LIJEPE I FINOG MIRISA NEKE SU BILJKE OTROVNE ZA STOKU

Za oi lijepe, mirisne, a vrlo otrovne biljke mogu biti vrlo pogibeljne za stoku na ispai osobito na zaputenim panjacima koji su tzv javni i zajedniki ope narodne imovine, a kojih ima dosta na podrujima Moslavako-Sisake Posavine, Slavonije, gorskog kotara i Like.

Danas je takvih panjaka sve manje, jer se manje koriste, ali i ono to je ostalo od njih predstavlja opasnost za stoku, jer se panjaci slabo uzdravaju. Treba voditi rauna da na takvim panjacima (nizinski i planinski) stoka dolazi na ispau u dodir sa otrovnim biljem koje nee izbjegavati ako je gladna i neuhranjena.

Otrovnog bilja osobito na zaputenim panjacima ima vie (preko 30 vrsta o kojima smo ve pisali ranije. Ovaj puta eli se dati opis samo otrovnih biljaka koje su pogubne za stoku ako ih ona konzumira jer one su za oko lijepog cvijeta, finog mirisa (mak, urica, lan i dr.), a stoare mogu vrlo lako zavarati da i ne posumnjaju u njihovu opsanost. I najotrovnije gljive su lijepih i privlanih boja. Takove otrovne biljke koje su nositelji otrovnosti bogate su otrovima iz grupe SAPONINA i GLIKOZIDA, ALKALOIDA i dr.

Na livadama, strnitima i djeteljitima ih je manje izuzev MRAZOVCA koji se esto moe javiti i na livadama. Stoka izbjegava pasti otrovno bilje ali u nudi ona ga ipak konzumira, a moe se na otrovnost ak i priviknuti. Otrovno bilje u principu korov prvesntveno se unitava, agromjerama kultivacijom, estom kosidbom, sjetvom kulturnih trava, kalcifikacijom i otkiseljavanjem zemljita, gnojenjem i drugim mjerama.

Ne isputati iz vida da neke otrovne biljke mogu u elucu ivotinje stvarati vrlo otrovnu i opasnu cijanovodiinu kiselinu i porupno trovati sebe i svoje proizvode (mlijeko, meso). Neke biljke nisu otrovne u cijelosti, a druge opet nisu otrovne suhe, a neke sirove ili pak su otrovne samo na odreenom zemljitu-stanovitu. I o stupnju razvoja u otrovnosti se mora voditi rauna kao i o temperaturi i vlagi u zraku.

Treba imati u vidu i o vrstu i kategorije stoke o obzirom na stupanj otrovnosti jer su npr. konji i mlae kategorije stoke osjetljiviji na otrovanje biljem, nositeljem otrovnosti. Jaina otrovnosti odnosno njen stupanj ovisi i od otpornosti ivotinje njenoj uhranjenosti i koliine konzumirane otrovne krme.

Postoje i plemenite kulturne biljke (soja, heljda pa i djeteljina) koje su u odreenom trenutku nepodesne za hranidbu stoke i ljudi, kao to je npr. hranidba neestrahiranom sojom i pojava fagopirizma u hranidbi heljdom kao i djeteljinska bolest. Time mora stoar biti upoznat kao i sa "varljivo" ljepim ali otrovnim biljem to valja znati prije ispae. Treba poznavati sastav tratine i mjesta gdje voli rasti otrovno bilje.

Svaki stoar pri pojavi otrovanja i sumnje na otrovanje moe dati korisne podatke veterinaru kako bi on iz tih i takovih podataka i simptoma mogao lake postaviti dijagnozu i uzrok otrovanja te poduzeo efikasnije lijeenje, a vlasnike panjaka i livada upozorio i zabranio im koritenje stanita gdje raste i otrovno bilje uz ostalo krmivo.

Na kraju da vidimo koje su to biljke nositelji otrovnosti, a koriste se kao hrana za stoku, a na oko su ljepe i mirisne. Neke e se i opisati u daljnjem tekstu ovog lanka:

To su: urica, mak, mrazovac, soja, lupina, suncokret, razliak, ljulj, kukolj, lan, kukurijek, abnjak, kiselica, velebilje.

Da ne duljimo u lijepe, a otrovne, korovske biljke spadaju jo i emerika, gorocvijet, bukvin ir, preslica, gruica, bujad, mljeika i dr, a ima ih vie od 30 vrsta koje su determinirane, a sve su manje vie otrovne korovske biljke koje treba unitavati kao tetne za stoku.

KISELICA MALA (Rumex acetosella L.)

Kiselica mala je trajan korov, a raste na oranicama i travnjacima. Stabljika joj je njena i visoka otprilike 30 cm. Za njen rast je najprikladnije pjeano tlo. Kiselica moe biti otrovna samo onda, ako je ivotinja uzme u veim koliinama. Kod goveda i ovaca izaziva proljeve, pa upalu elnca i crijeva. Ovce su osjetljive i mogu uginuti.

KUKOLJ (Agrostemma Githago L.)

To je korov s uspravnom stabljikom visok prosjeno 80 cm. Stabljika je esto razgranjena sa suprotno postavljenim zupastim listovima. Biljka je zelena i pokrivena dlaicama. Kukolj cvate od svibnja do srpnja, a cvjetovi su ivo crveni, veliki i rastu na dugim peteljkama. Vjeni je ivo crven. Sjeme kukolja sadri saponin-glikozid g i t h a g i n. Naziva se jo agrostemma -

sapotoxin. Kukolj nije otrovan za ovce, koze i glodavce. Najosjetljiviji su prema njemu konji, svinje, goveda i kokoi. Mladunad je osjetljivija od odraslih ivotinja.

Nekoliko sati nakon uzimanja javlja se kod ivotinja glavinjanje i opa slabost. Osim toga opaa se slinjenje, znojenje, gubitak svijesti, kolika, nadim i proljev koji moe biti i krvav. Githagin izaziva upalu svih sluznica. Katkada dolazi do zaepa. Kod konja su najbolje izraene ivane smetnje, a kod svinja naprotiv smetnje u probavnom kanalu. Kod goveda pored jednih i drugih znakova teko se od mljeka dobiva maslac i on se razmjerno brzo uee.

Githagin moe paralizirati centralni nervni sistem i srce, a usto je jak otrov za eritrocite, koje otapa. Mogu se pronai promjene na jetri (parenhimatozna degeneracija), pa upala eluca i crijeva. Krv je obino vodenasta i smee boje.

KUKRIJEK (Hellborus)

Raste po umama, ikarama, ivicama i panjacima. Razlikujemo tri vrste kukurijeka: Hellborus viridis, Hellborus niger, Hellborus foetidus.

Hellborus viridis

Cvate u travnju: cvjetovi su ozvoreno zelene boje. Stabljika je uspravna, a korijen snaan i crne boje. Biljka je najotrovnija u svibnju i lipnju.

Hellborus niger

Ima malobrojne konate i razliito isjeckane cvjetove boje bijele ili zelenkaste. Njegovi cvjetovi se javljaju vrlo rano, ak i u prosincu. Narod ga dobro poznaje i upotrebljava kao lijek.

Hellborus foetidus

Raste u vapnenim tlima. Cvjetovi su mu okrugli poput zvona i zelenkaste boje, vrlo neugodna mirisa. Kukrijek se moe nai u svim naim krajevima. Djelotvorne tvari u kukurijeku su: digitalis-glikozid helleborein i sponin-glikozid hellborin. U korijenu Hellborus viridis nalaze se alkaloidi sprintilin, sprintillamin i celliamin. Navedeni glikozidi djeluju slino digitalisu. Djelotvorna tvar nakuplja se (akumulira) u organizmu i dovodi do uzetosti miia i n. Vagusa. Otrov se ne unitava suenjem. Znakovi trovanja su ovi: slinjenje, kripanje zubima, povraanje, kolike i proljev (smrdljiv i krvav tekui sadraj). Disanje je ubrzano, srce jako udara i bilo je frekventnije, ivotinje su umorne i drhte.

Povremeno se javljaju epileptini grevi. Bolest obino traje razliito dugo, od nekoliko sati do dva dana. Obdukcijom leine nae se upala eluca i crijeva, pa krvarenje na ovojnici srca, potrbunici i crijevnoj maramici.

LAN (limun)

Dolazi kao livadni lan linum catharticum i kao industrijski lan - linum usitatissimum. Prvi raste na suhim i sunanim mjestima, a sadri otrovnu tvar linin. Industrijski lan kod nas se dosta sije i svakome je poznat. U sjemenskim ovojnicama, ali i u drugim dijelovima biljke, nalazi se cijan-glikozid linimarin. Kod smetnja u rastu biljke moe se u njoj stvarati i cijanovodina kiselina. Livadnim lanom obino se otruju konji. Goveda, ovce i kokoi mogu oboljeti, ako ih hranimo lanenim pogaama.

Znakovi otrovanja jesu obino ovi: upala eluca i crijeva, kod otrovanja livadnim lanom; grevi, kod otrovanja gospodarskim lanom.

LUPINA (Lupinus)

Pripada u kulturno bilje, a uzgajaju se bijela (Lupinus albus), uta lupina (Lupinus luteus) i plava lupina (Lupinus angustifolius). Lupine su jednogodinje jako dlakave biljke. Listovi su im sloeni poput prstiju, a cvjetovi kao klasje ili grozdovi. Plod je dlakava mahuna sa sjemenjem, koje slui kao hrana. Sjeme lupine slino je ricinusu, gorko je, a to se osjeti i u mlijeku krava hranjenih sirovim sjemenjem.

Gorina se moe ukloniti posebnom obradom: moenjem u hladnoj vodi kroz 48 sati, parenjem i ponovnim pranjem u hladnoj vodi kroz 24 sata. Sjeme obraivano na taj nain brzo se kvari.

U sjemenu lupine nalaze se alkaloidi: l u p i n i n, hidrolupinin i lupanin, kojih koliina nije uvijek jednaka, ve zavisi o vrsti lupine, o kakvoi tla i klimatskim prilikama. Otrovni su svi nadzemni dijelovi biljke, a napose sjeme, mahune i lie. Najotrovnija je uta lupina. Otrovanje lupinom izaziva kod konja otupljenje svijesti i jaku uticu kao posljedicu ute atrofije jetre. Dalji znak je parenhimatozna upala bubrega i upala eluca. Gdjekada se upali koa na gubici, oko nosnih otvora i kiici uz otok prednjih nogu. To katkada slii konoj sakagiji. Osim toga javlja se kod preivaa zaep ili proljev s primjesom krvi u crijevnome sadraju. Mokraa je tamne boje. ivotinje ugibaju nakon 2-6 dana uz znakove ope slabosti i gubitka svijesti. Obdukcijom leine utvrde se kod brzog toka bolesti uglavnom znakovi navedene ute atrofije jetre i teka utica. Kod dugotrajnog toka bolesti usto se nau znakovi upale i degeneracije bubrenog parenhima. Na sluznici probavnog kanala nau se krvarenja. Srani mii i miii tijela zrnato su ili masno degenerirani. U veini organa nau se kapilarna krvarenja. Prema Gessneru nisu alkaloidi, sadrani u lupini, glavni uzrok otrovanja, ve neke gljivice, kojima se lupina zarazi. Svoju tvrdnju osniva on na zapaanju, da lupine nisu uvijek opasne, ve samo u stanovito doba. Neki poljoprivrednici su navodno zamijetili, da lupina nije opasna prve godine, ve samo onda ako je sijana vie puta uzastopce na istome polju.

LJULJ (Lolnim temulentum L.)

To je jednogodinji korov sa stabljikom visokom 1 m. Ljulj ponajvie raste u ikarama, naroito u vlanim godinama. Ljulj se lako prepozna. Otrovno mu je samo sjemenje, koje sadri otrovnu tvar temulin, dok drugi dijelovi nisu opasni. Neki dre, da ljulj, kao to tvrdi Gessner i za lupinu, nije tetan sam po sebi, ve da njegovu otrovnost uzrukuju neke gljivice. Znakovi otrovanja oituju se u besvjestici, glavinjanju i izbijanju znoja. ivotinja ima ukoen pogled i rairene zjenice. Rijetko se pojave grevi. Kod goveda je zamijeeno slinjenje, a kod ovaca upala mozga.

Obdukcijom se nae punokrvnost mozga i lene modine, osim toga obino lagana upala eluca i crijeva. Katkada nema znakova uope.

MAK TURINAK (Papaver Rhoeas L.)

To je biljka s granatom stabljikom, koja je osuta dlaicama i visoka oko 50 cm. Listovi su joj perasto razdijeljeni, a cvjetovi lijepe crvene boje. Mak cvate od svibnja do srpnja. Svi poznaju mak. Plod mu je tobolac pun sjemenja. O njegovoj otrovnosti miljenja su razliita. Za otrovno smatra se samo lie i tobolci, koji sadre alkaloid rhoeadin, a nema morfina ili opijumskih alkaloida. Danas se dri da mak turinak djeluje otrovno samo za cvatnje i u poetku stvaranja sjemena. Suhi mak sadri vrlo malo otrova, te moe biti tetan samo onda, ako ga dajemo za hranu u vrlo velikim koliinama. Otrovanja su najea kod goveda. Otrovane ivotinje jako su

razdraene, kao kod bjesnoe. Pogled im je divlji, riu, udaraju rogovima, ele se otkinuti s lanca, kripe zubima, a sluznice su im jako crvene. Pored te jake ivane uzbuenosti postoje i smetnje u probavnom kanalu izraene

znakovima slinjenja, nadima, kolike i proljeva, koji moe biti krvav. ivana uzbuenost. praena gdjekada grevima obino traje nekoliko sati do jedan dan. ivotinje i s tekim znakovima bolesti mogu ozdraviti. Obdukcijom leine nau se gotovo uvijek znakovi upale eluca, jaka punokrvnost mozga i mozgovnih ovojnica. Gdjekada se nae i upala bubrega.

MRAZOVAC (Colchicum autumnale L.)

To je trajan korov sa podzemnom stabljikom. U jeseni izbiju 1-3 svijetloruiasta cvijeta. Listovi se javljaju u proljee. Mrazovac raste na vlanim travnjacima i slian je afranu. Otrovna je cijela biljka, a naroito sjeme i lukovica. Otrovne tvari su alkaloidi: kolhicin i kolhicein. ivotinje se mogu otrovati liem, cvijetom i sjemenjem, koje dozri ljeti. Otrovanja su opaena u proljee i u poetku ljeta kod konja, goveda i svinje, a rjee i kod ovaca. Rjee dolazi do otrovanja u jesen.

Znakovi otrovanja pojave se obino nakon 2-6 sati, ali i do 2 dana: gubitak apetita, slinjenje, povraanje i rjee tekoa u gutanju, kolika i proljev. Kod goveda dolazi do nadima. ivotinje esto mokre, a u mokrai se nau bjelanevine i krv (upala bubrega). Osim toga hvata ih sanljivost i besvjestica, javlja se drhtanje, slabost i uzetost ponajvie stranjih dijelova tijela. ivotinja na kraju padne, ne moe vie ustati i razmjerno brzo ugine. Kod goveda se jako smanji koliina mlijeka, u kojem se moe nai otrov. Kod obdukcije leine nae se teka upala eluca i crijeva s krvarenjima i krvavim sadrajem eluca. Ponekad postoji upala bubrega i oteenje jetre. Zamijeena je punokrvnost mozgovnih ovojnica i degeneracija sranog miia.

RAZLIAK MODRI

(Centaurea cyanus L.)

To je jednogodinji korov visok oko 50 cm. Na razgranatoj stabljici ima malo cvatnih glavica, a cvjetovi su modri, razliita oblika i veliine. Razliak cvate u svibnju i lipnju. Ima ga gotovo svuda u itaricama, na poljima, livadama i na neobraenim mjestima. Otrovne tvari u biljci do danas jo nisu utvrene. Biljka sadri treslovine, inulin, cijanin itd.

Znakovi bolesti katkada se pojave ve nakon nekoliko sati. Mogu se oitovati i kasnije, nakon 4-8 pa i vie dana. Slika bolesti vrlo je razliita. Ponekad su znakovi otrovanja vezani za ivani sustav i miie, a drugi put su samo jako izraene smetnje u kretanju. Mogue je i oboje istodobno. Temperatura je uvijek poviena, a uz to je poremeeno disanje i rad srca. Redovno javlja se utica vidljivih sluznica, a katkada izbiju i tokasta krvarenja na treem onom kapku. U veini sluajeva razvije se jak katar eluca i crijeva.

SUNOVRAT (Narcissus)

Sadi se kao ukrasna biljka. Biljka je otrovna za stokua, a djelotvorna i otrovna tvar je alkaloid narcissin Opaena su otrovanja kod goveda, koza i svinja. Najoitiji znakovi su ovi: slinjenje, povraanje, upala eluca i crijeva, kolika i proljev, bolovi u tijelu, zaep, poviena temperatura, grevi i opa slabost Obdukcijom leine nae se jaka upala eluca i crijeva, degeneracija jetre i miia, punokrvnost bubrega, vodenog mjehura, mozgovnih ovojnica i krvnih ila u koi. Krv je crnosmee boje.

VELEBILJE (Atropa belladona L.)

Pripada meu najotrovnije biljke, a raste u Gorskom Kotaru, Lici itd.. Velebilje je trajna biljka i moe izrasti u visinu od 1-5 metara. Listovi su veliki i jajasti, a cvjetovi objeeni i smeeljubiasti. Plod velebilja je sona, izvana crna bobica. Velebilje raste uz putove i svjetlija mjesta; ima ga mnogo na gorskim panjacima i livadama. Otrovni su svi dijelovi biljke, ali najotrovniji je korijen. Djelotvorna i otrovna tvar jesu alkaloidi: hiosciamin, atropin, skopolamin i beladonin. Kod konja nastaje teko otrovanje, pojede li 120180 g lia ili 6080 g korijena; od koliine iznad 180 g lia ugine. Znakovi bolesti su ovi: proirenje zjenica, suha usta, jaka e, nadim, zaep i kolike, srce radi vrlo brzo. U poetku javlja se jaka uzbuenost, a na koncu slabost i uzetost. Kako se djelovanjem atropina spreava znojenje, a time i odavanje topline iz tijela, moe to dovesti do hipertermije. Goveda su jo osjetljivija, jer kod 30 g korijena ili 60 g lia nastaje jako otrovanje, a od 120 g korijena ugibaju. Kod goveda dolazi isto tako do proirenja zjenica, uzbuenosti i ubrzanog rada srca, nadima i uzetosti miia tijela. Goveda ugibaju zbog paralize centra za disanje. Ovce, koze i kunii nisu osjetljivi prema velebilju.

ABNJAK (Ranuncuhis)

Trajna

je biljka promjenljiva oblika. Ima vie vrsta abnjaka (abnjak

ljuti - Ranunculus acer L., abnjak poljski - Ranunculus arvensis L., abnjak palei - Ranunculus flammula L., abnjak ledinjak - Ranunculus ficariai L. i abnjak puzavi - Ranunculus repens L.).

abnjak raste po vlanim livadama i panjacima. U zelenom stanju otrovni su svi dijelovi, jer sadre eterino ulje a n e m o n o l. U suhome stanju biljka nije otrovna. Anemonol drai sluznicu na mjestu dodira i izaziva krvavu upalu eluca, i crijeva. Osim toga moe nastati i vrlo teka upala bubrega. Opi znakovi bolesti su grevi i nesvjestica.

ivotinje imaju podraaj na povraanje, sline, dobivaju proljev, koji je krvav, u mokrai se nau bjelanevine i krv. Osim toga otrovane ivotinje riu, glavinjaju, imaju teke greve i tresu se. Smrt moe nastupiti u vrlo kratkom vremenu od paralize srca i centra za disanje. Sijeno sa abnjakom nije praktiki otrovno, jer se anemonol raspada. Kod obdukcije leine nae se teka upala eluca i crijeva, a crijevni sadraj prokvaen je krvlju. Katkada se nae i upala bubrega.

Nikola Jagai dipl.ing agr.