Ivana Vrućina*, Enrih Merdić, Goran Vignjević, Željko Zahirović, Nataša Turić, Mirta Sudarić Bogojević, Ivan Kurtek, Matej ŠagOdjel za biologiju, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Cara Hadrijana 8a, 31000 Osijek, Republika Hrvatska

Širenje azijskog tigrastog komarca Aedesalbopictus u Osijeku i okolnim područjima, Hrvatska

SažetakPrvi nalaz azijskog tigrastog komarca Aedes (Stegomia)

albopictus (Skuse, 1894.) u Osječko-baranjskoj županiji zabilježen je 2013. godine u mjesecu kolovozu na području Tenje (prigradskog naselja Osijeka). Od tada se ova vrsta intenzivno širi i zauzima nova staništa. U svrhu istraživanja tigrastog komarca na području grada Osijeka i bliže okolice koristili smo metode ovipozicijskih i BG sentinel klopki. Ovipozicijske klopke postavljene su od srpnja do studenog mjeseca 2015. godine, a jaja ove vrste zabilježili smo od srpnja do listopada iste godine. Metoda BG sentinel klopki također potvrđuje aktivnost ove vrste u navedenom razdoblju. Tijekom sezone vrstu Ae. albopictus zabilježili smo u prigradskom naselju Čepin (kao i tijekom 2014. godine) te na području Osijeka (naselje Brijest i Industrijska zona).

Ključne riječi: Hrvatska, Osijek, 2015, Aedes albopictus, distribucija, ovipozicijske klopke, BG sentinel klopke.

UvodGlobalna ekspanzija azijskog tigrastog komarca Aedes (Stegomia) albopictus

(Skuse, 1894.) omogućena je prvenstveno ljudskim aktivnostima poput transporta otpadnim gumama međukontinentalnom razmjenom te transportom biljnih vrsta poput bambusa lat. Bambuseae (Paupy et. al., 2009.). Pasivni transport, poput javnog i privatnog prijevoza također pridonosi globalnom rasprostranjenju vrste Ae. albopictus. Ova vrsta navedena je kao jedna od 100 invazivnih vrsta u svijetu i nalazi se na popisu Invasive species Specialist Group (ISSG, 2009.), a smatra se najinvazivnijom vrstom komaraca do sada (Buhagiar, 2009.).

Invazivnost vrste Ae. albopictus uključuje veliki broj čimbenika poput ekološke plastičnosti, snažne kompetitivne sposobnosti, globalizacije, velike mogućnosti preživljavanja te nedostatak učinkovitog nadzora (Paupy et. al., 2009.). Klimatske promjene koje se događaju u svijetu, a koje će dugoročno biti vrlo povoljne za ovu vrstu ukazuju da će se ona i dalje širiti izvan svojih trenutnih zemljopisnih granica (ECDC, 2009.; Gould et.al. 2009.). Ova vrsta komaraca već sada pokazuje znakove prilagodbe u hladnijim podnebljima (Paupy et. al., 2009.) što može rezultirati prijenosom bolesti u nova područja. Poznato je da se azijski tigrasti komarac hrani na širokom rasponu domaćina te da je oportunist (Turell et. al., 2005.). Domaćini na kojima se hrane su ljudi, domaće i divlje životinje, gmazovi, ptice i vodozemci (Eritja et. al., 2005.). Obzirom na navedeno pokazuje veliki potencijal da

* e-mail adresa: ivrucina@biologija.unios.hr

postane ozbiljna zdravstvena prijetnja kao vektor uzročnika patogena na ljude (Benedict et. al., 2007). Ova vrsta komaraca poznati je vektor Chikungunya virusa, denge virusa i dirofilarie. Niz drugih virusa, koji također utječu na ljudsko zdravlje, izolirani su iz jedinki vrste Ae. albopictus prikupljenih u prirodi u različitim zemljama. Štoviše, njegovo nedavno sudjelovanje u lokaliziranom prijenosu Chikungunya virusa u Italiji (Bonilauri et. al., 2008.) i Francuskoj (Gould et. al., 2010.) te dengue virusa u Francuskoj (La Ruche et. al., 2010.) i Hrvatskoj (Gjenero-Margan, 2010.) ističe važnost praćenja ove invazivne vrste.

U Hrvatskoj je Ae. albopictus po prvi puta zabilježen 2004. godine. Nakon introdukcije i širenja u Zagrebu (Klobučar et al., 2005., 2006., 2013.), Istri (Boca et. al., 2006.; Landeka et. al., 2009.) i Dalmaciji (Žitko et. al., 2006., 2010.; Benić et al. 2008.; Merdić et. al., 2009., 2012.), jaja vrste Ae. albopictus zabilježena su na području Lučkog tijekom 2012. godine dok na postajama Sredanci, Lužani, Novska, Lipovljani, Ježevo, Ivanja reka, Draganić, Vukova gorica, Brinje i Zir, nismo pronašli ovu vrstu (Klobučar et. al., 2013.). Tijekom 2013. godine na području Osječko-baranjske županije (Tenje) zabilježili smo prisutnost ove vrste (samo jedna odrasla jedinka) (Vrućina et. al., 2014.), dok je tijekom 2014. godine vrsta bila prisutna samo na području Čepina duži vremenski period, tj. u rujnu i listopadu (Vrućina et. al., 2015.). Tijekom 2014. godine istraživanja na području grada Šibenika također pokazuju veliku aktivnost ove vrste (Slavica et. al., 2015.).

Materijal i metodeMetoda uzorkovanja jaja komaraca

ovipozicijskim klopkama (eng: ovitraps) je vrlo jednostavna i jeftina metoda. Smatra se učinkovitom za sakupljanje jaja roda Aedes / Ochlerotatus koji svoja jaja polažu u različite kontejnerske spremnike (ECDC, 2012.).

Ovipozicijska klopka se sastoji od male čvrste plastične crne posude, veličine 0,3-1,0 litre s bočnim otvorom na vrhu posude. Veličina posude treba biti prilagođena količini oborina na određenom području i mogućnosti kontrole svake pojedine klopke kako bi se spriječilo potpuno isušivanje klopke ili prelijevanje velike količine tekućine. Otvor na vrhu posude omogućava izlijevanje viška tekućine iz posude uslijed obilnijih oborina. Otvor se može napraviti na visini od 1-3 cm od vrha posude. U posudu se postavi lesonit pločica širine 2 cm i dužine 15 cm s hrapavim rubom okrenutim prema gore, kako bi ženka komarca mogla položiti svoja jaja. Posuda se do polovine napuni tekućinom. Ovipozicijsku klopku treba postaviti na tlo u vegetaciju ili u neposrednoj blizini vegetacije na sjenovitom mjestu te ju treba označiti kako ju stanovnici ne bi uklonili. Preporuka je postaviti nekoliko klopki (minimalno tri) na jednu lokaciju obzirom da ženke komaraca ne moraju postaviti jaja u cijelosti na jednu pločicu. Što je više klopki postavljeno na određeno područje moguće je dobiti točnije podatke o veličini populacije.

Lesonit pločice treba mijenjati svakih 7-10 dana, kako se na pločici ne bi uhvatila plijesan i kako plastična posuda ne bi bila prepunjena vodom. Ženke komaraca u većini slučajeva polažu jaja na hrapavoj strani lesonit pločice neposredno iznad vode. Uzorkovanje ovom metodom trebalo bi trajati oko 6 mjeseci (od lipnja do prosinca) na području istočne Hrvatske. Iako je uzorkovanje ovipozicijskim klopkama vrlo jednostavno, identifikacija jaja je vrlo teška i složena te zahtijeva dosta vremena. Jaja tigrastog komarca su crna, ovalna i veličine oko 0,5 mm.

Ovom metodom možemo utvrditi o kojoj se vrsti komaraca radi, ali ne možemo procijeniti gustoću obzirom da ženke sva svoja jaja ne polažu samo na jednu pločicu nego na svu drugu dostupnu ambalažu na tom području. U visoko rizičnim područjima treba koristiti i ostale metode za uzorkovanje, a prije svega uzorkovanje ličinki. Često se zna dogoditi da se jaja tigrastog komarca otkriju prije nego što su zamijećeni problemi s molestira-njem.

BG-Sentinel klopka je profesionalna klopka koja se koristi za monitoring odraslih komaraca. Ova klopka patentirana je prvenstveno kako bi se mogla obavljati uzorkovanja komaraca vrsta Aedes (Stegomyia) aegypti, Ae. (Stegomyia) albopictus.

BG sentinel klopka sastoji se od sklopivog spremnika izrađenog od bijele tkanine čiji je otvor pokriven bijelom gazom. Visina klopke je 40 cm, a širina 36 cm. Klopka se postavlja na tlo, a za rad se koristi struja od 220W. U sredini klopke nalazi se otvor (crna cijev za usisavanje) na koju se s donje strane pričvrsti mrežasta vrećica. Zrak se usisava u klopku preko cijevi za usisavanje koja je povezana s električnim ventilatorom (žute strelice). Zrak se zatim širi kroz klopku i izlazi kroz bijelu gazu, prema gore (generiranje uzlaznih strujanja - crvene strelice).

U samoj klopci nalazi se i BG mamac, poznat pod nazivom BG-lure. Ovaj mamac oponaša miris ljudske kože i oslobađa kombinaciju netoksičnih tvari poput amonijaka, mliječne kiseline i kapronske kiseline koje se također nalaze na ljudskoj koži. Klopka je posebno atraktivna za komarce vrsta Ae. (Stegomyia) aegypti, Ae.(Stegomyia) albopictus, Culex quinquefasciatus, ali i neke druge vrste. Mamac je netoksičan, privlači kukce koji preferiraju hranjenje na ljudima te je njegov rok trajanja do 5 mjeseci. BG mamac postavlja se unutar crne mrežaste vrećice koja se nalazi na vanjskoj strani cijevi za usisavanje.

Slika 2. BG sentinel klopkaPicture 2. BG sentinel trap

(foto/photo: I. Vrućina)

Slika 3. BG sentinel klopka pri radu Picture 3. BG sentinel trap work

http://www.bg-sentinel.com/

Uz dodatak CO2, BG-sentinel klopka je izvrstan alat za uzorkovanje komaraca u cjelini. Klopka je dovoljno velika da se uključe i dodatni atraktanati kao što su različite mirisne tvari, nošena odjeća, životinjska dlaka, svjetlo i izvor topline. Sve navedene mogućnosti čine ovu klopku vrlo svestranim alatom za praćenje i istraživanje komaraca. Klopka je sigurna i jednostavna za rukovanje i ne emitira otrovne kemikalije. Može se sa sigurnošću koristiti u zatvorenom prostoru (bez CO2), kao i na otvorenom, prema potrebi. Za razliku od većine drugih klopki, BG-sentinel klopka ne hvata korisne kukce poput pčela, bubamara i leptira.

Idealno mjesto za postavljenje klopke su područja u blizini komaraca (grmlje, živice, drveće, privremene vode stajaćice, bačve, gume itd.). Stavljanjem klopke u vrlo visoku travu ili ispod grmlja može se narušiti njezina učinkovitost.

RezultatiOvipozicijske klopke postavljene su na istih 10 lokaliteta na području grada

Osijeka i bliže okolice kao i 2014. godine te su zabilježene GPS koordinate (Tablica 1., Slika 4.). Uzorkovanja ovom metodom provedena su u periodu od 10. srpnja do 13. studenog 2015. godine. Na svakom lokalitetu postavljene su tri ovipozicijske klopke, međusobne udaljenosti oko 50 metara. Klopke su kontrolirane kontinuirano svakih 7 dana, a ukupno je postavljeno 30 klopki. Lokalitete smo odabrali ciljano, poznavajući biologiju vrste. Najčešći lokaliteti bili su vulkanizerske radnje, groblja i veliki trgovački centri.

Tablica 1. Lokaliteti ovipozicijskih klopki na području Osijeka i okolice tijekom 2015. godine

Table 1. Localities of ovitraps in Osijek city and surrounding region during 2015

Lokalitet / Localities Postaja / Site GPS koordinate / GPS coordinates

1 - Tenja groblje N 45 30 21 E 18 43 52

2 - Tenja glavna ulica N 45 30 36 E 18 44 14

3 - Tenja vulkanizer N 45 31 01 E 18 43 52

4 - Osijek donji grad groblje N 45 33 36 E 18 43 48

5 - Brijest groblje N 45 31 40 E 18 40 19

6 - Čepin vulkanizer N 45 31 20 E 18 34 36

7 - Josipovac vulkanizer N 45 34 17 E 18 36 17

8 - Osijek metro trgovacki centar N 45 32 35 E 18 41 20

9 - Osijek industrijska zona industrijska zona N 45 32 34 E 18 39 33

10 - Osijek Vukovarska vulkanizer N 45 32 31 E 18 45 30

Slika 4. Karta Osijeka s lokalitetima ovipozicijskih klopkiPicture 4. Map of City Osijek with ovitraps sites

Tablica 2. Ukupan broj jaja vrste Aedes albopictus u ovipozijcijskim klopkama u 2015. Table 2. Total number of Aedes albopictus eggs in ovitraps during 2015

Lokacija/DatumLocalities/Date 17

.7.

24.7

.

31.7

.

07.8

.

14.8

.

21.8

.

28.8

.4.

9.

11.9

.

18.9

.

25.9

.

1.10

.

09.1

0.

16.1

0.

23.1

0.

30.1

0.

6.11

.

13.1

1.

1 - Tenja groblje 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

2 - Tenja glavna ulica

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 03 - Tenja

vulkanizer

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

4 - Osijek istok groblje

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

5 - Brijest groblje 0 0 0 0 0 0 0 3 2 1 0 0 0 0 0 0 0 0

6 - Čepin groblje 7 40 46 57 138

24 5 6 0 0 21 0 0 0 0 0 0 0

7 - Josipovac vulkanizer

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

8 - Osijek trgovački centar

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

9 - Osijek industrijska zona

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 9 0 0 13 0 0 0 0

10 - Osijek vulkanizer

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

Uzorkovanja vrste Ae. albopictus započeli smo ranije nego prijašnje godine, točnije 17.7. 2015., kako bi utvrdili početak aktivnosti ove vrste, no već nakon prve promjene pločica utvrdili smo postojanje jaja (7 komada) na postaji Čepin (jedina aktivna postaja tijekom 2014. godine).

Slika 5. a) i b) Groblje Čepin

Picture 5. a) i b) Čepin cemetary (foto/photo: I. Vrućina)

Ova postaja nalazi se na groblju Čepin (Slika 5.) neposredno do vulkanizerske radnje gdje je 2014. godine zabilježeno odlagalište velikih kamionskih guma koje se tijekom istraživanja nisu reciklirale (Slika 6.).

Slika 6. a.) i b.) Dvorište vulkanizerske radnje ČepinPicture 6. a.) i b.) Yard of vulcanite shop in Čepin

(foto/photo: I. Vrućina)

Kao što je poznato primarna i najčešća mjesta unosa invazivnih vrsta komaraca jesu uvezene rabljene gume. Rizik od unosa komaraca predstavljaju rabljene gume skladištene prije prijevoza na otvorenim prostorima. Razine rizika ovise o vrsti trgovine. Međukontinentalnom trgovinom najčešće se uvoze gume specifične veličine, visoke komercijalne vrijednosti i dizajnirane za obnavljanje. Rizik od unosa komaraca izravno je povezan s geografskim podrijetlom gume; sve gume uvezene iz zemlje gdje su invazivne vrste autohtone ili udomaćene (npr. jugoistočna Azija, SAD) predstavljaju visok rizik. Visoki rizik predstavlja i trgovina guma unutar Europe ako gume dolaze iz zemalja u kojima su invazivne vrste udomaćene (Klobučar et al., 2013.).

Od sredine mjeseca srpnja pa sve do sredine kolovoza brojnost jaja na postaji Čepin raste (ukupno 133 jaja) (Tablica 2.), nakon čega se obavlja adulticidni i larvicidni tretman.

Slika 7. Jaja vrste Aedes albopictus a) povećanje 4x (lijevo), b) povećanje 10x (desno)

Picture 7. Aedes albopictus eggs a) increased sized 4x (left), b) increased size 10x (right)(foto/photo: I. Vrućina)

Nakon nekoliko tretmana, uočeno je smanjivanje brojnosti, no krajem mjeseca rujna brojnost ponovno raste. Obzirom na rast brojnosti jaja na postaji Čepin, paralelno s ovipozicijskim, postavili smo i BG sentinel klopke za uzorkovanje odraslih jedinki. Ukupno smo postavili 5 klopki na udaljenosti od 500 metara – 1 km. Odrasle jedinke komaraca bile su prisutne na postaji Čepin groblje tijekom cijele sezone praćenja (od sredine kolovoza do kraja rujna). Na postaji Čepin krojač, Čepin vulkanizer i Čepin naselje zabilježili smo periodično pojavu vrste, dok na postaji Čepin smetlište nismo zabilježili niti jednu odraslu jedinku (Tablica 3.). Postaja Čepin naselje udaljena je oko 1 kilometar od postaje Čepin groblje za koju možemo reći da je izvorište infestacije ovoga naselja, što potvrđuje širenje vrste na navedenom području.

Tablica 3. Ukupan broj odraslih jedinki vrste Aedes albopictus u BG sentinel klopkama u 2015. godini

Table 3. Total number of adult Aedes albopictus in BG sentinel during 2015

Lokacija/Datum

Localit./Date

12.8

.

14.8

.

16.8

.

18.8

.

20.8

.

23.8

.

26.8

.

28.8

.

31.8

.

3.9.

6.9.

9.9.

12.9

.

15.9

.

18.9

.

21.9

.

24.9

.

27.9

.

30.9

.

1 8 6 4 2 1 6 3 3 1 1 0 2 0 0 0 0 5 0 0

2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

3 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 1 0 0

4 0 0 0 0 0 0 2 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0

5 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2 0 0 0 0 0 0 0

1 - Čepin groblje; 2 - Čepin smetlište; 3 – Čepin krojač; 4 - Čepin vulkanizer; 5 - Čepin naselje

Tijekom istraživanja ovipozicijskim klopkama uočili smo pojavu jaja ove vrste na groblju na Brijestu u prvoj polovici mjeseca rujna (Slika 8. a., Grafikon 1.), koji je prostorno udaljen od Čepina oko 8 kilometara, kao i u industrijskoj zoni Osijek (kraj rujna i sredina

listopada) (Slika 8. b., Grafikon 1.) koji je prostorno udaljen od Čepina oko 6 kilometara (Slika 4.). Navedeni podatci ukazuju na širenje vrste Ae. albopictus u radijusu od 8 kilometara, tijekom tromjesečnog istraživanja. Udaljenost koju ova vrsta može prijeći od samog izvorišta, tj. legla je ograničena na ~ 200 m (Turell et. al., 2007.), što znači da je glavni put širenja ove vrste putem transporta kontejnera roba i vozila. Na ostalim postajama nismo uspjeli zabilježiti niti jaja niti odrasle jedinke ove vrste. Istraživanje smo završili sredinom mjeseca studenoga.

Slika 8. Mjesta pronalaska jaja tigrastog komarca a) Centralno groblje

na Brijestu (lijevo), b) Industrijska zona Osijek (desno)Picture 8. Breeding sites of the tiger mosquito a) Central cemetery

Brijest (left) b) Industrial zone Osijek (right)(foto/photo: I. Vrućina)

Grafikon 1. Prisutnost vrste Aedes albopictus u ovipozicijskim klopkama tijekom 2015. godine

Graph 1. Aedes albopictus recorded in ovitraps during 2015

Sezonska dinamika ove vrste najviše ovisi o temperaturi te dostupnosti hrane i vode u određenom zemljopisnom području. Više temperature ubrzavaju razvoj ličinki, što za posljedicu povećava brojnost populacija odraslih komaraca, brže sazrijevanje ličinki, a u konačnici i udio jaja koji će uspješno prezimiti (Medlock et. al., 2006.).

Studija provedena u sjevernoj Italiji pokazala je povećan broj odraslih ženki u razdoblju od svibnja do rujna, s maksimumom krajem srpnja (Roiz et. al., 2010.) U Grčkoj, Ae. albopictus je stalno aktivan više od osam mjeseci godišnje s najvećom brojnošću tijekom ljeta i jeseni, i maksimumom u listopadu. Polaganje jaja odvija se od sredine travnja do prosinca, s maksimalnom brojnošću od sredine srpnja do kraja jeseni, sa značajnim povećanjem tijekom blagog i kišnog vremena (Giatropoulos et. al., 2012.). Istraživanja u svijetu ukuzuju da vrsta može imati od 5-17 generacija godišnje (Gatt et. al., 2009.).

Europski centar za prevenciju i nadzor bolesti (European Center for Disease Prevention and Control - ECDC) svake godine na svojoj web stranici pruža distribucijske vektorske karte gdje objavljuje najnovije informacije (up-to-date) o distribuciji vektora u Europi te prikazuje raspodjelu vektorskih vrsta na "regionalnoj" razini. Na Slici 9. prikazana je distribucija vrste Ae. albopictus tijekom 2015. godine (ECDC, 2015.).

Slika 9. Distribucija vrste Aedes albopictus u Europi zabilježena do listopada 2015. godinePicture 9. Distribution of Aedes albopictus in Europe recorded until October 2015

http://www.ecdc.europa.eu/en/healthtopics/vectors/vector-maps/Pages/VBORNET_maps.aspx

Važno je reći da su tropske i suptropske populacije aktivne tijekom cijele godine, bez prezimljavanja (Gatt et. al., 2009.). Populacije koje se razvijaju u umjerenim područjima pod utjecajem su sezonskih promjena temperature i fotoperioda ali kao odgovor na ove faktore, vrsta može prezimiti polaganjem jaja koja prolaze zimsku dijapauzu (Medlock et.al., 2006.). Polijeganje jaja obavlja se tijekom kasnog ljeta ili rane jeseni kada se smanjuje dužina dana. Jaja za to vrijeme ulaze u fakultativnu dijapauzu i dolazi do potiskivanja izlijeganja što je obično dovoljno da prežive zimu (Medlock et. al., 2006.)., što se potvrdilo i u našem istraživanju.

Slika 10. Distribucija vrste Aedes albopictus u svijetuPicture 10. Global distribution of Aedes albopictus

http://tiger-mosquito.info/tiger-mosquito-world-map-united-states-latin-america-europe-africa/

Sposobnost vrste da jaja prolaze kroz dijapauzu omogućuju joj prezimljavanje u umjerenim regijama, što pomaže njihovom širenju sjevernim geografskim širinama u Aziji, Sjevernoj Americi i Europi (Slika 9. i 10. ). Dijapauza jaja Ae. albopictus u Europi pokazala je da bi mogla preživjeti hladni period godine i do -10 oC, dok jaja Ae. albopictus u tropima može preživjeti samo do -2 oC. Osim toga, uspjeh u rasplođivanju i tolerancija izrazito niskih temperatura europske populacije jaja Ae. albopictus povećane su kod jaja koje prolaze dijapauzu u odnosu na jaja koja ne prolaze dijapauzu (Thomas et. al., 2012.). Populacije azijskog tigrastog komarca u Italiji pokazuju znakove aklimatizacije na niske temperature kao odrasle jedinke te ostaju aktivne i tijekom zime (Romi et. al.,2006.).

Dužina reproduktivne sezone regulirana je povećanjem temperature u proljeće i početkom dijapauze jaja u jesen. Kritični fotoperiod varira između geografskih lokacija. Općenito, ulazak jaja u dijapauzu počinje kada količina dnevnog svjetla nije duža od 13-14 sati no u nekim mjestima taj prag je niži i iznosi od 11-12 sati (Romi et. al., 1999.).

ZaključakU kojoj će se mjeri Ae. albopictus udomaćiti na novim lokacijama ovisi koliko će

mu odgovarati različiti klimatski pragovi: srednja zimska temperatura > 0 °C kako bi se omogućilo prezimljavanje jaja, srednja godišnja temperatura > 11 oC potrebna za opstanak i aktivnost odraslih jedinki i najmanje 500 mm oborina godišnje kao preduvjet za održavanje vodenih staništa. Međutim, količina oborina treba biti dostatna tijekom ljetnih mjeseci za održavanje takvih mjesta aktivnim (Medlock et. al., 2006.; Mitchell et. al., 1995.). Ljetna temperatura od 25-30 oC potrebna je za optimalan razvoj jedinki (Straetemans et. al., 2008.). Međutim, neka istraživanja govore o razvoju populacija u područjima s nižim prosječnim temperaturama od 5-28,5 °C i nižim količinama oborina od oko 29 cm godišnje (Benedict et.al., 2007.; Severini et.al., 2008). Istraživanja ove vrste u narednim godinama pružiti će uvid o ponašanju populacija na našim prostorima.

LiteraturaPaupy C., Delatte H., Bagny L., Corbel V., Fontenille D., 2009. Aedes albopictus, an

arbovirus vector: from the darkness to the light. Microbes Infect. Dec;11(14-15):1177-85.

ISSG. Global Invasive Species Database – Aedes albopictus Accessed 26/08/2010/2009.http://www.issg.org/database/species/ecology.asp?si=109&fr=1&sts=sss&lang=EN

Benedict MQ., Levine RS., Hawley WA., Lounibos LP. 2007. Spread of the tiger: global risk of invasion by the mosquito Aedes albopictus. Vector Borne Zoonotic Dis. 7(1):76-85

Benić N., Merdić E., Žitko T., Landeka N., Krajcar, D., Klobučar A., 2008. Istraživanje rasprostranjenosti komaraca Aedes albopictus na hrvatskoj obali. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 114-148.

Boca I., Landeka N., Merdić E., 2006. Trenutno stanje vrste komaraca Aedes albopictus na području istarske županije. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 57-60.

Bonilauri P., Bellini R., Calzolari M., Angelini R., Venturi L., Fallacara F.,2008. Chikungunya virus in Aedes albopictus, Italy. Emerg Infect Dis. 14(5):852-4

Buhagiar JA. 2009. A second record of Aedes (Stegomyia) albopictus (Diptera: Culicidae) in Malta. European Mosquito Bulletin. 27:65-7.

ECDC. 2009. Development of Aedes albopictus risk maps. Stockholm: European Centre for Disease Prevention and Control

Eritja R., Escosa R., Lucientes J., Marques E., Roiz D., Ruiz S.2005. Worldwide invasion of vector mosquitoes: present European distribution and challenges in Spain. Biological Invasions, 7(1)

Gatt P., Deeming JC., Schaffner F.2009. First records of Aedes (Stegomyia) albopictus (Skuse) (Diptera: Culicidae) in Malta. European Mosquito Bulletin, 27 56-64.

Giatropoulos A., Emmanouel N., Koliopoulos G., Michaelakis A. 2012. A study on distribution and seasonal abundance of Aedes albopictus (Diptera: Culicidae) population in Athens, Greece. J Med Entomol. 49(2):262-9.

Gjenero-Margan I., Aleraj B., Krajcar D., Lesnikar V., Klobucar A., Pem-Novosel I. 2011. Autochthonous dengue fever in Croatia, Eurosurveillance. 16(9)

Gould EA., Higgs S. 2009. Impact of climate change and other factors on emerging arbovirus diseases. Trans R Soc Trop Med Hyg.103(2):109-21.

Gould EA., Gallian P., De Lamballerie X., Charrel RN. 2010. First cases of autochthonous dengue fever and chikungunya fever in France: from bad dream to reality! Clin Microbiol Infect.16(12):1702-4

Klobučar A., Benić N., Merdić E., Krajcar D., Baklaić Ž., 2005. Aedes albopictus prvi puta u Hrvatskoj. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 207-213.

Klobučar A., Krajcar D., Benić N., 2006. Azijski tigrasti komarac, Aedes albopictus – prisutnost u Zagrebu u 2005. godini. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 53.-55.

Klobučar A., Benić N., Krajcar D., Vrućina, I., Vignjević G., Merdić E., 2013. Nadzor i praćenje tigrastog komarca (Aedes albopictus) na najčešćim mjestima unosa u kontinantalnoj Hrvatskoj. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 63-73.

Klobučar A., Lipovac, I., Benić N., Krajcar D., 2014. Novi nalazi invazivnih vrsta komaraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj tijekom 2013. godine. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 49-59.

Landeka N., Potočki K., Vrućina I., 2009. Monitoring i suzbijanje tigrastog komarca u urbanim staništima. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 261- 269.

La Ruche G., Souares Y., Armengaud A., Peloux-Petiot F., Delaunay P., Despres P., 2010. First two autochthonous dengue virus infections in metropolitan France, Eurosurveillance. 30;15(39):19676

Medlock JM., Avenell D., Barrass I., Leach S. 2006.Analysis of the potential for survival and seasonal activity of Aedes albopictus (Diptera: Culicidae) in the United Kingdom. J Vector Ecol. 31(2):292-304

Merdić E., Žitko T., Zahirović Ž., Vrućina I., 2009. Brodovi kao sredstvo širenja komaraca vrste Aedes albopictus iz Italije na hrvatske otoke. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 243-250.

Merdić E., Turić N., Vignjević G., Žitko T., Benić N., Klobučar A., Krajcar D., Šarunić-Gulan J., Mumelaš N., Landeka N., Šuperak A., 2012. Istraživanje vrste Aedes albopictus u jadranskim županijama tijekom 2011. godine. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 127-134.

Roiz D., Rosa R., Arnoldi D., Rizzoli A. 2010. Effects of temperature and rainfall on the activity and dynamics of host-seeking Aedes albopictus females in northern Italy. Vector Borne Zoonotic Dis. 10(8):811-6

Slavica S., Huljev Ž., Vatavuk S., Škubonja A. 2015. Rasprostranjenost I brojnost jajašaca azijskog tigrastog komarca (Aedes albopictus) na području grada Šibenika. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 137-148.

Turell MJ., Dohm DJ., Sardelis MR., Oguinn ML., Andreadis TG., Blow JA. 2005. An update on the potential of north American mosquitoes (Diptera: Culicidae) to transmit West Nile Virus. J Med Entomol. 42(1):57-62

Vrućina I., Merdić E., Vignjević G., 2014. Monitoring odraslih komaraca u Osijeku s posebnim osvrtom na invazivne vrste tijekom 2013. godine. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 75-89.

Vrućina I., Merdić E., Vignjević G., Zahirović Ž., Turić N., Sudarić Bogojević M. 2015. Komarac Aedes albopictus u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 125-135.

Žitko T., Piskač I., 2006. Prisutstvo komaraca vrste Aedes albopictus na području Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije u 2005. godini. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 61-65.

Žitko T., 2010. Suzbijanje tigrastog komarca na splitskom području od njegove introdukcije do danas. Zbornik radova seminara „DDD i ZUPP“, Korunić d.o.o. Zagreb, str. 219-225.

Ivana Vrućina*, Enrih Merdić, Goran Vignjević, Željko Zahirović, Nataša Turić, Mirta Sudarić Bogojević, Ivan Kurtek, Matej ŠagDepartment of Biology, J.J. Strossmayer University of Osijek, Cara Hadriana 8a, 31000 Osijek, Republic of Croatia

Spreading of the Asian tiger mosquito Aedes albopictus in Osijek and surraunding area, Croatia

Abstract

The first discovery of the Asian tiger mosquito Aedes albopictus in Osijek-Baranja County was recorded in August 2013 in the area of Tenja (suburb of Osijek). Since then, this species is spreading intensively, and occupyng new areas. Trying to determine the distribution of a tiger mosquito in the city and the surrounding area, during 2015 we used two different methods, oviposition method and BG Sentinel trap. Oviposition traps were set from July to November, and the eggs of this species are recorded from July to October. Method BG Sentinel traps also confirms activity of this species in the mentioned period. During the season 2015 species of Ae. albopictus was recorded in the suburb Čepin (as in 2014), and in new two localities in Osijek: suburb Brijest and Industrial zone.

Key words: Croatia, Osijek, 2015, Aedes albopictus, distribution, oviposition trap, BG sentinel trap.

** e-mail adresa: ivrucina@biologija.unios.hr