Srbija, pridružila mu se i Hrvatska, u cilju rasparčavanja bosanske države i podjele njene teritorije, s krajnjim ciljem povećavanja i zaokruživanja nacionalnih teritorija ove dvije države. Milošević i Tuđman su imali saučesni-ke u pasivnom odnosu i zakašnjeloj reakciji međunarodne zajednice, koja je, usprkos svojoj nominalnoj podršci bosanskom prijeratnom multikulturalizmu, prihvatila lidere nacionalističkih snaga kao jedine legitimne predstavnike nji-hovih naroda i legitimirala politiku etničkog čiš ćenja. U toku i poslije rata, Miloševićevim i Tuđmanovim političkim istomišljenicima i nasljednicima, pridružit će se i neki krugovi iz redova bošnjačkog naroda koji će Bosnu za-mislili isključivo kao vlastitu nacionalnu državu, a vlastiti narod kao temeljni narod u toj državi. Svi ovi faktori će na kraju omogućiti da se Bosna poslije ra-zarajućeg rata konstituiše u pravnom okviru koji će dalje učvrstiti nacionalne podjele i permanentno isključiti njenu mogućnost pretvaranja u funkcionalnu i normalnu društvenu i državnu zajednicu.

Isajah Berlin piše: “Kada sam među svojim ljudima, oni me razumiju, jed-nako kao što i ja razumijem njih; ovo razumijevanje kreira u meni osjećaj da sam neko i nešto u ovom svijetu.”15 U ovom smislu nacija možda i nije kompletno socijalno konstruisan koncept. Znanje kojim su nas indoktrinirale prethodne generacije, mitovi, zamišljene i često iskrivljene priče o vlastitoj istoriji zajedno sa obilježjima etničke kulture i običajima koje smo naslijedili bez svoje volje i izbora, jesu niti koje nas vezuju zajedno u naše “zamišljene zajednice”. Mi ih usvajamo često nesvjesno i odrastamo s njima u procesu svoje najranije socijalizacije u krugu naše porodice. One formiraju važan dio naših identiteta, određuju način na koji se ophodimo sa svijetom oko nas,

15 Isaiah Berlin as quoted in Ignatieff’s, Blood and Belonging, Farrar, Straus and Giroux, New York, 1993, p. 10. (prijevod autora)

188 Radoslav Drašković

doživljavamo druge, i prema tome posredno oblikuju naša društva. Njihova privlačnost i jeste u tome da nam daju sigurnost identiteta, osjećaj topline, zaštićenosti i pripadnosti širem kolektivu, djelujući tako kao izolacija protiv nepredvidljivosti života i grubosti vanjskog svijeta.

Ali jedna stvar mora biti podvučena. Usprkos njihovoj važnosti i svim na-porima nacionalnih i vjerskih vođa da prikažu etničke i kulturne identitete kao nešto što je “neprekinuto, autentično i originalno”, istorija nas uči da ti identiteti nisu nešto rigidno i nepromjenjivo i nikad statična kategorija. Naprotiv, radi se radije o “fl uidnom i kompleksnom relacijskom procesu identifi kacija.”16 Ovaj proces dinamična je kategorija, promjenjiv, kontekstualan, i najvećim dijelom socijalno konstruisan i određen. Istorija Jugoslavije puna je primjera koji ilu-struju ovu tezu. U skoro pedeset godina Titove države, Srbi u Hrvatskoj, naro-čito urbano stanovništvo, postali su kulturno mnogo sličniji svojim hrvatskim susjedima nego svojim etničkim rođacima – Srbima u Srbiji. Jednako tome, Hrvati u Srbiji su grupa koja se na posljednjem jugoslavenskom cezusu iz 1981. godine, natprosječnom većinom izjasnila Jugoslavenima, zabrinjavajući time ponajviše određene političke krugove u tadašnjem hrvatskom vrhu koji su insistirali na tome da je centar kulturnog identiteta pojedinca upravo njego-va nacionalna pripadnost.17 Urbano bošnjačko, srpsko i hrvatsko stanovništvo u Bosni imalo je mnogo više uzajamne sličnosti nego s njihovim etničkim i kulturnim matricama van Bosne. Ne samo da se među urbanim stanovništvom u Bosni često nije moglo razlikovati ko je ko između Srba i Hrvata, nego su i njihove domicilne nacije u Srbiji i Hrvatskoj priznavale ovu činjenicu bosan-ske kulturne posebnosti, nazivajući svoje etničke rođake u Bosni zajedničkim imenom Bosanci, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost i na taj način niječući im pripadnost u članstvu svojih ‘zamišljenih zajednica’. Promjena u diskursu došla je sa ratom i potrebom da se pronađe način na koji bi se ove sada dragocjene etničke dijaspore uključile u rat za proširenje teritorija novih nacionalnih država, kao i da se pod krinkom njihove navodne ugroženosti opravdaju težnje za nacionalnom ekspanzijom.

Nasilje, stoga, protivno onome što stoji u današnjim udžbenicima istorije, nije izbilo spontano nego je bilo nametnuto iz centra državne moći. Ono je bilo nužno da bi se započeo rat za nacionalne države, ali i da bi se njihovo stanovništvo natjeralo da ponovno ‘otkrije’ svoje ‘stvarne’ etničke i vjerske identitete, da prisili one u mješovitim brakovima i njihovu djecu da izaberu ‘pravu stranu’ kojoj pripadaju. Nacionalni identitet se tako uz pomoć prven-stveno medija, a onda škole, crk ve i ostalih socijalnih institucija konstruisao i počeo predstavljati kao rigidna i nepromjenjiva kategorija. Nacije su shodno tome viđene kao “čisto određene i čvrsto uvezane monolitne zajednice, čiji su članovi vezani neraskidivim vezama krvi i tla i zajedničke istorije i koji zbog

16 V. P. Gagnon Jr., The Myth, of Ethnic War, p. 8. (prevod autora)17 Andrew Baruch Wachtel, Making a Nation, Breaking a Nation, Literature and Cultural Po-

litics in Yugoslavia, Stanford University Press, Stanford, California, 1998, p. 240.

189Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

toga imaju jedinstveni cilj i zajednički interes koji je uvijek jednak interesu nacionalnih elita.”18

Destrukcija najmješanijih i najuspješnijih jugoslavenskih multikultural-nih zajednica, u Vukovaru, Mostaru i Sarajevu, nije samo puka slučajnost. One su morale biti fi zički razorene na sistematski način, zločinima – silo-vanjima i ubistvima – da bi se proizvela nova socijalna stvarnost, opravdala kreacija nacionalnih država i propisali novi nacionalni i kulturni identiteti uz simultano razaranje bilo kakve mogućnosti za suživot u budućnosti. U tu svrhu nasilje je moralo biti upotrijebljeno u najgrubljem obliku. Nasilje će promijeniti ne samo žrtvu nego i počinitelje zločina. Na primjer, način na koji su hrvatski a naročito bosanski Srbi gurnuti u konfl ikt sa svojim susje-dima, koji je orkestrirala beogradska politička elita, drastično je izmijenio i okruženje u kojem će se oni naći poslije rata, kao i promijeniti način s kim i kako se mogu identifkovati: “Jednostavno njima je na taj način uskraćena mogućnost identifi kacije koju su imali prije sukoba. Njihovo konsekventno ponašanje nije više samo rezultat njihovog ‘slobodnog izbora’, nego je radi-je uslovljeno i određeno akcijom koju su konstruisale njihove političke elite. Njihov osjećaj socijalne zajednice nije samo rezultat veza koje proizlaze iz njihovog etničkog kolektiva, nego je determiniran nasiljem koje je odredilo politički prostor. Na taj način su mnogi Srbi u Republici Srpskoj, kao i Hr-vati u Herceg Bosni, imali veoma limitiran izbor, u kojem bi najmanje zlo često bila šutnja.”19

Iracionalni argument nacionalizma upotrijebljen je da bi se dva multikul-turalna društva, jedno hibridno – jugoslavensko, i jedno organsko – bosansko, na kraju dvadesetog stoljeća i početka širih evropskih integracija, doveli do propasti. Kompleksni i višeslojni identiteti koje su Jugoslaveni kultivirali u gotovo pola stoljeća mira svedeni su na samo jednu dimenziju – pripadnost nacionalnom kolektivu. Bosanci i bivši Jugoslaveni nisu ništa drugačiji od bilo kojeg evropskog naroda, i njihov promašaj u izgradnji stabilne i uspješne države ne može biti stavljen na račun njihovog karaktera, još manje na njihovu kulturnu različitost, nego radije na jedinstven splet istorijskih okolnosti i spe-cifi čnih faktora i iznad svega na račun nasilja koje su organizovale političke elite. Potencijal za nasilni kolaps uvijek je prisutan u svakom društvu a razlozi za njegovo postojanje moraju se tražiti u onome što humanističke i socijalne nauke pokušavaju osvijetliti već stoljećima – iracionalnoj strani ljudskog ka-raktera: “Kao Frojdov psihopata, bivša Jugoslavija je primer koji se dobije preuveličavanjem onih istih snaga koje postoje u bilo kojem multikulturalnom i multieničkom društvu.”20 Ipak, kao u Hobsovom argumentu, naša jedina od-brana jesu racionalni instrumenti civilnog društva i građanske države, samo

18 V. P. Gagnon Jr., The Myth of Ethnic War, p. 8. (prijevod autora)19 V. P. Gagnon Jr, The Myth of Ethnic War, p. 27. (prijevod autora)20 Wilmer, The Social Construction of Man, the State, and War, p. 263. (prijevod autora)

190 Radoslav Drašković

oni mogu dati prednost jednoj grupi faktora nad drugom, i omogućiti rješava-nje problema u racionalnom okruženju pravne države.

Za sedam decenija postojanja Jugoslavija nije uspjela da efektivno riješi nacionalno pitanje i na taj način deaktivira minu u svojim temeljima, koja će na kraju fatalno ugroziti njeno vlastito postojanje. Tako nešto jedino je bilo moguće uspostavom legitimnog demokratskog društva, garantovanog uspo-stavom političkog pluralizma, izgradnjom institucija civilnog društva i pravne države. Ponovni promašaj obje Jugoslavije da defi nišu zajedničku državu kao neutralnog arbitra koji garantuje stabilnost i ekonomski prosperitet svojim građanima dok u isto vrijeme obezbjeđuje politički okvir u kojem je moguće voditi neostraš ćenu debatu o svim spornim pitanjima u jednoj zajednici pro-dukt je brojnih istorijskih faktora, a nikako nekompatibilnosti jugoslavenskog etničkog šarenila. Zbog toga sve teorije o vjekovnoj mržnji, nepremostivim kulturnim razlikama moraju biti raskrinkane i konačno odbačene. Faktori koji su doveli ovaj multikulturalni projekat do konačnog kolapsa isključivo su ra-cionalne kategorije – nefunkcionalanost ekonomskog i političkog sistema, ne-dostatak političke legitimnosti, demokratije, civilnog društva, vladavine prava i istinskog dijaloga, i na kraju vješte manipulacije konzervativnih političkih elita koje nisu prezale ni od rata u ostvarenju vlastitih interesa.

Različit koncept države i nacije, onaj koji bazira suverenitet države na indi-vidualnim pravima svakog građanina, dok u isto vrijeme, prianjajući uz okvir liberalne demokratije i vladavine prava, u potpunosti respektuje pluralizam i svu kompleksnost multikulturalnog društva, bio bi puno više odgovarajući za izmiješanu populaciju na prostorima bivše Jugoslavije. Uspjeh država kao što su Švicarska, Belgija ili Kanada, govori nam da su multikulturalna, multi-etnička i multinacionalna društava moguća i da mogu biti izuzetno uspješna. Svaka od navedenih država ima vlastitu istoriju i posebnosti po kojima se razlikuje od drugih. Jednako, sve one imaju i veliki broj vlastitih problema kao i različitih mehanizama i institucija koje su implementirane da bi se ti problemi razriješili. Ono što im je zajedničko jest da svaka od njih promovi-še političku lojalnost građanina prema federalnom centru dok u isto vrijeme uz pomoć raznih političkih mehanizama obezbjeđuje istinsku jednakost svim svojim građanima kao i etničkim i nacionalnim grupama. Svaka od ovih drža-va je parlamentarna demokratija posvećena liberalno demokratskoj ideji drža-ve. A demokratija, kao što smo to posvjedočili u posljednjih dvadeset godina na primjeru država nasljednica bivše Jugoslavije, ne uključuje samo pravo glasa i slobodnih političkih izbora. Ona prije svega podrazumijeva uspostavu onih mehanizma koji štite i garantuju univerzalna ljudska prava i građanske slobode, kao što su postojanje neovisnog sudstva, slobodne štampe i javnog mnijenja, te generalne vladavine prava. I to je ona tačka u kojoj je Titova Jugoslavija propustila svoju istorijsku šansu i gdje će završiti i Bosna, ako se uskoro ništa ne učini da se promijeni njen ustav i unutrašnje uređenje, te ako se relacije između bosanske države, njenih građana i triju nacionalnih grupa radikalno ne redefi nišu duž linija liberalne građanske države.

191Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

Kratki pogled na istoriju Južnih Slavena pokazao bi da je svaka od tri bo-sanske nacije bila u ulozi i žrtve i ugnjetavača u jednom trenutku u njihovoj zajedničkoj povijesti. Prošlost se ne može promijeniti, niti možemo ikada imati kompletnu i neiskrivljenu sliku o njoj, a još manje ispraviti nepravde koje su počinjene u danom trenutku. Ali ono što možemo jeste da rasprav-ljamo o toj prošlosti u otvorenom i racionalnom dijalogu, jer ona očigledno određuje našu sadašnjost i ugrožava našu zajedničku budućnost. Ako se ne možemo zamisliti kao jedna nacija, zbog prošlosti koja je proizvela naše kulturne razlike (ma koliko one bile zanemarljive u ogromnom bazenu et-ničkih i kulturnih razlika u svijetu, koje svako ko je otputovao dalje od svoje kapije može primijetiti bez imalo napora), onda možemo pokušati da živimo zajedno u političkoj zajednici jednakih. Suživot i prihvatanje drugoga nije čin jednostavne deklaracije dobre volje nego užasno težak poduhvat i kom-plikovan proces koji zahtijeva napor i posvećenost u tom smjeru, kako sva-kog građanina ponaosob tako i čitavog društva. Ali on prije svega zahtijeva okvir jake i nepristrane pravne države koja će obezbjediti neutralnu atmos-feru u kojoj se drugi može susresti bez predrasude, u kojoj se razlike poštuju i diskutuju u otvorenom razgovoru, gdje se tolerancija aktivno promoviše, a mržnja i netolerancija jednako aktivno suzbija.

U ime nacionalne države i istorijski prevaziđenih teorija o naciji-državi dva multikulturalna društva su razorena i rasparčana na kraju 20. stoljeća. Jugoslavija je mrtva već dvadeset godina, Bosna se jedva održava u životu, uglavnom zahvaljujući volji međunarodne zajednice i sa krajnje neizvjesnom budućnoš ću. Nijedno od ova dva društva nije se moglo strpati u uski okvir na-cionalne države. Rekonstrukcija Bosne može biti efektivno sprovedena samo radikalnom redefi ncijom vladajućih političkih odnosa duž linija civilnog na-cionalizma i građanske države. Njen budući politički identitet ne može biti izgrađen na identitetu bilo koje od njene tri nacionalne zajednice nego samo u demokratskim institucijama buduće države koja će biti bazirane na suvere-nitetu građanina, dok će u isto vrijeme garantovati jednaka prava svim svojim nacijama. Zamišljeno i mitologizirano etničko zajedništvo opet će morati biti zamijenjeno s civilnim identitetima koji će još jednom, kao nekad u drugoj Ju-goslaviji, moći akomodirati egzistenicju višeslojnih i kompleksnih identiteta koje su Bosanci i Jugoslaveni gajili skoro pola stoljeća.

Ipak, koliko god to heretički i paradoksalno zvučalo u ovom trenutku, re-konstitucija Bosne je nemoguća bez ponovnog zamišljanja Jugoslavije. Ne kao političkog projekta, jer je kao takav čak i imenom, uprljan i zasigurno mrtav na duže vrijeme, možda i zauvijek. Ali solucija bosanskog pitanja je uvijek uključivala kako one koji su živjeli u njoj tako i kulturne i političke centre van njenih administrativnih granica. Demokratska i “mirna Bosna” ne-moguća je bez istinski demokratske Srbije i demokratske Hrvatske, kao i bez šire regionalne saradnje svih država nasljednica bivše Jugoslavije pa i čitavog Balkana. Šira regionalna saradnja, ekonomske integracije, socijalne i kulturne razmjene bi omogućile razvoj civilnog društva u cijelom regionu, ponovno

192 Radoslav Drašković

uspostavljanje pokidanih ekonomskih i socijalnih veza i pomogle svima pri budućim integracijama u Evropsku uniju.21 Ovo nije samo imperativ života na ovim prostorima nego i zalog budućeg mira i suživota. Taj proces bi otvorio debatu o zajedničkoj prošlosti, opterećenoj sad već mnogim neraš ćiš ćenim momentima, u hladnom, racionalnom i profesionalnom maniru. Ta debata tre-bala bi pomoći da se mit najzad odvoji od stvarnosti kao i da se pronađu načini na koje možemo akomodirati jedni druge, u isto vrijeme štiteći univerzalna ljudska prava i prava etničkih manjina na prostorima novonastalih nacionalnih država. Ovo bi opet pomoglo da se najzad nađe izlaz iz okrutnog kruga nega-tivne istorije u koju je koncept nacionalne države bacio čitav region Balkana u posljednjih stotinu i pedeset godina.

Neka vrsta regionalne saradnje je nužna i za završetak procesa Evropske integracije koji se odvijaju nejednakom brzinom u pojedinim državama na-sljednicama. Narodi bivše Jugoslavije ovisili su jedni od drugih dugi niz go-dina. Oni su razvili ekstenzivne ekonomske kulturne i socijalne veze i što je najvažnije, govoreći jedan jezik oni se još uvijek dobro razumiju. Kao što jedan od analitičara jugoslavenskog raspada primjećuje: “Bivši Jugosloveni imaju suviše toga zajedničkog da ne bi kooperirali, i sa padajućom stopom nataliteta i veoma sličnim problemima ekonomske modernizacije oni imaju svaki razlog i poticaj za međusobnu saradnju.”22 Na kraju krajeva Jugoslavija je uspostavila jedan kulturni prostor koji, bez obzira na ogroman trud koji su nacionalne političke elite uložile u njegovo razaranje, nije prestao da funkci-onše sa prestankom jugoslavenske države.

Poslije gotovo suicidalnog iskustva Drugog svjetskog rata Evropa je, ba-rem se tako čini u ovom momentu, našla svoj put. Jučerašnji zakleti neprijate-lji, koji zasigurno dijele mnogo krvaviju i komplikovaniju prošlost nego Južni Slaveni, u posljednjih dvadesetak godina dogovorili su se da prenesu dobar dio svojih nacionalnih suvereniteta na institucije zajedničke evropske države. Ta zajednica zasnovana je na principima liberalne demokratije, vladavine pra-va i institucija građanskog društva. Evropa je danas ogroman multinacionalni i multietnički kolektiv koji je u stalnom procesu brisanja unutarnjih granica i podijeljenih i često protivrječnih kulturnih identiteta svojih članova. Ova saradnja se prije svega zasniva na ostvarenju zajedničkih interesa, a onda i motivima racionalne saradnje, tolerancije i uzajamnog poštovanja u svrhu op-šteg prosperiteta. Usprkos svojoj komplikovanoj i krvavoj istoriji ta zajednica svakim danom je sve realnija izrastajući iz nečega što je do jučer bila samo utopijska ideja. A ideja Evropske unije nije ništa drugo do ideja Jugoslavije koja je ostvarila svoja obećanja. Jednog dana budući lideri jugoslavenskih država će možda stajati jedni kraj drugih u ujedinjenoj Evropi, onako kako

21 Nerzuk Ćurak, “Može li regija biti domovina?” www.e-novine.com, posjećeno 15. maja 2010.

22 Tim Judah, “At Last Good News from Balkans”, The New York Review of Books, March 11. 2010. (prijevod autora)

193Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu

to danas čine nekad nepomirljivi neprijatelji i suparnici, lideri Engleske, Nje-mačke i Francuske. U tom momentu oni će imati moralni imperativ da se sjete svih žrtava jednog besmislenog rata sa početka devedesetih, i da parafraziram Vuka Perišića, imati obavezu “da sa najdubljim gnušanjem prezru tragične okolnosti u kojima su njihove države nastale.”23

Na kraju svoje dirljive knjige eseja “Balkan Express” Slavenka Drakulić spominje scenu iz Klod Lanzmanovog dokumentarca “Shoah”, koji se bavi sudbinom miliona Jevreja koji su izgubili živote u Hitlerovim logorima smrti. Jedan od intervjuisanih opisuje proces u kojem su poljski seljaci čije su njive okruživale čuveni logor smrti bili isprva zgroženi nad tragičnom sudbinom svo-jih dojučerašnjih komšija, da bi strah, osjećaj sramote i suosjećanja postepeno bili zamijenjeni ravnodušnoš ću. Na kraju su čak šala i smijeh pratili svakod-nevnu scenu, koja se odvijala istovremeno sa njihovim radom u polju – vozovi napunjeni stotinama nesrećnika ulazili su u Aušvic da bi tamo njihov ljudski kargo susreo svoj užasan kraj. Drakulićka zaključuje: “Sad razumijem da ništa do te ‘drugosti’ nije ubilo te Jevreje, a ta drugost je počela upravo sa njihovim imenovanjem, sa njihovim označavanjem kao drugoga.”24 Nacionalizam koji su orkestrirale komunističke oligarhije u bivšim jugoslavenskim republikama na kraju osamdesetih uspio je da pretvori jučerašnje sugrađane, prijatelje i braću, prvo u strance, zatim u neprijatelje, i na kraju u druge, koje treba fi zički ukloniti. Ono što Jugoslaveni, koji su kupili ovu nacionalističku fantaziju nisu znali u tom momentu, jest da će i njih same ta đavolska manipulacija pretvoriti u druge u ratovima koji će slijediti u njihovim vlastitim sredinama.

Američki postmoderni fi lozof Ričard Rorti tvrdio je da je demokratija pro-dukt naše ljudske solidarnosti koja proizlazi iz naše konačne spoznaje “da se u svemiru nemamo ni na što drugo osloniti nego jedni na druge.”25 Demokratija i civilno društvo su, jednako kao i nacija, konstrukcija i možda utopija, ali zasigurno i najvredniji kolektivni produkt naše civilizacije i nešto vrijedno po-kušaja: “Civilizacija je, kako nas Jejts podsjeća, zasnovana na krhkim temelji-ma iluzije. Bilo bi opasno pretvarati se da je ta iluzija realna, ali i katastrofalno napustiti je u potpunosti.”26 Samo kroz institucije istinski demokratskog druš-tva mi možemo tražiti zaštitu od iracionalnosti nacionalizma, prekoračiti pre-drasude i ograničenja naše vlastite kulture i kolektiva da bismo na kraju stigli do našeg zajedničkog ljudskog nazivnika. A tamo bi trebali pokušati akomo-dirati i zaštititi jedni druge kao što smo to toliko puta propustili da učinimo u

23 Vuk Perišić, “Da li je Jugoslavija morala da se raspadne?” www.e-novine.com, posjećeno 30. juna 2010.

24 Slavenka Drakulić, Balkan Express: Fragments from the Other Side of the War, Norton, New York, p. 145. (prijevod autora)

25 Richard Rorty, “Universality and Truth”, in Rorty and His Critics, Blackwell Publishing, 2000, p. 62. (prijevod autora)

26 Benjamin Barber, An Aristocracy of Everyone, Oxford University Press, 1992, p. 124. (pri-jevod autora)

194 Radoslav Drašković

našoj zajedničkoj prošlosti. Narodi Jugoslavije nisu našli načina kako da razri-ješe protivriječnosti i pomire razlike koje su proizlazile iz njihove zajedničke komplikovane povijesti i različitih kulturnih identiteta, a još manje kako da redefi nišu komplikovanu relaciju između nacije i države. To, nažalost, ne čini njihov slučaj jedinstvenim u dugoj drami i ogromnom stradanju čovječanstva: “Svi smo mi dozvolili da se ovo desi. Naša odbrana je slaba kao što je i naša svijest o tome. Ne postojimo mi i oni, nema velikih istina, apstraktnih brojeva, crnih i bijelih istina i jednostavnih zaključaka. Postojimo samo mi – i da, mi smo odgovorni jedni za druge.”27

27 Drakulić, Balkan Express, p. 55.(prevod autora)

POVODI

POEZIJA I MOJI SUSRETI S NJOM*

Veselko Koroman

U knjizi razmatranja “Svijet ili dvije polovice”, objavljenoj 1979., govoreći o naravnoj poeziji, rekao sam sljedeće:

“Koja je funkcija vodene pučine ispod neba, dugina spektra nad vrhuncima, kite ljubica u sobi, ...kipa na trgu? Ima li u njima poezije? I što ona može? Kome je namijenjena?

Svi znademo iz iskustva da nas te stvari osvježuju, podsjećaju, hrabre, oplemenjuju..., i da u njima ima ljepote (a ne ružnoće!) koju možemo zvati poezijom. (Ja je tako nazivam).

Ako uzmemo u obzir vrijeme vezano isključivo za događaje na Zemlji, najstarija je ona poezija koju od početka ispisuju dugine boje, vodena puči-na, ljubice u gori... i ona, kako također svi znademo, nije namijenjena samo čovjeku. Njome se nadahnjuju i životinje.

Puno je mlađa poezija ljubica donesenih u sobu i kipa na trgu. U njoj se već očituje slabljenje kontakta s prvotnom i rad po uzoru na nju.”**

Na početku spomenute knjige napisao sam i jednu od defi nicija umjetničke poezije:

“Poezija je bolest, a samo ponekad veseli klik bolnika komu se učinilo da je bolesti na trenutak nestalo.

(Postoji bolest osobna i bolest svijeta. Obadvije jednako muče duh.)Svijest o bolesti imamo u nejednakoj mjeri. Najjača je kod onih što ih

je bolest ophrvala u nekom dalekom pretku. Od njih nastaju pjesnici. Zato pjesnike treba smatrati iskonsko, bolesnicima, a poeziju glasom čovjekove prabolesti.”

U tekstu pod naslovom “Pred tajnom postojećeg”, nedavno sam, međutim, na postavljeno pitanje što je za me poezija odgovorio ovako:

* Pristupno predavanje u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 8. prosinca 2011.** Citati u eseju iz autorovih tekstova.

198 Veselko Koroman

“Ispričao sam 1987. od mene malo starijem sugovorniku (koji više nije među nama) kako sam iznad brda u rodnom kraju, nejak, kao puko dijete, izjutra, prvi put svjesno, ugledao Sunce. Nisam dometnuo, pa to sada radim, da me nije zadivilo samo neusporedivom ljepotom, nego da mi je, povrh toga, prenijelo nikad zaboravljenu poruku od nekoga komu je ono bilo ta-janstveni izaslanik. Uvečer sam vidio, opet prvi put svjesno (ne sjećam se više da li toga ili nekoga drugoga dana), kako Sunce zalazi. Tom zgodom netko mi je od bližnjih rekao da ćemo i mi tako umrijeti; što me doslovno skamenilo, te se minutu, dvije nikako nisam mogao pomaknuti. Izliječilo me objašnjenje da će se Sunce sljedećeg jutra iznova pojaviti živo, a tako i ja kad mi poslije zemaljske smrti njegov i moj tvorac vrati život (tamo gore) u vječnim Radišićima.

Puno godina iza toga presudnog događaja, uvidio sam da bi pjesnici, barem stanovito vrijeme, kao eremiti, morali provesti na nekom mjestu uda-ljenom od ljudi – kako bi naučili da od poezije nema ozbiljnije duhovne djelatnosti. Da joj po toj njezinoj značajki nije ravna ni objektivna zna-nost, koja se svojom uzročno-posljedičnom logikom ne može ni približiti apsolutnoj spoznaji. Poslije bi mogli čuti, kao što ja u svojoj donekle osa-mljenoj kući noću čujem, kako predmeti dišu, ne u fi gurativnom, nego u doslovnom smislu te riječi, i kako se, s vremenom u skladu, što mekim što oštrijim pomacima na njezinu krovu, poput slijepih mačića oglašavaju. Za vrijeme svoje osamljenosti većina tih pjesnika bi jamačno negdje zatekla u stvaralačkom poslu kojeg od braće onog pauka što je između dva stabla, umješnije od ikoje pletačice, brzo poput stroja, pred mojim očima pravio petlje, jednom nogom dodajući drugoj, bez ijednog promašaja, razvlačenu nit, vukući ovu ravno, onu kružno, i ostavljajući uvijek potpuno isti razmak među njima, manji u središtu, viši na rubu ispletene mreže.”

Što hoću naglasiti navedenim zapažanjima? Prije svega to da je poezija posvu-da oko nas (i u nama), da je napasna, ali i jedva iskaziva.

Ovdje ne ću citirati vlastiti lirski sastavak u prozi (pod naslovom “Pjesma”, objavljen u zbirci “Knjiga svanuća” prije četrdeset i četiri godine), u kojem svjedočim o tome kako neka bezimena pjesma nikako ne može iz mene, prem-da neodoljivo traži utjelovljenje u riječ, i premda je ćutim u svakom atomu svoga bića. Umjesto toga, spominjem muku na koju me je stavila pjesma kojoj sam u sebi govorio da je furija. Ona mi je izmicala više od tri tisuće dana, a kad se pojavila preda mnom s naslovom “Doći će vrijeme” (1979.), bio sam ganut kao da mi se rodilo dijete.

Moram zato priznati da osjećam stalnu nelagodu od toga s čime se susre-ćem u dva sljedeća stiha iz pjesme “Pastir”:

“Uvala je sva u sebi, ne u jednoj riječi.”

Nelagoda je time veća što znam da ta uzglobina, “kao jedan od oblika povi-jesnog okoliša, ne prebiva nikad ni u kojem od ljudskih izraza: pjesničkom,

199Poezija i moji susreti s njom

skulpturnom, pikturalnom, muzičkom... Ona je do zadnjeg protona ili kvarka potpuno u svom tijelu, u sebi, i znade sebe bolje nego bi je ikad itko između nas u ovom vremenu mogao znati. Uvalu, kao i njoj sličnu udolinu, nije mo-guće presaditi, izliti, presuti ni u što umjetno, nije ju moguće, da tako rečemo, klonirati. Zbog toga naš, noću u san uronjeni i tako praktički mrtvi intelekt, svojim upravo tada oživljenim oniričkim moćima, trodimenzionalnu uvalu, udolinu, obuhvaća potpunije nego budna svijest.”

Suočen s tom okrutnom spoznajom, ja prestajem vjerovati “da je jezik to što mnogi tvrde da jest. On, po mom mišljenju, nije nikakav izum, nego ne-što što je, u ovom ili onom obliku, na Zemlji postojalo od početaka ljudske povijesti; i nije još ništa drugo doli tragično mucanje. Ali ipak čudesno. Za-dovoljiti se samo rabljenjem onoga što on ima na ovom razvojnom stupnju, a to su riječi i nešto preostalih mumlaja-urlika, može isključivo onaj kome je do običnog preživljavanja. Stvaratelj jedne pjesme, ako uopće želi da ga zovu tim imenom, uvijek ide dalje, traga za novim izričajima neizrecivog, obnavlja stare. Tako radim i sam. Pri tome mi je u svakom trenutku jasno da poezija nije toliko u riječima (pod uvjetom da u njima ikako jest) koliko u onom što riječi dodiruju. Potom, da nijedna stvar ne zvuči, miriše ili svijetli sama od sebe, nego da se to događa kad se uspostavi odnošaj s drugom. Ali ne ni tada onako kako je zapisano u našim snovima – ako nije ostvarena na pravi način. Zato i ja, najčeš će s osjećajem mitske osamljenosti, dugo ‘oblijećem’ oko predmeta svoje pjesme i, slikovito govoreći, smiješim mu se, upućujem usrdne molbe, eda bih ga tako napokon naveo da od sebe pusti kakav prvotni glas.”

S tim u svezi, spominjem i ovo.“U jednom sam razgovoru na sarajevskoj televiziji naglasio da ne bih mo-gao pjevati onako kako to rade ptice, ali tamo nisam objasnio tu misao. Zašto, dakle, ne bih?

Zato što je njihova pjesma goli, elementarni vrisak, i ništa više. Vrisak veselja. Ona ne kaže drugo doli nadošlo tjelesno zdravlje, sklad s vanjskim svijetom, pristanak na nj.

S riječima je, međutim drukčije. Po mom mišljenju, one nikada nisu cvrkut ili klik. Nikad nisu slobodni ptičji pjev. Uvijek su nešto više, odno-sno – govoreći jezikom bića svjesna svoje isprazne premoći nad ostalim stvorovima – istodobno i manje od toga. I kad se njima pokušava slaviti život, one samo naoko slijede iskonski glas nesputana duha. Usprkos vanj-skom blještavilu, u njima se nužno zadržava trag tuge, nešto poput svijesti o tome da sutra ne ćemo biti veseli. Tako je makar kod onih koji u trijeznom stanju žele što otkriti sebi i drugima. Hoću reći kako je duboko ukorijenjena i stalno nazočna tuga u ljudskom govoru.

Iz nje, koja je za me, kao i tmina, zagonetni izvor mistične svjetlosti, izrastaju moje pjesme.”

U procesu njihova nastajanja meni se malo kad dogodi da se oslonim na pod-svijest, jer mi je jasno da je ona “iz mesa i kostiju, to jest, iz najzemaljskijih

200 Veselko Koroman

dubina bića proistekao – utamničeni skup zastrašujuće sitnih ili zadivljujuće velikih: misli, želja, osjećaja..., nad kojima gospodari svijest. Ukratko, da u njoj, kao u spremištu svega ranije zapamćena, a potom, zbog duševne stabil-nosti, uglavnom prepuštena zaboravu, nema prisjećaja iz predtjelesne, bezvre-menske zbilje, koji također određuju našu sadašnjost.”

Ono što mi daje pouzdanje kad pokušavam navesti riječ da progovori, “s čime se nedvojbeno i najčeš će susrećem, jest nadsvijest. Što je ona? Svi zna-mo (neznano kako) da nije ništa potisnuto, prignječeno, nego baš obratno: da je ono što se uzdiže visoko iznad svake omeđenosti u nama i u samom je vrhu uma – njegovo sunce i prozor otvoren u predvorje tajne. Nadsvijest se prisjeća ljepote viđene u izvornoj zbilji i na razini slutnje (koja je neusporedivo pro-dornija od svega što postoji u našem duhu) korespondira s njezinim znacima/odbljescima u pojavnom svijetu.”

S obzirom na to, za pjesnika, po mom shvaćanju, “nije dovoljno samo ću-tjeti i čuvstvovati, jer i biljke, recimo, (kako je dokazano) ćute bol, a možda očituju i prepast, brigu, ili još kakvo drugo čuvstvo nad onim što se s njima događa. Potrebno je prije svega znati, na način kako stvari poznaje naša nad-svijest, a to znači znati ono o čemu nam ništa nisu rekle današnje znanosti, nego je u nas utisnuto slutnjom, to jest, nečim najprodornijim (a zato i najpo-uzdanijim) čime raspolaže naš duh.”

Zamijetivši tragove takvog naziranja u mojim zbirkama i pjesmama, Vlat-ko Pavletić me je (1987.), negdje usred desetomjesečnog razgovora, objavlje-na u njegovoj knjizi “O poeziji Veselka Koromana i razgovor s njim o poezi-ji”, pitao “muči li i mene davnašnja misao o vječnosti i je li upravo ona jedan od energetskih akumulatora u kojima su pohranjeni struja i napetost potrebni za izazivanje pjesničkog iskrenja”. Djelić mog odgovora na njegovo pitanje glasio je ovako:

“Potaknut zebnjom, koju dijelimo s ostalim stvorovima, ali još više uvjere-njem da slutnja, kao nešto nenaučeno, izvodi na pravi put – počeo sam mno-gu riječ smještati u globalne vremensko-prostorne okvire. Tako se samo od sebe nametnulo pitanje vječnosti.”

Odgovarajući potvrdno, ipak sam manje mislio na pjesničku temu, a više na muku koju ćutim prigodom “svakog pokušaja da osluhnem i izustim što od punine stvari višeg reda”, među kakve svrstavam i vječnost, kao dio Inog. Muka proizlazi iz toga što Ino “nije identično s nama, a u svakoj je našoj sta-nici, u svemu oko nas.” Što ga subjekt “osjeća i čezne za njim kao za svojom izgubljenom biti.” I što je, valjda zato da bi za nas muka najposlije bila slatka, “pokretač misli, cjelokupnog napretka”.

Rečenom treba pridodati da sam, dajući spomenuti odgovor na Pavletiće-vo pitanje, osim na vječnost, mislio i na beskonačnost, kao na dio Inog, koja me, kad god se suočim s njim, stavlja na jednako veliku muku. “Možete, nai-me, držeći prst u zraku, jednim potezom okružiti cijeli odavde vidljivi prostor

201Poezija i moji susreti s njom

iznad glave, a onda, opkolivši ga, u sebi, neusporedivo opsežnijim pojasom nevidljivog, na taj dodavati sve šire namotaje novog, a kad dodate, po vašem mišljenju zadnji – tek početi s namatanjem prvog između bezbroj onih do kojih dopire samo slutnja.

Zamisliti najsitnije, ili makar vrlo sitno, još je teže.”Da bih to donekle naznačio, 1978. sam u razmatranju “O genetskoj abece-

di”, naslućujući poslije otkriveni genom, govorio ovako:“U molekulu deoksiribonukleinske kiseline svakoga živog bića upisana su četiri slova: guanin, adenin, citozin i timin. Zatim šezdeset i četiri troslovne riječi. Uz njih i tisućčlane genetske rečenice. Enciklopedije građevnih upu-ta o najmanjoj sitnici. Pet tisuća stranica kako da oživi, na primjer, jedna bakterija.

Zahvaljujući tome u zrno djeteline ne mogu stići obavijesti potrebne za stvaranje stabljike prosa, niti u šljukino jaje one uz pomoć kojih se izleže kornjača.

Uvijek dolaze prave. Po točno utvrđenom zakonu. Mnoštvo njih. Za tvo-je lijevo oko takva sila da bi ih današnji ljudi morali neprestano čitati pet do šest stoljeća.

Za sva živa bića upravo toliko da nije moguće zamisliti kad bi stigli pročitati cijelu knjigu svijeta.”

Jasno je onda da već izloženim i ovim što ću reći na završetku svog izlaganja, kao čovjek i kao pjesnik, tvrdim isto:

“Nitko između nas ne može naslutiti, izmaštati ništa nepostojeće. I posljed-nja najfantastičnija stvar je tu, u nama i oko nas. Nema nikakve potrebe da lijepo i uzvišeno, recimo, pokušavamo naći u velikim prostornim i vremen-skim daljinama. Na jedva zamislivoj gori u svemiru i u još nedosanjanoj ve-čeri nakon prolaska nama poznatog neba. Svi mogući prostori i sve prošlosti i budućnosti svih mogućih stvari već su ovdje. Na vršku našeg prsta, moglo bi se reći, u svakoj mu čestici. Samo što mi toga nismo dovoljno svjesni.”

Iz tog razloga, za me “ne postoji čudo. Ono je stvarnost što se javlja tako kako nije očekivana. Propast je neznanja (na koje smo naviknuli upravo ču-desno)”.

Zaključno govoreći, na zagonetnom, na ljudskom uzdahu, utemeljena je cijela, ne samo moja poezija. Ona, kao i nada, koja je “vrhunac kozmičke logi-ke”, “izvire iz sjene”. I uvijek svijetli na vratima onom tko je želi prepoznati.

PJESNIČKI OPUS ANTE STAMAĆA

Perina Meić

U rujnu 2010., u izdanju nakladničke kuće Alfa, objavljene su “Sabrane pje-sme” Ante Stamaća. Knjiga sadrži 500-tinjak pjesama iz 10 objavljenih zbir-ki: (“Rasap”, 1962., “Sa svijetom jedno”, 1965., “Doba prisjećanja”, 1968., “Smjer”, 1968., “Dešifriranje vage”, 1972., “Odronske poredbe”, 1982., “Ža-lostinke”, 1991., “Crne rupe, mračni soneti” 1995., “Zvonki moteti”, 2004., “Vrijeme, vrijeme” (2006.). Navedenim zbirkama pridodane su i neke ne/objavljene pjesme koje sačinjavaju zadnje dvije cjeline knjige: Rane pjesme, kasne pjesme i Objavljeno poslije ljetovanja 2008.

U nekim je zbirkama došlo do manjih izmjena - npr. raspored ciklusa je reorganiziran, neke su pjesme izostavljene i sl. Ipak, valja istaknuti da novi način organizacije ne mijenja u bitnom sliku Stamaćeva pjesničkoga opusa. A kako je on nastao u rasponu od 50-tak godina izvrsna je prilika sagledati ga kao jedinstven pjesnički znak koji se, zahvaljujući ovom novom vrijednom izdanju, nanovo prezentira suvremenom čitatelju.

Opće bilješke o Stamaćevim pjesničkim zbirkama

Prva Stamaćeva zbirka “Rasap” objavljena je 1962. godine u vlastitoj nakladi što je, po svjedočenju samoga autora, u doba komunizma, gdje pojedinac nije smio ništa, “značilo izlaganje velikoj opasnosti”.1

Unatoč tomu, kritika ju je odmah prepoznala kao vrijedan prinos nasto-janju poetike generacije okupljene oko časopisa Razlog. Uočeno je i to da Stamaćevo pjesništvo karakterizira “dosta jako nagnuće ka problemima egzi-stencije (…)”.2

1 Stamać, Ante: Čast je služiti velikanima duha, Vijenac, br. 415, 28. siječnja 2010.2 Mifka, Ljerka: “Od egzistencijalnog ka sublimnom”, Republika, XXVI, 11/1970: str. 636

204 Perina Meić

Zbirka se sastoji od 24 pjesme raspoređene u tri ciklusa: Otpor (6), Hamlet otrovan ružama (6) i Rasap (12).

U većini pjesama ove zbirke kombiniraju se individualna i kolektivna isku-stva, a opća i intimna povijest postaju gradbenim elementima višestruko ko-diranog pjesničkog znakovlja. Uspostavljajući zrcalni odnos među njima Sta-mać ovom zbirkom čitatelju “odašilje” šifrirane poruke koje valja sagledavati sa sviješ ću o vremenu njihova nastanka, kao i o pjesnikovoj osobnosti.

Kao lajtmotiv u većini pjesma pojavljuje se opreka na relaciji mi – oni koja se razrađuje u različitim varijantama i slikama. Pjesme su pisane slobodnim stihom i najčeš će u impersonalnom iskaznom modusu. Uporaba pluralnog oblika mi, prema riječima Željke Čorak, ne znači samo izbjegavanje subjek-tivnosti ili straha od ispovjednog nego “pozivanje na sudionike i istomišljeni-ke u odnosu prema svijetu”3.

Zahvaljujući tomu Stamaćevo pjesničko znakovlje dobiva više značenja koja, evidentno je, impliciraju postojanje neke vrste otpora kojega nije mogu-će razumijevati izvan ondašnjeg povijesnog i društvenog konteksta.

Na to nas, u svome tekstu “Od egzistencijalnog ka sublimnom”, upozorava i Ljerka Mifka, navodeći kako je Stamać u početku svoga pjevanja bio vezan uz neka opća mjesta “rastvaranja i rastakanja ideološke sheme, svevladajućeg opti-mizma, koji je nekim hrvatskim pjesnicima dao mjesto pravih arbitara istine.”4

Druga zbirka “Sa svijetom jedno” (1965.) ima tri ciklusa: Leda, Koprivnica i Sa svijetom jedno. Navedeni ciklusi artikulirani su tako da otvaraju brojne intertekstualne asocijacije (npr. ciklus Leda).

Pjesme su artikulirane poetske introspekcije u kojima se, uz motive ljubavi, stalno prepliću asocijacije na književnost, sjećanja na djetinjstvo i razmatranja o smislu života i postojanja. Uz njih često se pojavljuju i motivi razorenosti, rasutosti, straha.

U pjesmama zbirke “Sa svijetom jedno” na osobit se način izdvajaju one u kojima dominira motiv zemlje.

Povratak zemlji, iskonu jedino je sigurno utočište za Stamaćeva lirskog su-bjekta i jedini način da se prevlada nespokoj, raspršenost i rastakanje, osobni dezintegritet.

U pjesmama s početka knjige autor odabire impersonalni iskazni modus kojega, kako se zbirka bliži kraju, postupno napušta prelazeći u formu kaziva-nja u prvom licu. Takav prijelaz vidljiv je već u pjesmama ciklusa, Koprivnica koje na osobit način evociraju autorova sjećanja na djetinjstvo.

3 Čorak, Željka: “Riječ o šutnji”, Kolo, VIII, 1/1970: str. 1104 Mifka, Ljerka: “Od egzistencijalnog ka sublimnom”, Republika, XXVI, 11/1970: str. 636

205Pjesnički opus Ante Stamaća

Treća Stamaćeva zbirka naslovljena je kao “Doba prisjećanja”. Objavljena je 1968. Na njezinu početku nalazi se pjesma Uxori carissimae. Nakon nje dolazi pet ciklusa: Noć na otoku, Granice kruga, Slobodni let, Molitva nepo-stojećoj zbilji i Leptirov povratak.

U nekim svojim segmentima ova zbirka priziva asocijacije na Ujevićevu ljubavnu poeziju. Primjerice, u prvim dvama ciklusima, baš kao u Ujevićevoj “Kolajni”, imamo niz pjesama (bez naslova, označene samo rednim brojevi-ma) u kojima se ljubav i ljubavni osjećaji pojavljuju kao lajtmotiv. Pjevajući o ljubavi Stamaćev lirski subjekt očituje potrebu za razumijevanjem, prevlada-vanjem otuđenja, tjeskobe i straha.

Zahvaljujući osobitom načinu metaforizacije u kojem se stalno događa prijenos značenja s primarne, na sekundarnu razinu, Stamaćeve se ljubavne pjesme, transformiraju u pjesničke zapise o stalnim samoispitivanjima lirskog subjekta. Pjesme ovog tipa “opisuju” čitavu skalu stanja lirskog subjekta: od osjećaja samoće do čežnje za slobodom i smirajem. Sve je, dakako, popraćeno motivima zamagljenosti, neba, ništavila, prašine smisla.

“Kombiniranje” ljubavnih motiva s motivima potrage za smislom, promi-šljanja o književnosti pojavljuju se i u ciklusima Slobodni let i Molitve ne-postojećoj zbilji, te ciklusu Leptirov povratak – koji poput završnog akorda zaokružuje ovu zanimljivu pjesničku zbirku.

1968. godine Ante Stamać objavio je knjigu pjesama pod naslovom “Smjer”. U ovoj pjesničkoj zbirci, kako navodi Lj. Mifka, nije posve izgubljen prvotni impuls egzistencijalnih problema. Gube se, pojašnjava autorica u nastavku, “direktne aluzije na tjelesnu raspadljivost, na oznake koje prate opisnost egzi-stencijalna rasula (…)”5

Zbirka se sastoji od triju ciklusa (Bogumilski dnevnik, Miscellaena i Tamna pjesma) i, kako navodi C. Milanja, tematizira problem egzistencije “u prije-pornomu stanju između raspadanja i spašavanja”6.

Knjiga pjesma “Smjer” nagovještava određene promjene u Stamaćevoj po-etici. Iako te promjene nisu izrazite, pažljivijem čitatelju ne bi trebala proma-knuti sve češ ća pojava stihova u kojima se eksplicitnije izražava stav lirskoga kazivača spram povijesnih zbivanja i okolnosti.

Prvi ciklus zbirke koji nosi naslon Bogumilski dnevnik, Cvjetko Milanja drži jednim “od ponajboljih Stamaćevih ciklusa te prve faze”7. U njemu Sta-mać objedinjuje pjesme čiji su naslovi mjeseci u godini (“nedostaju” lipanj, listopad i studeni). Proljeće, laste, pupoljci kiša neki su od učestalijih motiva

5 Isto, str. 6366 Milanja, Cvjetko: “Hrvatsko pjesništvo 1950–2000”, II. dio, Altagama, Zagreb, 2001., str. 977 Isto, str. 97

206 Perina Meić

ovoga ciklusa. Sagledani u kontekstu društvenih i političkih zbivanja toga doba ovi motivi postaju nedvosmislena alegorijska očitovanja čije je razu-mijevanje uvjetovano neknjiževnim okolnostima (zbivanja oko hrvatskog proljeća i dr.).

Motivi stvarnosti dominiraju i u pjesmama drugog ciklusa, Miscellaena koje su, moglo bi se reći, artikulirane kao posveta jednoj generaciji (razlogov-skoj - kojoj će Stamać, kasnije, u svojoj zbirci “Vrijeme, vrijeme”, kao svoje-vrsni Ujevićevski oproštaj posvetiti sonet Početak), jednom smjeru. Ništavilo, budućnost, prošlost, tonuti u sebe, zbilja, nada, sanjari pojavljuju se kao glavni motivi. Na razini strukturiranja stihova i strofa potencira se svojevrsna ispre-mještanost vremenskih planova - u sjećanjima se nalaze naznake budućnosti, sadašnjost pak priziva prošlost (npr. u pjesmi koja započinje stihom “Čemu sad sjećanje osim da potvrdim”, str. 143 ili u pjesmi “Kapi”, str. 145) i sl.

Zadnji ciklus zbirke, ciklus pjesama Deset minijatura i madrigale osobito je zanimljiv po svojoj formalnoj strukturi. Karakterizira ga čvrsta kompozicija koja priziva načelo gradnje sonetnog vijenca. Kao prepoznatljivi motivi u pje-smama ovoga ciklusa pojavljuju se motivi riječi, rasute snage, tame, žuđenog gubitka, mračnog slavlja.

Neposredno nakon hrvatskoga proljeća, 1972., Ante Stamać objavljuje zbirku pjesama “Dešifriranje vage”. U njoj C. Milanja prepoznaje jasne aluzije na onodobnu hrvatsku društvenu i političku stvarnost. Svoju tezu Milanja potkr-jepljuje navodeći primjer pjesme “Sirventes”, u kojoj je, kako veli, “intertekst lucidno korišten kako bi podcrtao i istaknuo uskratu subjekta Hrvatskoj”8.

Zbirka “Dešifriranje vage” počinje pjesmom A ti, riječi, koja tražiš pravu zemlju nakon koje slijede ciklusi: Imagines Viennenses, Canzone, Slom, Znaci Dubrovnika i Zadnje slike.

Česte intertekstualne reference, te biranje i “opjevavanje” mjesta koja kod pjesnika potiču mehanizme sjećanja (npr. Beč ili Dubrovnik), kao i stal-ni dijalog s različitim književnim ili općenito umjetničkim djelima (glazba, slikarstvo i sl.), njezine su ključne odrednice. Stamaća u ovoj zbirci, navodi u tekstu Melanholična razmišljanja o stvaranju P. Prohić, “muče problemi stvaranja i vremena koje prolazi, on trajnost umetničkog dela posmatra sa izvesnom skepsom, a opet umetničko delo izgleda kao da je jedino nešto što je trajno (…).”9

U artikuliranju pjesničkih slika glazba - osobito u ciklusu Canzone - ima istaknutu ulogu. Glazba se u ovom ciklusu, kako na razini organizacije stiha, tako i na razini sadržaja, pojavljuje kao element ključan za njegovo razumi-jevanje. U prijetvorbama pjesničkog znakovlja glazba postaje mnogoznačni

8 Isto, str. 100 9 Protić, Predrag: “Melanholična razmišljanja o stvaranju”, Suvremenik, XVIII, 10/1072: str. 335

207Pjesnički opus Ante Stamaća

simbol - simbol sklada, pitagorejskog blagoglasja kozmosa, medij iskazivanja ljubavnih osjećaja, kao i harmonije nasuprot neskladu i rasapu.

U slijedu Stamaćevih zbirki koje nalazimo u ovom vrijednom izdanju po-javljuje se još jedna zbirka pjesama, “Odronske poredbe” (1982.). Gledana u vremenskom kontinuitetu ova zbirka donosi još izrazitije naznake kasnijih transformacija Stamaćeva pjesničkog rukopisa.

Pjesme zbirke “Odronske poredbe” raspoređene su u pet ciklusa: Odronske poredbe, Zgarište jezika, Tek toliko, I opet o svijetu, Tvoj i moj znak.

Prema riječima C. Milanje “Odronske poredbe” će ponovno reaktualizirati temu rasapa, no to više nije, ističe ovaj povjesničar književnosti, kategorija rasapa iz prve zbirke pjesama. Tu nije riječ, navodi Milanja, “o načelnim ili pak metafi zičkim pitanjima, u skladu s pojmovnoš ću, nego sasvim konkret-nim, narodnim, hrvatskim, društvenim, civilizacijskim, osobnim, fi zičkim i doslovnim, u skladu sa slikovnoš ću.”10

Uz motiv rasapa, u pjesmama ovoga ciklusa, pojavljuje se i potraga za do-movinom, identitetom, te motivi povratka u djetinjstvo. Odisej kao jedna od važnijih fi gura ili tema (npr. u pjesmi Domovina, str. 233) opetovano potvrđu-je prisutnost egzistencijalističkih impulsa u Stamaćevu pjesništvu. Navedenu tezu potvrđuje i ciklus Zgarište jezika koji se na osobit način bavi pitanjima jezika propitujući njegove mogućnosti iskazivanja bitnoga.

Stalno ispitivanje jezičnih mogućnosti u ovoj se zbirci očituje u osobitu leksičkom izboru. Naime, od ove zbirke, sve je češ ća uporaba leksika koji tradicionalno “nije uobičajen” u lijepoj književnosti. Ono što dodatno intrigira je činjenica da ga nalazimo u neobičnim sintagmatskim kombinacijama, što upućuje na Stamaćevo kreativno preispitivanje jezičnih mogućnosti.

U pjesmama ove zbirke sporadično se pojavljuju i rime (npr. Sredozemac Bennu, str. 271). Slobodni stih još uvijek je dominantna forma.

Nekako s početkom domovinskog rata, 1990. Stamać objavljuje zbirku pje-sama Žalostinke. Nju je nemoguće tumačiti neovisno o njezinu društvenom i političkom kontekstu. Unatoč tomu, njezine formalne pretpostavke kreću se prepoznatljivim intertekstualnim tragovima.

Zbirka pjesama “Žalostinke”, svojim “esteticističkim programom” te “in-tertekstom prizvanoga hrvatskoga secesionizma”, po Cvjetku Milanji, “proi-zvodi “polirane” efekte, i stihom, i skladom, i kompozicijskim raz mjerom.”11

Većinu pjesama zastupljenih u trima ciklusima: Tlapnja opustošene histo-rije, Samo ti, sretna razliko, Ostaci ishodišnog krajolika prožima osjećaj pesi-mizma, straha i ugroženosti.

10 Isto, str. 9911 Isto, str. 102-103

208 Perina Meić

Kao opreka tom strahu i tjeskobi, kao alternativa nelijepoj zbilji, besmislu rata pojavljuju se pjesnička “promišljanja” o umjetnosti, osobito umjetnosti riječi, a potraga za smislom kroz pisanje (Pad u pisanje, str. 336) pojavljuje se kao prihvatljiv model traganja za biti.

Zvonki moteti, odnosno sabrani soneti (2004.) prezentiraju Stamaća kao pje-snika okrenutog tradicionalnim i zadanim formama - sonetu. Poštujući pret-postavke tradicionalnog petrarkističkog soneta Stamać niže zvonjelice raspo-ređene u nekoliko kompozicijskih cjelina: Proslov, Crne rupe, Mračni soneti, Crne rupe, Povijesni zarez, Mračni soneti i Ad se ipsum.

Već sam naslov zbirke, koji dovodi u svezu formu soneta s motetom kao glazbenim oblikom ima svoje značenjske, ali i ritmičke učinke.

Naime, odabirom moteta, kao višeglasnog vokalnog glazbenog oblika (najčeš će s duhovnim sadržajima) Stamać kao da želi sugerirati “povratak” prošlosti. Referirajući se na razdoblje od 13 stoljeća (kad je motet nastao) pa sve do sredine 18. stoljeća (kad je dostigao svoju najveću popularnost) Stamać kao da čitatelja želi podsjetiti na autore kao što su Palestrina, Orlando di Lasso, a osobito na Mozarta. (Zanimljivo napomenuti da je Mozart - koji je Stamaćeva trajna inspiracija - motetima označio svoja djela “Ave verum” i “Exultate, jubilate”.)

U Stamaćevu sonetu nalazimo obilje tragova ili asocijacija na prošlost, književnu ili duhovnu baštinu. Unatoč tomu, u nekim se slučajevima “sadr-žaj” tradicionalnog soneta “kontaminira” leksikom tehnologije (npr. Jer zvi-jezde su se napile freona, str. 360, Pitanja, str. 362), a sve su češ će i ekološke teme (Posljedice, str, 364, Mi cvrčci, prije katastrofe, str. 368).

Komentirajući pjesnikov povratak sonetu, napominjući da sonete nalazimo već u “Odronskim poredbama”, Ivan Božičević navodi da se Stamać u svojim sonetima nije odrekao svoje temeljne, “prepoznatljive osjetilnosti” i sklonosti prema “zatamnjenim projekcijama, kataklizmičkim opservacijama.”12

Pjesnička zbirka Ante Stamaća, Vrijeme, vrijeme (2006.) predstavlja izrazito čvrsto strukturirarnu poetsku cjelinu. Na samom početku zbirke nalazi se so-net Početak. Dalje su pjesme raspoređene u tri ciklusa nazvana: Samom sebi, Svijet života i Vrijeme, vrijeme.

U prvi plan izbijaju, bar kad je riječ o njezinu značenjskom sloju, poetska razmatranja o stvaranju, smislu života, vremenu i Bogu. Varirajući te svoje stalne tematske preokupacije, iz ciklusa u ciklus, Stamać propituje vlastitu egzistenciju, stvarajući mnogoznačno poetsko znakovlje.

Poetička koncepcija knjige Vrijeme, vrijeme najuže korespondira s tradi-cijom i idejama fi lozofi je egzistencije u kojoj je poezija, da parafraziramo

12 Božičević, Ivan: “Povratak sonetu”, Republika, 1996, br. 7-8; str. 196

209Pjesnički opus Ante Stamaća

Heideggera, kuća bitka, a vrijeme obzor njegova razumijevanja. Vrijeme je metafora ključna za potpuno razumijevanje Stamaćeve poetike.

Na početku zbirke, nakon soneta Početak, slijedi ciklus nazvan Samom sebi u kojemu Ante Stamać na osobit način preispituje vlastitu egzistenciju, prožimajući stihove stalno nazočnom refl eksivnom komponentom.

Pjesme prvog ciklusa tematiziraju ključne Stamaćeve poetske preokupaci-je: problem stvaranja (Crni leptir, demon rečenice, Zdvojbe jednog koji piše), iskustvo čitanja (Listening to a wisper), potragu za smislom (Na zavoju skliske ceste Pred odlazak na put), ljubav (Pod pepelom davne vatre, Raskid, A kad opet kiše stanu liti). Pjesnikovo “vraćanje samom sebi”, njegova misaona i po-etska nastojanja u mnogomu korespondiraju s heideggerovskim shvaćanjem čovjeka kao bića u kojemu započinju i završavaju sva pitanja o bitku.

Zbirku pjesama Vrijeme, vrijeme karakterizira izrazita skrb o formalnoj besprijekornosti svake od pjesama, te bogatstvo intertekstualnih slojeva koji međusobno povezuju znakove i njihova značenja na svim razinama, od se-mantičke, preko sintaktičke do pragmatičke.

Na samom kraju knjige “Sabrane pjesme”, pod naslovom Rane pjesme, ka-sne pjesme te Pisano poslije ljetovanja 2008. Stamać je sabrao ne/objavljene pjesme kojima, na određeni način, uokviruje svoj pjesnički opus naznačujući njegove krajnje točke. U pjesmama se odčitavaju neka osobna i povijesna iskustva (npr. djetinjstvo, boravak na Golom otoku, karijera sveučilišnog pro-fesora, privatni život, bolest i sl.).

***

Kad se nakon ovog kratkog predstavljanja Stamaćeva poezija sagleda u vre-menskom kontinuitetu dobije se jasnija slika o opusu u cijelosti kao i o njego-vim poetičkim mijenama.

Pojavljivanje nekih stalnih motiva, kao i osobit način strukturiranja pje-sničkog iskaza ostavlja dojam organičnosti opusa. Tomu u prilog govori i či-njenica da se ključ interpretacije Stamaćeva pjesničkog znakovlja iz ranijih zbirki često može naći u stihovima kasnijih zbirki. Organičnost njegova pje-sničkog opusa proizlazi i iz prepoznatljivosti Stamaćeva pjesničkog rukopisa. Okrenutost egzistencijalnim temama, motiv rasapa kao jedan od učestalijih motiva, skrb o jeziku, fi lozofi čnost iskaza, kao i osobit odnos prema književ-nosti, te formalna besprijekornost pjesme samo su neki od njih.

210 Perina Meić

Egzistencijalni impulsi, binarne opreke i inačice motiva rasapa

Stamaćevo pjesništvo nastajalo je u jednom poetički turbulentnom vremenu koje je, pojednostavljeno rečeno, obilježilo stvaralaštvo dvaju književnih na-raštaja. Obično se ta dva naraštaja imenuju prema časopisima oko kojih su se okupljali njihovi pjesnici - kao krugovaši i razlogovci. Sam Stamać njihove je poetičke koncepcije nastojao primjerenije defi nirati upozoravajući na činje-nicu da su krugovaši pjesnici slikovne, a razlogovci pojmovne orijentacije. Istodobno, cijelo je razdoblje označio pojmom druge moderne kojim se jasno sugeriralo koji je tradicijski oslonac navedenom pjesništvu.

U razdoblju kada se Stamać afi rmira kao pjesnik dominira naraštaj razlo-govaca. Njihovu poetiku D. Jelčić, ukratko opisuje riječima: “U tom razdoblju intelektualna dimenzija zaista postaje sve jača i sve utjecajnija u hrvatskom pjesništvu; dominira fi lozofi čnost u poeziji.”13

Ovakav pjesnički koncept, a na njemu inzistira većina povjesničara hr-vatske književnosti (od Šicela, preko Jelčića do Novaka) može poslužiti kao primjeren “književnopovijesni okvir” ili polazna točka u analizi Stamaćeva pjesničkog opusa u cijelosti.

Načelno govoreći, Stamaćevo pjesništvo determinira niz motiva koji čine te-matsku okosnicu njegova pjesništva.

Jedan od onih na koje upozorava većina kritičara i povjesničara knji-ževnosti, jeste motiv rasapa. Tumačeći ga na različite načine, uzimajući u obzir učestalost pojavljivanja inačica motiva rasapa, kritičari i povjesničari književnosti rado su ga isticali kao svojevrsni “zaštitni znak” Stamaćeva pjesničkog rukopisa.

Rasap kod Stamaća obično podrazumijeva nesigurnost i egzistencijalnu tjeskobu. Kao lajtmotiv najprisutniji je u prvoj zbirci “Rasap”. U pjesmama obično funkcionira kao analoški “odjek” stanju rasula i beznadežnosti koji se pojavljuju i kao tematska preokupacija, i kao bitna odrednica identiteta Sta-maćevog lirskog subjekta. Uz to određene učinke ima i na ritmičku strukturu pjesama.

U pjesmama trećeg ciklusa Stamaćeve zbirke “Rasap” motivi rasapa na momente poprimaju naturalističke značajke (dovoljno je sjetiti se motiva lo-mljenja zuba zahrđalim kliještima ili kopanja očiju i rezanja jezika iz pjesme koja počinje stihom “Ostali uznici strgoše nam haljine” (str. 32 ), ili pak mo-tiva nabijanja na kolac iz pjesme što počinje stihom “Sada je svaka pomisao na osvetu” (str. 33).

13 Jelčić, Dubravko: “Periodizacija i naraštaji poslijeratnog hrvatskog pjesništva (trideset i pet godina: 1945-1979)” u: “Suvremeno hrvatsko pjesništvo”, Zavod za znanost o književ-nosti, Zagreb, 1988,, ur. Ante Stamać, str. 23

211Pjesnički opus Ante Stamaća

Motiv rasapa javlja se u Stamaćevu pjesništvu i kasnije, ali poprima neke druge konotacije. Naime, u nekim pjesmama kasnijih zbirki pitanje rasapa, pomalo paradoksalno, postaje svoja suprotnost. Rasipanje ili rasap postaje da-vanje sebe, sudjelovanje u životu, pronalaženje smisla ili metaforički rečeno, bivanje “sa svijetom jedno.”

Dovoljno je, kao primjer, navesti stihove pjesme I kada nečista strepnja: I tako sam cvijetu sličan rasipam se u dolinu / kao da se vraćam onoj staroj uvali / gdje su me rađali da im budem iskupljenje / Činim ono što su oni činili / a sve je drugo laž i tašto opiranje (str. 78).

Pojavu motiva rasapa Ljerka Mifka tumači upozoravajući na Stamaćeva pjesničkog “srodnika” Slavka Mihalića i njegov “osjećaj razmrvljene eg-zistencije ljudskog bića”14. Mihalićevski je razdor, navodi Mifka, Stamaću otvorio obzor jednog “unutrašnjeg obrušavanja egzistencije”15. Otuda je od samog početka Stamaćeva pisanja u njegovim pjesmama prisutna “dvojnost raspadnutog i spašenog.”16

Iako prisutan u Stamaćevu pjesništvu iz različitih faza motiv rasapa, raz-mrvljenosti, rahlosti ili fragmentarnosti ni u kom slučaju ne znači odsustvo koherencije (osobito ne na formalnoj razini).

Naime, čak i onda kada sam Stamać kaže: “Ja svijet vidim u krhotinama, razmrvljen, ne čini mi se da su velike teorije svijeta učinile puno na njegovoj koherenciji ( ... ) Eto, u tom smjeru poku šavam razmišljati u svojim stihovima ...”17, ili kad u jednom stihu zapiše “A mi pišemo i pišemo. Poezija od krho-tina” (Pad u pisanje, str. 336), i kada se ta njegova očitovanja mogu učiniti dostatnom argumentacijom koja potvrđuje njegovu fokusiranost na “temu ra-sapa”, valja upozoriti da njegov pjesnički izričaj počiva na vrlo jasnim struk-turalnim načelima.

Ona funkcioniraju analogno načelu hermeneutičkog kruga. Manji poetski fragmenti, pojedina riječ, sintagma ili stišni članak strukturirani su brižljivo tako da se u njima zrcali slika cjeline. Istodobno, cjelina je kreirana tako da i sama predstavlja odraz dijelova od kojih se sastoji. Stoga tek uvid u poetsku cjelinu, a ovo izdanje daje izvrsnu priliku za takvu vrstu razmatranja, može pokazati na kojim pretpostavkama funkcionira Stamaćevo pjesništvo.

Harmoniju i strukturalnu svrsishodnost koju, kako se čini, motivi rasapa, rahlosti i fragmentiranja dovode u pitanje, Stamać pokušava uspostaviti tako što u svojim stihovima izabire motive po načelu binarnih opreka i jakih kon-trasta. Opreke: mi – oni, nebo - zemlja, mrak/noć – luč i sl. tek su neka od metaforičkih očitovanja stalno prisutne dvojnosti.

14 Mifka, Ljerka: “Od egzistencijalnog ka sublimnom”, Republika, XXVI, 11/1970., str. 63615 Isto., str. 63616 Isto, str. 63617 Stamać, Ante: Intervju, Naša knjiga, 11-12/1985., str. 21

212 Perina Meić

Među binarnim oprekama važnim za razumijevanje Stamaćeve pjesničke po-ruke na osobit se način izdvaja diskretno naznačena, ali stalno nazočna opozi-cija mi - oni. Naime, u većini Stamaćevih pjesma lirski se kazivač pozicionira kao glasnogovornik nekog neimenovanog, ali jasno određenog, kolektiviteta, a pjesničke varijacije na temu mi – oni poprimaju najrazličitije forme.

Primjerice u pjesmi koja počinje stihom “Krine posljednja pustolovino” (iz zbirke “Rasap”, str. 20) pojavljuje se metafora šaha. Šah postaje simbolom ži-votne igre u kojoj se, unatoč pravilima, teško može dokučiti smisao. Igra šaha potiče i stalno propituje mjesto pojedinca u nekom zamišljenom kolektivitetu ili (totalitarnom) sustavu.

Metaforizacija relacije mi – oni ne odvija se samo u slikama koje impliciraju “vanj-ski plan” a koji se prije svega tiče zbilje i realnih, lako predočivih situacija i okolnosti koje su prezentirane u alegorijskoj formi. Naprotiv, vrlo se često događa da slike zbilje ili motivi stvarnosti postaju okidačem za semiotičke preinake u kojima vanjski plan postaje metaforom unutarnjeg svijeta, a opreka mi – oni postaje opreka ja – drugi. Također, nisu rijetki slučajevi kada opreka mi – oni, potaknuta semiotičkim procesima, postaje najintimnije sučeljavanje lirskog subjekta sa samim sobom.

Takav metaforički prijenos s vanjskog prema unutrašnjem planu dolazi do izražaja u već drugom ciklusu zbirke “Rasap” naslovljenom kao Hamlet otro-van ružama u čijim pjesmama dominiraju nokturalni ugođaji.

Primjerice, u trećoj pjesmi ovoga ciklusa, koja svojom melankolično-tra-gičnim tonom u mnogomu podsjeća na Tadijanovićevu “Baladu o zaklanim ovcama” nalazimo slike “pogubljenja djevojčice”, odnosno pojedinca (lir-skog subjekta) čiji unutrašnji svijet pjesnik, ne slučajno, označuje kao “cvijet u sebi” (a ne kako bi se moglo pretpostaviti kao cvijet u njoj).

Na istom tragu su i druge pjesme ciklusa Rasap u kojima se pojavljuje niz analoških slika koje jasno sugeriraju unutarnja preispitivanja. Npr. u trećoj pjesmi ciklusa (koja počinje stihom A čime te sve nisam gonio, str. 27) može se govoriti o, gotovo, faustovskom suočenju lirskoga subjekta s vlastitim demonima.

Jedna od iznimno zanimljivih pjesama koja je također u znaku samois-pitivanja lirskoga subjekta jeste pjesma koja počinje stihom “U svom životu otkrih život tvoj koji će me uništiti” (str. 116) iz ciklusa Molitva nepostojećoj zbilji (“Doba prisjećanja”, 1968.). Pjesma s jedne strane simbolički promišlja odnos lirskoga subjekta prema nerođenom djetetu, a s druge strane predstavlja najintimniji zapis o sebi gdje lirski subjekt, poput A. B. Šimića u pjesmi Smrt i ja, prepoznaje klicu vlastite smrtnosti.

Na istim načelima funkcionira i pjesma “Monološko prenje” (str. 316). iz ciklusa Samo ti, sretna razliko (iz zbirke “Žalostinke”).

Još jedna važna opreka određuje Stamaćevo pjesništvo u cjelini, opreka: noć – svjetlo/luč. Noć je, za Stamaća, metafora unutarnjeg života, a nokturalni

213Pjesnički opus Ante Stamaća

ugođaji u kojima dominiraju motivi prostranstva sjene i slutnje pojavljuju se u svim Stamaćevim zbirkama.

Slikama noći i mraka se, kao svojevrsna opreka, povremeno pojavljuju motivi svjetlosti, luči, čak i lučonoše Prometeja (npr. u drugoj pjesmi ciklusa Granice kruga iz zbirke “Doba prisjećanja” str. ili u pjesmi Pasati, str. 358).

O takvoj vrsti kontrasta na relaciji svjetlo - tama, a onda i rasap – harmo-nija, pisao je i Miroslav Šicel koji je, komentirajući prve Stamaćeve zbirke u svojoj “Hrvatskoj književnosti” iz 1997. pribilježio: “U poetskim zbirkama (Rasap, 1962; Sa svijetom jedno, 1965; Doba prisjećanja, 1968; Dešifrira-nje vage, 1972; Odronske poredbe, 1982; Žalostinke, 1990) Stamać (op. a) promišlja osobni doživ ljaj rasula, propadanja, apokaliptičke vizije čovjekove egzistencije, da bi u kasnijoj fazi za nijansu iz okružja tame počeo pronalaziti putove svjetlosti u životu bitno sadržanom u vlastitim stihovima.” 18

Jaki kontrasti na relaciji svjetlo – tama, kojih ponajviše ima u pjesmama zbirke “Doba prisjećanja”, u mnogomu podsjećaju na koncept Rembrantovih slika u kojima se na osobit način prati igra svjetlosti i tame.

Kad je pak riječ o pojmu luči valja napomenuti da se, istina nešto manje istaknuto, pojavljuju i njegove izvedenice kao npr. lučiti, odvajati. A na tragu toga, u nekim se pjesmama pojavljuju motivi otuđenja, izdvojenosti.

Uz motive mraka, tame i luči, pojavljuje se i motiv vrta. Vrt predstavlja simbol unutarnje harmonije, ljepote, čežnje za skladom. Osim metafi zičkog i mistič-kog značenja motiv vrta otvara i niz asocijacija na vrtove koje nalazimo u nizu djela starije hrvatske književnosti (npr. P. Zoranića, F. K. Frankopana i dr.).

Slično je i s motivom kiše koji će se pojavljivati kao konstanta u Stamaće-voj poeziji. Simbol nebeskog utjecaja na zemlju ona se redovito pojavljuje “u paru” sa zemljom i njezinim dolinama ili udubljenjima (npr. u pjesmi fugato, str. 14) predstavljajući tako simbol duhovne oplodnje.

Za razumijevanje Stamaćeva pjesništva važna je i metafora otoka - simbola izdvojenosti, iskonskog duhovnog središta, ali i utočišta. Otok za Stamaća znači i podsjećanje na djetinjstvo, doba nevinosti i radosti. Kod Stamaća se otok pojavljuje kao analoški parnjak zvijezdama koje su, kao simboli duha, isto tako česte u Stamaćevoj poetici.

Vraćanje otoku, kod Stamaća, ima vrlo jasne književne i egzistencijalne ko-notacije. U tom kontekstu valja upozoriti na (izravne ili neizravne) asocijacije na Odiseja koje sugeriraju povratak zavičaju, samome sebi, svojoj biti. A ne treba zaboraviti ni osjećaj nostalgije i asocijacije na prognanika Ovidija (npr. u pjesmi Veljača - iz ciklusa Bogumilski dnevnik iz zbirke “Smjer”,1968.)

18 Šicel, Miroslav: “Hrvatska književnost: 19. i 20. stoljeće”, Školska knjiga, Zagreb, 1997., str. 247

214 Perina Meić

Ljubavni motivi su, moglo bi se reći “razasuti” u svim Stamaćevim zbirkama. Gdjekad suzdržana obraćanja lirskoga kazivača neimenovanoj ženi odvijaju se u stihovnima koji obuhvaćaju čitavu skalu relacija, od otuđenja koje Sta-mać metaforički iskazuje stihovima u kojima pjeva o “tamnom prostoru među nama” (“Kakav je to tamni prostor među nama” str. 43), preko osjećaja tjesko-be (“Nikakva tvoja naklonost ne može me spasiti”, str. 52), do trenutaka kad voljena žena preobražava mrak u svjetlo, nered u smisao, slabost u jakost.

Koliko su različiti modusi iskazivanja ljubavi mogu potvrditi i pjesme koje bi se mogle iščitavati na pozadini tradicije romantičarskog pjesništva koja je svoj prepoznatljivi iskaz pronašla u (pojednostavljeno rečeno) osobitu spoju ljubavi prema dragoj i domovini.

Ipak, očitovanja ljubavi (predočena slikama međusobne povezanosti lir-skoga kazivača i odabranice njegova srca) nisu dana u “klišeiziranoj” petrar-kističkoj formi i posve su lišene patetike i općih mjesta.

Dovoljno je u tom kontekstu podsjetiti na pjesmu koja se nalazi na samom početku zbirke “Sa svijetom jedno” (1965.) - Uxori carissimae. Na prvi po-gled, a to sugerira i naslov, pjesma je posveta voljenoj ženi, supruzi. Pozornije čitanje otkrit će međutim još značenjskih slojeva. Indikativan je u tom smislu stih iz Gundulićeve Himne slobodi iz Dubravke. Grafi čki istaknut stih: Sva srebra sva zlata svi ljudski životi upućuje čitatelja koji su to izvori Stamaćeva literarnog nadahnuća. Istodobno ovaj stih dobiva i nova značenja koja uslo-žnjavaju odnos kazivača spram lirskoga subjekta – voljene žene. Žena postaje metaforom slobode i mudrosti. Ona je utočište i spas.

Stalne opreke određuju i Stamaćev odnos prema vremenu. U Stamaćevu pjesniš-tvu (osobito u zbirci Vrijeme, vrijeme) pojavljuje se pojam vremena u kojemu se prepliću i prošlost i sadašnjost i budućnost. Ono nije mehaničko, izvanjski mjerljivo, već individualno, ljudsko vrijeme, vrijeme koje podrazumijeva i ono subjektivno, unutrašnje ili bergsonovski rečeno, “pravo vrijeme” čistog trajanja koje u procesu semioze dobiva mnogo složenija, univerzalna značenja.

Slično je i s motivom zemlje ili prostora u najširem smislu. Zemlja i pro-stor ne funkcioniraju samo kao zemljopisne odrednice. Zemlja je kod Stamaća domovina i simbol identiteta u najširem smislu. Istodobno ona se slijedom semiotičkih preinaka transformira u simbol univerzalne tvari, pasivnog, žen-skog principa.

U mnogim se pjesmama (npr. u zbirci “Sa svijetom jedno”), kao osnovna misao, provlači biblijska ideja o čovjeku koji je nastao iz praha (zemlje) i koji se na kraju u prah i vraća (“Kad te vidjeh”, str. 57, “Kud prolazi tamna pjesma”, str. 61, “Ovo je bila posljednja noć, str. 63, “Nakon mnogih kiša”, str. 64).

Da prostor u Stamaćevu stihovlju biva tek okvir koji “okuplja” različite vrste sjećanja pokazuje primjer ciklusa Imagines Viennenses iz zbirke “Deši-friranje vage”. Naime u pjesmama toga ciklusa, slijed asocijacija povezanih

215Pjesnički opus Ante Stamaća

s Bečom, lirskoga subjekta dovodi do najrazličitijih razmatranja o povijesti (npr. podsjećanje na tragičnu smrt bana Petra Zrinskoga u pjesmi), glazbi (Mozart), slikarstvu (Breughelovo pitanje) i sl.

Slično je i sa Dubrovnikom (u istoimenom ciklusu iz zbirke “Dešifriranje vage”) koji pjesnika potiče na stvaranje stihova u kojima su učestali intertek-stualni tragovi koji vode do nekih djela starije hrvatske književnost.

Odnos prema tradiciji i književne teme

Kao poeta doctus Stamać u svojim pjesmama razvija osobit odnos prema knji-ževnosti i književnoj tradiciji. Za njega je književna tradicija inspirativna na dvjema razinama. Od nje on preuzima poznate motive ili simbole koje upliće u svoj tekst pridajući im nova značenja.

Pri tomu treba napomenuti da su intertekstualni tragovi u Stamaćevu pje-sništvu dani u naznakama, tj. ne funkcioniraju kao izravno preuzimanje tuđe-ga teksta ili njegovo ironiziranje kao što je to uobičajeno kod nekih suvreme-nih pjesnika. Stoga je i Samaćeva metaforika obremenjena nizovima značenja koji zahtijevaju interpretaciju u više kodova, a brojne metafore pojavljuju se, eliotovski rečeno, kao objektivni korelati u čijoj pozadini čitatelj otkriva čita-vo bogatstvo misli i impresija.

Stamaćev odnos prema tradiciji, gledano u vremenskom slijedu (od zbirke do zbirke) postupno se mijenja. Stječe se dojam da Stamać u kasnijim, u od-nosu na ranije zbirke, sve češ će poseže za književnim predlošcima, i sonetu kao literarnoj formi.

Stamaćev sonet asimilira većinu formalnih obilježja tradicionalnog, petrarki-stičkog soneta, kao što su: jedanaesterački stih, sustav rime (abba abba cdc dcd), mjesto cezure, “različiti” sadržaji katrena i terceta, poantiranje u zadnjim stiho-vima i sl. Pa iako je Stamaćev sonet izrastao iz bogate tradicije sonetopisanja on ima svoje posebnosti. Prepoznatljivost njegova soneta, osobito u odnosu na neke suvremene pisce, koji svoju “sonetnu praksu” podvrgavaju ludizmu, ironiji i destruiranju, jeste u tome da Stamać ne razara njegovu tradicionalnu strukturu, već je stvaralački nadograđuje. U tom kontekstu moglo bi se reći da je njegova poetika izrasla na temeljima ponajprije hrvatske moderne i njezinih najistaknutijih sonetopisaca od Matoša, Begovića do Ujevića, te se slijedom povijesti uklopila u koncept njezine djelomično obnovljene i transformirane poetičke prakse koju povijest hrvatske književnosti - zahvaljujući terminu samog Stamaća! - nazva drugom modernom. Kreativna asimilacija različitih poetskih prosedea, ponajprije onih tradicionalnih, uključuju i množinu metametričkih značenjskih slojeva koji Stamaćevu sonetu daju izrazitu značenjsku kompleksnost.

Kreativno preuzimanje tradicije očituje se i u postojanju brojnih intertekstu-alnih tragova iz djela pisaca starije i novije hrvatske književnosti (Marulić,

216 Perina Meić

Frankopan, Vetranović, Šenoa, Matoš, Begović, Nazor, Ujević, A. B. Šimić, Mihalić i mnogi drugi), ali i svjetskih autora i antičkih klasika (Homer, Vergilije, Dante, Shekaspeaire(valjda Shakespeare pr. S.D) Goethe, Baudelaire, Eliot i dr.).

U nekim svojim pjesmama Stamać donosi i eksplicitne autopoetičke komentare, dajući jasno na znanje kakva je njegova pjesnička koncepcija. Jedan od zasi-gurno najbjelodanijih očitovanja u tom smislu nalazi se u pjesmi I kada nečista strepnja (iz zbirke “Sa svijetom jedno”) iz koje izdvajamo stih: “Ne govorim ničim do mišlju posve ravnom” (str. 79). Ovaj stih, kojim se zatvara zbirka “Sa svijetom jedno”, može se protumačiti kao osobit autopoetički komentar.

Na istom tragu mogli bi se iščitati početni stihovi pjesme Njezini darovi “Tamna je pjesma kušnja ništavila // svijetla joj riječ zrcalo dovršenja i suhe jasnoće” (str. 155)

Ili stihovi pjesme Pjesnik, svilac posvećeni Željku Kovačeviću: “Jezik je njemu što i Bogu glina(…) // Jezik je njemu, samo on, sudbina”. (str. 414 )

Jezik i (s)misao

Stalno propitujući iskazne mogućnosti hrvatskoga jezika Stamać u svim svo-jim zbirkama na osobit način problematizira pitanje jezika. Pri tomu treba reći da jezik za njega defi nitivno nije samo sredstvo komunikacije, ne samo medij umjetnosti riječi, nego i iskaz najdubljeg smisla, biti.

Jezik je kuća bitka, oslonac identiteta. Slijedom toga i pjesništvo (čiji je jezik medij) nije samodostatni “ukras postojanja”. Njegova funkcija nije u izazivanju prolaznog oduševljenja ili uzbuđenja. Pjesništvo i jezik otvaraju put da se dokuči smisao, da se suprotstavi prozaičnoj površnosti, stvarnosti (E, moj Höderline, str. 256).

Da bi se stekao jasniji uvid o tomu kakav je Stamaćev odnos prema jeziku valja se zapitati na koji način on artikulira svoje pjesničko znakovlje, tj. koji su načini metaforizacije imanentni njegovu pjesničkom rukopisu.

Stamać svoje pjesničke slike kreira od metaforičnih izraza u kojima pone-kad spaja leksik “primjeren” poetskom diskursu s jednoznačnim, znanstve-nim terminima. Tako ćemo u njegovim pjesmama naći izraze poput: orbitalna skrutnuća (Zaziv, str. 463), asimptote nepredvidljivih eksplozija (str. Zaziv, 463), čestica božanske geometrije (Pred odlazak na put, str. 438) ili vijogla-ve rujne izohipse (Poputnica sinu, str. 453). Unutrašnji diskontinuitet nastao spajanjem uobičajeno nespojivog rezultira prepoznatljivim metaforičnim za-pletom koji je ipak posve lišen afektivnosti.

Dramatična napetost značenjskih polja osobito dolazi do izražaja u tzv. oksimoronskim metaforama. One se pojavljuju na dvjema razinama. Na razini užeg konteksta, tj. u stišnim člancima ili sintagmama poput: bogata pustoš (A

217Pjesnički opus Ante Stamaća

kada opet kiše stanu liti, str. 441), crno sunce (A kada opet kiše stanu liti, str. 441), ali tebi, Jednomu, ali tebi mnoštvenu (Zaziv, str. 463), ili na razini šireg konteksta kad se oksimoronska metafora proširuje na cijeli stih, strofu i na posljetku pjesmu u cjelini.

Oksimoronske metafore, koje prepoznajemo po specifi čnom spajanju nes-pojivog, vrlo često mogu upućivati na činjenicu da je pisac koji ih rabi sklon nadrealističkom načinu građenja pjesničke slike, načinu koji odustaje od de-notativnosti izraza, zadanih sintaktičkih pravila, te čvrste strukturiranosti kako na formalnoj tako i na značenjskoj razini. Kod nekih je pak pjesnika prevlast oksimoronskih metafora znak stvaralačke nemoći i nesposobnosti ostvariva-nja strukturalne svrsishodnosti pjesme. Stamaćeve oksimoronske metafore ne mogu se svrstati ni pod jedno ni pod drugo. Njegove oksimoronske metafore nisu nastale po diktatu svijesti, čuvstava ili trenutnog stvaralačkog nadahnuća. Svoj poetski iskaz Ante Stamać stvara s punom sviješ ću o izražajnoj snazi pjesme i svih njezinih strukturalnih komponenti. Riječi su međusobno čvrsto umrežene, a dosljednost čvrstoj formalnoj gradbi prenosi se i na semantički plan. Otud i stalna potreba za povratkom ishodištu, materinskom jeziku.

Kod Stamaća metafora funkcionira po načelu koncentričnih krugova. Poje-dina ideja, misao ili riječ predstavlja, poslužimo se pojmom Maxa Blacka, ža-rište koje je temelj za stvaralačku nadogradnju i brojne semantičke preinake.

Minimum izraza, a maksimum značenja poetička je formula koju odčita-vamo i u sintagmi oštrobrida sjekira (Zaziv, str. 463). Pridjev oštrobrid(a) po svom smislu ne bi bio osobito neobičan da struktura njegova izraza ne podsje-ća na hrvatske prijevode drevnih antičkih epova – sjetimo se samo brzonogog Ahileja, bjeloruke Nausikaje, ljepokose Lete ili ružoprste zore.

U svojoj se poeziji Ante Stamać ne zaustavlja na razini pojedinog znaka-riječi. On svoje metafore situira u različite kontekste, dovodeći u vezu i ono što je značenjski nesročno, ili spajajući ono što pripada različitim ćutilnim sferama. Takve su njegove sinestezijske metafore. Neke od njih pojavljuju se u obliku sintagmi npr. dubinska sjeta (Crni leptir, demon rečenice str. 431), vječnosna a prozirna domaja (Listening to a whisper, str. 433), duboka sjena (Velika Gospa str. 457). Neke se sinestezijske metafore proširuju i obuhvaćaju širi kontekst, kontekst strofe ili cijele pjesme.

Ipak najvažnijim se čini mehanizam funkcioniranja metafore na diskurziv-noj razini. Taj mehanizam, čini se, posve je suglasan Stamaćevoj općoj težnji za formalnim savršenstvom pjesme, te njezinoj mnogoslojevitosti. Tako bi se moglo reći da je svaka Stamaćeva pjesma metafora u čijoj se temeljnoj jezgri prepoznaje neka tema-znak. Ključna riječ umrežava se u značenjska polja s drugim riječima bilo kroz oksimoronske, sinestezijske, fonološke ili koje dru-ge matafore. Značenjska polja se međusobno nadgrađuju i šire.

Slijedom toga valja razumijevati i metaforične izričaje poput: potonuti u sa-moga sebe, prividi spasa, opajanje mrmorenjem, slast spoznaje i sl. Ovakav način

218 Perina Meić

strukturiranja teksta C. Milanja obrazlaže upozoravajući na činjenicu da Stamać čka i kada posiže za pridjevom, odnosno kvalifi kativom kon kretnosti, oni (pri-djevi, op. a.) “odmah ‘bježe’ u apstraktnu predikativnost i ‘supstancijalnost’.”19

Učestalost znakova apstraktnih značenja može rezultirati različitim tuma-čenjima i interpretacijama.

Obogaćenje značenja, a samim tim i proširivanje mogućih interpretativnih “vidika”, Stamać postiže i u pjesmama u kojima preispituje strukturu pojedi-nog znaka na način da “problematizira” odnos označenika i označitelja. U tim se pjesmama redovito pojavljuju znakovi koji “gube” svoje pravo ime ili ga uopće nemaju (npr. “izblijedjela imena” u pjesmi XIV., str. 100 ).

U kasnijim zbirkama, u Stamaćevu poetskom vokabularu češ ći su “nepoetski” pojmovi, čak i termini. Diferencijal, entropija, freoni, ekologija, reciklaža, ka-kofonija, pesticidi tek su neki od njih.

Takav jezični odabir učestaliji je u pjesmama ispjevanimu formi soneta i, općenito, u pjesmama u kojima dominiraju ekološke teme.

Stamaćeve ekološke teme mnogo su više od površnog eko-aktivizma i zau-zetosti za očuvanje prirode. One potenciraju još jednu opreku nazočnu u Stama-ćevu pjesništvu, opreku između arkadijskih prostora djetinjstva, neiskvarenosti i čistote s jedne, i kontaminiranosti metropole ili svijeta u cjelini, s druge strane.

Uporište “čistog” jezika i njegove ljepote i izvornosti Stamaćev lirski ka-zivač nalazi u samotnim oazama rodnoga otoka i/li u “zaboravljenim” djelima starije hrvatske književnosti (Ispred čakovečkog dvorca nekog travanjskog ju-tra 1670., str. 249 ili Ulomak iz Marulića, str, 250). Za razliku od otoka, grad je, kako to slikovito veli Stamać, zgarište jezika (Zgarište jezika, str. 255).

Formalne pretpostavke

Stamaćev je opus, gledano s formalnog aspekta, moguće podijeliti na pjesme u slobodnom stihu i pjesme pisane vezanim stihom.

Stamaćev slobodni stih uglavnom nema znakova interpunkcije. Stih je (najčeš će) razmjerno zaokružena smislena i sintaktička cjelina. Opkoračenja koja bi narušila njegovu cjelovitost razmjerno su rijetka. Stihovi su povezani u uređene, veće sintaktičke cjeline koje obuhvaćaju nekoliko redaka, a kraj takve sintaktičke i smislene cjeline obično se podudara s krajem strofe.

Kako je obično riječ o hipotaktičkom rečeničnom ustroju (a on, kako je poznato, podrazumijeva povezivanje zavisnih u složenu rečenicu) moglo bi se reći da sintak-tički ustroj strofa, a onda i pjesme u cijelosti, pridonosi njezinoj kompaktnosti.

19 Milanja, Cvjetko: “Hrvatsko pjesništvo 1950–2000”, II. dio, Altagama, Zagreb, 2001., str. 99

219Pjesnički opus Ante Stamaća

S tim u svezi valja tumačiti i činjenicu da u Stamaćevu repertoaru nalazimo najrazličitije vrste strofa kod kojih broj stihova varira (od najmanjeg do najve-ćeg) ovisno o onomu što se “želi reći”.

Razmjerno pravilna sintaktička struktura doprinosi ritmičkoj ujednačenosti i harmoničnosti u čijoj pozadini nije taško prepoznati neka glazbena načela.

U Stamaćevim pjesmama razmjerno su česte parenteze, odnosno umetanje pojedinih sintaktičkih cjelina ili rečenica i zagrade. Artikulirane su tako da u njima obično nalazimo “usputne” komentare lirskoga kazivača o temi, a nisu rijetki slučajevi da se pomoću njih lirski kazivač povremeno “udaljuje” od glavnog slijeda motiva.

Rima je u Stamaćevim pjesmama pisanim slobodnim stihom rijetka. Gla-sovna podudaranja (ako se i pojavljuju) imaju funkciju naglašavanja smisle-nih veza i odnosa, a ne “površnih” eufonijskih učinaka.

Na razini kompozicije primjetna je izrazita skrb o uređenosti i povezanosti svih strukturalnih komponenti. Ciklusi obično dobivaju naslove po pjesmama u kojima se nalazi “ključ” za njihovo tumačenje.

U nekim se zbirkama na početku, dakle prije ciklusa, nalaze izdvojene pjesme koje čitatelju nedvosmisleno sugeriraju što to pjesnik u zbirci drži osobito važnim.

Pjesme u prozi razmjerno su rijetke.Kad je riječ o vezanom stihu može se reći da ga, kod Stamaća, nalazimo u

formi soneta koji, kako je već rečeno, nastoji u potpunosti zadovoljiti sve za-dane pretpostavke. Slijedeći njih Stamać očito računa ne samo na prepoznat-ljivost ritmičkog ustroja (osobito jampske impulse), nego i na čitav spektar metametričkih značenja.

Analiza sonetnih varijanti, ali i varijanti Stamaćeva slobodnoga stiha poka-zuju da je on tradiciju prožeo vlastitim doživljajnim i poetskim iskustvom.

O tomu zorno svjedoče ne samo soneti nego i druge vezane forme. Među njima se izdvajaju pjesme ciklusa Deset minijatura i madrigale iz zbirke “Smjer”.

Navedeni ciklus, kako je već rečeno, svojim formalnim ustrojstvom prizi-va načelo gradnje sonetnog vijenca. Naime, pjesme se sastoje od četiriju sti-hova od čega su tri grupirana u strofu a zadnji stih funkcionira samostalno. Taj izdvojeni stih svake od pjesama gradbeni je element zadnje pjesme ciklusa.

***

Stamaćev opus vrijedan je pjesnički znak. Njegovo mjesto u povijesti književ-nosti određuju Stamaćevoj poetici imanentne činjenice.

220 Perina Meić

Zbog izrazite sklonost fi lozofi čnosti poetskog izraza, Stamaćeva se poezija još uvijek čvrsto vezuje uz temeljnu poetološku jezgru generacije pjesnika oku-pljenih oko časopisa Razlog. Aktivni sudionik i istraživač pjesništva te genera-cije, znanstvenik koji je iz prve ruke dao njezinu zapaženu znanstvenu elabo-raciju, Stamać je autor kojega je upravo pripadnost toj generaciji odredila i kao pjesnika ali i kao znanstvenika. No, unatoč mnogim “zajedničkim točkama”, odnosno unatoč činjenici da se većim dijelom svoga opusa uklapa u navedeni pjesnički model, Stamać razvija i neke osobitosti pjesničkog rukopisa.

Kao pjesnik, Ante Stamać ima izrazito naglašenu svijest o jeziku kao mediju u kojem se, i pomoću kojeg se, stvaraju višeznačne poruke čiji smisao nije moguće razumjeti izvan konteksta književne tradicije.

Odnos prema tradiciji se, kod Stamaća, pokazao plodotvoran i efi kasan. Naime, u svojim pjesmama Stamać tradiciju kreativno preispituje i nanovo interpretira. Za njega je ona istodobno i inspiracija i građa.

Učinci takvih postupaka, takvog permanentnog dijalog s književnom bašti-nom mogu biti različiti. Obilje intertekstualnih tragova pjesničku poruku može učiniti teže prihvatljivom površnom recipijentu. Stoga je i pretpostavljeni reci-pijent ovakvog tipa poezije čitatelj rafi niranijeg, umjetničkog senzibiliteta.

Načini kazivanja, u većem dijelu Stamaćeva opusa, ostvareni su u imper-sonalnom iskaznom modusu, što sugerira određenu distanciranost lirskoga kazivača. Međutim, ta distanciranost je samo fi ngirana. Naime, Stamaću je distancirano kazivanje prihvatljiv model jer mu omogućuje izricanje najosob-nijih dojmova i promišljanja bez patetičnosti i sentimentalizma.

Stamaćeva pjesnička “promišljanja” obilježena su stalnim preispitivanjem o smislu vlastitog postojanja i egzistencije, ali o i stalnim propitivanjem granica čovjekove slobode.

Kako se pitanja čovjekove slobode (osobito kad se uzme u obzir društve-nopolitički kontekst u kojem je ovaj opus nastajao) izravno vezuju za proble-me stvarnosti i zbilje, postavlja se pitanje u kojoj mjeri možemo govoriti o angažiranosti Stamaćeva pjesništva. To pitanje potiče i činjenica da se u Sta-maćevim pjesmama (osobito u kasnijim zbirkama, npr. “Odronske poredbe”, “Žalostinke” i sl. ) sve češ će nalaze motivi stvarnosti. Neke pjesme toga tipa mogu se iščitati kao svojevrsni podsjetnici na društvene i povijesne aktualije (npr. Prigodom dodjele godišnjih nagrada, str. 251, Prasac, str. 252, Luđaci, str. 253 i sl.)

Motivi stvarnosne provenijencije Stamaću su tek poticaj za pjesničku arti-kulaciju. Učinci “uplitanja” takvih motiva u pjesničku strukturu često dovode do neočekivanih rezultata. U većini slučajeva motivi stvarnosti preobražavaju se u znakovlje koje pretpostavlja propitivanja egzistencijalne naravi.

221Pjesnički opus Ante Stamaća

U nekim se pjesmama stvarnosne provenijencije (npr. u ciklusu Samo ti, sret-na razliko) pojavljuju čak i ironijske geste (npr. Skica za biografi ju, str. 315).

Ipak, ono što te motive čini relativno povezanim jeste činjenica da su slike stvarnosti (obično) predočene iz jedinstvenog svjetonazorskog (autorskog) očišta iz kojega se dosta jasno iščitavaju piščevi nazori o totalitarnim sustavi-ma, represiji ili povijesti.

Unatoč tomu, angažiranost Stamaćeva tipa daleko je od iskazivanja parola ili aktivističkih revolucionarnih gesta. Njegovo pjesničko uobličavanje odvija se u formi kojoj je imanentan pesimizam i rezigniranost koji su, evidentno je, proizašli iz nemogućnosti lirskog kazivača da (iako često biva postavljen u poziciju glasnogovornika nekog imaginarnog kolektiviteta) nešto promijeni.

Pjesme u kojima iznosi fragmente svoje intime (ljubav, obitelj i sl.) Stama-ćeva lirskog subjekta pokazuju u drugačijem svjetlu. Iako se u tim pjesmama prepliću piščevi različiti književni i profesionalni interesi, poezija ovoga tipa ima izrazito intimističku koncepciju i donosi čitav spektar različitih osjećaja od tjeskobe i zabrinutosti, preko čežnje, do ljubavi i ispunjenosti. Njihova ri-tmička struktura te diskretna iskrenost u iznošenju najosobnijih iskustava čini ih iznimno zanimljivim i umjetnički vjerodostojnim.

***

Zahvaljujući najnovijem izdanju nakladničke kuća Alfe, knjigom “Sabrane pjesme” dobili smo još jedno vrijedno književno izdanje, još jedno podsjeća-nje na iznimno značajan, polustoljetni književni opus pjesnika Ante Stamaća.

Simbolično objedinjujući deset glavnih kompozicijskih cjelina (pjesničkih zbirki), knjiga “Sabrane pjesme” predstavlja osobitu odiseju u pjesništvu, jed-no vrijedno pjesničko i egzistencijalno traganje.

To traganje urodilo je brojnim i umjetnički vrijednim plodovima koji ga čine jednim od najznačajnijih pjesničkih opusa u novijoj hrvatskoj književnosti.

Literatura

Bošnjak, Branimir: “Mediteranizam kristalnog soneta”; Zadarski list, 9.11. 2011Božičević, Ivan: “Povratak sonetu”, Republika, 1996, br. 7-8; str. 196Čorak, Željka: “Riječ o šutnji”, Kolo, VIII, 1/1970: STR. 110-112Jelčić, Dubravko: “Povijest hrvatske književnosti”: tisućljeće od Baščanske ploče do

postmoderne, Naklada Pavičić, Zagreb, 2004.

222 Perina Meić

Jelčić: Dubravko: “Periodizacija i naraštaji poslijeratnog hrvatskog pjesništva (tri-deset i pet godina: 1945-1979)” u: “Suvremeno hrvatsko pjesništvo”, Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1988,, ur. Ante Stamać

Mifka, Ljerka: “Od egzistencijalnog ka sublimnom”, Republika, XXVI, 11/1970: 636-637

Milanja, Cvjetko: “Hrvatsko pjesništvo 1950–2000”, II. dio, Altagama, Zagreb, 2001. Mirić, Milan: “Rasapno sabiranje”, u A. Stamać, “Izabrane pjesme”, Naprijed, Za-

greb, 1997.Nemec, Krešimir: “Postmodernizam i hrvatski sonet” u: “Mogućnosti tumačenja”,

HSN, Zagreb, 2000.Novak, Slobodan Prosperov: “Povijest hrvatske književnosti”: od Baščanske ploče do

danas, Golden marketing, Zagreb, 2003.Protić, Predrag: “Melanholična razmišljanja o stvaranju”, Suvremenik, XVIII,

10/1072: 334-335Stamać, Ante: Čast je služiti velikanima duha, Vijenac, br. 415, 28. siječnja 2010.Intervju, Naša knjiga, 11-12/1985: 21“Sabrane pjesme”, Alfa, Zagreb, 2010.Šicel, Miroslav: “Hrvatska književnost: 19. i 20. stoljeće”, Školska knjiga, Zagreb, 1997.

NAĐENI BOG U POETSKOJ MISLI

ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA

Mato Nedić

Svakome su čovjeku, bio on vjernik ili nevjernik, već po njegovoj ljudskoj biti, svojstvena pitanja poput ovih: otkuda dolazi i kamo ide. Uopćeni odgo-vori neće ga zadovoljiti. Premda se ovdje radi o pitanjima koja se tiču svih, budući da na njih potpune odgovore ne daje znanost, svaki se pojedinac mora suočiti s njima i svatko u dubinama svojega bića mora potražiti odgovor koji će za njega biti odgovarajući. O tome u kolikoj je mjeri pronađeni odgovor zadovoljio pojedinca, ovisi njegov unutarnji duhovni mir koji mu daje snagu za suočavanje s vlastitim životom i sa životima ljudi koji ga okružuju te s prolaznoš ću kojom su svi životi omeđeni.

Kako su pjesnici ljudi koji dodatnim, poetskim čulom, duboko osjećaju sve vidove ljudske stvarnosti koja nam se prikazuje u naizmjeničnim slikama radosti i bola, oni, više ili manje uspješno (što opet ovisi o njihovome pjesnič-kom umijeću ili o izoštrenosti pjesničkoga čula) dokučuju odgovore i nude ih u simboličnome govoru pjesme.

Tražeći odgovore na uvijek aktualna životna pitanja, Antun Branko Šimić nalazi ih u Bogu, ishodištu i uviru svakoga postojanja. Na jednoj strani sve-mira stoji božanska sila koja stvara svjetove i pali svjetiljke novih života; na drugoj je strani čovjek pun želja, strepnji i nadanja, čovjek koji se mišlju po-kušava vinuti visoko kako bi se što više približio svojemu prapočelu, Bogu, a zapravo od silnoga upinjanja ne vidi gdje je njegovo mjesto, ne vidi da je Bog blizu, i bliži nego što čovjek hoće shvatiti.

Ne pružaj miso u praznu daljinu Uza te Bog je. Otvori sva čula:na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti,

224 Mato Nedić

zaključno kaže Šimić u pjesmi Nađeni Bog. Vidjeti Božju ruku u ruci drugo-ga čovjeka, čuti Njegov glas u zvuku vjetra i u pjevu ptica zaista mogu ljudi otvorenoga sluha i neopterećenoga srca, oni kojima vid nije zamagljen očajem ispraznih jurenja za materijalnom grabežljivoš ću, oni koji, prema evanđeoskoj riječi, traže blago na nebesima.

No, kao i svaki drugi životni put, i put do pronalaska Boga nije lišen kole-bljivosti i spoticaja. Sumnje u ispravnost donesenih zaključaka neminovno se pojavljuju, čak i onda kada smo bili sigurni da nas ništa ne bi moglo udaljiti od naših već ustaljenih uvjerenja.

Živeći brz mladenački život ispunjen ljepotom pronalaženja umjetnosti u vlastitim stvaralačkim postupcima i ostvarenjima, ali i gorčinom neimaštine i bolesti, i Antun Branko Šimić je upoznao mučninu unutarnjih kriza i sumnji, pitanja bez ispunjavajućih odgovora, što je, naravno, bacilo sjenku i na njego-vu pjesničku misao. U pjesmi Bog mučitelj on usporedbom dvaju lica čovjeka i Boga dolazi do odgovorā. Dok je čovjek okovan tminom grijeha, mržnjom koju suprotstavlja ljubavi u kojoj je život i koja jedina ima obnoviteljsku moć, dotle je nad njime slika Boga mučitelja jer se, zbog grješnosti svoje naravi, udaljio od Boga koji jest Život, a to znači Ljubav, približio se tmini, to jest Smrti, suprotstavio se Dobru jer ono što je osjetio i nosio u sebi nije bilo do-bro te je sama misao na Boga (dakle, na Dobro) za njega bila strašna muka i osjećao je kao da

Za nama stoji nevidljiv i svirep Bogu mrakuMrak je njegov plašti ogromno mu nevidljivo tijelo iščeznulo u visinama.

No, kada se uznemirena duša smiri i kada čovjek spozna svoje zablude i greš-ke, on ostane kao stablo koje je poharala oluja, on strši i čeka priliku za po-mirenje s Bogom, za vraćanje na stranu svjetla, u svoju bit. A Bog, budući da vidi dobro koje se ponovno vratilo u čovjeka, prašta i voli i daje mir, On ponovno nastanjuje svjetlost u čovjeku te njome osvjetljava putove nedosa-njanih snova.

I tamni Bog se obrati u svjetlostšto se vani valja prostorimai na naša okna divlje navire

(Bog mučitelj)

A mi, posramljeni zbog slabosti i sumnji, grlimo svjetlost zarekavši se da ni-kada više ne ćemo kročiti cestama tame. No, kada je naša slabost ponekad jača od naše jakosti, mi se, umjesto u svjetlosnu prugu, preobrazimo u zatamnjeni nemir, dušu nam nastani kaos ispreturanih osjećaja, misli bez uporišta i bez odmorišta pa poreknemo sva obećanja poričući time i sebe same.

225Nađeni Bog u poetskoj misli Antuna Branka Šimića

I opet, na kraju svih lutanja, tražimo Boga, shvaćajući svoju bespo-moćnost.

U pjesmi Moja preobraženja Šimić dotiče dubine vlastitoga bića koje se izmučeno klatilo prostorima noćnih snohvatica, a onda je izašlo u jutro puno svjetlosti. Sukobljavanje motiva tame i svjetla i kod Šimića je, kao i kod dru-gih pjesnika, simbol za suprotstavljenost dobra i zla, sreće i nesreće. Zvijezda je uvijek cilj, ideal kojemu se teži, ona je svjetlost koja neprestano traje. Zato i pjesnik (ne samo u pjesmi Moja preobraženja) priželjkuje da se već jednom izvuče iz tame unutarnjih nemira i da se preobrazi u zvijezdu, odnosno, u traj-nu, nepatvorenu svjetlost.

O Bože daj me umorna od mijenapreobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdušto s dalekog će neba noću sjatiu crne muke noćnih očajnika

Pjesnik završnim stihom potvrđuje da je još jednom, nakon muka nastalih zbog udaljavanja od svjetlosti, od života, od Boga, ponovno pronašao Boga jer on ne želi samo spas za sebe, nego ga preko sebe traži za sve “noćne očaj-nike” koji će ga pronaći u spasonosnoj riječi njegove poezije koja ima moć osvjetljavati putove onih koji još lutaju tamom.

U pjesmi Otkupljenje Šimić ide dalje u osvjetljavanje odnosa čovjek – Bog. Stihovi

Nas nitko nikad otkupio nijeSvaki od nas sin je božjišto s neba je u bijedu svijeta sašao

u strogoj teološkoj prosudbi mogu zvučati heretično, međutim, u općeljud-skoj spoznajnoj prosudbi oni su istinito svjedočenje o božanskome podrijetlu čovjeka i o bratskoj povezanosti svih ljudi. Izvučeni iz konteksta pjesme ti stihovi začudnom gruboš ću konstatacija, na prvi pogled, kao da čitatelja za-pljuskuju nenadanom oštrinom i u njemu bude pobunu protiv pjesnika koji (tako se, prema prvome stihu, čini) negira Kristov otkupiteljski čin. Međutim, Šimić upravo metodom šoka čitatelja sve dublje uvlači u pjesmu i u njegov doživljaj odnosa čovjeka i Boga.

Mi smo želje Boga spuštene do zemlje– Bog hoćesve biti i sve živjeti –

(Otkupljenje)

Zemlja je, dakle, čovjeku dana u privremenu baštinu, što pjesnik potvrđuje i završnim stihom iste pjesme:

Zemlja: kratki izlet

226 Mato Nedić

a čovjek je Božja “želja”, on je pokušaj ostvarenja jednoga sna, sna o životu, o snalaženju, o nalaženju smisla i o povratku u vječno svijetlu domovinu koja se nalazi u posve drugoj, čovjeku, dok je na zemlji, nedokučivoj dimenziji. U tome smislu mi smo svi prolaznici koji se u životu bore s bijedom vlastitih htijenja, mi svi vlastitom patnjom otkupljujemo neke vlastite grijehe i mirimo davno uza-vrele nemire. I kada mislimo da smo patili, da smo padali i neizmjerno stradali, sjetimo se da za nama stoji kolona onih koji su također patili, možda i više od nas, a pred nama je ista takva kolona budućih patnika i svi su na kušnji da bi se pokazali dobrima u zlu kao što se trebaju pokazati dobrima i u dobru.

Znajući da se do Boga dolazi predanjem i molitvom, Šimić Ga traži u raz-govoru, u molitvi, u djetinjem šapatu. On se u duhu suživljuje s Bogom, želi postići jedinstvo s Njime jer to je put izbavljenja, put do sreće. U pjesmi Bog moga djetinjstva pjesnik svjedoči o prisutnosti Boga u svemu, u prostoru i u vremenu, u misli i činu, ali i o veličini kojom Bog sve nadvisuje, sve obuhvaća i nadmašuje. Osobito su snažni stihovi:

Ja živjeh u njem i nikad nikud ne mogoh izići iz njega, izvan njega

u kojima je vidljivo da se pjesnik osjeća obuhvaćenim Bogom, ali ga ta obu-hvaćenost ne sputava, ne stješnjava, nego ga čini slobodnim.

Šimić se Bogu obraća s potpunim povjerenjem, onako kako to maleno di-jete čini kada za ruku drži oca i kada u toj očevoj ruci osjeća sigurnost vodilje, zaštitu od svih opasnosti. Premda je Božja prisutnost nevidljiva, ona je u ljud-skome životu prepoznatljiva.

Božekoji si me do ovoga časa doveo nevidljivvodi me i dalje koncu mojih želja

pjeva Šimić u pjesmi Molitva na putu. Vidljiva prisutnost Boga spoznatljiva je kroz osjećaj oslonca koji čovjeku pruža vjera. Bezgraničnost ljudskoga preda-nja Bogu preduvjetom je postizanja ravnoteže unutarnjih činitelja stabilnosti ljudskoga duha, a to su mir i zadovoljstvo iz kojih proizlaze zdravlje i sreća. Pritom je motiv puta shvatljiv kao motiv životnoga hoda ograničenoga čo-vjekovim dolaskom na svijet i odlaskom sa svijeta, a vokativno Bože! zaziv je Onomu koji je čovjeka na taj put stavio da upravi korake i usmjeri život k ciljevima zbog kojih se vrijedi truditi, za koje se vrijedi žrtvovati. Smetnje pri dosezanju tih ciljeva čine umor i samoća, umor zbog gubitka snage i samoća zbog nedostatka ljudske podrške, ali i onda kada padamo, Bog je tu da nas podigne; i onda kada smo sami, Bog je tu da nas podrži, samo mu se trebamo djetinje iskreno znati obratiti u molitvi, kao što to Šimić čini u stihovima:

Božedaj da novo plavo jutro

227Nađeni Bog u poetskoj misli Antuna Branka Šimića

iz umora digne moje mislida kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi

Budinad mojom glavom moja pratilica zvijezda

(Molitva na putu)

Priželjkivanje novoga svanuća i nove snage sadržane u životnoj tekućini, u svježoj krvi, zapravo je iskanje novih iskri od onoga koji je zapalio oganj života, koji je dao čovjeka i pred njega postavio put. Dobivši novu snagu, pro-našavši Boga u molitvi, Šimić poziva na odavanje počasti i hvale Onomu koji je trajno s nama te u pjesmi naslovljenoj Posljednja pjesma pjeva:

Mi smo ples i glazba NjemuMi smo ljudiMi smo djeca sitna skromnaMi ljubimo našeg Boga

U pjesmi Hosana ljudskoj se hvali pridružuje cijela priroda koja zahvaljuje Stvoritelju na daru života te se ta hvala diže do nebesa, a nebo ju vraća zemlji u vidu jeke:

Nebesa šapću tiho Himnos svetiSlavu nek brujnu gore i vrleti“Gospode, Tebi!... Hosana – Hosana!”

Tražeći Božju prisutnost u svemu što postoji, Šimić Boga prvenstveno traži u samome sebi svjestan da je život krug iz kojega postoji samo jedan izlaz, izlaz u vječnost, a na pragu vječnosti čovjeka čeka Stvoritelj, Bog u čijem “bezdanom oku”

ogledaju se mirijade budućih svjetova

kako Šimić pjeva u pjesmi Budući koja zatvara njegovu prvu i za života jedinu objavljenu zbirku Preobraženja (iz 1920. godine). Budućnost viđena Božjim pogledom čovjeku je nesaglediva, nespoznatljiva i nepotrebno mu je da ju spozna. Važno je da

Iz vremena: iz dubokoga tamnog Božjeg krilabesprekidno u svjetlost površinestižu budući

(Budući)

To su budući ljudi i budući životi koji će, kao u pjesmi Hosana, pjevati “Himnos sveti”. Također je važno da čovjek u svojemu životu spozna Boga,

228 Mato Nedić

da ga ljubi jer će tada osjetiti da je i on ljubljen, a taj će mu osjećaj dati sna-gu svoju misao preobraziti u djelo. Istinskom spoznajom Božje prisutnosti u našemu životu, kako ju je doživio i stihovima posvjedočio i Antun Branko Šimić, shvatit ćemo da ni naš život nije težak ni složen, već da je jednosta-van. Zaista, ponad svega i u svemu leži jednostavnost koja krijepi umorna ljudska srca.

OSTVARIVA UTOPIJA

Uz posljednju knjigu Ivana Supeka

Ladislav Tadić

Pojavu knjige Ivana Supeka, naslovljene Trinitas; Filozofi ja – Znanost – Umjetnost, a objavljene potkraj 2010. u izdanju zagrebačkoga Profi la, medi-ji nisu prepoznali niti popratili kao sadržaj kojem bi se mogla dodati oznaka javnoga interesa, usprkos pomalo prevladanoj posthistoricističkoj maniri kojom je izdavač htio privući poglede potencijalnih kupaca dometnuvši na-slovu na prednjoj korici i svoju napomenu (“Humanistička oporuka intelek-tualnog velikana”). Čak ni činjenica da se Supekovo posljednje djelo poja-vilo nešto više od tri godine nakon njegove smrti nije se javnim medijima nametnula kao komercijalna “prava stvar”. Premda je, doduše, kulturnim žurnalima svojstvena promptnost kojom potencijalne čitatelje obavješ ćuju o istom objavljenim knjigama, dodajući vijestima kadšto i informacije korisne za osnovno upoznavanje s njihovim tematskim svjetovima, pojava Supeko-ve posljednje knjige, osim nekoliko predstavljanja upriličenih zaslugom iz-davača, ipak nije izazvala veće zanimanje “kulturne javnosti”. To, naravno, nije čudno, ponajprije zbog sužena prostora koji kultura zauzimlje u sferi javnih medija, u kojoj se “kulturna javnost” uglavnom izjednačuje s aka-demskom zajednicom, pa ostatak koji tom izjednačenju izmakne prepušten je jedino malobrojnim interesentima.

Trinitas, međutim, nije Supekovo epohalno djelo, bitno drukčije od svega ili barem od većine onoga što je još za života objavio. Živio je dugo i pisao mnogo, ali očekivanje da će se nakon knjige Tragom duha kroz divljinu poja-viti još jedno, post mortem objavljeno djelo, u javnosti nije bilo niti je moglo biti izvjesno. A izdavač, nažalost, čitateljima nije ponudio nužne obavijesti o razlozima koji su doveli do objavljivanja djela tri godine nakon autorove smrti. Ali, u tome, ipak, nema ništa sporno. Potkraj života, naime, u rano ljeto 2006, Supek mi je dvaput spomenuo rukopis radno naslovljen Trinitas, koji bi,

230 Ladislav Tadić

po dovršenju, trebao biti predan Profi lu, izdavaču prema kojem je, očito s pra-vom, imao povjerenje, pa bi se barem kratak urednički komentar o dovršenju djela, koje je padalo u dane kasnoga ljeta 2006, kao i o predaji rukopisa Profi -lu, današnjega čitatelja doimao kao dobrodošao. Kako bilo, Profi l je ozbiljan izdavač koji je profesionalno obavio svoj dio posla, pa mu objelodanjivanje posljednje knjige Ivana Supeka valja upisati u zaslugu.

Kao priređivačko načelo – zamjetno svakom poznavatelju Supekova uku-pna opusa – Profi lovo je uredništvo odabralo potpunu vjernost Supekovu ru-kopisu, ne unijevši u nj nikakve promjene, čak ni na mjestima, doduše malo-brojnima, na kojima bi one, gdješto na leksičkom, a gdješto i na sintaktičkom planu, bile poželjne ili pak dobrodošle. Svezak je dobro opremljen: autorovim proslovom i preciznim imenskim kazalom; autorovim fotoportretom na pred-njoj i kombinacijom teksta i slikovnoga materijala na zadnjoj korici; papirom ugodne slonokosne boje, koji je, istina, mogao biti kvalitetniji od postojećega. Fotografi ja, međutim, postavljena u gornji dio zadnje korice sugerira futuri-zam koji bi, ne ispune li se Supekove sugestije za popravljanje suvremena svi-jeta, mogao postati nova svakidašnjica: autorov lik smješten je između dvaju policijskih crossovera spremnih za brzu akciju, a ispred njega, u polutmini na desnoj strani, nazire se lik Vesne Pusić, pa motiv ilustrativnoga materija-la valja tražiti u reinscenaciji jedne od građanskih demonstracija održanih u Zagrebu kasnih devedesetih godina, vjerojatno nešto prije uvođenja djelatnih demokratskih procedura.

***

Trinitas, barem u prvom dijelu knjige posvećenu fi lozofi ji, ne smatram fi lo-zofskim tekstom, čak ni onim što nekolicina komentatora Supekovih vrstovno srodnih tekstova nazivlje Supekovom fi lozofi jom povijesti. Posrijedi je, u cje-lini i u dijelovima, osobna autorova recepcija osnovnih pravaca fi lozofske ba-štine, koje podvrgava prirodoznanstvenom preispitivanju i kritičkoj suspenziji antiscijentističkih tendencija nastalih unutar pojedinačnih fi lozofskih svjetova i njihovih tumačenja.

Filozofi ja humanizma, kao sintagma pogodna za označavanje Supeko-va sistemskoga promišljanja praktične fi lozofi je, utemeljuje se u biblijskoj poruci “zlatnoga pravila” (u objema njegovim formulacijama, pozitivnoj i negativnoj), u glavnim moralnim porukama Dostojevskijeva književnoga opusa i u odabranim mjestima fi lozofske misli, uz oslon na Kanta. Univer-zalnost moralnoga postupanja, naime, u Supeka se oblikovala spajanjem poruka očitovanih u naznačenim izvorima, opet, kako sam već rekao, uz oslon na Kanta, ali s obratom pogodnim za tablično iskazivanje distinkcije između Kantova kategoričkoga imperativa i Supekova općega načela mo-ralnoga postupanja:

231Ostvariva utopija

KANTOV IMPERATIV SUPEKOV IMPERATIV

Postupaj tako da maksima tvoje volje ujedno vrijedi kao princip

općega zakonodavstva

Postupaj tako da opća načela morala ujedno vrijede kao

maksime tvoje volje

Odluku za obrat u odnosu na Kanta Supek donosi, naravno, i iz praktičnoga razloga, kako se, na primjer, maksima tiraninove volje ne bi prometnula u princip općega zakonodavstva. Ali, temeljno fi lozofsko pitanje smjera na čo-vjekovu slobodu, koju Supek postavlja u odnos prema odgovornosti, pa tvrdi da ona ne postoji bez slobode, ili, drukčije formulirano, stupanj odgovornosti razmjeran je stupnju slobode. U pomoć, međutim, za utemeljenje slobodne volje Supek prizivlje kvantnu teoriju, koja načelo kauzalnosti osporava na razini mikrokozmosa, a suprotstavlja mu relacije neodređenosti, prema koji-ma se mentalni procesi odvijaju u neskladu s klasičnim determinizmom, pa spoznaja utemeljena na razdvajanju mikrokozmosa i makrokozmosa implicira zaključak da je čovjekova volja po sebi slobodna. Oslon na Heisenbergove re-lacije neodređenosti odvodi Supeka u smjeru suprotnu od klasičnih fi lozofskih spoznaja koje dokaze o slobodnoj volji traže onkraj egzaktnoga polja.

U tako utemeljenu slobodu Supek postavlja čovjeka, koji bi slobodnom privolom trebao prihvatiti univerzalno načelo moralnoga postupanja. Ono se, osim na svakoga čovjeka, u Supekovu slučaju primjenjuje osobito na odgo-vornost znanstvenika koji svojim radom kreiraju zbilju, pa se njihova otkrića ne daju podvesti pod kategoriju moralne neutralnosti. Naime, Humeovo oš-tro razlikovanje logičkih iskaza i emocionalnih apela razdvojilo je etiku od znanosti: od činjeničnoga iskaza nema prijelaza na zapovijed, pa se etika, po Humeu, ne da racionalno utemeljiti. Humeov “bankrot empirizma” (Bertrand Russell) Supek, naravno, odbacuje, ali mu služi kao ekstreman primjer raz-dvajanja znanosti od etike ili primijenjena znanja od odgovornosti. Čak je i s Russellom, svojim suradnikom u mirotvornim akcijama, a s kritičarom Hume-ova zagovora razdvojenih sfera, teoretske i opažajne, Supek u Zürichu vodio polemiku o tome da se Humeova postavka ne može prihvatiti ni u jednom svom segmentu, što je Russella ozlojedilo, ali je ipak prošao bolje od Maxa Horkheimera, koji je, za vrijeme slične javne polemike sa Supekom, vođene također u Zürichu, završio u bolnici s infarktom. (Zlonamjernici bi mogli u ovoj prilici tražiti Supekovu odgovornost: je li znao za Horkheimerovo loše zdravstveno stanje prije početka züriške javne diskusije?)

Kako bilo, Supekovu zagovoru moralne odgovornosti znanstvenika svoj-stvena je ustrajnost koja je beziznimno, u slučajevima svih rasprava, teoret-skih ili praktično-organizacijskih, kakve su bile one oko organiziranja Ujedi-njenih naroda ili pugwashkoga mirotvornog pokreta, očitovala njegovo trajno opredjeljenje da se znanstvena dostignuća moraju podrediti općim načelima etičnoga postupanja, a da se produktivnost ljudskoga rada ima humanizirati

232 Ladislav Tadić

tako da se socijalna ravnoteža uspostavi na svjetskom planu. Time bi znanost bila u službi općega napretka čovječanstva, a socijalna osjetljivost i angažman svih svjetski relevantnih političkih struktura izbrisali bi oštru granicu između bogatih i siromašnih, zacijelo, ravnomjernom raspodjelom profi ta svjetskoga tržišta, koja bi unapređivala ekonomski zaostale regije.

***

S obzirom na moguće i poželjno preuređenje sadašnjega svijeta Ivan Supek se razlikuje od goleme većine mislilaca, ponajviše od nekadašnjih, ali i od gdjekojega suvremenog, po odbacivanju koncepata regresije ili restauracije kakvima je obilovalo vrijeme na prijelazu 19. i 20. stoljeća, a kakve su zago-varali čak i oštri kritičari postojećih političkih poredaka ili institucionalizira-nih religijskih sistema.

Među takvima se, u vremenu po mnogočemu različitom od našega, na-šao i krš ćanski mislilac Nikolaj Berdjajev, čija je kritika istočne i zapadne Crk ve sadržana u Novom srednjovjekovlju počivala na argumentima bolji-ma i obuhvatnijima od onih koje danas možemo čuti od zagovarača nužne reforme Katoličke crk ve. Berdjajevljeva kritika, međutim, uključuje po-dosta složen “povratak” u “prirodni zavičaj” ili u stanje prvih krš ćanskih komuna, toliko malih i apartnih da se načelo po kojem bi se “povratak” imao provesti, čak i uz mnogo teoretske natege, današnjega recipijenta Berdjajevljeva djela doimlje kao vremenski stroj, koji bi vrijeme pokre-nuo unatrag, svijet popravio po naznačenim načelima, pa ga zatim vratio u suvremenost. Već je u naslovu sadržana svijest o nužnosti povratka u proš-lost, ali se istom podrobnim začitavanjem u pojedinačne pasuse zaključuje da je Berdjajev zapravo krš ćanski restaurativist, koji preuređenje – barem krš ćanskoga – svijeta vidi u restauraciji, a djelomično i u refundaciji Crk-ve, što bi se, u skladu s uputama sugeriranima čitatelju, a promotreno iz današnje perspektive, imalo paradoksalno riješiti uvođenjem teokracije kroz demokratsku proceduru. Nonsens veći od ovoga bio bi još samo za-govor ukidanja sekularizacije shvaćene kao izdvojenost religijske sfere iz javnoga života.

Premda Berdjajevljevo priželjkivanje “novoga srednjovjekovlja” pledira za promjenu samo krš ćanskoga svijeta, pa se već zbog svoje parcijalnosti, a pogotovo zbog restaurativnosti, ne da usporediti sa Supekovim zagovorima, ono može dobro poslužiti kao činitelj i ilustracija razlike koja se uspostavlja gotovo uvijek kad se projektima regresije ili restauracije suprotstave koncepti preoblikovanja ili popravljanja. Demokraciji kao poretku, doduše, ne idealnu, ali popravljivu, Supek ne nalazi alternativu (premda ukazuje na sveprisutan problem partitokracije), pa u njoj prepoznaje sistemsku prednost pred ostalim povijesnim uređenjima: popravljivost.

233Ostvariva utopija

***

Na osnovi iskustva stečena u mirotvornim pokretima druge polovice prošloga stoljeća i na temelju analiza kojima su obuhvaćeni najakutniji svjetski proble-mi, Supek zagovara svjetsko zajedništvo kao posljednji pokušaj za spas čo-vječanstva, opirući se globalizaciji i ideji slobodnoga tržišta. Evo Supekovih prijedloga za moguće i poželjno preuređenje (Trinitas, 305-6):

Opće i potpuno razoružanje pod autoritetom Ujedinjenih naroda, koji 1. će provoditi nadzor svojim Snagama mira.Sve su države dužne držati se Povelje Ujedinjenih naroda i njihove De-2. klaracije o ljudskim pravima te svih sporazuma o zaštiti okoliša. Svako kršenje takvog međunarodnog prava podliježe sankcijama.Uvodi se globalni porez na trgovačke transakcije, kojim će se fi nancira-3. ti Ujedinjeni narodi i pomagati razvoj siromašnih regija.Ukida se eksploatacija radnika, tako da velikim tvrtkama upravljaju i 4. zaposlenici, dok mala, obrtnička ili obiteljska poduzeća zadržavaju pri-vatno vlasništvo.Regije se mogu ujedinjavati poput Europske unije, samostalno birajući 5. svoj ustroj, ali svi ti regionalni ustavi moraju biti usklađeni s principima Ujedinjenih naroda.Isključuje se eksploatacija tehnički manje razvijenih regija primjerenim 6. carinama i drugim mjerama koje smiju štititi vlastitu privredu.Novčanim se kaznama i bojkotom priječi tržišni 7. dumping jeftinije robe, ponajviše proizvedene smanjenjem radničkih nadnica i kršenjem eko-loških zahtjeva.Pri preobrazbi gospodarstva više nije temeljno i isključivo načelo eko-8. nomske efi kasnosti, nego rad mora ljudima pribavljati zadovoljstvo i radost invencije.Znanost i umjetnost slobodno su stvaralaštvo koje najviše unapređuje 9. svjetsko zajedništvo, a njihova se primjena usklađuje s humanim prin-cipima.Sloboda, jednakost, istina, pravda i pravo na rad i sigurnost najveće su 10. društvene vrednote koje se ni u jednoj državi ne smiju kršiti, a za njiho-vo očuvanje brinu se i Ujedinjeni narodi.

Sami o sebi, Supekovi prijedlozi govore mnogo: da smjeraju na moguće po-pravljanje postojećega stanja u rasponu od ljudskih prava do tržišne ekono-mije; da su posve sukladni njegovim načelima humanizma formuliranima u Dubrovačko-philadelphijskoj deklaraciji (1976); da su izneseni, predmetno srodni prijedlozi uz sadržajno zanemarive modifi kacije, prilagođeni ranijima; da su raniji, iz nekoliko prethodnih faza, objedinjeni i defi nitivno formulirani u postojeće. Njihovu se autoru, međutim, mora priznati nesklonost postojećem

234 Ladislav Tadić

svjetskopolitičkom stanju. Prijedlozi, naime, što ih Supek donosi radi pre-osmišljavanja svjetskoga gospodarstva uključuju radikalne promjene neoli-beralnoga kapitalizma: ekstraprofi t kao njegov glavni pokretač morao bi biti eliminiran, multinacionalne kompanije podvrgnute ravnomjernoj raspodjeli kapitala i visokom oporezivanju. Samo, dok su predložene mjere ili sugesti-je prema humaniziranju svjetskoga tržišta provedive postupno, tj. polaganim koracima, kapitalistički neoliberalizam sjevernoameričkoga tipa nije, pa bi ga valjalo dovesti u njegovo predstanje (stanje, naime, prije neoliberalnoga zamaha), što bi se moglo postići jedino zakonskom prinudom, a to pak ne pobuđuje nadu u ostvarivost zacrtana plana, budući da se razvijene zapadne države oslanjaju upravo na kapital odnosno profi t “velikih igrača”. Smjernice postavljene na ovakav način bojim se da – barem u zemljama oslonjenima na takav profi t, a čiji su politički sistemi premreženi korporacijskim interesima – nisu posve ostvarive.

Ojačanje autoriteta Ujedinjenih naroda, koje Supek smatra pretpostavkom svih pretpostavaka ili uvjetom mogućnosti provedbe plana predviđena za uspo-stavu kvalitetne i humanizirane svjetske ekonomije, podrazumijeva čvrstu, do-sljednu i beziznimnu provedbu međunarodnoga prava, što dosad nije bio slučaj kad su posrijedi veliki političko-vojni sistemi. A aluzije o nejednakoj primjeni međunarodnopravnih mjerila usmjerene su, uz ostalo, i na posljedice dosadaš-njega djelovanja Međunarodnoga tribunala za ratne zločine počinjene na pro-storu bivše Jugoslavije, u čiji se osnivački dokument uvukao i nalog da se svrha suda ne iscrpljuje u traženju istine, nego u uspostavljanju mira i ravnoteže, što pobuđuje ozbiljne sumnje u striktno političku funkciju Haaškoga tribunala.

U cjelini i u dijelovima, Supekovi prijedlozi ne sadržavaju elemente ko-jima bi se mogla dodati oznaka neostvarivosti, čak ni u slučaju opisanu u prethodnim dvama pasusima. I u njima se, naime, može naći temelj za pojavu koju obično nazivljemo utopijom, premda se takva utopija zasniva na uvjere-nju da se ljudski činitelj, poveden žudnjom za ekstraprofi tom, ne želi odreći koncepcije krupnoga kapitala, pa za takvu pojavu ne nalazim termin bolji od oksimorona “ostvariva utopija”.

***

Supekov zagovor popravljanja svijeta pregradnjom njegove postojeće struk-ture i uz pomoć postojećih elemenata, a uz implicitno i samorazumljivo od-bacivanje koncepata utemeljenih na “povratku u prošlost”, počiva na uvidu u jedinstvo fi lozofi je, znanosti i umjetnosti. To jedinstvo Supek nazivlje trinitas, imenicom koju bi čitatelj očekivao prije u religijskom nego u fi lozofskom predmetnom području. Kako bilo, on ističe krucijalnu važnost triju realno ra-zličitih sfera (fi lozofske, znanstvene i umjetničke) u nužnom jedinstvu, pa to čitatelju daje do znanja već u proslovu (ibid., 6):

235Ostvariva utopija

Antiscijentizam raširen među fi lozofi ma i umjetnicima priječio je potpu-no razumijevanje sadašnjega stanja, dok su na drugoj strani znanstvenici “zanemarivali” odgovornost za otkrivene potencijale, a sveučilišta pripre-mala uglavnom uspješne specijaliste bez moralne ili političke svijesti i od-govornosti. Nastavi li se u takvom okruženju dominacija partitokracije i neoliberalnog kapitalizma, koji ukidaju izvornost demokracije, te truju duše ravnodušjem i apatijom, svršetak će tog razvoja biti još jedan, ali umjetno mrtvi planet u svemirskoj pustinji.

Inače, sama podjela knjige na Filozofi ju, Znanost i Umjetnost kao naslove triju glava koje tvore njezinu osnovnu strukturu, sugerira povezanost triju pred-metnih područja, pa se povezanost prigodnu čitatelju može učiniti takvom da su naznačena područja dovedena u odnos samo kao okvir podatan za slaganje različitih strukovnih sfera. To, međutim, nije tako. Iz sadržaja kojima se Su-pek zanima vidljivo je da se njihovo jedinstvo trajno uspostavlja od prve do posljednje stranice, dok u pokušajima razdvajanja autor prepoznaje antiscijen-tizam kojim se pozabavio u poglavlju Filozofi ja (Antiscijentizam u fi lozofi ji) i u poglavlju Umjetnost (Antiscijentizam u umjetnosti).

Navevši primjer Martina Heideggera kao jednoga od “inspiratora suvreme-nog antiscijentizma” (ibid., 120), nakon analize puta kojim je egzistencijalist odlutao u prostor onkraj znanosti, Supek opravdava svoju tvrdnju da je istom Heisenbergovim uvođenjem potencijalnosti srušena tradicionalna ontologija, “pa i Heideggerov bitak gubi objektivnu određenost” (ibid., 121). Nekoliko stranica dalje, osvrnuvši se na još nekoliko antiscijentističkih paradigmatskih shema, Supek zaključuje (ibid., 124): “Razbijajući jedinstvo fi lozofi je, znanosti i umjetnosti, antiscijentizam se zapravo pridružio grobarima ovoga svijeta.”

Supekovoj kritici nije izmaknula ni umjetnost, osobito književnost, koja se napuštanjem socijalnoga angažmana i prepuštanjem tržišnim interesima, pridružila “grobarima ovoga svijeta”. Umjetnosti je, istina, priznato njezino opravdano “nezadovoljstvo plitkim racionalizmom i fi listarskim moralom” (ibid., 279), ali ni umjetnici skloni antiscijentizmu nisu prošli bolje od fi lozofa koji hipoteze ili opća načela zasnivaju izvan egzaktnoga polja, pa Supek i njih svrstava među “grobare”.

***

Sprega između fi lozofi je, znanosti i umjetnosti s jedne strane, a moralna i intelektualna hrabrost s druge, trebala bi omogućiti promjene što ih je Supek naznačio u prijedlozima za spas čovječanstva, uz oslon na um i sućut kao kate-goriju proizišlu iz Supekovih humanističkih načela. Na kraju fi gurira retoričko pitanje “može li dobro u nama ipak nadvladati zlo?”, a iza njega, postavljena na kraj knjige, stoji pjesma (ibid., 315):

236 Ladislav Tadić

Pogled uranja u tminu.Obrisi se tek naslućuju.Događaji mute i preklapaju,a magluština zastire svjetionikgrađen proročkom maštom.

Oluje na pučini zameću plovne linije.Koliko se već sanjara nasukalo?I kolike će još sustići havarija?

No u tom sutonu svjetlucaju svijeće.Začudo, ne pali ih korota za minulima,nego kroz pomrčinu svjetluca nada.To je naša sloboda i pouzdanjeda ćemo pregaziti silu i ravnodušje.

KAZNA ZA SLOBODNU RIJEČTOLSTOJEVO IZOPĆENJE U SVJETLU

JEDNE SUVREMENE KRITIKE*

Vatroslav Jagić

U pravnom pogledu doduše neprijeporna, no s obzirom na vremenske okol-nosti sigurno krajnje neprikladna odluka ruske hijerarhije da izopći grofa Tol-stoja1 izazvala je i u samoj Rusiji, što se možda uopće nije očekivalo, u svim društvenim slojevima duboko duhovno previranje, čiji se kraj ne može uopće sagledati. Sve se više javljaju znaci široko rasprostranjenog i snažnog neras-položenja prema službenoj Crk vi; ti bi simptomi kod najviših predstavnika iste Crk ve trebali izazvati nemalu brigu, ukoliko se ne žele oslanjati samo na propise državne moći nego pustiti da dođu do izražaja donekle i racionalni razlozi. Izjave za i protiv spomenute odluke bruje takoreći u zraku. Premda opravdavanje ekskomunikacije stoji pod dvostrukom zaštitom duhovne i svje-tovne cenzure i premda se širenje letaka protiv Tolstoja promiče svim mogu-ćim sredstvima, ipak se ne može reći da se tako mnogobrojni i vrlo učinkoviti protuglasovi daju suzbiti. Da, u Rusiji se događaju čak i čudesa. Duhovna cenzura pomaže ponekad širenju takvih glasova. Tako na primjer nedavno u južnoj Rusiji, u Harkovu. U službenom časopisu tamošnjega crk venoga po-glavarstva, koji nosi naslov Vjera i razum2, objavljena su dva dopisa upu-

* Neue Freie Presse. Morgenblatt, br. 13224 (19. 6. 1901), str. 1-2.1 Ruska pravoslavna crk va izopćila je godine 1901. pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja (1828–

1910) koji je u svojim spisima i javnim nastupima kritizirao socijalnu nepravdu i represije sa strane crk ve; ovima je on suprotstavljao svoje ideje religije koja je podložna samo savjesti pojedinca. Traktati: V čem moja vera? (U čemu je moja vjera?, 1885), Tak što če nam delat’? (Što nam je, dakle, činiti?, 1886).

2 Vera i razum, bogoslovno-fi lozofski dvotjednik, počeo izlaziti 1884. godine s prilogom “Li-stok dlja Har’kovskoj eparhii”.

238 Vatroslav Jagić

ćena arhiepiskopu Ambroziju3 – jedan od nekog “dobrog krš ćanina”, drugi navodno iz pera nekog “liberalnog učenjaka”. Duhovna cenzura, očito do srži prožeta neodoljivom uvjerljivoš ću prvog dopisa, dopustila je bez prigovora da se objavi kao pandan i onaj drugi dopis. Također za daljnje širenje obaju dopisa pobrinulo se na taj način da se iz spomenutoga časopisa napravio velik broj separata. Ali se kasnije ispostavilo da je dojam dopisa “liberalnoga uče-njaka” bio jači nego onaj što ga je ostavio glas “dobroga krš ćanina”. Stoga je raspačavanje separata bilo zabranjeno; da li je ta zabrana došla od strane svjetovne ili duhovne cenzure, nije jasno. Ruske Peterburgske novine, organ kneza Uhtomskog4, objavile su u broju 121. oba dopisa pod naslovom “Dva karakteristična dopisa”. Taj broj novina, kako se priča, bio je razgrabljen, pa se sada za jedan primjerak nudi 25 rubalja! Može se s pravom posumnjati da je glas “dobroga krš ćanina” proizveo taj uspjeh, prije će biti da su bezbožni moderni ljudi priklonili svoje uho onome drugom glasu “liberalnoga učenja-ka”. Uistinu možemo se samo čuditi da je cjeloviti sadržaj ovog drugog glasa uopće mogao biti tiskan u Rusiji koju još uvijek tako brižno nadziru i čuvaju dvije cenzure. Tako oštra, porazna kritika na račun ruske službene hijerarhije koja se, kao što je poznato, regrutira iz monaških redova, nije zacijelo u Rusiji još nikada tako javno izrečena. Na žalost, opseg dopisa ne dopušta da sadržaj u cijelosti saopćimo.

Autor dopisa koji se potpisao, naravno pseudonimom (Hijeronim Preobra-ženski), kao častan građanin i nekoć pripadnik duhovnoga staleža, citira naj-prije riječi arhiepiskopa koje je ovaj izgovorio prije nekoliko godina, a prema kojima je prava krš ćanska vjera u svoj čistoći sačuvana samo još kod običnoga puka do kojeg još nije prodro rastakajući bljesak znanja. Stoga pita episkopa, da li on smatra samo ruski praznovjerni puk pravovjernim krš ćanima, kao na primjer onu popadiju koja iz crk ve donesenom posvećenom vodicom u štali pere rogove i vimena kravama kako bi ih zaštitila od vještica? Ili da li prave krš ćane treba tražiti među onima koje je isti biskup jednom drugom prigodom opisao kao pijance i sklone pljački i ubojstvu nedužnih ljudi? Ili onu dvojicu Cigana (poznatih iz nedavnoga procesa zbog kriminala) koji su nakon uboj-stva nekoga trgovca u jednoj krčmi, u vrijeme posta, jeli samo ribe uz rakiju? Neistinita je tvrdnja istog episkopa, kaže se dalje, “da su naši viši slojevi i vodeći staleži ispunjeni duhom nevjere i nijekanjem nauka Kristova”; napro-tiv trebalo je reći da “naše više klase i vodeći staleži, hvala Bogu, počinju istinski vjerovati i nauk Kristov tako shvaćati kako to ON želi, a ne mi” (to jest kler). “Ja sam star čovjek”, tvrdi anonimni autor, “oko šezdesetih, imao sam često priliku promatrati zanemarivanje crk venih dužnosti i mogu sa svojom savješ ću kazati da je u svim tim slučajevima bilo krivo naše svećenstvo. Za

3 Ambrozij (Amvrosij; Aleksej Josifovič Ključarev) (1820–1901), od 1886. arhiepiskop har-kovski i ahtirski.

4 Esper Esperovič Uhtomskij (1861–1921), publicist. Od 1896. izdavač Sankt-Peterburgskie vědomosti, prvih novina u Rusiji koje je osnovao Petar Veliki 1703. godine.

239Kazna za slobodnu riječ

“najnovija zbivanja”, međutim, treba od srca zahvaliti upravo našoj sadašnjoj hijerarhiji – što svojim postupcima mnogima otvara oči! Jer sada se žure ne samo seoski ćate nego i staro i mlado, obrazovani, poluobrazovani i oni koji jedva znaju čitati – čitati velikog ruskog pisca. Za skupe pare nabavljaju sebi strana izdanja “Slobodne riječi”5 koja se svugdje u svijetu, osim u Rusiji, bez problema prodaju i raspačavaju. Ljudi čitaju, raspravljaju i donose odluke, ali ne u korist našeg svećenstva. Već sada mase počinju shvaćati gdje je laž, a gdje istina i uviđati da naše svećenstvo jedno govori, a drugo radi” ... “Mnogo istinitoga”, nastavlja autor, “moglo bi se još iznijeti, ali s našim svećenstvom nemoguće je razgovarati jer ono odmah pribjegava denuncijacijama ... Pa ipak Krist nije privlačio sebi silom ili kaznama nego istinom i ljubavlju!”

Anonimni pisac navodi primjere iz najnovijeg vremena gdje se velike da-rovnice ne poklanjaju više manastirima nego u razne fi lantropske svrhe. “Sada svi već osjećaju da spas ne moramo tražiti po manastirima nego u razumu i obrazovanju.” Zatim citira episkopove riječi: “U ovoj borbi uz Crk vu stoji velika moć – naime autokratska vlast našeg nadasve pobožnoga Cara.” Kao odgovor na to pisac upućuje na sasvim pasivnu ulogu crk venoga autoriteta u Rusiji naspram državi; on podsjeća na šutnju Crk ve kada je riječ o oslobođe-nju kmetova; Crk va je mirovala i šutjela sve dok se vlada nije odlučila ukinuti kmetstvo koje je moskovski metropolit Filaret6 nastojao opravdati citatima iz Svetog pisma Staroga zavjeta. “A onda je nastao lom; Rusija je doživjela po-raz i poniženje sa Sevastopoljom7. Katastrofa je otvoreno pokazala sav defi cit našega stava prema reformi. Mladi humani car8, duhom i karakterom goje-nac našeg pjesnika Šukovskog, pokidao je stoljetne lance i – kakve li ironije sudbine! – tekst toga velikog akta [ukinuća kmetstva] od 19. veljače bio je povjeren istom Filaretu da ga redigira s crk venoga stajališta, a Filaret se očito požurio da u međuvremenu svoje nazore o kmetstvu uskladi sa zahtjevima duha vremena.”

Epoha velikih reformi, piše dalje “liberalni učenjak”, nije mogla mimoići ni ruski kler. Za vrijeme episkopa, kasnijeg metropolita Makarija9 obavljena je reorganizacija duhovnih ustanova, s premda vrlo malim otvorom prema

5 Nakladu Svobodnoe slovo (Slobodna riječ) osnovao 1898. godine je i vodio u Londonu ruski pisac i Tolstojev tajnik i prijatelj Vladimir Grigorievič Čertkov (1854–1936). Čertkov je izdavao uglavnom brošure na čijim omotima je stajala Tolstojeva izreka: “Bog nije u sili nego u istini”. Tolstoj je u “Slobodnoj riječi” objavio traktate: “Krš ćanski nauk”, “Što je umjetnost?” i “Carthago delenda est” (1898); “Patriotizam i vlada” (1900); “Caru i njego-vim slugama” i “Jedino sredstvo” (1901).

6 Filaret (Drozdov) (1782–1867), moskovski metropolit (1821–1867), kanoniziran 1994.7 Na koncu Krimskog rata (1854–1855), započetog rusko-turskim ratom i vođenog između Ru-

sije na jednoj i Osmanskog carstva, Velike Britanije i Francuske na drugoj strani, morale su ruske trupe 8. rujna 1855. napustiti Sevastopolj koji je bio gotovo godinu dana opsjedan.

8 Aleksandar II. (1818–1881), car od 1855.9 Makarij Bulgakov (1816–1882), moskovski i kolomnejski metropolit od 1879. do 1882.

240 Vatroslav Jagić

svjetlu i javnosti. Međutim, reakcija koja je uslijedila nakon 1. ožujka 1881.10 doprinijela je svoje da se kler ponaša po ukusu jednog Pobedonosceva11 i Kat-kova12. I dok su najugledniji zastupnici pokrajina i društva podnosili petici-je za ukidanje kazne batinanja, Crk va je šutjela, ni jednom riječju osuđujući kaznu koja lišava dostojanstva čovjeka stvorena na sliku Božju. “Naočigled svega do sada rečenog, je li možda neopravdano očekivati da će naš kler u slučaju promjene režima preko svoga predstavnika obavljati svoje molitve jednako za ustavnog vladara kako to sada čini za vladara samodršca? Čemu, dakle, licemjerje? Ta ne radi se o autokraciji nego o monarhu! Petar Veliki13 bio je također od Boga dani autokrat, pa ipak mu kler nije do dana današnjega posebno sklon; i Petar III.14 bio je jednak samodržac koji je htio reformirati naš kler. Šteta što mu nisu dali vladati još dvije ili tri godine! Da, i kada bi se sada vladajući autokrat, car Nikolaj II.15, udostojao slavnome Lavu Nikolaje-viču [Tolstoju] iskazati svoju blagonaklonost – kamo biste se vi onda skrili s vašim spletkama, prestrašivanjima i prijetnjama? Uzalud citirate tekst molita-va koje kler obavlja za cara. Ovo isprazno govorenje nerazumljivim jezikom ne uvjerava nikoga. Da, mi živimo u autokraciji: naredit će vam se i vi ćete sastavljati druge, ovoga puta duže i mnogo izražajnije molitve!” Zatim se po-šiljalac dopisa upušta u kritiku molitava grčko-istočne Crk ve u čemu ga ne možemo slijediti. Onda nastavlja: “S pouzdanjem se može računati na buduć-nost; zahvaljujući impulsu koji je dao veliki i nezaboravni ‘Car osloboditelj’16 Rusija kroči naprijed; pa iako je tijekom posljednjih dvadeset godina utjecaj “obožavatelja kmetstva”, tih staraca koji su se sami nadživjeli i ne znaju što čine. Kao što su i drugi neprijatelji Rusije stavljali prepreke i kočnice, tako se i tu radi samo o lakrdijama: tko je slatko kušao, njemu gorko ne prija!” S citatom iz Žukovskog17 završava ova zaista znamenita poslanica koja će se

10 Ubojstvo cara Aleksandra II.11 Konstantin Petrovič Pobedonoscev (1827–1907), ruski pravnik, činovnik, mislilac i publi-

cist. Najvažniji predstavnik ruskog konzervativizma u vrijeme Aleksandra III. (1845–1894), car od 1881.

12 Mihail Nikiforovič Katkov (1818–1887), ruski konzervativni novinar.13 Petar I. Veliki (1672–1725), ruski car od 1682.14 Petar III. (1728–1762), ruski car god. 1762. (samo šest mjeseci!).15 Nikolaj II. Aleksandrovič Romanov (1868–1918), od 1894. do 1917. posljedni ruski car i

svetac Ruske pravoslavne crk ve. Dao ostavku po pritiskom Oktobarske revolucije, 17. srp-nja 1918. s obitelji pogubljen od boljševika.

16 “Car Osloboditelj” – Aleksandr II. Nikolaevič (1818–1881), ruski car od 1855. do 1881. – Za razliku od turske i austrijske vlade, ruska vlada je pod Aleksandrom II. u duhu ruskih imperijalističkih ciljeva potpomagala nacionalne oslobodilačke težnje balkanskih naroda (Srba i Bugara). Dok su vlastiti podanici cara smatrali krvnikom, na Balkanu je važio kao “Car Osloboditelj”. Ovaj pridjev doduše odnosio se i na carevu odredbu o ukidanju kmetstva čija je prva faza ostvarena u vremenu od 1858. do 1866. godine. Druga faza uslijedila je tek 1906.–11. godine.

17 Vasilij Andreevič Žukovskij (1783–1852), ruski romantičarski pjesnik.

241Kazna za slobodnu riječ

svakome tko je pročita usjeći duboko u srce. Ona nije usmjerena protiv religije ili protiv krš ćanstva nego protiv službene hijerarhije koja radi po komandi ober-prokurora18 Svetog Sinoda19.

Ako se stoga u jednom drugom letku koji je potpisao biograf Pogodina20, Nikolaj Barsukov21, donose dirljive scene iz Hercenova22 života, kako bi se time dokazala moć religije, onda sve ovdje izneseno ne govori nipošto protiv grofa Tolstoja, koji je i sām duboko religiozan čovjek, zasigurno ništa manje nego što je bio i Hercen. Što je onda želio postići Barsukov sa svojom “povi-jesnom reminiscencijom”? Baciti kamen na Tolstoja, “vuka u ovčijoj koži”? Je li to plemenito i je li to po Evanđelju?

Vatroslav Jagić (Varaždin 1838 – Beč 1923), hrvatski fi lolog i slavist, sveuči-lišni profesor u Odesi, Berlinu, Sankt Peterburgu i, od 1886. do umirovljenja 1908. godine, u Beču. Pokretač i izdavač časopisa Archiv für slavische Philo-logie. Kako je Jagić u prvome redu fi lolog, to je istraživačima njegova života i djela gornji prilog ostao uglavnom nezapažen. Članak, naslovljen s “Tolstoi im Kirchenbann” (Tolstoj u crk venom izopćenju), pisan je s nadnevkom Beč, 13. lipnja 1901. godine i s oznakom autora kao “Hofrath” (dvorski savjetnik).

Preveo s njemačkoga i s bilješkama popratio Jozo DŽAMBO

18 Ober-prokuror (rus.) – najviša laička funkcija u Ruskoj pravoslavnoj crk vi; uveo ju je Petar Veliki kako bi imao crk vu pod svojim nadzorom. Ober-prokuror je bio istovremeno i član carskog kabineta.

19 Sveti Sinod, točnije: Presveti Sinod (rus.: Svjatejšij Pravitel’stvujuščij Sinod), administra-tivno arhijerejsko vijeće koje upravlja autokefalnom crk vom; glavni upravni organ Ruske pravoslavne crk ve koje je namjesto Patrijarhata uveo Petar Veliki 1721. godine. Sveti Sinod bio je podložan caru koji je imenovao njegove članove. Glavni upravitelj Sinoda bio je ober-prokuror (v. bilj. gore). Sveti Sinod ukinut je 1918. godine.

20 Mihail Petrovič Pogodin (1800–1875), ruski povjesničar i publicist. Njegovao nacional-no-romantičarsku sliku povijesti i imao politički stav između službene državne ideologije, slavofi lstva i panslavizma.

21 Nikolaj Platonovič Barsukov (1838–1906), ruski povjesničar, arhivar i bibliograf. Pogodi-novu biografi ju objavio je u 22 sveska godine pod naslovom Žizn’ i trudy M. P. Pogodina, Sankt Petersburg 1888–1910.

22 Aleksandr Ivanovič Hercen (Gercen) (1812–1870), ruski fi lozof, pisac i publicist. Pripadao grupi zapadniki, političko-publicističkom pravcu u ruskom duhovnom životu 19. stoljeća.

NA PRAGU SMRTI DO ISTINE*

O pripovijetci “Smrt Ivana Iljiča” Lava Tolstoja

Jan-Heiner Tück

My živem, značit my umiraem. Horošo žiť, značit horošo umirať. Novyj god! Želaju sebe i vsem horošo umereť.

(Živimo, znači umiremo. Dobro živjeti znači dobro umrijeti. Nova godina! Želim sebi i svima dobro umrijeti.)1

Ima pripovjedaka koje se tako usijeku u pamćenje čitatelja da ih se nika-da više ne zaboravlja. Pripovjetka Lava Tolstoja Smrt Ivana Iljiča jedna je od takvih.2 U toj pripovijetci riječ je o sjaju i bijedi čovjeka koji je napravio uspješnu pravničku karijeru, koji uživa visok društveni ugled i kojeg iznena-da pogodi teška bolest. Nakon više tjedana bezuspješnog liječenja nema više nikakve sumnje: bolest vodi prema smrti, premda liječnički korifeji tu istinu

* Naslov izvornika: Durchbruch zur Wahrheit an der Schwelle des Todes. Zu Leo N. Tolstois “Der Tod des Iwan Iljitsch”. U: Internationale Katholische Zeitschrift Communio, 33. Jahr-gang (November/Dezember 2004), str. 590–599. – Jan-Heiner Tück (*1967), katolički teo-log i sveučilišni professor, od 2010. profesor dogmatike na katoličkom teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču.

1 L. N.Tolstoj: Polnoe sobranie sočinenij. Serija vtoraja: Dnevniki, tom 49, Moskva 1952, str. 60. (dnevnički zapis od 1. siječnja 1883).

2 Pripovijetka Smrt Ivana Iljiča objavljena je prvi puta 1886. godine i pripada u kasnu fazu Tolstojeva spisateljstva. [Citati u ovom tekstu prema hrvatskom prijevodu pripovijetke od Vase Bogdanova u L. N. Tolstoj: Obiteljska sreća. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske 1977. (= Izabrana djela L. N. Tolstoja), str. 143–199. Odgovarajuće stranice navode se u uglatoj zagradi naposredno nakon citata. – Primj. prev.]

244 Jan-Heiner Tück

umjetno zataškavaju eufemističkim umirivanjima: što se istina više prikriva, to se ona sve jače nameće bolesniku. Smrt stoji pred vratima – a s njome i još koješta drugo.

Život Ivana Iljiča

Ali tko je Ivan Iljič? Zašto bismo se trebali zanimati za njega? “Prošlost Ivana Iljiča bila je najjednostavnija i najobičnija, a i najužasnija” [153], piše Tolstoj. Najjednostavnija i najobičnija, jer radosti i patnje Ivana Iljiča jesu radosti i patnje bezbrojnih ljudi – ne samo u ono vrijeme nego i danas, a tako i su-tra. Nije slučajno da je Stefan Zweig za ovu Tolstojevu majstorsku novelu kazao da ona pripada “jednako devetnaestom kao i dvadesetom i tridesetom stoljeću”3. No istovremeno prošlost Ivana Iljiča je najužasnija i upravo njezin kraj potiče na razmišljanje – kraj koji na provedeni život baca jedno drugo, zastrašujuće svjetlo. Evo na početku ukratko životne povijesti protagonista Ivana Iljiča: Ivan Iljič Golovin sin je jednog visokog činovnika ministarstva u Petrogradu. Po očevu naputku uči pravo kako bi mogao stupiti u pravnu kari-jeru. Već za vrijeme studija razvija karakterna svojstva koja će ga obilježavati čitava života: “čovjek sposoban, veseo, dobrodušan i društven, ali je strogo vršio ono što je smatrao za svoju dužnost; za svoju dužnost, pak, smatrao je ono što su za takvo smatrali ljudi na najvišim položajima.” [153] Magnetski ga privlače ljudi prema kojima je život bio blag i sklon. On imitira njihov stil, s istomišljenicima sudjeluje na raznim zabavama, “ali sve to u određenim granicama, koje mu je tačno određivalo njegovo osjećanje mjere”. [154] En passant spominje Tolstoj da je Ivan Iljič kao novonamještenik za lančić svoga sata dao izraditi medalju s natpisom Respice fi nem. Rado se zaogrće aurom humanistički obrazovanog čovjeka, ali memento mori nema nikakva učinka na oblikovanje samoga života.

Svoju službu Ivan Iljič obavlja korektno i savjesno. Pretpostavljeni su za-dovoljni, tako da očekivano unapređenje slijedi vrlo brzo. Kao sudac istraži-telj ima pristup u otmjeno društvo i u tom društvu – nakon različitih površ-nih ljubavnih epizoda – upoznaje svoju ženu, Praskovju Fjodorovnu Mihel, “najprivlačniju, najumniju, najsjajniju djevojku onoga društvanca u kome se kretao Ivan Iljič.” [156] Doduše za njegovu ženidbu nisu bili odlučujući istin-ski osjećaji nego određeni životni stav koji Tolstoj ovako opisuje: “Reći da se Ivan Iljič ženi zato što je zavolio svoju zaručnicu i što je našao kod nje simpatije za svoje poglede na život bilo bi isto tako nepravedno kao i reći da se ženio zato što su ljudi iz njegova društva odobravali tu ženidbu. Ivan Iljič ženio se iz oba razloga: uzimajući takvu ženu, on je učinio ono što je njemu bilo ugodno, a ujedno učinio ono što su ljudi na najvišim položajima smatrali

3 Stefan Zweig: Tolstoi, u: S. Zweig, Baumeister der Welt, Frankfurt am Main 1965, str. 501-603, ovdje str. 524; također u: S. Zweig: Drei Dichter ihres Lebens. Casanova – Stend hal – Tolstoi, Frankfurt a. M. 1984, str. 218.

245Na pragu smrti do istine

za pravilno.” [157] Dakle: ugodan život i suglasnost s mišljenjem ljudi na vi-sokim položajima jesu maksime prema kojima Ivan Iljič postupa kada se radi o njegovoj osobi.

Po nesreći ubrzo se ispostavilo da brak ne nosi sa sobom samo komfor nego i tegobe. Praskovja Fjodorovna očekuje od muža da bude uz nju čim nije na poslu, ljubomorna je i hirovita, priređuje mu scene i sve više postaje nepodnošljiva. Na tome ne mogu mnogo promijeniti ni djeca koja su se rodila (neka od njih i umiru, a da to Ivana Iljiča uopće ne pogađa). Odnos između njih dvoje sve je napetiji: “Ostajali su im samo oni izuzetni periodi zaljublje-nosti koji su obuzimali supruge, ali koji nisu trajali dugo. To su bili otočići na koje su oni privremeno pristajali, a zatim su se opet spuštali u more pritajene mržnje” [159].

Kako se ne bi morao odreći lakoće života, Ivan Iljič nalazi bijeg iz bračnog života u poslu. Posao postaje težištem njegove egzistencije. Tu su sjednice koje treba pripremiti, molioci koje treba primiti, večernje obveze i društvene prigode koje ne smije propustiti. “A glavno je bilo to, što je Ivan Iljič imao službu. [...] Svijest o svojoj vlasti, mogućnost da može upropastiti svakog čovjeka koga zaželi upropastiti, važnost, pa čak i vanjska, pri ulasku u sud i pri susretu s podređenima, uspjeh njegov pred višima i pred nižima i što je glavno, njegovo majstorstvo u vođenju poslova što ga je on osjećao – sve ga je to veselilo i zajedno s razgovorima sred drugova, s objedima i vistom ispu-njavalo mu život.” [160] Nakon što je jedno vrijeme tako izgledalo kao da je zapao u profesionalni ćorsokak, dodjeljuje mu se važno mjesto na sudištu u Petrogradu. Veze! S neočekivanim promaknućem i znatno povišenom plaćom iščezavaju za kratko vrijeme i bračne nesuglasice. I jedno i drugo, i Praskovja Fjodorovna kao i Ivan Iljič, su radosni da u Petrogradu stječu pristupnicu u više krugove za kojim su dugo čeznuli. Oni su konačno netko i to treba na od-govarajući način inscenirati. U to pripada briga oko uređenja interijera stana koji bi imao pokazati znakove novostečenog blagostanja. Ništa se ne prepušta slučaju: salon mora biti elegantan, soba za primanje u stilu, čak i o detaljima vodi brigu Ivan Iljič sam osobno. “Jednom se popeo na ljestvice, da pokaže radniku koji nije shvaćao kako bi on želio drapirati, okliznuo se i pao, ali, kao snažan i okretan čovjek, zadržao se i samo bokom udario o ugao okvira. Udareno mjesto ga je zaboljelo, ali je ubrzo prošlo.” [163] Međutim, ovaj pad neće ostati bez posljedica.

Jedno vrijeme život teče kako se samo poželjeti može. Ništa ne kvari ve-selu lagodnost. Sve je comme il faut. Doduše Tolstoj ne propušta primijetiti da Ivan Iljič vrlo točno razlikuje poslovno i ljudsko. U jednom slučaju on vlastite osjećaje ostavlja po strani, drži se objektivno i prema zakonskim propisima; u drugom slučaju on čini sve i koristi se vezama kako bi pomogao, drag je i su-sretljiv. I jedno i drugo čini s određenom virtuoznoš ću i ima pri tome uvijek na umu “učtivost, taj nadomjestak za istinske ljudske odnose”. Stupivši na položaj visokog službenika ministarstva čini mu se da je postigao cilj svojih snova.

246 Jan-Heiner Tück

Umiranje Ivana Iljiča

No, tada se dogodi nešto što sve to pomuti. Jednoga dana osjeti Ivan Iljič neki čudan okus u ustima i bol u lijevom dijelu želudca. Bol postaje sve jača i najednom poremeti pozitivno duševno raspoloženje toga tek četerdesetpeto-godišnjaka. Bolest sve više truje njegov život i život drugih u njegovoj oko-lici. Tu je u prvome redu obitelj. Supruzi Praskovji Fjodorovnoj bolesnikova blizina biva sve većim teretom. Muževljeva mrzovoljnost remeti ugodnost njezina života. Njegove sve češ će hirovite ispade ona uzima na znanje i svodi ih na konto njegove bolesti, ali pri tome sažaljeva u prvome redu samu sebe. “I što je više žalila sebe, to je više mrzila muža. Ona je stala željeti da on umre, ali to opet nije mogla otvoreno željeti, jer onda ne bi bilo plaće. I to ju je još većma razdraživalo protiv njega.” [167] Na redu su liječnici koji mu uistinu ne mogu pomoći. Napuhana retorika naručenih kapaciteta koji nalažu medicinske pretrage jednu za drugom, a da pacijentu ne kažu jasno na čemu je, podsjeća Ivana Iljiča na njegov vlastiti posao na sudu. Unatoč tome on je upućen na njihove dijagnoze i drži se strogo njihovih naputaka kao da su mu oni posljednja nada; istovremeno mora učiti živjeti – da ne kažemo umrijeti – s nepobitnom bezuspješnoš ću njihovih recepata. Tu su konačno kolege sa suda koji se izruguju hipohondriji Ivana Iljiča, koji nazočnost toga patnika do-življavaju kao smetnju ugodnom drugovanju prilikom večernjih partija vista i već krišom nagađaju tko bi mogao naslijediti njegovo dobro plaćeno radno mjesto. U ovakvim okolnostima dolazi Ivan Iljič do spozanje “da je njegov život otrovan i da truje živote drugih i da taj otrov ne slabi, nego sve više pro-žima čitavo njegovo biće. [...] I živjeti ovako na rubu propasti morao je sam, bez ikoga tko bi ga razumio i požalio. [173]

Bolest ga trga iz svakodnevne komunikacije. On smeta, i drugi mu daju do znanja da smeta. Još strašnije od fi zičke boli jest za Ivana Iljiča da nitko na njega ne misli, da ga nitko ne sažaljeva, da život bez njega teče isto tako kao da se nije ništa dogodilo. Kolege, prijatelji – gdje su sada? Tko ima stvarno razumijevanja za njegov položaj? Gdje je netko tko bi mu mogao pomoći? Čak i njegova žena služi se otrcanim fl oskulama kako bi ga držala na odstojanju. A njegov okus u ustima postaje sve neugodniji; bol na lijevoj strani sve oštrija, mozganja o uzrocima bolesti ne daju se više isključiti. I jedne večeri dolazi do saznanja da više ne može ignorirati svoje stanje: “’Slijepo crijevo. Bubreg – rekao je on sebi. – Ne radi se o slijepom crijevu, ne radi se o bubregu, nego o životu i ... smrti. Da, bio je život, i sad odlazi, odlazi, a ja ga ne mogu zadržati. Da.’ Čemu obmanjivati sebe? ’Zar nije oči-to svima, osim meni, da ja umirem’ [...]”. [175] Goli, hladni strah nameće pitanja koja se prije nisu nikada postavljala: “Mene neće biti, a čega će biti onda? Ničega neće biti. Ali gdje ću ja biti kad mene više ne bude. Je li to smrt? Ne, neću.” [175] Nameće se pitanje: Zašto sam živio? I dok je, mučen tim pitanjima, Ivan Iljič noću sām hodao po stanu, ušao je “u gostinsku sobu koju je sam uredio – u onu gostinsku sobu u kojoj je pao, za koju je on –

247Na pragu smrti do istine

kako mu je bilo i gorko i smiješno misliti o tome – za namještanje koje je on žrtvovao svoj život, jer je znao da mu je bolest počela s onim udarcem” [179 – podcrtao JHT].

U posljednjem stadiju svoje bolesti Ivan Iljič je prikovan za svoj krevet. Samo mu jedna osoba ublažuje bolove, a to je njegov sluga Gerasim. Ovaj je bez mnogo riječi odavno uvidio da se ovdje radi o životu i smrti. Za razliku od Praskovje Fjodorovne, koja eufemisitčke fl oskule liječnika uzima zdravo za gotovo, a u prvome redu sažaljeva samu sebe kako mora podnositi takvoga muža, Gerasim uviđa bijedu svoga gospodara, pomaže gdje može pomoći i noćima bdije nad njegovim krevetom. Jedino nazočnost Gerasimova koji je jednostavnog, seljačkog podrijetla godi Ivanu Iljiču. Pred njime ne mora ništa skrivati, pred njim se može pokazati kao siromašno, nemoćno dijete koje treba tuđe pomoći: “Najveće mučenje za Ivana Iljiča bila je laž – ona laž koju su svi zbog nečega prihvatili, da je on samo bolestan, ali da ne umire i da treba samo da bude miran i da se liječi, pa će tada već biti veoma dobro.” [182] Mreža laži, koja okružuje njegov smrtnu postelju i koju on sām nije u stanju rastrgati, za njega je nepodnošljiva. On mrzi hinjeni interes za njegovu bolest, ali isto-vremeno i sām zapaža da stalno svoju nadu polaže u umirujuće riječi liječnikā. Pri tome se kapaciteti hvataju rutiniranih uzoraka ponašanja kako bi ovima prikrili svoju bespomoćnost, mjere puls i temperaturu, kuckaju po tijelu na smrt osuđenoga i mimikom potvrđuju kao da je sve u najboljem redu.

Smrt koja je na pomolu mijenja pogled na njegov život. Lagodnosti života, reputacija u zvanju, društveni položaj, zarada, sve mu to odjednom postaje isprazno i falš. Jedne noći iskrsne iznenada u njemu spoznaja: “Kao da sam jednako silazio s brijega uobražavajući da se penjem na brijeg. Tako je i bilo. Koliko sam po javnom mišljenju išao uzbrdo, upravo je toliko poda mnom iščezavao život ... I sad je svršeno, umri!” [192]4 On postupno uviđa da nije živio onako kako je trebao živjeti, iako je sve tako izgledalo kao da je to bio sjajan život. No on stalno odbija tu misao o svome životu koji je falš i u sebi bijedan. Ta mu je misao nepodnošljiva. Pred očima mu lebdi zgusnut čitav život. Jedino što vrijedi jest djetinjstvo koje nije pomutila laž, ali uskoro na-kon njega slijede krivotvorine, sumnje unutarnjeg glasa koje je on previđao i zatomljivao jer su tako činili svi. “Ondje, u djetinjstvu, bilo je nešto toliko do-ista prijatno s čime bi se moglo živjeti kad bi se povratilo. Ali onoga čovjeka koji je osjećao tu prijatnost više nije bilo: to se javljalo kao sjećanje na nekog drugog.” [191] On postaje bolno svjestan gubitka unutarnjeg djetinjstva, ali

4 Usp. također: “’Protiviti se ne može – govorio je sebi. – Ali kad bih bar shvatio čemu to? I to se ne može. Moguće bi bilo objasniti kad bih priznao da nisam živio onako kako treba. No, a to je nemoguće priznati’ – govorio je on samome sebi, sjećajući se sve zakonitosti, pravil-nosti i doličnosti svoga života.” [194] i “Došlo mu je na pamet da bi moglo biti istina ono šta se njemu prije činilo potpuno nemoguće, naime, da on nije proživio život onako kako je trebalo.” [195]

248 Jan-Heiner Tück

povratak u taj prošli svijet čini mu se zagrađen, on je skretnice svoga života krivo postavio.5

Ivan Iljič se ispovjeda i pričeš ćuje. To mu na trenutke stvara olakšicu. Pri-jedlog njegove žene da se posluži posljednjim sredstvom i da se dadne ope-rirati pobuđuje u njemu odvratnost: “Njena odjeća, njena fi gura, izraz njena lica, zvuk njena glasa – sve je njemu govorilo jedno: ’Nije to ono. Sve ono radi čega si živio i živiš – jest laž, obmana koja skriva od sebe život i smrt.’ I samo što je pomislio to, uskrsla [je] u njemu mržnja, i s mržnjom teške tje-lesne patnje, i s patnjama saznanje o neizbježnom bliskom kraju.” [196-197] Ostatak njegova života je – prema vani – zaglušujući krik koji traje tri dana. Unutarnja dramatika ovog zadnjeg roka sastoji se u tome da on mora napustiti svaki pokušaj da svoj život opravda ipak nekako kao uspio. Tek u trenutku kada prestane kopati po crnim mislima, dolazi do dlučujućega prodora prema svjetlu. Tolstoj tu scenu opisuje ovako: “Sva tri dana, za trajanja kojih nije za njega postojalo vrijeme, on se koprcao u onoj crnoj vreći u koju ga je ugura-vala neka nevidljiva, nesavladiva sila. On se otimao, kao što se iz ruku krvnika otima na smrt osuđeni znajući da se ne može spasitii [...]. On je osjećao da je njegovo mučenje i u tome što se gura u tu crnu rupu, a još više u tom što ne može da se provuče kroz nju. A provući se sprečavalo mu je priznanje da je njegov život bio dobar. Baš to opravdanje njegova života zgrabilo ga je i nije ga puštalo napolje i mučilo ga više od svega. Odjedanput ga neka sila gurnula u prsa i u bok, još jače mu je gušila disanje, on se probio u jamu, i ondje, na dnu jame, nešto je zasvijetlilo. Njemu se dogodilo ono što se dešavalo u želje-zničkom vagonu kad misliš da ideš naprijed, a ideš natrag, i odjednom saznaš istinski pravac. Da, sve to nije bilo ono – rekao je on sebi – ali ništa zato. Mo-guće je, moguće stvoriti ’ono’. A što je ’ono’? – pitao je on sebe i najednom zamuknuo.” [197] U tom trenutku njegov je sin primakao ruku umirućeg k svojim usnama i zaplakao. Ivan Iljič je ovo osjetio i otvorio oči. Vidio je sina i bilo mu ga je žao. Vidio je svoju ženu, i ona mu se sažalila. Želi zamoliti još za oproštenje, ali za to ne nalazi više snage i u tom trenutku iznenada bol išče-

5 Tema djetinjstvo – smrt literarno je posebno upečatljivo razrađena u kasnoj pripovijetci Antona Čehova Arhijerej (1902) koja na suptilan način spaja proces umiranja protagonista s litur-gijskom dramaturgijom Velikog tjedna. Arhijerej, već malo prehlađen i s lakom groznicom, susreće za vrijeme večernje mise uoči Cvjetne nedjelje iznenada svoju majku koju nije vido devet godina. Majka ga posjećuje sljedećeg dana, ali u njegovoj nazočnosti gubi svoju raniju prostodušnost i odgovara samo bojažljivo i tiho na pitanja “eminencije”. Ionako iscrpljeni arhijerej ustanovljuje u naletu žalosti i srdžbe da majka neusiljeno i prirodno razgovara s nje-govim slugom. Pri tome mu postaje jasno da se gotovo svi u njegovoj nazočnosti ponašaju s poštovanjem, ali s poštovanjem punim straha, i da samo mali broj njih kažu otvoreno što ih tišti. Njegovo zdravstveno stanje se pogoršava što se više bliži Veliki tjedan. Dok cijele noći provodi bez sna u krevetu, pred očima mu prolazi čitav život i on čezne za prijašnjom jednostavnoš ću i majčinskom blizinom. Kada mu snage zbog krvarenja iz crijeva brzo malak-šu, u sobu umirućeg ulazi majka, vidi sina “sa skvrčenim licem i velikim očima” i zaboravlja da je on arhijerej. U posljednjim trenutcima njegova života ona se ponovno brine za njega kao za svoje dijete i zadržava ga, kako na koncu navodi Čehov, u živahnoj uspomeni.

249Na pragu smrti do istine

zava. “’A smrt? Gdje je ona?’ Tražio je svoj prijašnji poznati strah od smrti i nije ga nalazio. [...] – Eto ti ga na! – odjednom progovori on glasno. – Kakva radost! Za njega se sve to zbilo u jednom trenutku, i značenje toga trenutka više se nije izmijenilo. [...] – Svršeno! – rekao je netko nad njim. On je čuo te riječi i ponovio ih u svojoj duši. ’Svršeno je sa smrću – rekao je sebi. – Nje više nema.’” [198-199; podcrtao JHT]

Prodor do istine na pragu smrti.Zaključna razmatranja

Ako se želi ovu dojmljivu pripovjetku opširno komentirati, mora se zacijelo prije svega rekonstruirati njezina geneza, a zatim je – kako bi se istakla njezi-na posebnost – usporediti s drugim literarnim ostvarenjima tipa ars moriendi narrativa u Tolstojevu opsežnom djelu.6 Treba ukazati na rafi niranu kompozi-ciju pripovijetke – Tolstoj počinje s reakcijom kolega i rodbine na smrt Ivana Iljiča i time stavlja epilog na početak; zatim bi trebalo u jednoj opširnoj in-terpretaciji osvijetliti autobiografsku pozadinu na koju je u više eseja ukazao Stefan Zweig7, trebalo bi konačno ukazati na maskiranje smrti kakvo počinje u 19. stoljeću i na splet laži u blizini umirućega8, na što je fi lozofski reagirao Martin Heidegger u Sein und Zeit9. Sve ovo ne treba i nije moguće na ovome mjestu obaviti; umjesto toga donijet ćemo zaključno neke fragmentarne upute koje svraćaju pozornost na teološku dimenziju pripovijetke.

Tezu da je smrt čin slobode, a time “osobno samoostvarenje čovjekovo, koja je nakon Rahnera bila često zastupana, Tolstojeva pripovijetka istovre-meno obara i potvrđuje. Obara je činjenica da bolest i smrt Ivana Iljiča poga-đaju nenadano; on njima ne raspolaže u slobodi, nego one raspolažu njime. Radikalna nemoć umirućega, prijevremeni prekid njegova života čine upitnim idealističko uzdizanje smrti. Smrću ovdje ne ravna neki suvereni majstor nego

6 Usp. Sažet pregled kod Käte Hamburger: Tolstoi. Gestalt und Problem, Göttingen 21963, str. 62-73 kao i opširan prikaz kod Bernhard Sill: Ethos und Thanatos. Zur Kunst des guten Sterbens bei Matthias Claudius Leo Nikolajewitsch Tolstoi, Rainer Maria Rilke, Max Frisch und Simone de Beouvoir, Regensburg 1999, str. 55-120. koji se pobliže bavi pripovijetkama “Tri smrti”, “Smrt Ivana Iljiča”, “Zapisi luđaka” i “Gospodar i sluga”, a ukazuje također na znamenite odlomke iz “Rata i mira”.

7 Usp. Stefan Zweig: Die Flucht zu Gott, u: S. Zweig: Sternstunden der Menschheit. Zwölf hi-storische Miniaturen, Frankfurt am Main 1983, str.179–218; S. Zweig: Tolstoi als religiöser und sozialer Denker, u: S. Zweig: Die Monotonisierung der Welt. Aufsätze und Vorträge, Frankfurt am Main 1976, str. 153–173; S. Zweig: Drei Dichter ihres Lebens. Casanova – Stendhal – Tolstoi, Frankfurt am Main 1984. Usp. također Thomas Mann: Goethe und Tolstoi. Zum Problem der Humanität, Berlin 1932.

8 Usp. Philippe Ariès: Geschichte des Todes. Aus dem Französischen von Hans-Horst Hen-schen und Una Pfau, München 1980, str. 720–726. koji na primjeru Tolstojeve pripovijetke Smrt Ivana Iliča tumače početak medikalizacije kao i širenje laži na koncu 19. stoljeća.

9 Martin Heidegger: Sein und Zeit (Gesamtausgabe, Bd. 2), Frankfurt am Main 1977, str. 337.

250 Jan-Heiner Tück

je pasivno podnosi.10 Doduše teza da se sa smrću događa dovršenje ljudske slobode ovdje se na jedan poseban način potvrđuje. Naime, Ivan Iljič mora ratifi cirati nefriziranu bilancu svoga života, on – kolikogod to zvučalo pa-radoksalno – mora u slobodi uvidjeti, što u životu nije nikada uvidio, da mu se život temeljio na samoobmani i laži. I tek s uviđanjem ove laži on može umrijeti u miru.

U uspostavi ove istine leži sud o njegovu životu i sasvim je moguće u či-njenici, da se ovdje sud smješta u sam proces umiranja, vidjeti teološku poan-tu Tolstojeve novele. Proces je za umirućeg – ne uzimajući u obzir fi zičku pat-nju – utoliko strašan što je on totalno izložen nepatvorenoj istini svoga života. Umjesto da je slijedio svoj unutarnji glas i išao svojim vlastitim putom, on je mislio što svijet misli i radio ono što svijet radi. On je ispustio iz ruku kompas svoga života i prepustio se mainstream-u takozvanoga boljeg društva. Tako su neke afere mogle biti bagatelizirane kao kavalirski delikti. Ali u procesu umiranja leži istovremeno i nešto oslobađajuće, jer sa spoznajom upitnosti vlastite egzistencije događa se prodor do istine. Tek na drugoj strani rupe – da se poslužimo Tolstojevom metaforom – pojavljuje se svjetlo.11

Što se tiče pripovjedačke strategije karakteristično je da se nigdje ne govori izričito o božanskom sudcu, kao da je ruski pisac na koncu 19. stoljeća već poznavao izreku Gottfrieda Benna, prema kojem je “Bog” loš stilski princip. Samo na jednome mjestu on proračunatom nejasnoćom govori o “nekoj taj-novitoj snazi” koja Ivanu Iljiču pomaže da prizna nesnošljivu bilancu svoga života, to jest da je “sve bilo ništa”. Naravno, već najopćenitiji pokušaj da se opiše druga strana smrti stavlja pisca pred velike poteškoće. Ali literarno neu-zimanje u obzir jedne transcendentne instance, pred kojom bi se imalo osob-

10 Međutim i Karl Rahner je uvijek naglašavao oba aspekta smrti, kako ono vanjsko okončanje života koje se da medicinski ustanoviti tako i unutarnji čovjekov čin koji čovjek mora obavi-ti. Usp. Karl Rahner: [natuknica] Tod, IV. Theologisch, u: Lexikon für Theologie und Kirche [LThK]2 10 (1965), str. 221–226, ovdje str. 224: “Stoga je čovjekova smrt pasivno prihva-ćeni događaj nasuprot kojemu čovjek kao osoba stoji nemoćno i izvanjski, ali je ta smrt također i bitno osobno sebeispunjenje (sic!), ’vlastita smrt’, čovjekov nutarnji čin, ispravno shvaćeno smrt sama, ne samo čovjekovo izvanjsko zauzimanje stava prema njoj.” (Prijevod: Željko Pavić). O personalnom samoispunjenju doduše u Tolstojevoj pripovijetci ne može biti govora, budući da je Ivan Iljič tek uz pomoć “neke nevidljive, nesavladive sile” [197] u stanju spoznati da mu je život promašen. No ova spoznaja o promašenosti preduvjet je za smrt u miru. O kritici Rahnerove teologije smrti Helmut Hoping: Die Negativität des Todes. Zur philosophisch-theologischen Kritik der Vorstellung vom natürlichen Tod, u: Theologie und Glaube 86 (1996), str. 296–312.

11 Inverzija ove metaforike smrti (tunel – svjetlo) nalazi se u završnoj sceni romana Christopha Petersa Das Tuch aus Nacht, München 2003. I ovdje se život protagonista zgušnjava kao u sabirnoj leći, nizovi slika proteklih epizoda još jednom planu u svijesti. Zatim slijedi “blago isisavanje, postupno sužavanje obrisa” koje određuje doživljavanje. Tu je govor o “otvore-nom prolazu”, o “tunelu” na čijem se kraju otvara “uska, oštra pukotina”, koja međutim ne prelazi u svjetlost nego u tminu. “Tmina iza toga je lijepa. Inače ništa.” Tako glase karakte-ristične zadnje rečenice u romanu (str. 317).

251Na pragu smrti do istine

no položiti račun, odgovara Tolstojevom praktično-humanističkom poimanju krš ćanstva o izgradnji carstva Božjeg na zemlji bez uzimanja u obzir vjere u onozemaljski život.12 S odbojnoš ću prema svakoj onozemaljskoj utjehi – zbog čega ga je uostalom na jednoj strani cijenio Lenjin13 a na drugoj ekskomunici-rala rusko-pravoslavna Crk va14 – mogla bi stajati u svezi činjenica da u Smrti Ivana Iljiča nedostaju izričiti čini sudačkog pravorijeka ili čak proglašenja kazne. Vjerojatno neće biti pogrešna pretpostavka da sud uključuje u sām pro-ces smrti također presudu i kaznu. Jer što bi bilo drugo uviđanje ništavnosti vlastitog života nego presuda koju pred licem smrti umirući mora priznati i što je mučna bol zbog ove spoznaje drugo nego kazna?

Međutim, na koncu se iznenada pojavljuje peripetija: Dok Ivan Iljič prolazi kroz pakao vlastite samospoznaje i u svoj dubini proživljava bijedu svoga pre-ma vani uspješnog života, otvara mu se sasvim neočekivano pristup u jedan novi život. Iz ništa njegova života, kako to – možda oslanjajući se na Rim 4,17 – formulira Tolstoj, može ipak nastati nešto. To nešto biva u posljednjim trenutcima njegova života opipljivo. U trenutku kada Ivan Iljič osjeti da netko ljubi njegovu ruku ne mora se više grčevito hvatati sām za sebe, ne mora dru-ge mrziti jer mu ne pružaju željenu pažnju. Umjesto da s prijekorom zahtijeva ono što se ne može zahtijevati, on to sam može drugima pružiti: samilost i lju-bav. Odjednom je nestalo mržnje, a događa se ulazak u radost koju jezik može samo naslutiti, ali nikada prikladno odjenuti u riječi. Da li ova radost sa smrću nestaje ili je neprolazna, ostaje kod Tolstoja neizvjesno. Suvišno je primijetiti da nada koju pruža vjera ovdje seže dalje ...

Preveo s njemačkoga Jozo DŽAMBO

12 O Tolstojevoj “teologiji” usp. informativan prikaz George Steinera: Tolstoj oder Dosto-jewskij. Analyse des abendländischen Romans. Aus dem Englischen von Jutta und Theodor Knust, München - Zürich 1990, str. 225–242.

13 Wladimir I. Lenin: Lev Tolstoi als Spiegel der russischen Revolution: 7 Aufsätze über den russischen Schriftsteller und seine Zeit, Berlin 1985.

14 Usp. Norbert P. Franz, natuknica Tolstoj, u: LThK3 10 (2001) 102. George Steiner primjećuje da je Tolstoj bio pokopan “u prvom vancrk venom pokopu u Rusiji” (Tolstoj oder Dosto-jewskij, str. 311).

TOLSTOJ – ZELENI GROF*

Iris Radisch

Desetoga studenog 1910. godine u pet sati ujutro grof je dao osedlati konje. Bližio se kraj i on je konačno želio živjeti onako kako je pisao u svojim knji-gama: skromno, na ulici, licem okrenutim prema vjetru i beskonačnosti, bez cilja, bez ambicija, bogupredano. Poznato nam je iz mnogih fi lmova, knjiga i vijesti da on, već odavno velika zvijezda na međunarodnom književnom svodu, nije daleko stigao. Na željezničkoj postaji Astapovo spopala ga je gro-znica i polegli su ga u kućici čuvara pruge. Doputovali su sinovi i kćeri, pili s ruskim reporterima i radoznalcima u staničnoj gostionici, supruga je stigla specijalnim vlakom. Smrtna postelja nalazila se u prometnom pogledu na po-godnom mjestu.

Tolstoj je prezirao željeznicu kao i svaku drugu tehničku i mašinsku novi-nu. Odnos željeznice prema putovanju, kazao je jednom prilikom, odgovara onome javne kuće naspram ljubavi. Željeznica je u jednakoj mjeri ugodna koliko i neljudska, ubilačka i monotona. Smatrao je da čovjek radije treba ići pješice, bos ili u čizmama koje je sām napravio. No sve mu to nije koristilo. Umro je 20. studenoga 1910. pokraj tračnica, u kandžama željezničke mreže, gotovo pred kamerama. Kažu da se navečer uoči smrti digao i glasno povikao: “Otići ću nekamo gdje me neće nitko smetati. Ostavite me na miru.” Ali nitko ga nije slušao.

Njegova je smrt legendarna. O njoj pričaju kao o posljednjem velikom izljevu srditosti starca koji je prezirao svijet oko sebe zbog njegove slavo-hlepnosti i pohlepe za lagodom. I koji je na posljednjem djeliću životne staze konačno uspio napustiti prokleto imanje u Jasnoj Poljani i naći jednostavnost za kojom je čeznuo čitavoga života. Međutim, to je uljepšavanje ove medijske smrti. Čak je to preinterpretiranje njegove velike životne drame: on je želio biti drvo, a bio je grof. Htio se prepustiti Božjoj riječi, a bio je pisac. Htio je

* Naslov izvornika: “Der grüne Graf”. U: Die Zeit, br. 47 (18. studeni 2010), str. 63.

254 Iris Radisch

zaustaviti vlak modernizacije, a svoj posljednji izdisaj doživio je u jednoj nje-zinoj službenoj prostoriji.

Danas smo gotovo zaboravili Tolstoja kao prvoga poznatog bjegunca iz moderne civilizacije. Mi čitamo Rat i mir i Anu Karenjinu, ali su nam njegovi bezbrojni kritički spisi o vjerskim i društvenim pitanjima, koji samo u njemač-kom izdanju naklade Eugen Diederich iznose četrnaest svezaka, ostali gotovo nepoznati. Romanopisac je besmrtan, dok prorok kojemu su oko 1900. godine hodočastili iz svih dijelova svijeta, nije imao uspjeha.

Pri tome je desetljećima u svome ruskom haljetku i čizmama napravlje-nim vlastitim rukama stajao na raskrš ću na kojem je povijest skrenula u in-dustrijsku modernu, i preklinjao je da u posljednjoj sekundi promijeni vozni pravac. Međutim, kako je povijest bez ikakvih obzira s najvećom brzinom jurila dalje u pravcu koji grof nije želio, od svjetskog gurua postao je drag čudak za kojega bi bilo bolje da je ostao kod svog genuinog lukrativnog posla, kod lijepe književnosti. Međutim danas, kada je svijet potpunoma postao onakvim kakvim ga Tolstoj nije želio, Tolstoj je – već prema tome kako se obračunaju troškovi i korist ovog razvitka – ili vrlo aktualan ili pak beznadno zastario kao nikada.

Kako bi izgledao svijet da je slušao Tolstoja? Bio bi vjerojatno mirniji, jednoličniji, ekološkiji i bogobojazniji. U Stuttgartu ne bi bilo kolodvora, a u Gorlebenu atomskog otpada. Ne bi bilo autocesta ni festivala Wagnerove glazbe. Ne bi bilo klaonica niti preparata za plavu kosu srednje dužine. Ne bi bilo pada nataliteta niti referenata za pitanja žena. Umjesto toga nepregledne šume, polja, livade i pašnjaci. Muškarci bi morali prehranjivati obitelji ra-dom svojih ruku. Žene bi rađale što više djece (mlada žena bez djece grofu je izgledala poput crnice zemlje posute šljunkom). Mi bismo nosili kratka ovčja krzna, čizme od fi lca, prsluke, hlače i košulje. Više nas ne bi tjerali egoizam i potreba za isticanjem nego ljubav prema istini i bližnjemu. Drugim riječima: svijet, koji bi bio Tolstojev, mi bismo danas jedva podnijeli.

Ipak konačni sud povijesti književnosti, prema kojemu bi Tolstoj bio do-duše izvrstan književnik, ali rđav mislilac, je kriv. Naprotiv, itekako se isplati barem u komfornoj zoni knjige i novinstva danas ponovno uzeti ozbiljno nje-gove radikalne agrarno-anarhistične sanjarije o prakrš ćanskom socijalizmu. Posebno zbog toga jer je Tolstoj nakon svoga napuštanja književnosti i obrata prema ideji otkupljenja svijeta godine 1877. – bilo mu je tada 49 godina i upravo je bio završio roman Ana Karenjina – ovim sanjarijama žrtvovao veći dio svoga književnog talenta i manji dio svoga imetka. Posebno na veliki jad svoje žene koja je naricala za honorarima i životnim standardom.

Radikalni obrat grofa u krš ćanskoga anarhista pada u posljednja desetlje-ća carske vlasti. Kmetstvo je bilo ukinuto već desetak godina. Nije bilo više feudalnog i patrijarhalnog mladenačkog Tolstojeva svijeta. Slavenofi li i reak-cionari – Lenjin i utjecajni sovjetskoruski Tolstojev biograf Viktor Šklovskij

255Tolstoj – zeleni grof

divljeg su grofa pripisivali također ovome taboru – htjeli su konzervirati staru seljačku Rusiju. Liberali i socijalisti su bili za industrijalizaciju. Međutim, Tolstoj je bio protiv svih. Protiv slavenofi la zbog njihova crk venoga pobo-žnjaštva i odanosti državi, protiv socijalista zbog njihove vjere u napredak. Bio je skeptičan prema svakoj velikoj povijesnoj baušteli i prvi koji je izgo-vorio ono što je kasnije mnogostruko i sa skromnim dugoročnim učinkom natucao pokret životne obnove 20. stoljeća: Moraš promijeniti svoj život ako želiš promijeniti svijet.

Dobar život – ono što je danas od wellness industrije razmaženo dijete u povojima u bijelom kupaćem kostimu – bio je za Tolstoja jednostavan i skro-man seoski život. Tolstoj je odavno dao prednost jednostavnosti i neovisnosti seljačkog načina života pred spletkama i statusnim brigama grada. Tko je htio mogao je to iščitati iz njegovih romana. Međutim, stavovi iz romana bili su nešto što Tolstoju u drugoj polovici njegova života nije ništa više značilo. Od tada je on literaturu smatrao nepotrebnim zrcalom jednoga suvišnog života. Samo još jednom kasnije aktivirao je simulacijsku mašineriju i “u staroj mani-ri” napisao bestseler Uskrsnuće, da bi sa zaradom pomogao jednoj krš ćanskoj sekti selidbu u Kanadu. Inače želio je misliti samo još srcem, raditi na selu, podučavati djecu u svojoj seoskoj školi i tražiti Boga u svojoj duši.

Bila je to jednostavna, ali vrlo eksplozivna misao koja je Tolstoja odvela u propast, alarmirala carsku cenzuru i navela grčko-pravoslavnu Crk vu da ekskomunicira svjetski poznatog plemića. Po Tolstoju se propovijed na gori treba primjenjivati doslovno na život, kako bi se pokazalo da ovaj život ne može izdržati frontalni sudar s tim krš ćanskim temeljnim tekstom. Sve što je bilo potrebno znati jest sposobnost čitati doslovno poput djeteta. Ta je lektira pokazala bez sumnje da ni država ni njezini sudovi, ni poreznici ni vojska nisu bili u skladu sa zapovijedima iz propovijedi na gori. Tehniku umjetničko-naivnog razgolićavanja Tolstoj je prije toga isprobao do savršenstva u svojim romanima. Revolt iz duha književnosti učinio je autora svjetskoga glasa preko noći državnim neprijateljem i Božjom lùdom.

Zabranjeni spisi, u kojima je grof nakon svog obraćenja huškao seljake svojih sličnika, naišli su na izvrsnu prođu. Tolstoj je uporno preklinjao svoje čitatelje da ne napuštaju zemlju, imanja i oranice, da se ne odriču realnoga gospodarstva i da ne prihvaćaju nikakav “prividni posao” u gradu u kojem bi proizvodili stvari koje ustvari nisu nikome potrebne. Raj i pakao, istinito i lažno, prirodno i neprirodno – prema ovom rousseauovskom programu on je skicirao jednu kritiku kulture koja je obuhvaćala sva životna područja. Protur-ječje između prividnoga i stvarnoga bogatstva do danas je nerješiv paradoks teško zaduženih bogatih zemalja i njihovih vječno nezadovoljnih bogatih po-danika. Za Tolstoja je to bilo pitanje stoljeća, itekako vrijedno da mu se žrtvu-je polovina jednog spisateljskog života.

To, da nismo njega slušali i da smo se umjesto drveću, travi i tlu po-vjerili privredi, njezinim beskonačnim proizvodnim linijama i virtualnim

256 Iris Radisch

financijskim paketima, Tolstoj nam po svoj prilici još uvijek zamjera. Teško je za to naći izgovor. Međutim, kome u komfortabilnom paklu njegova prividnog radnog života ponekad postane zagušljivo, taj može poslije fajronta još uvijek naći malo utjehe i svježeg zraka kod zelenog grofa Tolstoja.

S njemačkog preveo Jozo DŽAMBO

IZ PISANEZA-

OSTAVŠTINE

BILJEŠKE NA RAZNE TEME

Vitomir Lukić

Sve se može izmijeniti. Da bi nešto postalo stvarnost, potrebno je samo da je tu, nakon što se međusobno istrijebe vrijednosti i sile. Stvarnost se vrlo često nije ni za što izborila, ona je preostala.

I sad nadiru sa svih strana barbari, razbijaju, gaze i gutaju, a onda se dosje-te da bi trebali naučiti od onog što su uništili, pa postaju “homo novusi” sa kra-vatom i manirima bez duha, kojima će još barem za tri generacije nedostajati potrebna koordinacija pokreta. Oni se guraju u vlast, u kazališta, u udruženja pisaca postajući “novajlije u vječnosti” (Borhes) i sve je dobro dotle dok se vidi tko su oni i odakle su došli, dok nose na sebi obilježje “nemoguće veći-ne”. Onog trenutka prestaje odnos prema njima, kada umjesto uljeza postanu kriterijumi.

Tada sluh onih što su preostali a pamte, biva mučen činom kojim se vrijed-nosti vraćaju unatrag, a teče samo “brutalno vrijeme”.

Koliko je vedre humanizirane mudrosti ostalo u iščezlim “simposionima” antike, tim nenadmašnim gozbama tijela i duha, i zatim je deset ljudskih vje-kova, ako se zamisle kao vertikalni stub propadalo u histeričnoj i mazohi-stičkoj misli skolastičkog srednjeg vijeka o grijehu i iskupljenju. Toliko se razmišljalo o smislu života, da nije bilo mjesta ni za život ni za smisao.

Da je tih nekoliko stoljeća barem stajalo?I kako se moglo odigrati drukčije i bolje nego da to mračno vrijeme doživi

svoju prošlost kao blistavu budućnost renesanse. Kotač historije se pomaknuo, ali tek poslije nenadoknadivog zakašnjenja između dvije epohe.

Vrijeme može stajati i onda kada preko njegove površine idu sjenke i pro-jekcije ideologija, programa i lažnih revolucija koje nose sirovi mentaliteti šareni od parola. Sa njihovih oltara prečesto se čuje riječ sloboda, toliko često da ona u njihovim ustima postaje neprijatnom obavezom za sve. Jednom za-mišljena i fanatično čuvana količina dobrote u političkim programima biva

260 Vitomir Lukić

dijeljena bez obzira na gunđanja individue koje se smatra nepristojnim, jer vrijeđa opće humane pobude. Čak i kada se veći dio jedinki odupire javnim navikama i političkim fl oskulama iznad njih je i protiv njih je društvo. U so-cijalnoj znanosti ovaj pojam etimologijski identičan s njom najsumnjivija je veličina. To potvrđuje, svejedno stoji li na pola puta između sofi zma i algebre, moje uvjerenje da je najizvjesnija vrijednost čovjek, sam. On je čista, odre-đena veličina. Već dva čovjeka polove tu mogućnost i što dalje – ona se sve više gubi, da u pojmu “društvo” dobije sasvim negativan predznak. Spominje li netko iz vlasti prečesto ovu riječ, ona će čak i u najbezazlenijem razgovoru zvučati kao prijetnja.

Ivan Fogl često spominje tu riječ govoreći o piscima i treba mnogo dobro-namjernosti, pa da se ona, unatoč ogradama dovede u pomirljivo sazvučje sa sugovornikom. On se, naprimjer, oduševljava mojom prozom ističući kako i sam ima udjela u otkrivanju njezinih modernih atributa, ali dodaje da je niknu-la na historiji koja truli i svemu onom što je u suvremenom društvu osuđeno da propadne. Foglova se mjerila uvijek odnose na tematski i bukvalno sadržinski dio pisanja, a preko dekorativne ocjene moga stila, on mi se ispričava sa osu-dom koju će u ime “društvenog kriterija” – izreći na kraju. Modernost svega je u strukturi: jezika, ponašanja, materijala od kojih se gradi, a ne u temi.

Vrlo stara tema “kuća”, u modernoj arhitekturi jedva prepoznaje svoj pro-totip s tavanom i podrumom, i ono što se promijenilo – to je raspored unutar iste teme stanovanja. Pri tome da li na originalan način odabire jezična sred-stva, netko je moderan pisac ili nije ako se kreće u izražajnim stereotipijama. Svoj razgovor sa tlom svaka vegetacija vodi na svoj način, a nas zanima u pr-vom redu kakva je ta vegetacija. Tlom i klimom možemo je predbaciti. Pravo se bavi zločinom, liječnici bolom, religija grijehom, svojom praksom okrenuti su tamnoj strani života – gdje svakako leže kriterijumi prema kojima bismo ih mogli procjenjivati. Ipak, književnost ne mora dijeliti didaktičku jasnost ni sa jednom od njih. Knjiga ne mora izliječiti, ona se može baviti gađenjem, jednim od najplemenitijih čuvstava, može izazvati zgražanje da bi uzdrmala institucijski moral, može infi cirati, da bi se zahvaljujući bolesti izbjegla smrt. Ona sve to može nizom svojih primjera i mogućnosti, ali je bolje pustiti pravu literaturu da čini što hoće, jer ona mnogo prije nas čuje budućnost u sloju tiši-ne kojim je okruženo njezino nastajanje.

Došlo je do povampirenja ždanovskog demona u kritici, gdje moralni i politički kvalifi kativi stoje daleko ispred estetičkih, pa su riječi koje je onaj NKVD-ovac socijalističke estetike uputio Ani Ahmatovoj nazvavši je prosti-tutkom – postale modelom pretjeranim samo u formi, a povodom diskusije o časopisima “Zvijezda i Lenjingrad” nije propustio ni jedan od trikova politič-ke demagogije da utjera red u literaturu, gdje su stvari počele ići pretjerano normalnim tokom i samouvjernoš ću jednog bakalina pobaca natrulo voće da bi spasio “in corpore sano” (corpus sanum) od njegove vlastite duše. Iz nje-govih apodiktičnih izjava riječi “odgoj” i “zdrav”, “napredan” izbijaju mnogo

261Bilješke na razne teme

češ će i s mnogo više nametljivosti nego iz priručnika o narodnom zdravlju, tako da od toga drastičnog zaokreta na kojem su ispali vjerojatno i posljednji intelektualci zaljubljeni u moralno poslanje revolucije, književnost više dijeli sudbinu s društvenom hijerarhijom nego s kulturnim superstrukturama.

Sadašnjost je u sovjetskom gledanju na stvari potpuno zasjenjena “per-spektivama” i životom, kao što i ideologijom dominiraju dvije aveti: prošlost protiv čijih se ostataka u svijesti u institucijama treba boriti i budućnost za koju se mora žrtvovati. Već sama riječ perspektiva čijim se simbolom toliko zadužuju ciljevi komunizma likovno je i fi lozofski turoban pojam. Osjećaj da se tamo nikada linija neće susresti s linijom niti promijeniti pravac, niti na-pustiti to besmisleno i jednolično “naprijed” upotpunjuje njezin geometrijski užas. A optika ipak, smanjujući našu vizuru paralelnosti, planski hladno su-miče vidik i na koncu se sve nade gube u točki. U “perspektivi” nema mnogo ohrabrenja niti za ono što mislimo niti za ono što vidimo. Stilistici političkih govora nisu smetale ni ovakve očite slikovne kolizije kao što su “široki pogle-di što pucaju u perspektivi komunističke vizije budućnosti”. Nije se imalo do-voljno vremena za metafore. Centralni komitet je u okviru petogodišnjeg pla-na određivao i zadatke razvoja literature i nikada se jedna disciplina, okrenuta sasvim čovjeku, nije mogla pohvaliti takvim znanjem svoje vlastite buduć-nosti kao sovjetska literatura poslije velikih čistki. Državni teoretičari vidjeli su je kao trim-stazu s točno obilježenim nijansama gdje treba vrtjeti rukama, puzati preko grede ili praviti sklekove da bi na kraju izrekla napamet nabifl anu utilitarističku poruku društvu, pedagoški sukus koji je (upravo tu na samom kraju) opravdava. Majmunski se mučno i dosadno vrti um u tom prozirnom scenariju. On zna šta ga čeka i zna da svi od njega čekaju taj didaktički “nik” na završetku uzaludnog, a tako pedantno programiranog napora. Igra postaje svemirski apsurdna kad se pomakne vizura s vlastite uloge na totalitet, gdje svi ljudi dalje znaju da sudjeluju u laži i podstiču prinudu na laž, ali ustraja-vaju u radnjama i stanjima kako su se zatekli. Smjeloš ću se može nazvati (jer je relativitet čudesno protegljiv) već i to da netko od glavnih podstrekača kao kad je s gledaocem ranog antičkog kazališta sklopljena prešutna pogodba da je to što on gleda i u čemu sudjeluje kao promatrač igra, a ne ubijanje, ne ljubav, da je ovo pretjerivanje stil scenskog izraza i na kraju (kada igra i prerušavanje ne bude potrebno a sada je to imperativ svetih i strogih usta Historije) – svi ćemo opet biti normalni ljudi i vratiti se svojim kućama s osjećanjem ispunje-ne dužnosti i bez pitanja: zašto? kome?

Položaj svjesnog graditelja novog društva, uhvaćen u situaciji intimnog skidanja šminke s uma nakon besmislene predstave – ni u čemu se nije razli-kovao, po vanjskom mehanizmu, od primitivnog vjernika koji ispada polumr-tav iz obredne igre. Primitivac je samo bio sretniji. Prva zora što ga je zatekla lijepo je obasjavala njegovu svijest kako mirno spava pored razloga.

Ako se hoće igrati bilo lud, bilo kakav ples – mora neki bog odnimiti naše dileme, potencijalne grijehe, prije igre uzeti u ruke našu svijest, rasteretiti nas

262 Vitomir Lukić

savjesti, stvoriti doktrinu otkupljenja “in advance” i dati nam znak da se mir-no možemo predati igri. Jer kako je to lijepo igrati i činiti, činiti a ne biti, sa unaprijed primljenom euharistijom posvemašnjeg određenja. U Hitlerovom “Mein Kampfu” vidim tu slabašnu svjetiljku savjesti kako tetura velikim po-prištima historije, bacajući malo svjetla, umanjena i obeshrabrena tisućama obzira, luta poput žutog maslačka, ništa ne osvjetljavajući više osima onog bespomoćnog “da” i “tu” čovjekove egzistencije, a dajući ogromne razmjere noći u kojoj je izgubljena. I taj veliki žrec, budući bog nacizma i modernog koncepta Europe zna da prvim rezom mora osloboditi bolesno čovječanstvo tog nekorisnog rudimenta – savjesti. U veličanstvenim, mamutskim obredima nacističke ideologije, tog surovog krika za hirurgiju društva – vojničkog kora-ka i Wagnerove glazbe – Vođa je u grču objave drogiran i zaglušen božanskim poslanjem lebdio nad kolektivnim pranjem savjesti, a “Mein Kampf” je imao duhovno pokriće novog evanđelja.

Okrenimo brzo sliku. Njegovi generali, inače sjajni vojnici te mašinerije svjesnog genocida, ljudi koji su u rat ponijeli sve do najmanjih sitnica, sve osim savjesti – sjede izobličeni, sa tamnijom sjenkom na uniformama tamo gdje su stajale epolete i odličja, tijela potresana tikovima, ruševine u kojima još kuca srce i naivno kao djeca prvi put izgovaraju umjesto “dužnost” riječ “savjest”. Oni to rade na kraju predstave na neizbježnom kraju posljednjeg čina. Može izgledati kao neoprostivo surov moralni paradoks: ali ovdje je pravda pala na nevine zločince. Pola optužnice je statistika: (koliko logora, koliko ubojstava), druga polovica je - savjest. I upravo tim bitnim dijelom ona je htjela u toku grozomornog procesa naći oslonca kod ovih živih mašina jedne ideologije što ih je kolektivnim obredom oslobodila savjesti i povjerila Vođi – bogu istočnog grijeha, preuzetog bez krivice njegovog iskustva.

Ne uspavljujemo doktrinama i novim vjerama to tiho sudište, neumrlu va-tru svakog dana, svakog dijela, pred kojom čovjek kleči, sapet ili slobodan u svom činu – da bi s ljudskim saldom ušao u sutrašnji dan gdje još ima šansu da okaje grijeh, da bude dobar i podstaknut na dobro. Jer – ti veliki procesi su jedna tržnica pravde: one uzimaju jedan izgubljeni život za milijune pogu-bljenih, i daju zločinu novu priliku da se ponovi za stolom, mirno dok zločinci sjede, a tužitelji i suci viču i mlataraju rukama, brzo mu poturaju čist prostor od tisuće kvadratnih kilometara.

I fi nale je, ako smo ga doživjeli u punom osvjetljenju moralne religije po-razan; zločinac umire kao nevin, jer umire bez savjesti, a tužitelji izlaze van iz sudnice opteretivši već i onako izmrcvarenu savjest – ubojstvom. Vratimo se toj jadnoj svjetiljci i njegujmo je riječju i postupkom, podržavajmo njezin plamičak dijalogom s njom i dijalogom s drugim čovjekom u kojemu se i sami umnažamo po dobru, a smanjujemo u oholosti. Ta svjetiljka je jedini hram u koji će pristati doći Bog, ako već tamo nije, ili ako neće biti suvišan.

12. 11. 1976.

KRONIKA

FRA MATIJA DIVKOVIĆ I KULTURA PISANE RIJEČI

Znanstveni skup u povodu 400. obljetnice Nauka krstjanskoga, prve tiskane knjige na narodnom

jeziku u BiH, Sarajevo 14. i 15. listopada 2011.

Divković u Gutenbergovoj galaksiji

Marko Karamatić

U organizaciji Franjevačke teologije u Sarajevu je održan je 14-15. listopa-da 2011. znanstveni skup Fra Matija Divković i kultura pisane riječi – 400. obljetnica Nauka krstjanskoga, prve tiskane knjige na narodnom jeziku u BiH (1611-2011), točno trideset godina nakon prvog znanstvenog skupa posveće-nog Divkoviću: Matija Divković – djelo i vrijeme (11-13. prosinca 1981) koji je organizirao Institut za jezik i književnost u Sarajevu pod pokroviteljstvom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.1

Skup o 400-toj obljetnici Divkovićeva Nauka krstjanskog održan je u pro-storijama Franjevačke teologije u Sarajevu pod pokroviteljstvom Predsjedniš-tva Bosne i Hercegovine. Na početku Skupa pozdrave prisutnima uputili su u ime organizatora dekan Teologije Mile Babić, provincijal Lovro Gavran i Boris Tihi u ime predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića.

Uvodnu riječ imao je Marko Karamatić koji je Divkovićev pothvat tiska-nja knjige stavio u kontekst Gutenbergova otkrića tiskarskog stroja sredinom 15. stoljeća i njegova značenja za opći civilizacijski pomak. Potom je glumac Mirsad Tuka izveo dva Divkovićeva monologa iz drame Dževada Karahasana Čudo u Latinluku.

1 Izlaganja su objavljena u: Zbornik radova o Matiji Divkoviću, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Sarajevo 1982.

266 Marko Karamatić

Izlaganja na Skupu sadržajno su bila vezana za književno-povijesne, je-zične, stilske, teološke i povijesne teme. Tako je obrađena problematika pe-riodizacije franjevačkog spisateljstva, odjek Divkovićeve Svete Katarine u vremenu nakon njega, relacija između Divkovićevih stihova i hrvatske sred-njovjekovne književne tradicije, pitanja sintakse i jezične raslojenosti, stilskih svojstava i prilagodbe vlastitih imena, značajke Divkovićeve bosančice, pri-sutnost antike u njegovim djelima, teološke značajke, Divković i homiletička praksa franjevaca, Divkovićevo djelo u kontekstu povijesti knjige i suvremene katekizamske književnosti, topografi ja tiskara Divkovićeva vremena.

Ovdje donosimo popis sudionika i naslove njihovih referata onim redom kako su izlaganja i držana:

Iva Beljan (Mostar): Matija Divković i problem periodizacije književnosti bosanskih franjevaca; Dunja Fališevac – Dolores Grmača (Zagreb): Divkovi-ćeva Sveta Katarina; Amir Kapetanović (Zagreb): Hrvatska srednjovjekovna književna tradicija i Divkovićevi stihovi; Ena Begović-Sokolija (Sarajevo): Pamćenje Divkovića u savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti; Da-rija Gabrić-Bagarić (Zagreb): Jezična raslojenost u djelima Matije Divkovića; Ivo Pranjković (Zagreb): Iz Divkovićeve sintakse; Mateo Žagar (Zagreb): Bo-sančica Divkovićevih izdanja između ustava i brzopisa; Marijana Horvat – Sa-nja Perić-Gavrančić (Zagreb): Jezična i stilska svojstva Divkovićeva djela Sto čudesa; Ivana Lovrić Jović (Zagreb): Prilagodba vlastitih imena u Divkovi-ćevim djelima Sto čudesa i Nauk krstjanski za narod slovinski; Pavao Knezo-vić (Zagreb): Percepcija antike kroz Divkovićev opus; Slavko Harni (Zagreb): Topografi ja tiskara u Divkovićevo doba; Lucija Radoš (Zagreb): Početak povijesti knjige na hrvatskom kulturnom prostoru; Andrija Zirdum (Žeravac/Derventa): Pisani i tiskani izvori o Bosni Srebrenoj u Divkovićevo vrijeme (1563-1631); Luka Markešić (Sarajevo): Teološki uvod u Nauku krstjanskom; Ivo Marković (Sarajevo): Utjecaj fra Matije Divkovića na homiletičku pre-poznatljivost bosanskih franjevaca; Drago Bojić (Sarajevo): Katekizam kao medij; Ivan Šarčević (Sarajevo): Divković u doba katekizama; Mile Babić (Sa-rajevo): Divković kao krš ćanski reformator; Dževad Karahasan (Sarajevo): Divković – naš suvremenik. Predviđeno je da svi referati budu objavljeni u posebnom Zborniku.

Obljetnica Divkovićeve knjige zacijelo je događaj od ne male važnosti za bh. kulturnu povijest, imamo li u vidu značenje i ulogu knjige za opći razvitak društva. Fra Matija Divković (1563-1631) je objavljivanjem svoga Nauka kr-stjanskog i Sto čudesa (1611), uvezanih u jedan svezak, označio početak povi-jesti tiskane knjige u BiH na narodnom jeziku, oko sto pedeset godina nakon Gutenbergova izuma.2 Jedva se može do kraja dokučiti kakav je obrat izvršilo

2 Obljetnica Divkovićeva Nauka krstjanskoga, osim znanstvenim skupom na Franjevačkoj te-ologiji u Sarajevu, obilježena je također još: a) posebnim dodatkom u Svjetlu riječi, siječanj 2011 (priloge napisali: M. Karamatić, S. M. Džaja, I. Lovrenović i I. Pranjković), b) sve-

267Fra Matija Divković i kultura pisane riječi

otkriće tiskarskog stroja otvorivši pristup knjizi i znanju širokim slojevima ljudi, te koliki je utjecaj tisak izvršio na daljnji razvitak Europe i cijeloga svijeta. Njime je, naime, započela civilizacija knjige odnosno Gutenbergova galaksija, kako ju je nazvao Marshall McLuhan 1962. godine. McLuhan je pod tim pojmom razumijevao svijet bitno obilježen knjigom kao osnovnim medijem: “Tisak je težio da pretvori jezik iz sredstva percepcije u prenosivu poruku. On nije samo tehnologija već je, sam po sebi, prirodno blago ili si-rovina, poput pamuka, drveta ili radija: i kao svaka sirovina, on ne uobličava samo osjetilne razmjere pojedinca nego i oblike zajedničke međuzavisnosti” (Maršal Mekluan, Gutenbergova galaksija. Nastajanje tipografskog čoveka, Beograd 1973, str. 191).

Fra Matija Divković je nije samo autor prve knjige na narodnom jeziku u BiH, nego je i književno najsnažniji i najviše utjecao na kasnije franjevačke pisce. On je trasirao putove književnosti bosanskih franjevaca, utemeljujući je u svim njezinim važnijim oblicima. Pisao je i u stihovima, a koristio je i dijalošku formu po čemu je autor prvih dramskih književnih oblika na tlu Bosne i Hercegovine. Bio je svjestan da čitateljima treba sadržaje posredovati na razumljiv način, tj. pristupačnim jezikom i pismom. Koristio je izvorni narodni govor s područja Srednje Bosne i to u ikavskoj, ijekavskoj i mješo-vito ikavsko-ijekavskoj varijanti. No on unosi i elemente književne i jezične tradicije Slavonije, Dalmacije i Dubrovnika zbog činjenice da je franjevačka provincija Bosna Srebrena teritorijalno pokrivala Dalmaciju, Bosnu i Herce-govinu, Slavoniju i južnu Ugarsku. Koristio je tradicionalno pismo bosančicu, rašireno na području BiH i Dalmacije, kako bi knjige učinio pristupačnijim čitateljima na širokom prostoru Bosne Srebrene. Zbog toga je osobno veneci-janskom tiskaru pomagao izlijevati slova, jer ih nije imao na raspolaganju.

O životu fra Matije Divkovića gotovo i nema podataka. O njemu je, nakon što ga je kratko kao pisca spomenuo fra Filip Lastrić (1700-1783) u svom djelu Epitome vetustatum Bosnensis provinciae (1776), prvi opširnije pisao

čanom akademijom 26. svibnja 2011. u multimedijalnoj dvorani Franjevačkog studentskog centra na Kovačićima u Sarajevu, a u organizaciji Franjevačkog provincijalata (izlaganje Ivana Lovrenovića uz nekoliko glazbenih točaka), c) okruglim stolom u Jelaškama, Div-kovićevu rodnom mjestu, 23. srpnja 2011 (izlaganja: A. Zirdum, S. Duvnjak, I. Mlivončić, Ž. Ivanković) uz prigodnu izložbu, d) u Varešu Danima fra Matije Divkovića 22-24. rujna (izlaganja: M. Karamatić, I. Mlivončić i I. Divković, uz predstavljanje dviju umjetničkih slika s Divkovićevim likom od I. Vlašića i J. Botterija, i na koncu zadnjega dana Miholjski koncert u vareškoj župnoj crk vi). U ovoj prigodi tiskana je i poštanska marka u izdanju HP Mostar (30 x 35 mm) u vrijednosti 0,70 KM. Likovno je oblikovana s otvorenom knjigom i faksimilom dijela naslovnice na bosančici uz naznaku obljetnice. Vezano uz ovu obljetnicu objavljena je i jedna publikacija (ideja i realizacija: list Bobovac) u izdanju HKD Napredak, Podružnica Vareš 2011. U njoj su objavljeni tekstovi Andrije Zirduma, Luke Markešića, Da-libora Brezovića (preuzet iz Zbornika radova o Matiji Divkoviću, 1982) i Željka Ivankovića. Iako je tiskanje prve knjige na narodnom jeziku na bosansko-hercegovačkom prostoru od nesumnjive važnosti u bh. kulturnoj povijesti, društveno-kulturne i obrazovne institucije u ovoj zemlji nisu pokazale osobit interes za obilježavanje tog događaja.

268 Marko Karamatić

fra Ivan Frano Jukić u prvom svesku Bosanskoga prijatelja (1850), u kojem je, uz nekoliko biografskih podataka, predstavio i njegova djela. Paradoksalno je da su Divkovićeva djela doživjela veliku popularnost, a o njegovu životu jedva da ima ikakvih vijesti. Tek na osnovi kratkih zabilješki u njegovim knji-gama, gdje daje poneku informaciju o samome sebi, moguće je u najkraćim potezima skicirati njegov životni put. Rodio se u Jelaškama, između Vareša i Olova, 1563. godine, a preminuo je u samostanu u Olovu 21. kolovoza 1631, kako stoji u sutješkom nekrologiju. Do godine rođenja došlo se izračunom na osnovi njegova zapisa na početku svoje knjige Sto čudesa, gdje kaže da je iz Jelašaka i “budući od četrdeset i šest godišta ovo poče pisati na iljadu i šesat i deveto godište po porodu Gospodnjemu mjeseca svibnja na dvadeset i tri u subotu”. Dakle 1609. imao je 46 godina. Osnovnu izobrazbu Divković je vjerojatno stekao u samostanu u Olovu, a studij fi lozofi je i teologije završio u Italiji. Zbog njegovih djela objavljenih početkom XVII. stoljeća uglavnom smo ga navikli tretirati kao franjevca toga stoljeća. Ali ne treba zanemariti ni činjenicu da je Divković gotovo četiri desetljeća živio u XVI. stoljeću, da se kroz to vrijeme obrazovao i, u stvari, kao pisac formirao, premda o tom peri-odu njegova života nema nikakvih podataka.

Službovao je kao kapelan u Sarajevu i tamo je 1609. dovršio svoje djelo Nauk krstjanski za narod slovinski (tzv. veliki Nauk), oko 300 listova opsega. To razaznajemo iz njegove zabilješke u knjizi: “Izpisa budući kapelanom u Sarajevu na iljadu i šesat i deveto godište po porođenju Isukrstovu”. Potom je započeo i s pisanjem Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice di-vice Marije, i oba je djela, zajedno uvezana, tiskao u Veneciji 1611. godine.3

U Kreševu je 1612. godine započeo pisati svoje propovjedničko djelo Ra-zlike besjede Divkovića svrhu evanđelja nedjeljinijeh priko svega godišta, a završio ga je u Olovu 1614. Godine 1616. tiskao je Nauk krstjanski s mnozi-emi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi (tzv. mali Nauk, nazvan zbog manjeg formata iako je stranicama opsežniji od velikog Nauka) kao i svoje djelo Besjede. Divkovićev mali Nauk je tiskan i objavljen u brojnim izdanjima tijekom 17. i 18. stoljeća i time doživio rijetko veliku popularnost i čitanost.

Divković je objavom prve tiskane knjige na narodnom jeziku našao ne-sumnjivo dostojno mjesto u Gutenbergovoj galaksiji. Kao autor prve tiskane knjige i začetnik književnosti na bosansko-hercegovačkom tlu dao je počet-ni impuls civilizaciji knjige na ovim prostorima. Činjenica da je pripadao franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj koja čuva najstarije knjiško blago u svojim samostanima (od 60 primjeraka inkunabula u BiH, 48 ih je u franje-vačkim samostanima, uz stotine knjiga iz 16. i 17. stoljeća), pokazuje da su

3 U pripremi je izdanje Divkovićeva Nauka krstjanskoga za narod slovinski i Sto čudesa u reprintu na bosančici i transkripciji na latinici (Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene). Transkripciju Nauka na latinicu je načinila dr. Darija Gabrić Bagarić sa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, uz asistenciju dr. Dolores Grmača i Maje Banožić. Tran-skripciju Sto čudesa obavila je dr. Marijana Horvat, također sa spomenutog Instituta.

269Fra Matija Divković i kultura pisane riječi

se franjevci nabavljajući knjige u zapadnim zemljama, gdje su se školovali a kasnije i povremeno putovali, vrlo rano uključili u Gutenbergovu galaksiju i na taj način trasirali put Divkoviću i cijelom potonjem nizu franjevačkih spisatelja. Činjenica je da, od vremena Divkovićeva Nauka krstjanskoga (1611), autori svega što je tiskano na ovim prostorima tijekom 17, 18. i dijelom 19. stoljeća, jesu franjevci Bosne Srebrene! Zbog toga franjevačko spisateljstvo ostaje nezaobilazno u povijesti knjige Bosne i Hercegovine.

OCJENEI PRIKAZI

Robert Jolić, Leksikon hercegovačkih franjevaca, Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja

BDM i Franjevačka knjižnica Mostar, nakladnički niz RECIPE, knj. 9, Mostar, 2011, 582 str.

Franjevačka prošlost u Hercegovini

U leksikografskoj praksi nije uobičajeno da jedan čovjek bude autor leksi-kona. A upravo se u takav pothvat upustio dr. fra Robert Jolić, član Herce-

govačke franjevačke provincije, povjesničar, istraživač povijesti osmanskoga perioda u BiH i povijesti hercegovačkih franjevaca, autor niza monografi ja i članaka o lokalnoj povijesti (crk venoj i svjetovnoj) utemeljenih na proučava-nju crk venih matičnih knjiga.

Njegov Leksikon hercegovačkih franjevaca donosi na 582 stranice 632 ži-votopisa umrlih članova hercegovačke franjevačke zajednice, k tome stotinjak kraće obrađenih osoba u Dodatku, što ukupno čini gotovo 750 obrađenih fra-njevaca. Leksikon je podijeljen u pet cjelina. U prvoj autor objašnjava pristup poslu i izlaže kriterije kojima se vodio pri sastavljanju leksikona, potom do-nosi popis izvora redom po pretraženim arhivima te daje napomene o poteš-koćama s kojima se u poslu susreo, kao i o nedostacima leksikona povezanima s tim poteškoćama.

Središnji dio Leksikona čine životopisi umrlih hercegovačkih franjevaca, doneseni abecednim redom. Obrađeni su životopisi članova Hercegovačke fra-njevačke kustodije (od 1852. godine), odnosno provincije (od 1892. godine) te životopisi franjevaca rodom iz Hercegovine koji su djelovali u zajedničkoj provinciji Bosni Srebrenoj prije formalno-pravne uspostave zajednice hercego-vačkih franjevaca u 19. st. Leksikon, nadalje, sadržava i životopise franjevaca rodom iz Bosne koji su prije uspostave hercegovačke provincije preminuli (i bili pokopani) na području Hercegovine te životopise članova Hrvatskoga franje-vačkog komisarijata/kustodije Svete Obitelji u Americi i Kanadi.

U Dodatku su doneseni kratki životopisni podaci o franjevcima rodom iz Hercegovine koji su po osamostaljenju zajednice hercegovačkih franjevaca ostali djelovati u Bosni Srebrenoj, potom o franjevcima rodom iz Hercegovine preminulima u dalmatinskoj provinciji Presvetog Otkupitelja nakon njezina osamostaljenja 1735. godine te na koncu životopisi pojedinaca preminulih – iz

274 Bosna franciscana

različitih razloga – izvan zajednice hercegovačkih franjevaca (sekularizirani, prešli u druge provincije ili isključeni iz Reda).

U trećem dijelu, nesvojstvenom leksikonskoj praksi, Jolić donosi rezultate svoga istraživanja franjevačkih grobova, odnosno iscrpan (p)opis svih gro-balja u Hercegovini, Bosni, Europi (Italija, Austrija i Mađarska) i Americi (Chicago), gdje su pokopani članovi Provincije obrađeni u Leksikonu. Četvrti dio Leksikona sadrži revidirani – na osnovi donesenih životopisa – Nekrologij Hercegovačke franjevačke provincije (koji počinje godinom smrti fra Pavla Jakića u zaostroškom samostanu, 1508) te statističke podatke vezane za popis umrlih. Peti dio donosi popis izvora – objavljenih i neobjavljenih – te popis literature. Tekst je popraćen brojnim vrijednim fotografi jama: skupnim kao i pojedinačnim; potonje prate životopise, dakako, kad je to moguće.

Životopisni model

Leksikon hercegovačkih franjevaca biografski je leksikon, točnije bio-bibli-ografski, ali potonje u specifi čnu obliku, o čemu ponešto podrobnije u na-stavku. Donosi kritičke životopise svih (dakle ne samo odabranih po kriteriju javne djelatnosti) umrlih članova zajednice hercegovačkih franjevaca prema spomenutim kriterijima.

Životopisi slijede uobičajen biografski model, a budući da ih piše jedan autor, odabrani je obrazac dosljedno proveden u svim tekstovima. Za svakog su franjevca, na osnovi arhivske građe, doneseni podaci o rođenju, školova-nju, primanju u Red, ređenju (kad je riječ o svećenicima), službama u užoj zajednici i Provinciji, dakle u župama, samostanima, odgojnim ustanovama, redovničkoj i crk venoj upravi. Za franjevce iz starijih razdoblja, zbog manjka sačuvanih podataka, autor donosi sve pojedinosti prikupljene iz izvora radi vjernije rekonstrukcije životnih okolnosti.

Kad je riječ o pojedincima koji su sudjelovali u bilo kojem segmentu jav-noga života – kao društveno i politički angažirani pojedinci, graditelji, gospo-darski djelatnici, umjetnici, spisatelji – donose se podaci o njihovu djelovanju, kao i popis djela. U takvim slučajevima bibliografi ja nije, kako je u leksikoni-ma uobičajeno, izdvojena u zaseban dio postavljen iza biografskih podataka, nego je obrađena unutar osnovnoga članka, ne samo taksativno nego najčeš će opisno, dakle uz obrazlaganje sadržaja, strukture i vrijednosti pojedinih djela. To se može objasniti činjenicom da Leksikon ne donosi samo životopise fra-njevaca angažiranih na spisateljskom ili kojem drugom javnom poslu, nego životopise svih članova zajednice, pa se autor odlučio za ovakav pristup bibli-ografi ji vjerojatno zbog težnje da članci budu formalno i grafi čki ujednačeni.

Drugi segment uobičajene bibliografi je – korištena arhivska građa (nekro-logiji, imenici, osobnici, tabule, župne matice, knjige novaka i studenata i niz drugih spisa) i literatura (knjige i članci iz dnevnih i periodičnih publikacija) –

275Ocjene i prikazi

ne nalazi se u osnovnome tekstu članka, nego u fusnotama. Osim bibliografskih napomena fusnote sadrže i napomene o korekciji nekih ranije poznatih poda-taka, o proturječnostima u izvorima i o načinu na koji se autor odlučio za neki podatak te – što je leksikonskom djelu netipično – gdješto i osobne komentare podataka iz literature, najčeš će iz novinskih članaka i historiografskih radova.

Vrijednost pothvata

Ambiciozan naum Roberta Jolića da donese osnovne životopisne podatke za svakog pojedinog umrlog člana Hercegovačke franjevačke provincije vrijedan je iz više aspekata. Na prvom je mjestu svakako vrijednost za Hercegovačku franjevačku provinciju, koja dobiva cjelovito djelo s podacima o svim svojim umrlim članovima, okupljenima na jedno mjesto. Životopisi mnogih franjeva-ca sastavljeni su prvi put, a u mnogim su slučajevima revidirani postojeći te ispravljeni netočni podaci kojima se dosad operiralo.

Nadalje, Leksikon je neprocjenjiva pomoć svim istraživačima franjevačke prošlosti u Hercegovini: jezikoslovcima, povjesničarima – kako opće povi-jesti, tako i književnosti, umjetnosti, fi lozofske i teološke misli, pedagoške prakse itd. Ovim su djelom postali u osnovnom obliku dostupni podaci iz teško dostupne i dosad neobrađene arhivske građe.

Međutim Leksikon je osim toga pomoć u proučavanju povijesti Herce-govine općenito, u svim njezinim segmentima, dakle društveno-političkom, crk venom, kulturnom, ekonomskom. Prvi je razlog što je u svim tim grana-ma javnoga života franjevačka zajednica u Hercegovini imala važnu ulogu, a drugi što Leksikon, uz to što donosi podatke o pojedincima, posredno donosi podatke o vremenu u kojem oni žive i djeluju. Zato se može čitati i na razini pojedinačnih biografi ja, ali i kao panorama cjelokupna života u Hercegovini u obrađenom razdoblju, predstavljena kroz osobne povijesti. Književnici, fi -lozofsko-teološki pisci, umjetnici, prosvjetni, odgojni, pastoralni i karitativni djelatnici, ekonomi i graditelji, sudionici u crk venoj i redovničkoj upravi, svi oni predstavljaju prinose pojedinaca vlastitoj zajednici i hercegovačkoj kul-turi u cjelini. Treba spomenuti i njihovu ulogu u recepciji stranih kultura i prenošenju tijekova suvremene (zapadnoeuropske) misli u Hercegovinu jer su se mnogi od njih – u starije vrijeme pogotovo – školovali na Zapadu i onda vraćali na službe u vlastitu provinciju. Leksikon tako donosi pregled života redovničke zajednice u njezinim relacijama prema samoj sebi, kao i prema svijetu u kojem djeluje.

Sagledavanju hercegovačke povijesti kroz životopise franjevaca pridonosi i već spomenuta posebnost ovog leksikona, a to je činjenica da donosi životopise svih umrlih franjevaca te zajednice. Naime biografski leksikoni obično obrađu-ju reprezentativne pojedince, znamenite, pri čemu se znamenitost procjenjuje po udjelu u nekom segmentu javnoga života. To podrazumijeva vrednovanje pojedinčeva doprinosa zajednici i svakako je važan kriterij, ali time se doprinos

276 Bosna franciscana

obično sagledava na najuočljivijoj razini, materijalnoj, dok se ispušta iz fokusa doprinos “skrovita života”, kojem je redovništvo u svom temelju i usmjereno. Uobičajeni tretman redovničkih zajednica nesvjesno u obzir uzima samo javno djelovanje, čime se njihova uloga nerijetko sagledava tek u dijelovima što bi joj trebali biti popratni, a to su, primjerice, spisateljski, kulturni, prosvjetni, gospo-darski rad. Time redovničke zajednice zapravo defi niramo kao društvene, kul-turne ili karitativne ustanove. (Slaba obrađenost djelovanja ženskih redovničkih zajednica potvrđuje poistovjećivanje redovništva s javnim radom jer su ženske zajednice najčeš će okrenute zatvorenom životu.)

Kako je u Leksikonu hercegovačkih franjevaca bilo izvedivo – obično to nije – predstaviti životopise svih pojedinaca, rezultat je pregled čitavog fra-njevačkog života u Hercegovini, dakle ne samo udjela zajednice u javnome životu. Time se stvara cjelovita slika, u kojoj jednaku ulogu ima i životopis brata laika krojača ili vratara u nekoj samostanskoj zajednici, kao i životo-pis, primjerice, fra Dominika Mandića. Katkad su, što napominje i sam autor, upravo životopisi skrovitih pojedinaca najbolji pokazatelj koordinata u kojima se kreće svakodnevni život franjevaca u Hercegovini. Time se Leksikon pribli-žava historiografskom idealu sagledavanja cjelovitosti povijesne pojave, kako kroz povijest “generala”, tako kroz povijest svakodnevice. Premda biografski leksikon, život zajednice koju obrađuje ne svodi na povijest “znamenitosti”, dakle na javnu dimenziju, nego joj pridaje i onu što joj se nalazi u samom te-melju: dimenziju skrovita života ili kako se često veli – prisutnosti.

Treba napomenuti da je vrijednost Leksikona i u tome što obrađujući lite-raturu posredno donosi i izvješ će o recepciji života i djela predstavljenih po-jedinaca: kako u samoj zajednici – zapisi u nekrologijima, nekrolozi, prigodni spomeni – tako i u široj javnosti – novinski natpisi, literarizacija, historiograf-ska obrada, znanstvena istraživanja i sl. Tako saznajemo o načinu na koji za-jednica – i uža franjevačka, i šira: regionalna, nacionalna, znanstvena – pamti ove pojedince i vrednuje njihov rad. Odnos prema osobnoj i zajedničkoj fra-njevačkoj prošlosti u Hercegovini, što iščitavamo iz literature o pojedincima, kreće se u rasponu od potpunog zanemarivanja do krajnje apologije. U tom je rasponu primjetna i ideološki obilježena recepcija, odnosno istraživanje dje-latnosti franjevaca za potrebe ideoloških konstrukcija ove ili one vrste.

Kritički pristup Leksikonu

Ni pristup Leksikonu ne bi smio biti poziv na apologetsko, nego na kritičko upoznavanje i vrednovanje vlastite prošlosti, što je moguće u konstruktivnu dijalogu s ovim djelom. Svoj rad sam autor određuje kao početak – a nikako kraj – sličnih istraživanja, želeći, motiviran nedostatkom ovakve literature, sebi i drugima stvoriti prijeko potrebno polazište za dalji rad. U to je uložio golem trud, ali trud koji i sam kritički vrednuje, pozivajući na reviziju i dopu-njavanje podataka koje donosi (v. str. 22).

277Ocjene i prikazi

Budući da je riječ o leksikonskome djelu jednog autora, izneseni su podaci tim više podložni kritici, korigiranju i dopunjavanju, ukratko plodnu dijalogu. Prednosti jednog autora – ujednačena forma i pristup – ujedno su i nedostatak jer se i uz najveću pomnju moraju pojaviti omaške, a i cijeli posao nije obilježen naporom skupine ljudi različitih struka, karakterističnim za leksikonski rad.

Osim toga ovaj je leksikon podložan opasnosti koja prati sve radove što izlažu sintetski oblik znanja o kakvu predmetu. Takvi radovi nude svima po-trebne sinteze i osnovne informacije koje ne možemo dobiti iz specijaliziranih studija. S druge strane, leksikone i enciklopedije često prihvaćamo kao udž-beničke tipove tekstova, nepodložne promjeni, za kojima se mehanički poseže u potrazi za podacima, a upravo bi oni trebali biti najpodložniji izmjenama, dopunama i preispitivanjima, dakle bi trebali biti djela u stalnom nastajanju.

U slučaju Leksikona hercegovačkih franjevaca dijalog je poželjan kako na razini iznesenih podataka, tako na razini forme u kojoj su prezentirani. Dakle potrebno je nastaviti s istraživanjima izvora i dopunjavanjem podataka, kao i korigiranjem netočnih. Potrebna je revizija životopisa rudimentarno iscrtanih zbog manjka podataka, naročito životopisa franjevaca za koje postoji malo tragova u pouzdanim izvorima, a o kojima se čuva predaja u zajednici. Tu osobito mislim na franjevce iz doba prvih osmanskih osvajanja, čiji životopisi često nastaju po uzoru na model hagiografi je.

Na razini obrade postoji nekoliko problemskih točaka o kojima bi trebalo povesti dijalog. Već i površnije čitanje otkriva autorski postupak kojem nije na-klonjena leksikografska struka. Naime autor na brojnim mjestima, osobito u fusnotama, napušta impersonalni način izlaganja i nastupa u prvom licu s razli-čitim tipovima komentara obrađivane građe. To u prvom redu vrijedi za životo-pise franjevaca pobijenih tragične 1945. godine, katastrofalne za hercegovačku provinciju, kao i za životopise kasnije zatvaranih pojedinaca, što tvori osobito osjetljivo mjesto u pamćenju hercegovačke franjevačke zajednice i u procesu njezina samorazumijevanja. Na tim mjestima autor dakle napušta impersonal-nost znanstvenika i komentira podatke iz literature, kao i postupke pojedinaca uključenih u zbivanja o kojima govori, konfrontirajući se s njima, ocjenjujući ih, osporavajući i uopće dijalogizirajući na eksplicitnoj razini teksta, što nisu dobrodošli postupci u leksikonskom i uopće znanstvenom tipu djela.

Nadalje, kako je u leksikonu sav posao obavio jedan autor, njegov je zada-tak bio i obraditi doprinose ljudi iz najrazličitijih struka. U procjeni vrijednosti obrađenih pojava, u ovom slučaju osoba, leksikoni se uglavnom oslanjaju na postojeću recepciji u stručnoj javnosti. Robert se Jolić poslužio takvim pro-cjenama u slučajevima kad one postoje. Međutim recepcija je djela mnogih hercegovačkih franjevaca u stručnom smislu još uvijek manjkava ili nikakva pa dopunjavanje vrijednosnih procjena – ili neutralnije rečeno pozicioniranje djelatnosti pojedinih obrađenih franjevaca u povijest kulture, književnosti ili fi lozofsko-teološke misli, da spomenem samo neke – predstavlja otvoreno pi-tanje u proučavanju hercegovačke franjevačke prošlosti.

278 Bosna franciscana

Na koncu treba reći: u situaciji kad za ovakve znanstvene pothvate postoji vrlo mala ili nikakva podrška nadležnih ustanova – akademskih, kulturnih i drugih – a i katastrofalna znanstvena politika, Robert Jolić svojim istraži-vačkim entuzijazmom motivira nastavak sličnih poslova. Priznanje svakako zaslužuju i Hercegovačka franjevačka provincija i Franjevačka knjižnica u Mostaru što su iznijele nakladnički dio posla.

Robert Jolić zamislio je svoj posao kao vraćanje duga zajednici, a u kon-kretnom smislu ne kao dovršavanje posla, nego kao njegovo započinjanje. Pre-traživši opsežnu arhivsku građu i postojeću literaturu, napisavši više od 630 podrobnih i k tome stotinjak kraćih životopisa u Dodatku, na najbolji je način započeo posao o kojem govori, a to je rad na istraživanju franjevačke prošlosti u Hercegovini. Rezultat je njegova truda djelo korisno i franjevačkoj zajedni-ci u Hercegovini, ali i bosanskohercegovačkoj kulturi u cjelini. Nastavljajući i dopunjujući njegova istraživanja te zaobilazeći zamku da ovaj vrijedni leksikon prihvatimo kao zatvoreno djelo, izbjeći ćemo i zamku da vlastitu prošlost, koja nas umnogome određuje, poimamo pojednostavljeno i nekritički.

Iva Beljan

Sanja Cvetnić, Barokni defter. Studije o likovnim djelima iz XVII. i XVIII. stoljeća u Bosni i Hercegovini,

Leykam international, Zagreb 2011, 256 str.

U ljeto 2011. svjetlo dana ugledala je po mnogo čemu iznimna i vizualno vrsno uređena knjiga povjesničarke umjetnosti Sanje Cvetnić, redovite

profesorice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U njoj je na sjajan način prezentirana likovna baština baroknog stilskog razdoblja (XVII. i XVI-II. st.) u Bosni i Hercegovini. Barokno nasljeđe isključivo je plod djelovanja bosansko-hercegovačkih franjevaca, koji su uglavnom u Italiji, i manjim dije-lom u Habsburškoj Monarhiji, nabavljali ili posebno naručivali likovna djela.

Bosna i Hercegovina je u to vrijeme pod osmanskom vlaš ću i ta je činjenica ograničavajuće utjecala na protok djela barokne umjetnosti u vrijeme njezina procvata u zapadnim zemljama, prije svega zbog činjenice što se islam sa za-zorom odnosio prema likovnom prikazivanju vjerskih sadržaja. Barokne arhi-tekture naprosto nema jer se crk ve nisu smjele graditi. Slike su, posredstvom franjevaca, ipak nalazile prolaz, makar i tijesan, te su, usprkos nepogodnostima, pristizale u Bosnu i Hercegovinu. Tako je na odškrinuta vrata, tiho i nečujno, ušla barokna kultura na prostor gdje okolnosti nisu pogodovale njezinu razvitku.

279Ocjene i prikazi

Na taj se način gradila skromna, ali vidljiva, poveznica s europskim kulturnim tokovima na području likovnosti, slično kao i na području pisane kulture. Ne mali dio djela preživio je sve povijesne oluje te ona danas na najbolji način svjedoče o tome kako za umjetnost i kulturu nema nepropusnih granica. Stoga se s punim pravom može govoriti o bosansko-hercegovačkoj baroknoj baštini koja je uglavnom svoje utočište našla u franjevačkim samostanima. I upravo nju na visoko kvalifi ciran način prezentira, istraživački utvrđuje i valorizira Sanja Cvetnić u svojoj knjizi znakovita naslova – Barokni defter.

Autorica je knjigu posložila u sedam poglavlja: 1. Osobni uvod na mje-stu općega (7), 2. Nakaši oliti pjengaturi, neimari i – naravno – ujaci (25), 3. Djela umjetnika venecijanske škole (57), 4. Uspjeh fl amanskih invencija (113), 5. Srednjoeuropski umjetnici (143), 6. Knjižna ilustracija i likovna kul-tura (167), 7. Barokni susreti (191). Na koncu su sažetci na hrvatskom (198), talijanskom (202), njemačkom (206) i engleskom jeziku (210), te konačno Literatura (215) i Kazala (231).

Prvo poglavlje, Osobni uvod na mjestu općega, izdvaja se iz cjeline knjige, jer, kako autorica kaže, ne ide da čitatelja uvede u sadržaj “nego da uvede onoga tko piše, odnosno da razloži motive i misli” s kojima je autorica “zašla među likovna djela baroknog razdoblja u Bosni i Hercegovini” (str. 9). Taj osobni uvod pruža razjašnjenja o poveznicama autorice sa Sarajevom i Bosnom, koja osvjetljavaju i objašnjavaju unutarnje poticaje što su vodili nastanku knjige. Prva je poveznica obiteljska, oživljena prisjećanjem majke koja je dio dje-tinjstva, zahvaljujući jednom od brojnih djedovih premještaja, uoči i dijelom za vrijeme Drugog svjetskog rata provela u Sarajevu gdje je pohađala školu časnih sestara. Druga inspirativna i motivirajuća poveznica proizašla je iz či-njenice da je autorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kao vanjski suradnik, više semestara predavala predmet Umjetnost baroka (2004-2008). Te su poveznice nesumnjivo trasirale put pisanju ove knjige.

U drugom poglavlju, Nakaši oliti pjengaturi, neimari i–naravno–ujaci, autori-ca je predstavila onaj aspekt likovnog djelovanja koji je proizašao iz domaćeg okružja uz sve nepovoljne okolnosti, na što, najčeš će, upućuju zapisi u franje-vačkim ljetopisima. Takvi se znani i neznani likovni akteri u ljetopisima (i ne-krologijima) spominju imenima nakaš, pjengatur, pictor egregius ili sl., kakvi su fra Pavao Tokmačić, fra Tomo Salatić, Stipan iz Velike, Frano Janjić i dr. Među njima je nesumnjivo najistaknutiji slikar fra Miho Čuić (1750–1809) sa svojim slikama “Sveto rodbinstvo” (Kreševo) i “Sveti Anto Pustinjak” (Foj-nica). A u taj niz ide i nekoliko vrsnih srednjobosanskih zlatara (kujundžija), Marko Elegović, Ivan Duić, Lovro Pavlović koji su radili svijećnjake, i ne samo njih, kao i neimar Bono – graditelj. Autorica je vješto posložila mo-zaik na kojem su vidljivi pokušaji franjevaca da sami nađu načina kako da

280 Bosna franciscana

urede svoje skromne sakralne prostore kada se nije moglo doći do djela tada poznatih umjetnika ili umjetničkih radionica sa Zapada. Zaustavila se i na jednoj pastoralnoj posebnosti franjevaca Bosne Srebrene – pokretnim oltari-ma sa oslikanim dijelovima, koji su se mogli sklopiti i nositi poput sanduka. Budući da nije bilo crkava, oni su ih nosili sa sobom od mjesta do mjesta radi slavljenja mise s pukom, redovito na otvorenom, a onda ih opet vraćali nazad ili ostavljali kod neke obitelji do sljedeće prilike.

U trećem poglavlju autorica opservira Djela umjetnika venecijanske škole u Bosni Srebrenoj. Bosanski franjevci su, naime, ponajviše likovnih djela priba-vili ili naručili iz Venecije. Išli su u moćne Mletke i radi tiskanja knjiga, kao što je to učinio fra Matija Divković prije ravno 400 godina (1611), objavivši prvu knjigu na narodnom jeziku u Bosni i Hercegovini, a iza njega i mnogi drugi franjevci. Prvi slikar iz kruga venecijanske škole, čija je djela autorica tema-tizirala, jest Baldassare d’Anna (oko 1572–1646). Njegova slika “Posljednji sud” potječe iz trećeg ili četvrtog desetljeća XVII. stoljeća, a nalazi se u crk-vi Sv. Katarine Aleksandrijske u Kreševu. Druga njegova slika “Bezgrešno začeće s lauretanskim simbolima, sv. Stjepanom Prvomučenikom i donatorom Stjepanom Dragojlovićem” (1621) čuva se u samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Tamo je i jedna starija slika “Raspeti s Bogorodicom, Marijom Magdalenom, sv. Ivanom Evanđelistom, sv. Stjepanom Prvomučenikom i donatorom Stjepa-nom Dragojlovićem” (1597). U dosadašnjoj literaturi prevladavalo je mišljenje da je Stjepan Dragojlović zapravo autor tih slika. Sanja Cvetnić je, međutim, na osnovi brojnih analogija s potpisanim i prihvaćenim djelima slikara Balda-ssare d’Anna uvjerljivo utvrdila njegovo autorstvo, a Stjepan Dragojlović, čiji se lik nalazi na dvjema slikama, jest njihov naručitelj, donator.

Slika Venecijanca Giovanni Battista Pitterija (1691/1695–nakon 1754) “Stigmatizacija sv. Franje Asiškoga” nalazi se u franjevačkom samostanu na Humcu / Ljubuški. On je jedan od “malih majstora” koji je dobrim dijelom života i opusa (od 1730) vezan za Dalmaciju i tamošnje naručitelje, a do diobe Provincije (1735) i dalmatinski su samostani u okviru Bosne Srebrene, pa je i dospijeće Pitterijeve slike u Bosnu Srebrenu više razumljivo.

Sanja Cvetnić je napose impresionirana mletačkom braćom Guardi, Gian An-tonijom (1699-1760) i Francescom (1712-1793), kojih se po jedno djelo nalazi u samostanima na Petrićevcu i u Kraljevoj Sutjesci. U tom je kontekstu, zbog zapažene umjetničke vrijednosti djelā, posebno istaknula ulogu naručitelja s obzirom na vrsnoću bosansko-hercegovačke barokne likovne baštine:

“Važnost naručitelja iz Bosne i Hercegovine kroz stoljeća uz slikare koji su podrijetlom Venecijanci, ali rade (i) za naručitelje u Dalmaciji, potvr-đuje se u slikama koje hrvatska slikarska baština može – nažalost – samo priželjkivati. Mletačko slikarstvo u Bosni Srebrenoj dosiže veličanstveni

281Ocjene i prikazi

crescendo kolorizma i orkestracije u djelima koja bi poželjeli svi svjetski muzeji, slikama slavne mletačke braće Guardi, poglavito u čarobnoj maloj slici starijega brata Gian Antonija, Povratak Sv. Obitelji iz Hrama i sv. An-tun Padovanski” (str. 78).

Vezano za ovu sliku postojale su neke nedoumice koje je S. Cvetnić razriješi-la. Prva je nedoumica bilo mjesto gdje se slika zapravo, budući da je u Katalo-gu velike franjevačke izložbe (1988/89) uz nju naveden podatak da se nalazi u franjevačkom samostanu u Visokom a tamo je nije bilo. S. Cvetnić ju je pronašla u samostanu na Petrićevcu (Banja Luka) prilikom jednog svoga po-sjeta, te je potraga za njom, zbog pogrešne upute u Katalogu, okončana. Druga je nedoumica bila vezana za ikonografsko čitanje ove “jedne od najljepših slika u Bosni i Hercegovini” (str. 79), za koju je u Katalogu stajalo da joj je autor neznani “venecijanski majstor” s nazivom “Bogorodica između Sv. Ane i Joakima sa Sv. Antom Padovanskim”. Atribuciju je, u muđuvremenu, odredio Grgo Gamulin (1910-1997), povjesničar umjetnosti. U svom kritičkom prika-zu spomenute franjevačke izložbe, dvije godine kasnije (1990), on je upozo-rio: “…ostalo je neproučeno i neprimijećeno još jedno izvanredno malo djelo: slika s Bogorodicom između Sv. Ane i Joakima sa Sv. Antom Padovanskim”. Vlasništvo je franjevačkog samostana u Visokom, a slikao ju je također Guar-di, ali ovaj put Gian Antonije” – citira S. Cvetnić Gamulina (str. 79). Gamulin je, dakle, ovu sliku atribuirao venecijanskom slikaru Gian Antoniju Guardiju. Sljedeći korak koji je autorica učinila, jest novo ikonografsko čitanje. Ne radi se, naime, o Bogorodici, sv. Ani, Joakimu i sv. Anti Padovanskom, nego o slici “Povratak Sv. Obitelji iz Hrama i sv. Antun Padovanski”. To novo čitanje autorica je uvjerljivo dokazala vrsnom ikonografskom analizom slike, uspo-redbom s jednim srodnim Guardijevim djelom iz privatne zbirke u Veneciji, te pripremnim crtežom za tu sliku iz Uffi zija u Firenci. Autorica smatra da se može pretpostaviti kako se ovdje zapravo radi o franjevačkoj narudžbi (a ne tek o kupnji) s obzirom na pojavu sv. Ante Padovanskoga uz Sv. Obitelj, naglasivši uz to, kako su:

“[…] dinamične veze s Venecijom višestruko potvrđene (u tom se gradu naručuju slike, tiskaju djela, nabavlja crk vena oprema, obrazuje, trguje i još štošta), treba u obzir uzeti mogućnost da je to čarobno malo dje-lo polovinom XVIII. stoljeća pod franjevačkim habitom stiglo u Bosnu i Hercegovinu. U svakom slučaju franjevački ga je habit zaštitio od propa-sti do danas. Uz veliko poštovanje prema toj skromnoj a moćnoj i staroj tamnosmeđoj fratarskoj tkanini, slika Gian Antonija Guardija, jednog od osnivača venecijanske Akademije (1756.), trebala bi u kolektivnoj svijesti zavrijediti dostojniju sudbinu od neizvjesnoga prognaništva ratnih godina, mraka tajnovitih skrovišta i susjedstva ruševine negdašnje crk ve na Petri-ćevcu. Dakako, ne samo ona” (str. 87).

Visoko mjesto u baroknoj baštini Bosne i Hercegovine ima i slika Francesca Guardija “Bogorodica s Djetetom i sv. Antunom Padovanskim” koju je 1775.

282 Bosna franciscana

nabavio fra Grgo Ilijić Varešanin (1736-1813), koji je kasnije obavljao službu provincijala a potom i biskupa (na slici je dao ispisati: “Dobavi o.f. Gargo iz Varesa 1775”). S. Cvetnić smatra da je fra Grgo vjerojatno naručitelj, a ne samo kupac slike. Tako se on, stoljeće i pol nakon Stjepana Dragojlovića, javlja kao prvi poznati naručitelj. Slika se nalazi u franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Nju je otkrio, prepoznao i objavio Grgo Gamulin (1972) kao djelo Francesca Guardija. S. Cvetnić navodi u kojim je sve katalozima citiran Gamulin, uz reprodukciju slike, pa ipak je na franjevačkoj izložbi, koju je priredila Svetlana Rakić (slikarstvo i skulptura), atribucija Francescu Gu-ardiju stavljena pod upitnik, na što je Gamulin reagirao u gore spomenutom osvrtu. Autorica donosi citat iz Gamulinova članka:

“A da ironija bude veća, to lijepo i slavno djelo (iz samostana još slavnijeg) bilo je na izložbi u Zagrebu zatureno u kutu jedne pokrajnje prostorije i ostalo je posve neprimijećeno od javnosti ‘obične’ i od javnosti stručne” (str. 94). S. Cvetnić je Gamulinu u prilog navela niz potvrda iz narasle lite-rature, da bi na koncu izrazila svoja osjećanja i želje uz tu sliku Francesca Guardija:

“Na odlasku iz Kraljeve Sutjeske, gledajući Trstionicu kako bezbrižno prevrće svoj vodeni tijek po uglačanu stijenju, poželjela sam: ‘Dobra kob, mala sliko!’, s velikom nadom da će svi baštinici, a ne samo vlasnici fra-njevci, znati cijeniti najistočniju Guardijevu narudžbu iz vremena, taj daleki dotok venecijanske boje među stara bosanska brda, i da će budući restaura-torski zahvati dvaju djela braće Guardi, onoga s Petrićevca i ovoga sutješ-koga, uvijek biti povjereni najboljim stručnjacima” (str. 97).

Slikar Sebastiano (Baš će) Giuseppe Devita, rođeni Splićanin (1740–nakon 1797), po slikarskoj tradiciji iz kruga venecijanske škole, živio je i radio i u Dalmaciji i u Italiji, za bosanske franjevce izradio je zavjetnu sliku (1784) “Bogorodica sa sv. Rokom i sv. Sebastijanom i skupinom vjernika” koja se na-lazi u franjevačkom samostanu u Fojnici. Povod zavjetu i narudžbi slike bila je epidemija kuge (1783). O toj epidemiji ostali su zapisi u ljetopisima (Baltić, Bašeskija) koje autorica koristi kako bi zavjet franjevaca i puka kao i samu narudžbu slike kontekstualizirala, a potom dala ikonografsku i umjetničku analizu. Sliku je objavio (1990, 1992) splitski povjesničar umjetnosti Kruno Prijatelj (1922-1998), a zanimljiva je i s etnografskog aspekta (slikar je uveo anonimne bosanske vjernike u njihovu ruhu) ali i zbog činjenice da se slikar potpisao hrvatskom varijantom svoga imena Sebastijan Baschie (Baš će).

U četvrtom poglavlju Uspjeh fl amanskih invencija S. Cvetnić opservira poveza-nost bosansko-hercegovačke likovne baštine s nizozemskim slikarskim škola-ma. Radi se o činjenici “da se slabiji majstor često oslanja na gotova, poznata i priznata rješenja, pa tako iz vlastite nemoći povezuje udaljene prostore za koje baštinici i ne slute da imaju ikakvih veza” (str. 115). A ta su se rješenja pre-ko grafi čkih listova širila i “obilježila naraštaje od XVI. do XIX. stoljeća” (str.

283Ocjene i prikazi

116). Tako su od neznanih malih majstora nastale slike “Štovanje imena Isusova i isusovački sveci” (nakon 1640) i “Raspeti” (prema Rubensu, sredina XVII. st.) koje se čuvaju u zbirci samostana u Mostaru, te “Bogorodica sućutna” (“Bogo-rodica od sedam žalosti”) u Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu.

U petom poglavlju Srednjoeuropski umjetnici autorica je ukazala na nekoliko slika srednjoeuropske umjetničke provenijencije, koje su, dakle, stigle sa sje-vera. Tokove pristizanja umjetničkih djela u Bosnu u Hercegovinu predstavila je na slikovit način:

“Umjetnički utjecaji pristizali su u Bosnu i Hercegovinu najčeš će suprotno od smjera kojim se slijevaju njezine rijeke. Potamološkim rječnikom reče-no: dolazili su uzvodno. Uzvodno Neretvom, s juga, stizale su umjetnine iz Dalmacije i Venecije, a uzvodno pritocima Save sa sjevera pristiglo je i koje srednjoeuropsko djelo. To dakako nisu jedini utjecaji, ali su za umjetnička djela baroka iznimno važni” (str. 145–146). Tako su srednjoeuropske prove-nijencije “Sv. Lucija” nekog kranjskog ili štajerskog slikara (druga polovica XVIII. st.) u Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu, te slike Paulusa Anto-niusa Sensera (?1716–1758) “Porcijunkulski oprost” (1753) u franjevačkom samostanu u Visokom, i “Bogorodica s djetetom” (oko 1750) u samostanu u Tolisi, te F. Haberla (?), “Portret djevojke” (1780) u Franjevačkom provinci-jalatu u Sarajevu.

U šestom poglavlju Knjižna ilustracija i likovna kultura, autorica je posebnu pozornost posvetila djelu Emblemata autora Andree Alciata (1492-1550), koje je od 1531. do 1870-ih izašlo u 179 izdanja. No, nesumnjivo najkvalitetnije, i raritetno, izdanje jest ono iz 1621. godine. A upravo se ono, vrlo dobro oču-vano, nalazi u franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. To je potaknulo autoricu da studiozno i široko prezentira genezu tog vrsnog djela europske knjiške i likovne kulture koje se našlo kod franjevaca. U tom su kontekstu svoje mjesto našle i ilustracije u lekcionaru Pištole i evanđelja fra Ivana Ban-dulavića ( 2. pol. XVI. st. – 1. pol. XVII. st.).

Nakon blistavih analiza i širokih kulturno-povijesnih poveznica i kontekstu-alizacija baroknih djela bosansko-hercegovačke likovne baštine, autorica na kraju ulazi u opuštenu završnicu (Barokni susreti), posve osobnu, gdje ukratko govori o susretima i doživljajima u vrijeme svojih profesionalnih dolazaka u Sarajevo tijekom četiriju godina (2004-2008). Time je djelo dobilo jedinstven osobni okvir, što mu daje .

Knjiga je, kako je već rečeno na početku, po mnogo čemu iznimna. Prije sve-ga na sjajan način je opservirana jedna likovna tema koja će za mnoge biti

284 Bosna franciscana

pravo iznenađenje, jer su u nedostatku barokne arhitekture, koja je po pri-rodi stvari daleko “vidljivija”, likovna djela baroka bila uglavnom podalje od očiju javnosti u samostanskim zakutcima (danas ipak solidno uređenim samostanskim muzejima). Uostalom jednako su onako skrovita kako su nekoć u tajnovitosti, “pod franjevačkim habitom”, i stizala, preko ne uvijek mirnog mora iz Mletaka, i dalje od splitske luke nesigurnim bosanskim stazama do odredišta u jednom od srednjobosanskih samostana. Ako smo do sada jedino imali nejasnu i fragmentarnu sliku nedovoljno istražene barokne baštine Bo-sne i Hercegovine, sada je sasvim drukčije. Profesorica Sanja Cvetnić je od sitnih rasutih elemenata, s nevjerojatnim darom zapažanja, dosljedne znan-stvene akribičnosti, te visoko kultiviranog i elegantnog jezičnog izraza, ovim svojim djelom, usprkos ovdašnjem skromnom likovnom nasljeđu, oblikovala raskošan mozaik bosansko-hercegovačkoga baroka.

Marko Karamatić

Armina Galijaš, Eine bosnische Stadt im Zeichen des Kriegs. Ethnopolitik und Alltag in Banjaluka 1990-1995.

Oldenbourg Verlag, München 2011

Kako prognati jedan grad

Izazov koji pred suvremenu historiografi ju predstavljaju događaji katastro-fi čkih razmjera u punome se svjetlu pokazao pri pokušajima znanstvenoga

pristupa Holokaustu. Holokaust je avansirao u mjeru svih mjera kada je u pita-nju masovno uništenje cjelokupnih populacija. No za samu je povijest značajno to što je u procesu njegova izučavanja došlo do silovitih promjena u analitič-kim pa i metodološkim postupcima koji su se koristili kako bi ga se spoznalo u njegovoj neponovljivoj jedinstvenosti. Misliti da se do tog cilja došlo jedno-stavno bilo bi odveć naivno. Naime, tradicionalne metode, zasnovane na uvje-renosti u neprikosnovenost dokumenata, na njihovu navodnu objektivnost, ili na vjeri u mogućnost objektivnoga dokazivanja njihove neobjektivnosti, nisu lako prepuštale svoj dio terena nekonvencionalnijim, modernijim pristupima u kojima su se počele propitivati i manje pouzdane činjenice, osobito one koje su se ticale uloge svjedoka i svjedočanstava – kamena smutnje i izvora brojnih prijepora u traganju za povijesnom “istinom”. Najčeš će usmena forma koja u medijalnome smislu odlikuje svjedočanstvo (makar i transfi gurirana u pisme-nome obliku svojega zabilježavanja) priziva negativne konotacije od kojih se uvijek iznova ističu krhkost sjećanja, pamćenje na krucijalan način uvjetova-

285Ocjene i prikazi

no traumatskim zbivanjima i njihovom, najčeš će neuspješnom, preradom itd. Osim toga, sintetički zaključci koji se izvlače kao rezultati tako usmjerenoga istraživanja osporavaju se u svojoj koherentnosti. Najpoučniji primjer takvoga spornoga teksta jest, sada se to sa sigurnoš ću može reći, studija američkoga povjesničara Raula Hilberga The Destruction of European Jews. Hilberg je, što je izazvalo i najvehementnije kritike, samu mogućnost Holokausta izveo iz nepripremljenosti europskih Židova na radikalnost samoga događaja. Po-dučeni kolektivnim iskustvom, nastalim u dugotrajnoj “tradiciji” pogroma, oni su očekivali sličnu situaciju u Trećemu Reichu. Kada su shvatili da su sočeni s ideološki poduprtom mehanizacijom koja cilja na njihovo potpuno uništenje, već je bilo kasno. Makoliko kritičari bili uporni u negiranju Hil-bergove ishodišne teze (a ta kritika nije se zadržavala samo na znanstvenome planu – Hilbergu je zapriječen pristup na američka elitna sveučilišta, tako da je karijeru završio tamo gdje ju je i započeo, u provincijalnome Vermontu), ono što se nije uspjelo zaustaviti bila je upravo specifi čna metodologija, obila-to korištenje usmenim svjedočanstvima preživjelih kojima se nadoknađivala njihova, u odnosu na počinitelje, gotovo marginalna prisutnost u arhivima. Zahvaljujući Hilbergu polje se istraživanja Holokausta proširilo i na fi lozofi ju (Zygmunt Bauman, Giorgio Agamben), psihoanalitički orijentiranu znanost o književnosti (Shoshana Felman), kao i znanost o književnosti usmjerenu na ispitivanje nekanonskih literarnih formi, prije svega dnevničkih i autobiograf-skih zapisa (Eva Lezzi), ali i na području vizualnoga (inovativno-alternativni pristup fotografskoj dokumentaciji Sergea i Beate Klarsfeld) – da navedem tek nekoliko primjera. Na taj je način historiografski diskurz o Holokaustu doprinio transdiciplinarnome proširenju humanističkih znanosti i pružio im dotada neslućene mogućnosti interesnih premrežavanja i povezivanja.

Uz sintetičke studije tipa kapitalne dvotomne Nazi Germany and the Jews Saula Friedlandera historiografi ja je razvijala i paralelnu struju koju bih mo-gao nazvati mikro-studijama. Njihov je cilj bio diferencirano promatranje sa-mih katastrofi čkih događaja s ciljem rekonstruiranja povijesti “života običnih ljudi”, kako na strani počinitelja (Ordinary Men Christophera Browninga), tako i na strani žrtava (Neighbours Jana T. Grossa ili sjajni Im Tunnel njemač-koga povjesničara Götza Alyja). Tim se sužavanjem istraživačke perspektive približavam svojoj današnjoj temi. Izvjesno je da izučavanje Holokausta traži vremensku distancu kako bi ga se moglo sprovoditi sa što manjom emotivnoš-ću. Bez dvojbe se taj postulat može primijeniti i na druge katastrofi čke do-gađaje, koji ga ne nadmašuju ali mu se svojim karakterom približavaju. Od početka ratova za naslijeđe raspadnute Jugoslavije prošlo je već dvadeset go-dina. Sintetičke se studije, neobilježene ideološko-političkom ili nacionalnom pristranoš ću, još uvijek očekuju. Odgovori na globalna pitanja nisu pruženi. U sjenci toga zaostatka, međutim, može se promatrati nastanak mikro-studija koje na načelu teritorijalnoga ili vremenskog ograničavanja ugrađuju prve ka-mene-temeljce za buduća istraživanja u kojima će se, na ozbiljan način, načeti tematika cjelokupne mučne povijesti nestanka jedne zemlje. Genocid u Bosni

286 Bosna franciscana

i Hercegovini, etničko čiš ćenje stanovništva, stvaranje jednonacionalnih zona tamo gdje su sredine bile temeljito izmiješane ili, pak, prostora pustoši na onim mjestima koja su bila pretežito mononacionalno zaposjednuta (Krajina u Hrvatskoj, Bosanska Posavina), sve su to katastrofi čki događaji apokalip-tičkoga potencijala koji se pokazuju otvoreni prema metodološko-analitičkim pristupima razvijenima u izučavanju Holokausta. U njima valja prepoznati buduće putove ispisivanja povijesti zemalja bivše Jugoslavije.

Takva je knjiga zasigurno i doktorska disertacija bečke povjesničarke bo-sansko-hercegovačkoga porijekla Armine Galijaš Eine bosnische Stadt im Zeichen des Krieges. Ethnopolitik und Alltag in Banja Luka 1990-1995 (Je-dan bosanski grad u znaku rata. Etnopolitika i svakodnevica u Banjoj Luci 1990-1995). Armina Galijaš, i tu moram bar na trenutak biti osoban, ispisuje povijest svoje teme onako kako sam nikada ne bih bio u stanju, makar koliko bio uvjeren u svoju znanstveničku objektivnost. Jednostavno, za mene je tu previše emocija nagomilano da bi ih se moglo potisnuti, disciplinirati, pripito-miti. No njezina je distanciranost od materije koja je biografski mora pogađati više negoli uzorita. Ona ispisuje najtragičniji dio povijesti grada ne izostavlja-jući ništa od stravičnosti događaja ali ih i ne pretvarajući u prizorište osobne osjećajnosti. U tome se i krije umijeće povjesničarke. Makoliko dokumenti ili svjedočanstva bili iskaz visokoga emotivnog naboja, emotivnost se iščitava iz njih samih, iz njihovoga sadržaja a ne iz manipulativne perspektive one koja ih predočuje. Diskurzivnost teksta nije usmjerena na stvaranje pri-povijesti, već na vjernu rekonstrukciju mikro-slike jedne sredine i njezine, kako stvarne tako i metaforičke, topografi je – one, dakle, čiji su “junaci” obični ljudi koji popunjavaju prazne prostore svojim prisustvom.

Ta je “kohabitacija” omogućena metodičkim pristupom i izborom teme koje autorica opisuje na sljedeći način: “S jedne se strane socijalno-povijesno rasvjet-ljuje izgradnja novoga gradskog društva i novoga sistema tako što se istražuju uzajamni odnosi i djelatna povezanost između društvenih institucija i njihovih struktura. S druge se ispituje svakodnevica individua u njihovu duhovno-kultu-ralnome okružju za vrijeme rata u Banjoj Luci.” (podcrtala A.G.) Ta dva stožera određuju strukturu diskurza povjesničarke. Njihovim se ispitivanjem omogućuje stjecanje sveobuhvatne slike o jednoj sredini, dok istovremeno pružaju moguć-nost za izgradnju sintetičke pozicije sposobne da napusti cizelirano defi niranje mikro-topografi je i uputi se u šire istraživanje čije će središte sačinjavati takve središnje teme rata u Bosni i Hercegovini poput etničkoga čiš ćenja, genocida, urbicida ili kulturocida. Ovom se studijom, dakle, anticipira perspektiva u kojoj će se poći suprotnim putom od onoga što ga je zacrtalo ispitivanje Holokausta: od jedne analitičke ka sintetičkoj obradi virulentne teme čija će brizantnost još dugo ostati dominanta historiografi je – kako u zemljama bivše Jugoslavije, tako i na katedrama za proučavanje povijesti Jugoistočne Europe u svijetu.

Kako bi što preciznije odredila svakodnevni život u jednome gradu za-hvaćenom ratom, koji se doduše ne odlikuje izravnim ratnim djelatnostima

287Ocjene i prikazi

na konkretnoj teritoriji ali na odlučujući način prožimlje i determinira sve njegove strukture, Armina se Galijaš koristi historiografskom aplikacijom fe-nomenološkoga termina “svijet života” (Lebenswelt). “Taj se termin možda može upotrijebiti kao zajednički nazivnik za ono neupadljivo svakodnevno, partikularno i prolazno, kao kontingentno koje ne pripada javnoj svijesti te koje previđaju i humanističke znanosti, ukoliko se brinu samo za svoje glav-ne i državne poslove, te ga ne čine svojim predmetom.” (Jens Kulenkampff) Armina Galijaš ispisuje povijest koja ne zanemaruje “glavne poslove” ali ih, slijedom nužnosti, ne prestaje promatrati u kontekstu svakodnevnoga posto-janja “svijeta života”.

Kako konkretno izgleda analitički postupak koji se najavljuje u Uvodu? Ar-mina Galijaš isprva opisuje poteškoće s kojima se, navodno, suočava izučava-nje suvremene povijesti (Zeitgeschichte). One se, prema tradicionalističkome mišljenju, nalaze u premaloj distanci prema zbivanjima i u, ne nužno s njom povezanom, nepristupačnoš ću arhivske građe. Kako bi izbjegla te poteškoće, i pokazala u kolikoj su mjeri nametnute, autorica se prilikom izbora građe kon-centrira na više dostupnih izvora: u središtu su njezine pažnje ankete, pismene i usmene, sa svjedocima i svjedokinjama zbivanja ali i diverzifi cirani doku-menti različite medijalne provenijencije. Tako se koriste dnevne novine ali i fi lmovi; izvješ ća međunarodnih oraganizacija skupa sa sudskim zapisnicima; sveučilišni bilteni kao i zvučni zapisi s radija. Rezultat je impresivna količina skupljenog materijala kojega se interpetira u smionome ključu, s otvorenoš ću prema dalekosežnim zaključcima.

Nakon iscrpnoga objašnjenja metode kojom će se služiti Armina Galijaš daje kratki obris povijesti Banje Luke s osobitom koncentracijom na demo-grafske faktore. Demografi ja će se pokazati važnom u ideološko-političkoj pripremi cijeloga rata u Bosni i Hercegovini tako da pažnja koja joj se posve-ćuje ne začuđuje. Sljedeće se poglavlje bavi raspadom Jugoslavije, njegovom pripremom, ali i ulozi koju su u njemu dobili prvi poslijeratni višestranački iz-bori (pri tome se ne zanemaruje ukazati na njihovu puku nominalnost, uvjeto-vanu nedovoljnom političkom diferenciranoš ću svijesti lokalne populacije ali i nacionalnim zavođenjem kao osnovnom metodom ideološke manipulacije i pripremom samoga etničkog čiš ćenja). Znakovitim se tu pokazuje (zlo)upo-treba povijesti kao iznenada otkrivenog zamajca sadašnjosti, štoviše njezina odlučujućeg faktora. Zaboravljena se zbivanja prebacuju u centar pažnje a ko-lektivna svijest priprema za ksenofobni govor mržnje. Naravno, Armina Gali-jaš ne inzistira na kontinuitetu, već, makar i indirektno, upravo diskontinuitet zbivanja između kraja Drugog svjetskog rata i rata nakon raspada Jugoslavije stavlja u prvi plan. Naime, izbacivanjem u prvi plan krvave prošlosti brišu se i poništavaju sva pozitivna dosegnuća koje su grad, republika i država doživjeli u četrdeset i pet godina. Višepartijski se izbori tako pojavljuju kao krinka za stvaranje monolitičkoga jednonacionalnog društva u kojemu će svi oni koji drukčije misle biti potisnuti na marginu i, kao krajnja konzekvenca, uništeni.

288 Bosna franciscana

To ne vrijedi samo za Karadžićevu SDS čija dominacija u Banjoj Luci nakon izbora postaje gotovo opipljiva, već i za ostale nacionalne stranke s njihovim legendarnim vezanjem zastava u deklarativnome anti-komunizmu.

Opisavši tako pripreme za prevrat i za rat autorica ukazuje na iznimnu važ-nost uklanjanja onih što “misle drukčije”, posebice iz redova vlastitoga naro-da. U uskoj povezanosti s tim ideološkim čiš ćenjem nalazi se i odstranjivanje ionako relativno tankoga sloja urbanoga pučanstva. Način na koji se materijal predočuje, ali i njegovo nizanje gotovo bez šavova, diskurzivno-analitički po-kazuje u kolikoj je mjeri urbicid (a o njemu je u drukčijem registru uvjerljivo pisao Bogdan Bogdanović) jedan od središnjih faktora etničkog čiš ćenja. U tome kontekstu osobito se indikativnim pričinjaju promjene vlastitih imena: kako samih osoba tako i gradskih toponima i imena ulica i trgova, školskih i kulturnih institucija. Sistematski secirajući diverzifi cirane segmente svijeta života Armina se Galijaš kreće od uloge religije i njezinoga silovitoga zasije-canja u svakodnevicu, preko školstva s promijenjenim i maksimalno ideologi-ziranim programima, pa sve do nasilnih promjena jezičkoga idioma kojim se za Bosnu tipično ijekavski idiom u novostvorenoj srpskoj tvorevini po dekretu morao zamijeniti ekavicom. Primjeri koje daje podcrtani su obilatim informa-cijama iz tiska ali i iskustvima pojedinih građana koji u svojim “oral histories” pripovijedaju o nelagodi koja bi ih obuzimala pri pogledu na nasilno glajhšal-tovanje cjelokupne zajednice.

No najupečatljiviji je onaj dio, za njega bi se moglo reći i da je centralni, u kojemu se govori o perfi dnim metodama protjerivanja nesrpskog stanoviš-tva kao i patnjama, njihovome (pre)čestome smrtnom ishodu, kojima su bili izloženi proganjani. Moglo bi se reći da, ponešto asimetrično, taj dio zapo-činje potpoglavljem “Nova lojalnost i isticanje razlika”. U njemu se zorno pokazuje u kolikoj su mjeri promijenjeni uvjeti suživota sezali u dubine psihe, koliko su ciljali na promjenu strukture ličnosti. Armina Galijaš i dalje konze-kventno izbjegava pristranost, dajući glas kako umjerenim tako i radikalnim srpskim snagama, ali i njihovim žrtvama. Stavljanjem naglaska na obrat (isti-canje razlika tamo gdje su ranije postojale sličnosti ili istovjetnosti) pokazuje se jedno izvrtanje dotada prisutne socijalne svijesti i njezino manipuliranje u svrhu učvrš ćivanja novoformiranih kolektivnih identiteta. Ključno četvrto poglavlje, pod naslovom “Instrumenti moći srpske nacionalne političke elite” tematizira dubinu promjena, kao i kratko vrijeme u kojemu ih se uspjelo na-metnuti. U njemu je riječ o otpuštanju radnika nesrpskoga porijekla s posla, o osobitome inzistiranju na uništavanju osnove materijalne egzistencije rukovo-dećih kadrova iz redova Hrvata, Bošnjaka i Jugoslovena i s njime povezano-me “elitocidu”. No najstrašnija su izvješ ća o samovoljnim i nesankcioniranim likvidiranjima čiji je očiti cilj bio “nagovaranje na dobrovoljno iseljenje”. Ar-mina Galijaš je na ovome mjestu možda mogla povući paralelu između meto-da zastrašivanja drugih primijenih u Sarajevu i onih iz Banje Luke. Poznato je u koliko su mjeri kriminalci i u jednome i u drugome gradu bili angažirani

289Ocjene i prikazi

na ispunjenju nacionalnoga zadatka ali se nedovoljno ističe njihova izravna ovisnost o strukturama vlasti u Banjoj Luci i relativna operativna neovisnost u Sarajevu.

Iscrpno se govori o oduzimanju stanova i kuća koje je sprovedeno pod ciničnim imenom “racionaliziranje stambenoga prostora”, protjerivanje koje je organizirano od strane vlasti ali provedeno s prešutnom suglasnoš ću onih s kojima se do jučer živjelo zajedničkim životom. U poglavlju “Teror u gradu” interpretiraju se “oral histories” onih koji su doživjeli i preživjeli dane strave u “prognanome gradu” (Irfan Horozović). Prikazivaču je teško izabrati jednu, ali to ipak moram učiniti. Potresna je pripovijest Ulfete Kobašlić o ubojstvu sina. Zaključujući svoj otrežnjujući izvještaj Armina Galijaš opisuje demografske promjene i njihove posljedice. Štetu koja je nanesena na planu kulture, s pro-tjerivanjem vrijednosti poput klasične glazbe i njezino apsolutno nadomje-štanje turbo-folkom, naprimjer, moguće je usporediti s promjenom školskoga sistema i nametanjem novih, gotovo isključivo, ideoloških vrijednosti. S toga se i čini da ju se jedva može popraviti. Aktualna situacija na planu kulturnoga života u Banjoj Luci potvrda je teze o uništenju materijalnih vrijednosti jedno-ga doba na čije mjesto nije stupilo ništa što bi ih moglo nadomjestiti. Bahatost i arogancija navodnih pobjednika teško su naslijeđe tragičnoga razdoblja gra-da koji se mukotrpno formira kao prijestolnica jedne para-države.

Zaklapajući posljednje stranice studije Armine Galijaš potrebno je razmi-šljati o perspektivama i pravcima nove historiografi je koje ova knjiga, u svojoj discipliniranosti svojstvenoj novoj njemačkoj povijesnoj školi, nudi budućim generacijama znanstvenika i znanstvenica. Time se vraćam na ishodište svoje-ga teksta. Poput izučavanja Holokausta bosansko-hercegovačka apokalipsa s kraja dvadesetog stoljeća traži diferenciran pristup kako bi se događaji što su uzdrmali jugoistok Europe mogli analizirati u svojoj sveobuhvatnosti. Sinte-tičke će studije zacijelo slijediti ali je iznimno važno da se na primjeru kraćih vremenskih odsječaka i manjih teritorijalnih jedinica pokaže u kolikoj je mjeri projekt rasturanja Bosne i Hercegovine bio dirigiran iz raznih centara, kako su pojedina odstupanja od propisanih normi važna za stvaranje integralne slike jednoga dezintegrativnog procesa – koji traje i sprovodi se, i dalje, po načelu teritorijalne asimetričnosti i ideološke simetričnosti u svim dijelovima rasko-madane zemlje. Stoga i nije slučajno što će glas Armine Galijaš, dolazeći iz vana, naići na gluhe uši unutra. Radovat ću se svakom dokazu za suprotno i očekivati ga s ogromnom skepsom.

Davor Beganović

Integrativna bioetika i interkulturalnost, zbornik radova Drugog međunarodnog bioetičkog simpozija u BiH,

urednik Velimir Valjan, Bioetičko društvo u BiH, Sarajevo 2009, 318. str.

Zbornik pod naslovom “Integrativna bioetika i interkulturalnost” sadrži ra-dove s Drugog bioetičkog simpozija, održanog u Sarajevu od 23. do 24.

svibnja 2008. godine. Zbornik se sastoji iz Predgovora i četiri dijela.U Predgovoru fra Velimir Valjan navodi kako je 2005. održan Prvi među-

narodni bioetički simpoziji u BiH pod naslovom Integrativna bioetika i iza-zovi suvremene civilizacije i kako je tada osnovano Bioetičko društvo u BiH. On tvrdi da Drugi međunarodni bioetički simpozij pod naslovom Integrativna bioetika i interkulturalnost pokazuje kako bioetika uključuje i povezuje razli-čite pristupe i perspektive, kako su pluriperspektivizam i interkulturalnost metodička polazišta integrativne bioetike.

Prvi dio Zbornika pod naslovom “Bioetika i pluriperspektivizam” sadr-ži šest radova. Fra Velimir Valjan u radu “Muslimani i krš ćani – zajednički ciljevi u bioetici” pokazuje kako bioetika uključuje mnoštvo perspektiva na primjeru muslimanskog i krš ćanskog odnosa prema životu. Iako su to dvije različite perspektive, one imaju zajednički cilj, a to je očuvanje života, ne samo očuvanje nego i umnažanje života u svakom smislu, jer je život za Mu-slimane i krš ćane Božji dar. Bog je Stvoritelj i Darovatelj života. Čovjek kao najsavršenije Božje stvorenje zastupa Boga onda kada taj život usavršava, a ne razara. Život kao Božji dar izvor je obveze, jer samo darovi obvezuju. Pri-znati život kao Božji dar znači priznati obveze očuvanja i razvijanje života, tj. prakticirati bioetiku kao sveobuhvatnu zauzetost za život.

Pavao Barišić u tekstu “Pluriperspektivizam – temeljni uvjet ili zatamnje-nje istine” analizira istančano razliku između današnje paradigme mišljenja koji zastupa pluriperspektivizam i dosadašnje fi lozofske tradicije – od Platona pa do Hegela – koja zastupa da je istina jedna za sve i da je zadaća fi lozofi -je spoznati istinu. To se može izreći zorno pitanjem koje glasi: Ima li pravo dosadašnja fi lozofska tradicija koju utjelovljuje Hegel ili Friedrich Nietzsche koji kaže da nema istine, da je istina zabluda? To bi značilo da postoje samo perspektive, samo naše spoznavanje iz određene perspektive, a nema istine. Iz toga Nietzscheova perspektivizma razvio se današnji pluriperspektivizam. To pojašnjava na sljedeći način. U novom vijeku više nije u središtu mišljenja stvarnost, istinita stvarnost, tj. istina, nego naša spoznaja stvarnosti. Važni-ja od stvarnosti je naša spoznaja, naša perspektiva. Jedna je krepost govoriti samo o jednoj istini i zanemariti naše različite spoznajne perspektive, a dru-ga je krajnost govoriti samo o našim perspektivama i zanemariti istinu koja

291Ocjene i prikazi

je jedna. Zato Pavao Barišić ima pravo kada tvrdi da je pluriperspektivizam uvjet istine “samo onda kada uspijeva nadići relativizam perspektive” (str. 36) i doći do jedne istine koja nas sve obvezuje.

Sulejman Bosto u tekstu “Integrativna bioetika između univerzalizma i kulturnog pluralizma” ulazi u bit problema kada želi pokazati da bioetički univerzalizam i kulturni pluralizam idu skupa, da se uzajamno pretpostavljaju i uključuju, a ne isključuju, da bioetički zahtjevi imaju univerzalno važenje iako se o njima u različitim kulturama govori različito. Univerzalno i posebno idu skupa, univerzalni bioetički zahtjev koji zastupa bezuvjetnu vrijednost ži-vota je uvijek utjelovljen u određenu kulturu. Da bi se to razumjelo i praktici-ralo, treba odbaciti dosadašnje poimanje kulture kao jednog organizma koji je homogen, monadičan i uniforman, jasnije rečeno, treba odbaciti današnje pre-tvaranje kulture u ideologiju, u sredstvo za sukobe. Pozivajući se na današnje istaknute fi lozofe Wolfganga Welscha i Jürgena Hebermasa, Bosto dokazuje da je istinska kultura pluriformna i da živi od komunikacije s drugim kultura-ma. Što smo otvoreniji drugim kulturama, to smo kao kulturna bića bogatiji.

Walter Schweidler, profesor u Bochumu, u tekstu “Ljudska prava i kulturni identitet” dokazuje da su ljudska prava univerzalna, da vrijede u svakoj zajed-nici, u svakoj kulturi i svakoj državi. Ne može se gaziti ljudska prava poziva-jući se na kulturni identitet, jer je kultura radi čovjeka. I Schweidler pokazuje da je današnji pojam kulture uzak i isključiv, jer ističe samo etničke, nacional-ne i religiozne razlike. On predlaže novi pojam kulture koji uključuje razlike između kulture norme i kulture koristi. Pojam prava dobiva svoj sadržaj iz ne-gacije stanja obespravljenosti, protiveći se mučenju, samovoljnom hapšenju, zabrani govora, socijalnoj diskriminaciji, “etničkom čiš ćenju” i genocidu.

Dževad Hodžić u svom radu “Vrijednosne, normativne i metodičko-argu-mentativne referentne točke islamskog pristupa bioetičkom diskursu” doka-zuje da danas biotehnologija obuhvaća cijeli svijet, cijelo čovječanstvo, i da zbog toga bioetički diskurs mora uzeti u obzir cijelo čovječanstvo. Pitanje gla-si: Kako je moguća etika i etičko djelovanje u današnjem biotehnologijskom svijetu? On ističe koje referentne točke treba uzimati u obzir pri islamskom sudjelovanju u bioetičkom diskursu. Za islamskog teologa život je dar i život je svet i život je najviša vrijednost. Iz tog proizlazi da smo za život odgovorni i da život ne smije biti instrumentaliziran. U metodičko-argumentativne točke spadaju tri principa: 1. dužnosni princip što znači da je svaka ljudska volja autonomna i heteronomna; 2. teološki princip što znači da opći interes ima prednost pred posebnim; 3. racionalno-argumentativni princip što znači da treba imati povjerenja u komunikativni um.

Jasminka Babić-Avdispahić u radu “Internacionalna etika i multikultura-lizam” pokazuje da je rasprava o multikulturalizmu i postmodernizmu po-većala senzibilnost za različitost i kontekstualnost, za pluralizam kulture. Unatoč multikulturalizmu koji tvrdi da različite kulture prihvaćaju različite moralne principe, što znači da su različite kulture nespojive i neusporedive,

292 Bosna franciscana

bioetičari dokazuju da je moguća bioetika koja je transkulturna i internaci-onalna. Treba odbaciti krajnosti: i kulturni esencijalizam i kulturni relati-vizam. Ono što treba uzeti u obzir od multikulturalizma i postmodernizma jest da unutar svake kulture postoje primarna dobra i da postoje razlike i promjene unutar svake kulture, što znači da je potreban dijalog unutar svake kulture i uzajamni dijalog kultura.

Drugi dio Zbornika pod naslovom “Bioetika i interkulturalnost” sadrži pet tekstova. Ivana Zagorac u tekstu “Humanizam i bioetika” pokazuje kako se pojam humanizma tijekom povijesti mijenjao. Zagovaranje humanizma kao antropocentrizma dovelo je do čovjekova ponašanja koje je ugrozilo sam opstanak prirode. Znanstveno-tehnička revolucija je otvorila mogućnosti za najveće zlo i za najveće dobro i zatražila novi humanizam koji neće biti de-struktivan. Danas se humanistički redukcionizmi uzajamno guše, a bioetika je usmjerena na ostvarenje komunikacije različitih perspektiva, na davanje novog etičkog odgovora u novom dobu.

Hrvoje Jurić u tekstu “Ugrožavanje prirode i kulture kao izazov za bioe-tiku i multikulturalizam” dokazuje kako vladajući tehnoznanstveno-ekonom-sko-politički kompleks u podjednakoj mjeri ugrožava prirodu i kulturu. Pod tehnoznanoš ću Jurić misli na spoj prirodne znanosti i tehnologije (u prvom redu biotehnologije i informacijsko-komunikacijskih tehnologija) koji ima ambiciju da bude jedini vodeći oblik znanja i upravljanja ljudskim i neljudskim životom na ovom planetu Zemlji. Pod ekonomijom misli na globalno vlada-juću neoliberalističko-kapitalističku ekonomiju, a pod politikom na liberalnu politiku koja danas funkcionira kao birokratsko-militaristička politika moći. Supripadnost prirode i kulture ističu bioetika i multikulturalizam, pa multikul-turalnost podrazumijeva pluriperspektivnost, a odbacuje monoperspektivnost, a integrativna bioetika gleda na sve različitosti pod bioetičkim vidikom. Samo iz bioetičkog i kulturnog suvereniteta mogu se izvesti biopolitička i kulturna prava kao suverena prava koja ne podliježu trgovini i politici.

Luka Tomašević u radu “Ljudsko dostojanstvo: fi lozofsko-teološki pri-stup” govori o pojmu ljudskog dostojanstva u fi lozofi ji i u teologiji. Misao o ljudskom dostojanstvu je tijesno povezana s temeljnim ljudskim pravima. Dostojanstvo neotuđivo pripada čovjeku. U teologiji se govori da je čovjek Božja slika, da je Bogu sličan, da je ta Božja slika narušena grijehom i ka-snije obnovljena u Isusu Kristu. Dostojanstvo ljudske osobe treba priznavati bezuvjetno.

Tomislav Jozić u radu “Kultura života” pokazuje da je odnos prema životu temeljno pitanje. Naglasak je na kvaliteti ljudskog života, na životu u puni-ni. Bioetičke norme upravo zahtijevaju razvijanje kulture života, zahtijevanje čovjekova postizanja punog života. Sve ono što umanjuje i razara život vodi u smrt. Ideologijsko i biotehnologijsko razaranje stalno se usavršava, usavr-šavaju se, dakle, metode razaranja života. Zato bioetički odgovor mora biti sveobuhvatan.

293Ocjene i prikazi

Rifet Terzić i Zlatan Delić u radu “Ekološka kriza, ekološka svijest i mo-ralna kriza savremenog čovjeka” vrlo prodorno razotkrivaju sve znanstvene i neznanstvene redukcionizme. Svođenje cijele racionalnosti na scijentističku racionalnost je štetno i razorno za život. Scijentistički koncept stvarnosti pre-tvara cijelu stvarnost u puku kvantitetu, u puku protežnost, što je nasilje nad stvarnoš ću. Odgovorni fi lozofi i znanstvenici kritiziraju ekspanziju tehnozna-nosti i svođenje cijele racionalnosti na komercijalnu racionalnost. Dovode u pitanje egocentrične oblike racionalnosti i solipsističku racionalnost koja ne-gira sve što je drukčije. Autori tvrde da globalni neoliberalizam nameće cije-lom svijetu ekonometrijski model mišljenja i djelovanja. Komercijalna logika pretvara sva dobra u fi nancijske vrijednosti i tako potčinjava čovjekov život i život kao takav uvećanju profi ta. Planetarna etika odgovornost brani i njeguje život u svim njegovim oblicima.

Treći dio Zbornika pod naslovom “Bioetika i medicina” sadrži sedam ra-dova. Slobodan Loga u radu ‘’Etika u ispitivanju psihotropnih lijekova’’ do-kazuje da su u osnovi svih psihijatrijskih istraživanja sljedeći čimbenici: lič-nost terapeuta, priroda mentalnog poremećaja i kulturno, religijsko i političko okruženje u kojem se izvodi ispitivanje. Istraživač mora poštivati pravne i etičke obveze. Za njega mora biti mjerodavno dobro bolesnika.

Elvira Kovač-Bešović u tekstu ‘’Farmacija i bioetika’’ izlaže što je speci-fi čnost farmacije u odnosu na druge zdravstvene discipline. Farmacija je stara koliko i čovječanstvo i ona njeguje život. Da bi se postigli željeni rezultati u nalaženju pravog lijeka za bolesne ljude, nužna je primjena rezultata znanosti i tehnologije, novih spoznaja i otkrića. Pritom se moraju poštivati moralne vrijednosti naše civilizacije: ‘’poštivanje osobe i logike prirodnih zakona’’.

Naida Lojo Kodrić, Lejla Kapur-Pojskić, Kasim Bajrović i Rifat Hadžise-limović u radu ‘’Genotipizacija oboljelih od karcinoma – instrument diskrimi-nacije ili efi kasnog medicinskog tretmana’’ pišu o testiranju gena odgovornih za urođenu ili stečenu susceptilnost na maligne neoplastične tjelesne promjene i o etičkim pitanjima koja se pritom nameću. Zaključuju da, ‘’ako je riječ o znanstveno-tehnološkom unapređenju sistema liječenja oboljelih od karcinoma, s nesumnjivim prednostima za opći kvalitet života, ovo pitanje treba detaljno razmotriti prije nego što se prihvati u stanovitom kulturološkom okruženju’’.

Ljiljana Oruč, Ismet Cerić, Jasmina Krehić i Slađana Ivezić u tekstu ‘’Etič-ki principi u psihijatrijskoj genetici’’ zaključuju kako su psihijatrijski geneti-čari dužni obavijestiti javnost o svim mogućnostima, prednostima, slabostima kao i opasnostima svoga istraživanja. To je posebno značajno zbog političke zloporabe psihijatrijske genetike u prošlosti. Pri genetskom savjetovanju u slučaju Hantingtonove bolesti pristup mora biti individualan i multidisciplina-ran i uzimati u obzir etičku kompleksnost toga problema.

Krstić A., Nikić S., Kolarski M., Joksić G., Petović Z., Stokić D., Dervi-šević S., Umičević G., Dereš M., Šabić S., Topić R., Aleksić S., Dučević P.

294 Bosna franciscana

i Pejić J. u svom timskom istraživanju pod naslovom: ‘’Etički aspekti ge-netskog savjetovanja i prenatalne dijagnostike u bolnici Distrikta Brčko’’ konstatiraju da se u genetskom savjetovanju i u prenatalnoj dijagnostici vodi računa o četiri bioetička principa: radi za dobrobit svih!, ne povrije-di!, princip autonomije ličnosti, princip pravičnosti. Ti su bioetički princi-pi i pravila koja iz njih slijede primjenjivani tijekom četiri godine na 1233 trudnice. Svih trideset trudnica triju etničkih grupa odlučile su da uklone oboljele plodove.

Nada Mladina u radu ‘’Portret liječnika u ogledalu etike skrbi’’ dokazuje da je čovjek veoma složeno biće i kako etika skrbi mora to uzeti u obzir. Etika skrbi zahtijeva individualan pristup bolesnom čovjeku. Takav pristup podupi-re i suvremena humanistička psihologija, jer je bolesnom čovjeku stalo da ga liječnik doživljava kao osobu vrijednu poštovanja i ljubavi.

Četvrti dio zbornika pod naslovom ‘’Bioetika u društvenom kontekstu’’ sa-drži sedam radova. Nada Gosić u istraživanju pod naslovom ‘’Bioetičke per-spektive u etičkim kodeksima zdravstvenih djelatnika’’ konstatira da postoji kvantitativna i kvalitativna pluriperspektivnost u etičkim dokumentima, da je u njima dominantna deontološka orijentacija i neujednačen pristup liječničke profesije etičkoj standardizaciji liječničke djelatnosti.

Dragoslav Marinković u radu ‘’Integrativna bioetika: pravda, pojedinac i društvo’’ iznosi svoje iskustvo na osnovi višegodišnjeg bavljenja istraživač-kim radom u oblasti prirodnih i biomedicinskih znanosti i na osnovi svoga ru-kovođenja nacionalnim komitetom za bioetiku svoje zemlje. Naglašava da je važno formirati mlade stručnjake koji će imati jasan stav ‘’o etičnosti u oblasti kojom se bave, pa i o životu u najširem smislu reči’’ (str. 246-247).

Sandra Radenović i Karel Turza u tekstu ‘’Bioetika i politika – kontekst savremene Srbije’’ vrlo kritički govore o politici i odnosu politike i bioetike. Konstatiraju sociocidne i moralocidne procese u Srbiji i nefunkcionalni i ne-učinkoviti zdravstveni sistem koji je uzrokovan tranzicijskim kaosom i soci-ocidnim procesima. Što može učiniti bioetika u takvom ambijentu? Bioetika može u takvom ambijentu imati ulogu integriranja odgovornosti i revalvacije života. Vjeruju da će uspostavljanjem moralnog konsenzusa zaživjeti proces revalvacije života te bioetička edukacija i istraživanje.

Faris Gavrankapetanović u istraživanju ‘’Treća životna dob – izazov 21. stoljeća’’ skreće pozornost na gorući problem suvremene civilizacije, na diskriminaciju starih ljudi, na tzv. ‘’agesim’’, engleska riječ age znači dob, starost. To je dobna diskriminacija, što je etički i humano neprihvatljivo. Ni liječnici nisu dostatno educirani za liječenje starijih osoba, a ta diskriminaci-ja prema starim ljudima prisutna je stalno tijekom povijesti čovječanstva, a osobito danas u neoliberalnom kapitalizmu i u neoliberalnom mentalitetu, jer stari ljudi nisu jednostavno ekonomski rentabilni. Autor zagovara bioetički obrat u liječenju starijih osoba.

295Ocjene i prikazi

Dalibor Ballian u radu ‘’Bioetičko i genetičko zagađenje šuma’’ pokazu-je kako se čovjekov odnos prema šumi mijenjao od vremena do vremena. I taj odnos prema šumi uglavnom nije bio etički normiran. Razvojem moderne znanosti i tehnologije dolazi do genetičkog utjecaja na šume. Došlo je do ge-netičkog zagađivanja šuma, tj. do uništenja i nestanka autohtonog genofonda, tako da su neke domaće vrste nestale. Došlo je do uništenja autohtone vegeta-cije što je štetno za život u prirodi i za ljudski život.

Iva Rinčić Lerga u istraživanju ‘’Deset godina Konvencije o ljudskim pra-vima u biomedicini Vijeća Europe (1997-2007)’’ dolazi do uvida da ta Kon-vencija predstavlja jedan od važnijih dokumenata u području bioetike zemalja članica Vijeća Europe. Pojedine zemlje iz političkih, kulturoloških i ekonom-skih razloga nisu ubrzano potpisale i ratifi cirale Konvenciju. Perspektive bu-dućeg statusa bioetike u Vijeću Europe ovisit će o odlučnosti europskih zema-lja u stvaranju zajedničke bioetičke platforme djelovanja.

Bakir Mehić, Velimir Valjan, Jusuf Žiga i Faris Gavrankapetanović u svom analitičkom radu ‘’Bioetika u postdiplomskom obrazovanju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu’’ pokazuju koliko je bioetika zaživjela na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i kako je potrebno na učinkovitiji način posredovati bioetička znanja budućim doktorima.

Na kraju treba reći da je zbornik radova ‘’Integrativna bioetika i interkul-turalnost’’ pisan na razini suvremenih problema i spoznaja i da je zbog toga dostojan čitanja.

Mile Babić

Mijat Jerković, Hrvati plehanskoga kraja koncem XVIII. i početkom XIX. stoljeća,

sv. 2., Plehan 2001, 691 str.

Autor ove građe pod sličnim je naslovom 2006., na 279 str., pripremio i tiskao prvi svezak najstarijega sačuvanog arhivskog materijala (1742-

1771) o Hrvatima plehanskoga kraja. Od tada je marljivo radio na ovom dru-gom svesku matice krštenih 1763-1805, koji se čuva na Plehanu, tj. na popisu Hrvata derventske, bosanskobrodske i dijelom dobojske općine, a odnosi se na katoličke župe nastale od plehanske: Foča, Prnjavor-Sočanica, Cer, Plehan, Derventa, Bukovica, Žeravac, Kulina, Bijelo Brdo, Koraće, Novo Selo, Gor-nja Močila-Sijekovac, Kolibe, Bosanski Brod te djelom Brusnica.

296 Bosna franciscana

U to vrijeme plehanska župa zvala se Velika. Ne po tome što je bila vrlo prostrana – u početku se protezala od Doboja do Bos. Šamca – nego po tome što su katolici svoje liturgijske sastanke najčeš će održavali na srednjovjekov-nom crk vištu sv. Marka na Plehanu s okolnim selima Bunar, Kovačevci, Sta-nići i Brezici, ili na srednjovjekovnom groblju u Modranu, a oni su pripadali naselju i posjedu veličkih begova. Sredinom XVIII. stoljeća od Plehana je odvojen doborski, podvučjački kraj. Župnik je obično, zbog gotovo pedese-togodišnjeg ratnog stanja, gostovao po selima a najčeš će boravio u njezinom jugozapadnom dijelu. Kad su se prilike politički dijelom smirile, napravio si je “kućar” u Modranu i u njemu uglavnom boravio. Taj je kućar, na Božić 1763., izgorio a s njim i sva dotadašnja župna arhivska građa.

Ovaj drugi svezak matice krštenih obuhvaća razdoblje od 37 godina; u rukopisu ima 668 stranica. U njemu je, u 34 sela sa oko 70 toponima, upisano 5.542 krštenika, godišnje u prosjeku 145 djece. Glavnina matice pisana je latinskim jezikom a povremeno od 1768. do 1771. i hrvatskim, bosanicom (153 ubilježbe). Kod svakog krštenika upisano je: naselje, vrijeme krštenja i/ili rođenja, ime krstitelja, ime djeteta, njegovih roditelja, obiteljsko prezime majke, kumovi odnosno kume i njihovo podrijetlo.

Prijevod s latinskog je doslovan; prezimena su tiskana masnim slovima a u zagradi je doneseno i izvorno pisanje. Budući da, kao što je spomenuto, u matici ima tekstova i na hrvatskom jeziku, autor se u prijevodu poslužio ime-nima iz tekstova na hrvatskom jeziku. Tako susrećemo 43 muška i 36 ženskih imena te poneko ime od milja.

Plehanski su župnici, i pored brojnih vanjskih teškoća, puno truda ulagali da im matice budu lijepo i uredno vođene i pisane. Ipak, da nije bilo nadzora poglavara, bilo bi više propusta. Naime, kod svake vizitacije pregledane su i matice te stavljane opaske usmeno a ponekad i napismeno. Autor predmnijeva da je, kroz ovako dugo razdoblje, moglo bili ispušteno tek oko 5% krštenika.

U spomenutih 37 godina, na Plehanu je djelovalo 19 župnika, 31 župni vikar a u matici je ubilježeno i 26 svećenika sa strane, najčeš će susjednih sve-ćenika ili gostiju koji su dolazili u ispomoć ili u posjet. A kako je izgledao sva-kodnevno njihov život i rad, najbolje je ukratko opisao Filip Lastrić Oćevac: “Znam ja, poštovani kapelani i misionari bosanski, trude vaše i ustrpljenje. Znam da su vaše ovčice rastrkane po daleku, šta radi za služiti njih podpuno, malo počivanja imate, nego ste najviše u obtrikivanju i odu po selie. Znam da na mnogo mista pribivališta vaši ovčica jesu pomišana s nevirničkim kroz koje vam valja putovati sve sa strahom niti brez pogibli. Znam da vam se ne zna mlogo put ni dan ni noć, konak ni postelja, ručak ni večera, nego valja da ste zadovoljni onako kako se gdi najde kod siromaha. Znam da crkava ne imajući valja vam tražiti zgrada i pojata ili načinjati kolibice pod dubjem te kabanicom pokrivši misu govoriti…” (Od’ uzame, 1765.). Svoje teškoće, slično, 5. rujna 1805. iznosi plehanski župnik Lovro Milanović, da je u Komarici “preminuo Jozo Ačkar, u dobi od 19 godina, da nije primio sakramente zbog toga što

297Ocjene i prikazi

mu nije postavljen kapelan. Jer župnik u ovoj golemoj župi, i da ima krila, nemoguće je da u svako doba upravlja župom i svima bude pri ruci.” Kad je 2. svibnja 1804. kapelanija u Koraću proglašena župom te njoj priključena sela: Kruščik, Grk, Vinska i Vrela, župnikove se teškoće nisu vidnije umanjile. Uz pomanjkanje svećenika ovdje treba uzeti u obzir lošu prometnu povezanost, nesigurnost putovanja zbog razbojnika, zimske hladnoće, jesenske i proljetne kiše, blata, ljetne vrućine i drugo.

Ova izuzetno vrijedna etnološka građa donosi preko 20.000 osoba te goto-vo 700 prezimena ljudi plehanskog kraja. Opremljena je kazalima. U uvodnoj studiji autor je na pedesetak stranica, uz obavijesti o maticama općenito, opisao spomenutu maticu, izdvojio podatke o osobama, mjestima i migracijama te opi-sao sela i zaseoke. Popisao je i predstavio župnike, župne vikare i druge svećeni-ke koji su barem usput boravili u župi. Šire je, s više detalja, obradio plehansko-ga župnika, mučenika, Lovru Milanovića koji je 3. veljače 1807. ubijen u Turiću kod Gradačca. Izdvojio je i druge zanimljivosti: nazive župe, inačice prezimena i nadimke, svećenike preminule u župi, povratnike, doseljenike, bježanje preko granice te neobična zanimanja i dogodovštine u župi. Tu se opaža kako joj je autor pristupio s puno predznanja te se kao domorodac mogao upustiti u spome-nuti posebnosti. Kad mu u rješavanju nekih pitanja nešto bilo nejasno, posezao je za maticama vjenčanih i umrlih iz istoga razdoblja.

Svaka objavljena povijesna građa je vrijedna, tako i ova matica, jer se čo-vjek upisom u maticu uvodi u društvo. Uz to, zabilježene osobe i obitelji svje-doci su naselja u kojima su živjeli, stvaratelji su materijalne i duhovne kulture kraja, izraz dugog pamćenja. U matičnim listovima sadržana je prošlost na-roda, njihova podrijetla pa su oni čvrst i postojan međaš etničkog i jezičnog protega u daleku prošlost. Po njoj potomci znaju gdje su im pređi boravili i kome su pripadali.

U globaliziranom svijetu sve veće otuđenosti, svjesniji ljudi tragaju za svojim prezimenima (prez=preko+ime). To je najsigurnije vrelo i put za po-vijest osobe. Nasljedne obilježbe jednom zabilježeno uglavnom su stalne i nepromijenjene. Tako se čuva slijed loze, korijena, produžuje rod i ognjište. I osobna imena važan su biljeg najintimnijeg dijela čovjekove osobe. Zato poneki današnji pomodarski odnos roditelja prema imenima djece, u životu ih opterećuju.

Objavljivanje ove građe za Hrvate plehanskoga kraja posebno je važno danas. Ona jasno pokazuje kako su Hrvati u njemu živjeli, žive i djeluju već mnogo stoljeća. A onda im se dogodilo nešto što im se dosad nikad u prošlo-sti ni slično nije dogodilo. Sredinom 1992. u velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, iz plehanskog kraja u kome je (31.XII.1991.) živio je 48.481 Hr-vat (Bijelo Brdo 2.191, Bosanski Brod 4.780, Brusnica 1.350, Bukovica 1.250, Cer 2.950, Derventa 8.380, Foča kod Derventa 3.990, Gornja Močila/Sijekovac 1.792, Kolibe 1.950, Koraće 3.258, Kulina 950, Novo Selo 3.050, Plehan 8.120 Veliki Prnjavor/Sočanica 1.750, Žeravac 2.720) srpska je vojska istjerala sve

298 Bosna franciscana

hrvatsko i drugo nesrpsko stanovništvo. Tko se na vrijeme nije sklonio, ubijen je ili otjeran u logore a poslije razmijenjen. Tako, npr. u žeravačkoj župi koja obuhvaća sedam sela sa 2.720 Hrvata, u veljači 1994. nije više bilo nijednog Hr-vata katolika. Da im se i nakon izgona onemogući svaki povratak, uništili su sve njihove kuće, sve gospodarstvo, sve vjerske i kulturne objekte. I danas misle, mi smo svoje uradili a njihovo je da se bune. Svaki pokušaj ćemo osujetiti! Način na koji su oni to izveli, ostavio je mnogo mrlja. Uz to, dugo su prognanicima zabranjivali dolazak u njihova sela, stavljali su barikade, napadali njihove au-tobuse, pljačkali građu sa skromnih gradilišta. Ipak, pod pritiskom svjetske jav-nosti, nakon desetak godina počeli su dopuštati povratak, tako da je početkom 2010. u plehanskom kraju bilo 1.142 Hrvata katolika, povratnika, što je 3,18% od predratnog broja. Taj se broj neznatno povećava. Ima nade!

Nasuprot tome, Srbi po svom davno zacrtanom planu velike Srbije, uopće na posustaju. Falsifi ciranjem popisa stanovništva 1991. – koji je tiskan pa se to jasno vidi – priključili su plehanski kraj Republici srpskoj, odmah svu vlast uzeli u svoje ruke, u nju uvrstili ponekog nesrba sa zadatkom da zagovara i brani njihove pothvate. Užurbano mijenjaju sliku kraja: mijenjaju nazive ulica i mjesta, uz važna raskrižja i na visovima grade svoje simbole, svetosavske hramove, sve s porukom: “Izgrađujući hramove, svetim pretcima se odužuje-mo, a potomke zadužujemo!”, dovode novi srpski živalj.

Istodobno, Hrvati plehanskoga kraja, u novim prognaničkim boravištima, grade kuće i bore se sa svakodnevnim životnim teškoćama. Ruševine cije-le njihove baštine, sveopća zapuštenost, nenaklonjene političke prilike, slab izgled za budućnost, tek poneke potiče na raščiš ćavanja ruševina u rodnom kraju. Pomoć povratnicima je vrlo skromna; ostaje uglavnom u pričama i obe-ćanjima. Neki će, kad se političke i druge prilike poboljšaju, uvidjeti kako su stoljetna pradjedovska ognjište hrvatska baštine plehanskog kraja Bogom dana za život. Drugi, diljem Hrvatske i svijeta, a sigurno njihovi potomci, tra-gat će uskoro za svojim korijenima pa će im ova građa bili dragocjena.

Odricati se svoje prošlosti u ime neke nazovi svijetle budućnosti, znači ne imati ni prošlosti ni budućnosti. Znači, živjeti od trenutka do trenutka kao i druga nerazumna živa bića. A davno je već napisano i životom potvrđeno, da je sramota za čovjeka ako ne poznaje kraja u kojem boravi i ako ne zna od kojih je pređa potekao.

Zato smo iskreno zahvalni autoru na ovom pothvatu i velikom uloženom trudu!

Andrija Zirdum

Andrija Zirdum, Zbirka Žeravac, Katalog umjetnina i muzejskih predmeta,

Plehan – Široki Brijeg, 2010, 287 str.

Duh kolekcionarstva fra Andrije Zirduma

Mnogi, kojima se knjiga “Zbirka Žeravac” nađe u rukama, biće, u prilič-noj mjeri, zatečeni: naslov će im zvučati zagonetno ili tajnovito, mada

se daje naslutiti da se radi o imenu određenog naselja. Sa pozicionih karata saznajemo da se radi o selu, smještenom na granici općina Bosanski Brod i Deventa. Iz drugih izvora doznajemo da se radi o razvijenijem mjestu u op-ćini Derventa sa dominantnim brojem Hrvata. Ali priča Andrije Zirduma nije vezana za broj stanovnika već za duhovnu komponentu koja se razvijala u ovom naselju čije je žarište vezano za crk vu, a glavni zamajac svih zbivanja je upravo autor knjige, Andrija Zirdum, jedan od najistaknutijih bosanskoher-cegovačkih franjevaca koji je znanost povijesti i kulture obogatio čitavom bi-bliotekom eseja i članaka, viđenih kroz prizmu djelatnosti franjevaca ili kroz njihovu sudbinu na ovom tlu.

Svoje životno putovanje je i započeo u Žeravcu 1937. godine. Obrazovanje je stjecao u rodnom mjestu, Derventi, Slavonskom Brodu, Visokom, Sarajevu i Ljubljani. Doktorirao je temom o Filipu Lastriću. Službovao je od Bihaća do Sarajeva. Bio je profesor na Teologiji u Sarajevu, biran je i za rektora. Od 1978. svoj rad je usredotočio na samostan na Plehanu. Svojim znanstvenim radom postao je jednim od stožernika znanstvene misli u Bosni i Hercegovi-ni. Do posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, pored publiciranih radova u raznim listovima i časopisima, objavio je i nekoliko knjiga među kojima se nalaze i studije: “Bosanski franjevci u djelima Ive Andrića”; “Filip Lastrić – Oćevac: 1700-1783”; “Motivi pisanja i svrha Lastrićevog povijesnog djela ‘Epitome vetustatum bosnensis provinciae”; “Provincija Bosna Srebrena u vrijeme Matije Divkovića ( 1563-1631.)” itd. U najnovije vrijeme objavio je studije: “Karta srednjovjekovnih crkava na tlu Bosne i Hercegovine” (Bosna franciscana, 2001); “Selidbe, granice i pokušaji naseljavanja Bosanske posa-vine početkom 18, stoljeća” (Bosna franciscana, 2002); “Prvi ilirac iz Bosne fra Andrija Barukčić i njegova pjesma Srčano čestitovanje” (Bosna francisca-na, 2010). Potom je uslijedila monografi ja “Žeravac”.

S oblikovanim intelektualnim profi lom i sa snažnom inklinacijom k povi-jesti i umjetnosti, posebno likovnim umjetnostima, krenuo je dr. fra Andrija Zirdum vertikalom svojih znanstvenih i umjetničkih preokupacija, otvoren svemu što je u sebi kondenziralo moćan čovječni supstrat, prisiljen, istovre-meno, da se suočava sa “silama nemjerljivim” koje su bile usmjerene protiv toga čovječnog supstrata i da se grčevito bori i za vlastiti dignitet, ali i za

300 Bosna franciscana

očuvanje digniteta vrijednosti kojima je posvećivao svoj život i oblikovao široku putanju, kakvu, možda, niko nije načinio kao on – skupljanje djela likovnih umjetnika koje je vezao u jedinstvenu obitelj od preko 70 (73) čla-nova među kojima gotovo da i nema umjetnika čije djelo ne nosi na sebi bi-ljeg povijesnih umjetničkih vrijednosti! A još je fascinantniji broj djela koja su sačuvana, bez obzira na pogrome koji su preživljeni u najnovije vrijeme.

Ono što ovoj knjizi daje monumentalni karakter, to su reprodukcije odre-đenog broja djela. One sačinjavaju prvo poglavlje knjige, podijeljeno na dva podpoglavlja: u prvom podpoglavlju su reproducirana 634 djela od 72 umjet-nika, a drugo podpoglavlje je posvećeno opusu nedavno preminulog slikara Ljube Laha od kojega posjeduje – 531 djelo! U knjizi su reprodukcije temat-ski raspoređene: djevojke (205), Krajolici (105), Cvijeća (96), Likovi (62), Sakralna djela (33). Jedini kriterij, kojim se koristio, bila je umjetnička vri-jednost i po tom kriteriju u njegovu su duhovnu obitelj ulazili umjetnici bez obzira na nacionalnost i vjersku pripadnost. Tehnike, u kojima se otjelovljuje likovni govor, predstavljene su gotovo u svome reprezentativnom vidu. Isto je tako raznolik i materijal koji je korišten, različita sredstva kojima su se umjet-nici koristili u oblikovanju svoga djela, različite likovne poetike, mada je sloj predmetnog s naglašenim prisustvom ljudskog lika, ali će se na stranicama ove knjige naći i reprodukcije kompozicija Ede Murtića. I još je jedna kon-stanta evidentna u koordinatnom sustavu koji je služio Andriji Zirdumu kao orijentacija u prihvaćanju djela u svoju kolekciju: u najvećem broju djela se prepliću ili se amalgamiraju unutarnja energija, oličena u predmetnom sloju i poetska transpozicija sadržaja u likovno djelo. Kao njihov eho u utjelovljenju narativnog sloja javlja se boja u svojoj svjetlosnoj gami, u pročiš ćenoj bistrini pigmenta koja je dovodila do ekspresivnosti iskaza kojim se zasićavalo vidno polje onoga koji bi se našao pred jednim od ovih djela. Kolorit je, dakle, bio vrlo bitan faktor u oblikovanju vidnog polja u kojem je svoje prirodno stanište nalazio predmet.

Crtež se nameće u svojoj opsesivnoj prisutnosti. Gotovo u svim slikama, u kojima se, u jačoj mjeri, očitovao crtež, pojavljivala se komponenta polet-nosti i, čini se, da se osjeća neka skrivena vibracija između poletnosti crteža i probuđene emocije Andrije Zirduma. To se, čini se, najjače osjeća kod cr-teža Đure Sedera, Blaženke Salavarde, Zlatka Price i Mirka Čurića. Crteži Ljube Laha, zajedno s njegovim gotovo mističnim potpisom, predstavljaju doživljajno poglavlje s drugačijim determinantama. Uostalom, priklonjenost likovnom djelu Ljube Laha se očituje i u broju eksponata koji su se našli u njegovoj kolekciji, njih 531! Njemu je posvećen i posebni pododjel. To je, bez sumnje, najveći broj reproduciranih djela Ljube Laha na jednom mjestu, bez obzira i na monografi ju koju je ovom slikaru posvetio i fra Vjekoslav Jarak. Na prvom mjestu su smještene slike s motivima cvijeća. Kakva raskoš pro-nađenih motiva, i kakva invencija u traganju za likovnim formama u koje su se pretakali pronađeni motivi! To je beskonačan poliptih lirskih transpozicija

301Ocjene i prikazi

živih motiva u lirsku arabesku, poetsku skasku koja se prelijevala preko svoga ruba i poprimala karakter kozmosa u kojemu nikada nije usahnjivao misterij začudnosti i ushita. To je kronika ushita iz čije začudnosti ovaj slikar nikada nije ni izlazio. Bio je to “zatvorenik u ruži”, osuđen na vječnu robiju služenja tome misteriju.

Iz kozmosa cvjetova Ljubo Lah se preseljavao u kozmos djevojaka i na tome putu ga je, revnosno slijedio Andrija Zirdum. Vrutak za svoju inspiraciju našao je u svojoj kćerki i njenom odrastanju. Osnovni motivi su bili njeno oblo lice, izoštreni profi l, okrugle i trnjinaste oči. U variranju osnovnih motiva on je koristio njene promjene u odrastanju, ali, možda i češ će, u varijacijama vlastitih emocija koje bi se budile u njemu kada bi se suočio s njenim likom. A to je bilo svakodnevno. Svoje inspiracije je oblikovao na različite načine. Ponekad je sliku uobličavao u naglašenim dimenzijama, artikulirajući pozadi-nu ili identifi cirajući prostor u smeđem tonu, jednom od najdražih tonaliteta u kojima je razrješavao i niz slika sa motivima cvijeća, ali i u obradi krajolika, likova i sakralnih motiva. Dakako, u slikanju mladih žena nije se uvijek pri-državao obličja svoje kćerke, svuda gdje bi, svojom melodioznoš ću, zazvučao neki lik žene, pogotovo kada bi u njihovom liku uspijevao iščitati i tananost krajolika u kojem je takav mladi lik stasavao, on je pokretao svoju paletu is-pod koje bi se oslobodio još jedan melodijski sklad oblika i boje, i poletnosti linije, i stvarao još jednu lirsku apoteozu tom liku. Oči su bile najizražajniji motiv kojim je karakterizirao lik mladog ženskog bića. Svojom tamninom su prodirale iz dubine bića i projicirale se u prostor ispred sebe, zaustavljene pred senzacijama kojima su se opijale, ponekad zbunjene i začuđene. Oči je uvijek činio široko otvorenim, krupnim i svedenim u kružnicu ili ih je, pone-kad, dovodio do blage elipse, stavljao u izvjesni kosi položaj, položaj nečega nepredviđenog, s jedva naglašenim ironijskim akcentom. U njima je tražio onaj karakterološki, unutarnji odsjaj. U svojim djevojkama posebno je volio naglašavati napućene usne, pune ženstvenosti i senzualizma. Djevojke kao motiv provlačile su se kroz sve faze njegova stvaranja, ali su dominirale u njegovoj plavoj i smeđoj fazi. Djevojke iz plave faze bile su možda s nagla-šenijim lirskim nabojem i nabojem iščekivanja, dok su se likovi u smeđoj fazi odlikovali naglašenim intelektualizmom. Posebno podpoglavlje predstavljaju likovi djevojaka sa violinom. U tim slikama, gustina pigmenta je bila naglaše-nija i pridonosila skulpturalnoj čvrstini lika. Za oblikovanje svojih djevojaka, Ljubo Lah je koristio sve forme likovnog iskaza: crtež, pastel, temperu, fl oma-ster, tuš, olovku. Reprodukcije s motivom “Djevojke” raspoređene su na 29 stranica (od 150. do 179.) U njihovom rasporedu nije poštovana kronologija nastanka slika već vizualni dinamizam, razuđenost autorovih likovnih postu-paka, njihovo međusobno suglasje, suodnos ulja, pastela, tempera i crteža, mada je nekoliko posljednjih stranica posvećeno isključivo crtežima.

Trećem likovnom kozmosu Lahovom pripadaju slike s motivom krajo-lika. U realizaciji tih motiva autor je uveo i tehniku akvarela. Sačuvana je

302 Bosna franciscana

kompoziciona formulacija pejsažnog slikarstva, ali slike nisu rađene u plain-aeru, prenosu doslovnog odnosa elemenata, on iz ambijenta uzima atmosfe-ru kao obilježje zapamćene situacije, toj atmosferi određuje bojeni sklad i u tako formuliranu atmosferu ugrađuje gradivne elemente predmeta ili lika sa naglašenim stilizacijama njihovim čime se iskaz dinamizirao i ojačavao vi-zualni aspekt, a ideja prevođena u kondenzat doživljajnog. Ali doživljajnost na Lahovim krajolicima ne predstavlja trenutačni zapis izletnika kojega bi sljedeći trenutak otklonio iz neposredne prisutnosti, doživljajnost kod ovog umjetnika poprima kategorijalno značenje, vrijednosnu težinu unutarnjeg stanja koje čovjek sedimentira u svome biću kao formulaciju svoga egzi-stencijalnog ustrojstva vezanog za prostornost, jedinu uvjetnost svoga odr-žanja. Atribucija ideje doživljajnog, njegove kategorijalne energije, jest za-pravo razuđivanje tog kategorijalnog kondenzata, otvaranje aspekata koji su mu poslužili za razuđivanje inspiracije i uviđanje misterijskog koje obitava u prirodi kao božanska snaga održanja. Sve to, na kraju, svjedoči da je Ljubo Lah pristupao likovnoj realizaciji određenog atributa doživljajnog kondenzata sa očitim intelektualnim nabojem kojim je pronicao u tajnovitost misterijskog, u tajnovitost čuda koje je neiscrpno u prirodi kao daru koji je dat čovjeku da osmisli svoju egzistenciju i izvrši misiju koja mu je zadata. Dakako, svi ek-sponati nisu na istoj vrijednosnoj ravni, ali to ne smeta da pejsažno slikarstvo Ljube Laha prihvatimo kao djelo koje se ne zaboravlja i da ga smjestimo na uzvišeno mjesto u ukupnom bosanskohercegovačkom slikarstvu.

Ali duh kolekcionarstva Andrije Zirduma ne obuhvaća samo likovna djela: on je posjedovao izuzetno razvijen osjećaj za civilizacijsku dimenziju svega što je proistjecalo iz tvoračkog duha čovjeka na prostorima čijim je meridija-nima pronosio svoj aktivistički duh. Taj je svoj osjećaj oplemenjivao znatiže-ljom, znatiželja ga je podsticala na traganje i skupljanje artefakata, svjedoka čovjekove opstojnosti. Tu su posebno dragocjeni artefakti iz neolita s lokali-teta na kojima je osvjedočavan čovjekov boravak, kao što je prostor oko Ka-knja. Artefakti iz Kraljeve Sutjeske pripadaju kasnijim epohama i uglavnom su vezani za nakit. Iz Kraljeve Sutjeske potječu i predmeti u vidu kutija za zapise, medalje, raznovrsni križevi koji su držani u kućnom prostoru. Njihova raznovrsnost bi iziskivala posebnu studiju. Među različitim predmetima na-lazi se i rudarska lampa rudara Mije Martinovića iz Oćevije, radovi u drvetu Pave Rosa, zatim se u kolekciji nalaze razne vrste vezova i narodnih nošnji, razne tkanine, i raznovrsne knjige i rukopisi od “Nauka krstjanskog” Matije Divkovića iz 1611. godine do Klaićeve “Poviesti Bosne” iz 1882. i “Kratkog pregleda hrvatske knjige” Hamdije Kreševljakovića iz 1912. godine.

Završno poglavlje ove monografske knjige, sa deskriptorskim nazivom “Zapisi, susreti, sjećanja”, jest, zapravo, autobiografski zapis, pisan spontano, registratorski, ali s vrlo kultiviranom rečenicom širokog toka, punom topline i onog daha koji se u nju useljavao iz pripovjednog sloga narodne predaje i oblikovao narativ blizak literarnom slogu. U taj rečenični tok slijevali su se

303Ocjene i prikazi

slapovi životnih putanja koje nisu proistjecale iz vlastite voljnosti, tim puta-njama je upravljalo neko skriveno proviđenje koje mu je određivalo one stajne točke u kojima su se rascvjetavale njegove intelektualne potencije, božanski dar, koji je vapio za svojim oplođenjem i, upravo u tim točkama, doživljavao svoju realizaciju. Ništa, stoga, u životu fra Andrije Zirduma nije bilo slučajno, sve je bilo podvedeno pod znakovnost višeg promisla koji mu je davao u za-datak da čini djela uzvišene smisaone rezonancije, onog duhovnog bogatstva koje je ostvarivao jedino još njegov prethodnik – Ivan Frano Jukić, također posvećenik reda Svetoga Franje iz Asisija, kojemu se posvetio i dr. fra Andrija Zirdum. I sve je to njegova rečenica svela u tako prirodan tok da se čini da i nije moglo drukčije biti. A zar je i moglo? O svojim osobnostima sam je zapisao: Sklonost prema povijesti i umjetnosti pokazivao sam još tijekom ško-lovanja. U Učiteljskoj školi u Slavonskom Brodu (1950) bio sam zapažen po smislu za skladno i lijepo. U klasičnoj gimnaziji u Visokom (1957) za izborne predmete na maturi izabrao sam povijest i povijest umjetnosti, a na Teološkom fakultetu u Ljubljani, pred obranu doktorske disertacije (1977), polagao sam rigoroz iz crk vene, nacionalne povijesti i krš ćanske umjetnosti. Ovoj samore-fl eksiji dodavao je još neke, kojima je izoštravao svoj emotivni i svoj intelek-tualni profi l. Veći dio novca, do kojega je, na neki način dolazio, uglavnom je namjenjivao kupovini slika. Tako je, za honorar, dobiven za pripremu knjige i komentare Lastrićevih “Pogleda starina Bosanske provincije” od sarajevskog izdavača “Veselin Masleša”, kupio četiri slike. A onda dodaje: Svugdje gdje sam djelovao, ostavljao sam glavninu sabranih djela kulturne vrijednosti: Kraljeva Sutjeska, Nedžarići, Bistrik, Plehan. A kod nabavke za svoju zbirku, uz materijalne mogućnosti, pred očima sam imao svoj zavičaj, svoj Žeravac. U njemu sam rođen, u njemu sam baštinio i iz njega ponio mnogo dobroga i lijepoga, u njega sam se, premda rijetko, navraćao radosna srca, pun osjećaja i želja. Njegova su mi obzorja bila široka kao raširene ruke duha.

Tom prirodnom intonacijom i započinje svoj zapis, koji nije, kako se može vidjeti iz prethodnih naših opservacija, samo popratni tekst ove nesvakidašnje knjige, već zasebno djelo koje bi trebalo publicirati i u zasebnoj knjizi: Počelo je gotovo slučajno. Kao župni vikar u Bihaću (1964) u vrijeme božićnog bla-goslova kuća i obitelji gdje se župnik Anto - Vilko Lipovac i ja svjesno nismo žurili kako bismo – radi planiranja daljnje djelatnosti – bolje upoznali cijelu župu. U zapadnom dijelu grada susreo sam mlađeg, neoženjenog željezničkog službenika čiji je stan bio krcat slikama, nastavnika likovnog obrazovanja Su-lejmana Halavaća.

Ono što Andrija Zirdum naziva slučajnoš ću jest, zapravo, metafora one zadanosti koja mu je bila data da je ostvari i da “slučajnost” dobije svoju ci-vilizacijsku determinaciju. Neke od tih “slučajnosti” doprinosi su istinskih ci-vilizacijskih razmjera. Prosvjetljenjem tih “slučajnosti” Andrija Zirdum je ot-krio ploču Radovana Pribilovića iz XIV-XV. stoljeća, “pisana bosanicom”. Da bismo, uz otkriće, predočili i sam proces otkrivanja i očuvali duh spontaniteta

304 Bosna franciscana

kojim je bojio svoju rečenicu, ponovno ćemo se poslužiti njegovim riječima: Ona je (ploča) bila ugrađena u temelje štale Ahmeda Šemića u Kolicima, za-seoku sela Grmače. Dana 19. svibnja 1967. posjetio sam domaćina u društvu Mate Babića iz susjednog sela da vidim spomenutu ploču. Uzeo sam naramak slame, sjeo pored nje, brisao je i polako vukući prst od slova do slova počeo djelomice čitati. Ukućani su se čudili jer nitko to ranije nije znao. Dolazio je, kažu, neki profesor iz Sarajeva, neki fratar, čak i neki hodža i ništa nisu znali ‘a ti čitaš ko novine’. Domaćin mi je pričao da su je prije pedeset godina otac i on našli skupljajući kamenje za gradnju štale.

Pod istu metaforu “slučajnog” mogu se podvesti njegovi bezbrojni susreti sa ljudima neskrivene duhovne potentnosti, pogotovo sa slikarima, i sve su te njegove “slučajnosti” urodile plodovima koje je teško mogao i sam predvidje-ti: mnogi umjetnici su, nakon susreta, intenzivirali svoj stvaralački agon, širili prostor svojih interesiranja. Posebno su se ti njegovi susreti rezultirali i time što su neki slikari svoju stvaralačku invenciju usmjeravali i prema sakralnom slikarstvu i kiparstvu kojem je, bar u našim prostorima, prijetila opasnost da potpuno iščeznu iz slikarskih laboratorija. Jedino što ga je potresalo, bili su rušiteljski porivi, koji su skrnavili, rušili i palili ono što je ljudski duh stvorio da bi svijet bio plemenitiji. U tim opservacijama je bilo gorčine, ali ne i mržnje koja bi narušila čistotu njegova ljudskog profi la.

Do unutarnje dirljivosti doima se njegov odnos prema rodnom selu, Že-ravcu, odakle je krenuo i kamo se, na kraju, vratio. U Žeravcu je bila crk va posvećena “Svetom Franji”. Iskoristio je obilježavanje 750 godina od smrti osnivača reda Male braće pa je, po nacrtu kipara Zdenka Grgića, okrečio i postavio pločice za pod. Ali, veći je dobitak bio “Križni put” za čije je rješenje pozvan slikar Slavko Šohaj, a među seljanima organizirao isplatu umjetnikova rada. Seljani su platili deset postaja, a četiri on i župnik. Svakome darovatelju je poklonio fotografi ju one postaje koju je platio i tome dodao i jednu umjet-ničku sliku što je motiviralo i druge seljane da sebi nabave umjetničko djelo! Umjetnik Šohaj je kasnije govorio da je ponosan na svoje djelo. Pored toga, opisao je i prostor u kojem se smjestilo selo Žeravac, a na prvoj strani otisnuta je i zemljopisna karta šireg prostora, a na zadnjoj se nalazi karta župe Žeravac. Knjiga je otisnuta u tvrdom povezu, sa tvrdim oslikanim koricama i na vrlo kvalitetnom papiru.

Kako odrediti vrijednosnu distinkciju onome što je dr. fra Andrija Zirdum ugradio u svoju građevinu! Komparacije, ma koje vrste, neprimjerene su. Pa ipak, nešto se mora učiniti – naći razmjer između utkanih vrijednosti i druš-tvenog angažmana oko te građevine duha. To je, zapravo, svetilište kojemu bi trebalo ići na poklonjenje, prema kojemu bi trebalo usmjeriti sve transverzale sa međašima duhovnog osvjedočenja koje se nalazi na ovom našem vihornom pro-storu. Trebalo bi to nazvati svojevrsnim Luvrom u ovom dijelu Europe! Sama, pak, knjiga jeste određeni brevijar vrijednosti likovnih djela ovih prostora, re-produciranih u njoj, sa izuzetno visokom tehničkom obradom i bez koje ni jedan

305Ocjene i prikazi

značajniji intelektualac ne bi smio biti! Ovo nije propaganda već rezultanta koja proistječe iz duhovnih kumulusa smještenih na njenom nebu, iz kojega sijevaju munje i obujmljuju naša čula, naše duhovne prerogative, osvjetljavaju naša unu-tarnja zračenja. Oni, pak, koji uspostavljaju bilo kakvu komunikaciju s likovnim umjetnostima, naći će preobilje nužnih informacija za sopstvene opservacije. Na mapi naših destinacija Žeravac i samostan Plehan bi morali biti obilježeni najistaknutijim znacima, obilježjima kamo treba usmjeriti svoja interesiranja i gdje bi trebalo zadovoljiti svoje unutarnje potrebe.

Vojislav Vujanović

Marko P. Đurić, Rušiti zidove i graditi mostove u Duhu, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj,

Zagreb 2010, 404 str.

Zbog nedostatka pozvanja i invalidnosti spoznaje

Neodoljiva razmatranja nad knjigom Rušiti zidove i graditi mostove u Duhu

Evo nam jedne dobre knjige. Svaka čast Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj. Podastrli su našoj pozornosti valjano djelo. Pravoslavni autor

Marko P. Đurić nas je obradovao knjigom svojih rasprava i izlaganja usmjere-ne k međuvjerskom razumijevanju i trpeljivosti.

Knjiga Rušiti zidove i graditi mostove u Duhu (u daljnjem tekstu: Knjiga) ne bi trebala biti iznenađenje. Kamo sreće da na ovim prostorima imamo čitav niz knjiga koje se bave tematikom vjerske trpeljivosti i posljedicama netrpe-ljivosti.

Međutim, i kad bi ih bilo više, ova Knjiga zaslužuje da uđe u knjižnice i sveučilišne programe kao uzorno štivo i neophodan udžbenik na svim razina-ma religijskih i socioloških studija.

Knjiga plijeni svojom analitičnoš ću, nepristranoš ću, kritičnoš ću i odgoj-nim iscjeliteljstvom. Ona pokreće niz tema o kojima se šutjelo. Ne ulazim u to jesu li šutnje bile namjerne ili su samo obični previdi svojstveni intelektualnoj lijenosti nekih ljudi s diplomama i zvanjima, ali bez pozvanja.

Padaju vješto načinjene maske i prigodno skovani izrazi kojima se zama-gljivala stvarnost tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća.

306 Bosna franciscana

Rukovodeći ljudi na Brijunima, u Karađorđevu i po “rezidencijama” (a bilo ih je više nego što ih je imala engleska kraljica) skovali su izraz u prijela-znoj fazi. Tako je država bila u prijelaznoj fazi između teorijskog odumiranja i pretvaranja u nenasljednu monarhiju. Političke organizacije (Partija, Front, Narodna omladina, Studentska omladina, sindikati, samoupravne interesne zajednice, odnosno SIZ-ovi) bile su “ljudski resursi” u prijelaznoj fazi od po-sloprimca do umirovljenika.

Ne treba se tome čuditi. M. P. Đurić spretno analizira to stanje. On piše (Knjiga, str. 33): “S druge strane, budući da smo držali da je moral isključivo sociološki i historijski uvjetovan, nismo mogli izbeći ‘zamci’ relativizma.”

Ono što je jučer važilo za etičko dobro, i proglašavamo vrlinom, nije va-žilo i danas. Zbog ovoga, čega u vjerskom moralu nema, nismo mogli izbjeći proizvoljnost i improvizaciju, koja nas je dovela do anarhije i u moralnom prosuđivanju i ocjenama.

Budući da nas kod takvog stanja stvari ništa nije moglo bezuvjetno obve-zati na vrlinu, te samim tim i etiku, krize su postale dio naše sudbine.

Shodno ovome, nije se smatralo moralnim govoriti o moralu. Bilo je kažnji-vo ukazivati na odsustnost morala. To je na vlastitoj koži iskusio Milovan Đilas, kad se usudio u Novoj misli objaviti članak “Anatomija jednog morala”. Bez ob-zira na sve položaje što ih je zauzimao do 1953, on je – bez normalnog suđenja i otvorenog postupka – lišen svih funkcija i svojski izoliran, pa i trpan u zatvor.

Gospodin Đurić zato s pravom i suvislo navodi Solženjicinove riječi: “Ve-lika mana dvadesetog stoljeća bila je ta što je u tom stoljeću oslabljen moral čovječanstva, iako je postignut velik napredak u nauci i tehnici.”

Nakon ovog M. P. Đurić priopćuje neka porazna razmatranja (Knji-ga, str. 59-60):

“Danas početke jednog takvog slabljenja možemo pratiti od vremena Im-manuela Kanta u fi lozofi ji od vremena Williama Occama u teologiji. Njiho-va shvatanja pokrenula su Modernu koja je željela autonoman moral, a što se pokazalo pravom katastrofom po sudbinu europskoga čovjeka.”

Točno, kolega Đuriću. Vraški točno! Moderna je bila ono što je anastrofa bila u antičkim dramama. Međutim, europsko društvo pokazalo je svoju katastro-fi čnost činjenicom da u njemu nema poretka antičke drame – nema jedinstva mjesta, jedinstva vremena, ponajmanje jedinstva radnje. Ponuđena je i prihva-ćena pometnja. Prihvaćena je francuska revolucija i njena vjera – i to je bila vjera – da se primjenom nasilja mogu ostvariti ideali razuma.

Zato kolega Đurić ukazuje na hitne potrebe trenutka.Krš ćansko-islamski dijalog ponajprije treba biti posvećen relevantnim do-

gađajima u ovom vremenu, pri čemu naprije mislim na situaciju prevladava-nja sadašnje krize. Budući da oko moralnih odgovora uglavnom vlada pun

307Ocjene i prikazi

konsenzus, sigurno je da se ova vrsta dijaloga neće izroditi u svoju suprotnost. Premda se obje vjere ne mogu primarno svesti na socijalnu, društvenu dimen-ziju, vjerujući ljudi danas su u poziciji da se nametnu kao “liječnici” bolesnim europskim i drugim društvima.

Knjiga se stoga, već na početku, jasno odredila prema onom što je neu-klonjivo iz pravoga života. Mogu se politički sustavi mijenjati i prilagođavati diktatorima i drugim nasilnicima. Ipak, ostaje istina (Knjiga, str. 10): “Djeca Božja najprije se svojim navikama razlikuju od druge djece.”

Upravo zbog rijetko poštene analize i promoviranja ovih navika, Đurićeva Knjiga zaslužuje da uđe u čitaonice, učionice i osobne knjižnice.

Što mi zapravo znamo o našim navikama uopće i napose o vjerskim na-vikama? Na ovim, balkanskim prostorima navike su se stjecale i rastjecale, ali su psiholozi i sociolozi – nažalost po navici – prolazili pokraj navika ne osvrćući se mnogo na njih.

Netko se ipak osvrnuo i duboko angažirao. U Knjizi je pažljivo i smisleno proučena vjerska sadašnjost. Prirodno i bez nedoumica. Tako M. P. Đurić piše (Knjiga, str. 137):

“Mogu li u ovom vremenu post-moderne i moderne važiti tradicionalni pra-voslavni stavovi o islamu?

Zatim, hoće li sutrašnji dijalog između akademskih institucija u Crk vi i Ulemi pokazati svu invalidnost jedne spoznaje, ili bi ojačao naše teološko uvjerenje?

Da li će inicirati dijalog koji će otkriti svu površnost naših znanja ili ćemo težiti povjerenju znajući pritom da smo tvrdili da je tako samo zato što smo nekom vjerovali da nije drukčije?

Od jasnih odgovora na ova pitanja danas je mnogo važnije znati da smo mi i muslimani ponajprije pozvani graditi zajednicu vrijednosti, a ne steril-ne teološke polemike.”

Zbog ove iskrenosti gospodina Đurića htio bih vikati preko svih pojačala i napisati krupnim, plakatskim slovima:

Ljudi, Marko P. Đurić živi u Velikoj Ivanči. Sve njegove poruke dolaze odanle.

Izvucimo ga iz njegova dragog sela. Pozivajmo ga. Neka drži predavanja. On je osoba koja ima što reći velikim gradovima i visokim učilištima.

Gdje ste, sveučilišta? Ovaj je čovjek izazov. Odazovite se i učinite ga svo-jim! Što prije. Danas. Sada.

Novi Sad, 8. studenog 2011.

Aleksandar Birviš

Dubravka Stojanović: Ulje na vodi; Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije, Peščanik, Beograd 2010, 300 str.

Fraza i supstancija

Kad sam od ljudi koji medijske sadržaje prate redovitije od mene doznao da se u produkciji beogradske neovisne televizije B≡92 pojavio oduga-

čak dokumentarac o atentatu na premijera Srbije Zorana Đinđića, naslovljen, doduše, dosta neobično Atentat – naša privatna stvar, pretpostavio sam – ne znajući ništa o njegovoj koncepciji niti o komentatorima pozvanima na sudje-lovanje u njemu – da je posrijedi još jedan u nizu medijskih priloga posveće-nih ugođaju koji stvaraju politički prevrati u burnoj historiji srpske političke klase. Ulažući disk u DVD-plejer nisam slutio da će se njegov sadržaj bitno razlikovati od dosadašnjih komentara koji su atentat kao politički čin popratili ili pak analizirali s manje ili s više uspjeha.

S druge strane stajalo je iskustvo koje me poučava da analitički utemeljena objašnjenja političkoga ubojstva dozrijevaju polagano, pa sam se pribojavao da bi svaki kategorički stav, ishitren ili preuranjen, mogao biti u najmanju ruku spoznajno neproduktivan, a možda i fatalan. Čin, naime, 12. marta ostao je u mojoj svijesti donekle i neposredno doživljen, jer sam taj dan i nekoliko sljedećih mjeseci 2003. proboravio u Beogradu. Naravno, ni neposredan do-življaj nije od koristi kad se misaoni motivi odvoje od utvrđenih činjenica, od skrupulozne kontekstualizacije i od meritorna tumačenja.

Da će analiza atentata ići mnogo šire i dublje od pokušajā tumačenja svoj-stvenih našem vremenu, bilo je jasno već na početku dokumentarca. Tekst, naime, koji je Mirjana Karanović izgovorila kao neku vrstu lirskoga uvoda, odavao je smjer zamišljen i ostvaren u dokumentarnom prilogu interpretaciji političkoga ubojstva iz 2003: “Zrno koje je raznelo Đinđićevo srce doletelo je iz ratova devedesetih.” Dok su sudionici dokumentarca (Žarko Korać, Vesna Pešić, Srđa Popović, Vladimir Popović i drugi) govorili o političkom ubojstvu i objašnjavali ga procesima započetima ranih devedesetih, atentat je u kon-tekst širi od prethodnoga postavila historičarka Dubravka Stojanović sublimi-ravši u jednoj rečenici sve što je potrebno imati na umu uz oslon na povijest: cijela je moderna historija Srbije, od tridesetih godina 19. stoljeća do danas, od Karađorđa do Zorana Đinđića, obilježena nasilnim političkim prevratima, eliminacijom iz vlasti ili likvidacijom, kojima su izmaknuli samo knez Miloš i Josip Broz Tito.

A nešto pak prije te konstatacije Dubravka Stojanović je ponudila dosad najodrživije i najuvjerljivije tumačenje Petoga oktobra 2000. kao državnoga udara kojim je iz vlasti uklonjen Slobodan Milošević kako bi se zadržali ista politička struktura i isti aparat sile: žrtvovavši Miloševića, dotadašnji je režim

309Ocjene i prikazi

želio (a znatnim dijelom i uspio) osigurati kontinuitet vladavine, zaustaviti de-portaciju haaških osumnjičenika, obustaviti istrage protiv mafi jaških klanova povezanih s političkim, vojnim i obavještajnim strukturama i de facto nastaviti tamo gdje je Milošević zaustavljen. Tako postaje jasno da je miloševićevskoj vlasti, koju nakon Petoga oktobra preuzimlje Vojislav Koštunica, ubojstvo Zorana Đinđića bilo od životnoga interesa. Stoga se na retoričko pitanje su čim ćemo pred Miloša, postavljeno još u uvodnoj sekvenci, nadaje samo jedan odgovor: s (političkim) ubojstvom od životnoga interesa.

Suvremena politička svakidašnjica uvjerava nas da promjene što ih je Đinđić pokrenuo nisu nastavljene nego s njim počivaju u aleji velikana na beogradskom Novom groblju, a da je politička struktura ostala nepromije-njena. Provalija, međutim, između politički radikalnih zastupnika koji zauzi-mlju većinu u Skupštini Srbije i nerazmjerno slabije opozicije, tema je veća i zanimljivija od postojećih analiza desne ili antimoderne srpske politike. A neprekinut kontinuitet te politike očituje se svakodnevno i u naše vrijeme, pa slobodno možemo zaključiti da se zbog vanjskopolitičkih probitaka promije-nila srpska politička fraza, dok je stara politička supstancija ostala uglavnom nepromijenjena.

***

Slučaj je htio da mi nakon odgledanoga dokumentarca u ruke dođe knjiga Du-bravke Stojanović Ulje na vodi; Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije, komenta-torice iz Atentata koju sam zapamtio po izvrsnim analizama i dobro utemelje-nim tumačenjima. Nasumično otvorivši knjigu na stranici kojom se započinje treće poglavlje Traumatični krug srpske opozicije (1985-1994), ugledao sam navod iz jednoga zapisa Jovana Skerlića, koji je autorica postavila na početak poglavlja: “Dok se u celom svetu politička borba uređuje, i tako reći kanali-zuje, kod nas još uvek ostaje u haotičnom stanju, gde drugih pobuda nema do inata i apetita, gde se smatra da je sve dopušteno: političko licitiranje, preko-noćne promene mišljenja, najneprirodniji savezi i prodaja savesti” (Ulje na vodi, 161). Skerlićevu ocjenu izrečenu početkom prošloga stojeća (1906) mo-gli bismo primijeniti na politički život tzv. tranzicijskih država, pa ni pojavlji-vanje knjige Dubravke Stojanović – o sadržajima o kojima govori Skerlićeva ocjena – nije iznenađujuće: historičaru verziranu u teorijskoj sferi suvremeno stanje postjugoslavenskih prilika nudi izobilje, a kadšto i preobilje, materijala za ideološkokritičku analizu.

Knjiga je podijeljena na četiri tematska dijela (Dugo trajanje; Na tihoj vatri. Udžbenici istorije kao izvor konfl ikta; Traumatični krugovi srpskih stra-naka; Istorijske crtice) kojima prethodi autoričin proslov Istorija sadašnjosti, a na kraj je, umjesto pogovora, dometnuta studija Latinke Parović Srpska elita u ogledalu istorije sadašnjosti.

310 Bosna franciscana

Autoričin pristup istoriji sadašnjosti, međutim, otkriva njezin ponešto am-bivalentan položaj. Premda je, naime, Dubravka Stojanović znanstvenica ver-zirana u teorijskoj sferi, u uvodnu dijelu knjige na vidjelo izlazi – znanstvenim i izvanznanstvenim prisilama za volju – temeljno načelo tradicionalne histori-ografi je, inače posve prevladano, a koje je do danas u neotradicionalnoj i kon-zervativnoj historiografskoj produkciji zadržalo status strategema: nužnost vremenskoga razmaka od tematizirane stvarnosti radi objektivne interpretaci-je. Nasuprot starom strategemu, koji kao otegotnu okolnost u uvodu spominje, Dubravka Stojanović ni sama ne priznaje njegovu valjanost, pa čitatelj kome ova činjenica izmakne mogao bi steći pogrešan dojam pokloni li povjerenje iskazu o nužnosti vremenskoga razmaka.

Mislim da neću umanjiti vrijednost djela Dubravke Stojanović ustvrdim li da bi u eventualnom drugom izdanju Ulja na vodi bilo poželjno odstraniti dvojbu iz prethodnoga pasusa, dvojbu kojoj ne podliježe ni sama autorica, nego postupa posve suprotno, dakle ispravno, tumačeći procese i događaje iz vizure sadašnjosti, po načelu uzročnosti: učinak u sadašnjosti upućuje na uzrok u prošlosti.

***

Na dio knjige posvećen udžbenicima povijesti kao latentnu izvoru novih kon-fl ikata, u kojem su osim ideoloških navedene i sistemske, strukovno-interpre-tativne pogreške udžbeničke produkcije, nadovezuje se poglavlje o srpskoj opoziciji, vremenski omeđeno razdobljem 1985-2002. Razvoj opozicije od osnutka prve stranke u Srbiji 1990. do početka postmiloševićevske ere uklapa se u okvir predmoderne političke kulture i kao fenomen dugovječna trajanja ostaje na snazi do naše suvremene svakidašnjice. Evo kako autorica objašnju-je model traumatičnih krugova srpskih opozicijskih snaga: “Korene domi-nantnog modela možemo tražiti u revolucionarnom načinu nastanka srpske države i u stalnim pokušajima nacionalnog ujedinjavanja koji su trajali duže od jednog veka. Takav istorijski razvoj srpske države stvorio je potrebu za jakom, centralizovanom vlaš ću, oslonjenom na represivni aparat, posebno na vojsku. Posebna politička uloga vojske bila je osigurana stalnom težnjom za nacionalnim oslobođenjem u vojnom nadmetanju sa susednim carevinama [...] Iz takvih istorijskih i političkih korena stvara se dominantni autoritarni kulturni model vlasti koji jeste proizvod, ali vremenom postaje i instrument jake birokratske centralizovane države. Autoritarni kulturni model vlasti na-stao je iz specifi čnog istorijskog razvoja srpske države, ali je neodvojiv od šireg autoritarnog kulturnog modela srpskog patrijarhalnog društva. Budući da pripadaju istom modelu, društvo i vlast stvaraju specifi čnu vrstu veze. Po-dudarni u svojoj autoritarnoj suštini, oni se dopunjuju i međusobno ‘hrane’. Društvo u kojem preovlađuje autoritarni model traži takav tip vlasti, baš kao

311Ocjene i prikazi

što je takvom tipu vlasti potreban odgovarajući većinski model u društvu” (ibid., 170-171).

Vjerojatno jedan od najeklatantnijih primjera nepostojanja razlike izme-đu vlasti i opozicije ranih devedesetih uspostavlja se na slučaju predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešalja, koji je formalno bio opozicija Slo-bodanu Miloševiću, ali je istodobno – barem do sukoba 1993. godine, kad je umjesto Miloševića obavljao politički neugodne poslove kakvi su bili smjene Milana Panića i predsjedika SRJ Dobrice Ćosića – bio Miloševićev “omiljeni opozicionar” (ibid., 201).

Nakon ubojstva Zorana Đinđića srpska se vanjska politika priklanja ugla-đenu načinu komunikacije sa svijetom, dok je unutarnjem političkom životu svojstveno stanje nepromijenjenih odnosa i dosadašnjih vanjskopolitičkih te-žnja. Svi sadržaji knjige Dubravke Stojanović upućuju samo na jedan zaklju-čak: bitnih unutarpolitičkih promjena u Srbiji nema, djelatna je opozicija po-novno izvan domašaja mehanizama za odlučivanje, a nova retorika svedena je na vanjskopolitički utilitarizam, pa staru supstanciju reprezentira nova fraza.

***

Ulje na vodi, knjigu Dubravke Stojanović, historičarke zanimljive po original-nim uvidima i briljantnim analizama, čitam s osjećajem zadovoljstva kakvo pobuđuju pametno napisana, dobro strukturirana i prikladno opremljena djela historiografske produkcije.

Ladislav Tadić

Anto Ivić, Pučanstvo Duvanjske župe 1469.-1800. - prilog Matica krštenih don Antona Ljubosovića (1750.-1758.),

Naša ognjišta, Tomislavgrad 2011, 351 str.

Danas, kad se sve veći broj ljudi povezuje na društvenim mrežama, i lju-bitelji genealogije su našli jedno takvo mjesto za sebe. Na web stranici

Geni.com milijuni ljudi iz cijeloga svijeta prave svoja obiteljska stabla, pro-nalaze rođake i s njima traže zajedničke pretke. Kad je 2008. godine stranica omogućila svojim korisnicima spajanje obiteljskih stabala ukoliko im se po-klapaju preci ili živuća rodbina, dogodilo se nešto iznenađujuće. Jedno obitelj-sko stablo iz SAD-a je počelo rasti neočekivanom brzinom. Od nekih 16000

312 Bosna franciscana

članova, koliko ih je imalo u lipnju te godine, naraslo je na više od 7 milijuna članova do početka iduće godine. Poput lavine se nastavilo širiti, pa danas ima preko 60 milijuna članova, i još uvijek raste! Popularno ga se naziva Velikim stablom ili Obiteljskim stablom svijeta. Koliko će Geni ili slične društvene mreže olakšati rad genealoga u budućnosti, možemo samo slutiti.

Anto Ivić, rođeni Sarajlija, dva se desetljeća bavio istraživanjem migracij-skih tokova iz prošlosti, najprije svojih prezimenjaka, a onda općenito hrvat-skog stanovništva na određenim područjima Dalmacije, Hercegovine, Bosne i Slavonije. Kao plod njegovog dugogodišnjeg rada pojavila se ova knjiga o katolicima na području stare župe Duvno. Za razliku od gore spomenutih Amerikanaca koji su na raspolaganju vjerojatno imali dobro očuvane i uredno katalogizirane državne i crk vene knjige te obiteljske albume, pa su za par go-dina napravili obiteljsko stablo s više od 60 milijuna članova, našem su autoru brojni ratovi, požari, pa i ljudski nemar ostavili vrlo malo povijesnih izvora na koje se mogao osloniti. Kao što nam i sam u Uvodu kaže, svako dosadašnje istraživanje povijesti katoličkih prezimena u BiH u obzir je uzimalo dva popi-sa iz 18. stoljeća. Prvi je popis biskupa fra Pave Dragićevića iz 1743., a dru-gi biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine. Osim toga, najstarije matične knjige iz Mostarsko-duvanjske biskupije bile su matične knjige župe Roško Polje, koja je osnovana 1758. godine. Stoga je veliki Ivićev doprinos u tome što nam je predstavio Ljubosovićevu Maticu krštenih s područja stare duvanjske župe, pisanu od 1750. do 1758., upravo u razdoblju između Dragi-ćevićevog i Bogdanovićevog popisa, a prije matica župe Roško Polje.

Knjiga je podijeljena na tri dijela. U prvom se govori o pučanstvu duvanjske župe za osmanske vladavine, od 1469. do 1800. godine. Tu su opisane politič-ke prilike, ratovi i osvajanja te brojni drugi uzroci migracija ljudi ovoga kraja. Migracije su išle u dva smjera: u 17. stoljeću prema Zagori i Dalmaciji, zbog bježanja od Osmanlija, a u 18. stoljeću narod se zbog gladi vraća u duvanjski kraj te seli i sjevernije – u srednju Bosnu i Posavinu. Osim političkih prilika, opisan je i svakodnevni život ljudi: njihove materijalne prilike, nastambe, noš-nje, svakodnevni poslovi, kuge koje su ih kosile, te nimalo lagani položaj žena. Crk vene prilike ilustrirane su pomoću zabilješki makarskih biskupa i bosanskih apostolskih vikara o njihovim vizitacijama, a govori se i o pastoralnom radu franjevaca i svećenika glagoljaša, te problemima s kojima su se susretali.

Drugi dio knjige pravi je biser za proučavanje povijesti duvanjskog kraja. Radi se o već spomenutoj Matici krštenih don Antona Ljubosovića. O Lju-bosoviću znamo vrlo malo. Jedine podatke koje imamo o njemu nalazimo u njegovoj matici. Tamo spominje za sebe da je iz Roškog Polja, ali što je bilo s njim prije 1750. i nakon 1758. godine, to ne možemo znati. Ivić nas najprije uvodi u praksu pisanja matičnih knjiga, te u uvjete pastoralnog rada u Ljubo-sovićevo vrijeme. Nakon toga nam donosi transliteraciju matice, s vrlo vrijed-nim bilješkama i pojašnjenjima, a onda i fotokopiju originala matice, koja se čuva u franjevačkom samostanu u Fojnici.

313Ocjene i prikazi

Treći dio knjige rezerviran je za prezimena i imena koja se spominju na području stare duvanjske župe. Prezimena se u današnjem smislu počinju ko-ristiti početkom 16., a ustaljuju se u 19. stoljeću. Prema svome nastanku, di-jele se u četiri temeljne skupine: prezimena koja nastaju od osobnog imena; nadimka ili osobine; zanimanja; mjesta doseljenja, porijekla ili pripadnosti narodu. Pomoću Ljubosovićeve matice i matica župe Skoplje autor dolazi do stvarnog izgovora imena koja su u biskupskim popisima iz 1743. i 1768. godi-ne upisivana na latinskom. Donesen je i popis osoba koje je biskup Dragićević krizmao 1741. i 1742. godine, te usporedni popisi vjernika iz 1743. i 1768. godine, raspoređeni po naseljima. Na koncu knjige autor je načinio pravi ka-talog prezimena koja je nalazio u matičnim knjigama, popisima s vizitacija i drugim povijesnim izvorima. Prezimena su podijeljena u dvije skupine. U prvu spadaju prezimena koja se spominju do kraja 18. stoljeća. U drugu sku-pinu spadaju prezimena koja se spominju u 19. i 20. stoljeću, ali im nema ranijeg spomena, ili se spominju i ranije, ali ne označavaju pripadnike istog roda, ili pak predstavljaju zamjenska prezimena odnosno modulacije otprije postojećih prezimena.

Knjiga Pučanstvo Duvanjske župe 1469.-1800. vrlo je vrijedno djelo, po-najprije zbog novih podataka koje nam donosi dosad nepoznata Ljubosovićeva Matica krštenih. U Uvodu autor kaže da je želio “zajedno sa sadržajem predmet-ne matične knjige podatke koji se nalaze u mnogobrojnoj literaturi, a važan su izvor za genealoška istraživanja, skupiti na jednom mjestu. Time će se sigurno skratiti put svima onima koji žele saznati više o prebivalištu i kretanjima svojih predaka na području stare crk vene župe Duvno.” Smatram da je knjiga ostva-rila – ako ne i nadišla – postavljeni joj cilj, te da će biti nezaobilazno djelo pri daljnjim genealoškim i općenito povijesnim istraživanjima duvanjskog kraja, ali i vrlo korisno djelo za izučavanje cjelokupne bosanskohercegovačke povijesti. Valja nadodati i to da je knjiga tehnički vrlo lijepo uređena, a dodatnu joj vrijed-nost i čitljivost daju brojne ilustracije, fotografi je, karte, grafi koni i tabele.

Nikola Kozina

Andrej Rodinis (prir.), Matica hrvatska Sarajevo – 130 godina (1879-2009), Sarajevo 2011, 173 str.

Obljetnice su redovito povod da se obilježi neki znamenit događaj koji je utjecao na tokove života ili povijesti ili pak da se podsjeti na djelovanje

neke institucije kroz inventuru njezina rada i rezultata u proteklom periodu, da se sagleda njezin dosadašnji put, svi njezini usponi i padovi, svjetla i sjene.

314 Bosna franciscana

Matica hrvatska u Sarajevu svojom publikacijom, spomen-knjigom, Matica hrvatska Sarajevo – 130 godina (1879-2009), ukazuje na iznimno dugo raz-doblje svoga djelovanja u ovom gradu. A rijetke su takve ustanove na ovim prostorima koje mogu posvjedočiti takvu dugovječnost svoga djelovanja, pa makar i uz prekide.

Inventuru rada Matice hrvatske u Sarajevu na uvid pruža, dakle, prigodna publikacija koju potpisuje dr. Andrej Rodinis, a kojoj su svoj pisani doprinos dali također i književnik Mirko Marjanović, glavni urednik edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, i potpredsjednik Matice hrvat-ske u Zagrebu, Stjepan Sučić.

Matica hrvatska je osnovana 1842. u Zagrebu pod imenom Matica ilirska, a pod sadašnjim imenom djeluje od 1874. godine kada je na njezino čelo došao Ivan Kukuljević Sakcinski (1816-1889), književnik, autor knjige “Putovanje po Bosni” (1858) koji je prvi 1843. godine u Hrvatskom saboru umjesto la-tinskim progovorio hrvatskim jezikom. Prigodom osnutka Matice, njezin prvi predsjednik grof Janko Drašković u svom svečanom programatskom govoru izrekao je jasan cilj novoutemeljenog kulturnog društva:

“Najpoglavitija svrha društva jest: nauku i književstvo u našem narodnom jeziku rasprostranjivati i priliku mladeži našoj dati, da se domorodno izo-brazi. Ovamo najviše spada utištenje /tiskanje/ vrstnih knjiga za priličnu cijenu” (Matica hrvatska 1842-1997, Zagreb 1997, 17).

Matica hrvatska postala je i ostala najvažniji izdavač knjiga i časopisa u Hr-vatskoj. Time je dala nemjerljiv doprinos kulturnom izdizanju naroda, nje-govanju jezika i nacionalne svijesti i napose nacionalnoj integraciji. Kakvu ulogu ima kultura za narod, čiji je glavni promotor Matica hrvatska, to je, 130 godina nakon njezina osnutka (1971), na jasan način istaknuo književnik Vla-do Gotovac u jednom letku, objavljenom u Hrvatskom tjedniku, gdje stoji:

“U doba najvećih nesreća Hrvatska je upravo preko kulture dokazivala svoje postojanje, svoj život. To je bilo mjesto njenog zadnjeg otpora iščezavanju, nestajanju iz povijesti: mjesto njenih bitaka dobivenih usred strašnih naci-onalnih poraza, mjesto njenog dostojanstva, njenih pobuna, njenih hereza i proročanstava” (Matica hrvatska 1842-1997, str. 77).

Takvo defi niranje kulture i njezine uloge, te Matice kao njezina posrednika ši-rim slojevima naroda, jasno ukazuje na značenje koje se pridaje toj instituciji.

Pođemo li od tako zacrtane, i uvelike ostvarene, uloge u narodu te najsta-rije hrvatske kulturne institucije, onda i prisutnost Matice hrvatske u Sarajevu treba gledati iz tog kuta. Organizirano djelovanje Matice u ovom gradu zapo-čelo je 1879. tj. ubrzo nakon austrougarskog zaposjedanja Bosne i Hercego-vine. No, i ranije je, koncem osmanskog perioda, postojala poveznica Bosne s Maticom i to preko franjevaca i ideja ilirizma. Tako je u Matici ilirskoj u Zagrebu tiskan Jukićev III. svezak Bosanskog prijatelja (1861) te treći dio

315Ocjene i prikazi

Osvetnika fra Grge Martića (1865), 1877. godine javlja se, kao prvi član-pri-nosnik Matice hrvatske iz Bosne i Hercegovine, fra Jeronim Vladić, tada na službi u Livnu.

Obljetnička spomen-knjiga uzela je za cilj detaljno, prema raspoloživim podacima, prezentirati Matičinu djelatnost od početaka njezina djelovanja u BiH (1879) do danas, razdvojivši njezino djelovanje na period od 1879. do 1945, zatim na period nakon II. svjetskog rata, te konačno na zadnje razdoblje 1996-2009.

Broj članova Matice hrvatske u Sarajevu tijekom razdoblja do I. svjetskog rata kretao se od šezdesetak na početku (1879) pa do više od 230 pred prvi svjetski rat. Matica je nastojala okupiti u svoje članstvo brojne ugledne gra-đane i ne samo iz Sarajeva, među kojima su i danas nama poznata imena: S.S. Kranjčević, Ćiro Truhelka, Josip, Vancaš, Hamdija Kreševljaković, Gabrijel Jurkić, fra Grga Martić, Edhem Mulabdić i dr. Ona je u svom djelovanju težila da afi rmira književnu baštinu iz Bosne i Hercegovine (skupljanje narodnih pjesama, na primjer), ali je radila i na objavljivanju djela suvremenih pisaca, te na raspačavanju Matičinih izdanja iz Zagreba, što su činili Matičini povje-renici u Sarajevu. Stvorena je čitava “mreža” povjerenika i članova s ciljem da Matičina izdanja dođu do što većeg broja čitatelja u Bosni i Hercegovini. Zabilježeno je da je Matica, kada je za njezina tajnika u Sarajevu izabran Tu-gomir Alaupović (lipanj 1917), dala potporu Ivi Andriću za njegov oporavak nakon internacije.

U vrijeme između dvaju svjetskih ratova, rad Matice hrvatske je otežan zbog unitarističke i centralističke politike iz Beograda, ali rad nije prestao. Radilo se primjereno okolnostima.

Godine 1943, dakle u vrijeme II. svjetskog rata, osniva se u Sarajevu Po-dodbor Matice hrvatske (ono što je danas ogranak), na čijem su čelu bili Šem-sudin Sarajlić (predsjednik), Dragutin Kamber (tajnik) i Enver Čolaković (ri-zničar), a u nadzorni odbor Pododbora imenovani su Miroslav Vanino, Ham-dija Kreševljaković i Jozo Petrović. Tada je Pododbor MH pokrenuo reviju “Hrvatska misao” u kojoj su objavljivani, između ostalog, književni tekstovi suvremenih pisaca.

Pododbor MH u Sarajevu prestao je djelovati 1945, a većina njegovih čla-nova je osuđena na zatvorske kazne, a poneko i na smrt.

Na koncu ovog dijela u knjizi je donesen i popis članova (nepotpun) Ma-tice hrvatske između 1879. i 1945. Nakon II. svjetskog rata Matica hrvatska je nastavila svoju djelatnost u SR Hrvatskoj do 1972, kada je njezin rad iz političkih razloga zabranjen, ali je i dalje djelovao Nakladni zavod Matice hrvatske. Matica je obnovljena na obnoviteljskoj skupštini 1990. u Zagrebu.

Spomen-knjiga posebnu pozornost posvećuje djelovanju Matice hrvatske u Sarajevu nakon zadnjega rata, kada je obnovljen njezin rad (1996-2009).

316 Bosna franciscana

Osnivačka skupština Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu održana je 13. srp-nja 1996. Za predsjednika je izabran književnik Mirko Marjanović, koji je tu funkciju obnašao do 2000, a od tada je do danas na čelu Matice fra Petar Perica Vidić. Istodobno je pokrenut obnovljeni časopis “Hrvatska misao”, koji je do 2009. izašao u 38 brojeva, odnosno 27 svezaka. Glavni urednik je bio najprije književnik Mirko Marjanović, koji je uredio 37 brojeva, nastavio je dr. Anto Šarić, i konačno sada je glavni urednik dr. Dalibor Ballian.

Kupljene su nove prostorije u Vrazovoj ulici u kojima je Matica počela s radom (2003). Matica je danas aktivna na različitim područjima: organizira simpozije, priređuje izložbe i koncerte, održava godišnje Dane Matice, izdaje knjige. Pokrenula je posebnu ediciju Hrvatska književnost BiH u 100 knji-ga (glavni urednik Mirko Marjanović) od srednjega vijeka, preko osmanskog razdoblja, u kojem je dominantna književnost bosanskih franjevaca, pa do najnovijeg vremena. Do sada je izašlo oko 30 svezaka, među kojima su, uz izbor djela iz starijih franjevačkih pisaca, izabrana djela S. S. Kranjčevića, I. Andrića, N. Šopa, A. B. Šimića, V. Lukića i dr. To je jedinstven pothvat vrijedan posebne pozornosti, odnosno to je pandan ediciji Stoljeća hrvatske književnosti koju je Matica hrvatska pokrenula 1995. u Zagrebu i u kojoj je do sada izašlo preko 60 svezaka.

Kada se sve zbroji u ovom pregledu djelovanja Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu, nakladnička djelatnost je najbogatiji segment djelovanja od njezina osnutka do danas. Osim časopisa Hrvatska misao i edicije Hrvatska književ-nost BiH u 100 knjiga, nakladnička se djelatnost ogleda u nekoliko posebnih biblioteka: Hrvatski pisci, Monografi je, Posebna izdanja, Baština, Popularna medicina, Prijevodi. Tako je objavljen niz posebnih izdanja s područja knji-ževnosti, povijesti, arhitekture, medicine, likovne umjetnosti…U Matičinoj je Spomen-knjizi ta aktivnost, kao i niz drugih, detaljno prezentirana.

Na koncu je donesena bibliografi ja Hrvatske misli kao i popis sadašnjih članova Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu.

Ako smo na početku naveli da je obljetnica prigoda za inventuru rada jedne ustanove, onda na koncu možemo kazati da je u ovoj spomen-knjizi ta inven-tura provedena pedantno i iscrpno s mnogo relevantnih podataka i pojedinosti, tako da o 130. obljetnici djelovanja Matice hrvatske u Sarajevu imamo prilič-no jasnu i cjelovitu sliku o ovoj instituciji koja je odigrala zapaženu kulturnu ulogu u Sarajevu, a i šire u Bosni i Hercegovini.

Marko Karamatić

Stoljeća Kraljeve Sutjeske. Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 100. obljetnice

izgradnje samostanske i župne crk ve u Kraljevoj Sutjesci, održanog 17. i 18. listopada 2008. u Kraljevoj Sutjesci, ur. Marko Karamatić, Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska i Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene,

Kraljeva Sutjeska – Sarajevo, 2010, 661 str.

Povod za održavanje znanstvenog skupa “Stoljeća Kraljeve Sutjeske”, koji je priređen 17. i 18. listopada 2008. u Kraljevoj Sutjesci, bila je stota

obljetnica izgradnje sadašnje samostanske i župne crk ve. Dvije godine poslije (2010), radovi sa Skupa su objavljeni u Zborniku, čiji se kratki sadržaj nalazi pred nama. Radovi daju presjek društvenog, vjerskog, političkog i kulturnog života kroz nekoliko zadnjih stoljeća na prostoru Kraljeve Sutjeske, koja se nalazila u žarištu najznačajnijih povijesnih događaja u BiH.

Na više od šesto stranica Zbornika, radovi su podijeljeni u tri dijela, s Pred-govorom urednika Marka Karamatića. Prvi dio obrađuje tematiku vezanu uz događaje iz vremena bosanskih vladara, kada fratri postaju sve važniji druš-tveno-religijski faktor. Drugi dio većim je dijelom usko vezan uz samostan i župu Kraljeva Sutjeska, obrađuje stanje od 17. stoljeća naovamo, kada fra-njevci postaju isključivi nositelji vjerskog i kulturnog života među katoličkim pukom i jedini svjedoci njegove sudbine. U trećem dijelu obrađeni su neki as-pekti kulturnog stvaralaštva sutjeških franjevaca, zatim etnografske značajke župe i okolice te još neke teme vezane za kulturno-obrazovni rad franjevaca u Bosni Srebrenoj. Krenimo redom.

Milko Brković u članku Isprave bosanskih vladara izdane na Bobovcu i u Kraljevoj Sutjesci analizira unutarnje karakteristike bosansko-humskih sred-njovjekovnih isprava i usporedbom s ispravama susjednih kancelarija zaklju-čuje da su na njih najveći utjecaj imale isprave hrvatskih narodnih vladara. Jezične osobitosti bosaničnih pravnih dokumenata iz 15. stoljeća pisanih u ‘Sutisci’, rad je Amire Turbić-Hadžagić. Dolazi do rezultata da su: naporedne upotrebe staroslavneskih i novih (staro)bosanskih osobitosti, uz prevladava-nje ovih drugih; i da u procesu izgradnje zajedničkoga književnog srednjo-vjekovnog idioma sastavljenog od elemenata dva sistema, staroslavenskoga i starobosanskoga, znatno sudjeluju bosansko-humski (hercegovački) pisari. U tekstu: “Slavni dvor kraljevstva u Trstivnici” (Ponovno o proglašenju Bosne kraljevstvom 1377.), Dubravko Lovrenović istražuje reformu dvorske kance-larije Tvrtka I. Kotromanića, koja posebno dolazi do izražaja u arengi koja je bila “ključni dio isprave u kojem se odražava politička stvarnost, propagiraju

318 Bosna franciscana

se državne ideje i monarhijske vrline”. Poseban je naglasak na uvođenju raške arenge koju autor detaljnije analizira. Esad Kurtović, u članku Doberko Ma-rinić, poslanik bosanskog kralja Stjepana Tomaša, rasvjetljava lik Doberka Marinića koji je bio poslanik kralja Stjepana Tomaša u Dubrovniku od 1448. do 1450, a prije toga i poslanik Jelene, udovice vojvode Sandalja Hranića Kosače, također u Dubrovniku od 1439. od 1443. Prilog poznavanju sudbine slike uskrslog Krista i kralja Stjepana Tomaša porijeklom iz Kraljeve Sutje-ske, članak je Ivane Prijatelj Pavičić. Naime, postoji pisani dokument u Du-brovniku da su tamo bosanski fratri 1459. i 1460. naručili tri slike kod slikara Lovre Dobričevića. Autorica Prijatelj Pavičić ovdje analizira motive narudžbe i povijesni kontekst kako bi lakše odredila za koju su crk vu slike bile naruče-ne, budući da toga podatka nema u dokumentu. Posebno govori o slici Uskr-slog Krista i kralja Stjepana Tomaša. Posljednji u prvom dijelu, rad je Lidije Fekeža – Martinović: Stećci sutješkog kraja. U iscrpnom radu popraćenom fo-tografi jama, skupila je i usporedila spoznaje o stećcima u ovom kraju od naših najvažnijih istraživača. Svako mjesto u župi Trstivnici obradila je posebno.

Objavljena službena izvješ ća o samostanu i župi Kraljevoj Sutjesci iz 17. i 18. stoljeća skupio je fra Miro Vrgoč. Sudbina samostana i župe bila je relativno povoljna do zadnje trećine 17. stoljeća u usporedbi sa stanjem koje nastupa po-slije Bečkog rata. Autor ovdje donosi mnogobrojne statističke podatke i izravna svjedočanstva iz tog vremena. Na ovaj se članak naslanja rad Darka Rubčića: Bo-sanski franjevci između jaspri i raspri. Prema Ljetopisu sutješkog samostana fra Bone Benića. Pojedinačno je najviše prostora u Zborniku zauzima rad fra Stjepana Duvnjaka: Kraljeva Sutjeska u matičnim knjigama i staležnicima. Župa Kraljeva Sutjeska ima rijetku sreću da posjeduje matice stare više od tri i staležnike više od dva stoljeća. Ova činjenica omogućila je autoru da izdvoji: toponime župe Kraljeva Sutjeska; analizu prezimena, koja pruža zanimljive zaključke; statistiku “rođeni – vjenčani – umrli od 1641. do 2008”; “Pregled demografske slike sela (1773-2008)”. Rad je svjedok višestoljetnog unutarnjeg života župe. Uz ovaj rad, u Zborniku je još jedan članak od istog autora: Kraljeva Sutjeska u i poslije rata 1992-1995, u kojem, kao očevidac, govori o tragičnoj sudbini koja je zadesila Hr-vate ovog kraja u posljednjem ratu. Članak fra Petra Jeleča glasi: Bosna Srebrena u Drugom svjetskom ratu. Nižući dokaze, autor dolazi do zaključka da je veći dio franjevaca, zajedno s Upravom, donekle spasio obraz Katoličke crk ve u Nezavi-snoj Državi Hrvatskoj. Alen Kristić pripremio je zanimljiv rad: Drugi svjetski rat na stranicama sutješke kronike, koju je ispisivao fra Arkanđeo Grgić. Rad prije svega pruža uvid u odnos kroničara prema tadašnjim pogubnim ideologijama. Kao posljednji u drugom dijelu, članak je Srećka M. Džaje: Bosna i Hercegovina kao politička kategorija kroz povijest. Članak je koristan jer omogućuje dobar uvid i u razumijevanje današnjih najaktualnijih političkih pitanja u BiH.

Fra Bono Benić u Ljetopisu sutješkog samostana, rad je Ive Beljan u ko-jem se bavi fra Boninim Ljetopisom “promatrajući autorove zahvate u svijet teksta na različitim razinama”. Leksik fra Bone Benića, obradio je Ivo Pranj-

319Ocjene i prikazi

ković. Uočljiva je izvanredna učestalost upotrebe turcizama. Pavao Knezović predstavlja Pjesništvo na latinskom sutjeških franjevaca, govoreći o karakte-ristikama pjesničkog stvaralaštva najistaknutijih autora. O Kraljevoj Sutjesci kao mjestu nastanka značajnih djela književnosti Bosne Srebrene, piše Željko Ivanković. Smatra da je samostan bio daleko više od nastambe za redovnike – bio je središte kulturnog i intelektualnog života. Tado Oršolić izlaže: Fra-njevci Bosne Srebrene i razvoj pučkog školstva u XIX. stoljeću do uspostave austro-ugarske uprave 1878. Zaključuje da su franjevci kao jedini prenositelji kulture i obrazovanja “svesrdno prihvatili zadaću širenja pismenosti u Bosni”, a sustavnije i masovnije obrazovanje odvijalo se kroz pučke škole. Dolaskom austro-ugarske uprave 1878. počela jezična politika iza koje je stajala država, “dolazi do prekida franjevačke standardnojezične tradicije”. Ovoj temi rad je posvetila Marica Petrović: Jezik bosanskih franjevaca u vrijeme Austro-ugarske Monarhije. O procvatu crk venog graditeljstva za austro-ugarske uprave kod fra Marka Karamatića: Crk veno graditeljstvo u Bosni Srebrenoj u vrijeme austro-ugarske uprave u BiH (1878-1918). Zvonko Martić posvetio je rad Analizi tra-dicijskog nakita u Hrvata u okolici Kraljeve Sutjeske. Rad je lako pratiti jer su donesene brojne fotografi je. Marko Dragić je skupio i u svome radu - Vareška crk veno-pučka baština - predstavio mnoga svjedočanstva o nekim drevnim crk-veno-pučkim običajima vezanim za područje Vareša. Posljednji u Zborniku rad je Dorothee Königa Kraljeva Sutjeska u njemačkim turističkim vodičima.

Iako se o Kraljevoj Sutjesci mnogo govorilo i pisalo, ovdje se progovorilo o nekim stvarima koje do sada nisu obrađivane, dok su historiografski obrađi-vane stvari produbljene novim spoznajama. Zbornik zato ostaje trajan svjedok uspjeha znanstvenog skupa.

Jozo Šarčević

Ivan Mužić, Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografi ji, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, 2010., 318 str.

Upadljivo je da se u novije vrijeme u hrvatskoj historiografi ji aktualizirala historija Vlaha. Takvu tezu potkrjepljujemo činjenicom, da je u posljed-

njih nekoliko godina u Hrvatskoj obavljeno više sinteza o vlaškoj historiji.* Hi-storičar i publicist Ivan Mužić je 2010. g. u Splitu objavio svojevrsni zbornik

* Kao takve, izdvojiti ćemo: Zef Mirdita, Vlasi u historiografi ji, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2004; – Isti, Vlasi starobalkanski narod (Od povijesne pojave do danas), Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2009; – Ivan Mužić, Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografi ji, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2010.

320 Bosna franciscana

radova, Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografi ji, u izdanju Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika. Zbornik obuhvaća petnaest radova, različitih autora koji tretiraju vlašku problematiku. Radovi su manje-više kronološki poredani prema datumu njihova prvoga objavljivanja, od najstarijih, prema najnovijim. Na ovaj ciklus radova se naslanja cjelina pod naslovom Prilozi, u kojoj čitatelj može pronaći još dva teksta.

U zborniku je prvi rad “Vlasi u Hrvatskoj tečajem 14. i 15. stoljeća”, koji je Vjekoslav Klaić objavio u listu Obzor, 1880. g. On u svome radu govori kako po doseljenju Srba i Hrvata na prostore na kojima danas borave oni susreću romanske starosjedioce koje sve, bez razlike da li žive u kopnenim ili primor-skim predjelima i čime se bave, prozvaše imenom “Vlah”. Prema njemu ime Vlah je u Hrvatskoj brzo izgubilo svoje etnografsko značenje te se Vlasima počinju nazivati svi oni seljaci, bilo da su romanskoga ili hrvatskoga porijekla, koji su se u brdovitim dijelovima Hrvatske bavili stočarstvom.

Iduća dva rada su od Radoslava Lopašića iz 1890. i 1894. g. naslovlje-ni “Cetinski i lički Vlasi” i “Zakon za ličke Vlahe od g. 1433”. Radovima je urednik pridodao transkripciju dokumenta iz 1433. godine u interpretaciji Nade Klaić. Lopašić u svojim radovima ističe kako Vlasi u Hrvatskoj nisu bili slobodni ljudi nego su bili podanici tadašnje vlastele. Naglašava kako su hrvatski Vlasi, za razliku od bosanskih i srpskih, sami sebe nazivali tako u različitim dokumentima tj. izjašnjavali su se kao hrvatski Vlasi ili kao Vlasi kraljevine Hrvatske. Lopašić izdvaja cetinske Vlahe koji su ipak bili nešto samostalniji i slobodniji od ostalih te su sami birali između sebe kneza, vojvo-de za vojsku i suce. Po njihovom, Vlaškom zakonu Hrvatu je bilo dopušteno imati samo jednoga Vlaha za bravara tj. čobana.

Evo još jedna Lopašićeva studija iz 1879. g. “O eparhiji karlovačkoj”, prvo-bitno objavljena u njegovoj knjizi, Karlovac (Poviest i mjestopis grada i oko-lice). U studiji on govori da u srednjemu vijeku unutar Kraljevine Hrvatske nije bilo druge vjere do katoličke niti druge narodnosti do hrvatske osim ša-čice latinskih starosjedilaca u primorskim gradovima i nekolicine njemačkih i mađarskih kolonista, ali da su se već tada hrvatski Vlasi asimilirali kako po vjeri tako i po narodnosti. Prve bosanske Vlahe po gornjoj Hrvatskoj naselio je kralj Matija Korvin nakon svoga vojevanja po Bosni i to ih poklanja hrvat-skom plemiću Ivanu Čubretiću godine 1463. Poklonio mu je čitavo vlaško pleme Tulića koje je bilo naseljeno u kotaru vrhričkom u Kninskoj županiji. Naseljeni su bili i katolički Morovlasi u Primorskoj krajini u Podgorju.

Iza ovih, na redu je tekst “Vlasi u Hrvatskoj (Historijsko-kulturna crtica iz 16. vijeka)”, Rudolfa Strohala, izvorno objavljen 1931. g. u omiškome ča-sopisu Jadranska vila. Kod njega nailazimo na podatak da su prve pribjeglice iz turskih krš ćanskih pokrajina u hrvatske zemlje rumunjski Vlasi pa su zbog njih i sve kasnije pribjeglice iz tih pokrajina Hrvati nazivali Vlasima, iako su

321Ocjene i prikazi

ovi Vlasi bili gotovo svi rimokatolici. Godine 1542. iselila se gotovo cijela op-ćina iz sjeverozapadne Bosne u Hrvatsku i to se bilježi kao prva velika seoba krš ćanskih Vlaha iz Bosne za Hrvatsku.

Naredni tekst također je izvorno objavljen u listu Obzor i to u čak se-damnaest nastavaka 1931. g, a napisao ga je Stjepan Pavičić pod naslovom “Starosjedilaštvo današnjeg hrvatskog naselja u Srednjoj i Sjevernoj Dal-maciji (Prilog k proučavanju porijekla Bunjevaca)”. Stjepan Pavičić navodi kako pojedini hrvatski historiografi smatraju da je nakon prodiranja Turaka, u predjelima srednje i sjeverne Dalmacije ostalo ili jako malo ili nimalo sta-rosjedilačkog stanovništva te da su Turci doveli novo stanovništvo sa tla koje danas pripada zapadnoj Bosni i Hercegovini. Kralj Matija u svome pismu papi o vojevanju u Bosni navodi kako su od Turaka k njemu prilikom bitke prešli radobiljski i poljički Vlasi. Malo nakon ovoga se i kroz cijelo 16. stoljeće događalo i obratno tj. da su Vlasi, hrvatski martolozi, iz pograničnih dijelova služili Turcima u napadu na Mlečane, a i u borbi i sa Senjanima. Današnje je katoličko stanovništvo po tim krajevima bosanskim i hercegovačkim u veli-kom broju potomstvo tih raseljenika.

Tekst Marka Perojevića “Vlasi na trogirskom teritoriju”, originalno je objavljen 1936. g. u splitskome Jadranskom dnevniku. Perojević u svome radu prvenstveno govori o nasilnom doseljavanju Vlaha (Morlaka) u dalma-tinske gradove. Ovi Vlasi su čuvali svoja stada u brdima između Dalmatin-skog zagorja i Bosne te Trogiranima činili neprestano štetu na usjevima, paš-njacima i šumama pa su se Trogirani obratili Nikoli Seču da ih protjera, ali su ovi protjerani danas s jednoga mjesta sutra osvanuli na drugome pa su tako svi pokušaji ostajali bezuspješni. Nije ni pomagala činjenica da su pojedini zemljoposjednici u nedostatku radne snage zapošljavali Vlahe da im čuvaju stoku i obrađuju zemljište. Perojević kaže kako ne postoji nikakav dokaz da su Vlasi na trogirskom teritoriju imali svojih crkava i svećenika, niti da su prešli na katolicizam, ali navodi kako su se vremenom prilagodili, oformili svoja sela i ostavili se skitalačkog života i upada u tuđe posjede.

Godine 1936. objavljen je u Hrvatskoj straži i tekst don Krste Stošića pod naslovim “Vlasi i kmeti šibenskog kotara” . On navodi kako je Vlaha (Mor-laka) bilo dosta i u šibenskom kraju i da ih Šibenčani nisu voljeli, iz istog ra-zloga kao ni Trogirani, jer su voljeli pljačkati. Navodi kako je dosta tadašnjih plemića imalo svoje Vlahe (valachi regni Croatiae). Stošić govori kako su se Vlasi držali svojih običaja i uredaba, ali da su uvijek stajali na niskom stupnju kulture. Prvi se put spominju, kad su s Jurjem II. Šubićem sudjelovali u ratu kod Bliske 1322. g. U XIV. stoljeću dolazili su Vlasi ili Murlaci s bosanskih ili dalmatinskih planina u primorske krajeve, pa i na otoke, sa svojim blagom radi paše.

Rad Ćire Truhelke “O podrijetlu žiteljstva grčkoistočne vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini” objavljen je 1941. g. u njegovoj zbirci Studije o podri-jetlu (Etnološka razmatranja iz Bosne i Hercegovine). Truhelka govori o tome

322 Bosna franciscana

kako su Turci doba osvajanja protjerali domaće Vlahe i Cincare te da su ovi bili primorani da sa svojom stokom sele u planine, do kojih osmanska vlast još nije dospjela. Ovi Juruci zaposjedaju sve planine jugoistočnog Balkana redom. Po narodnosti ti su Vlasi Aromuni, tj. potomci prearijskih pretpovije-snih Mediteranaca, koji su u mikensko doba dosegli vrhunac svoga kulturnog uspona, a onda podlegli Grcima, poslije Rimljanima, a u srednjem vijeku sla-venskim osvajačima; ali su sačuvali bitne osobitosti svoje rase, dobre i zle. Svoj prastari jezik su davno bili izgubili i zamijenili ga korumpiranim vulgar-nim grčkim ili latinskim, a ovaj drugi zovu romanskim. Zovu ih raznim ime-nima: Vlasima, Cincarima, Sarakaćanima, Kucovlasima, a prihvaćaju rado i imena naroda među kojima žive. Ovi doseljeni Vlasi živjeli su po planinama u kolibama ili stanovima, a više njih sačinjavalo je jedan katun, komu je bio starješina katunar ili premikur. Oko svojih ispaša postavljali su na zgodnoj uzvisini straže tzv. varde ili vardišta, a to ćemo ime još i danas naći vrlo često u zemljopisnoj nomenklaturi planina, kojima su oni nekoć prolazili i pasli svoja stada. Prvi se Vlasi pojavljuju u Hercegovini koncem XIV. stoljeća, a naročito jugoistočni kotari pune se vlaškim katunima, koji u Zeti dadoše ime katunskoj nahiji. I tako se u odonda čisti hrvatski elemenat u Bosni u XV. stoljeću uvlači novi, njemu po podrijetlu i jeziku posve tuđi, a da onda nitko ni slutio nije, koliko će to biti od odsudne važnosti za razvoj narodnosnih prilika u Bosni. Već u samoj makedonskoj postojbini bili su ti Vlasi djelomice slavizirani, a kako su bili pripa, kojima Dušanov zakonik nije priznavao ni ravnopravnosti sa Srbima, te ih stavljao u isti red s Arnautima, vremenom postali pionirima srpstva u Bosni.

U časopisu Klasje naših ravni, objavljen je i tekst Rudofa Horvata “Do-lazak bunjevačkih Hrvata u Bačku”. Autor navodi kako su se istovremeno s Dalmatincima u Bačku u 17. stoljeću doselili i prvi Bunjevci. Njihovo prvo-bitno stanište bijaše u Hercegovini oko rijeke Bune po kojoj su i dobili svoje ime. Kako je broj stanovništva rastao s vremenom tako su se i Bunjevci počeli seliti u druge krajeve. Tako su se neki od njih odselili u okolicu Metkovića, neki su se nastanili po selima u Lici, Krbavi i Podgorju, a pojedini su se čak odselili u Bačku.

Godine 1952. u splitskome časopisu Književni Jadran, izlazi tekst Josi-pa Smodlake “Dalmacija i Hrvati kroz vjekove”. On navodi kako su turska osvajanja potisnula Vlahe u Hrvatsku. Za njega su ovi balkanski doseljenici bili primitivni ljudi, više stočari nego ratari, a svi za nevolju ratnici, koji su u dugotrajnom vojevanju postajali još suroviji. Oni su bili općenito nazivani Vlasima, pod kojim imenom su sada prolazili ne samo potomci stočara ru-munjskog podrijetla, poodavno jezično poslavenjeni, već i mnogi Slaveni koji su se za vrijeme turske pogibije bili s njima smiješali i asimilirali. Vlasi su prema njemu u Hrvatsku donijeli novi jezik i svoje štokavsko narječje. Većina doseljenih Vlaha pripadala je istočnoj crk vi, ali je bio među njima znatan broj i katolika, koji su se zvali drugim imenom: Bunjevci. Bunjevci su također

323Ocjene i prikazi

govorili “vlaškim” jezikom, ali su bili ikavci kao i Hrvati, pa budući da su bili i iste vjere veoma brzo su se stopili sa starosjediocima. Pravoslavni Vlasi s druge strane malo su se miješali s Hrvatima, pa su tako mogli mnogo duže održati svoje osobitosti.

Vatroslav Murvar je 1953. g. objavio je u Chicagu (SAD) u ediciji Hr-vatska i Hrvati, tekst “Nasiljem spriječena asimilacija Vlaha s narodom i zemljom Hrvata”. Prema Murvarovim navodima u vrijeme slabljenja turske moći sve više Vlaha bježi na krš ćansku stranu. Vlasi su prvo dolazili sami, a kasnije ih dovode i austrijske vlasti i koloniziraju na opustjelim posjedima hr-vatskih plemića, osobito u pograničnom dijelu u varaždinskom i karlovačkom generalatu. Prebjegavanje i naseljavanje Vlaha po Hrvatskoj dolazi austrijskoj politici kao naručeno, te ga ona podupire svim svojim raspoloživim snagama jer im Vlasi služe kao svojevrsni štit na turskoj granici.

Godine 1958. objavljen je tekst Vladimira Dvornikovića pod naslovom “Problem predslovenskog, starobalkanskog elementa u našem muzičkom fol-kloru”. Prema Dvornikovićevim vlastitim riječima cilj njegovog predavanja nije gotovi znanstveni rad nego više pitanje etnogeneze tj. kako je postao i kako se do svog sadašnjeg lika razvio narod, kroz razne etničke i historijske slojeve. Ovo pitanje osvaja danas sve više interes u svim onim znanstvenim područjima koja se bave ispitivanjem naroda i kolektivnih tvorevina njegova života. Duboke tipološke razlike, osobito između sjevera i juga, istoka i zapa-da, ukazuju na to da pored relativno novijih ima i prastarih, arhaičnih eleme-nata koji nas upućuju na najstarije slojeve i historijske epohe stvaranja našeg današnjeg etničkog lika.

Tekst Dominika Mandića “Vlaška teza o B.-H. stećcima”, objavljen je 1966. g. u Hrvatskoj reviji. U radu nam Dominik Mandić iznosi teorije M. Wenzel. Ona smatra da najljepši stećci, na kojima su prikazani razni prizori s likovima ljudi i životinja, potječu vjerojatno od neslavenskih Vlaha. Prema spomenutoj spisateljici, vlaški stećci, s “vlaškim tipom” uresa bili bi oni, na kojima su isklesani: jeleni i lov na njih, konjanici, pojedinačni ili okrenuti jedan prema drugomu sa ženskom u sredini, plesači u kolu i neke osobe s uzdignutom i raširenom desnom rukom. Etnička pozadina Vlaha, “gojitelja konja”, utjecala bi na to, da su Vlasi stvorili ovaj novi “vlaški tip” stećaka. Neslavenski Vlasi, u srednjovjekovnim izvorima obično nazivani Mauro ili Morovlasi, stvarno su potomci starih Maura, koje su Rimljani naselili u Evro-pi kao vojničke veterane od I. do V. stoljeća. Za velike Seobe naroda održali su se u teško pristupačnim gorama u Karpatima, u visokim planinama na Bal-kanu i u Alpama. Zbog svojih somatoloških osobina, osobito tamne boje kože, u srednjem vijeku živjeli su u potpunoj društvenoj odijeljenosti od okolnog stanovništva. Mandić tvrdi kako Vlasi nisu donijeli kulturu stećaka sa sobom u Bosnu i Hercegovinu, nego su se s njom susreli u tim zemljama, kada su se doselili. Prema tome početnici stećaka bili su domaći Hrvati, a ne doseljeni Vlasi. Vlasi su, dakle, bili malobrojni i kulturno najzaostaliji dio pučanstva u

324 Bosna franciscana

BiH, pa nema vjerojatnosti, da bi oni mogli dati stećcima najsavršenije uresne oblike i likovne urese. Smatra kako je likovni razvoj umjetničkih uresa na stećcima nastao prije, nego su se Vlasi doselili u BiH u primjetnom broju. Običaj podizanja nadgrobnih stećaka uveli su Hrvati Crvene ili Južne Hrvat-ske, dok su još bili pogani od druge četvrti 7. do početka 10. stoljeća. Oni su po starom slavenskom običaju pokopavali pokojnike po plemenskim posjedi-ma nedaleko svojih kuća.

Već spomenuti Stjepan Pavičić je u svojoj knjizi Seobe i naselja u Lici, objavio ovdje pretiskani tekst “O Bunjevcima”. Za razliku od Rudolfa Horva-ta, Stjepan Pavičić smatra da su Bunjevci, koji imaju štokavski ikavski govor s novom akcentuacijom dinarskoga tipa, potekli od naselja s obje strane Dinare, oko Promine i Svilaje do otprilike crte Knin-Skradin-Sinj. Otuda su se poje-dini njihovi dijelovi počeli spuštati u niže strane u većoj mjeri već u 15. st., prije dolaska Turaka, osobito u Bukovicu i u susjedne česti Luke na brdsko i ravno tlo. Nakon turskog osvajanja, naseljavanje Bukovice i Kotara iz gornjih krajeva bilo je još mnogo jače. Prema njemu bunjevačko ime nije vezano ni za podrijetlo niti za govor jer ako bi slijedili Horvatovu teoriju bilo bi malo vjerojatno da toliki narod, koliki su bili Bunjevci u 16. st., mogao potjecati s tako malog prostora. Na kraju krajeva, smatra Pavičić, nema onda razloga da se stanovništvo u okolici Bune i danas ne zove tim imenom kao što je to slučaj sa Posavcima, Podravcima i sl. i to bez obzira na podrijetlo. Ono je prvotno bilo ograničeno samo na jedan kraj pa prema tome mora da je bilo povezano s nečim što je za taj kraj bilo u starije ili u određeno vrijeme vrlo značajno.

Ovu cjelinu radova urednik je zaključio tekstom Branimira Gušića iz 1973. g, prvotno objavljenim u beogradskome časopisu Balcanica, pod naslovom “Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum?”. Branimir Gušić u svome radu navodi da su Slaveni pri doseljavanju na balkanski poluotok zatekli ro-manizirano starosjedilačko stanovništvo. Ovi starosjedioci su govorili latin-ski jezik, a Slaveni su ih zvali Vlasima. Inače, Slaveni su zvali sve potom-ke romanskog stanovništva Vlasima. Romaniziranih starosjedilaca bilo je u primorskim gradovima, kao i na otocima. Vremenom se naziv Vlah zadržao samo kod čobana romanskog podrijetla. Oni su se vremenom slavenizirali, te je njihov latinski jezik pao u zaborav. Zanimljivo je i to što su Vlaški čobani nosili bijelu odjeću, a na nogama opanke.

Na prvu cjelinu sinteze, naslanja se druga cjelina pod naslovom Prilozi, sa još dva teksta. Prvi rad je “Naseljavanje hercegovačkih i bosanskih Vlaha u Dal-matinsku Zagoru u XIV, XV i XVI veku” od Bogumila Hrabaka. Od kraja XIV. stoljeća povećao se pritisak Vlaha na neposrednu okolicu dalmatinskih gradova pa su gradovi morali odreagirati, navodi Bogumil Hrabak. U povelji Ladisla-va Napuljca Šibeniku iz 1402. Vlasima je zabranjeno, bez obzira na socijalni status, da se mogu spuštati ka Šibeniku i da na šibenskoj teritoriji mogu napa-sati stoku. U ovom periodu od Vlaha u oblasti zadarskog distrikta borave samo biregionalni Vlasi, koji (kao u Ljubi) zakupljuju zemljišta za zimski boravak

325Ocjene i prikazi

svojih stada. Vlasi koji se trajno nastanjuju u primorskim selima više se ne bave isključivo stočarstvom, a prodaja volova može biti pokazatelj njihovog prela-ska na ratarstvo. U sjevernoj Dalmaciji, u prvoj polovici XV. stoljeća nalazimo trovrsnu situaciju s tzv. Vlasima. Prvo, da se vlaškim poslom, tj. biregionalnim stočarenjem bave ljudi za koje se ne kaže da su Vlasi; drugo, postoje Morlaci koji više ne žive u katunima nego po ratarskim selima, ali su zadržali svoje et-nografsko ime; treće, postoje vlaški katuni, do 1390. izuzetno rijetki, a od 1390. sve češ ći. Bosanski Vlasi dolaze i u kopnenu Dalmaciju, usporedo s nastoja-njem bosanskog kralja Tvrtka I. da ovlada Dalmacijom. U spisima zadarskih notara zapažen je 80-ih godina samo katun Tenišić (Tenešić, 1384), nepoznat pod takvim imenom ni tadašnjoj, a ni kasnijoj Hercegovini.

Rad Ivana Mužića, “Vlasi i starobalkanska pretkrš ćanska simbolika jelena na stećcima”, bio je objavljen 2009. g. u časopisu Starohrvatska prosvjeta. Mužić zaokružuje sve gore navedene teorije i navodi kako u suvremenoj li-teraturi prevladavaju tri shvaćanja o Vlasima: da su Rumunji, da su potomci nekadašnjih stanovnika rimskih kolonija i da su romanizirani, odnosno lati-nizirani Grci. Prema rezultatima antropogenetičke analize Vlaha utvrđeno je da unutar njih postoji velika genetička raznolikost. Vlasi nisu bili svi istoga govora, niti etničkog podrijetla, a sam naziv Vlah nije u sva vremena imao isto značenje na raznim teritorijima. Samim time je neprihvatljivo da se sve pripadnike dinarskoga antropološkog tipa pokopane pod stećcima naziva Vla-sima. Takvo mišljenje ne bi bilo točno ni zato jer se ne može, na primjer, sta-rosjeditelje koji su iz Tesalije, Epira i Makedonije doseljivali u XIII. stoljeću i kasnije na bosansko-hercegovačke prostore, identificirati sa starosjediteljima koji su u Bosni živjeli od antičkih vremena. Također ne postoje potvrde da su Vlasi, na svojim prvobitnim staništima iz kojih su iseljivali, poznavali stećke ni ukrase na njima. To može značiti i da su doseljeni Vlasi zatekli stećke i ukrase na njima, prihvatili ih kao svoje nadgrobne spomenike i, kad su gos-podarski ojačali, nastavili dalje razvijati umjetnost stećaka. Jelen je od svih prikaza životinja na stećcima najviše zastupljen. Simbolično značenje gotovo svih prikaza jelena na stećcima pretkrš ćansko je i pripada starobalkanskom autohtonom stanovništvu. Na temelju uvjerenja da su mitologije istočnih i zapadnih Slavena gotovo identične još neki pojedinci nameću gotovo kao do-gmu nikad dokazanu pretpostavku da postoji i zajednička slavenska mitologi-ja, koja dominira i na Balkanu. U starijoj historiografiji zastupalo se mišljenje da su Vlasi romanizirano prastanovništvo Balkana, a da je Vlah “svuda” osoba romanskog podrijetla. Međutim, Vlasi su se kao i drugi starosjedioci nazivali i imenom Romani-Romeji, i to najviše ako su bili nekadašnji pripadnici Istoč-noga Rimskog Carstva. Naziv Vlah, posebno od XIV. i XV. stoljeća, označuje i na hrvatskom prostoru, uz stočare, dijelom i vojnike najamnike i oni su kao takvi uživali posebne povlastice. Bitno je znati da su u Bosni mnogi od onih koji su kasnije nazivani Vlasima autohtoni još od antičkih vremena, ali je posebno važno da nema svjedočanstva da su se oni sami nazivali ili da su od drugih u Bosni bili nazivani Vlasima.

326 Bosna franciscana

Naš tekst ćemo ukratko rezimirati, tako što ćemo još dodati da je nakon svih tekstova, urednik prikazao iscrpnu bibliografi ju radova, kojima se služio u izradi sinteze. Ljubiteljima vlaške historije ovaj će popis literature svakako biti od velike koristi, u daljnjoj uputi u određene segmente vlaške problematike, kao i vlastitoj nadgradnji znanja iz te oblasti. Kroz sam zbornik može se pratiti i razvoj vlaške historiografi je, te naći solidan broj radova o vlaškoj historiji na jednom mjestu. Osim toga, izdanje ove sinteze olakšat će čitateljima pristup nekim, već pomalo zaboravljenim, radovima koji tretiraju vlašku historiju.

Marjan Drmač

Blanka Matković – Josip Dukić, Dugopoljski žrtvoslov (1941.-1948.), Općina Dugopolje, Dugopolje 2011, 192 str.

Dugopoljski žrtvoslov (1941.-1948.) prva je u nizu knjiga Samostalnog istraživačkog projekta Hrvatska povijest 1941.-1948. Kako autori u Uvo-

du ističu, “nastala je s ciljem da se napiše rad o svim žrtvama iz Dugopolja, ne razdvajajući ih na “pobjednike” i “poražene”, “partizane” i “ustaše”, “crvene” i “crne”.” Pitanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj je, na-ime, gorući historiografski, demografski i politički problem, što predstavlja golemi uteg cijeloj naciji.

Knjiga je podijeljena na pet cjelina. Nakon uvodnih podataka o mjestu i općini Dugopolje slijedi kratki prikaz ratnog stanja u mjestu, popraćen ratnom kronologijom Dugopolja. Središnji dio knjige obuhvaća popis svih ratnih žr-tava Dugopolja i njegova analiza. U četvrtoj cjelini predstavljena su dugopolj-ska spomen-obilježja, nakon čega dolaze Izabrani prilozi.

Da bi se lakše shvatila zbivanja u ratu i poraću na području općine Dugo-polje, ali i u samome mjestu, autori na početku knjige donose osnovne podat-ke o njihovom položaju, kao i crtice iz prošlosti u kojima vrlo sažeto prikazuju povijest života i mjesta od najranijih (neolitik) vremena do danas.

U drugoj cjelini govori se o naselju Dugopolje za vrijeme Drugoga svjet-skoga rata i u poraću. Budući da o ovoj temi nema niti jednog cjelovitog rada, autori su nakon sumarnog prikaza ratnog stanja u mjestu donijeli i kronologiju događanja u Dugopolju i šire, koja bi trebala biti od koristi budućim istraži-vačima. Život je u Dugopolju tijekom rata bio obilježen sukobima suprotstav-ljenih strana. Mnogi su stradali u ratnim sukobima i izvan njih, od bolesti, gladi, mina, raznih drugih nedaća kao i pod drugim, do kraja nerazjašnjenim okolnostima. Dio stanovništva je izgubio život od posljedica granatiranja i

327Ocjene i prikazi

zračnih bombardiranja u raznim gradovima, brojni su stradali od četnika, te od talijanskih, ustaških, domobranskih, njemačkih i partizanskih postrojbi.

Kronologija, koja je nastala na temelju već postojeće literature, ali i do sada nekorištene arhivske građe, opisuje ratne sukobe u mjestu: diverzije, pljačke, palež, odvođenja i likvidacije.

Popis žrtava (1941.-1948.) središnji je dio knjige koji donosi 445 stradalih ži-telja Dugopolja, ne samo civila i pripadnika raznih postrojbi, nego i onih koji su stradali od bolesti, gladi, pronađenih mina i bombardiranja. Za svaku je osobu navedeno prezime, ime, nadimak, datum rođenja, ime roditelja, narodnost, vjera, bračno stanje, zanimanje, status (civil ili vojnik), okolnosti stradanja, datum i mje-sto stradanja i na kraju mjesto ukopa. Popisi su razvrstani najprije po abecednom redoslijedu, a zatim i godini stradanja, što umnogome olakšava pretraživanje.

Nakon popisa stradalih slijedi njegova analiza koja počinje sumarnim tabelar-nim prikazom, a potom podjelom stradalih po raznim kategorijama. Najprije su navedene osobe koje su stradale pod nerazjašnjenim okolnostima (1), od bolesti, gladi, mina i drugih nedaća (2), od bombardiranja (3), od talijanskih postrojbi (4), od četnika i talijanskih postrojbi (5), od ustaških, domobranskih i njemačkih po-strojbi (6), od njemačkih postrojbi (7), od partizanskih postrojbi (8).

Da se uteg prošlosti u Dugopolju još snažno osjeća, najbolje potvrđuju još uvijek uznemireni duhovi u povodu podizanja spomenika svim stanovnicima Dugopolja nastradalima u Drugome svjetskom ratu i poraću i u Domovinskom ratu. Iznoseći svima vidljive činjenice, autori na korektan način predstavljaju oba spomen-obilježja. Donoseći okolnosti podizanja i opisujući detaljno nji-hov izgled, obogaćen brojnim fotografi jama, autori najprije govore o onome iz 1971., a zatim onom iz 2010.

U Izabranim prilozima doneseno je petnaest odabranih dokumenata, koji datiraju od 26. siječnja 1942. do 20. veljače 1957. godine. Riječ je o izvješ-ćima, brzojavima, svjedočanstvima i dopisima vezanim uz pojedine pljačke, likvidacije ili organizirane zločine sukobljenih strana.

Dugopoljski žrtvoslov (1941.1948.) jedan je od rijetkih radova koji na su-stavan način donosi popis svih žrtava Drugoga svjetskog rata jedne općine. Po-jedine nepodudarnosti, pa i očita protuslovlja, pokazuju kako su autori u obzir uzimali sve izvore do kojih su mogli doći, koristeći ih bez ikakvog “uljepšava-nja” ili ideološkog “bojenja”. Popis izvora i korištene literature, koja broji više od sto bibliografskih jedinica, donesen je na kraju. Ova knjiga potiče i druge istraživače na slične projekte kako bi na vidjelo mogla izaći “istina ničim uvje-tovana, oslobođena od političkih manipulacija, površnih novinarskih zamaglji-vanja, beskorisnih uličnih prepucavanja, ali i od ‘historiografskih’ tekstova od po službenoj dužnosti određenih i dobro plaćenih ‘povjesničara’.”

Robert Slišković

Godišnjak za znanstvena istraživanja, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica 2010., 371 str.

U nakladništvu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji postoji od 2008. godine, izašao je u Subotici, drugi broj Godišnjaka za znanstvena

istraživanja. Zavod djeluje kao ustanova za znanstvena, stručna, razvojna i primijenjena istraživanja u području kulture, menadžmenta u kulturi i kultur-ne produkcije hrvatske nacionalne zajednice u Vojvodini. Glavni urednik Go-dišnjaka i član uredničkog vijeća je Tomislav Žigmanov. Godišnjak obrađuje teme s područja društvenih i humanističkih znanosti (povijest, jezikoslovlje, etnologija, sociologija i fi lozofi ja), koji uključuje kako domaće autore iz Su-botice tako i autore iz Slavonskog Broda, Đakova, Zagreba i Rijeke.

Na prvom mjestu nalaze se radovi iz povijesti pod naslovom Povijesne znanosti – prostor, procesi, događaji. Rad Dominika Demana Jakov Markijski u srednjovjekovnoj Ugarskoj ujedno je dio njegove magistarske teze. Radnja počinje prikazom povijesti franjevaštva u Ugarskoj i usredotočuje na povi-jesne prilike koje su vladale u Ugarskoj tijekom 15. stoljeća i na djelovanje Jakova Markijskog koji je tamo boravio od 1432. do 1439. kao i 1457. godine. Robert Skenderović bavi se pitanjem podrijetla Bunjevaca i njihovom vezom s Hercegovinom u članku pod naslovom Podrijetlo Bunjevaca i migracije iz Hercegovine u Podunavlje tijekom XVII. stoljeća – nove interpretacije povije-snih izvora. Autor, između brojnih teorija, zastupa tezu da je bunjevačko ime nastalo na relativno malom prostoru Livanjske, Vrličke i Kninske krajine neg-dje tijekom 16. stoljeća, što po njemu, dokazuju povijesna i etnološka istra-živanja. Knjižnica isusovačke misije iz Petrovaradina Ankice Landeke je rad koji je svoju prvoobjavu imao u časopisu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, te je zbog svoje važnosti sad iznova objavljen. Autorica kuša na znanstven način istražiti povijest i sadašnje stanje isusovačke knjižnice, koja dosad u cijelosti nikad nije bila obrađena. Posljednji rad iz ove skupine je rad Slavena Bačića naslovljen Nacionalno-integracijski procesi Bunjevaca u Bač-koj i ugarskom Podunavlju. U radu su predstavljeni problemi koji su oteža-vali integracijske procese ove hrvatske subetničke skupine u cjelinu hrvatske nacije. Primjerice radi se o problemima kao što su standardizacija književnog jezika, administrativno teritorijalna odvojenost, vjerska pripadnost i dr.

Kako skrbiti za hrvatski jezik u Vojvodini? rad je Petra Vukovića u dru-gom dijelu Godišnjaka pod tematskim naslovom Jezikoslovlje. Autor nastoji u članku odgovoriti na ovo i slična pitanja kada je riječ o zaštiti jednog manjin-skog jezika od utjecaja dominantnijeg, u ovom slučaju srpskog jezika. Pred-met istraživanja trećeg dijela odnosi se na etnologiju gdje su donesena dva članka. Profesorica Milana Černelić u svom članku predstavlja nam zadružnu obitelj Dulić pod naslovom Velika familija Dulić na Đurđinu. Prikazana je povijest ove obitelji, imovinsko-pravne i gospodarske prilike, organizacija ži-

329Ocjene i prikazi

vota i rada, oblici upravljanja i dr. Rad je popraćen s brojnim privatnim foto-grafi jama ove obitelji. Iz samog naslova članka Jasne Čapo Žmegač, Dvadeset godina poslije – preseljeni Srijemci stvaraju dom u Hrvatskoj može se pretpo-staviti da se radi o Hrvatima iz Vojvodine koji su početkom 1990-tih prisilno preseljeni u Hrvatsku. Članak se temelji na istraživanjima provedenim u dva navrata, nakon nekoliko i nakon dvadeset godina od preseljenja.

Sociologija, demografi ja, kulturologija naslov je četvrtog dijela koja se bavi istoimenim pitanjima u tri članka. Mario Bara Sudjelovanje Hrvata u saveznoj kolonizaciji Vojvodine 1945.-1948. analizira brojne čimbenike koji su utjecali na prostorni raspored i brojčanu zastupljenost Hrvata u kolonizaciji u poratnom vremenu. Članak Drage Župarića – Iljića Percepcija prekogra-nične suradnje s Republikom Hrvatskom među nacionalnomanjinskim orga-nizacijama Hrvata u Srbiji temelji se na analizi upitnika na koji su odgova-rali predstavnici manjinskih organizacija Hrvata u Srbiji, te je ovaj rad samo dio opsežnijeg istraživanja. Rad Katarine Čeliković Kulturna scena Hrvata u Vojvodini – osnovni podaci o institucijama i vrsti kulturnih praksa bavi se rezultatima istraživanja koja je poduzeo Zavod za kulturu vojvođanskih Hr-vata tijekom 2009. i 2010. godine. U petom dijelu ovog Godišnjaka, u članku Filozofsko učilište u Baji u XVIII. stoljeću (1725.-1783.) Franjo Emanuel Hoš-ko predstavlja na dvadesetak stranica zaslužne fratre, profesore ovog učilišta, koje je pripadalo Bosni Srebrenoj, a ukinuto je 1783. godine.

Prinosi za bibliografi ju radova o vojvođanskim Hrvatima od 1990. do 2008. – članci i radnje u časopisima i zbornicima i godišnjacima zajednički je rad Tomislava Žigmanova i znanstvenog novaka Maria Bara, predstavlje-nog u šestom dijelu Godišnjaka. Članak donosi prikaz i cjelovit popis od 314 radnji i članaka u periodu od 19. godina, koji za jednu ili glavnu temu imaju neku vezu s Hrvatima u Vojvodini. Pretposljednje poglavlje Godišnjaka, prije Prikaza knjiga je Povijesna građa koja sadrži dva doprinosa za istraživanje i javnost. Riječ je o Katalogu analitičkog inventara odjeljenja Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920. Stevana Mačkovića i Prepiska Stanislava Prepreka s Albom Vidakovićem priređivača Đure Rajkovića.

Bruno Ćubela

Sanda Lucija Udier, Fikcija i fakcija. Rasprava o jeziku književnosti na predlošcima tekstova Miljenka Jergovića,

Disput, Zagreb, 2011.

Knjiga se sastoji iz četiri dijela. U uvodnom dijelu autorica vrlo uspješ-no objašnjava osnovne značajke jezika književnosti pozivajući se na

dasadašnja istraživanja u hrvatskoj lingvistici i tradiciji Zagrebačke sti-lističke škole te argumentirano dovodi u pitanje stajališta na kojima po-čiva klasična teorija funkcionalnih stilova, prema kojoj se jezik književ-nosti shvaća kao funkcionalni stil standardnoga jezika. Uvodna teorijska razmatranja podijeljena su u nekoliko poglavlja i to: Jezik je što i kako književnosti, Fikcionalnost i funkcionalnost jezika književnosti, O odno-su standardnojezične normativnosti i jezika književnosti, Pozicioniranje jezika književnosti prema jezičnom sustavu i standardnome jeziku, Jezik književnosti kao predmet stilistike, Jezik književnosti i stil, Lingvistička i književna stilistika, Pitanje varijantnosti i izbora te otklona od norme, Jezik novinarstva kao pandan i antipod jezika književnosti, Pretpostavka o jeziku književnosti kao jeziku sui generis, Empirijska verifi kacija pret-postavke o jeziku književnosti kao jeziku sui generis i Miljenko Jergović kao model književnika i publicista.

Već prema samim naslovima (jakim pozicijama teksta) zaključujemo šta je predmet autoričine rasprave. Drugim riječima, ovdje se problematizira jezik književnosti i njegov odnos spram standardnoga jezika. Postavljanjem teze o autonomnom jeziku specifi čna položaja u jezičnom sustavu određenoga jezika, autorica se oslanja na teorije koje se baziraju na načelu autoritetnosti. Razlike između jezika književnosti i ostalih stilova sažete su u nekoliko tačaka: jezik književnosti od ostalih funkcionalnih stilova odvaja njegova fi kcionalnost, odsustvo pragmatične jezične uloge i, za razliku od drugih vidova jezika, jezik književnosti nije u odnosu sa sociolingvističkim fenomenom standardnosti. Dakle, u ovom dijelu naglašava se da jezik književnosti nastaje apstrahira-njem jezičkog sustava stvarnog jezika ili više njih, zato se o njemu ne može govoriti kao o funkcionalnom stilu standardnoga jezika, jer nije u odnosu sa standardnim jezikom koji je i lingivistički i sociolingvistički normiran, nego samo s jezičkim sustavom, a on je normiran isključivo lingvistički.

Uopće uzevši, književni tekstovi nemaju praktičnu funkciju u realnom ži-votu na način na koji tu funkciju imaju svi funkcionalni, pa tako i publicistič-ki tekstovi. U njima se doslovno može shvatiti samo poetska funkcija, jer je “funkcionalnost fi kcionalnih tekstova različita od one fakcionalnih tekstova.” Jezik u funkcionalnim stilovima je fakcionalan i podliježe standardnojezičkoj normativnosti, a jezik književnosti je estetski konstrukt i podliježe unutarje-zičkim i književnim zakonitostima.

331Ocjene i prikazi

Kako bi dokazala postavljenu tezu, autorica uspoređuje uzorak jezika knji-ževnosti i uzorak jezika publicistike kao primjer jezika u funkciji. Obilježja i međusobni odnos utvrđeni su na predlošku književnih i novinarskih tekstova književnika i publicista Miljenka Jergovića. Razloga je za ovaj izbor mnogo, a autorica je navela i vanjezičke (najkvalitetniji, najproduktivniji, najčitaniji, najprevođeniji pisac, i, naravno, uvijek aktuelno pitanje: kojim jezikom Jergo-vić piše? Kojoj književnosti pripada?...) i one unutarjezičke.

Nakon iznimno sadržajnog teoretskog razmatranja važnog za standardološ-ku problematiku funkcioniranja standardnog jezika, slijedi glavno poglavlje koje je podijeljeno u dva dijela: Književni tekstovi Miljenka Jergovića i njihov jezik i Novinarski tekstovi Miljenka Jergovića i njihov jezik. Usporedba je pro-vedena prema najindikativnijim parametrima, a to su: funkcionalnost, metafo-ričnost, komunikacijska svojstva i jezična raslojenost. Poglavlja koja sačinja-vaju ovaj glavni dio donose iscrpne analize u vezi s građom, kompozicijom, tematskim krugovima, književnim motivima, raslojenosti jezika, funkcijama, komunikacijskim svojstvima, organizacijskim svojstvima, svijesti o jeziku, sa jezičkim i književnim identitetom, autoreferencijalnosti, metaforičnosti i fi gurativnosti, leksičkim i frazeološkim obilježjima, sa stilsko-tvorebnim obi-lježjima... U poglavlju koje opisuje karakteristike Jergovićeve publicistike nalazimo, također, informacije u vezi s građom, jezikom kao terminološkom odrednicom, funkcijama, s jezikom i komunikacijskim svojstvima, odnosom autora prema jeziku vlastite publicistike i svijest o njemu, s leksičkim obiljež-jima, obilježjima rečenice, ustrojbenim načelima, pravopisnim obilježjima, karakterističnim stilskim obilježjima, s metaforičnosti diskursa, tematskim krugovima, primjerima multimedijalnosti i parajezika...

Usporedba je pokazala po čemu su jezik književnosti i jezik publicistike ključno različiti te potvrdila tezu o autonomnosti jezika književnosti. Ono, međutim, što ovu raspravu, u kvalitativnom smislu, posebno izdvaja jest me-todološki pristup. Sve aspekte navedenih parametara na temelju kojih je pro-vedena analiza autorica je oprimjerila. Tako nam za temeljnu tezu (da sve razlike između jezika književnosti i publicistike leže u zajedničkom izvoru, odnosno dolaze iz različita fi kcijskoga ili fakcijskoga konteksta) navodi pri-mjer Jergovićeva književnog lika Karla Stublera, koji se javlja i u književnim i u publicističkim tekstovima. U prvima se javlja kao strukturni dio jedne fi k-tivne cjeline i tada je njegova realna, povijesna i fakcijska pozadina nebitna. S druge strane, u publicističkim je tekstovima stvarna pozadina lika itekako relevantna za značenje cijeloga teksta. Na isti način autorica je oprimjerila i ostale karakteristike i jednog i drugog jezika te jasno pokazala koliko je funkcionalnostilistčka metodologija neprimjenjiva na književnim tekstovima, i koliko o jezičkim funkcijma u ovim tekstovima moramo govoriti uvjetno, a raslojenost jezika književnosti i jezika publicistike samo je jedno od mjesta na kojima se očituje razlika u karakteru tih dvaju jezika. Vrlo iscrpnom analizom Jergovićeva književnoga i publicističkoga opusa, autorica je potvrdila tezu o

332 Bosna franciscana

jeziku književnosti kao jeziku sui generis te time zapravo naglasila potrebu promjene u samom pristupu.

Zadnji, četvrti dio – Usporedba jezika u književnim i publicističkim teksto-vima – je zapravo zaključak, gdje autorica kratko opisuje i obrazlaže postavlje-ne teze nakon analize tekstova. Knjiga će ispuniti svoju svrhu, jer ukazuje na svu posebnost jezika književnosti te inaugurira primjeren i univerzalan pristup ovom vidu jezika koji se bitno razlikuje od dosadašnjeg, funkcinalnostilskog, i time će bitno utjecati na preusmjeravanje istraživanja jezika književnosti sa proučavanja odnosa jezika književnog djela sa standardnim jezikom prema proučavanju tog jezika i njegova odnosa s ukupnim jezičkim i književnim sustavom.

Nema sumnje da je Sanda Lucija Udier iskazala veliko umijeće i vještinu u jednom vrlo zahtjevnom i ozbiljnom znanstvenom problemu. Znanstvenom akribijom i kritičkom analizom postavljene teze je potvrdila i dokazala te po-stavila model koji će zasigurno utjecati na promjene u pristupu ovoj stilističkoj, fi lološkoj, lingvističkoj i književnoj temi. Knjiga predstavlja veliko osvježenje, jer donosi novi, znanstveno respektabilan pristup ovoj temi. I ono što je još važ-nije, njezina je rasprava metodološki i teoretski čvrsto izgrađena, tako da će biti nezaobilazna za sve one koji se budu bavili ovom problematikom.

Alisa Mahmutović Rakovac

Pero Pavlović, vrutak. stručak. sinje blago, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 2009.

Poetski herbarij

Kod rijetko kojega suvremenog pjesnika čitatelj može naići na takvo obi-lje pjesničkih darova kakvo se krije u poeziji Pere Pavlovića (rođenoga

u Gracu kod Neuma 1952. godine). To se obilje ponajprije očituje u jeziku kojim Pavlović tka tanane niti svojega pjesničkoga tkanja. Njegov je jezik višeslojan, to znači, višeznačan; on je ponekad na granici razumljivoga, sadrži i arhaizme i novotvorenice, ali je Pavloviću svojstven, izrazito je njegov i po tome jeziku Pavlovićeva poezija može biti prepoznatljiva.

Druga bitna sastavnica Pavlovićeve poezije jest pjesnička forma. Zbirka vrutak. stručak. sinje blago podijeljena je u tri poetska ciklusa: vrutak. stru-čak. sinje blago, svib i zlaćen zir, a svaki od spomenutih ciklusa uobličen je posebnostima pjesničke forme. Tako se prvi ciklus sastoji od niza pjesama spjevanih u dva katrena koji su načinjeni od osmeraca; drugi je ciklus na-

333Ocjene i prikazi

punjen pjesmama različite dužine i stihovnoga ustrojstva, a treći je svojevr-snim zaključkom te su u njemu pomiješane pjesme koje se sastoje od po dviju osmeračkih sestina s onima koje imaju drugačiji formalni ustroj.

Stvarajući poeziju u kojoj se zrcali i utjecaj prošlih poetika, od romantičar-ske nadalje, ali i sigurnoga vlastitoga pjeva nastaloga na tradiciji usmenoga, odnosno, narodnoga stvaralaštva, Pero Pavlović stvara umjetničke minijature koje odišu ljepotom i mirisom nekih minulih vremena; on kao da svoje pjesme dugo gaji u sebi, one u njemu dozrijevaju, a onda ih pjesnik iznjedruje, izlijeva u svoj pjesnički svijet, sadi ih u svoj pjesnički vrt, tu one pupaju, cvjetaju i kada dozre, on ih ubire i reda u poetski herbarij koji je jedinstven po svojoj lje-poti, ali i po neponovljivosti takvih poetskih cvjetova kakvi su Pavlovićevi.

Kada bi trebalo progovoriti i o tematskim preokupacijama pjesnikovim, moglo bi se reći da su to san, java, stvarnost života, sve što nas čini sretni-ma ili zabrinutima; ljubav, bol, razočaranje i ono što pjesnike inače zanima: smrt i prelazak u zvijezde. Ipak, govor o ovim tematskim krugovima nije izra-van, često je uvijen u zvukovne slike riječi, u onomatopejske sklopove koji milozvučnoš ću na jedan način odvlače pozornost čitatelja od onoga što je u pjesmi glavno, od njezinoga misaonoga sloja. Mnoštvo je takvih primjera u Pavlovićevoj poeziji, ali kao uzorak neka posluže stihovi pjesme šum: šumnim šaptom zašumori / slapom bistrim zaromori / blagoglasjem zaromoni / i dra-ganjem zabokori // zaromoni zašumori / zaromori zabokori / neka zvijezda sreće gori / ljubav neka progovori. Naizgled jednostavna pjesnička struktura ponuđena u ovoj, kao i drugim Pavlovićevim pjesmama, neobično je bogata značenjima i mogućnostima tumačenja, a završno poentiranje često podsjeća na razvezivanje uzla, na jasnoću poruke koja i opet, u dubljem promislu pje-sme, ma kako izgledala jasna i jednostavna, može kriti zagonetku.

U drugome ciklusu zbirke naslovljenome svib poetski izričaj Pere Pavlo-vića oslobodio se strogosti katrenačke forme, razlio se i, reklo bi se, pojedno-stavio se do kratkoće trostiha te je tek u nekoliko snažnih, pomno odabranih riječi prenesena pjesnička poruka čitatelju koji može nastaviti snivati započeti pjesnički san, mirisati cvijeće iz pjesnikova vrta, diviti se svijetu na koji ga pjesnik pjesmom upozorava.

Završni ciklus naslovljen zlaćen zir donosi pjesme u kojima se svode računi ne samo ove stihozbirke, nego i prijeđenoga životnoga i pjesničkoga puta. Ci-klus tako otvara pjesma prenja, a zatvara ga pjesma provir. U zlaćenome ziru pjesnik donosi pogled na samoga sebe i na svijet koji ga je uobličio kao čovjeka i kao poetu, on zuri i nazire dubine onih promjena koje čovjeka stvaraju umjet-nikom. Ključni su stihovi u početnoj pjesmi prenja upravo oni u kojima pjesnik nazire stvaralačko raspoloženje u sebi: dvojbe, tvorbe, snena prenja / romon mira, bokor htijenja / žalac, tajac, potom bdijenja / sve do žara uznesenja.

Put do pjesme je pun tjeskobe i nemira i, što je taj nemir veći, iz njega lakše izranja umjetnina riječi, izranja pjesma koja donosi osjećaj zbijen u stih koji

334 Bosna franciscana

se tek u mislima čitatelja širi zato što se čitatelj u tome pjesnikovom osjećaju pokušava prepoznati i što se više prepozna, to je više i dublje razumio i doži-vio svaku pojedinu pjesmu.

Druga kitica završne pjesme provir otvara put želji, a dok je u čovjeku že-lja, dotle postoje i nade koje ga održavaju na životu. Pavlović uznosito pjeva: tinja želja preobilje, a to tinjajuće preobilje koje u njemu rasplamsava plamen poezije jamcem je novih pjesničkih iznenađenja koja čitatelji mogu očekivati od vrsnoga pjesnika Pere Pavlovića.

Mato Nedić

Mato Nedić, Pater Martinus, Zaklada “Terra Tolis”, Tolisa 2010, 224 str.

Čovjek dostojan vremena

Roman Pater Martinus romansirana je biografi ja fra Martina Nedića (To-lisa, 1810. – 1895.), prvoga ilirca u Bosni, jednoga od najznačajnijih

franjevaca koji su djelovali u Bosni Srebrenoj u devetnaestome stoljeću, po-liglota (uz hrvatski, govorio je još sedam jezika), književnika, povjesničara, graditelja i učitelja, franjevačkoga redodržavnika i diplomata.

Napisati romansiranu biografi ju čovjeka koji je imao, za ondašnje prili-ke, prilično dug životni vijek koji je bio ispunjen nizom značajnih događaja zaista je veliki pothvat, a da je autor, Mato Nedić (Tolisa, 1971), s velikom ozbiljnoš ću pristupio istraživanju bogatoga fra Martinova životopisa, kao i njegova načina izražavanja, pokazuje ne samo sadržaj romana, nego i Krono-logija života fra Martina Nedića koja je dodana na kraju knjige, kao i jezik kojim je autor karakterizirao glavni lik svojega djela.

Koncepcijski gledano, roman čine Uvodno i Završno poglavlje kao okvir te sedamnaest unutarnjih poglavlja u kojima je ispričan životni put fra Martina Nedića. U njima nalazimo priču o životu prvoga ilirca iz Bosne, o njegovih šezdeset godina misništva i plodonosnoga rada u unapređenju školstva, knji-ževnosti, građenju crkava i brizi za katolički puk u Bosni, pritisnutoj kroz četiri stoljeća vladavinom Osmanskog Carstva.

Romansirana biografi ja redodržavnika Franjevačke provincije Bosne Sre-brene nudi nam priču o čovjeku koji cijeli svoj život posvećuje Bogu, puku i domovini. Ta je priča ispričana s puno umjetničkoga dara, umijećem čovjeka kojemu je ovo sedma samostalna knjiga (Mato Nedić se prvi puta u književ-

335Ocjene i prikazi

nosti pojavio 1997. godine zbirkom pripovjedaka Bijeg), čovjeka iza kojega stoji i životno i umjetničko iskustvo, a prije svega ljubav prema književnome stvaralaštvu, ali i prema onim vrijednostima na koje svaki narod može biti ponosan, a to su odanost narodu, vjeri i domovini koje je autor romana izvrsno uočio i kod fra Martina Nedića.

Mato Nedić s lakoćom čitatelja uvodi u devetnaesto stoljeće, stoljeće osmanske vladavine koja je na zalazu, u vrijeme velikih povijesnih prijeloma i preokreta i, služeći se kronološkim postupkom, prati sve bitne događaje iz života glavnoga lika, čiju biografi ju zaista izvrsno poznaje.

U pozadini iznesenih zbivanja oslikava se povijest kao pozornica događaja u kojima Bosna prestaje biti sužanj jednoga carstva na izdisaju, a postaje dije-lom drugoga, koje će također izdahnuti na početku dvadesetoga stoljeća.

Poveznica između autora i lika ljubav je prema Bosni, književnome stva-ralaštvu i učiteljskome zvanju. Čitajući roman Pater Martinus, čitatelj na sva-koj stranici osjeća tu poveznicu, koja nije uvijek naglašena, ali koja postoji i zrači iz fra Martinovih misli za koje je lako pretpostaviti da su i autorove. Upravo ta duboka povezanost između duhovnoga svijeta fra Martina Nedića i pisca njegove romansirane biografi je omogućila je autoru stvaranje ovakvoga uspjeloga i značajnoga djela.

Fabularna okosnica unutarnjih poglavlja romana izgleda ovako: dječak iz To-lise, vođen rukom Providnosti i kapelana fra Bone Benića, ml., stiže u Kraljevu Sutjesku, središte svekolikoga franjevačkog djelovanja u Bosni, te tu započinje svoje školovanje koje će kasnije biti nastavljeno u većim gradovima izvan Bosne: Subotici, Solnoku, Gjengješu i Vacu. Redovnik, a od 1833. godine i svećenik, fra Martin će započeti svoje poslanje u Crk vi u promicanju učiteljskoga rada, tražit će svoje mjesto i u književnosti u okvirima ilirskoga preporoda, gradeći neprestano crk ve i škole kao stvarne pokazatelje pučkoga obrazovanja i duhovnosti.

U Karlovcu 1835. godine, uz pomoć Ljudevita Gaja, izlazi djelo Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. kojim se fra Martin Nedić uklju-čuje u ilirski preporod i koje mu je donijelo naziv prvoga ilirca iz Bosne.

Svu svoju snagu, i tjelesnu i duhovnu, uporabit će fra Martin na očuvanje franjevačkoga jedinstva u Bosni (za vrijeme trajanja afere biskupa fra Rafe Barišića) te će, kako bi zaštitio franjevačka prava, dva puta putovati u Cari-grad, ali će biskup Barišić na unutarcrk venome sporu i uz pomoć prijatelja iz Rima izaći kao pobjednik, što će rezultirati podjelom Provincije na bosansku i hercegovačku.

Ukidanje devetine i zavođenje trećine bosanskim kmetovima od strane turskih begova, pokrenut će srce velikoga svećenika i čovjeka, fra Martina Nedića, da se zauzme za pravdu i sirotinju.

Ipak, njegovo najveće djelo svakako je mukotrpna borba za ferman koji je trebalo pribaviti u Carigradu, kojim je konačno dopuštena gradnja najveće

336 Bosna franciscana

crk ve u Bosni, crk ve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi. Od 1864. do 1881. godine trajat će radovi uz neprestanu borbu s nevoljama i siromaštvom. Na koncu će iznići najveća katolička građevina u Bosni, simbol bosanskopo-savske opstojnosti i katoličanstva u ovoj napaćenoj zemlji. I sam biskup Stro-ssmayer, fra Martinov prijatelj i podupiratelj, bit će na otvorenju crk ve dirnut snagom i slogom hrvatskoga puka koji je u Bosni ostao unatoč zlostavljanju i okrutnosti.

Fra Martinov odlazak u Beč caru Franji Josipu I. i napor da se izbori ško-larina za nadarene učenike znak su mudrosti čovjeka koji zna da bez obrazo-vanja nema napretka.

Prateći život fra Martina Nedića, autor Mato Nedić formom povijesnoga romana, služeći se činjenicama iz biografi je jedne snažne i uspješne ličnosti, dovodi pred čitatelja devetnaesto stoljeće i Bosnu u vremenu kraha turske vladavine i početka austrijske ere, kojoj su se katolici obradovali. Na prikazu života znamenite ličnosti autor otkriva povijest hrvatskoga puka u zemlji tla-čenja, mraka, ali i nade u suživot izmiješanih nacija i religija.

Fiktivna pisma koja glavni junak piše suvremenicima koji su obilježili epohu ili bili bitni u njegovom životu, napisana prema stilu izražavanja samo-ga fra Martina Nedića i pravopisom devetnaestog stoljeća, uzvišena i topla, sažetak su duhovnoga puta čovjeka koji je na pitanja svojega vremena hrabro odgovarao i kao svećenik, i kao pisac, i kao graditelj, a ponajprije kao čovjek. Autor ovim pismima završava svako unutarnje poglavlje te mu na taj način daje svojevrsno autentično tumačenje i završni pečat. Time je postigao još veću vjerodostojnost kazivanja i pred čitatelje je donio oživotvorenje fra Mar-tinovih teoloških, ali i općeljudskih misli. Istu ili sličnu funkciju ima i ulomak iz Zapamćenja, to jest autobiografi je fra Martina Nedića (koja nije u cjelini sačuvana te je moguće da je i ovaj ulomak fi ktivan), a u kojemu do izražaja dolazi dubina fra Martinove humanosti i razumijevanja Bosne i stanja u njoj.

Ostvarivši romansiranu biografi ju prvoga ilirca iz Bosne fra Martina Nedi-ća, Mato Nedić je ostvario do sada svoje najznačajnije djelo kojim nastavlja ne samo nedićevsku tradiciju stvaranja književnih djela, već kojim se ukla-pa u suvremeni hrvatski književni kontekst u kojemu romansirana biografi ja može biti zanimljivom formom za upoznavanje velikana hrvatskoga naroda, za popularizaciju njihovoga života i djela koja je, oplemenjena umjetničkom sastavnicom, put spoznaje naše prošlosti u kojoj smo utemeljeni mi, ali koja će biti temeljem za život i budućim naraštajima.

Mira Šubašić

AUTORI U OVOM BROJU

Dr. Mile BABIĆ, Franjevačka teologija, Sarajevo

Dr. Davor BEGANOVIĆ, Sveučilište u Beču

Dr. Iva BELJAN, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru

Dr. Aleksandar BIRVIŠ, baptistički teolog, Novi Sad

Dr. Jadranka BRNČIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Bruno ĆUBELA, Franjevačka teologija, Sarajevo

Mr. Radoslav DRAŠKOVIĆ, magisterij iz povijesti, Toronto / Canada

Marjan DRMAČ, dipl. povijesti, Kiseljak / Fojnica

Vatroslav JAGIĆ (1838-1923), slavist

Dr. Petar JELEČ, Franjevačka teologija, Sarajevo

Dr. Zoran JOVANOVIĆ, Beograd, Filozofski fakultet u Prištini s trenutnim sjedištem u K. Mitrovici

Dr. Marko KARAMATIĆ, Franjevačka teologija, Sarajevo

Akademik Veselko KOROMAN, pjesnik, Radišići / Ljubuški

Nikola KOZINA, Franjevačka teologija, Sarajevo

Vitomir LUKIĆ (1929-1991), književnik, Sarajevo

Dr. Alisa MAHMUTOVIĆ RAKOVAC, Tuzla, Pedagoški fakultet u Zenici

Blanka MATKOVIĆ, dipl. povijesti i novinarstva, Split

Dr. Perina MEIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostar

Mato NEDIĆ, književnik, Tolisa / Orašje

Dr. Ivan PEDERIN, povjesničar i germanist, Split

Stipo PILIĆ, dipl. povijesti i geografi je, Zagreb

Iris RADISCH, spisateljica i novinarka, Hamburg

338 Bosna franciscana

Robert SLIŠKOVIĆ, Franjevačka teologija, Sarajevo

Jozo ŠARČEVIĆ, Franjevačka teologija, Sarajevo

Dr. Ante ŠKEGRO, Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Mira ŠUBAŠIĆ, Orašje

Vojislav VUJANOVIĆ, likovni kritičar, Sarajevo

Ladislav TADIĆ, Zagreb

Mr. Ines TANOVIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Dr. Heinz THEISEN, Katolička visoka škola Nordrhein-Westfalen, Köln

Dr. Jan-Heiner TÜCK, Teološki fakultet Sveučilišta u Beču

Dr. Andrija ZIRDUM, povjesničar, Žeravac / Derventa

KAZALO

RASPRAVE I ČLANCI

Jadranka Brnčić: Ime onkraj imenā .................................................. 5 Heinz Theisen: Koegzistencija religija. Interkulturalne granice zahtijevaju novi koncept ........................ 13 Petar Jeleč: Sarajevski nadbiskup Josip Stadler i bosanski franjevci ............................................. 23 Ines Tanović: Zlatna legenda kao ikonografski izvor i inkunabula u Franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu ............................................. 67 Zoran M. Jovanović: O lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u “Carskom Beogradu” (1717-1739) .................... 91 Ante Škegro: Apostazija fra Pacifi ka (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg ............................................. 105 Ivan Pederin: Vojne operacije domaršala baruna Stjepana Jovanovića u Hercegovini 1878. i u Krivošijama 1882. ............................. 123 Stipe Pilić – Blanka Matković: Borbe za Travnik u listopadu 1944. .................. 133

POGLEDI

Radoslav Drašković: Ponovno zamišljajući Jugoslaviju, rekonstituišući Bosnu ........................................ 175

POVODI

Veselko Koroman: Poezija i moji susreti s njom ............................. 197

340 Bosna franciscana

Perina Meić: Pjesnički opus Ante Stamaća ............................ 203 Mato Nedić: Nađeni Bog u poetskoj misli Antuna Branka Šimića ...................................... 223 Ladislav Tadić: Ostvariva utopija (Uz posljednju knjigu Ivana Supeka) ................ 229 Vatroslav Jagić: Kazna za slobodnu riječ. Tolstojevo izopćenje u svjetlu jedne suvremene kritike ...... 237 Jan-Heiner Tück: Na pragu smrti do istine. O pripovijetci “Smrt Ivana Iljiča” Lava Tolstoja .................... 243 Iris Radisch: Tolstoj – zeleni grof ........................................... 253

IZ PISANE ZAOSTAVŠTINE

Vitomir Lukić: Bilješke na razne teme ...................................... 259

KRONIKA

Marko Karamatić: Fra Matija Divković i kultura pisane riječi: Znanstveni skup u povodu 400 godina Nauka krstjanskoga .............................. 265

OCJENE I PRIKAZI

Iva Beljan: Robert Jolić, Leksikon hercegovačkih franjevaca, Mostar 2011. .................................. 273 Marko Karamatić: Sanja Cvetnić, Barokni defter. Studije o likovnim djelima iz XVII. i XVIII. stoljeća u Bosni i Hercegovini, Zagreb 2011. ................ 278 Davor Beganović: Armina Galijaš, Eine bosnische Stadt im Zeichen des Kriegs. Ethnopolitik und Alltag in Banjaluka 1990-1995. München 2011. ........ 284 Mile Babić: Integrativna bioetika i interkulturalnost, zbornik radova Drugog međunarodnog bioetičkog simpozija u BiH, Sarajevo 2009. ..... 290 Andrija Zirdum: Mijat Jerković, Hrvati plehanskoga kraja koncem XVIII. i početkom XIX. stoljeća, sv. 2, Plehan 2011. ............................................ 295 Vojislav Vujanović: Andrija Zirdum, Zbirka Žeravac, Katalog umjetnina i muzejskih predmeta, Plehan, Široki Brijeg 2010. ............................... 299

341Kazalo

Aleksandar Birviš: Marko P. Đurić, Rušiti zidove i graditi mostove u Duhu, Zagreb 2010. ......................... 305 Ladislav Tadić: Dubravka Stojanović, Ulje na vodi; Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije, Beograd 2010. ................................................... 308 Nikola Kozina: Anto Ivić, Pučanstvo Duvanjske župe 1469.-1800. - prilog Matica krštenih don Antona Ljubosovića (1750.-1758.), Tomislavgrad 2011. ............................................311 Marko Karamatić: Andrej Rodinis (prir.), Matica hrvatska Sarajevo – 130 godina (1879-2009), Sarajevo 2011. .................................................. 313 Jozo Šarčević: Stoljeća Kraljeve Sutjeske. Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Kraljeva Sutjeska – Sarajevo 2010. ................................. 317 Marijan Drmač: Ivan Mužić, Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografi ji, Split 2010. ................................. 319 Robert Slišković: Blanka Matković – Josip Dukić, Dugopoljski žrtvoslov (1941.-1948.), Dugopolje 2011. ........ 326 Bruno Ćubela: Godišnjak za znanstvena istraživanja, Subotica 2010. .................................................. 328 Alisa Mahmutović Rakovac: Sanda Lucija Udier, Fikcija i fakcija. Rasprava o jeziku književnosti na predlošcima tekstova Miljenka Jergovića, Zagreb 2011. ...... 330 Mato Nedić: Pero Pavlović, vrutak. stručak. sinje blago, Zagreb 2009. ................................. 332 Mira Šubašić: Mato Nedić, Pater Martinus, Tolisa 2010. ....... 334

AUTORI U OVOM BROJU ................................................................... 337

KAZALO ........................................................................... 339

Tiskanje ovog broja časopisa Bosna franciscana potpomogla jeFondacija za nakladništvo/izdavaštvo Sarajevo