Fra Vendelin Karačić (1942. – 2020.)

Biti svoj

Vrijeme i mijenemijene i vrijeme

Prolaznost oči bodevječnost dušu dira

Lišenost dobara zamamnihčini me većim

Poželjehbiti siromah bez igdje ičegabiti svojbiti bez kruha i košulje

PoezijaAnte Matić, Tomislav Marijan Bi-losnić, Drago Čondrić, Ivan Sivrić, Zdravko Kordić, Vlado Lončar, Dar-ko Juka, Pero Pavlović, Zdenka Čavić, Adolf Polegubić, Ivica Kesić, Fabijan Lovrić, Željko Kocaj, Matej Škarica, Mijo Tokić, Slavko Vranjković, Stan-ko Krnjić, Stipan Stipe Grcić

Proza Mato Nedić, Jozo Krajinović, Slavko Vranjković, Ante Matić, Anto Marinčić

DramaSanja Nikčević, Vedran Matošić

PrijevodiSali Bashota

Dječja književnostFabijan Lovrić

AforizmiDanko Ivšinović, Ivan Baradvica

Znanstveno područjeGloria Lozančić, Sandra Lukšić, Mile Vidić

Ogledi i kritikeMato Nedić, Ivan Baković, Ivan Sivrić, Marina Kljajo-Radić, Stijepo Mijović Kočan, Đuro Vidmarović, Vlado Vla-dić, Antun Lučić, Tomislav Marijan Bilosnić, Božena Pandža, Mate Sušac

In memoriamFra Vendelin Karačić, Stipan Stipe Grcić

DokumentiOdluka o dodjeli književne nagrade „Antun Branko Šimić“

OSVITČasopis za književnost, kulturu i društvene teme

NakladaDruštva hrvatskih književnika

Herceg Bosne, Mostar

Za nakladnikaIvan Sivrić

UredništvoIvan Baković (izvršni urednik), Ilija Drmić, Lidija Glavaš, Fabijan Lovrić, Antun Lučić, Vlatko Majić, Marko Matić,

Mato Nedić, Ivan Sivrić (glavni urednik), Ružica Soldo, Maja Tomas

LekturaIvan Baković

Računalni slog i tisakFRAM-ZIRAL, Mostar

Časopis Osvit je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/

http://www.ceeol.com

OSVIT, časopis za književnost, kulturu i društvene teme. Adresa ured-ništva: Trg hrvatskih velikana b.b., Hrvatski dom hercega Stjepana Ko-sače, 88 000 Mostar, tel./fax – 0038736324432 e-mail: info@dhkhb.org; Web: www.dhkhb.org Žiroračun Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kod UniCredit banke Mostar: 338 100 22001388 90. Za inozemstvo kod UniCredit ban-ke Mostar: SWIFT UNCRBA 22, 7100-280-48-06-03666-5.

KAZALO

PoezijaAnte Matić – Borčanac: Himna ništavilu ......................................................... 7Tomislav Marijan Bilosnić: Bijela božica u Salamanci, sunce u Ávili ........ 14Drago Čondrić: Navještenje ........................................................................... 17Ivan Sivrić: Bogu iza leđa .............................................................................. 26Zdravko Kordić: Domovina ........................................................................... 30Vlado Lončar: Gluhi majstor ......................................................................... 31Darko Juka: Nije me više strah, mama .......................................................... 32Pero Pavlović: Jezik moj hrvatski .................................................................. 33Zdenka Čavić: Nataložena tuga ..................................................................... 34Adolf Polegubić: doći će vrijeme .................................................................. 36Ivica Kesić: Himna vjetrova ........................................................................... 38Fabijan Lovrić: Sveti Nikola .......................................................................... 39Željko Kocaj: Ruga mi se povijest ................................................................. 40Matej Škarica: Pustinja krajnosti ................................................................... 41Mijo Tokić: U Bosni kao da je u loncu .......................................................... 42Slavko Vranjković – Sacerdos: Stolački stećci .............................................. 44Stanko Krnjić: Krist u mesnici ....................................................................... 45Stipan Stipe Grcić: Nemoj tuđe ..................................................................... 47

ProzaMato Nedić: Ženidba ..................................................................................... 49Jozo Krajinović: Svijet kroz Božje oči .......................................................... 62Slavko Vranjković: Eli, Eli, lama sabahtani .................................................. 74Ante Matić: Šejtani ........................................................................................ 81Anto Marinčić: Ja, Bog! ................................................................................. 88

DramaSanja Nikčević: Vedran Matošić Ribareva Kći ili Kako umiriti žalosnu dušu .................................................. 93Vedran Matošić: Ribareva kći ....................................................................... 97

4 OSVIT 103–104

PrijevodiSali Bashota (Bašota): Legenda sna ............................................................. 147

Dječja književnostFabijan Lovrić: Vječno budite dijete ........................................................... 155

AforizmiDanko Ivšinović: Aforizmi .......................................................................... 159Ivan Bradvica: Osmislice ............................................................................. 161

Znanstveno područjeGloria Lozančić, Sandra Lukšić: Poetika suvremenih zapisa usmene lirike u Žabljaku kod Livna ....... 163Mile Vidić: Mučeništvo u kontekstu žrtava Drugoga svjetskoga rata i poraća u Hercegovini ............................................................... 187

Ogledi i kritikeMato Nedić: Beskraj svjetlosti ..................................................................... 205Ivan Baković: „Prošlost je došla po svoju priču“ ........................................ 209 Drumske priče i legende ...................................................... 214Ivan Sivrić: Pogled u književne osnove ....................................................... 216Marina Kljajo-Radić: Zaklon pod križem .................................................... 223Stijepo Mijović Kočan: Rat ište riječi .......................................................... 227Đuro Vidmarović: Nova zbirka hrvatskoga pjesnika iz Hercegovine ......... 235Vlado Vladić: Svaki je govor bezvrijedan ako ne otkriva istinu ................. 238Antun Lučić: Pripadnost senzibilnim licima riječi ...................................... 244Tomislav Marijan Bilosnić: Ljudski krik u olujnom huku prostora i vremena ........................................... 248Božena Pandža: Dozreli plodovi duše ......................................................... 253Mate Sušac: Glas neba u svetim snovima zemlje ........................................ 256

In memoriamFra Vendelin Karačić (1942. – 2020.) ......................................................... 259Stipan Stipe Grcić (1938. – 2020.) ............................................................... 261

5KAZALO

DokumentiOdluka o dodjeli Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“ ....... 263

7poezijaPOEZIJA OSVIT

Ante MATIĆ – Borčanac

Himna ništavilu

Čovjek sam nejasanHtio bih otputovati

Tamo gdje još nisam Ovo što sad jesam

Prognan u drugo vrijemeNikad se ne ću vratitiU riječ koja mi izmiče

Ispio sam gorčinu tišineLebdim na rubu ništavila

Gori zapaljena kuća jezikaNitko se ne budi iz pepela

Ne znam ničem puninu vremenaNe bježim od Sizifova kamena

Nada je dalja i dublja od sna

Na putu u ništaviloTebe je biloMene je bilo

Nije mi se snilo

OSVIT 103–1048

Žeđ

Sjedimpod drvomna stećkuna kojemje sjedio

moj otac i otac njegova oca

sve oko mene miriše glasa se, lista, cvjeta, buja;

čak mi se pričinja iz prikrajka da me miroljubivo pogleda gujane mogu se nagledati krajolikane mogu se nadisati čista zraka

mogao bih ovdje ostat do mrakadok u brdu odjekuje moja svirkakad se noću na moj pute spustikad moje srce u grudima stanei sve u meni napokon utihne

iz kamen će izrast prsti!

9poezija

Omča

Živ sam.Dobar dan svima.

Blago tebi koji ovo čitašTeško meni koji ovo pišem.

Kažem samo kako je noći biloZamalo me slovo moje usmrtiloNemoj me ostaviti sama, Mesija!

Strpljiva moja, neznana čitateljko!Dakle, na današnji dan 23. 6. 2004.Jutri sam u pošti podigao pošiljkuKad je otvorih bacilo me na uliciU šezdesetoj ostao sam bez poslaU deset sati išao sam u ludnicuDva sata na kolektivnoj terapijiPopodne išao sam na MirogojPokop mladca moga znancaRemenom se luđak objesioO gredu djedova balkona

Mesija moj, Bože mojPitam: zašto je uzeo

Djedov remenNe svoj?

OSVIT 103–10410

Canto dolente1

Firenca, 15. svibnja, 1971.

Minu tomu pola milenija, na prijevaru zarobiše poglavicu Inka, tamo neki europski osvajači, da Bog im oprosti za sve zlosti i pakosti, pak ga prisiliše da zemlju svojih predaka preda ili proda, Atahualpa ispod grane drveta s omčom oko vrata, gdje ga majka na svijet donese prije 33 ljeta, nadomak praga doma očeva i kuće pune zlata, što su podanici njegovi prikupili da bi mu život spasili, tik do mačeva bijelih bogova, pohlepnih i surovih konkvistadora, pogleda uprta poput strijele odapete pravac Sunca i nebesa, otvori usta svoja u smiraj onoga tužnoga dana, u šutnju tešku kao sudbina visokih, mrkih Anda, pitomih pašnjaka, ra-zigranih gorskih potoka i tihih rijeka od pamtivijeka i usnulih vulkana, otvori posljednji put svoja usta:

Veliki Tvorče zemlje i nebesa!Dušo duhova naših predaka!Manko Kapak i Mama Oklo,Veliko nas snađe zlo.

Sinovi Zemlje i Sunca!Tko može prodati zemlju i nebo?Tako nešto sasvim nam je strano.

Mi nismo vlasnici topline zemne,svježine zraka i bistrine voda,pa kako možemo prodati ili kupiti?

Svaki grumen tla, svaki kamen,oblutak na morskom žalu,zrno pijeska na vječnom sprudu,pramen magle u tami šume,kap rose na vlati trave

sveti su u mislima i riječima,u životu moga naroda.Bože, tko može prodati zraku sunca,blagost mjesečine, plamen ognjišta,divotu života, toplinu rodnog doma,hladni spokoj groba,blago vječnih lovišta?

Tko može kupiti suze i smijeh,kišu, bjelinu snijega, oblake,grobove, planine, otoke,nebo poljupca u oku djeteta,dok ga majka u zagrljaju cjeliva?

Tko može kupiti cvrkut ptica,urlik zvijeri u divljini,Kondorov let iznad Anda,i glas što jedri do Sunca,

1 Ova je pjesma nagrađena u Firenci 1971. godine.

11poezija

brdo noći dok ječi u samoći,prasak jeziv rađanja vulkana,smrtni strah svakog stvora,od potresa, i zlotvora i pomora;silnih voda šum, i sve što klija,leti, pliva, gmiže, puže i hodi,sve što zbori, ječi, plače, pjeva,rže, urliče, skiči, zavija i bleji,u zemaljskoj vječnoj epopeji,u rijeci života i smrti,gdje se sve slijeva i razlijeva,u tisuće boja i zvukova,plane, zgasne, bljesne, biva i nestaje,ploveći beskrajem nebeske galije,i otječe tajnovitim koritom vremena?

Tko može prodati ljepotu svanuća,zalazak Sunca dana umiruća,žubor potoka u tišini gora,miris proplanka kojim košuta,hita poskakujući do bistrog izvora.

Tko može kupiti vjetrove i valove,što ljube obale već tisuće ljeta,i oplakuju rubove nenaseljena svijeta?

Veliki Tvorče zemlje i nebesa,tko smo, što smo, odakle dolazimo,kamo putujemo, zašto postojimo?

Tko se od nas smrtnika,što goli na svijet dolazimo,bez tuge i žaljenja rastao od Sunca,od zvijezda, Zemlje, dragih lica,od kuća, cvijeća i drveća?

Tko ima išta više osim sebe,tko se nagledao ljepota zemnih,ljudskih lica, neba ozvjezdana,za kratka smrtnog života?

Manko Kapak i Mama Oklo,veliko nas snađe zlo.Dušo duhova naših predaka,molitva moja narasla do krika!

U mjesecu svibnju, ove godine na brdu Fiesole ponad Firence, s pogledom na Danteova grada i Leonardov skamenjeni san, zagledan u kolijevku sunca i srcoliku Toscanu, kad već minu pet stotina ljeta, sjećajući se Atahualpe i asiškoga sveca s Isusovim ranama na rukama, govorio sam u tišini monastera, etrurskom zidu na kojem je raspelo i Carduccieve riječi u kojima mrtav pjesnik kleči s rukama izvijenim u bolan luk i krik:

OSVIT 103–10412

O frate Francesco,quanta aria abbraccia,questa culla del sole.

Danima, godinama, vjekovima,Silovito tiha rijeka Urumbamba,Atahualpu u dublji san uljuljava,dok na obali Arna jedri strava,u neko čudno atomsko doba,vozila, strojeva i raketa.

Bože, na putu do općeg groba.Ja pjesnik iz Hrvatske,s pogledom na Danteov gradi ljudsku bijedu i jad;S omčom vremena oko vrata,U srcu najkrvavijeg stoljeća,Nadomak trećeg milenijaPod drvetom dobra zla sna,Sred betonske pustinje,Klečim u strahu od sudbine,Vičem i nitko me ne čuje:Bože Inka, Maja i Azteka,I mojih predaka Harahvata,Saramata, Anta, Istra, Delmata...Bože svih stvorova,Bože budista, hinduista,Židova, kršćana, muslimana,Amerikanaca, Rusa, Arapa, Talijana, Kineza, Pigmeja… Strah me bremena budućnosti,Plamena Uranije i dana zlodana,Nebeske galije bez čovjeka.

O Ata, zemlju tvoju nisu odnijeli,A zlato, srebro i slobodu jesu.Sad potomci njihovih potomaka,Preko Dachaua, Hirošime i Bleiburgapred moj kućni prag stigoše.

Kako da prodam Dušu i Domovinu,Biserne suze iz očiju Plitvica,Pamćenje dubrovačke kamene kolajne,Kornate nevinost tajnu i bajnu,Slobodu, krv, tjeme i Sljeme?

Tko me to doziva iz davnine Bogostana,Iz svih rana, mana i obmana, iz EdenaI govori oholom vijeku i čovjeku:Zemlja je svačija i ničija,Podjednako čovječja, životinja i ptičja!Moja, tvoja, naša i Božja.Prije atomskog boja, Zemljo ljubavi moja,U vrijeme stroja i nespokoja,Vizija, televizija, i raketa,Fašizma, komunizma i globalizma,molitva moja narasla do krika!

13poezija

U prigodi 75 godina života i 50 godina književna stvaralaštva pred-stavljamo književni opus Ante Matića. Od osamnaest knjiga priča, romana, pjesama, eseja, prijevoda i putopisa, koliko je do sada Matić objelodanio, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne bilo je nakladnik ili sunaklad-nik sedam njegovih knjiga. Matić je jedan od suosnivača Društva hrvatskih književnika HB. Dogodilo se to u Neumu u jeku hrvatskoga obrambenoga i oslobodilačkoga rata 1993. godine. Ove godine izlaze mu iz tiska dvije zadnje knjige: Stranka opasnih namjera i Pisma Isusu.

Hrvatski književnik i akademik Ante Matić rođen je 27. veljače 1945. godi-ne u duvanjskom selu Borčanu. Osmogodišnju školu učio u Kongori, Šujici i Duvnu, gimnaziju u Zadru, Pazinu i Splitu, teologiju studirao u Firenci, talijanski jezik i književnost u Sieni, filozofiju i sociologiju u Skoplju i Beogradu, a politologiju i novinarstvo u Zagrebu. Radio je kao novinar, komentator i urednik u Večernjem listu. U mirovini je, a ne miruje. Živi u Zagrebu.

Prozu i poeziju piše od 1965. godine. Pjesme i priče uvrštene su u antolo-gije, zbornike i udžbenike. Za poemu Canto dolente nagrađen je Danteo-vom nagradom u Firenci 1970. Dvije godine kasnije nagrađen je Areninom nagradom za priču Crni orlovo u Zagrebu. Dobitnik je Šimićeve nagrade 2001. godine za knjigu pjesama Nebeska galija i nagrade Matice hrvatske 2002. za knjigu novela Sizif i mrav. Do sada su mu objavljene knjige proze i poezije: Objahana zemlja, priče, Zagreb, 1989.; Berlinski zid, priče i no-vele, Zagreb, 1990.; Ljudinjak, pjesnička proza, Rijeka, 1995.; Lijepa naša tuđina, priče,Zagreb, 1997.; Božićne priče, novele, Duvno, 1997.; Nebeska galija, pjesme, Mostar, 2000.; Sizif i mrav, priče, Mostar – Travnik, 2006.; Imoćani, memoarska proza, Zagreb,2006.; Priča o Hrvatima, roman, Sa-rajevo, 2007.; Kamena knjiga, pjesme, Sarajevo, 2009.; Trojica, proza, Za-greb – Sarajevo, 2012.;Vjera u Boga, publicistika, Zagreb, 2013.; Diva i Slava, novele i priče, Zagreb, 2014.; Priča iseljenika, proza, Zagreb; Bog i drugovi, roman, Zagreb,2018.; Vranske mučenice, priče, Zagreb, 2019.; Stranka opasnih namjera, proza, 2020.

OSVIT 103–10414

Tomislav Marijan BILOSNIĆ

BIJELA BOŽICA U SALAMANCI, SUNCE U ÁVILI (Iz ciklusa „Naranče F. G. Lorce“)

Sjene i svjetla SalamanceLjubavi, ni jedan čas ovdje prespavati ne ćemoSalamanca i sanjari sanjaju zajednobestežinsku umjetnost pjesme u kristalima

Ne znamo je li podne ili ponoćod Torre del Airedo Torres Medievales de la Catedralizmjenjuje se svjetlo i tamaŠpanjolska treperi u sunčanoj uri

Ljubavi, san ima ime svake ulice To vidimo i to znamovrevu koja prati svaki pokret gradaa nama donosi mir i misli u riječimai sva blaga skrivena u sjenama

I zelena svjetlost na koncima modrih sjena spušta se do rijeke Tormesi žaba se u leptir preobražavaA mi poput lastavica lijepimo zvijezde pod tornjeve katedralada nas čekaju svake godine

Zapleteni u zidine gradau zagonetke, algebru i labirintna svakom raskrižju računamokoliko se svjetla u svaku kuću izlije dok sjene lepršaju viseći naglavce

U Salamanci nam nema drugoga životaosim ljepote u ljubavi

15poezija

Ručak u Colegio Fonesca de la Universidad Jacqueline i Alfredo Pérez Alencart

Tigar i ocelot s obiteljimaza stolom Colegio Fonesca de la Universidad Salamanca.Dobivaju sve a ne traže ništa.

Srpanj otkriva sjene putova s kojih dolaze.Ne oklijevaju ih prijeći sa štitom knjigakao zaljubljeni parovi doviknuti:Nismo napravili posaoako ga ne otvorimo ljubavi.

Nečujnim korakom u razgovor ulazi sv. Ivan od Križakao sunce koje se saginje preko luka trijema.Ne znam što nam se bolje može dogoditiod razgovora na jeziku poezije dok pijemo crno vino boje noći u Salamanci.

Naš kruh je kao papirsamo nam je naučiti umijesiti riječpo uzoru njegove bjeline.Stolnjak boje ljiljanakrila su anđela koji pratesve što činimo i govorimo.

Vjetrovi Anda i Velebita naši su glasoviptičja cika u tišinamaa kada za tren nestanujave se sunčane trubeiz tajnih podruma svemira.

Još uvijek tigar i ocelot ne napuštajuzaboravljeni raj.

14. srpnja 2019.

OSVIT 103–10416

Most na rijeci Tormes

Mjesec iz tvoje koseujeda moje tijelokoje nema strpljenja za suton

Most je tamna strana mjesecau koritu rijekenapeta koža večernje rumeni

Most je slonna kojem putuje bezbožni stranacispod mosta prolaze svikoji su ikad ovud hodiliNitko od njih nije pod zemljom niti na nebuu vodi su koja teče

Nemamo vremena pratiti rijekuali vodu možemo probatiNoć će nas odvesti u svijetlo vinau grad koji je vrijemevrh stijenja i tornjeva

The Molly’s Cross

U The Molly’s Cross opet ću doćiveć sutra ću dojahati na jezikui živjeti

Izbjegavam praznine među redcimaknjige koju ispisujemBog i sjene su postojani

Na stolu monografija Salamanca ciudad interiori tišina što zvoni kao kamen i broncaSunce na zalazu pozlaćuje glavu tigrai one koji ga prate u istoj kožiTo je moj životSunce koje će sutra svanuti

U zrcalima prozora vrišti svjetlost narančeNi toliko mnoštvo ne razdražuje tigratapas mu je na stol stavio José Amador Martin Sánchez

Po drugi put se vraćamulazeći u pub kao u drevni hramosluškujem dah prijatelja koji je daleko

Prate me i oni koji iz svjetlostiulaze u The Molly’s Crossbrže od vremena

Oslobođen za stolom pijem vinoi pišem tintom crnom kao krvSalamancu mi je staviti u stih

17poezija

Drago ČONDRIĆ

Navještenje

O, tko to zaziva moje ime, majko?Tko li se to igra mojim srcem kad seSvevišnjem okrećem? Ja osjećam gdje seU mom srcu tajno ruža raspupava.A ćutila koja sebe osluškuju Dokučuju lako svijet poviše svijeta,Stvarnost što u jedno kob i život veže.

U škrtosti svjetla umirućeg danaTog prisustva miris praznina osjeća. O, gdje li si zvijezdo, koja me uzdižešU prostore sjaja čije vrijeme ćutimKao bezvremenost? Tražim te u gromuAko si još tamo. Jer tek poslije gromaNezahvalno tijelo pravi mir osluhne.

Zablude mi bivše pjevaju ljepotu,A ja snaga nemam što bi bile spremne,Da promijene život, ljubav i sudbinu,Bez pomoći Tvoje1. Onda k’o Odisej Uhu olakšavam. Od kud li se stvoriTaj krilati mladić? Ali u tren okaUpitnikom posta i život ozari?

Nadošla predanost kao miris ružeSobu ispunjava. Smrt beznadno plače.

Žubor vječne rijeke kao rilce pčeleKrvotok pogodi, radošću odjeknu.Mnogu mi je pjesmu koju vrhovnomeOcu htjedoh pjevat uništila sjeta2.Ali ove ne dam. Simfonijom biva.

Htjela bi, al’ ne znam gdje je taj žrtvenikZa poklonstvo moje. Evo srce rodiNadnaravnim svjetlom i izbavi sebeAnđelom prejasnim, kada vrijeme stadeU vječnosti. Ali posve suvišno jeSrce u grudima koje prepoznajeTu Navjestitelja vatrom ovjenčana.

Od početka što jest sve nejasno posta’.Ne razabrasmo ni vatru kojom vođen,Kroz zidove prođe da donese glase.Čovječe od svjetla, ovdje je prepunoVapaja i želja. Iz srca slavujeMilost mi izmami, al’ Ti mi govorišO temelju, koji sad plamen postaje.

Znadem kako treba motriti tišinu.Čekat u tišini3 kad govori neboMakar po anđelu. Dušu rascvjetavaDivno obećanje. Al’ kako se svrstat’

1 M. Buonarroti: Sonet LXXIII. (prev. O. Delorko)2 F. Hölderlin: Bogorodici (prev. A. Nizeteo)3 V. Huidobro: Pjesma o nebeskom napadu (prev. N. Milićević)

OSVIT 103–10418

4 A. G. Matoš: U vrtu

Među najsvetije? Kako stati uz njih?O, vječna promjeno, djela i idejaKako iz prašine stići do oblakā?

Takva mudrost je l’ u znanju izgubljena,Život u življenju, pjesma u tišini?Nestvarnost ojača. Čista Riječ se zače.Kad tišinom struje sjene – dršći dušo4

I polako kreni putem koji ne znaš.Jer tko puta ne zna taj ne zna ni sebe.Tko se ne uputi nigdje stići ne će.

Dok stoji kraj mene drugi zrak udiše,Tjera u dubinu i odande zboriDrukčijim riječima. I čini se da ćeCijeli zvučni prostor glasom ispuniti.Nekad čudne riječi koje obećajuI košmar probude. Jer narasti trebaDa uz jednostavnog jednostavan bivaš.

A milosne riječi utisnute plamomNosit ću u duši, jer srce procuriNa sve strane kao bure rasušeno,Čim ga takne želja koja mu ugađa.Dúgo nevjerice što me ovog trenaČini rastresenom, pred oblak iziđiProgovori Riječju što upozna zoru.

Evo, od sad će me svi drukčije zvati,Jer anđeo ovaj ime mi iskovaNa vječnoj planini. Istinske će riječiTu zaista čuti svoju jasnu jeku.Mnogi do sad srcem čekaše da MoćniK zemlji iskorakne. A kad krenu tad miS klicom Spasenja utrobu posveti.

19poezija

Badnji dan

Od samog jutra osluškujem, I čujem kako puca utroba zemljeU naprezanju, da u vremena tijek ubaci ovaj dan.Očevi poslanici već stoje spremni da se na zemlju vrate5.I povijest se sprema skinuti svoju tragičnu maskuKoju je stavila na lice još onog danaKad je anđeo s plamenim mačem iza leđa PraroditeljaStao na rajska vrata.Jer daleko se otišlo u stalnom računanju dana,I napetom iščekivanju još onda Obećanog.Dakle, čini se, ipak dolazi dan,Poslije vremena koje svi žele zaboraviti.Koji kao da je načinjen od komadića sreće koju je ćutio AdamI svega onog što je slijedilo poslije.

I još jednom se napregnu zemlja, i zarumeni zora.Jučeranje uspomene polako izblijediše u zbilji,Kao zvuk roga koji zamre u vjetru,A nove varke srca ispuniše.Požar je na vrhovima,Pepeo u dolinama.Svi su puti na čas stali,Kao da je cilj pred nama6.Tako pjevaju mudraci, izdaleka krenuše za zvijezdom.Ah, valjda ima netko tko bi se mogao sažalitiNad nama, koji još od početka živimo u nekoj prividnoj sadašnjostiIzmeđu onog što nekad bješe i onog što će tek biti.I čekamo, nekako smušeni. Čekamo do iznemoglosti.

5 F. Hölderlin: Menonova tužaljka za Diotimom (prev. Z. Mrkonjić)6 V. Krmpotić: Trenutak je!!!

OSVIT 103–10420

A u čekanju dan se uvijek nekako oduži.Zora je obećavajuća, al’ sunce kao da stoji na mjestu.A kad napokon k zalazu krenu, Ljudi s podrugljivošću počeše zagledati u oneKoji uzalud zaviruju u svaku krčmu tražeći konačište.Hladne su noći, a trudnica više čekati ne može.Nije li došlo vrijeme? Nije li došlo vrijeme?Evo se unose badnjaci u kuće, Da se ogrije Dijete u ovoj hladnoj noći.Ali ono traži toplo srce, a ne oganj koji samo pepeo stvara.Ah, hoće li ga naći!?Žmirkave zvijezde skrivaju lice u maglici nekoj,Kao da svijetu ne bi htjele otkriti tajnu koju odavna znaju.A onda se rastvori nebo, i jata nebesnika sletješe ponad špilje.

21poezija

Božić

Gle! Evo otvoriše se nebesaI zvjezdanom stazom silazi mlađahni BogU očima mu munje, u ustima mač, u srcu sebedarje.Silazi kao Danica zvijezda okružen zvjezdanim jatomI jatom nebesnika koji uz cimbal pjevaju:Vječita slava Začetniku,A mir, beskrajan mir na zemlji.Nije poput bogova drugih, Koji se drže svog neba.On želi obitavati s nama. Želi leći i zaspati na postelji Koju mu prostriješe neharnost i gorčina.Osjeća kao da je rađan svakog trenaZa vječitu novinu svijeta7…I mirno liježe između vola i osla.Ne, nije to moja, tvoja, a ni Njegova volja.Ta volja se zače prvim Adamovim dahom,Na način potpuno neizreciv,U prvom zrncu praha, od kojeg čovjeka sazda.A on bijaše spojen sa čovjekovom dušomKoja je prožela to blato.I zato, sada, ma i da ne će, osjeća svu gorčinu te duše.

Slušaj kako ti potiho šapće na uho:Ne pokušavaj nikako davati mi cio svijet umjesto sebe8.Ne pokušavaj, jer takve dare ne primam,Jer sam sišao tebi i zbog tebe.Ma, ova slama mene toliko i ne žulja, koliko neharnost,Koju ću ti, ma koliko se opirao, iščupati iz srca.Rađa se tvoje herojstvo, jer ja stigoh na vrijeme.Jer, nelijepa je melankolija tvoja k’o zvonjava

7 F. Pessoa: Čuvar stada (prev. M. Tomasović)8 Prema: P. Claudel: Muza koja je ljubav prava (prev. N. Trajković)

OSVIT 103–10422

Turobni su akordi tvoji ko orgulje9,I ja ih već tisućljećima slušam,Pomno prateć’ nevjericu tvoju.Jer tko bi mogao začepiti uši za praiskonski zov Krvi od svoje krvi i mesa svojega mesa?Pošto krv proglasiše najljepšom riječi na svijetu.Riječi koja postaje sama srž tvoje duše,A vlastito meso najprokletijim mučilištem,Koje ih vuče od neba i privezuje za zemlju.

Gle! Mlađahni Bog se spušta odozgoraA u krvi već sluti mogućnost uzleta.Jer će u vrtu da pobijedi lovorI nježna mirta da upored cvjeta;Jer će da slavi oslobođen govorVječitu mladost i nevinost svijeta10.I rodit će se poput svoga brata,Da preore zemlju uzduž i poprijeko,Dok ne nađe uzrok ljudske katastrofe,Koju Mefistofel pobjedom naziva.I da spali žarom nebeske ljubaviČisto dvojstvo lika njenog izražaja.Rosite nebesa i sperite pute,Kojim će koračati nježnim nožicama.Rosite nebesa, jer evo već stiže.Laki su koraci Njegovi ko tihi povjetarac.Žarki je pogled Njegov, a usne na cjelov spremne.

9 J. P. Kamov: Pjesma suncu10 T. Ujević: Molitva iz tamnice

23poezija

PUTOVANJE MUDRACA

1. SlutnjaTri mudraca kriju prestrašeno liceOd nenadnog zova, zvijezde navjesnice.Na put im se ne da. Ružo procvjetalaZar procvjetat’ nisi u proljeće znala?Veliko je Sunce što te rascvjetava,Dok se pod krabuljom tajanstvena javaPostupno otkriva. A cvijet, k’o i oko,Isto Sunce vidi. U srcu dubokoOdluka sazrijeva još prije saznanja,Kojemu se mudrost dodvorljivo klanja.

Čudan znak na nebu svaki za se gleda,Sasvim iznenadan, pa stvarnost izgledaPod srebrnom zrakom posve drukčije.Zoro, zar si jutros drukčija no prije!Dok pìtana snagom svoga veljeg gnjevaVatra raste, raste i sve jače sijeva11

Radoznalim srcem. Odluka se rađa.Podgrijana biva neizvjesnost slađa.Duša tragom zvijezde i vlastitog letaUči kako radost iz sumnje procvjeta.

Prepune bisage na devina leđaSvaki stavlja. Zora postaje sve bljeđa.Ispred njih će počet’ puti krivudatiNa stotine milja. Hoće l’ netko znatiZašto tol’ko žure i kojemu cilju?Jer mudrost se teško javlja u obilju.

11 V. Nazor: Medvjed Brundo12 Đ. Sudeta: Praznina

Zvijezdo repatice, tajanstvenost nijePrikladna tvom licu, koje tajnu krije.Srce mudro šuti, čini se da spava,Dok ga ne probudi sakrivena java.

Radoznale oči vidješe anđele.Zrakom lepršaju haljine im bijeleNa ledenom vjetru. Pjesma očaravaKad je srce mirno, a duša ne spava. Zar možemo biti jači nego prijeKad tajanstvo nešto pred očima krijeK’o preporod svijeta? O, ledena cesto,Je li strah posvema iz srdaca nest’o?Nepoznata stvarnost iznenada opiUzbuđene grudi i s nadom se stopi.

Da je sve to ludost, jednim uhom čuju,Dok anđelske trube drugim odjekuju.O, kako je ružno kad je život prazan12

I kad nešto čeka! Kako je zarazanMiris tajne koji tek slutnja doneseI uzburka grudi koje rane rese.Ne ću reći: nebo ti ih iskušavaš.Ne ću reći: srce ti pretvrdo spavaš.Ne ću reći da smo pogriješili danas.Al’ beskrajan trag si tajni Bože za nas.

OSVIT 103–10424

2. Na putuOvo putovanje u najgore dobaVjerojatno treba tajna ljudska zloba,Ili pretvaranje. Nevolja ih prati,Jer grijeh se pak mora nečim okajati.Noćne vatre gasnu, nigdje pribježišta.Svako se nadanje pretvara u ništaKada vjera slabi. Moguće rođenjeSvojim pretkazanjem do zvijezda se penje.Novo bivstvo biva čista čarolijaU kom Sila čuči prije no proklija.

U uho im šapće neki vražić mali:To je ludost! Zar se niste pokajaliZbog bolesnih deva? Pogledajte papkeRaskvašene, kao i očinje kapkeKrmeljive. Nek vas dijete što se rodiRazbojnika noćnih sada oslobodi.Razbuđena noći, zar se sve zlo gušiU novome Bogu i u vječnoj duši13,Što se oslobađa od veriga paklaDočim ju je malo Božja ruka takla.

Brzo zažalismo za slašću životaKojeg imadosmo. Glavom se sad motaToplo krilo djeva u palači krasnoj.Putovanje hrabro po zimi užasnojIzgubi na cijeni. Na tren se rasplinuMagluština, sinu mjesec pa uminu.Veličanstven kralju, vječnost došaptava13 T. Ujević: Tišino noćna14 B. Miljković: Ariljski anđeo15 B. Miljković: Ariljski anđeo

Pravo ti podrijetlo i imena pravaTvoga bivstvovanja. Gonetamo znake.U šumi i magli nejake su zrake.

Onaj što kroz Sinaj kroz pustinju prođe,Prvi na poljanu galilejsku dođe.Onda zvijezdi koja ponore zataji14,Premda k’o i noću i po danju sjaji,Uputi ljut pogled. Reče: što me vodišKada me na pustu poljanu dovodiš.Da nisi anđeo koji strah moj krotiČudovište bivaš u svojoj ljepoti15.Neizreciv prkos iz onih izvireKoji katkad stvarno s nestvarnim pomire.

Drugi iz Perzije preko brdā stižeČini mu se da je čudnoj tajni bliže.Dok ga srce vodi svojom prozirnošćuPritajene slutnje budnu dušu stišću.O, velika Riječi što u tajni ničešZašto mu bar slova početna ne sričeš?Pa da dan pronađe prije nego sineZorom zapisano tajanstveno Ime.Nestvarnost je jača kada um se krećeRužičnjakom gdje je najfinije cvijeće.

Treći s istoka dođe do Jordana,Prijeđe ga i stiže do početka danaNa sabirno mjesto, k’o po dogovoru.

25poezija

O, što će im reći u novome zboru,Zvijezda koje nema, jer brzo nestade,A duh se bez zvijezde ponašat’ ne znade.A veliki bjehu mudraci s tri strane.Velik je i polet kad straha nestane.Čista Riječ se rodi samo s jednom manom,Što posta' i osta' skroz neiskazanom.

I Herodu hrle kao neznalice.Ljutito bijaše Herodovo lice,Jer ga strah obuze. Jer novoga Kralja,Ne zna kad, al’ jednom, zakraljiti valja.Ljudska sebičnosti, malo je imenaOznačenih vječnim, debela je mrenaNa tvojim očima, pa ne vidiš daljeOd mjesta gdje stoje razjapljene ralje.Zemno se s vječnim zamijenit’ ne možeDok ne riješi ljudske ograde od kože.

3. Poklonstvo I ponovo zvijezda moćna se ukaza.I bješe vodilja. Od strašnoga srazaZla i sebičnosti s radoznalim umomOsta tek praznina. Nastaviše drumom.Brate koji nosiš... svjetlo koje sijaReci16 gdje se staza spram špilje savija,Da predamo dare kao što to valjaDostojne i Boga i svemirskog kralja.Nepoznati puti beskrajnim se čineDok s očiju mrenu blještav sjaj ne skine.

A u špilji dječak, k’o rosa na listuU isti mah dijeli sudbinu nam istuKao Bog i čovjek. Vidjesmo to odmahRed je bio, čelom dotaknut’ se poda.Jer čini se da je naša duša srelaOtvoreno nebo i jata anđelaS trubama. Radost odzvanjaše visom,Dok Bogorodica s majčinskom sisomHrani malog Boga. Od sudbinske niti,Tko je moćan posve pleter objasniti?

Gledali smo Dijete kao prikazanje.Jesu li se naše ispunile sanje?Je l’ put zalud bio? Evo još od sadaNeka bolna sumnja na odluku pada.Je li se sve zbilo da se tama spriječiDa zavlada svijetom, ili da se RiječiDopusti da jekne, svemir da je čuje.O, svemirska ružo, sve u tebi tu je!U ovom svijetu gladi i obiljaCvjetanje je igra, a miris je zbilja.

Sad smo, evo, svaki u kraljevstvu svomuKlanjamo se samo onda viđenomu.I prolaze hitre, tajanstvene sjene…Kroz sjećanje. Zar su ove uspomene17

Tek mrvice koje nekad duša šupljaKao dragocjenost s radošću skupljaMeđ’ neznabošcima? Što se u vis vineVeć postaje robom leta i visine.Je li riječ o dotad nepoznatoj srećiTajanstvena zvijezda ne će nikad reći.

16 R. Dario: Melankolija17 M. Begović: Mistički soneti

OSVIT 103–10426

Ivan SIVRIĆ

Bogu iza leđa

U zadnjih dvjesta godina glad Je u nas harala četrnaest putaTko zna koliko puta prije

Kuga je pohodila čestoOvo mjesto od kamena i suncaNitko ne zna koliko puta

Rat nije prestajao nikadNakratko su bila primirja Da se namnoži živaljDa smrt ima što pokositi

I usprkos svemu(Vrata života se nisu zatvorila)U špiljama, šipražju i kamenuZemlja se crveni

I nitko tu ne bi opstao (osim nas)Bog od nas nije digao ruke Zasad smo se smirili tuBogu iza leđa.

Kad se nasitim

Kraljevi se ne ispričavajuLav se nikad ne kajeJedino sveti ljudi ostaju ono što jesuA ja u vlastitom kolu sa svim grijesimaKoji su dobili građansko pravo u literaturiZadovoljan što me pozdravljaju u prolazuOni što se jedva sjećaju moga imena

Ako ikada budem kraljAko ikada budem lavNe ću se ispričavatiNiti ću se kajati I svetac sigurno biti ne ću

Znam, bit će što će bitiMoje se koljeno ne će slomitiOd česta klecanjaMoje se kosti ne će skršiti Zbog tvrdokorne oholostiSamo će moj život umrijeti Sa mnom Kad se nasitim smisla.

27poezija

Kasno Loza plakala Kasno sam orezao U vinogradu.

Ja sam plakaoKasno je bila berba U ranu jesen.

Historia est magistra vitae S Historiom se mora oprezno Nikada nasiljem Jer će u prvoj prilici pobacitiPovijest je učiteljica života

Tako je općenito Lično je drukčije(jer u modi su razna prava)Ona je dostojna naturaNatura, osorna MaterRoditeljica koja ne oprašta Povijest je učiteljica života.

Zato nemoj nasilnoNemoj nikada silomPogledaj životinjeVidi kako kujaPromatraj i druga bića I oni podižu vlastito potomstvo

Promotri revolucionare Što potajno umiru od sifilisaJer ih je promašio zavidni metakPogledaj njihovu djecu Kad skončavaju od gladiVidi njihove žene, suicidne, Povijest je učiteljica života

S Historiom se mora oprezno.

OSVIT 103–10428

Neveselo vrijeme

Borio se dugo na krivoj frontiBorio se u loše vrijemeBorio se protiv pogrešnih napadačaBorio se protiv bivših protivnikaJurišao protiv lažljivih neprijateljaTako je uvijek u prvoj godini rataKad se bore uglavnom dobrovoljciKoji misleRat će biti gotov do Božića.

A domovini još nije jasnoTreba li ona biti ono Za što se borahu borci Dok su moderni herojiŽeljeli biti jedino branitelji Junaci nužne obrane.

Što je to s tvojim usudomPa je nesreća pošla nasumceTvoje pravo nije imalo krilaDok ti je glava šetala S položaja na položajKad su te gutale planineI same pobijeljele od straha.

Kakvo je ovo neveselo vrijeme.

Teška vremena

Mrzovoljno je jutro I studena zbilja Doba je teškoga sunca Vrijeme se davi u magliVremena su moderna

Sve britke bitke su svršeneNo još tu je žurba u propast

U ovom lazaretu suzdržavamo sućutSvejedno će se zalihe smrznutiAli ćemo se boriti za svoja pravaKao nekad Kad smo satima davali poukeVeslačima što su vježbaliNa komunističkoj brodici.

Vremena su teškaVremena su moderna

29poezija

Crna krava

Schellingova je filozofija identitetakao noć u kojoj su sve krave crne.Hegel

Zna se oduvijekU noći su sve krave crne

Kasnije spoznajemo tminu crnineU filozofiji kao u praskozorjuAko bi se pojavila prava kravaKoja pase ista u tami i danu Jamčila bi lukavstvom umaO slavi i toj kraljevskoj kravi.

Crna krava, što je danas onaJe li i dalje crna kao noćIli je takva zaboravljena već U filozofiji i literaturiDa se više ne priča o njezinoj slaviNego nek živi ideja o općoj kravi

Nasreću, to nitko više ne spominjeJer današnja prostodušna krava Bezbrižno preživa dok se države Spokojno vraćaju Iz socijalizma u kapitalizam.

OSVIT 103–10430

Zdravko KORDIĆ

Domovina Andriji

i ta crvena krv kao kockana obolu heraldike

Svjetlucavi golub u mirnoj pjesmi,zimski kos dolazi u rano proljećeVrijeme je buđenjaTek snovi i more našekoje mirno nadlijeće galebi kojim plovi nečujna glazba i valoviNote padaju u prašinuJa bit ću u lijesu, sine moja izlistat će Domovinakroz bure i oluje

Divlja ljubav će se pripitomitiu vatri i tirkizuizrast će stameno drvoIzlistati svoje deblo i grane raširitiu Domovinu stamenih dveri

More je moje bilo; more prapočeloStuden zrak je usudOzemlje svjetla, ozemlje tmine –gospodine sudac: volio sam i volim svoju Zemljui kad je uništena; ona ostaje u meni,ostaje pri meni -p/ostaje usudmoje iscijeđene zelenkaste krvi

Isplači se, dušo moja,uskoro dolazi plamteća vatra,dolazi vatra po zemlji Hrvataa more biva sve dalje

Rijeke se susreću u sumrak,Usud je moje zemlje: feniks,ti ćeš ga doživjeti a ja ne!Premda će ti tvoja zemljaoploditi tvoju oholostne ćeš biti sretan;ne ćeš voljeti ni zemlju, ni zrak hrvatski –tek plavetnilo prodanoga moravraća se majčici,proljetnoj zelenoj zemljici

31poezija

Vlado LONČAR

Gluhi majstor L. van Beethovenu1

Beethoven bješe veliki majstor tona! No, imao je on oba uha bona: U četrdesetoj ‘opće nije čuo; Pa su ga neki, iz zlobe, zvali: „Gluvo!“ Ipak je on strasno, vrlo lijepo skladao. Taj talent nam je velika djela dao; U duši je on tonove, ne u uhu – Imao – što zvone samo dobrom sluhu. Velikog Beethovena zato čut mogu Oni što imaju dušu – istančan sluh – A na tom trebaju zahvaliti Bogu – Kao i Beethoven – za svoj duhovni sluh:Jer nije dovoljno – imat samo uho! – Međ’ nama rečeno: „Bilo to sve gluho!“2

1 Ludwig van Beethoven (rođen je u Bonnu 17. prosinca 1770. godine, u glazbenoj obitelji flamanskoga podrijetla; a umro je 26. ožujka 1827., u Beču), u ranim je godinama počeo gubiti sluh, pa je već u četrdesetoj bio potpuno gluh; ali je i kao gluh snažno i snažna djela skladao, to jest pisao; a koja, nažalost, sam nije mogao čuti kada su bila izvođena. Beethoven osta-je u povijesti, a i za budućnost, jedan od najvećih skladatelja, glazbenika ili muzičara, cijeloga svijeta. Ove godine – 2020. – svijet obilježava 250. obljetnicu njegova rođenja.

2 „Bilo i ovo gluho!“ – nar. izreka: Bilo gluho!, a znači da se to ne kazuje drugomu (da je gluh).

OSVIT 103–10432

Darko JUKA

Nije me više strah, mama

Mama, čuvaj me od ovih zvukova,zuje pčele oko moje glave…Mama, čuvaj me od ovih ljudi!Strah me, mama, našu kuću pale…

Mama, zašto su ljuti na nas?Mi ih ne poznajemo, mama…Mama, čuvaj me, žele me odvesti!Zagrli me, stisni me jako, mama…

Mama, čuvaj me od ovih zvukova,zuje pčele oko moje glave…Mama, zašto baka i djed ne ustaju?Mama, gdje je tata? Bojim se!

Mama, ne mogu disati, stišćeš me!Mama, prestale su zujati pčele…Nije me više strah, sada vidim samo tebe!Crvena mi je kosa, crvene su ti grudi…

Onih strašnih ljudi više nema!Nije me više strah, mama…Vidim i sebe i tebe, čuvaš me…Crveni smo, mama, na obali Neretve…

Mladenki Zadro (1989. – 1993.) i ubijenim Hrvatima Grabovice

Grabovica, 2020.

33poezija

Pero PAVLOVIĆ

Jezik moj hrvatski

Što će biti s jezikomS mojim hrvatskim jezikomKada umjesto opojna cvijeća riječiBude nicao korovŠto ga noću zli zasijaNa njivu moga jezikaŠto će biti s jezikom

Hoće li s mojim jezikomBiti kao s kukoljemU prispodobi o kukolju i pšeniciIli s uljezomU prispodobi o uljezu na kraljevskoj gozbiŠto će biti s jezikomS mojim hrvatskim jezikom

Kada se jezik bude pomno rađaoMoj hrvatski jezik

I kucao na vrata srcaHoću li ga dočekati s blagoslovomIli grozama i tuđicamaKojima nas stalno zasljepljujuS dalekovidnice i inih priopćajnicaŠto će biti s mojim jezikom

Moj jezik kada bude stasaoHoće li imati dušuU sjenici moga domištaNa pragu beskrajne ljubavi Hoćemo li biti jednoŠto će biti s mojim hrvatskim jezikomKad se bude rađao i rastao

Što će biti s jezikomS mojim jezikom hrvatskim

OSVIT 103–10434

Zdenka ČAVIĆ

Nataložena tuga

Nataložena tuga, prijateljica draga,objesila mi se oko vrata,spustila niže, prema srcu i ponaša se poput tata. Slojeve sreće prekriva mutnim talogom bez vedrine.Bol nikako da mine.Ideali su krijesnice u noći,stotinu misli roji se u glavi.Al usne su bez riječi, suhe i ne mogu ništa reći. I teče života rijekaod izvora pa do ušća.Tuga me ljubi, sve je gušća.i usred dana i usred noćisloj po sloj nanosislici moga života.Zvjezdano nebo probija tamu, kad jače zaboli.Za buduća ljeta, bez suza,muza moga života,mi ruke pruža.

Prolom oblaka

Ljeto se utapa u kiši, sunce je bez žara.Kabanica se cijedi, grad potapa vlaga.Kiši i plutaju misliu siva jutra bez draži.Tko još voli jesenju kišusred ljeta, kaži?Uhvatio si dugunakon proloma oblaka, kad granulo je sunce.Zarobio srce u trenu, spojio svoju i moju zjenus kapima kiše.Duga se spuštala s nebaa grad napokon po ljetu miriše.

35poezija

Sveto umiranje

Ima svetosti u umiranju jesenii dolasku zime.Polako sipi snijeg, gledam kroz prozor, izgovaram Ti ime.Po snenom drveću rasipa se inje,dah mi se polako ledi. Dostojanstveno jesen blijedi, ustupa mjesto zimi.Ima svetosti u tom umiranju. Ponekad mi se čini, da putujem s vjetrom,da sve mogu i sve umijem.Da sam pahulja i živim tek tren dok mi se topi na obrazu.i prkosi mrazu.Divim se ledenoj ljepoti zime.Ima svetosti u toj vječnoj mijeni dok izgovaram Ti ime.

OSVIT 103–10436

Adolf POLEGUBIĆ

doći će vrijeme

doći će vrijemeneizgovorenih riječiizmeđu tebe i menekad nas ovdje ne bude

a toliko je riječinestalo u vjetrupoput pticeslabašnih krilakoja bezuspješnoprkosi oluji

i nestat će svegašto nas je dodirivalou vremenu prije vremena neizgovorenih riječi

i davno u vremenu izgovorenih riječina ivici ponoruu vječnom zaklinjanjui smiraju

doći će vrijeme

bojim se

bojim se dotaknuti slovau strahu što će nastati

jedno po jednoposkakuju po tipkovnicipoigravaju se dodiruju obrazei smiju se glasno

a večer je

jesen je zakoračilau gotovo sve prostorezaogrnula se žutim plaštemi cvili, cvilipoput lišćakoje vjetar raznosi pločnicima

a večer je

i gledam tu predstavusatkanu od slovakoje dodirujem

i ne znam, ne znam nastaje li pjesmaili to jesen odnosi riječiu vihoru

37poezija

kad jesen dotakne

zadnje korake u lišćuzima je blizu

ničega nemašto bi podsjećalo na proljeće

davno je izblijedjela slikazrelih vinograda u zavičajui bosonogih djevojakakoje su u maštelima gazile grožđe

tada su i magarciimali poslatrebalo je grožđe donijeti do konobe

a miris mošta kad bi ispunio prostororesila bi se radošćuizborana lica

još mi domahujus čađavih zidovau snovima

sunce je bilo visoko

izgledalo je kao da je jesen dalekoi lišće da ćejoš dugo ostati u krošnjama

kao i sadakad život vrti svoj zadnji pleso ponoćdok miris zavičajaispunja prostori probada duboko

pomislimhoću li još uspjeti ubrati plodove mlade smokve i masline na juguili će se darovatinepoznatim rukamau kasni dan

odolijevaju jatu još nerođenih pticai udaru vjetrova

na tom opasnom mjestu

OSVIT 103–10438

Ivica KESIĆ1

Himna vjetrova

Rasplinjujem se u bljesku tvog okašto krade ljepotu ozviježđenog neba;uvijek si bila rijeka divljeg toka,vinograda rajskih najsočnija berba.

S tobom najsmjelije želje mi se roje,gutam ruku tvojih užarenu plimu;volio bih vatru te ljubavi tvojeskrivenu u njedra ostavit za zimu.

Dok vrijeme nagriza otješnjale dane,želim što duže noćas da te dišemi note vjetrova što miluju grane

na stranice tijela tvoga da prepišem;prstima himnu od koje krv vrijea usnama glazbu... dok san nas popije.

Kućo stara

Preci su te moji davno sazidaliu Vrancima lijepim kraj rječice hladne;rukama čestitim blagoslov ti dalii duh pradjedovski iz prošlosti davne.

Uspravna i gorda kao gorska vilateret od stoljećâ na plećima nosiš,nad ognjištem starim širiš svoja kriladok zubu vremena stasita prkosiš.

U tebi sam i ja svjetlo ugledao,načinio prve nespretne korake;prve pripovijesti o dobru i vjeri naučio tu sam od oca i majke.

Sad si sama kućo moja stara,tek poneka ptica u čardak ti sletida te svojim pojem razgovarakad vihor samoće duši ti zaprijeti.

Još ponekad otvorim ti vratada osjetim miris iz djetinjstva ranogi škripanje poda što pod nogom cvilipričajući zgode iz vremena davnog.

1 Ivica Kesić (Kreševo) je objavio tri zbirke pjesama: Ispod našeg neba, Svjetionik, Odbljesci praskozorja.

39poezija

Fabijan LOVRIĆ

Sveti Nikola

I svi su prošli kroz uski kanal,kroz koji Nikola vodi ljudei svaka molitva i svako zvono;zna kapetane da probudi

A mornari, ljudi širina,i morskih oluja koja ih nosi,znaju kako se živi na morui zapjenjenoj buri prkosi.

Samo molitva svetome Nikiuvijek je bonacu rodit znalai mirno brodove dovesti cilju,gdje ih je sretna, obitelj čekala.

Brodovi pelješkim kanalom plovei uz put poneku ribu love,a zvona crkvena, s crkve na brijegu,jasno govore: “Sve je u redu!”

I tako plove stoljećima,tako su plovili kapetani,po mrkloj noćikad more i oni ostaju sami.

Uvijek su molili Nikolu svetog,da ne rodi iz mora hridi da im podari sreću u molitvii dadne jasan, svjetlosni mig.

A svjetionik trepće u noćii pokazuje siguran plov,a sveti Nikola brodove vodi;trubu im čuje, prestrašen zov.

OSVIT 103–10440

Željko KOCAJ

Ruga mi se povijest

Ruga mi se povijestU lice se smijePonavlja mi stalnoRečenicu, dvijeI nikad ne otkriva baš sve o sebiPa tko se ljutio ne bi Kad se čuju govorkanjaI ogovaranjaDa ni ona nije poštena I nevinaKao što se predstavljaDa ni ona nije konačna istinaKao što se prenavljaDa je dvoličnaČak i troličnaDa se mijenja, prilagođavaKako kome odgovaraDa nije učiteljica životaNego majka nacionalnih prostotaČesto maćehaJoš češće kurvaI tko da joj vjeruje na riječTko da je čuva Od sinova njezinihZbog naslijeđa posvađanihKoji se krvavo tukuZa njezinu ostavštinuPa nek ide sve u materinuBolje je istinu Potražiti u vinu

41poezija

Matej ŠKARICA

Pustinja krajnosti

tanki su zidovioštri su bridovigrubi oblici zamagljeni vidici?češći su ljudiprevrtljive ćudirijetki su onikojima razum zvonina uzbunu!u pustinji krajnostibez mira i blagostimiline i radostiuokolo sve same prepreke i gadostino ipak ih savladavaš spretnotek ponekad osjetiš se sjetnou pustinji nehajnostiA: od krajnosti do krajnosti B:zlatni put sredine gazišpuno nudiš, a mnogo ne tražišza (ne)strpljivu osobu već odavno važišDivno.

Loše vijesti

poplavepotresipožariporezi

nemiri nesrećesukobisudovi zatvori

u smeće bacamloše vijestis nadom da ću te u gradu srestiali to se danas ne događa

OSVIT 103–10442

Mijo TOKIĆ

U Bosni kao da je u loncuTvrtku Gavranu, dijaku bosanskom

Oduvijek je ovdje kuhalo(Oduvijek se ovdje kuhalo)Meso za jedneZa druge kosti ili ono što je ostaloda prostiš

Jedni likujui begujudrugima suze na očiod tuge veljeda prostiš

a zemlja istai raslinje i korijenje

I oni što začin dodajuNe sole hranuVeć ranu(dolijevaju ulje na vatru)I čude seKako su nepopularniNjihovi recepti

Oduvijek ovdje vrije, znamo,Valjalo bi spustiti temperaturuNaći mjeruI omjereDa bude kako trebaI slano i ukusnoZa svačijim stolom

Troja slova ovdje u BiH

Spomenici s troja slovaTri pisma

Grobovi su isti I mrtvi su istiDali su sve za živeI sad su u miruPočivaju u miru

Mogli bismo učiti od njihDa budemo u miruJoš dok smo živi

Počinula bi zemlja

43poezija

Čudna zemlja

Čudna je naša zemlja.

Razlog prvi: Iako je volim, mnogi mi ne priznaju da sam patriot jer sam domoljub.

Razlog drugi: Mnogi misle da dijeljenje počinje tek s tri. Kao da podjela na dva nije dijeljenje. Osnovna je, klasična, podjela na dva – svjetlo/tama; crno/bijelo; dan/noć; muško/žensko (barem je dosad tako bilo).Prema tomu naša je zemlja već podijeljena.Čemu strah od podjele s tri?

Razlog treći: Mnogi umjesto da povijest istražuju i proučavaju oni je izmišljaju.Povijest se već dogodila i ne može se izmišljati.

Razlog četvrti: Ovdje se davno dogodio stockholmski sindrom. Mnogi su zaljubljeni u osvajača i s njim se poistovjećuju.I s tim se ponose.(O, zemljo, otvori se!)

Razlog peti: Neki nadobudni tvrde da je Bosna veća od Bosne i Hercegovine. Čak i geografski.

(Sami možete nastaviti niz, ovu crnu pjesmu.)

OSVIT 103–10444

Slavko VRANJKOVIĆ – Sacerdos

Stolački stećci

Pjesma o Maku DizdaruPjesnici ne umiru. Žive u svakom vremenu u stihu i slovu,u traženju modre rijeke držeći Riječ kao znamen,tako je bilo i bit će. Amen!Ime ti spominju stolački vjetrovi u zemlji Hercegovoj.Protječeš pjesmom krvavim krajolikom,prostranstvima dalekim od neba u kojima je sve što smrtniku treba:stopa zemlje, veliko srce, stih do stiha, ruka u ruci i svjetlo u očima.U tvojim stihovima sve tako počima.Između korica poteče rijeka, ponornica, čas mirna, čas divlji brzaci,sjećanjem u kojem plove mrtvi i živi ratnici uklesani u tvrdom kamenu,prkosni, ponosni i svoji patnici. Ostavio si velik zapis pod nebom,tražeći odgovor na tisuće pitanja, unatoč svemu, nova jutra nakon svitanja.Otvaraš zastore, jame bezdanke, izvore, da poteče gorčina,rijeka nade i straha od ljudi, od života i vremena.Budiš kamene spavače da budu iskra i plamen za snove,plivači modrom rijekom unatoč teškog životnog bremena.Postao si graditelj mosta do druge obale satkane od života,spominjući mnoge i Njega koji je“govorio kao što nitko govorio nije” pa je svaka riječ melem na ranui vječnost spletena od jave, od sna i neba što nas nosi i hrabri i brani sada, uvijeke,od kolijevke pa do greba.

45poezija

Stanko KRNJIĆ

Krist u mesnici

U predbožićno maglovito hladno jutrou prepunu mesnicu ulazi krezubi Krist. Smije nam se!Oko sebe širi miris mlade rakije i svježe odbijenih dimova.Teško ga je raspoznati na prvu, većina ga ne vidi od mesa i sebe samih,ali iskusno oko vidi ga. Poderani kaput vrišti na njemu, skrivajući ipak rane na rukama.

Stojimo u redu za svoj komad mesa,pretvorit ćemo ga poslije u božićno pečenje, strpljivi smo s već umornim mesarom – „Može li jedan komad za mene“,pita prvog do sebe, „nije bitno koliki je i od čega je, ne ću pare, znam da mislite da ću ih popiti ali pojeo bih nešto na ovu zimu dobro bi došloi ogrijat bi’ se htio“. Stojimo u neznatno pomjerenom redu i pet minuta poslije; Krist na ramenuzahvalno odnosi svoju ovcu

pod nogama mu škripi magla.

Krug

Noćas opet čerečimo svog Boga, ne znamo njegovu nutrinu ni građu pa nismo sigurni jesmo li posao obavilitemeljito i preciznokako treba, po pravilima struke.

Ujutro ćemo uz kavu skupljati rasječene božanske komade i pokušati složiti puzzle da mogu izdržati bar do sljedeće večeri.

Demoni će spavati kad pekari iznesu vruće kruhove na svjetla dana i mirno će biti.

I doći će noć.

Pa opet krug.

OSVIT 103–10446

Zadnja zrna žita

Sami smo posijali kukolj što odavno prebiva na našim stolovima, vješto se i potajno sa zrnima pšenice uvukao u naše kruhove; puni iščekivanja pekli smo ga za svečanost, taj otpad ljudskog prinosili na ruke najdražima, otkidali njegovo tkivo želeći doživjeti pšenični blagoslov istodobno potajno smo razmišljali da nam se potkrao ipak, nakon svega najprije smo primijetili oči zacakljene čudnom bojom, ruke su počele drhtati, glasovi su postajali tiši,krv je usporavala na putu natrag,ni to nije bilo dovoljno za pokrenuti alarm, netko je shvatio i glasno razvio svoje strahove;

samo su rijetki prstima uhvatili te riječi, još je dosta kukoljnih zalogaja sraslo s nama dok konačno nismo vidjeli da i sami smo postali kukolj, ali bilo je već vrijeme kad smo strahujući za sebe kukoljem nazivali zadnja zrna žita.

47poezija

Stipan Stipe GRCIĆ

Nemoj tuđe

Prijatelju, ti izvinija sam rođen tu na stini.Ti si rođen tamo prekoodavde je to daleko.

Nemoj dirat tu starinu,moga dida domovinu.I moj pradid tu je bio,sve je meni ostavio.

Budi borac, dite moje,tuđe nemoj, ne daj svoje.Tuđe je prokleto, svoje cijeni,to je ćaća reka meni.

Želje

Preveć smo se utopiliu te glupe želje.Zato smo izgubiliradost i veselje.

‘Ko će imat’ bolje,‘ko će imat’ više,sve smo bliže pomoru,crno nam se piše.

Izgubili smo dušu,radost i veselje,nekud su nas odvelenaše glupe želje.

Šta je život?

Gdje je ona mladost mojakad sam malo dijete bio?Malo, malo, sve propalo,i eto sam ostario.

Sad se pitam kuda odesnaga, mladost i lipota.Sad tek vidim ja istinu,ništa nema od života.

Mislio sam o tom često,razmišljao život šta je.Sad s iskustvom mogu reći,život ipak malo traje.

Pitao sam znanstvenikada mi kaže cilj života.Nije znao ništa reći,kaže da ga je sramota.

49PROZAPROZA OSVIT

Mato NEDIĆ

ŽENIDBA

Bilo je to nekako prvih godina nakon austrougarske okupacije. Do-gađaji vezani uz prolaz vojske kroz Posavinu te 1878. godine brzo su zametnuti negdje u sjećanjima pa bi isplivali na površinu u razbibrizi veselih zimskih noći kada je pričom trebalo prekratiti vrijeme koje je sporo protjecalo, a inače su misli na njih drijemale zapretane posve drugim mislima koje je nametnula životna stvarnost. A i što bi se po-sebno trebalo pripovijedati o prolasku vojske i oduzimati vrijeme i sebi i drugima kada to nije bila ni prva ni posljednja vojska koja je prošla našim cestama i našim poljima. „Vojska ko vojska“, rekli bi stari ljudi, „kud god prođe, napravi neku štetu pa ode dalje.“ Ova, na sreću, brzo prođe kroz Posavinu pa ni puno štete ne ostavi. Među Posavcima su se, istina, mogle uočiti dvije struje: jedna, koja se obradovala vojsci, i druga, koja ju je dočekala s mržnjom. Kršćanski su starosjedioci u do-lasku austrougarske vojske vidjeli novu zoru, svanjivanje onoga dana u kojem će turskoj sili doći kraj; muslimanske su pak pridošlice, koje su prije petnaest godina naselile određena posavska mjesta, u dolasku vojske vidjele propast svojega imanja, nestanak sigurnosti i moćne sul-tanove zaštite, osjetile su strah za opstanak „spasonosne vjere“, pa i za život sam. Ipak, ni među pridošlicama muslimanima nisu svi bili jedna-koga mišljenja pa, prema tomu, ni jednakoga postupanja. I dok je Ibra-him-beg Pašić u Bosanskom Šamcu pokušao organizirati neuspješan otpor nadirućoj vojsci pa mu se odazvalo tek oko tisuću dobrovoljaca, neukih i slabo naoružanih, koji su pred pucnjima prvih topova pobjegli s obrambenih položaja i nestali u zabiti šamačkih sokaka, dotle je oraš-ki kajmakam postupio drukčije: s brojnom se pratnjom u Domaljevcu poklonio austrijskomu časniku i obećao predaju oružja i slobodan pro-laz kroz orašku Posavinu. Tako vojska bijaše i prođe, a ljudi ostadoše. Oraški kajmakam i dalje obnašaše svoju sudačku dužnost, a seljaci svo-je zemljoradničke poslove. I godine prođoše.

50 OSVIT 103–104

Ljudima je, naravno, najvažnije da godine njihova života prolaze u miru, dobromu zdravlju, blagostanju i raspoloženju. Tih prvih godina nakon okupacije Bog je dao mira u izobilju, zdravlja kako komu, kao i uvijek što je bilo. Na blagostanje se pak nisu mogli požaliti oni koji su bili vrijedni i pošteni: ako su se bavili zemljoradnjom – zemlja im je vraćala urodom, ako su bili trgovci – i trgovina je napredovala. Oni imućniji i djecu su mogli slati u škole: ili u onu u Tolisi, koja tamo već dugo postoji i djeluje, ili u onu koju su nove vlasti 1880. godine otvorile u Orašju. Ni raspoloženja ljudima nije nedostajalo, osobito zimi, kada bi ljetina bila skupljena, poslovi posvršavani, pa bi mladost krenula po sijelima, pa bi se iz kuća začuli zvuci tambure i violine i glas pjesme, pa bi od Božića do poklada zaredale svadbe koje su, uz veselje i trenutno slavlje, obećavale napredak i nov život.

Tako se te zime i u kući Stijepe Rošića iz Domaljevca pripremalo slavlje jer trebalo je ženiti Bartola, najstarijega Stijepina sina, koji je malo zaostao za svojim naraštajem jer njegovi su se vršnjaci iz sela skoro svi poženili i gotovo nijednoga ne možeš naći da je još momak, a Bartol je, eto, malo zaostao, ali nikada nije kasno, pa ni sada, zaključio je stari Stijepo udarajući sina muški po plećima, a Bartol se malo zasra-mio, i drago mu je što otac misli o njegovoj ženidbi, i krivo mu je što se do sada sam nije pobrinuo za to, kako svi kažu, važno životno pitanje.

Nije da Bartol nikoga nije volio, bilo je oko njega djevojaka, heeej, još kakvih, ali nijednu da privoli da pođe za njega. Išao je on s braćom na seoske divane, pohodio mnoga sijela, smijao se i pjevao, kao i drugi, čak ni stidan nije bio, puno je pričao, neki bi rekli i previše, ali nešto ga je zaustavljalo u posljednjem, odsudnom trenutku. Onda bi zanijemio, kao da je obamro, jezik mu se u ustima kočio pa bi najednom bezraz-ložno zašutio, a drugi su i dalje pjevali i pripovijedali, drugi su se s djevojkama hvatali u kolo, poslije bi ih ženili i živjeli s njima, a on je tapkao u mjestu, ostajao gdje jest, pitajući se zašto zastade, što mu se dogodi, što ga spriječi da i on zagrli ovu ili onu, da s njom zaigra, ne samo u kolu, nego u stvarnoj životnoj igri. Braća su mu se oženila ima već nekoliko godina, i djecu su dobila, pa sada lijepo žive. Bartolu se polako godine tovare na leđa, a s godinama sve je više posla, treba ura-

51PROZA

diti ovo zato što otac više ne može, star je i gubi snagu, treba uraditi ono zato što braća ne stižu i tako prolazi život. A kada dođe zima i vrijeme seoskih divana, Bartol sve rjeđe na njih ide jer s kim bi sada išao, braća, kao oženjeni ljudi, više se druže s oženjenima, a njegovih neoženjenih vršnjaka, kako rekosmo, gotovo i nema. Bartol se onda sve više povlači u samoću, a otac tvrdi da to nije dobro.

Otac tvrdi kako samoća ni za koga nije dobra, a očeva je riječ u kući zakon. Kaže otac kako i u Bibliji piše da za čovjeka nije dobro da je sam i da mu je stoga Bog stvorio ženu, kako bi mu bila družica. Zna otac to, pismen je čovjek, i vjeruje mu Bartol. I sam bi sve to čitao da je pismen, ali škola nije bila za njega, tako su rekli ukućani, i u pravu su bili. Braća su ga pokušala opismeniti jer sami su znali pisati, ali njemu to nije išlo. Naučio je tek tri slova, ali kako god ih spojio, riječ iz njih nije mogao pročitati pa mu ni ta tri ništa nisu vrijedila. Kada je već tako zaostao, odlučio je slušati oca i braću jer, hvala dragomu Bogu, pametni su ljudi, ne će ga na stranputicu isputiti.

Stijepo je uvijek za svojega Bartola govorio da je dobričina. Drugi su u selu za takve ljude nalazili i drukčije, manje lijepe izraze, ali pred Stijepom bi se rijetko tko usudio izreći neki od tih izraza. Inače, ljudi su u selu imali razvijen osjećaj za mjeru, znali su gdje je čemu mjesto. Podrugljivu riječ može se reći, ali ondje gdje ju dotični ne čuje. Ljude kakav je Bartol žene su zvale nedotupima. Tu su riječ izgovarale s odre-đenim obzirom i strahom, moleći Boga da se njima ne rodi netko takav. Muškarci su pri izboru svojih izraza bili znatno grublji.

Bartol je, dakle, za Stijepu bio dobričina. Imao je on još dvojicu braće i pet sestara. Svako je Stijepino dijete, kako je i red, bilo bla-goslovljeno određenim osobinama i karakternim crtama, a Bartol, eto, dobrotom.

Kada su mu se oženili Ivo i Anto, pa i djecu dobili, uvidio je Stijepo da će Bartol vremenom postati sluga svojoj braći. Ne će se to dogodi-ti zato što su njegova braća zli ljudi koji hoće iscrpsti bratovu snagu kako bi svoju sačuvali. I Ivo i Anto će zajedno s Bartolom obavljati sve poslove, zajedno će zorom ustajati, uprezati konje i juriti posavskim

52 OSVIT 103–104

poljima, ne će, znao je i to Stijepo, ni na njivama biti zabušavanja. Radit će oni zdušno, kao jedan, iscrpljujući snagu onoliko koliko je potrebno.

Ne će ni snahe u Bartolu gledati roba kojega bi zapostavile i isko-ristile. Brinut će se i one za njega, dobro će ga hraniti i čuvat će mu zdravlje jer dobre su to žene, iz uglednih su kuća.

Ni djeca njihova, nećaci Bartolovi, nadao se Stijepo, ne će prema stricu biti gori nego što su djeca prema roditeljima. Majke će ih učiti da ga moraju poštovati, a očevi će ih držati pod stegom.

Ipak, Stijepo je smatrao da će Bartol biti braći sluga, da, ako se ne oženi, nikada ne će moći biti svoj čovjek, ako Ivo i Anto rade, za svoju djecu rade; ako snahe dobro paze Bartola, paze ga da bi i njihovoj djeci namicao imanje; ako ga i djeca budu poštivala, poštivat će ga dok ih roditelji budu mogli držati u stezi. Kada Bartol posustane, a djeca po-stanu odrasli ljudi, sve će se promijeniti. Bartol će im svima biti teret. Predobar je on, mislio je Stijepo. „Treba mu žena“, govorio je.

No, gdje naći ženu koja bi pošla za takva dobričinu? Pun je svijet žena koje samo čekaju da budu udomljene, da se sretno udaju, mislio je Stijepo. Osobito u uvjetima seljačkoga života bilo je nepovoljno ostati usidjelicom, jedno stoga što je takva djevojka bila na teret ukućanima, a drugo, što je bila na porugu suseljanima. Premda su ju ukućani uglav-nom iskorištavali za rad na njivi i u kući, neudana im je djevojka bila na sramotu jer, eto, nju nitko nije htio, ona nije bila dobra ni za koga. Istina, valjala je braći i snahama da bi im odgajala djecu, prala ih i krpi-la im odjeću dok su snahe ponosile i rađale jedno za drugim. Neudane su se djevojke u selima s protokom godina od kućne čeljadi pretvarale u kućni inventar, u gotovo beživotnu stvar koja nema ni svoje volje ni razuma, koju se može i prezirati i vrijeđati, ako se baš hoće, zato što ona nije žena na mjestu, nije u mladim danima pronašla muškarca koji će ju štititi ne bi li živjela onako kako Bog zapovijeda.

Na drugoj pak strani, stara je djevojka itekako osjećala nepravdu koju je prema njoj učinio život, u sebi je uvijek iznova zakopavala sje-ćanja na dane mladosti, na djevojačke snove i na mladiće koji su joj nekada bili dragi pa joj se ponekada činilo da je sve ono što je bilo prošlo u nekom davnom životu, da se to dogodilo nekomu drugom, a

53PROZA

ne baš njoj, a onda bi sjećanja oživjela toliko da bi mladost postajala gotovo opipljivom, strasti bi vrele, a kako ih nije imao tko smirivati, bol bi se pojačavala. Gledala bi onda ostarjela djevojka svoje snahe i njihovu sreću (koja i nije uvijek bila velika, ali se toj djevojci sada činila blistavom) pa se pitala što je ona Bogu zgriješila da joj je sreća uskraćena. Tada bi joj omrznula i braća i njihove žene, pa ni djecu ne bi gledala milim pogledom. Njezino bi ponašanje bilo slično oluji za koju se zna da će se smiriti, ali dok traje, treba se imati gdje skloniti ili se mora moći izdržati nalete vjetra. Snahe ponekad nisu imale snagu izdržati pa bi u kući nastao lom od uvreda, kleveta, podmetanja, laži, a muškarci bi se morali svrstavati na jednu ili drugu stranu kako bi presu-dili i završili raspravu, pa su na kraju oni ostajali glavnim krivcima za sve: kako u očima svoje žene, tako i u sestrinim očima. Poslije svega i selo bi saznalo za nered pa bi pukla priča kako se ta i ta opet uzjogunila, sve zato što nema muškarca uza se, kako su joj snahe zle, a braća još gora. Na kraju, kao i uvijek, sve bi se smirilo i život bi se odvijao kao i prije, a zaborav bi prekrio sve.

Kada je odlučio oženiti Bartola, Stijepo mu je htio odabrati ne bilo kakvu, nego ženu spram njega. Najbolje bi zaista bilo da u tom poslu Stijepo nije morao zasukati rukave, no, kada stvari već stoje kako stoje, nema tegobe koju otac za sina ne može podnijeti. Budući da je Bartol dobričina, ljudi bi rekli nedotup, treba mu takvu i djevojku naći.

Imao je Stijepo puno prijatelja i u selu, a i izvan njega, a i kakav bi to domaćin bio koji prijatelje ne bi imao. Među tim prijateljima izdvajao se Juro iz Pruda zato što se među njegovih šest kćeri našla jedna koja je kao stvorena za Bartola. Ljepotica baš nije bila (po tom se više uvrgla na majku nego na oca), ali je, kažu, valjana i vrijedna. Ime joj je Orka i tek je malo mlađa od Bartola. Ipak, još je u snazi, pogodna i za rad i za rađanje.

(U uvjetima seoskoga života važno je bilo oženiti zdravu djevojku od koje je čovjek mogao očekivati pomoć u polju i dobro potomstvo. Mnogi su se momci varali ako su promatrali samo tjelesnu veličinu i snagu; često su kršne djevojke nakon udaje postajale trome žene, a one sitnije do starosti su s muževima radile na imanju nikada ne zapo-

54 OSVIT 103–104

stavljajući kućnih poslova. Stariji su savjetovali mlađima: „Prvo, dijete, gledaj dušu, a onda ljepotu i stasitost. Ljepota prođe, stas se poguri, ali duša, ako je dobra, dobro će ti biti.“)

Odlučio je tako Stijepo s Bartolom pohoditi Juru. Ispred sebe je po-slao glasnika da vidi kakvo je Jurino raspoloženje i da najavi goste koji dolaze tako važnim poslom.

Prud se smjestio na lijevoj obali rijeke Bosne, baš pri njezinu utoku u Savu. Lijepo selo, kakva već jesu posavska sela: puno krivudavih ces-ta naslijeđenih iz nedavna turskoga doba, neurednih i nesređenih, koje ni sada ova nova, austrijska, vlast ne će, čini se, ni znati ni moći srediti, makar je sa sobom u Bosnu dovela mnogo pismenih i viđenih ljudi koji su prošli bijelim svijetom pa su vidjeli i čuli što seljak nikada nije, no i seljak ima svoje znanje, različito od onoga gospodskoga, pogotovo od tuđinskoga; ima seljak i svoju pamet, a i običaje, pa zna da ako su stari u selima ostavili krivudave, a ne ravne ceste, imali su za to razlog, pa ako je taj razlog privremeno i nestao, opet se može vratiti, ne u vidu turske vlasti, nadaju se seljaci, ali u vidu neke druge, tko zna kakve i tko zna čije, a opreza nikada dosta.

Došao je tako Stijepo s Bartolom u taj lijepi Prud, dokotrljala su se njegova kola koja su vukla dva vranca (neka se vidi da je kod mene sve uredno i na mjestu, ni preskromno, ni prebogato, mislio je Stijepo kada je u kola umjesto jednoga upregnuo dva konja), paradnim su korakom ušli konji u Jurino dvorište, a pred kuću su izašla kućna čeljad da vide tko im to dolazi (premda su se upravo ovim gostima nadali, ne daj, Bože, da su im baš sada došli neki drugi pa da im zasmetaju), a onda su ispred svih istupili i Juro i njegova domaćica da onako domaćinski pozdrave dobre ljude koji im pred kuću svratiše. Kućna se čeljad nakon pozdrava učas razmilješe svatko za svojim poslom, a gosti bjehu uve-deni u kuću.

Seoske su kuće u Posavini uglavnom građene na sličan način. Budu-ći da je zemljište vodoplavno i nema znatnijih uzvišenja u ovoj ravnici, kuće su građene na onom dijelu dvorišta koji je bio najviši ili na kojem su prethodni naraštaji također imali kuće pa se zbog uzastopnih rušenja i gradnji kroz stoljeća zemljište malo uzdiglo i bilo koliko-toliko više

55PROZA

od ostatka dvorišta. Ulaz u kuću bio je nadsvođen prostranim drvenim trijemom, s kapijicom na ulazu. Taj je trijem ljeti pružao ugodan hlad, kako domaćinima, tako i putnicima namjernicima i gostima koji su po-vremeno navraćali. Zimi je pak bio zakloništem za ogrjev i obuću. S tri-jema se ulazilo u srednju sobu, koja je služila kao kuhinja, a u kojoj se odvijala glavnina života cijele obitelji. Zimi je ta soba bila grijana te su se ukućani u njoj najviše zadržavali. Iz kuhinje se ulazilo u veliku sobu koja je bila reprezentativno namještena i u kojoj su dočekivani posebno cijenjeni gosti. Stijepo i Bartol su uvedeni u tu sobu i posjednuti na počasna mjesta. Domaćica se ushodala po kuhinji sve nešto naređujući mlađima, a Juro se pridružio gostima. Započeli su razgovor o ovom i onom, sve izbjegavajući izravno prijeći na stvar. Bartol je sjedio gotovo nijem, skrušeno promatrajući svoje ruke, a Stijepo je s Jurom pretresao novosti iz društvena života. Onda su se vrata otvorila i u sobu je stupila ljepotica. Bartol ju je pogledao ispod oka, nastojeći da njegov pogled ne primijete stariji. Djevojka je bila stasita, bujnih crvenih obraza, s blaže-nim osmijehom na usnama. U rukama je nosila mezu koju je smjerno položila pred goste. Stijepo i Juro su se pričinjali da ju ne primjećuju, a sve su pogledali na Bartola da vide kakav će dojam djevojka ostaviti na njega.

Dok ju je pogledao, dotle mu je djevojka nestala ispred očiju. Barto-lu je srce nekako čudno zaigralo, kao nikada do tada. Poskočilo je ono i od radosti, i od udivljenja, ali kao i od neke zebnje. Kolikogod bio nedorastao, neiskusan i sramežljiv, znao je Bartol da bi ga ovakva do-zrela ljepota ugodno mogla ugrijati u hladnim noćima i da bi mu znala razgaliti tužne dane. Ali, što će biti ako ne bude htjela poći za njega?!

Kada se djevojka povukla, a Bartolovo ponašanje promotreno i oci-jenjeno, Stijepo je prešao na stvar. Izložio je pred Juru razloge njihova dolaska, obrazložio mu dobrobiti za obje kuće ako se preko djece oro-de, a Juro je slušao, pa klimao glavom, pa progovarao po riječ-dvije u znak slaganja i pristanka, a Bartol se topio od miline, što zbog očeva mudra zborenja, što od udivljujuće ljepote koja ga je maločas pohodila.

56 OSVIT 103–104

I došao je radosni dan, dan svadbe. Kod nas su svadbe i inače prilika da se okupi rodbina i da se vide oni koji se rijetko viđaju. Posavske su svadbe trajale danima. U te bi svadbene dane trebalo pribrojiti i vrijeme pripreme, a ne samo dan vjenčanja i sveopćega slavlja. Čak su dani pripreme ponekad bivali važniji i ljepši od samoga svadbenoga dana zato što bi ljepotu svadbe toga dana pomalo zasjenilo opće uzbuđenje od kojega bi sudionici osjetili stanovit umor, dok bi u danima pripreme bilo vremena i za pjesmu i za susrete, za razgovore i druženja.

U tim zimskim danima, kada su svi iščekivali svadbu, Stijepina se kuća otvorila brojnim gostima. Dolazili su rođaci vozeći se na zaprež-nim kolima, sjedile su rodice zavaljene u udobnim sicevima, pokrivene po nogama debelim pletenim rupcima koje u ovom kraju nazivaju po-krivačama, odjevene u tople kožuhe, noseći košare pune darova. To je bio njihov prinos pripremi svadbenoga slavlja. Premda je Stijepo bio imućan čovjek, pa mu nikakvi prinosi nisu bili potrebni i sinu je mogao pripremiti onakvo svadbeno slavlje kakvo je želio, običaji su nalagali da s radošću prima sve rođake i prijatelje, da se veseli njihovim daro-vima (a bilo je tu i rakije, i jaja, i suhoga voća, i dragocjena šećera – bilo je svega što će se upotrijebiti za pripremu obilne svadbene trpeze). Orila se pjesma Stijepinim dvorištem, pilo se i veselilo se pet-šest dana, pripremani su kolači i torte, vrtjeli su se praščići na ražnjima, a mlado-ženja je gledao što se zbiva, veselio se pri pomisli da se sve to za njega priprema, za njega i mladicu njegovu, i obilazio je selo pa je pozivao prijatelje i rođake želeći da svi budu dionicima njegova veselja i slavlja. Pred očima mu je stalno bila slika one prudske ljepotice – rekoše da joj je Orka ime – malo neobično i ne baš često ime, ali njemu sada drago, najdraže.

I u Jurinoj su kući, u Prudu, tekle pripreme za svadbu, za doček gostiju. I njega su posjećivali susjedi i rođaci, i žene su se osobito uzra-dile, samo kod njega se sve radilo tiho, bez pjesme, jer kod djevojačke se kuće ne pjeva, makar je i drago roditeljima što udaju kćer. Ženidba se smatra dobitkom, a udaja gubitkom. Udavačin otac, uz to što će dati svoje dijete iz kuće, mora za djevojku spremiti i miraz. Ako taj miraz mladoženja ni ne traži (a ne traži ga samo onaj koji je toliko zaljubljen

57PROZA

u djevojku pa misli da će s njom samo od ljubavi živjeti), viđeniji se roditelj ipak trudi spremiti kćeri takvu opremu koja će joj dobro doći kada s mužem krene u nov život.

Pripremio je Juro i Orki miraz, jednak onomu kakav je namijenio krasotici Anđi. Orka i Anđa su se pak u posljednje vrijeme stalno nešto dogovarale, potiho su razgovarale. Pomalo nedotupa, Orka nije u pot-punosti shvaćala što to nju čeka, što znači udati se i biti nekomu žena, roditi mu djecu i preuzeti životne obveze na sebe. Anđa ju je nastojala pripremiti, objasniti joj ono što se objasniti može, a bit će stvari, go-vorila je Anđa, koje će Orka morati sama otkriti, koje ni Anđa još nije iskusila pa o njima ne može ni govoriti, koje će doći same po sebi i koje će se Orki otkriti same. Ona neka samo bude poslušna i pokorna mužu i sve će biti dobro.

Ako mladenci nisu podrijetlom iz iste župe, običaj je da se vjenčaju u djevojčinoj župnoj crkvi. Prije toga trebali bi otići na prstenovanje, na dogovor sa svećenikom i na objavu zaruka. Potom bi slijedila tri ne-djeljna navještaja, kroz tri bi se dakle nedjelje u crkvi oglasilo da se njih dvoje kane vjenčati. Ako nitko u tom razdoblju ne bi prijavio nekakvu zaprjeku vjenčanju, vjenčanje se moglo obaviti. Orka i Bartol ipak nisu slijedili ovu proceduru. Vjenčanje je svećeniku najavio Juro. Objasnio mu je zbog čega mladenci ne mogu sami doći i svećenik je njegove razloge razumio. Kada je Orka na nedjeljnoj misi začula da se ženi Bar-tol Rošić iz Domaljevca i da će uzeti nju, Orku, malo se zasramila jer, činilo joj se, svi pogledi su upereni u nju, neka se lica čudno cere, neke glave odobravajući klimaju, neke se opet zabrinuto vrte. Taj se osjećaj srama pojavio nakratko, za tren, a nakon njega njezinim se bićem razlio ponos. To se ona udaje, Orka Jurina. Ona je sada, eto, udavača.

Opremio je Bartol kićene svatove, devetera kola po izbor momaka, a u njihovoj pratnji troja kola prelijepih žena koje su vrtjele bočice u rukama i pjevale svatovca, povremeno potežući iz bočica da bi se zgri-jale, ali pazeći da u njima ostane dovoljno pića kojim bi mogle okvasiti grlo i u Prudu, ne bi li još bolje i zdušnije pjevale pred mladenkinim vratima. U bočicama se žutjela rakija, nerijetko pomiješana s prepr-

58 OSVIT 103–104

ženim šećerom, na glavama su se sjale nove pocalice, a leđa su grijali sjajni kožusi. U žene je ušla radost, ne zbog popijena pića, ne ni toliko zbog Bartolove ženidbe, nego više stoga što ih je ovaj događaj okupio i pružio im priliku da se razonode.

Naprijed su u povorci išli muškarci. Njihova su kola bila okićena, kao i ona u kojima su se vozile žene, čunčanim ponjavama na kojima su se rascvjetali žuti, crveni i plavi vuneni cvjetovi prekrivši crnu podlo-gu ponjave kao što u proljeće stvarni cvjetovi prekrivaju crnu podlogu zem lje. U prvim se kolima voze barjaktar i djeveri, a na konjsku su ormu zataknuli zastavice i vezene otarke.

Bartol se šćućurio u sicu do svojega oca u kolima negdje u sredini povorke. I pjevao bi, ali zna da se to mladoženji ne priliči, i plakao bi (od sreće i nekoga do sada nedoživljena uzbuđenja), ali zna da ni to ne smije. Eto, momačkomu je životu kraj, misli Bartol, i neka je, dosta je takva života bilo, a pred njim je sada novi život uz lijepu ženu koja će mu, tako svi kažu, donijeti radost u kuću.

Uvukao se tako Bartol u misli, i u sic, a kada je to Stijepo primijetio, spustio je svoju tešku seljačku ruku na njegovo rame te ga je opomenuo:

– Ispravi se, što si se zgrčio ko kvočka?!Nasmijao se pomalo grubo, ali očinski dobrodušno, a Bartol je uz-

dahnuo znajući da u njegovu životu poslije ovoga dana ništa ne će biti isto. Ipak, u tom se uzdahu osjetio proplamsaj sreće i iščekivanja novi-ne koja slijedi.

Od ranoga jutra Orku su uređivale sestre i prijateljice. Anđa je bila na stotinu mjesta istovremeno želeći da ovaj Orkin dan bude savršen, onakav kakav se samo poželjeti može, kao da je to dan njezine vlastite svadbe jer tko komu može dobro željeti kao sestra sestri.

Žene su Orku najprije okupale, a potom su joj kosu brenovale. Za-grijale bi pletaću iglu na plamenu, a potom bi oko nje ovile pramen kose pa kada bi ju izvukle, kosa bi se prosula u prekrasnim kovrčama. Nakon uređivanja kose blago su joj narumenile obraze i usne, nastojeći da rumenilo izgleda kao prirodno, a potom su ju odjenule. Neke su se djevojke još udavale u bijeloj narodnoj nošnji načinjenoj od domaćega

59PROZA

platna; druge su u Slavoniji kupovale brokat i svilu i šivale suknje i reklje pa su i na taj način pokazivale da potječu iz bogatijih kuća. I Orki su odjenuli bijelu svilenu suknju posutu žutim cvjetićima i istu takvu reklju, koja joj je izvrsno pristajala, a na glavu su joj postavili fes i na njega pričvrstili veo, takozvani duvak. Tako sređena, u društvu žena koje su ju odijevale, Orka je nestrpljivo očekivala mladoženju.

Djeca su prva zavikala:– Evo svatova! Evo svatova!Potrčala su s ceste u dvorište, jedno, da bi se sklonila s puta konjima

i kolima, a drugo, da bi zauzela pogodan položaj kako bi mogla proma-trati sve što će se sada događati. Bilo je tu i dječaka i djevojčica, i nešto starijih i nešto mlađih, pa se ne bi moglo reći da su ih sve zanimale iste stvari i da su svi jednaku pozornost pridavali istomu. Ipak, važno je bilo da su bili tu kako bi odmalena upoznavali običaje kojih će i sami za koju godinu biti dionicima.

Iako je bio već prilično star, Stijepo u ovoj prigodi kao da nije htio pokazati svoje godine pa je lako skočio s kola, a jednakim skokom s njih je sišao i Bartol. Prišli su zatvorenoj Jurinoj kapiji na kojoj su ih dočekali mladenkini rođaci tražeći od domaćina novac kako bi mogao uvesti svatove u avliju. Nakon kraćega nadmudrivanja i pogađanja oko visine iznosa koji bi trebao platiti, uz obilje duhovitih riječi, Stijepo je darovao momke i svatovi su mogli ući. Jurinim se dvorištem onda raz-legla pjesma. Žene su pjesmom napunile trijem, a uskoro i mladenkinu odaju. Počimalja je bila Bartolova snaha, Antina žena, koja je u ovim svatovima imala ulogu enđije, to jest predvodnice žena. Ona je pjevala:

Ova moja litrica išla kući Rošićai donila pjetlića šarenoga repića;ako misliš da ja lažem,evo repić da pokažem!

Dok je pjevala, mahala je bočicom, a u pjevanju i pocikivanju slije-dile su ju sve žene.

Orka ih je gledala ispod duvaka. Bila je sretna što je pokrivena pa joj ne mogu vidjeti oči u kojima su se skupljale suze. Nije ona oplakivala

60 OSVIT 103–104

djevičanstvo koje će uskoro morati predati Bartolu (ta zato je i stvoreno da bi se u ljubavi darovalo), niti joj je bilo žao što će morati napustiti roditeljski dom; u ovom ju je trenutku obujmila radost što će konačno postati pravom ženom, udanom i voljenom, a ta joj je radost na oči natjerala suze.

– Ne ću ju, ne ću, ne ću – izgovarao je Bartol ne gledajući više u Orku koju su pred njega izveli i kojoj je, premda su ga u tom pokušavali spriječiti, na trenutak podigao veo da joj vidi ono prekrasno lice kojega se s radošću sjećao svih ovih dana iščekivanja svadbenoga dana, nego gledajući u Stijepu koji ga je nastojao umiriti, pomalo strogim glasom, a blagim dodirom.

– Šta je ovo, dado; to nije ona, nije ona cura koju su mi pokazali, to nije moja Orka! – kukao je Bartol ustavši od stola, hoteći izaći iz sobe iz koje su mu izlaz zapriječili svatovi.

Orka je uzdrhtala. Iako prevelika dobrica, kakav je i Bartol bio (na-rod bi rekao: nedotupa), znala je što je posrijedi: ako sada mladoženja odustane od vjenčanja, nikad ju nitko ne će oženiti. Anđa je u susjednoj sobi izgarala od iste strepnje. Željela je stati uz Orku i biti joj potpora, no, znala je da se do vjenčanja ne smije pokazati pred Bartolom jer, ako on vidi njezino lice, znat će da ga varaju, prepoznat će u Anđi djevojku s kojom su ga zaručili. Ovako će ga možda ipak privoljeti da oženi Orku.

– Bog s tobom, Bartole! – smirivao je Stijepo sina vraćajući ga da opet sjedne na svoje mjesto do kuma. – To je Orka, zar ju ne poznaš? Samo te duvak malo zbunio. To je tvoja mladenka.

Otpuhivao je Bartol nekako čudno, kao razjarena životinja. I pjesma je bila stala, ali kada se on vratio na svoje mjesto, enđija ju je opet za-počela:

Ova moja litrica puna je rakije, za te čuvam, dragane, dođi i popij je.

61PROZA

Dani su se, eto, nizali u tjedne, tjedni u mjesece, mjeseci u godine. Na ovom svijetu, čini se, ništa nije novo, a najmanje je nova činjenica da vrijeme protječe i da ga nitko ne može zaustaviti. Već prve nedjelje nakon vjenčanja Bartol je u svojoj prostodušnosti i dobroti ipak vidio kako su ga prevarili podmetnuvši mu Orku umjesto čarobnice Anđe. Naime, kako običaj nalaže, prve su nedjelje on i njegova mladica otišli posjetiti njezine roditelje. Tamo ih je kod stola posluživala Anđa. I ona, a i ukućani, bili su spremni na Bartolovu burnu reakciju kada ju vidi i usporedi s Orkom, no, umjesto bijesa Bartol im je pokazao osmijeh koji je bio upućen Anđi. Nasmijala se i ona na njega.

– Da se kucnemo, lipa moja svajo! – rekao joj je podigavši čašu.– Živjeli! – uzvratila mu je.

Za četiri godine Orka je Bartolu rodila četiri zdrava sina. Poslije dvogodišnje stanke rodila je još i tri kćeri, svake godine po jednu. Djeca su bila čilna i zdrava. Kada su porasla, nitko za njih ni u Domaljevcu ni u Prudu nije mogao reći da su nedotupi. Da su dobri ljudi, to se za svakoga od njih moglo reći. Isto je mogao reći i Bartol za svoju Orku, a i ona za njega.

62 OSVIT 103–104

Jozo KRAJINOVIĆ

SVIJET KROZ BOŽJE OČI

- Dragi putnici govori kapetan: Uskoro se spuštamo na pistu zrač-ne luke u Zagrebu, molim vas da svi vežete pojaseve zbog sigurnosti, mada vam mogu garantirati da se nalazite u dobrim rukama. Hvala vam što ste putovali s nama, nadam se da je let bio udoban i da će slijetanje također proći u najboljem redu.

Počelo je komešanje u avionu, putnici se polako vežu, na nekim se licima osjeti nelagoda, a na drugima sitne kapljice znoja. Samo jedno lice odavalo je drukčiji osjećaj, bio je to Ivan Hrvatski povratnik iz inozemstva. Nakon što je kapetan završio svoj govor Ivan promrmlja sebi u bradu: „Kakvo sigurno slijetanje da bar polomi krila pa da se sve ovo već jednom završi.“ Bio je to dubok osjećaj nemoći zbog situacije u kojoj se zatekao. Nakon godina rada i truda, nakon neprospavanih noći ostale su samo rane, tako duboke da za njih nije bilo lijeka. Još kao dječak otišao je u Njemačku trbuhom za kruhom, ostavio majku i braću, ostavio djetinjstvo neproživljeno, dječje snove zakopane tako duboko da niti on sam više nije mogao do njih doprijeti. Odlazeći od kuće ostala je neprekinuta ona nit koju neki zovu nostalgija, više je to bilo nalik na pupčanu vrpcu koja se sve više rastezala što je udaljenost bila veća, a samim tim bi se i bol povećavala. Bio je poput stabljike koju su pre-rano presadili u lošu zemlju, pa ju svako malo premještali jer se nije mogla privići na drugo tlo. Nakon niza godina ponovo je presađen u staru zemlju pradjedova, samo što ona više nije bila ista. Ta kiselost tla i ljudi na njoj uništili su njegove dječačke snove za bolje sutra. Dok je živio vani teško je podnosio taj osjećaj biti stranac, da manje vrijediš od drugih, pa se nakon izvjesna vremena vratio u Hrvatsku. Hrvatsku kakvu je ostavio nije više zatekao, možda je u svojim dječjim snovima sanjao bolju domovinu ili je u njegovom djetinjstvu stvarno bila druk-čija, ostat će zauvijek bez odgovora. Prvi put kad se vratio u domovinu zavist među ljudima bila je tolika da se osjetila u zraku, svatko je mrzio

63PROZA

svakoga, jedino pravilo koje je još bilo na snazi bilo je „snađi se“. Nije više bio dječak, ali nije bio ni spreman živjeti život bez pravila. Sva njegova ušteđevina topila se iz prijevare u prijevaru kojima nije bilo kraja. Mjesto u kojem se rodio bilo je poznato po moralu, a sad, nakon svega nekoliko godina, po nemoralu. Tuga je počela carevati, snovi su se raspršili kao proljetna magla kad Sunce grane, osvanula je stvarnost, samo surova stvarnost. Sreću je zamijenila bol u grudima. Čežnja za izgubljenim snovima bila je toliko jaka da je i ono malo dobra padalo u zaborav. Osjećaj da ga vara i mrzi netko tuđi manje mu se činio bol-nim od toga da ga vara netko njegov. Prolazile su godine dok ponovo nije odlučio ići vani, da ne gleda situaciju kako se loše razvija, da živu u svojim snovima kad mu je već stvarnost tako surova. Prvi put kad je odlazio ostavio je roditelje i braću, a sad kad je on roditelj ostavlja puno više i puno teže, svjestan križa koji mora nositi, da nema drugoga izbora. Ostavio je jednu domovinu, a zatekao drugu, ostavio je lošu Njemačku, a vratio se u puno goru. Red, rad i disciplina blijedjeli su na listovima starih novina. Njemačka se izmijenila do te mjere da je bila neprepoznatljiva. Nijemci koji su nekada bili dobri radnici postali su veliki neradnici, a moral su zamijenili s tisuću različitih imena, s tim da niti jedno od njih nije bilo moralno prihvatljivo. Ivan se prvih dana nije mogao pomiriti s činjenicom da se nalazi u takvom okružju, ili nije htio, što ga je naposljetku gotovo koštalo života. Navikao je na prijevare koje bi dolazile spontano kao proizvod loših situacija, ali sada se susreće s planiranim prijevarama, duboko osmišljenim u glavama pokvarenih ljudi. Svi njegovi poznanici i susjedi u Njemačkoj već su imali svoga odvjetnika, svoga psihologa, što je Ivanu bilo prilično ne-shvatljivo – čemu sve to? Nakon samo nekoliko godina izbivanja nje-mačko društvo je školovalo tisuće i tisuće prevaranata koji su prijevaru smatrali svojim poslom. Stranci su bili ti koji su plaćali najveću cijenu takva državna ustroja. Plašili su se jedni drugih, riječ prijatelj je bila izbrisana s njihovih usana, ostao je samo stres i stres. Nitko se više nije mogao oslanjati ni na koga, ulice su bile prazne u odnosu na nekada, svi traže dodatnu zaradu jer ne mogu više preživjeti od svoga rada. Iako su godine pretvorile Ivana u odrasla čovjeka i dalje nije bio spreman nositi

64 OSVIT 103–104

se s lukavo smišljenim podvalama sa svih strana. To što ga varaju, pre-ziru, s mukom je podnosio, ali to zašto ga mrze nije mogao razumjeti do kraja. Shrvan stvarnošću, izranjen od života, prevaren od svojih i tuđih, odlučio se vratiti djeci i ženi u domovinu. S ono još malo snage što mu je ostalo od života, ako se to moglo nazvati životom. I evo ga sada na samoj pisti u Zagrebu, nakon svega što je prošao da se još plaši i smrti, pa zar je ona više bolna od samoga života.

Kotači zrakoplova blago su dodirnuli tlo Zagrebačkoga aerodroma, trap zrakoplova se polako ispravljao dok se nije potpuno zaustavio. Bila je to dječja igra za iskusna pilota. Napokon se pojavio osmijeh na lici-ma putnika, počeli su polagano otkopčavati pojaseve, a i zrak je postao rjeđi ili je to bio samo privid.

- Poštovani putnici, ponovo se javio kapetan: Uspješno smo se pri-zemljili na zračnu luku u Zagrebu, hvala vam na ukazanom povjerenju što ste putovali s nama, želim vam ugodan boravak u RH.

Bilo je to olakšanje za mnoge, tvrdo tlo pod nogama taj osjećaj si-gurnosti. Samo je Ivanu još tlo bježalo pod nogama, toliko se puta ra-zočarao da se više ničemu nije mogao nadati. Sve su mu želje odavno bile prosute po ovoj dolini suza, kako je često znao reći. Nestrpljivi su se putnici gurali prema izlazu iz aviona, stjuardesa bi srdačno pozdra-vila svakoga posebno. Red je bio sve manji, no Ivan tomu nije pridavao važnost, i dalje je sjedio mirno na svom sjedalu kao da ne planira izla-ziti. Misli su mu bile daleko. Prisjetio se s kakvim je grčom u želudcu odlazio u Njemačku, sad se vraća bolestan, izranjen u duši i tijelu, sve je izgubio, i ono što je odnio. Od one životne vatre koju je kao dijete imao ostalo je samo malo topla pepela na kraju, od kojega se nije moglo dalje živjeti. Mržnja ga je u Njemačkoj izjedala da danima nije spavao, a sada se plaši i vlastite domovine ne znajući što ga čeka vani.

- Gospodine, – začu se stjuardesin glas – stigli smo. Vama kao da se ne ide van, očito vam je jako udobno u avionu.

Ponovo tišina. Tišina koja je zvonila u Ivanovim ušima. Shvatio je u zadnje vrijeme da mu najviše odgovara tišina i mrak, mrak i tišina, kao da se sakriva od tereta života. Sada kada su svi izišli još samo da se ugase svjetla, tako je on zamišljao ostatak života. Sam bez ikoga,

65PROZA

bez svjetla, bez zvukova, bez boli dana svakoga. Ona grobna tišina kad ništa drugo ne trebaš, kad se čovjek potroši da mu samo mir odgovara. „Kraj, kad će doći kraj?“, ponavljao je u mislima.

- Gospodine! – ponovo se začuje stjuardesin glas. – Jeste li dobro? Da pozovem pomoć?

Ivan se trgne od njezina glasa koji ga vrati u stvarnost, nije bio svjes-tan svoga izgleda, njegove su misli formirale oblik njegova tijela. Bila je to sklupčana bezlična masa na kojoj su još bili vidljivi tragovi života. Duboko uvuče zrak u pluća kao da se vraća iz mrtvih. „Moram se pri-brati“, promrmlja. „Gdje su mi stvari, da nešto ne zaboravim?“ Polako se podiže sa sjedala, dok ga je bol u leđima prožimala po čitavom tijelu, na licu se moglo vidjeti da trpi bol, mada je to htio sakriti od ljudi. Na trenutak mu magla prođe ispred očiju tako da se čvrsto uhvatio za nas-lon sjedala, kao da ga želi ponijeti sa sobom.

- Gospodine, pa Vi ste stvarno loše. Da pozovem pomoć?- Ne, ne, u redu je, mogu ja. To je od spavanja, malo sam mamuran

– pokušavao je sakriti situaciju u kojoj se doista nalazio. Prikupio je snagu i polako, ali sigurno, kročio prema izlazu iz avi-

ona. Polako je dodirivao svaki naslon u avionu kao da ih želi sve pre-brojiti. Na izlaznim vratarima, čim je zakoračio van, odsjaj sunca ga je zaslijepio tako da se čvrsto uhvatio za rukohvat da ne padne po stuba-ma. Svjetlost mu smeta u zadnje vrijeme. Nekad se radovao suncu sada bježi od njega. Nespretno je pipao po džepovima i torbi kao da nešto traži i doista napipao je sunčane naočale. Bez njih više nije izlazio na sunce. Polako se spustio niza stube te užurbano krenuo za ostalima put-nicima, iako je uvelike kasnio za njima. Novo velebno zdanje zgrade na aerodromu bliještilo je pod Sunčevim zrakama, više je sličila nekom svemirskom brodu nego li samoj konstrukciji zgrade. Samom svojom pojavom odudarala je od okoline u kojoj se zatekla. Kolona putnika ušla je u zgradu i uputila se hodnicima k velikoj staklenoj dvorani prepunoj putnika. Na samom izlazu nesnošljiva gužva, bila je to zamišljena crta spajanja i razdvajanja. Jedni bi odlazili i pozdravljali sa svojima, dok bi drugi dolazili i sa zebnjom tražili poznata lica u koloni iza crte razdva-janja. Ivan je podvijene glave u tišini, ne nadajući se nikomu, prošao

66 OSVIT 103–104

kroz gomilu ljudi koji ga nisu ni zamijetili. Zadnjim atomima snage došao je do dizala. Nije htio da itko dođe po njega, svojim bi izgledom razočarao sebe i druge. Staklene stijenke lifta odavale su dojam luksu-za na velebnom zdanju zgrade izvijena i neobična izgleda. Zamišljena tako da privuče poglede putnika, da ih očara predivnom panoramom dok bi se spuštali na tlo, ali sve to nije ostavilo utisak na Ivana, koji je zadnjim atomima snage pokušavao pronaći prijevoz. Vukući za sobom malu putnu torbu, pomalo poguren i nemoćan uspravno hodati, više je sličio na nemoćna starca negoli na čovjeka srednjih godina. Nije, kao obično, birao taksi, dovukao se do prvoga taksista i zamolio prijevoz.

- Gospodine, da Vam pomognem ubaciti torbu u prtljažnik – ljuba-zno će vozač.

Ivan pristade bez prigovora, bio je svjestan da nema snage sam ju podići. Samo nekako trenutaka nakon toga krenuli su prema izlazu. Po-novo tišina, ona neprijatna tišina koja stvara napetost među ljudima. Taj neugodan osjećaj da netko šuti jer nešto skriva, a Vi ga ne smijete pitati. Već drugi put taksist pokušava nešto upitati, prekinuti tu kobnu tišinu, ali ga Ivanov pogled ukori i odustane.

- U grad, vozi me u grad na tu adresu – tiho će Ivan. Nakon nekog vremena vozač skupi hrabrosti pa upita: - Odakle putujete? - Odakle putujem? – ponovi Ivan zatečen u svojim mislima. – Da,

da, odakle putujem? Iz Njemačke – promrmlja. - Kakvo je vrijeme u Njemačkoj? – ponovo se drznu taksista pa

upita.- Vrijeme? Ne znam. Ne znam kako je vrijeme – ponavlja kao u

bunilu. Doista nije znao kakvo je bilo vrijeme u Njemačkoj. Ono čega se

sjećao bila je tama, tama bez ijedne zrake Sunca, ali to nije mogao reći strancu koji ga je vozio kući.

Zatečen situacijom i neočekivanim odgovorom taksist odluči ne pi-tati više ništa. Nije to njemu bio ni prvi ni zadnji čudak u vozilu. Svaki dan ih je sve više, posebno tih što dolaze izvana: „Da mi je samo znati što je u njihovim glavama.“

67PROZA

Nakon kratke, ali mukotrpne vožnje, napokon su stigli pred zgradu u kojoj je bio Ivanov stan. Mladi vozač taksija bez riječi izvadi torbu iz prtljažnika i ponudi ju Ivanu.

- Hvala mladi gospodine, oprostite ako sam Vas uvrijedio. Bilo je to doista od srca. Bilo je to jedno neobično hvala nakon one

mučne tišine, što mladić nikako nije očekivao, pa se našao nespreman za bilo kakav odgovor. Samo je klimnuo glavom, sjeo u auto i nastavio nazad prema aerodromu. Nije mu bilo svejedno, u čudnoj se situaciji zatekao. Mnoge je budale i čudake vozio, ali nijedan mu se nije ispri-čao i još nakon toga zahvalio. Htio je vratiti svaku sekundu proteklih pola sata, da mu nije nešto promaklo. Uzalud se trudio. Čak se ni lica nije mogao sjetiti, samo nekoliko riječi i ta kobna tišina još mu zvoni u ušima.

Vjetar se igrao lišćem kraj puta. Slagao ga s jednoga mjesta na dru-go kao da slaže neku slagalicu od tisuću boja. Za trenutak je dohvatio i Ivanovo lice. Osušio mu znoj s ozarena čela, umio vjeđe i vratio mu ono malo snage koja mu je bila prijeko potreba. Svega nekoliko koraka dijelilo ga je od ulaznih vrata zgrade u kojoj je živio. Sunce je duboko zašlo za brda, odsjaj svjetla se mogao još naslutiti kroz dolazeću tamu. Bilo je predvečerje, dan bez svjetla i noć bez tame. Ono što je Ivanu odgovaralo. Sunce mu je smetalo, a tama ga je plašila zbog nedostatka svjetla. Više nije bio siguran što mu više odgovara.

Ulica pusta, pred ulaznim vratima praznina. „O, Bože, samo da ne sretnem nikoga“, vapio bi iz očaja svjestan svoga izgleda, nalik na stra-šilo ljudskog oblika. Vrata su bila otključana, brzo je ušao kao da se skriva i požurio u dizalo. Samoća je bila dio njegova života u zadnji nekoliko godina, s njom se borio, pa se na nju navikao, ali sad ga plaši svaka situacija u kojoj se zatekne. Vrata dizala se otvoriše, svjetlost obasja Ivanov lik, prije bi rekao dvije sjene, jednu na podu drugu na nogama. Obe krenuše naprijed i vrata se ponovo zatvoriše. Opet putuje, već ga je strah putovanja.

Pred vratima njegova stana stajao je Ivan, stajala su i vrata kao da ra-zume jedno drugoga, učinilo se kao da i dizalo ima dušu, jer je osjetilo teret života, a nosilo je samo jednoga čovjeka. Nekad je vrijeme nemo-

68 OSVIT 103–104

guće mjeriti sekundama. Nekad je vječnost duga, a sakrije se u kazaljke sata. Stupio je nogom u hodnik, kratak, ali velika preprjeka u njegovim mislima. Znali su da dolazi, i djeca i Ana, ali nisu znali kakav dolazi, a toga se razočaranje više bojao doli svega drugoga. Tijelo usahlo od umora, na licu samo koža, a na koži ožiljci od zadobivenih rana. U očima praznina duboka do bezdana, samo srce još kuca prepuno rana. Što će reći kad ga vide, hoće li ga prepoznati? Bit će to, sigurno, jedno veliko razočaranje svima. Nije imao izbora, mogao je samo naprijed, a za to nije imao snage. Stajao je čitavu vječnost pred vratima, hrvao se sa svojim mislima, a onda su se vrata otvorila, na vratima je stajala Ana. Kao da je osjetila da stoji pred vratima i čeka. Koliko je samo puta tišina u ovih nekoliko dana probleme stvarala, koliko je puta otvarala rane, tako i ovoga puta. Ana nepomična s jedne strane, s druge strane Ivan u ranama. Bila je to vječnost u sekundama, bila je to munja bez groma koja se u tišinu sakrila. Napokon se Ana sabrala, samo je prišla i rukama se obavila oko njega. Još jednom je bol postala zajednička toga dana. Dok su tako stajali zagrljeni, na bliskoj su udaljenosti stajala djeca, vidno uplašena, ali kako je ljubav jača od straha svi su sve našli u jednom zagrljaju. Nitko ništa nije pitao, nitko ništa nije ni odgovarao, svi su se razumjeli bez ijedne riječi. Ivan je htio sakriti svoju bol od njih, htio ih je zaštititi od razočaranja, a to je bilo nemoguće. Držao bi glavu podvijenu da im se pogledi ne sretnu, znao je da su svi odgovori sakriveni u njegovim očima. Na stolu je bila večera, ubrusi od bijela baršuna. Ivan htjede njima obrisati suze, ali pusti da teku, jer znao je da će doći druge ako ove obriše. Bol je došla do izmaka, bio je to kraj križnoga puta za njega, bar se nadao. Ana je gledala čovjeka kojega je voljela, djeca su gledala tatu kako propada, zrak se zgusnuo da je svaka riječ u grlu zastala, samo je tišina harala od jednoga uha do drugoga, tiho im misli šarala i sve u bol pretvarala. Ipak su bili sretni jedni zbog drugih, bili su zajedno bez obzira na to kako loša bila situacija. Sjedili su zajedno satima, mjesec se sakrivao iza zavjesa, ponoć je bila pred vratima, ali oni su sjedili za istim vratima. Čudno je to što sve život uzima, a što ostavlja da bi se živjelo od toga. Ponoć je prošla, još se nikomu ne spava.

69PROZA

Ana se trže iz očaja:- Djeco, tata je umoran, trebali bismo svi poći spavati, sutra je nedje-

lja, ne ćete moći ustati na misu. Pošli su na počinak. Nakon dugo vremena ponovo biti u domu sa

svojima, za Ivana je bilo poput najdubljega sna iako je već odavna pre-stao sanjati.

Hladan je vjetar pirio s prozora, mjesec se više ne skriva, u toplini doma svojega Ivan je utonuo u duboki san.

Nekim se čudom našao visoko u oblacima kao da hoda visoko iznad zemlje. Ali osjeća da nije sam, pored njega još netko stoji, netko s kim hoda u tišini. Kako vrijeme prolazi nije više siguran hoda li ili stoji na jednom mjestu, znatiželja je velika, htio bi skrenuti pogled da vidi tko mu pravi društvo, ali ipak ga strah, da ne bi nestao taj osjećaj blagosti, mira i spokoja za kojim čezne čitava života.

- Zvao si me, Ivane… – prekinu glas tišinu. Glas koji je nemoguće opisati, glas koji ima težinu, a opet prepun

ljubavi, glas koji nam sve govori. Nije Ivanu trebalo dugo da shvati s kim hoda, pa mu tjeskoba pritisnu grudi. Još iste noći prije negoli je usnio, iz dubine srca je zavapio: „Gospodine, Gospodine, kad će već doći kraj? Kad će sve prestati, kada ću biti slobodan, kada ćeš sve ovo poravnati i iznova započeti? Gospodine, u mom je svijetu puno više tame nego li svjetla. I zadnja se svjetla gase pa se ne isplati više živjeti. Rekao si da će jednom biti kraj, pa zašto ga onda više nema? Gospodi-ne, molim te poravnaj ovaj svijet da ga nema više.“ Bio je to njegov va-paj iz dubine duše. Bila je to njegova zadnja molitva za iskupljenje. Bila je to njegova zadnja želja iz dubine duše koja je dosegla sve do neba. A sad je stajao do Gospodina, nemoćan išta kazati. U njegovu svijetu sve je više bilo tame, samo bi poneka iskra sijevnula s vremena na vrijeme.

- Ivane, zvao si me… - ponovo onaj isti glas, ali ovoga puta s još više ljubavi i topline.

Nemoćan da raširi ruke, nemoćan da išta kaže, svjestan svoje molit-ve, nemoćan da ju otkaže, na oči su pošle suze.

- Zašto, Ivane, toliko želiš da uništim ovaj svijet koji sam s tolikom ljubavlju stvorio, koji sam na križu otkupio?

70 OSVIT 103–104

Bile su to teške riječi za jednu ranjenu dušu, za jedno potrošeno srce i noge nisu izdržale. Pao je na koljena nemoćan da ustane, ispod podvijene glave padale su suze. „O, Bože, što sam učini“, kroz glavu mu potekoše misli.

- Ništa, ništa nisi učinio, ništa drukčije nego što sam te naučio. Osjetio je ruku na svom ramenu, ruku koja ga milije, ruku koja ga

drži da ne propadne.- Zašto, Ivane, zašto ih mrziš?Ponovo ona bol koja prožima čitavo tijelo, koju ljudskim riječima ne

možeš opisati, prošla je kroz Ivanovo čitavo biće. - Ali, oni Te ne vole, Gospodine, mnogi te mrze i nas progone. - Znam, dijete moje, ali ti gledaš svijet svojim ljudskim srcem i svo-

jim zamagljenim očima pa sve ne vidiš. Sačekaj da padne noć, da se počnu svijeće paliti, noćas ćeš biti sa mnom i gledati mojim očima, vidjet ćeš kroz moje srce.

Polako se spuštao mrak, najedanput su oblaci nestali, ostalo je kris-talno jasno nebo i zvijezde iznad naše glave.

- Ono što ćeš sad vidjeti, Ivane, nije od tijela nego od duha, vidjet ćeš sve duše koje hode po zemlji, vidjet ćeš i puno više.

I stvarno, iz te silne tame počeše se paliti male iskre, kao mali pla-menovi, pa sve više dok se najedanput nisu ukazale tisuće i tisuće zvi-jezda različite bolje na zemlji, puno brojnije i svjetlije od onih na nebu. Bio je to predivan prizor živih boja različitih oblika, kao najljepše ukra-šeno božićno drvce.

- Vidiš li sva ta svjetla, Ivane? Zanima li te što ona znače?- Da, Gospodine – postiđeno će. - Moramo se spustiti malo niže da ti objasnim. Primicali su se jednom mjestu gdje je bilo malo tamno. Gospo-

din malo puhne, kao da sklanja pepeo sa žara, a ispod tisuće zvijezda zablis taše u jednom mahu. Ivan se nađe u čudu.

- Ljudske su duše poput ugasle vatre bez moje milosti, dovoljno je malo rose da ponovo ožive. Vidiš one plamenove koji svjetlost šire, to su moji svetci koji ne daju da se vatra utrne.

71PROZA

I pođoše dalje da se dive svjetlu dok nisu došli do jednoga mjesta prepuna tame, ali su svjetla bila tako čarobna da nisu odoljeli a da ne svrate. Neka su svjetla treptala, druga se kretala, bio je predivan prizor. Neka bi se svjetla sudarala pa bi nastao predivan plamen, dok su se neka gasila i ponovo palila uz gromoglasan bljesak kao munja s neba.

- Sada kada vidiš mojim očima, što ti se najviše dolje sviđa, Ivane?Zatečen pitanjem i pomalo zbunjen, pokušao je od sve te ljepote

pronaći ono najljepše što bi mu privuklo pozornost. Pogled mu zaluta na jednu zvjezdicu koja se gasi i ponovo pali, ali samo kad je netko dotakne, učini mu se tako slabašnom da sama gori, a opet predivnom kada se upali.

- Gospodine, što svijetli iza te zvijezde? – upita Ivan. - Siguran si da baš tu želiš vidjeti?- Da, Gospodine – ushićeno će Ivan. - Idemo dolje vidjeti zašto ta svijeća trepće. Što su se više približavali zemlji, Ivanu je uzbuđenje sve više raslo.

Već su bilu na dohvat zemlje pa su lebdjeli iznad ulice. Svi su ljudi svi-jetlili na svoj način. Neki su mijenjali boje, neki su mijenjali svjetlost, ali su svi bili tako ranjivi i osjetljivi. Sad su već bili u blizine one male-ne zvijezde koja se gasi pa ponovo zasvijetli. Čovjek je hodao u kapu-tu, podvijene glave, krenuo je do kioska kupiti novine. Nestrpljivo su čekali da se okrene kako bi mu vidjeli lice. Napetost je rasla iz trenutka u trenutak, Ivan je gorio od želje vidjeti to nepoznato lice. Trgovkinja je vratila čovjeku ostatak novca koji je spremio u džep i krenuo natrag putem koji je i došao. Što se više približavao Ivanu se sve više ledila krv u žilama, srce je počelo tući od uzbuđenja. Bio je to Manfred. Isti onaj Manfred od kojega je pretrpio tolike muke i prijevare. Hans koji ga je mrzio i progonio. Bilo je to hladno i bezobzirno lice.

Kako se Manfred približavao Ivan htjede pobjeći, ali ponovo osjeti ruku na svom ramenu.

- Ne idi, ne boj se! On te ne vidi, sa mnom si. Ne boj se, moram ti nešto pokazati.

Manfred se laganim korakom približavao mjestu na kojem su sta-jali. Svaki korak bliže stvarao je Ivanu veću nelagodu, nemir u duši i

72 OSVIT 103–104

tijelu. Sada kada mu je bio na dohvat ruke napetost je bila na vrhuncu, kad najedanput kao munja sijevne plamen iz Manfreda. Plamen s tisuću boja poput duge. Plamen ljepši od svih drugih koji su bili u blizini, pla-men za kojim su se svi okretali i divili mu se dok nije iščeznuo u mraku.

Digli su se k nebu. Ponovo tišina kao i prije. - Što je ovo bilo, Gospodine?- Gledaj onu zvijezdu koja stalno putuje, vidiš li kako sjaji poput pr-

skalice? Nekad stalno prska, a nekad malo utihne. Nju šaljem u najtam-nije dijelove svoje odaje, to si ti, Ivane. Šaljem te u tamu, da je osvije-tliš, zato je u tvom životu tama, jer ti svjetlo ne vidiš. Manfred nikada ne bi svijetlio da nije bilo tebe. Ti si svjetlo, sine moj, ja sam te poslao da svijetliš, a ti me moliš da svjetlo ugasim. Čitav te tvoj život šaljem u tamu da svojim djelima svijetliš put drugima. Jesam li te ikad ostavio, jesi li ikad bio sam, a da nisam bio s tobom?

Ponovo tišina, tako duboka, tako široka da su Ivanu krenule suze na oči, misli su mu razdirale dušu. Koliko je puta samo bio u Božjoj milosti, koliko je puta hodao na litici propasti, koliko se samo puta tako jednostavno izvukao iz sigurne smrti? Sad mu je sve odjedanput bilo kristalno jasno da ga je bilo stid Božje prisutnosti.

- Oprosti mi, Gospodine, oprosti mi slabosti moje, molim te. I ponovo ruka na njegovu ramenu, ponovo u krilu očevu gdje svaka

bol nestaje. Sjedili su tako dugo u noć, divili se svjetlu u tisućama boja i oblika,

bio je to prizor dostojan samo Božjega oka. Bližila se zora. - Ustani, Ivane, vrijeme ti je vratiti se doma. Kada te tama obuzme

ti svijetli još jače, ne boj se, a ja ću gledati s visine i uvijek biti uz tebe. - Ivane! Ivane! – uzalud je Ana vikala da ga probudi. - Tata, tata, probudi se, zakasnit ćemo na misu. Ivan se naglo trgnu iz sna sav znojan od duga putovanja. Protrlja oči

i reče:- O, Bože, o, Bože, zar je to moguće?Oči se napokon otvoriše, prepune svjetla i vedrine dok je lice sakrilo

umorne bore, ubrzo se podiže da ne zakasne jer su običavali nedje-ljom ići na ranu misu. Crkva je bila prepuna ljudi, bila je to jedna od

73PROZA

onih u koju su se skupljali vjernici i iz drugih župa. Izgledom nalik na kazalište. Klupe povišene i poredane s tri strane poput lepeze skreta-le bi pogled prema oltaru. Svjetlost se probijala kroz visoke vitraže i pred oltar spuštala žive boje. Ponovo biti s djecom i Anom zajedno na misi za Ivana je to bio vrhunac života. „Svi zajedno biti pred stolom Gospodnjim“, znao bi reći. Doista je oltar nalikovao na svadbeni stol. Sa svih strana kamena stola stajalo je svježe cvijeće. Došlo je vrijeme euharistije pa su se svi poredali u jednom manjem redu. Nakon pričesti Ivan je običavao na koljenima moliti svoju molitvu kao zahvalu Gospo-dinu. Dok se molio sklopljenih očiju osjeti dodir ruke na svom ramenu. Prestraši se pa reče:

- O, Bože, sanjam li?Taj osjećaj da nije sam, ponovo mu prožme čitavo tijelo. - Sanjaš, Ivane – tiho se začu glas. – Sanjaš, Ivane, čitav život je san.

Kad se iz maloga sna probudiš dođeš u veliki san, a to je tvoj život, a kad se iz njega probudiš doći ćeš k meni, i onda više ne ćeš sanjati, ne ćeš ni patiti, jer otrt ću svaku suzu s lica tvoga, zato sanjaj i ne boj se dok ponovo ne dođem po tebe.

Polako iščeznu ruka s Ivanova ramena, a oči mu se napuniše, nemo-ćan zaustaviti suze. Bi mu neprijatno zbog ljudi koji su ga okruživali pa upita:

- Sine, imaš li maramice kod sebe. - Imam, tata. Zašto plačeš?Još jednom je dospio u situaciju kad nije bio spreman sve kazati.

Nakon kratke tišine ipak reče:- To je od klime, kad promijeniš zemlju oči ti se ne naviknu, pa

zasuze.Na izlasku iz crkve sijalo je Sunce, oblaci su prošarali nebeski svod

dok im je blag povjetarac milovao lice.- Tata, di su ti sunčane? upita jadno od djece. Ivan zatečen u čudu zastade. - Ne znam, sine, znam samo da mi više ne trebaju jer mi ne smeta

hrvatsko Sunce.

74 OSVIT 103–104

Slavko VRANJKOVIĆ

ELI, ELI, LAMA SABAHTANI

Uvukla se neka zlokobna šutnja u selo i ljude. Uznemirenost raste kao plima. Nigdje pjesme.

Sve je drukčije i teže, grčevito zbog iščekivanja, kao pred buru.Nemir poraste viješću da je obeščašćen križ na raskrižju. Osvanuo

slomljen. Na podnožju nevještom rukom ispisana ćirilična slova.Sve je donekle bilo u redu dok u selo nije pristigla vojska. Ovo pod-

neblje nije nikad oskudijevalo razmiricama, manjim ili većim mržnja-ma, krvoprolićem i ratovima. Doseljenici s istoka tražili su svoj dio neba, a postojbinu domaćih svojatali su kao svoju. Domaći su, opet, branili svoju zemlju kao što se brani žena, roditeljica bremenita plod-nošću.

Toga kobnoga jutra osvanuo je lijep dan pod modro osunčanim ne-bom slavonskim.

Duga se kolona osula ulicama. Zbjeg je prolazio kroz špalir naoru-žanih vojnika. Iza njih je ostajalo selo. Kuće su ih pratile mrtvim očima zatvorenih prozora.

Plač i jauk, zatomljen krik. Beznađe u očima. Jedno je dijete plaka-lo, naglas, tražeći mačku.

Neki su se osvrtali gledajući suznih očiju obrise kuća koje su se gubile u vrbicima. Činilo im se: ostavljajući selo, ostavljaju s njim sve svoje radosti. Ostali su samo mrtvi uokolo crkve da njih mrtve pričeka-ju. Jedino su ih vitki zvonici pozdravljali šutnjom.

Ispred podruma župne kuće, na kamenim pločama, ranjenik.Iz nekoliko ubodnih rana krv je u malim vodoskocima šikljala u

ritmu još živa srca.Razvaljena podrumska vrata. U dubini slomljen, isprevrtan barokni

oltari, svetci začuđenih očiju i križ. Bliže ranjeniku sjekirom zasječen kip Bezgrješne, rad nekoga nepoznata tirolskoga majstora. Dva zaus-tavljena pogleda.

75PROZA

Neprestano je padao i budio se s krikom zbog nesnosnih bolova. „Da mi je nekako zaustaviti krvarenje“, pomisli. Nije imao snage pomaknuti ruke raširene u grču.

- Na križu sam! – jeknu. Sjetio se Petrove želje da ne bude razapet kao Spasitelj i ta ga misao

obradova. - Nisam dostojan visjeti kao On, ali krik mi ne može oduzeti. Eli,

Eli, Lama Sabahtani! – kriknu svom snagom. Krvavi mjehurići poletješe put neba.„Ostavljen sam.“ Ta ga misao uznemiri, sledi. Zaječa, zaplaka kao

što nikad nije…, od davnih dana kad je mrtva brata iznosio iz vode. Još osjeća, godinama iza toga, stisak mrtvih ruku oko vrata. Učini mu se da čuje njegovo dozivanje s druge obale.

Probudi se iz omame. Iz dubine podruma začuje pokrete. Pričini mu se da su slomljene Isusove ruke okrenute prema njemu. Mjesečina obas jala lice Kristovo. Trnova kruna blista kapljicama krvi. To ga utje-ši. „Nisam sam na križu“, pomisli.

Prvi susret s novom župom bio je i prvi susret s ovim križem. Crkva ga je primila široko otvorenim vratima kao majka. Unutrašnjost bogata oltarima i kipovima.

Tražio je pogledom Marijin kip. Uplovi u njezin pogled, blag i sjetan kao u majke.

„Kod kuće sam gdje god si ti“, pomisli. Nasuprot velik križ. Na njem mlado, izmrcvareno tijelo, prikovano na dvije grede. Zamijetio je oči, ni otvorene ni stisnute u boli, prorez tek toliko velik da sve vidi. Sada mu se učiniše širom otvorene. Krvava rana na prsima oivičena sasušenom krvlju zjapi kao otvorene usne spremne na poljubac. Mnogo je puta cjelivao tu ranu kad su njegove duševne rane krvarile nemoći i nemirom. Noćas, više nego ikad tražio je njegovo lice.

Toga kobnoga jutra nakanio je župljane izvesti iz sela. Nakon du-gih pregovora, nakon svega što su morali potpisati, bijeg je bio jedina sigurnost. Crkvu je ostavio širom otvorenu. Iz nje se naziralo nebo. Nekoliko je dana prije pogođena topničkim granatama. Kipove i sve što se moglo, spremio je u podrumske prostore. Došli su iznenada. Da ne razvale vrata, otvorio je na povike:

76 OSVIT 103–104

- Otvori, pope, majku ti ustašku!U vratima naoružan čovjek i nebo. Iza njega drugi.Vikali su i psovali. Nije ih mogao čuti od siline udaraca. Na njem su

iskalili bijes, svoju naopaku narav. Prevrtali su po župnoj kući, otvarali ladice tražeći skriveno blago kojega nije bilo.

- Gdje si zakopao dukate, zlatne kaleže, križeve, pope, majku ti…?Obnevidio nije smogao snage za otpor, za riječ i opravdanje.Pred podrumskim vratima strka. Neki od njih su držali pozlaćene

barokne anđele, zarezivali ih nožem da vide jesu li od zlata. Kroz na-tečene vjeđe primijeti kako sjekirom zasijecaju pozlaćen Gospin kip psujući bogohulno zato što je od drveta.

Probudio se u lokvi krvi. Osjeti topli vodoskok, omirisa slanost. Kad su ga i koliko puta uboli, zasjekli sjekirom, nikad ne će saznati. Jedino čega je bio svjestan bila je nemoć i slabost.

Probuđen hladnoćom dođe k sebi.Odnekud se čulo pijano ojkanje, poneki pucanj i huk sove u mladim

lipama. „Hoću li dočekati jutro, veliki Bože?“Da pobijedi strah, prisjeti se djetinjstva. Vraćen u daleko vrijeme

želio je izbjeći ovo sadašnje, jezivo i krvavo. Rastao je „oko dva sto-la“, kako je govorio njegov stari župnik: mamin i tatin, i Isusov. Volio je oba. Osjeti se načas laganim, bestjelesnim. Učini mu se da tone u meko paperje, duboke savske vode. Lagan kao vjetar. „Letim, letim!“, uzradova se spoznajom. Ugleda selo s crkvom u sredini. Meki obrisi kuća, okućnica. Nagorjelo krovište crkve otvoreno put neba. Oduvijek je želio letjeti s pticama, leptirima. Volio je vjetar u košulji, zavidio lastavicama i golubovima oko crkvena zvonika. Volio je sve što je od neba i sve što je od zemlje. Nisu mu bili daleki dozivi, smijeh djevojač-ki, nemirna, razigrana kola. Susreti. Ima ljudi koje susrećemo i to traje trenutak mimoilaženja. Ima susreta koji se vraćaju kao da su jučer bili, noseći sa sobom svu ljepotu, drhtav nemir.

Sjeća se dana kad je između sviju izdvojio jednu. Djevojčica ista kao i druge, za njega drukčija. Izdvajao ju je ljubavlju. Gorio je između dvije vatre. Privlačile su ga njezine i Marijine oči. Želio je voljeti ne jednu, nego svima biti sve.

77PROZA

- Čujem da ćeš u sjemenište – prozbori zadihana i iznenađena. Pamti njezin pogled u kojem se prvi put nije prepoznao. Progonio ga

je dugo, dugo u nesanim noćima, a on ga je nastojao zaboraviti, zami-jeniti pogledom Rafaelove Madone obješene na zidu sjemenišne sobe.

Učini mu se da čuje pijetlove. Odnekud iz susjedstva. Nisu mogli probuditi domaćine, jer ih više nije bilo. Drugima su bili opomena. Bo-ljelo ga je sve, a ponajviše strah od smrti. Osjećao je strahovitu žeđ.

- Da mi je kap vode, da mi je okusiti i žuč bih popio – zaječa.Sjeti se Isusova krika na križu: „Žedan sam!“ Tražio je u dubini

skrovišta njegov pogled.Prisjeti se psalma, riječi ohrabrenja: „Pa da mi je i dolinom smrti

proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.“ Ponavljao ih je svom vjerom i nadom u sebi.

Opet ga sjećanje vrati u daleku prošlost, pred ređenje. Obuze ga mučnina, strah od trenutka koji nije želio oživjeti. „Nisam te želio zata-jiti, veliki Bože, nisam! Bila je to slabost u meni, ono čovječje, tjelesno što potiskuje razum, razara sva načela i zavjete, sve odluke u vjeri do-nošene.“ Bilo je to veliko raskrižje kad je trebalo donijeti konačnu od-luku. Poput Petra zaplaka olakšan tom spoznajom, potaknut pijetlovim kukurijekom. „Voliš li me više nego ovi?“, sjetio se Isusova upita. „Ti znaš da te volim“, promuca u grču. Borio se da ga ne obuzda san. Htio je budan dočekati smrt. Bježao je u sjećanje kao što se u strahu bježi u majčin zagrljaj.

- Bole li ga, majko, rane? – pitao je uznemiren krvavim raspelom na Veliki petak.

- Ne bole, sine. Boljelo, pa preboljelo. Uskrsnuo je u zoru.- Kad će zora, majko? - Doći će, sinko, nema noći bez zore.S mukom okrene glavu ususret Gospinu kipu. Nazirale su se velike

tople oči. - Majko! – zaječa djetinjim plačem, zagrca se krvavom pjenom i

obeznani.Bol ga probudi. Bježao je od jeze koja ga je obuzimala. Mirio se

sa smrću koja dolazi. Uostalom navikao je na samrtnike, na lica boje

78 OSVIT 103–104

zemlje, na tišinu prije zadnjega hropca. „Smrt nije kraj, i nema kraja – govorio sam. Tko s Kristom umre uskrsnut će – govorio sam. Smrt je novo rađanje, prijelaz preko rijeke vremena… na drugu obalu – govorio sam. Smrt je prijatelj koji nas ne će iznevjeriti – govorio sam drugima.“

Noćas mu se vrijeme učini zgusnuto. Kroz misli mu naviru likovi ljudi koje je poznavao. „Suočenje“, mislio je. Stajao je izdvojen pred svojom prošlošću kao što se stoji pred razigranim gotskim portalom. Tražio je razlog za radost, za ponos. Želio se pred Bogom opravdati za darovano vrijeme, za poziv koji je prihvatio. Kajao se za brzopleto izgovorene riječi, za dane koji su uzalud prohujali. Znao je da je poslan za druge, da je tamo zbog drugih, srameći se dana kad je propovijedao više sebe nego Njega, kad su mu nastupi bili još jedna dobro uvježbana gluma.

Pred njegovim duhovnim očima, kad je tijelo bilo polumrtvo, nizali su se u dugoj povorci vremena znani i neznani, sa smiješkom i s prije-korom, radosni ili tužni što im je ušao u život.

Odnekud koraci. U njem zaiskri nada. Htjede viknuti, krik mu zasta-de u nemoćnu grlu. Žamor oko crkve.

- Mrtav je – netko reče. - Ništa nisu našli – doda drugi uz psovku. Htio im se javiti, viknuti da je živ, da ga probodu, ubiju, da bude što

sličniji Učitelju na križu. Riječi su ostale samo u mislima i uzaludnu naporu.

Koliko je puta „ostao bez riječi“ pred ljudskom zlobom. Nisu mu ni župljani opraštali. Raznosili su neprovjerene tvrdnje, zle glase o njem, nasladno i često. Tješile su ga riječi starijega kolege o svećeniku- bunaru iz kojega piju i ljudi i stoka i u koji može pljunuti kad god tko hoće. Predratne vlasti su ga zatvarale, mučile, saslušavale nakon sva-koga izleta s mladima župe. Pamti zadnji susret. Osjećao ga je danima. Javljao mu se velikom modricom na licu, bolnim rebrima. Nazivali su ga „klerofašistom“.

Saslušavanja su bila u polumračnoj sobi. Na zidu vlagom načeta Maršalova slika.

- Gospodine i druže – počeo bi isljednik.

79PROZA

Oči su mu bile sitne i zle, prošarane krvavim mrljama. Kad god bi ih susreo sa smiješkom bi u sebi ponovio izreku „pamet na rezervi“.

- Mi znamo…, mi sve znamo. Tako bi započelo, a završilo batinama. Nije se branio. Negdje je pro-

čitao da je na sudu mržnje jedino šutnja dobra kao obrana.Ne zna kad je uplovio u bunilo. Činilo mu se da čuje glas orgu-

lja. Volio je te zvuke koji miluju portale i svece, što dušu ispunjavaju uzvišenošću. Svirale su na njegovoj prvoj Misi, na pogrebu njegova mlađega brata.

Javio se odnekud vjetar.„Ne ću dočekati zoru“, pomisli. „Da mi je bar ostaviti poruku, neku

riječ o sebi, svojima.“ Zamišljao je majku kako krši ruke u grčevitu plaču. Otac nikad nije plakao. Sve je nosio u sebi. Svoju bi bol isplakao kad ga nitko ne vidi.

Strah ga vrati u stvarnost. Još nema zore. - Isuse! – zavapi. – Pod tvojim su križem bili tvoji i majka. Pod

mojim nitko.Sjeti se bake Ive. Nijedan smrtnik nije otišao s ovoga svijeta da ga

nije ispratila njezina molitva. „Pokajat ću se“, pomisli. Nikako da se prisjeti riječi pokajanja. Na um mu dođoše riječi preporuke samrtničke: „Kad oledene moje ruke, te ne budem mogao njima grliti tvoga križa, spomeni se ljubavi kojom te sada grlim, i smiluj mi se.“ Učini mu se, na proplamsaju mjesečine, da se Isus, okrenut prema njemu, nasmiješio.

Osjeti topao dodir. Nadomak njegovoj krvavoj glavi dva svijetla oka.

Mačka je lizala njegovu krv. Ukočen. Ukočio se još više u strahu da ju ne preplaši.

„Konačno“, pomisli obradovan, „netko ima koristi od moje krvi“. Gledao je netremice ta dva svijetla žiška, te dvije razigrane žeravice. „Svjetlost i život jedno su“, pomisli.

Našli su ga. Krv je ističući na kockasto podište oblikovala polja hr-vatskoga grba i križa.

Ispod desne ruke krvlju ispisan nedovršen grafit: „Bože, o…“.

80 OSVIT 103–104

- Valjda je htio napisati: Bože, oprosti ili Bože oprosti im… - reče netko.

I jedno i drugo je moguće. Bio je svećenik.Ležao je mrtav. Zora mu se naselila u očima.

U spomen ubijenim kolegama u Domovinskom ratu, osobito veleča-snom Ivi Buriku, župniku iz Tovarnika kojega su četnici ubili na stubištu župnoga podruma.

81PROZA

Ante MATIĆ

ŠEJTANI

Duvanjski beg je imao običaj uoči koševine prohodati sa svojim sej-menima duvanjskim poljem i zamirat koje će njive kosit. Tako je jedne rodne godine zaputio se ispod brda Liba i sela Borčana i zamirio njivu moga pradida Đile. Beg je naredio glavaru sela i svojim slugama da su-tradan podrane i pokose i ovršu njivu na kojoj se lelujala i zlatila šenica ko sinje more. Kazao im je to, da samo šenicu dopreme u njegov ambar, a raji neka ostane slama i pliva.

Kad je čuo moj pradedo da će mu beg sutradan pokosit najbolju nji-vu šenice, dositio se kako će nasamarit bega, spasit svoje šenicu i učinit dobro dilo, koje će kad-tad izić na vidilo i dugo se pamtit i prinosit s ko-lina na kolino. Pustio je glas kroz Borčane da će beg sutra kosit njegovu podvornicu i da, kad sunce za Vran planinu zađe, dođu kosci i kupelice na njegovu podvornicu. Bog dao pa noć bijaše vedra mjesečinom obas-sjana, pa se vidilo ko da je dan. Strkalo se cilo selo i te noći su Čoline, Majići, Brkići, Matići, Galiri, Martinovići, Krištići, Kneževići, Radoši i Špikići, složni ko nikad, pri misecu koji je svitlio iznad Liba i Vran pla-nine, pokosili njivu, ovrli i sklonili tamo di beg ne će tražit. Ništa nije ostalo na njivi, ni na guvnu. Ni traga od šenice, slame i plive. Kad je beg čuo da je pokošena njiva koju je bio zamirio za sebe, došao je u Borčane i vidio da na njivi nema ni klasa šenice, obišao je oko pojate, zavirio u svaki kutak i vidio da nema u ambaru žita, u pojeti slame. Zavirio je i kuću i vidio da nema tamo žita. Kad je vidio da nema nigdi ništa, stao je ispred kuće i rekao glasno da čuju oni što su išli s njim i raja:

- Vala, to mogu samo šejtani. Tako je beg prozvo Borčance šejtani, što prevedeno s turskog na

hrvatski, znači – đavli.Borčanci su sve preko noći pokosili, pokupili, ovrli i ubacili u kuću i

pojetu sirote udovice Jurke, čiji se sin jedinac nije vratio iz velike vojne.

82 OSVIT 103–104

Kad mi je ovo pričo davno dobri čovik, guslar Marijan Čolina, zvani Ćota, znate što je rekao, što im je bilo najteže kad su kosili i vrli te noći, nisu smili pivat gange. Što su god radili, bilo da kopaju, kose, sjeku drva, vršu, slave, pjevali su gange. A nitko nije pivo tako dobro gange kao naše Čoline. Sve su radili i sradili na misečini i u tišini. (Napisano 1964.)

83PROZA

MOLITVA ZA KIŠU

- Ni najstariji ljudi nisu upamtili tako strašnu i dugu sušu. I jednoga dana narod je spontano pohrlio prema crkvi iz sela i zaselaka. Kažem i ne lažem, pohrlilo je u crkvu staro i mlado, i zdravo i bolesno. To je bilo najsličnije nevremenu, kad se nebo prolomi i lije kao iz kabla, pa odsvakle provrije i poteku potoci, nahrupi voda i slijeva se s brda dolje u polje i otječe prema jarugi. Tako se narod slijevao sa svih strana i uli-jevao u crkvu. Kad je crkva bila dupkom puna kao košnica, velečasni župnik je samo šutio klečeći pred oltarom okrenut leđima narodu. Ljudi moji, sjetite se, potrajala je ta šutnja duže, je l’ bilo tako?

- Tako je – potvrdi Nikola.- Više od deset minuta – dometnu Roćko, a on nastavi dalje:- Ljudi su počeli jedan drugog dodirivat i gurkat laktima, žene se

došaptavale, djeca počela napuštati crkvu, a onda se osmjelila Bajuša i, klečeći blizu velečasnog župnika, glasno zamolila, da povede molitvu.

Fra Didak, pobožan, duhovit, plemenit i, na moment plamenit čo-vjek, osovio se na noge okrenuo prema svojim župljanima, podigao ruku iznad glave kao da blagoslivlje ili prijeti, udarao ih riječima kao bičevima od studeni i doslovno zgromio:

- Došli ste molit za kišu, je li, a? Kakva vam je to vjera, je li, a?Došli ste, a! Došli su i godišnjaci, a, je li? Dakle, došli su i oni. Kak-

vi ste vi katolici, kakvi? Sada ste došli kad vam je dogorilo do nokata. Lažete gdje stignete, psujete da Bog sačuva, pijete ko deve, kradete, varate, lažete, petljate, mrzite… Došli ste molit za kišu, a gdje su vam kišobrani?

84 OSVIT 103–104

PISMO ISUSU1

/ulomak iz rukopisa/

Moram ti reći, Isuse, da se ljudi još uvijek dijele na desne i lijeve, na bijele, crne, žute i crvene, na vjerne i nevjerne, na dobre i zle, na si-romašne i bogate, na slobodne i robove, na uzvišene i ponižene, na one koji viču s ruba egzistencije i na one koji se razbacuju luksuzom i smiju s visoka, gledajući u ponižene i uvrijeđene; zemlja je raskomadana na tabore i negdje se uvijek ratuje, ubija, gine i muči. Nikad zemlja nije bila bez granica, povijest bez krvavih postaja, bez ratišta i mučilišta, bez ludnica, robijašnica, bez strašnih mjesta gdje se odigrala ljudska drama toljagom, nožem, lukom, strijelom, kopljem, mačem, puškom, topom, tenkom, raketom…

Strah me je, strah, Isuse, one bombe što sve zemaljsko, sve što su umovi i ruke kroz stoljeća namrijeli, sve to ta strašna bomba može pre-tvoriti u prah i pepeo, u ništavilo, o Isuse! Tri strašne bombe: atomska neutronska i hidrogenska. Ne zna se koja je gora od koje, strašnija, ubitačnija i opasnija.

Sve što je smrtna ljudska ruka učinila, napravila i odnjihala u svom zagrljaju, upotrijebila je to u danom trenutku. Ništa što je čovjek nači-nio nije ostalo nerabljeno. Nije moguće da će te strašne bombe, ti jezivi ljudski izum, kažem i ne lažem, nije moguće da će to ostati u skladišti-ma, u podzemnim bunkerima, u hladnom krilu zemlje. I zato me je strah i sram, jer miru i ljepoti nismo znali podići hram. Stoljeće u kojem sam živio, dvadeseto po kršćanskom kalendaru, bilo je najkrvavije i najstra-vičnije od kad nebeska galija plovi oko Sunca i na njoj se raduju, žive i umiru ljudi. Početkom toga stoljeća samo je u Prvom svjetskom ratu ubijeno dvadeset milijuna ljudi. Onda je sredinom toga stoljeća buknuo 1 Knjiga Pisma Isusu pisana je pedeset godina. To je zapravo neka vrsta

dnevnika u kojem je sadržana kronika rabljena vremena u kojem sam živio. Sve se svodi na ovu istinu: Bilo je teško živjeti gdje smo se rađali, a još teže umirati gdje smo živjeli.

85PROZA

Drugi svjetski rat i odnio sto milijuna ljudskih života. Mi Europljani baštinimo tri velika zla dvadesetoga vijeka: nacizam, fašizam i komu-nizam. poslaše u smrt milijune ljudi. Hitler i Mussolini imaju na duši sto milijuna ljudi, pa Lenjinove i Staljinove žrtve, pa Maove i Titove, pa Ceausescove i Pol Potove, Idi Aminove...

Daleko smo otišli u znanosti i otkrićima, a najdalje u zlu. Vinuli smo se na Mjesec i podigli čudesne građevine na licu zemlje i pod zemljom i u svem smo išli naprijed velikim koracima, samo u moralu tapkamo u mraku, u istom mjestu. Kako smo se ubijali, varali, lagali, krali i jedni druge mučili prije tri tisuće godina ili u vrijeme tvoga rođenja, danas to isto činimo savršenije, djelotvornije i stravičnije. Dakle, Isuse, u svemu smo napredovali osim u moralu: a ti si, koliko se meni čini, došao na zemlju, utjelovio se i postao čovjekom samo zbog morala, zbog pada čovjekova, zbog ljudskih zala i grijeha. Možda se nikada ne će saznati što si pisao po prašini kada su doveli onu grješnicu da joj presudiš, a ti si rekao da prvi na nju baci kamen tko je bez grijeha. I opet si se sagnuo i nastavio pisati po prašini dok su se zlotvori mučki razišli. To je jedi-no što si za života na zemlji napisao, riječi u prašini, koje su izgazile i izbrisale ljudske noge. Kažu neki da si u prašini na putu, ispred hrama, okružen podivljalom svjetinom, opakom ruljom žednom ljudske krvi, pisao grijehe onih koji su htjeli kamenovati jadnu, grješnu ženu, pa kad su farizeji vidjeli što pišeš, mučki su se razišli na sve strane.

Ovaj život svakidanji, u ovo vrijeme, nakon dvije tisuće godina ot-kako si prošao zemljom čineći samo dobro, postao je muka, trka zbrka i jurnjava. Treba zaraditi kruh svagdanji, pa treba nešto odvojiti za odje-ću i obuću, platiti struju, stanarinu, vodu, smeće, treba ovo, treba ono; nikad dosta i nikad kraja žurbi, tegobi, strahoti i ljepoti života u ovoj suznoj dolini. Postali smo robovi onoga što smo izumili eda bi bolje i ugodnije živjeli.

Kad bi sad došao na zemlju, u neku tvornicu, u redakciju, u rudnik, kafić, na stadion, u dvoranu za govorancije, u kazalište, u ljudinjak, vidio bi ljude, ko roboti, kompjutori i sva čuda tehnike. Sve je zada-no, određeno, unaprijed isplanirano, odmjereno i dovedeno do smiješna savršenstva. Vidio bi telefon, mobitel, televizor, pa internet, a joooj,

86 OSVIT 103–104

Isuse, sva ta čuda, tu zamršenu mašineriju, koja će nam doći glave. Nema nam spasa od smrtna života. Nema nam spasa od nas i našega opasna cilja. Ništa se više ne može skriti. Sjednem pred televizor i bu-ljim i gledam kako se igraju utakmice na kraju svijeta ili kako se ubijaju ljudi, pale sela i gradovi. Opasna je istina koja nas zapljuskuje s malih i velikih ekrana. Nema dana da ne pomislim kako sam zalutao u ovaj ljudinjak. Kažem i ne lažem, laži su postale istine, a istine neslane šale i one su samo, kažu, za budale. Lijepa naša puna je budala, lopina i hulja, koji bi i majku prodali za Judine škude, koji bi ukrali iz kobile ždrijebe, iz jalove krave tele. A savjest!?

Od svega najčudesnija je savjest. U nerazmrsivom klupku tajna, ona kudi i hvali, sokoli i kori, optužuje i sudi, izvodi pred porotnike koji ne postoje, brani i kažnjava; ona raduje i užasava, dovodi do ljepote, do ludila, do tjeskobe, do očaja, ona se pridružuje roju misli, snu napaćenu, grijehu čovjekovu, klici zloj i ukletoj, bezumnoj želji da se spozna sebe sama; čine, geste, riječi, dobra i zla predočujte u samoći, iz mraka zabo-rava iznosi na vidjelo sve što činimo javno i potajno; iz tamnih ljudskih dubina javlja se poput maloga sunca; iskre vrcnule iz kremena, raste, osvjetljava kako bi čovjek vidio sve svoje ljepote i rugobe, ono što je učinio davno i nedavno, pa se najčešće umisli Božji grješni stvor, da se oslobodio prošlosti, pak se, Isuse, čovjek napokon upita što je to što ga vraća u predjele koji ne postoje, odakle iskrsava ono što se mislilo da je nestalo, da je mrtvo i ništavno.

Zašli smo u treće tisućljeće, za tvoj 2020. rođendan, Isuse, sam i umoran od svega, ponajviše od sebe sama, u tami i tišini, poput harle-kina poslije tužne igre na žici sudbine, izgubljeno i tupo upirem pogled u čavao na zidu o kojem visi raspelo. Ti na križu, dobri moj Gospodine, a ja čudesno stišan, duboko zašao u noć i godine, u život među četiri bezlične bijele plohe među kojima stoje stvari u tišini tužno poredane, s bremenom prošlosti na plećima, s teškom istinom u srcu, s grješnim mislima, opustošen i pokraden, bez velike koristi za igdje ikoga, za sebe, za druge i za Tebe, prevaren, izdan, obmanut, materijalno osiro-mašen i duhovno pokraden, na rubu egzistencije, gurnut u suludi svijet koji nije za mene bio ni izdaleka ljepota, puna neke divlje snage i za-ludne nade, beznadno i pusto zadirem mišlju u prošlost, u sadašnjost,

87PROZA

s mučnom vjerom u duši kako će biti bolje, kako će doći bolji dani i sretniji naraštaji, nadnosim se nad sebe, nad svoje mračne dubine, nad rabljeno vrijeme, tumaram kroz tamni labirint s malim svjetlom koje se polagano gasi kao moje srce, grozničavo i tjeskobno kopkam po sebi, po povijesti, po svijesti i savjesti, vraćam se po stotinu puta u jednom danu u vrijeme koje više ne postoji, u davne dane, u krvave vjekove, a neke slike mutne i kratkotrajne, odnekud izranjaju, bljesnu i nestaju poput krijesnica u tami, jasne do nejasnoće i upitane do neodgovora; i tako zatečen u sebi, zatočen u vremenu i prostoru, prikovan za zemlju, u ljepoti i strahoti ljudinjaka, u samoći, pokušavajući sagledati svoj stvar-ni položaj u svijetu i životu, zabrinuto i jalovo prebirem po uspomena-ma, po istinama koje sam nadživio, zbrajam i oduzimam, uspoređujem i svrstavam u neki red vjerujući da ću razlučiti dobro od zla, istinu od laži, kako bi se napokon oslobodio tjeskobe pred velikim ljudskim zlom na pomolu, kako bih se oslobodio misli od kojih boli glava, osamljenos-ti i straha od smrti.

Znam da sam grješan i dijete svoga vremena. Teško je biti čovjek, Isuse. Nosim i ja komadić križa što ga nosi ljudski rod. Kaos i pakao je u nama. Ostadoše iza nas, kroz ovih dvije tisuće godina, kažem i ne lažem, ostadoše putovi i stranputice, raskrižja i putokazi koji sljepoće ljudske pamte, govorim Ti Isuse i ne lažem, ostale su palače pravde i krivde, škole i bogomolje, dvorane za plesove, kuće bluda i mučenja, kockarnice, razbojišta, logori smrti, radilišta, mučilišta, trgovi na koji-ma su mnogi izvjesili svoje nedostojne darove, sumnjive četvrti grado-va, prljava predgrađa gdje sirotinja skapava u neimaštini, luksuzne vile, sva zdanja i ljudska klanja, sve ljubavi, radosti i gadosti…

Nadam se da ćeš doći u naš dan i našu noć, u našu javu, u našu bije-du i našu slavu, jer zemlja je postala Augijeve štala. Koliko će još biti užasa, klanja, boli i stradanja, koliko jada do tvoga rođendana, a koliko tek do onoga dana u koji ćeš doći, jer si obećao doći i stvoriti novo nebo i novu zemlju! Kad na to pomislim, nema kraja mojoj nadi i veselju.

Do tebe i neba, do svih svetaca i mučenika, do Boga, dižem svoj glas i molim te, Isuse, spasi nas od nas.

Tvoj vremešni i grješni Ante Matić

88 OSVIT 103–104

Anto MARINČIĆ

JA, BOG!

Moji roditelji su bili krvnici. Dok sam bio mali toliko su me mlatili šibom, rukama, nogama, gađali me raznim predmetima, rekoh, tukli su me krvnički, s čim su stigli, onim što im se u trenutku bijesa našlo pri ruci. Zašto su to radili? Na to pitanje, uistinu, ne znam odgovor. Ma koliko pokušavao naći objašnjenje, nisam ga nikad našao. Možda im je smetalo što sam kao dijete bio neugledan, žgoljav, možda zato što sam malo škiljio na jedno oko? Ali, ako je zbog toga, ja tu nisam bio ništa kriv. Ili su bili sadisti koji su uživali iživljavati se nad nejačim, tko bi to sa sigurnošću mogao znati? Koliko god danas o tom razmišljam jedino objašnjenje koje mi dolazi u glavu jest da su bili psihički bolesnici, premda su sve učinili da to nitko ne primijeti, ne sazna. Kako sam uspio doživjeti punoljetnost, ni sam ne znam, no uspio sam. Onako neugle-dan, imao sam velik strah od žena, nisam se usuđivao prići ni jednoj curi. Jednoga dana bio sam u trgovini, kupio sam sebi dvije vrećice čipsa. Dok sam se kretao prema blagajni platiti to, naišao sam pored jedne starije, neugledne gospođe. Na prvi pogled zaključio sam da ima blizu sedamdeset godina. S kolica su joj ispale neke namirnice. Nije mi padalo ni na kraj pameti pomoći joj, ali mi je prepriječila put kazavši, zapovjednim tonom:

- Daj, mali, podigni mi to u kolica! U prvi mah mi je došlo da je potjeram u materinu, ali sam se sagnuo

i pokupio joj namirnice s poda. I kao da me zna stotinu godina, kao da je to nešto najnormalnije, istim tim glasom u kojem sam osjetio prizvuk muškoga glasa, dodala je:

- A sad, guraj kolica prema kasi!Kao hipnotiziran poslušao sam ju. Na kasi je platila, dodavši novac

i za moj čips. Podrazumijevalo se da ću joj kupljenu robu odnijeti do automobila. Bio je to velik Cadillac, iz Boga pitaj koje godine. Kad sam potovario robu samo je rekla:

89PROZA

- Sjedaj, zar misliš da ću to sama nositi u stan? Nakon desetak minuta vožnje zaustavili smo se ispred ogromna ne-

bodera. Bez riječi pokupio sam stvari iz prtljažnika i krenuo za njom. Dok smo stajali u dizalu zapazio sam da ima punije usne, velike grudi. Vjerojatno je primijetila moj pogled i bez ikakva upozorenja uhvatila me rukom za međunožje. Šutio sam. Tek kad se dizalo zaustavilo sklo-nila je šaku.

- Samo te stvari ostavi tu u hodniku i ulazi u sobu – kazala je skida-jući se u hodu prema sobi. Toga dana izgubio sam nevinost.

Trajala je ta neprirodna veza pune tri godine. Nisam tražio druge žene. Razlog? Učio sam od nje. U tom vremenu ispričao sam joj sve o svojim roditeljima i njihovim odgojnim metodama.

- Ljudi su stoka, samo ih treba dobro zaplašiti. To su znali i tvoji roditelji, zato su te čitavo vrijeme mlatili i držali u strahu. Dobro ovo zapamti, Bill: strah drugih od tebe je najbolje moguće sredstvo ako že-liš uspjeti. Bill, sve ovo što ću ti sada nabrojiti možeš svesti pod drugo sveto pravilo za uspjeh, a ono glasi – nemaj nikakvih obzira ni prema komu, uzmi, ukradi, otmi, prisili, ucijeni i nikad nemaj sažaljenja ni prema komu.

I poslušao sam ju. Ne ću vam sada pričati kako sam postao prvo milijunaš, potom milijarder i multimilijarder. Naravno, ideju koja mi je sve to omogućila ukrao sam. Govorila mi je moja Greta u trenutcima kada bismo kartali, jesam li vam rekao da se ta baba zvala Greta? „Bill, Bill, ako ti ne ide karta, moraš ukrasti da te sreća krene.“ Nakon prvoga milijuna dolara sve je išlo kao podmazano, samo od sebe. Kako bih prikrio kriminal kojim sam se bavio obznanio sam svijetu da se bavim humanitarnim radom, počeo sam slati pomoć za gladnu djecu i slič-no. Ma, vraga je meni stalo da ikomu pomažem, a kamoli tamo nekoj gladnoj djeci, ali sam preko toga takozvana humanitarna rada i preko donacija izbjegao porezne inspektore. I ne budite glupi kao ogromna većina naroda, na svakoj humanitarnoj akciji, na svakoj donaciji sam zaradio. Malo tko se od te stoke sjetio kazati da Bill nema stotinu pede-set milijardi dolara ne bi bilo gladne djece, a one koji se toga sjete moji plaćenici brzo i efikasno ušutkaju. Bogatstvo mi se uvećavalo sustavom

90 OSVIT 103–104

progresije. Ne, ne, ne ću vam objasniti kako se to radi, pa nisam lud da vam to kažem! Uglavnom, moja novčana težina se povećavala do neslućenih visina.

Ne znam točno kada, ali sam u jednom trenutku poželio biti Bog. Da, baš Bog, i to veći od onoga u kojega ta niskomisleća stoka vjeruje. Najveći novac donosili su mi medicinski znanstvenici. Ne ćete vjerova-ti kako je lako kupiti ljude, a ponajlakše te znanstvenike. Posebno me zanimala proizvodnja virusa, jer sam odmah shvatio da treba proizvesti i cjepivo protiv određena virusa. Ti jadni, bijedni ljudi! Ako ste mislili da se razlikuju od obične stoke, vjerujte mi, pogriješili ste. Dovoljno ih je zaplašiti, potom im dati mrvu nade i možete raditi s njima što god poželite. A cjepivo koje su od mene kupovale države donosilo je ogro-man novac. Naravno, većinu ovih koji rade u vrhu Svjetske zdravstvene organizacije podmitio sam. A nije ni bilo teško. Svaki od njih ima nešto što krije od javnosti, a ja sam znao kako to saznati. Recimo, ovaj da-našnji predsjednik, koji je na mom platnom popisu, voli se oblačiti kao žensko, znate ono, nosi grudnjake, haltere i bit ću do kraja jasan: voli ga, brate, primati. To sam saznao i on sada nema kuda nego me slušati.

Izračunao sam. S ovim zadnjim proizvedenim virusom zaradit ću na desetke milijardi. Uložit ću novac u reklamiranje, točnije u zastrašiva-nje tih ovaca. Jasno, kupit ću medije. Neka im sustavnim izvješćima o opasnosti od virusa slude zdrav razum tako da im bude logičnije ostati zatvoreni u kućama, a ne da izlaze na čist zrak, u prirodu. Potkupit ću i vlade država. Što je meni njima dati na stotine milijuna, a za uloženih deset milijardi zaraditi pedeset! I bit ću Bog. Natjerat ću ih da kao ro-bovi nose maske, natjerat ću ih da se poslije cijepe, poigrat ću se njima. Moj najveći i jedini idol govorio je onomu koji je umislio da je Bog: „Upravo sam ulovio cijelo čovječanstvo. Upotrijebio sam zamku za koju sam znao da će biti izvrsna, a za mamac sam im stavio ono što sam znao da će upaliti. Sve sam ih ulovio“. Na njegovo pitanje što ću učiniti s njima odgovorio sam: „Oh, igrat ću se s njima! Naučit ću ih kako se oženiti, a onda se rastaviti, kako se mrziti i kako činiti jedni drugima zlo. Kako piti, pušiti i psovati. Naučit ću ih kako proizvoditi oružje za ratove i kako se međusobno ubijati. Bit će veoma zabavno!“ Taj naiv-

91PROZA

ko pitao me: „A onda, kada završiš igrati se s njima i naučiš ih svemu tomu, što ćeš onda učiniti s njima?“ „Oh, ubit ću ih“ – uzviknuo sam radosno. I zamislite naivka, pitao me: „Koliko tražiš za njih?“. Rekao sam mu cijenu, a on je bez ijedne riječi pristao, kazavši: „Dogovoreno!“

I platio je. Tako sam mu pokazao da sam jači od njega.Treba učiti, uvijek treba učiti i zato sam ja uzeo recept moga idola.

Naravno, svašta ta stoka od ljudi priča o meni. No, i tu sam našao jed-nostavan način, jer jednostavna rješenja su uvijek i najbolja rješenja. Sve te njihove priče proglasio sam teorijom urote. I djeluje, čovječe, djeluje! Toliko je budala među njima da napadaju čak i one koji o meni ružno pričaju, a da im za to ništa ne moram platiti.

Iako mi sve ide kako sam zamislio, iako u svem kopiram moga ido-la, neku noć sam usnio čudan san. Naišao je taj naivko i kaže mi: „Bill, Bill, ne ću ti dopustiti da svoj zli naum ostvariš do kraja, koliko sutra doći ćeš mi položiti račun za svoja zlodjela“. Htio sam mu reći da od toga nema ništa, da ću i njega cijepiti protiv dobrote, ali sam se probu-dio. Istina, svaki dan mi bezbroj puta padnu na pamet te njegove riječi. A što, stvarno, ako se dogodi da ja umrem i njemu budem morao pola-gati račun? Ne će me valjda spriječiti da i dalje budem Bog!

93DRAMA DRAMA OSVIT

Sanja NIKČEVIĆ

VEDRAN MATOŠIĆ RIBAREVA KĆI ILI KAKO UMIRITI ŽALOSNU DUŠU

Splićanin Vedran Matošić poznat je kao vodič po Splitu, direktor Turističke zajednice, autor tekstova poznatih zabavnih pjesama, glu-mac Dioklecijana, ali i autor nekoliko mjuzikala... Na natječaj za Na-gradu Marin Držić Ministarstva kulture posao je dramu Ribareva kći koja me kao članicu povjerenstva oduševila.

Prvo radi se o punokrvnom tekstu, velikoj ansambl predstavi jer ovaj tekst može biti podloga za velik i pravi kazališni spektakl. A s druge strane, može se odigrati i komorno s nekoliko glumaca. To je neobično jer u kazalištu glavne struje vladaju, s jedne strane, mali dramski tek-stovi za dva glumca koji se ne zbivaju nigdje i govore niočemu (a sve u ime štednje), a s druge strane, veliki i skupi redateljski „projekti“ koji ne trebaju dramskoga pisca nego uzimaju romane, pjesme, ili dramski tekst proizađe iz rada na predstavi... Ovo je punokrvan dramski tekst koji se može postaviti kao odlična predstava.

Drugo radi se o tragediji, ali afirmativnoj. I to je neobično jer da-nas vladaju ne samo tragične nego bih rekla što krvavije to bolje priče. Problem nije u njihovu prikazivanju tragičnosti nego u praznini – niti pokazuju zašto se to događa, niti doista prikazuju svijet u kojem se to događa, niti nude neko rješenje kako shvatiti/preživjeti to što se događa ili ono što se događa u našim životima... Ništa, samo krv, samo šok, samo provokacija i na kraju praznina.

Ovaj tekst je inspiriran poznatom pjesmom Ribara starog kći o ne-sretnoj ljubavi te djevojke i mlada gospodina iz grada. I ovdje se radi o nesretnoj ljubavi mlade žene, imamo i gospodina iz grada koji je u nju zaljubljen, ali ona voli mladića iz mjesta i ljubavna priča je vezana uz njih dvoje. Toga mladića djevojčin otac ne voli jer ga ne smatra sposob-nim i vrijednim. Mladić odlazi na more da se dokaže, ali to je protivno

94 OSVIT 103–104

djevojčinoj molbi i ljubavna priča tragično završava. More odnosi prvo mladića koji strada u brodolomu, pa mladu djevojku koja se baci sa stijene, a na kraju i oca koji namjerno potopi svoj brod. Gospodin iz grada ostaje tužan svjedok, ali se u idućoj generaciji dogodi pomirenje i ta generacija „ispravlja“ priču – uspijeva ostvariti ljubav, ali i donijeti oprost i mir tragičnim dušama.

Drama je tragična i dramski napeta, ima u sebi nešto od antičke dra-me. Tragičan usud propasti lika zbog hybrisa kojem ne može odoljeti očit je ponajviše kod mladića i djevojke, ali i kod oca. Istovremeno drama je poetska jer ima u sebi tužnu baladičnost narodnih pjesama koje odlično prate svaku promjenu atmosfere. U stilu nekadašnjih beč-kih „čarobnih igara“ prikazuje transcendentnu dimenziju (nesretne duše koje se ne mogu smiriti, duh nesretne mlade žene opsjeda svoju nećaki-nju) pri čem u nama izaziva i jezu/strah i tugu, ali i radost i smijeh vode-ći do pomirenja na kraju – nekomu u životu, a nekomu tek nakon smrti.

Drama je smještena u vrlo konkretan prostor (Splita i njegove Male Varoši, Marijana i Matejuške). Tu su realni likovi: od maloga pametna Vlaja koji postane gradonačelnik i koji je zadužen za duhovite komen-tare, preko gosta iz grada koji dolazi pisati pa se nesretno zaljubi, do pa-lete likova Splićana – ribara i vlasnika konoba... Drama tako u sebi ima vrlo koloritno i živo ono lokalno – od problema teška života na moru do originalnih jela koja jedu. Tu je i odlično prikazana atmosfera jer su uz more, kao jedan od glavnih likova, dramaturški uklopljeni i sunce, vjetar, oluja, godišnja doba... Međutim ima u sebi i ono bezvremeno i vječno (snažno i ukorijenjeno u svima nama), priču o ljubavi i njezinim različitim licima: ljubav koja se ostvari, ljubavi koja se ne ostvari, ali se daruje, ljubav koja tek nakon smrti nađe pravi način susreta...

No, u tom svijetu, bez obzira na tvrdoglavost, svađu i tragediju – ljubav postoji, vrijednosti postoje, poštuje se obitelj, prijateljstvo, ljud-skost... Upravo zato nam je napeto i dramatično jer likovi znaju i za vri-jednosti i za dobro i za zlo, ali njihovo ponašanje dovodi do tragedije. Ipak nam ova drama donosi dodatnu vrijednost – pomirenje na kraju. Upravo zato na kraju ove drame mi kao publika možemo doživjeti ne-što što je također vrlo rijetko u današnjem kazalištu. Možemo doživjeti

95DRAMA

katarzu, ono što je još Aristotel smatrao svrhom kazališta.1 Katarza je kao svrha kazališta bila do polovine 20. stoljeća kada je, s novim svjeto-nazorom (sekularističkim), izbačena iz kanona lijepo/dobro/sveto.2 Iz-bačene su dotadašnje vrijednosti kršćanskoga svjetonazora, bilo kakva afirmacija svijeta u kojem živimo, a naročito elementi kršćanske poruke u djelu. Svako djelo ima i svjetonazor i poetiku i poruku i ona nije ozna-ka kvalitete djela nego je autorov odabir koju poruku želi poslati svo-jim djelom. No nakon pobjede sekularističkoga svjetonazora priznaje se samo jedna vrsta poruke (kritika društva iz ateističkih pozicija), a doslovno su izbačena ili prevrjednovana sva djela koja nose elemente kršćanske poruke.3

S vladavinom redateljskoga, pa postdramskoga kazališta, uskoro je izbačena i priča, likovi koje prepoznajemo kao i katarza sama. To ne čudi jer katarza funkcionira samo u svijetu koji ima transcendentni okvir inače se emocije nas u publici nemaju u odnosu na što pročisti-ti. Upravo je zato Aristotel i uzeo tu riječ za označavanje pročišćenja emocija u kazalištu, riječ koja je u Grčkoj značila obredno pročišćenje od grijeha nekom žrtvom na žrtveniku, bio je to čin pomirenja s bo-

1 Aristotel, „O pjesničkom umijeću“, u Miroslav Beker (ur.) Povijest knji-ževnih teorija, SNL, Zagreb, 1979., str. 29. – 60.

2 O temi odnosa kanona i svjetonazora pisala sam u brojnim tekstovima, za-dnja verzija u Sanja Nikčević „Prikazanja ili o afirmativnom kazalištu koje uzdiže i ojačava gledatelje“ u: Rajmund Kupareo Prebivao je među nama. Tri suvremena prikazanja o jednom davnom događaju, Citadela libri, Za-greb, 2019., str. 9. – 52. U pripremi je i knjiga.

3 Četiri elementa kršćanske poruke. Prvi element: drama prikazuje svijet kao smisleno mjesto pod budnim okom dobroga Boga Svevišnjega i s čovje-kom kao dijelom toga sustava. Drugi element: u tom svijetu postoji svima jasna razlika između dobra i zla. Treći element: junak ima pravo izabrati između dobra i zla jer postoji slobodna volja. Čak i kad je junak nevina žrtva koja ne može izbjeći zlo, može odabrati kako se nositi s njim (hoće li mrziti i osvećivati se, oprostiti, preboljeti, itd...). I četvrti element: izabere li zlo, junak ima mogućnost izlaza jer ovim svijetom vlada dobar i milo-srdan Bog.

96 OSVIT 103–104

govima.4 Dakle, uzeo je religiozan termin koji je uključivo ne samo transcendentnu dimenziju nego i konkretan odnos s bogom. Katarza je bila svrha kazališta i za vladavine kršćanskoga svjetonazora jer je i on imao transcendentnu dimenziju svijeta koju je kazalište prikazivalo. Nije čudo da je novi, ateistički svjetonazor to izbacio vrlo brzo nakon što je zavladao u čitavoj Europi nakon Drugoga svjetskoga rata.

No ova drama je posebna i po tom što izaziva katarzu. Ona ima si-tuacije koje su nam bliske, likove koje prepoznajemo, pa upravo zato s njima suosjećamo i strepimo za njih. I kad se na kraju dogodi pomirenje ono u nama izaziva pročišćenje i naših emocija, a to nas osnaži i ojača, to nas i poduči da izbjegavamo ono što smo vidjeli kao loše, a ustrajemo uz ono dobro. Upravo kako je to davno objasnio Aristotel da su osobine dobra djela.

Kako rekoh, ovaj se tekst može igrati kao komorna (a i amaterska) predstava jer desetak aktivnih lica može odigrati pet glumaca (neke ulo-ge igraju isti glumci zbog same radnje, a neke se mogu tako odigrati), ali bi s ovom dramom veliko kazalište dobilo odličnu, pravu, ansambl predstavu jer u njoj ima prostora za scene s puno likova (konobe, riba-renja, brodoloma, Varoši koja žali ili se raduje...) i može se postaviti kao pravi spektakl.

Ovu je dramu užitak čitati, ali bi ju bilo jako lijepo vidjeti na sceni.

4 Katharmos/katharsis je svaki čin bogovima na pomirenje, okajanje, čišće-nje od nekog nedopustivog čina prema božjim zakonima. Stjepan Senc, Grčko-hrvatski rječnik, Naprijed, Zagreb, 1988. (pretisak prvog izdanja iz 1910. godine koji je pak napravljen prema njemačkom uzoru), str. 458. Dakle, osnovno značenje pojma katarza u antici je bilo ritualno pročišćenje, priznanje grijeha pred Bogom i žrtvovanje krvne žrtve na žrtveniku čime se moli za oprost i plaća počinjeni grijeh (ubojstvo, zločin ili oskvrnuće sveto-ga mjesta). Imala je funkciju sličnu kršćanskom sakramentu pomirenja. O tom kako katarza funkcionira u kazalištu i zašto je kasnije izbačena više u: Sanja Nikčević „Kako smo izgubili pravo na sliku hrvatske žrtve i junaka ili čekajući povratak katarze“, Republika 3-4/2018. str. 98.- 116.

97DRAMA

Vedran MATOŠIĆ

RIBAREVA KĆI

Drama u dva čina

LICA:Ribar Tomaso, Janjin otacJanja, ribareva kćiSanto, ribarLuka, mladićMali StipeDječak StipeAnton, sin Tomasova prijateljaMate, vlasnik konobeŠpiro, slikarAnjaMarko, Anjin otac

NAPOMENA:

Uloge Janje i Anje trebala bi igrati jedna glumica, a uloge Tomasa i Marka jedan glumac.

Mjesto radnje: Mala Varoš, dio Splita.Vrijeme radnje: I. čin 1961., II. čin 1980. Kratak sadržaj: Radnja drame se odvija u maloj Varoši (splitska

Varoš bez staroga dijela grada – palače) podno brda Kirieleyson (stari naziv brda Marjan), gdje je smješten ribarev zamak (solurat) i konoba „Kod Mate i Joška“ (tako je i nastalo ime za današnju Matejušku).

98 OSVIT 103–104

Prvi dio priče je inspiriran pjesmom Augusta Šenoe Jana – ribareva kći. Stari ribar Tomaso koji je vlasnik ribarice i zamka ima kći Janju koja se zaljubi u mladića Santa. Tomaso se protivi toj vezi. Santo odlazi na more unatoč Janjinom protivljenju, pogine u nesreći koja je zadesila njegov brod, a Janja se baca s litica Kirieleysona. Tomaso loveći ribu iz mreže vadi vlastitu kćer. Nakon iskrcaja ribara vraća brod na pučinu te brod i sebe polije naftom i zapali.

Drugi dio priče događa se nakon devetnaest godina kada Tomasovi nasljednici dolaze u Malu Varoš, Tomasov brat blizanac Marko s kćeri Anjom, koja je ista Janja, a rodila se na datum Janjine smrti. Mladić Luka, koji je uređivao zamak za dolazak njezine porodice, zaljubljuje se u Anju. Janjin duh vuče Anju na dan njezina rođendana na litice Kirieleysona gdje Anja uz riječi Kirie eleyson (Bože, smiluj se) po-ziva duh staroga Tomasa. Ribarica se iz dubine mora probija do litica Kirieleysona, izbacuje brodsku skalu kojom duh staroga Tomasa ide u susret duhu njegove kćeri, koji se odvaja od Anjina tijela. Duhovi oca i kćeri se spajaju donoseći smiraj. Sljedeće godine Luka i Anja se žene. Slavlje je u konobi „Kod Mate i Joška“.

I. čin

U Maloj Varoši živi ribar Tomaso sa svojom kćeri Janjom u ribarevu zamku podno litica brda Kirieleyson. Žena mu je umrla pri porodu i on sam odgaja svoju jedinicu dajući joj svu svoju ljubav. Devetnaestogo-dišnja Janja se zaljubljuje u ribara Santa. Tomaso se protivi ovoj vezi. Santo odlučuje da se preko strane brodske kompanije zaposli i napusti Malu Varoš. Janja od njega traži da ostane u Maloj Varoši i da se zaposli kod njezina oca. Nakon njegove izjave da on želi napustiti sadašnji ži-vot, Janja od njega zatraži da bira između nje i mora i on se opredjeljuje za more.

U međuvremenu u Malu Varoš dolazi Anton sin Tomasova prijate-lja, koji dolazi u posjet staromu ribaru kako bi u malom dalmatinskom mjestu našao mir za pisanje. On je u svojoj pretjeranoj pristojnosti jed-no osvježenje, ali i predmet čakula. Anton se zaljubljuje u Janju i su-osjeća u svim njezinim ljubavnim problemima. Anton upoznaje Stipu,

99DRAMA

dvanaestogodišnjega dječaka koji mu postaje najbolji prijatelj, a koji je i najbolji poznavatelj Male Varoši i mještana koji u njoj žive.

Vrijeme u Maloj Varoši provodi se najviše u konobi „Kod Mate i Joška“, pa tu osim Mate, koji je vlasnik konobe, susreće i Špira, slikara koji je, kako za njega kažu, kao dio namještaja konobe. Špiro Tomasu nudi da mu naslika portret, na što ovaj pristane. Santo i Matin sin odlaze na more. Tomaso s ribarima kreće u ribolov.

Ujutro Anton shvaća da Janje nema čitavu noć i tražeći je pronalazi je svu uplakanu na liticama Kirieleysona gdje je provela čitavu noć. Nosi je natrag u zamak i u trenutku opazi krv na njezinoj haljini i pozo-ve prvu pomoć. Nakon liječnikova odlaska shvaća da je Janja izgubila dijete koje liječnici nisu mogli spasiti.

Sljedećega jutra stanovnike Male Varoši bude zvona koja donose vijest o smrti Santa i Matina sina koji su poginuli u nesreći koja je zadesila njihov brod zbog požara prouzrokovana starim instalacijama.

Janja shrvana u boli sljedeće noći odlazi na litice Kirieleysona i baca se u more. Stipe i Anton pronalaze dijelove odjeće i organiziraju potra-gu za njom, ali neuspješno.

Ribar Tomaso, loveći danima ribu, odlučuje se za zadnji ulov blizu litica Kirieleysona i podižući mreže pronalazi svoju kćer u mreži na palubi ribarice. Vraća ribare u Malu Varoš, a onda sebe i brod zapali naftom. Zastrašujući prizor gledaju stanovnici Male Varoši.

II. čin

Nakon devetnaest godina u Malu Varoš dolaze nasljednici ribare-va zamka, Tomasov brat blizanac Marko s devetnaestogodišnjom kćeri Anjom. I Anji je majka umrla mlada od teške bolesti.

Mladić Luka uređivao je i pripremao zamak za njih. Stipe, sada već tridesetogodišnjak, priča mu priču o ribaru Tomasu, Janji i Santu. Kada ugleda Anju Stipe shvaća da je ona Janjina reinkarnacija, a Luka i Anja se zaljube na prvi pogled.

Približava se datum Anjina rođendana, što je i datum Janjine smrti. U Malu Varoš stiže i Anton na godišnjicu Janjine smrti. Stipe ga dočeka

100 OSVIT 103–104

i priča mu događaje. U međuvremenu, pripremajući se za večeru, Anja u zrcalu vidi Janjin lik. Isto se događa i Luki, ali oni to prihvaćaju kao igru. Ipak, na Anjin rođendan Janjin duh ulazi u Anju i vuče je na litice Kirieleysona. Neka snažna sila sprječava rodbinu i goste da joj priđu.

Na liticama u nevremenu koje se spustilo nad Malu Varoš Anja kle-kne i pozivom Kirie eleyson dozove ribaricu koja se iz mora u buktinji vraća na litice Kirieleysona, izbacuje skalu i duh staroga Tomasa se spaja s Janjinim duhom koji se odvaja iz Janjina tijela. Sve utihne i smiraj dolazi u Malu Varoš.

Nakon godinu dana u Malu Varoš dolazi Anton. Dočekuje ga Stipe, koji je postao načelnik varoši. Anjino i Lukino je vjenčanje i svi sretni dolaze u konobu gdje im se sa slike smije stari ribar Tomaso.

PRVI ČIN

Scena: Ribarev zamak s jedne strane, litice Kirieleysona s morem i ribaricom u sredini duboko na sceni, restoran s druge strane.

Glazba: „Dani ča ih nima“ Maruška Šinković.

Mala Varoš, 1961.

Sumrak.

Ulazi mladić (Anton), besprijekorno odjeven u odijelo s kravatom, nosi dva kovčega u rukama.

U susret mu ide dječak star oko dvanaest godina. Mladić se zaustavlja i upita dječaka:

Anton: Možete li biti tako ljubazni i reći mi gdje živi ribar Tomaso?

101DRAMA

Mali Stipe: Slidite me, ja ću van pokazat, omar je tute… (Uzima mu iz ruke kovčeg.) Nu, bogare ti, šta su van teški kuveri. Šta to nosate u njima?

Anton: Knjige.Mali Stipe: Knjige? Pa ko dolazi s knjigan u Malu Varoš. Tute se do-

lazi za odmarat. Srića je da smo isprid zamka. (Stipe pokazuje na Tomasovu kuću.)

Anton stane oduševljen prizorom. Prolaze kroz vrata ograđena dvorišta.

Anton: Otac je bio u pravu. Baš mi ovo treba. Mali Stipe: Šta ste rekli?Anton: Rekao sam da nešto ljepše nisam vidio u životu.Dolaze do odškrinutih ulaznih vrata.Mali Stipe (kuca na vrata): Tomaso, dovodin van gosta.

Na vratima se pojavi Tomaso i pruža ruku mladiću.

Tomaso: Antone, taman si stiga na vrime za malo brujetića. Daj mi te kufere Stipe. (Uzima od Stipe kofere i krene prema unutrašnjosti kuće, a Anton ga prati, i dovikuje Stipi.) Malo protresi onu ribu na špaheru, moreš ostat s nan na večeru ako te mater ne će vikat.

Mali Stipe: Ne mogu šjor Tomaso, ali isto van vala, ki da jesan.Anton se sa smiješkom okrene i vidi maloga Stipu koji prolazi kroz vrata

u kuhinju i čuje da trese posudu na štednjaku. Stipe se vraća, mahne rukom u prolazu i nestane kroz vrata.

Tomaso: Ajde za menon. Soba u šufitu je ka stvorena za pisnika.Anton (doda tiše): Pisca... možda...Tomaso: Meni ti je to skoro isto, sinko. Nisan ti ja školovan ka tvoj

pape.Anton: Otac vas često spominje i puno vas pozdravlja.

Otvara se prozor u potkrovlju na kući. Tomaso spušta kofere na pod sobe.

102 OSVIT 103–104

Anton se pojavljuje ma prozoru kao opčinjen pogledom na more i zadnjim, vatrenim odsjajem zalazećega sunca koje svojom gorućom

bojom boji i more i sobu.

Ne može se odvojiti od prozora čak ni na Tomasove riječi.

Tomaso (iz dvora): Eto, dobro doša nan.Anton: Dakle, ovo je raj o kojem moji roditelji stalno pričaju. I potpu-

no su u pravu.Tomaso: Je, sinko, bila je to velika jubav, iako smo svi u početku misli-

li da ti je otac samo tija skuvat zgodnu, bogatu Talijanku.Anton: Šjor Tomaso, tako mi je otac rekao da Vas oslovljavam, ta vam

ljubav traje i danas. Često spominju Vas i Malu Varoš. Kažu da sam ovdje začet, da sam dijete prekrasne, vječne ljubavi.

Tomaso: Je, istina je. Neka, bar ko to… (Trgne se i požuri prema vra-tima.) Asti pasa, zagorit će. Ajde, Antone.

Anton se spušta u dvor, a Tomaso uzima tanjure i nosi ih na stol. Anton sjeda za stol.

Tomaso: Nije svaku večer riba, ali večeras san izabra ribu bez kostiju i to sve sa zadnje kalade.

Anton: Baš Vas je tako opisao moj otac. A što je to zadnja kalada?Tomaso: Kalada je lovljenje ribe s mrižon s ribarice. Moji ribari ostanu

po dva dana na moru, a zadnja kalada je zadnji ulov, oliti najfriškija riba i od nje uzmemo najboje bokune za nas. Daklen, jema malo grdobine, pasa, maške... Ne boj se, to je sve morsko, morska maška daje kiselinu, onda sipe, ako Bog da, jastoga i normalno pulenta. Jiš dok je vruće, dok još baca glogolje. Moja pokojna Kate, Bog je uze-ja pri porodu, znala je kuvat sve delicije ovega svita. Od nje san sve ovo i naučija, a mojoj Janji bija san i mater i otac. Ma amo mi jist.

Anton i Tomaso sjedaju za stol u dvoru, Tomaso stavlja posudu na sredinu stola. Polako dovršavaju večeru. Tomaso svako malo

pogledava prema ulaznim vratima. Naliva vino Antonu.

Tomaso: Da nisan spomenija Janju more bit da bi došla na vrime. Dva puta san joj reka da danas dolaziš.

103DRAMA

Anton: Imat ćemo se kad upoznat. Tomaso: A upoznat ćeš je. Još od malih nogu svudi san je vuka sa

sobon. Resla je na brodu uz moje ribare, a ribareve žene su je razvic-jale.

Anton: Mmmalo san umoran, a čini mi se da me je i ovo dobro vino malo umirilo pa, ako biste me ispričali, ja bih se povukao.

Tomaso: Samo se ti komodaj, sinko.

Anton ustane od stola i trudeći se ići dostojanstveno i ravno, polako odlazi u kuću. Tomaso gleda za njim smješkajući se i vrteći glavom.

***

Spušta se mrak.

Sliku prozora u mraku zamjenjuje slika prozora ujutro. Anton se budi, rasteže se, otvara prozor, širi ruke i zijeva. Gleda kroz prozor i u

dvoru vidi Tomasa i jednoga mlada ribara kako krpa mrežu. Izlazi u dvor u modrom odijelu, svijetloplavoj košulji i žutoj kravati. Tomaso

na stol stavlja prženu šunku s jajima, donosi kavu iz kuhinje.

Tomaso (viče prema ribaru koji krpa mrižu): Janjo, ajde jist. (Obraća se Antonu.) O, rano si se diga. Kako si spava?

Anton: Dobro jutro, šjor Tomaso. Ne znam kad sam zadnji put tako dobro spavao, hvala.

Tomaso (okrene se Janji): Ajde, oladit će se.

Mladi ribar koji je krpao mreže krene prema stolu, skidajući kapu. Anton zanijemi ugledavši prekrasnu mladu djevojku kovrčave plave

kose i velikih smeđih očiju.

Tomaso: Ovo je moja ćer Janja.Janja: Znači, ti si Anton? Drago mi je. Anton: Izuzetna mi je čast da smo se upoznali.

Tomaso i Anton sjednu za stol, dok Janja s nogu priprema mali sendvič. Na stolu je serviran doručak.

104 OSVIT 103–104

Tomaso: Najvažnije je ujutro se najist… (Ironično dobacuje Janji ne gledajući u nju.) …pogotovo kad bančiš dokasna. (Obrati se Janji.) A, Janjo? Čuja san da se oni merlo Santo vrti oko tebe. Nemoj, mala, da te ja vidit s tin neradon i propalicon.

Janja se ukoči, a kad nastupi tišina, dovrši svoj mali sendvič i uputi se prema vratima.

Janja: Aj, vidimo se.Tomaso: Ej, curo, stani! Di si krenila? Antonu triba pokazat Malu Va-

roš. Anton: Ima vremena za sve…

Janja se zaustavi, pogleda u Antona i učini pokret glavom.

Janja: Ajde, idemo. Mora se slušat papu.

Anton ustane, nekontrolirano udari nogom o stol i obori sjedalicu, zacrveni se.

Anton: Ja, ovaj... ne znam jesam li primjereno odjeven?Tomaso: Sve more, samo nemoj po Varoši šetat s kravaton.Anton: Pa, onda bih se ja presvukao, ako nije problem.Janja klimne glavom ispod oka proučavajući Antona. Anton nespretno

požuri iz blagovaonice, a Janja se okrene ocu.Janja: Di si ovoga naša?Tomaso: Momak je na mistu, piše… (Zastane.) Čini mi se da je reka

da piše knjigu i studira u Italiju. (Naglašavajući nastavi.) Momak radi, Janjo, radi.

Janja pogleda oca ispod oka i okrene mu leđa, pa zakoluta očima.

Tomaso: Njegov mi je otac reka da je Mala Varoš ka idealno misto di mali može u miru mislit i pisat.

Janja: Je li se i tebi čini da je malo rebambija?Tomaso: Janjo! Samo je malo drukčiji. Vidit ćeš da je to jedan krasan

mladić.Janja: Prekrasan. Taman za me.

105DRAMA

Tomaso se namršti i zine da će nešto reći, ali ugleda Antona kako dolazi u tamnozelenim hlačama i odgovarajućoj košulji bez kravate i

samo zatvori usta.

Anton: Može li ovako?Janja: Promina je frapantna.

Tomaso prijekorno gleda kćer, a Anton se samo blago nasmiješi pogleda puna topline. Janja iznenada krene dugim koracima, a Anton

gotovo potrči za njom.

Anton: Može li samo malo sporije? Tomaso gleda za njima.Tomaso: Janja, lekcija broj jedan.

Janja i Anton se neznatno udalje od zamka, Janja uspori i sačeka ga. Sjednu na klupu.

Janja: Skužaj, Antone, ali pape tako zna davit da je najboje uteć.Anton: Možda bi dobar razgovor pomogao.Janja: Samo ako ćeš govorit šta on oće čut.Anton: On te voli i boji se za tebe.Janja: Znan da me voli, ali ja ne mogu živit po njegovoj špranci. I ja

njega volin, pape mi je, ali moran živit kako ja mislin da moran.Anton: Upravo to mu trebaš reći, upravo to. Jednostavno i bez ljutnje.Janja: A ja jednostavno ne virujen da će on to razumit.Anton: Bit će onako kako ti vjeruješ da će biti.Janja (naglo se digne): Ajmo mi u obilazak da bar za to ne dobijen po

nosu. A prva štacija je isprid nas: konoba „Kod Mate i Joška”

Nasmijani ulaze u konobu na kojoj je natpis „Kod Mate i Joška”. U jednom uglu sjedi slikar Špiro. Sjedaju za stol. Dolazi stariji gospodin (Mate) s pregačom oko pojasa, privuče stolac, sjedne s njima i nasloni

lakte na stol.

Mate: Dobro nan došli. Danas za marendu, oli obid, kako oćete, nudi-mo bakalar, ako ste za ribu, a ako ste za meso onda pašticadu.

Anton: Marenda, to je ovdje tradicija?

106 OSVIT 103–104

Mate: Je, sinko, a radnici, trgovci, ribari i… (Baci značajan pogled na stol u uglu gdje sjedi Špiro.) ...ostali koji čekaju da in se marenda plati za umitničke usluge koje daju, nalazidu u ovoj konobi drugi dom.

Janja: Ovo je, Antone, Mate, jedan od vlasnika konobe. Drugi je Još-ko. (Obraća se Mati.) A ovo je Anton, sin papinoga prijateja iz Itali-je. Doša je u Malu Varoš pisat knjigu.

Mate: Ma, je? Još se sićan te štorije o velikoj jubavi. Pa, dobro nan doša.

Oni se rukuju.

Anton: Zahvaljujem na dobrodošlici. Nadam se da ćemo se lijepo dru-žiti za vrijeme moga boravka u vašem mjestu.

Mate se podigne sa stolca, nakloni se, napravi zamah kuhinjskom krpom, koju na kraju zamaha postavi na ispruženu lijevu ruku. Lupne

petama poput vojnika i okrene se u mjestu i uputi prema kuhinji.

Mate: Di bi ovoga smistija da mi je znat? (Pa se vrati.) Išempjali ste me. Šta ćete jist?

Janja: Ja bi bakalar.Anton: A ja ću pašticadu s njokima.

Mate odlazi i nakon nekoga vremena vraća se s bocom vode, vrčem vina i košarom kruha. Vraća se u kuhinju i donosi jelo.

Anton: Ovo je stvarno brza usluga. Mate: Sve je to spremljeno jutros i ukusno je jer se kuva za više svita.

I nikad se spiza ne ostavja za sutra.

Počeli su jesti. Špiro gleda prema njima zavjerenički. Govori glasno da ga Janja čuje.

Špiro: Bome se Tomaso dobro domislija. Vidija je on da mu je prijateju upala sikira u med, pa računa šta ne bi i njegovoj jedinici.

Janja: Ovde ti svi mislu da sve znaju i da se mogu u sve mišat.

107DRAMA

Anton: Otac mi je puno pričao o ovdašnjim ljudima i njihovim veli-kim srcima koja skrivaju iza sitnih zloba i zadirkivanja. Opusti se i uživaj.

Špiro: Je, ma ne znan ča će Santo reć kad čuje. A, Janjo, zna li Tomaso za Santa?

Janja: A da za prominu malo radite i pustite druge na miru?

Špiro se smije očito se zabavljajući na Janjin račun. Anton mirno prati situaciju, uzme čašu s vinom i digne se na noge. Žamor se naglo utiša,

a radoznali pogledi se upilje u njega.

Anton: Dragi prijatelji, dozvolite da nazdravim svima vama koji ste primijetili moju malenkost. Obećajem, dok budem u vašoj prekras-noj Varoši, bit ću vam iskren prijatelj i uvijek na usluzi.

Jedan trenutak nastaje tajac. Anton prinese čašu ustima i otpije gutljaj.

Mate i Špiro zbunjeni uzimaju čaše, ulijevaju vino, podižu čaše i ispijaju. Janja, jednako zbunjena kao i ostali, ustaje, plaća račun Mati, hvata Antona ispod ruke, maše umjesto pozdrava i oni krenu

prema izlazu. Za njima ostaju upitni pogledi i tišina.

Janja i Anton idu prema zamku. Iznenada, s leđa, Janju obuhvati mladić Santo oko struka, podigne je visoko, okrenu je u zraku i

privuče u zagrljaj.

Janja: Santo, nemoj, vidit će nas Tomaso.

Janja se osmjehne i zagrljaj prelazi u poljubac. Anton se pristojno udalji nekoliko koraka i okrene od njih. Držeći ga za ruku, Janja

povuče Santa prema Antonu. Santo pozorno odmjera Antona.

Janja: Da te upoznan s Antonon, sinom papinoga prijateja. A ovo je... Santo.

Santo: Čuja san da dolaziš i baš san te tija upoznat...Anton: Moje poštovanje.Santo (za sebe): Dobro je, nima straja.

108 OSVIT 103–104

Janja: Aj ča, molin te, prin nego te Tomaso vidi.

Ali već je bilo kasno. Tek što se je izmigoljila iz Santova zagrljaja, prolomi se Tomasov glas.

Tomaso: Janjo, odma doma.Janja: Evo.Tomaso: Isti čas.Janja (Santu): Šta san ti rekla? Aj, vidimo se večeras.Santo: Je, jube.

Anton ulazi u zamak, Janja odmah za njim.

Tomaso: Janjo, dolazi ovamo.

Anton ostaje u dvorištu, a Janja projuri ljutito pokraj njega.

Tomaso: Znači istina je šta se govori. Jesan li ti reka da te ne ću vidit s tin ženskaron i propalicon?

Janja: Onda ne stoj na ponistru pa ne ‘š ništa vidit.Tomaso: Umukni, Janjo, dok je još na vrime.Janja: Zaboravi da ću te pitat s kin mogu bit, a s kin ne.Tomaso: To ćemo još vidit, balavice bezobrazna.Janja: Šta si reka?Tomaso: Niti jema posal, niti ga traži, a niti voli radit. Prava preženca.

Je li ti to triba u životu? Slomit će ti srce, a onda ću ja njega slomit. Luda ćerce, viruj starom ocu.

Janja: A ti ka sve znaš. Pusti me da živin svoj život kako ja oću.

Janja se okreće i demonstrativno odlazi ostavljajući oca ljuta i nemoćna. Kroz odškrinuta vrata dvorišta Anton vidi maloga Stipu.

Mali Stipe (šapatom): Antone, Antone!Anton: Šta je, Stipe?Mali Stipe: Boje ti je nestat dok se nevera u zamku ne smiri.

Anton tužno pogleda prema kući, a onda pognute glave krene prema izlazu gdje ga čeka mali Stipe.

109DRAMA

Mali Stipe: Ma, isto se boje maknit iz kuće kad se oni pokaraju. Ka dva gromovnika su.

Anton: Ja mislim da se oni jako boje jedan za drugoga, moj Stipe.Mali Stipe: Janja i Tomaso strašivi? A oklen ti to, bogareti?Anton: Tomaso se boji da Janja ne će biti sretna sa Santom, a Janja se

boji da zbog oca ne izgubi Santa.Mali Stipe: Pa nisu zato strašivi. A čega se ti bojiš?Anton: Ničega. Biram dati joj svu svoju ljubav i prihvatiti njezine od-

luke.Mali Stipe: Ma jesi li se ti to zatreska u Janju…? Pa kad prin... tek si

doša?Anton: Već sam je sreo u svojim snovima.

Dignu se s klupe i vraćaju put zamka.

Mali Stipe: A, lipi moj, ne ‘š se ti tako nikad oženit.

Anton se od srca nasmije i pogleda prema zamku. Tomaso se pojavi na prozoru.

Tomaso: Antone, ručak je.Anton (za sebe): Pa malo prije smo marendali. (Naglas.) Evo dolazim.

Janja sjedi za stolom. Tomaso stavlja juhu u tanjure. Anton sjeda za stol. Svi šute i jedu.

Janja se diže iza stola, odlazi iz dvora u unutrašnjost kuće, Tomaso se diže iza stola, izlazi u dvorište. Anton ostaje sam. Tomaso dolazi do konobe „Kod Mate i Joška”. Ulazi u konobu gdje sjedi slikar Špiro. Tomaso pozdravlja njega i Matu mahnuvši rukom. U kutu, okrenut

leđima, sjedi Santo i pregledava papire pred sobom.

Tomaso: Živili šjor Mate, evala Špiro.Špiro: Tomaso, moga si pomoć umitniku za kupit malo boje. Moga bi

ti napravit portret. Plati samo materjal.

Tomaso dolazi do Špira i sjedne za njegov stol. Tomaso vadi novčanik, otvara ga i pruža ga Špiru.

110 OSVIT 103–104

Tomaso: Evo, uzmi koliko ti triba.Špiro (uzima novac): Ovo je dosta za materjal.Tomaso: Ma uzmi i za ruke.

Špiro uzima još novca.

Špiro: Mate, daj jednu rundu za cilu konobu.Mate: Ne ‘š ti konobe

Mate donosi piće. Stavlja na stol ispred Špira.

Mate: Špiro, jesi li čuja na koji mi brod gre sin? Prijavija se na stranca, a ja nikako neman vire da je to dobar i siguran posal.

Špiro: Malo ti ja o tomen znan. Eno ti tamo Santo pa ga pitaj. On je prestavnik brodara i kupi posadu.

Tomaso pogleda u Santovu pravcu i pođe prema njemu. U konobi je tajac. Svi pogledi prate Tomasa, a Santo se ne miče. Tomaso zaobiđe

stol i stane tako da mu je Santo nasuprot. U konobu ulaze Anton i Stipe, međutim nitko ih ne primjećuje. Brzo pogledaju po konobi i

stanu sa strane.

Tomaso: Onda, merlo, čujen da greš ča iz Male Varoši, a? Mater će ti odahnut.

Santo: Vratit ću se, šjor Tomaso, vratit.Tomaso: Ne moraš, ne će niko plakat za tobon.Santo: Ja znan ko oče... A i vi znate. Radi nje ću se vratit.

Tomaso snažno lupi šakom o stol na što Santo ustane i čvrstim, prkosnim pogledom fiksira Tomasa.

Tomaso: Ne ćeš mi dite upropaštavat, jebivjetru jedan, dok ti ločeš okolo...

Santo: Ja nisan moj otac, šjor Tomaso, ako ste to tili reć?Tomaso: E, baš san to tija reć!

Tomaso se bijesno okrene i brzim i čvrstim korakom napusti konobu ostavljajući vrata širom otvorena. Santo sjedne i zamišljeno se zagleda

u papire. Anton pogleda u Stipu.

111DRAMA

Anton: Znači li ovo da Santo ide na more?Mali Stipe: A i Santo triba okrenit stranicu u svom životu.Anton: Kako to misliš?Mali Stipe: Ma šta ja znan. On ti je, otkad je završija školu i kadeturu,

malo radija, još više ne radija, a guštat je uvik zna. Ovde, ako nisi ribar ili težak, siromašan i namušen, ne vajaš. I, bome, manje vridiš i ako si vlaj.

Anton i Stipe izlaze iz konobe i idu prema zamku. U susret im dolazi Janja.

Janja: Di ste vas dvojica bili?Anton: A gdje bi mogli ići – svratili smo kod Mate i Joška i sad idemo

kući.Janja: I, šta ima novoga u Varoši?Anton: Priča se da mladići idu na daleka mora plovit, ali ti to već si-

gurno znaš.

Janja skine naočale otkrivajući crvene, otečene oči. Upitno gleda u Antona.

Janja: A šta ja to znan?Anton: Pa… možda će biti najbolje da pitaš Santa.Janja: Santa? Moga Santa? Zašto njega?Mali Stipe: Mi smo čuli da on sve organizira i da on sve vodi.Janja: On nigdi ne gre bez mene, pa ni na more.Mali Stipe: A tako smo čuli.Janja: Ne virujen ti, vlaju mali.Mali Stipe: Vlaj ti je čača! Eno ti ga u konobi pa ga pitaj.Janja se okrene i uputi ka konobi.Anton: Znaš li ti, moj Stipe, da glasnici loših vijesti uvijek prvi na-

stradaju.Mali Stipe: A isto bi čula, pa nek je od nas čula.

Janja ulazi u konobu. Špiro se nalakti spreman za novu predstavu. U prolazu mu Janja mahne na pozdrav ne skidajući pogled sa stola

112 OSVIT 103–104

za kojim sjedi Santo još uvijek okrenut leđima i krene ravno prema njemu.

Špiro: Evala, Janjo. Baš ti je maloprije bija pape ovod.Janja se ne osvrće. Na Špirove riječi Santo se naglo okrene.Janja: Je li istina da greš na brod?Santo: Aj sidi pa ćemo razgovarat.Janja: Pitala san te je li istina da greš na brod? Znači, istina je, sve je

istina, a?

Santo ustane i uzme za ruku Janju i vodi je iz konobe. Ispraćaju ih Matin i Špirin pogled.

Mate: Opet ništa ne znan: di mi sin gre, ni kad će se vratit.Santo i Janja izlaze iz konobe.Janja: Zašto mi nisi reka da greš na more? Zašto ja to moran zadnja

saznat? Ka da se svaki dan ne vidimo. Ča san onda ja tebi?Santo: Janjo, tija san bit siguran da je kompanija dobra i posal ozbiljan.

Boja san se ako sve propade, opet će mi tvoj otac pribotunavat da san za ništa. Uostalon, za to me mater i školovala, Janjo, da plovin.

Janja: Da si tija, moga si već plovit... s papon. Santo: Uvik kad gledan more ono me vuče…Janja: Papi uvik tribaju mladi ribari…Santo: …ka da će razvezat sve grope konopi kojima san vezan u ovo-

men mistu. Dosta mi je da me gledaju i čekaju kad ću se pritvorit u svoga oca, nekoj curi napravit dite i uteć u Ameriku.

Janja: Lipo san ti vrime prikratila, moj Santo.Santo: Moru ne moraš govorit da nisi škovaca, more zna i ja moran

poć i bit ono šta jesan.Janja (sama sebi): Fala Bogu, ti znaš ča je za te najboje. A, ti Janjo,

prpaj se sama sa sobon kako god znaš.

Okrene se od njega i krene. Santo se naglo trgne i pokuša je uhvatiti za ruku, ali Janja se na vrijeme izvuče krećući se unatraške.

113DRAMA

Santo: Janjo, vratit ću se. Ti si moje sidro, Janjo. Samo želin zaradit da moremo lipo živit.

Janja: Nikad se ti više ne ćeš vratit. More mi te otelo, jubav prima meni nije jača od tvoje žeje za plovit. Da oćeš osta bi s menon i radija kod moga pape. Ne moraš se ni vračat! Biraj ili more ili ja!

Santo: Onda neka bude MORE !

Janja odjuri prema zamku brišući suze. Santo gleda za njom i teško uzdahnuvši spusti se na kamen. Tužno se zagleda u daljinu.

Tomaso slaže mreže. Trgne se na Janjin nagao, bučan upad. Brzo je pogleda. Ona maršira prema ulazu u kuću. Tomaso skoči i ispriječi joj

se na putu. Uhvati je za ramena. Ona izbjegava njegov pogled.

Tomaso: Vidin, čula si.Janja: Pa šta!?Tomaso: Ne deri se na me. Nisan ga ja posla na brod. Samo san ti

reka…Janja: I? Jesi sad sritan? Tomaso: Bi’ ću sritan ako ga moje oči više nikad ne vidu.

Janja se otrgne i odjuri u kuću. Tomaso ljutito stiska usnice. Vrati se slaganju mreža. Bijesnim pokretima zapetlja mrežu, odgurne sve od sebe i bijesno izjuri iz zamka. Tomaso ulazi u konobu. Za šankom je Mate, a za stolom u kutu slikar Špiro. Tomaso se ogleda po konobi.

Tomaso (Špiru): Boga mi, teško ćeš za moga života svršit sliku, moj Špiro.

Špiro (neugodno mu je): Već san je počeja, šjor Tomaso. Samo san doša ništo pojist. (Diže se.) Evo, sad gren nastavit radit.

Špiro izlazi.

Mate (Tomasu): Oćeš šta popit?Tomaso: Samo san te tija pitat. Tvoj mali se isto ukrcaje na stranca s

onin merlon Santon?Mate: A, je. Ne znan šta bi ti reka.

114 OSVIT 103–104

Tomaso: Koliki in je vijađ?Mate: A, godinu, cilu godinu.Tomaso: Ona moja je skroz poludila. Dabogda ga vrag odnija!Mate: Moglo bi se to i dogodit moj Tomaso, straj me jer za ovu kom-

paniju niko u mistu nije čuja.

Šutke sjede za šankom, svaki u svojim mislima.

***

U daljini se čuje zvuk brodske sirene. Santo se ukrcaje na brod. Pogledom tražio hoće li vidjet Janju. Spusti glavu i prelazi skalu

broda. Pogleda u daljinu prema ribarevu zamku. Janja stoji uz prozor, uspravna i nepomična. Gleda prema moru i luci u daljini.

Brod isplovljava. Janja dugo gleda za njim. Zatvara škure.

***

Za stol dolaze Tomaso, Janja i Anton.

Tomaso: Vrati’ će se za godinu dan.Anton: Ako vjerujemo da to nije dugo, brzo će proći.Tomaso (Janji): Eto, dajen ti moj blagoslov. Lipo ćemo ga čekat za-

jedno.Janja: Nikoga mi zajedno ne ćemo čekat. On je izabra šta je izabra –

šta je tija.

Janja se digne i iziđe vani. Anton i Tomaso zabrinuto gledaju za njom.

Tomaso: Ja ne znan šta je s ton malon. Prigriza san jezik i da jon blagos lov i opet se musi. Znaš li ti, Antone, koji su jon vrazi?

Anton: Možda je ljuta na Santa jer je pravio planove bez nje.

115DRAMA

Tomaso: To već sliči na moju Janju. I bi’ će da je nije pita može li poć. Svejedno je kurbin sin, a ta mala nikoga ne sluša. Tvrdoglava je ka mazga. Ja te, ka Boga, molin, pomozi jon. Možda tebe posluša.

Anton: Ako mi dozvoli, šjor Tomaso, ako me pusti bar malo bliže.Tomaso: E.

Anton odlazi u sobu. Otvara kapke na prozoru, a onda sjedne za stol i počne tipkati.

Pada mrak.

***

Jutro je. Janja je pognuta nad mrežama i krpa ih. Anton sjedi u njezinoj blizini s knjigom u rukama, pokušava čitati, ali stalno

pogledava na Janju. I Tomaso je izišao u vrt i gleda zabrinuto u Janjina leđa.

Anton: Hoćeš da čitam na glas? Ovo je prekrasna poezija.Janja: Škužaj, dobri moj Antone, ali meni je sve svejedno.Janja ga pogleda s beskrajnom tugom u očima.Janja: Kad bi svi mogli bit ka ti, živili bi u raju.

Anton sklopi knjigu. Tomaso bijesno stišće usnice. Naglo se okrene i obori lončić s cvijećem. Anton se trgne na zvuk razbijanja zemljane

lončanice. Janja neometano krpa mrežu. Tomaso bijesno šutne razbijeno cvijeće i krene prema ulaznim vratima kuće.

Tomaso: Mulac pokvareni!

Janja i dalje krpa i ne miče pogled s mreže.

Tomaso: Dabogda ga more progutalo.

116 OSVIT 103–104

Anton pogleda prema Tomasu, pa prema Janji, a onda spusti knjigu pored nje i krene prema ulazu u zamak. Janja i dalje nijemo krpa

mreže. Tomaso i Anton sjednu za stol.

Janja donosi hranu na stol, potom i sama sjedne nasuprot ocu. Jedu u tišini. Janja prebire po tanjuru i tu i tamo uzme po koji zalogaj

hrane. Tomaso guta bijesno hranu i također ne skreće pogled sa svoga tanjura. Između njih, na čelu stola sjedi Anton i pogledava ih. Tomaso

konačno pogleda u Janju koja i dalje odsutno brlja po tanjuru.

Tomaso (bijesno baci vilicu na tanjur): Sad je dosta, Janjo! Gost nan je u kući.

Anton: Ma, šjor Tomaso…Janja: E! I?Anton: …ja razumijem…Tomaso: I ponašat ćemo se kako priliči!Anton: …nema potrebe…Janja: Ponašaj se kako očeš, a ja ne ću i ne mogu bit falša.Tomaso: I drugi su na moru, pa niko ne pravi ovakve škerce.Janja: Je, pape, ali drugi se vratu doma. I sve… sve ča si reka… sve je

istina… tribala san te poslušat, pape.

Janja izleti iz blagovaonice prema unutrašnjosti kuće.

Tomaso: Ne mogu je gledat ovakvu. Da mogu, sam bi ga utopija.

***

Noć se pretvara u jutro. Anton dolazi na prozor. Bura na Janjinu prozoru lupa drvenim kapcima. Anton silazi u dvor.

Anton (za sebe): Janjin krevet je prazan, netaknut.

Anton žuri, osvrće se oko sebe. Nigdje nikoga. Ulica je prazna. Mate izlazi, tek otvara konobu.

Anton: Jeste li vidjeli Janju?

117DRAMA

Mate odmahne glavom. Anton se udaljava i ugleda Tomasa kako odlazi na ribarenje. Primijeti klupu, priđe joj i teško se svali. Nalakti se na svoja koljena i lice zarije među dlanove. Ostane tako jedan dugi

trenutak. Odjednom naglo skoči i potrči u pravcu odakle je došao. Pogleda prema Tomasu.

Tomaso (ribarima): Ajmo, vrime je za čagod ulovit. Otpustite konope.

Anton trči prema liticama Kirieleysona – hoda uz brdo i već izdaleka ugleda Janju kako stoji nad liticama Kirieleysona. Snažan vjetar lomi joj tijelo i mrsi kosu. Anton trči prema njoj. Janja ga pogleda praznim pogledom, podigne drhtavu ruku i nježno pomiluje Antona po obrazu.

Janja: Dobri moj, Antone!

Janja zatetura, Anton je brzo uhvati.

Anton: Janjo!

Ona beživotno pada na njegove ruke. Anton podiže u naručje onesviještenu Janju i polako krene natrag.

Anton: Nemoj, Janjo!

Anton je unosi u zamak. Anton na prozoru zove telefonom.

Anton: Alo, je li to hitna pomoć? Molim vas dođite odmah. Janji je slabo.

Svjetla se gase.

***

Jutro. Stipe dolazi do zamka. Anton mu otvara vrata.

Mali Stipe: Šta se dogodilo?Anton: Tomaso je otišao s koćom na ribe, a Janju je sve to sa Santon

pogodilo i našao sam je na litice Kirieleysona. Zvao sam liječnika.

118 OSVIT 103–104

Mali Stipe: I, je li sad dobro?Anton: Sad je još slaba. Kad bude bolje, rekli su mi, neka svrati do

ambulante. Ako se stanje pogorša, da ih nazovem.Stipe odlazi, zatvara vrata.Anton: Ali dijete se nije moglo spasiti. Puno je izgubila krvi i sama

nije bila svjesna šta joj se dogodilo.Janja (iz kuće zove): Antone, spusti me u dvor da uvatin malo zraka.Anton odlazi u kuću i iznosi Janju i sjeda je za stol.Janja: E, moj Antone, cili svit se raspada.Anton: Sad ću ti ja donit malo juhe, ostalo je još od ručka. Sad je važno

da misliš na sebe.

Janjine oči su zatvorene. Miluje je po kosi. Janja jedva otvara oči. Uhvati ga za ruku.

Janja: Obećaj mi da ne ćeš nikome reć.Anton: Polako, vidjet ćemo, Janjo...Janja: Obećaj, Antone!Anton: Najprije uzmi malo juhe.Janja: Obećaj, Antone!Anton kimne glavom u znak pristanka. Janja zatvori oči.Janja (uhvati Antonovu ruku): Santo… Anton: Ja sam, Janjo, Anton.Janja: Santo, vrati se, Santo… (Grčevito mu stišće ruku.)Anton: Da ti ga bar mogu vratit.

Nosi je natrag u kuću. Sunce se diže i obasjava ribarev zamak. Janja izlazi u dvor, za njom dolazi Anton.

Janja: Malo vode, molin te.Anton: Evo, evo. (Anton donosi čašu s vodom i Janja pije.) Nije ti bilo

dobro. Cijelu si noć buncala.Janja: Ča san govorila?Anton: Nisam baš razumio. Spominjala si Santa… Janja: Ovo ča se dogodilo... Nemoj to nikome reć.Anton: Znaš da ne ću. Ali misto je malo.

119DRAMA

Janja: Dobro da je Tomaso na moru.Anton: Ne znam je li baš pravi trenutak, ali želim da znaš… Ja te vo-

lim, Janjo, i... ako bi ikad..

Janja dlanom pređe preko njegova lica, i nasmije se blago.

Janja: Moj dobri Antone, zaslužuješ puno više od ovoga šta ti ja mogu dat. A ja bez jubavi i bez Male Varoši ne bi mogla živit. Jubav ništa ne more zaminit.

Anton: Onda ne odustaj od svojih snova, Janjo. Važno je u što ćeš vjerovati jer tako krojimo svoju sudbinu. Osjećaj u tvom srcu će ti reći u što sad vjeruješ, a to se može promijeniti. Vrijeme sve liječi.

Janja: A, moj Antone, možda je tako u tvojin knjigan i mogu ja virovat šta oču, ali istina je da je Santo iša ča, ostavija me i da se nikad više ne će vratit, a nakon ove noći ja ne znan šta ću. Eto, to je istina.

Anton tužno spusti glavu.

Scena se zamrači.

***

Jutro. Iz daljine čuju se plač i povici. Crkvena zvona zvone. Anton se upitno obazire oko sebe. Do njega dotrči mali Stipe.

Anton: Stipe, šta se dogodilo? Mali Stipe: Nesrića.

Anton i Stipe dolaze pred zamak. Janja na prozoru gleda prema njima.

Janja: Šta je bilo?Anton: Nesreća na moru.

Janja dotrči na ulicu do Antona.

Janja: Santo?Anton (klimne glavom): Stipe je sve čuja.

120 OSVIT 103–104

Mali Stipe: Stigla je obavist da je zbog dotrajalih instalacija došlo do požara na brodu, a kasnije i do eksplozije. Santo i Matin sin Ivan su poginuli.

Janja je prišla Antonu i on je zagrli. Ramena joj se tresu od plača. Janja se izvlači iz zagrljaja, Anton je pokušava uhvatit za ruku, ali

ona se otrgne i pođe prema zamku.

Anton: Janjo…Janja: Pusti me. Želin bit sama.

Anton trenutak gleda za njom s nedoumicom na licu, a onda ipak krene prema konobi. Mate plače. U konobi su Špiro i mali Stipe. Samo se čuju Matini tihi jecaji. Ulazi Anton i sjedne za stol do Stipe. Stipe

klima glavom.

Špiro: Ajde doma, Mate. Žena ti je sama.Mate: Kako ću jon reć, kako?Špiro: Boje da jon ti rečeš, nego da čuje od drugoga.

Mate se uputi k izlazu. Stipe gleda za Matom, a onda pažnju svrne na Antona koji je zadubljen u svoje misli i ne obazire se na događanja u

konobi.

Mali Stipe: Šta ti je, Antone?Anton (više za sebe): Ne znam kako bih joj pomogao. Bojim se da je

sa Santom puno toga umrlo.

Scena se zamrači.

***

Sumrak.

Anton sjedi sam u dvoru. Otvara knjigu. Malo gleda u knjigu, više prema vratima. Odloži knjigu i krene prema unutrašnjosti kuće. Uspne

121DRAMA

se stubama do Janjine sobe, kuca. Janja se ne javlja. Ulazi u sobu i izlazi s malom baterijskom lampom. Upali je i iziđe u noć. Kreće

prema liticama Kirieleysona. Mala lampa jedva osvjetljava uzak, strm put pred Antonovim nogama. Polako napreduje do mjesta na kojem

je našao Janju u groznici. Noć je tamna, svjetlost oskudna. Malo promotri oko sebe i uputi se nazad.

Sjedne u dvor, stisnut i s tragovima umora na licu.

Izlazi sunce.

Anton izlazi iz zamka, Stipe mu dolazi u susret. Vidjevši kako izgleda, Stipe podigne obrve i otvori usta da će nešto reći.

Anton: Janje nema cijelu noć. Mali Stipe: Da nije išla u misto?Anton: Nije. Obično pobjegne na litice Kirieleysona. Mali Stipe: Ajmo, undak, tamo. Anton: Možemo pokušati. Tražio sam je noćas, ali je bilo mračno.

Stipe i Anton krenu prema liticama Kirieleysona. Dolaze do litica. Pregledavaju predio.

Mali Stipe: Nije ovod.Anton: Čekaj čas.

Naginje se nad padinom i gleda prema dijelu gdje se litice spajaju s morem.

Anton: Što je na onoj grani?

Stipe gleda prema mjestu na koje mu Anton pokazuje rukom.

Mali Stipe: Je, sad i ja vidin. Pridrži me, ja ću se spustit.

Anton hvata Stipu za ruku i Stipe se spušta niz liticu. Dolazi do grane na kojoj je komadić tkanine, uzima ga i vraća se do Antona. Anton

gleda komadić tkanine. Problijedi, a ruka u kojoj drži tkaninu se trese.

122 OSVIT 103–104

Anton: Ovo je Janjino, Stipe.

Gledaju se u nevjerici.

Mali Stipe: Brzo, Antone, ajmo skupit ljude.

Potrče nazad. Ispred konobe Anton i Stipe dolaze do Mate. Anton u ruci drži tkaninu. Mate mu dodaje kavu.

Mate: Popij malo bile kafe da te vrati.Anton: Nisam ja važan, gospon Mate.Mate: Ne će duša Bogu kad ti oćeš, nego kad je on pozove. Anton: Bože daj da bude tako.

Mate ga potapša po ramenu i uđe u konobu. Začuje se crkveno zvono. Čuje se žamor ljudi koji kreću u potragu. Stipe i Anton sjede na rivi.

Mali Stipe: Ništa se više nije našlo. Brodice koje su pretraživale more uplovile su u luku. Ništa, moj Antone.

U Antonovim očima nema pitanja, samo neizmjerna tuga i suze koje se više ne daju zaustaviti.

Mali Stipe (ponavlja): Ništa nisu našli.

Stipi lagano zaigra brada od suzdržavanja suza i on se naglo okrene od Antona i rukavom briše i oči i nos. Anton podiže glavu prema

Suncu koje zalazi.

Litice Kirieleysona, u dnu scene je paluba ribarice. Tomaso šeta palubom mrgodan.

Tomaso: Dva dana bez jedne jedine ribe u mriži. Boga mi, ne pantin da se je ikad dogodilo. Je li to prokletstvo? Lipo su mi ribari govorili da je tribalo poštivat mrtve. More bit da nismo tribali izlazit na more. More bit da se ovo ne će dobro svršit. Okreni brod, idemo doma.

Brod se valja, oblaci se na nebu skupljaju, mrači se i s vremena na vrijeme sijeva i grmi.

123DRAMA

Tomaso: Ma ajmo bacit još jednu kaladu. (Viče.) Spremi se za zadnju kaladu! Znan da smo blizu Male Varoši, ali ne smimo se vratit bez ulova.

Počinje nevera.

Tomaso: Izvlačite mriže!Vinč polako diže mrižu i spušta je isprid TomasaTomaso: Ništo je uletilo u mrižu.

Tomaso otvara mrežu. Pojavljuje se ljudsko tijelo. Okreće ga i polaže na palubu i ugleda Janjino mrtvo tijelo. Padne na koljena uz Janjino tijelo, stavlja dlanove na glavu, ne suzdržava glasne jecaje i krikove

očaja.

Tomaso: Ča san učinija? Gospe moja, ča san učinija…

Iznosi nepomično tijelo mrtve Janje na obalu – polegne ga na klupu i vraća se na brod.

Tomaso otpušta konop i uspinje se na komandni most, uzima kormilo u ruke i okreće ribaricu prema pučini. Mate, Špiro i Anton dolaze do Janjina tijela, Anton je grli, a Mate i Špiro gledaju prema ribarici.

Mate: Šta ono radi?Špiro: Konopom vezuje kormilo i silazi u utrobu broda. Evo ga, izlazi

na palubu, u rukama nosi dvi kante. Jednu je stavija na palubu a s drugon poliva brod. Nafta. Sad uzima drugu kantu nafte i poliva sebe. Bože moj, zapalija je sebe i brod.

Snažan bljesak munje raspori nebo. Vjetar podigne more i ono se uzburka, a valovi svom snagom udaraju o litice Kirieleysona. Oluja

guta brod u plamenu. Gromovi snažno odjekuju, a njihov eho odzvanja Kirieleysonom. Mate, Anton i Stipe zbili su se jedan uz drugoga i

gledaju odraz plamena iza hridi gdje je zamakla ribarica. Ribarica nestaje u dubini mora, plamen se još dugo vidi svijetleći u dubini. Odjednom vjetar staje i kiša počinje padati. More je zbonacalo.

124 OSVIT 103–104

Kiša pada, pa malo sporije pada i prestaje. More je mirno. Scena se zamrači.

***

Jutro.

Stipe i Anton izlaze iz zamka. Anton se oprašta od Stipe. Autobus odlazi. Čuje se pjesma klape „Jana, ribara starog kći“.

DRUGI ČIN

Mala Varoš 1980. godine ili nakon devetnaest godina.

Glazba: „Ništa nova, ništa nova“, Radojka Šverko.

Na sceni kupe vlaka s dvije stolice (ferata), na jednoj sjedi mladić u kasnim dvadesetim godinama, vrlo profinjena izgleda. Ulazi nešto

stariji mladić seljačkoga izgleda i udara ga po ramenu.

Stipe: Luka! Oklen ti u ferati? (Luka taman zausti, ali Stipe ga prekida sjedajući i stavljajući košaru u krilo.) Ma vidi ti slučajnosti! Sad ćeš ti meni sve lipo ispričat uz feticu pršuta, a i boja će ti se vratit u te bile, finčukaste obraze.

Iz pletene košare, kakve nose žene sa sela, vadi platneni stolnjak na crveno bijele kockice i rasprostre ga između njih. Luka ga gleda sa

simpatijama i posprdno mu poravnava stolnjak. Stipe vadi kruh, pršut, sir, rajčice.

Stipe: Vako je već boje. Nu uzmi, šta čekaš?

Polako počinju jesti.

125DRAMA

Stipe: I, šta si reka, oklen ti?Luka: A još ništa nisan reka jer ti non-stop mliješ. Ali kad već pitaš,

vraćan se iz Zagreba. Eto, diplomira san.Stipe: Znači, gotovo je. (Pruža mu ruku.) Svaka čast, sokole. Brzo si

ti to spuca.Luka: Pa, u roku san završija.Stipe: Znači, sad jemamo u Maloj Varoši pravoga meštra za… boga-

reti, šta ono?Luka: … za proučavanje mora.Stipe: E, to!Luka: A, Stipe, di ti je...

Stipe, ne prestajući žvakati, samo podigne kažiprst i ušutka Luku, a onda iz košare izvuče bočicu vina.

Stipe: Bumba, ko more brez bumbe. In vino veritas. Gospe moja, da mi je tvoja pamet, Luka, uz ovu moju jezičinu, kraja mi se ne bi vid’lo.

Luka: Oli vas u trgovačku ništa nisu učili?Stipe: Znan ti ja dobro računat, dragi, nego san rvatski picava.Luka: Zna san ja da si ti pripametan, nego reci ti meni koliko ti je po-

znata štorija o ribaru Tomasu?Stipe: Šta ti je sad to palo na pamet?Luka: Danas su mu tribali arivat naslidnici i provest će lito ovod. More

bit da san in triba reć ča se govori po mistu. Viruješ li ti u sve to?Stipe: Nu, ludonje! Dašta da virujen. I više od toga, moj Luka, ja san ti

informacija iz prve ruke. (Zastane.) Prošlo je tome devetnajst godin kad je u našu Malu Varoš doša jedan mladić za koga se govorilo da je plemićkoga roda, ali malo čudne pameti... moj Anton…

Slika kupea polako tamni, a onda se svjetlo ponovo vraća.

Stipe: Eto, tako ti je to bilo. A šta tebe tira ovamo?Luka: A, ja san naslidnicima, a to su Tomasov brat blizanac i njegova

ćer sredija ribarev zamak. On se kasno oženija i ćer mu sada ima devetnajst godin. Ka i bratu mu i njemu je žena umrla tako da je i on sam sa ćeron. Eto, to san radija dok si ti bija u vlašku.

126 OSVIT 103–104

Stipe: Ako jemaš vrimena sidnimo lipo kod Mate i Joška, štogod priza-logajimo i undak ćeš mi sve ispripovidit.

***

Luka i Stipe ulaze u konobu. Mate čisti stol za njih, stavlja čaše, vino i vodu. Kraj vrata sjedi slikar Špiro. Kraj Špira je prazna stolica

namještena kao da netko sjedi na njoj, a Špiru se miču usta kao da razgovara s nekim.

Luka (pita Joška): Špiro opet halucinira?Joško: Već devetnajst godin govori sam sa sobon.

Mate se udaljava. Stipe je udubljen u neki svoj film, kao da nije prisutan.

Stipe: E, sam sa sobon, moš mislit.Luka: Aha, evo ga opet! Stari Tomaso se nima di vrtit nego po konobi

i strašit bidnoga Špira? Stipe: Beno od čovika! Ovdi je proveja cili život, a Špiro mu je obeća

napravit portret. Tomaso mu je platija unaprid pa sad Špiro jema nedovršen, a plaćen posal.

Luka: A, tako znači! Obećanje, ludon radovanje! I sad mu Tomaso ne da mira, je li? A more bit da Špiro ipak jema bokun savisti.

Stipe: A ti, ka ono, znaš sve.

Lukin pogled okreće se prema Špiru i pored Špirove čaše, koju je držao u ruci, vidi još jednu čašu vina u zraku. Protrese glavom,

pogleda ponovo – čaša je opet na stolu.

Luka: Jemaš prav, ne znan. (Podiže čašu.) Za staroga Tomasa!Stipe: Za staroga Tomasa.

Ispijaju čaše naiskap. Na scenu ulaze djevojka, odjevena u traperice i šarenu košulju (Anja), i njezin otac Marko, čovjek u odijelu, s

gustim crnim brkovima. Stipe izlazi iz konobe i gleda u njih. Zagleda

127DRAMA

se u djevojku, razrogači oči – skamenjen, trgne se i upita ovu malu skupinu.

Stipe: Di ćete?Marko: U ribarev zamak.Stipe (mucajući): U ribbbarrrev zzzammak…Marko: Tako je.Stipe: Evo, to van je omar tute.

Došavši ispred zamka djevojka se nasmiješi oduševljena onim što vidi pred sobom. Otac, smješkajući se, zadovoljno iz udubine u zidu izvlači velik metalan ključ gotovo tridesetak centimetara dug. Otvara vrata

koja ih propuštaju u prekrasno dvorište.

Anja: Pape, pa ovo je friško sređeno?Marko: A, moja Anja, nisi valjda mislila da ću vas dovest u zapuštenu

kuću.Anja: Nisan, ali ovo!

Ulaze u kuću kroz dvor, pa se vraćaju.

Marko (za sebe): Čudan je ti momak, uspija me je nagovorit da ne prodan kuću.

Anja stisne šaku i napravi bezglasno “yes“.

Anja: Znaš, bija bi red toga momka počastit večeron.Marko: Kojega momka?Anja: Nauči se govorit sam sa sobon u sebi, stari moj.

Marko pogleda prema konobi i vidi Luku kako dolazi i mahne kćeri da mu krenu u susret.

Marko: Evo da upoznaš i momka čije je ovo djelo.

Stipe gleda sa strane zabezeknuto.

Marko: Luka, jesi li to ti?

128 OSVIT 103–104

Luka: Je, je, šjor Marko, ja san. (Nakloni se prema Anji, ona mu se ljubazno nasmiješi.) Anja, je li tako? (Pokaže prema Stipi.) Ovo je moj prijatelj Stipe.

Anja: Već smo ga upoznali.

Stipe se rukuje s Markom, pa s Anjom. Gledajući u Anju promrmlja.

Stipe: Janja.

Sad se svi okrenu Stipi i začuđeno ga gledaju.

Marko (ispravi ga): Anja.Luka: Di ste se uputili?Marko: Na mali obilazak... Anja: ...pridružite nan se.Luka: Drage voje.Stipe: Nažalost, ja moran ić, ali vidit ćemo se ove dane. Ne zovu Varoš

za ludu Mala Varoš. Ne moreš uteć od nikoga i da oćeš. Aj, Bog van.Svi u glas: Doviđenja.

Stipe se udaljava gotovo trčeći. Okrene se nekoliko puta gledajući Anju. Grupica krene prema konobi.

Luka: Kako vam se sviđa u zamku?Marko: Ne mogu te nahvalit, moj Luka. Ono ča si napravija od zamka

je pravo čudo. Tolike godine niko u njemu nije sta, a ti si ga uspija uredit tako da ostane onakvi kakvi je bija prije dvajst godin. Ka da je prošlost stala. Ovi zamak jema dušu. On je za nas bogatstvo ne samo ka zamak, nego i ka čuvar naših predaka. Šteta da moja Mare nije živa da ovo vidi. Bolest nan je oduzela rano.

Anja: Marko je skroz u pravu. I zbilja si za pet obavija posal, Luka.

Dolaze pred konobu.

Marko: Sad san se sitija da san sebi obeća da danas ne ću kuvat.Luka: Ovde van je spiza prvoklasna i domaća.Marko: Onda idemo svi zajedno.Luka: Fala Van, ali ja san već marenda.

129DRAMA

Marko: Onda dođi kod nas na večeru, bilo bi nan drago. A moramo i račune sredit. Di stojiš?

Luka: U maloj kamenoj kući koja je naslonjena na zamak. I… fala na pozivu… vrlo rado ću doć.

Marko: Vidimo se oko osam uri. Vrata su otvorena, ne moraš kucat. I još jednon ti hvala. Oživija si duh staroga zamka.

Anja i Marko ulaze u konobu. Špiro je na svom mjestu u svom filmu i u komunikaciji s nevidljivim sugovornikom. Anja stane iza oca i gleda

van. Prilazi im Mate.

Mate: Dobro došli u konobu…Uto se Anja okrene i njihovi se pogledi sretnu, Mate je u šoku,

pokušava se pribrati, ali ne odmiče pogled s Anje.

Mate (jedva čujno):… kod Mate i Joška.Marko ne razumije Matino ponašanje, pogleda u Anju koja sliježe

ramenima, pa opet u Matu.

Marko: Jeste li dobro? Pari da ste vidili duha.Mate: Ma, ne, ne. Ma šta van je šjor. Samo me je šinjorina na nekoga

sitila. Eno, možete sist za oni stol.Anja krene ispred oca i prolazi pored slikara Špira. Špiro zine, a onda pogleda očima punim straha i panike prema nevidljivom sugovorniku

ispred kojega je vječito puna čaša vina.

Špiro: Šta je sad ovo? Ma kad san ti reka da ću ti dovršit portret, onda ću to i učinit. (Pogleda prema Anji i sklopi ruke u molitvu.) Molin te, samo mi doma ne dolazite.

Marko sjedne i odmah uzima jelovnik u ruke. Anja pogleda prema Špiru koji zuri u nju. Čaša puna vina se polako digne u zrak, zastane,

pa malo poskoči kao da joj netko nazdravlja. Anja zatrese glavom. Čaša je nepomična na stolu, ali Špiro panično skoči sa stolice

obarajući je i izleti vani. Buka trgne Marka i on samo vidi kako Špiro nestaje kroz vrata. Svi gledaju za njim. Mate potrči podići stolicu i

prilazi stolu uz prozor. Nakašlje se s nelagodom, atmosfera je napeta, pogledava u Anju.

130 OSVIT 103–104

Mate: Želite li naručit?Anja: Ja ću bakalar na brujet.Marko: Pašticadu.Mate (udaljavajući se mrmlja u bradu): Još Tomaso ništa nije naručija.Scena se zamrači.

***

Sumrak je. Luka se sprema za večeru. Oblači odijelo i košulju, zatim bira kravatu. Polako se odijeva i zvižduče neku pjesmu, dođe pred

ogledalo. Gleda u svoj odraz.

Luka: Unija si duh u ribarev zamak.

U trenutku u ogledalu ugleda Anjin lik, ali u ribarskom kombinezonu. Ustukne, izgubi tlo pod nogama i poskliznuvši se padne. Podigne se,

ponovo pogleda u ogledalo i ugledavši svoj lik glasno odahne.

Luka: Boga mi, te dobro plesnulo, moj Luka. Već ti se i priviđa.

Anja sjedi u svojoj sobi ispred ogledala. U trenutku ugleda sebe u ogledalu, ali u drugoj odjeći, ribarskom kombinezonu. Ispruži ruku i

dodirne svoju ruku u odrazu ogledala.

Janjin lik: Anja, Anja…

Glas jača i odzvanja sobom. Anja se naglo diže, obori stolicu, spotakne se i pada na pod.

Sve utihne. Anja se diže, pogleda se u ogledalo i vidi svoj lik. Glasno hukne.

Anja: Uf, šta je ovo bilo? (Uputi se prema vratima mahnuvši rukom.) Duhovi zamka za mnom!

Anja silazi u dvor još uvijek sa zbunjenim izrazom na licu.

Marko: Anja, stavi čaše, molim te.

131DRAMA

Anja uzima čaše iz ormarića i postavlja ih na stol.

Marko: Dok se izi juva, riba će bit gotova.

Na vrata ulazi Luka. Ima isti zbunjeni izraz na licu kao i Anja.

Luka: Dobra večer.Marko: Ajde, sidni, Luka. Dobro nan doša.Luka: Još vas boje naša.

Luka sjedne, do njega Anja. Marko vadi juhu i pogledava dvoje mladih. Anja i Luka su zagledani u tanjure pred sobom.

Luka: Dobro kuvate riblju juhu.Marko: Čekaj dok provaš brujet bez kosti.

Marko donosi brujet. Svi uživaju u hrani, a napetost polako popušta. Marko ulijeva vino.

Marko: Onda, kakvi van je brujet? Pokojni Tomaso, Bog mu da pokoj duši, ostavija je ricetu u škafetinu u kužini.

Luka: Šjor Marko, niman riči, odličan je. Ne sićan se da je išta bilo u škafetinu. Čudno.

Slegne ramenima i nastavi jesti. Anja prestane jesti i kratko se zamisli, kao da se dvoumi, a onda odlučno isturi bradu.

Anja: E, pa ima još čudnih stvari. Večeras san u zrcalo vidila sebe u nekakvom kombinezonu i samu san sebe zvala.

Luka: I ja san te vidija u zrcalo, u ribarski trliš.

Nastane kratak tajac, a onda Marko zagrli Luku.

Marko: Zamisli koja je vridnost ovega zamka ako u njemu jemamo i duhove. Uvik san govorija da ovi zamak jema duha.

Anja: Misliš dušu.Marko: E, i to.

Svi se nasmiju i nazdrave.

Scena se zamrači.

132 OSVIT 103–104

***

Jutro je. Stipe lupa na Lukina vrata.

Stipe: Luka, Luka, probudi se.Luka: Pusti me, Stipe, spavat, nije još Sunce izašlo.Stipe: Kad ja ne mogu spavat, ne ćeš ni ti.Luka se izvlači i izlazi van.Luka: Smiri se.Stipe: Ne mogu. Cilu noć nisan oka sklopija. Anja je Janjina slika i

prilika. Ne, ona je njezina reinkarnacija.Luka: Ti si lud, to je samo obiteljska sličnost.Stipe: A, ne, ne, kume moj. Ovdi se nešto događa. Da su baš ove godi-

ne Tomasi došli preuzest naslistvo! Ne more to bit slučajno, pa ćeš vidit.

Luka: Ma Boga ti! A koji je to razlog?Stipe: Ne znan, ali mislin da ćemo brzo doznat.

Luka uzdahne duboko i pogleda na sat.

Luka: Asti ga, ča vrime leti. U deset uri se jeman nać s Anjon.Stipe: Bogami, nije ti puno tribalo.Luka: Ne govori gluposti.Stipe: Ja da govorin gluposti. Ka da ne vidin da si zagriza, a?Luka: Ajde, ludonjo, samo ću jon pomoć da se snađe u našoj Varoši.Stipe: Ne ‘š ti Varoši petnajst kuć’ i birtija. Samo nemoj bit drugi An-

ton.Luka (gura Stipu prema vratima): Prava si šantroča.Još uvijek nasmijani, ispred zamka nalijeću na Anju koja je upravo iziš-

la. Luka u tom trenutku gleda u Stipu postrance. U zadnji čas, iako je lagano gurnuo Anju, uhvati je s obje ruke i privuče k sebi.

Luka (ne pušta je): Ajme, skužaj, Anja. Jesan te udrija?Anja i Luka ostanu trenutak zatečeni gledajući se pogledima punim

iznenadne privlačnosti. Spusti je na tlo nježno, ali je ne pušta. Počnu se glasno smijati. Stipe ih promatra, digne obrvu, napravi grimasu

133DRAMA

i nakašlje se. Oni ga pogledaju i razdvoje se. Anja spusti pogled smijuljeći se, a Luka se usredotoči na Stipu.

Luka: E?Stipe: Šta, e?Luka: Ništo si tija reć.Stipe: Tija san reć da ja iđen za svojin poslon.Luka: A zašto si onda još ovod?Stipe: Ludonjo. (Anji.) Pazi se, mala, ovi ti je cili imberlan.

Stipe im mahne i ode. Anja i Luka krenu prema Kirieleysonu. Dolaze na litice (na mjesto gdje su se sastajali Janja i Santo). Sunčano je i sve

izgleda pitomo i mirno. Sjednu okrenuti moru. Anja duboko udahne sklopljenih očiju i lica okrenuta Suncu. Luka sjedi pored nje, rukama je obujmio koljena, gleda je. Pogledi im se sretnu. Anja se zacrveni i spusti pogled. Luka je nježno uhvati za bradu i okrene joj lice k sebi.

Gledaju se. Luka je nježno poljubi u usta. Zagrli je, Anja nasloni glavu na njegovo rame i gledaju more.

Anja: Kažu da sam jako nalik Janji…Luka: Je, ma ja je se ne sičan. Bija san puno mali.Anja: I ljudi u mistu me nekako čudno gledaju.Luka: A, svit, ka svit. Ritko se šta događa u našoj Maloj Varoši, pa si

sad naletila ka tič na baketinu.Anja: Ka tič na šta?Luka: Na baketinu? To ti je lipak za vatat tiče.Anja: Čini mi se da je baš tako… I čula san da je jako volila nekoga

mornara…Luka: Šteta da i on nju nije volija toliko puno.Anja: A, jesi li i ti mornar?Luka: Ja ti se držin one stare: fali more, drž se kraja. Ma more je svima

nama u Dalmaciju druga jubav.Anja (gleda ga ravno u oči): A, prva?

134 OSVIT 103–104

Luka se nasmiješi i gleda je ravno u oči. Ljube se. Vjetar pojačava. Čuje se udaranje valova. Pojačava se huk vjetra. Anja i Luka se

razdvoje i s nerazumijevanjem pogledavaju nebo i oko sebe.

Luka: Oklen sad ovi vitar?Anja: Možda ti šapće moje ime. Ko zna?

Luka je pogleda toplim pogledom. Kroz huk vjetra i udarce mora jedva se razaznaje glas koji zove „ANJA“, dugo i otegnuto. Anja se ukoči. Luka je zbunjeno gleda. „ANJA, ANJA“, hučanje se ponavlja.

Anja skoči na noge.

Anja: Je li čuješ moje ime?Luka: Već mi se dovoljno priviđa kad si ti u pitanju.Anja: Luka, ne zezan se. Neko me zove. Ka da glas dolazi iz svih pra-

vaca do mene.

Luka se digne i oslušne. Jedva razumljivo dozivanje se ponavlja. Luka se naglo uozbilji. Ipak brzo dolazi k sebi, dok Anja i dalje osluškuje i

okreće se oko sebe.

Luka: S tobon ću skroz porebambit. Ajmo ča prin kakvih ukazanja.

Uhvati je za ruku i povuče za sobom.

Anja: Priznaj, i ti si čuja.Luka: Ne znan ča san čuja, niti oču znat.Anja: Ne boj se, ja ću te čuvat.

Luka naglo stane, pogleda je podignutih obrva.

Luka (za sebe): Ona će mene čuvat…

Nestaju u daljini, za njima odzvanja Anjin smijeh. Anja i Luka stižu do zamka. Zaustave se ispred dvorišnih vrata.

Anja: Otac je reka da te pozovem na ručak.Luka: Obeća san Stipi da ćemo zajedno obidvat u konobu. Zafali se u

moje ime.

135DRAMA

Trenutak stoje bez riječi. Anja gleda u pod, pa u njega i grize usnicu.

Luka: Čekaj, čekaj, nemoj mi reć… znan. Oćemo sutra ja i ti u konobu na obid?

Anja: Ne ću. Čini mi se ka da san te nagovorila.Luka: Ajde, molin te. (Prođe joj kažiprstom preko nosa.) Sutra u podne

san ovod.

Anja se vragolasto okrene i nestane iza dvorišnih vrata, a Luka se uputi prema mjestu vrteći glavom i smješkajući se. Luka ulazi u

konobu, klimne glavom Mati i pogledom potraži Stipu. Stipe sjedi za najudaljenijim stolom u kutu. Špiro je na svom mjestu, s dvije čaše vina i u svom svijetu. Luka prolazi pored Špira, ali on ga ne

primjećuje.

Špiro: Gotov je. Još samo da se malo pitura osuši i sutra ćeš visit ovod na zidu.

Luka pogleda prema Špiru i vidi čašu punu vina u zraku. Trese glavom i više se ne okreće, ali čuje Špira.

Špiro: I nemoj mi više slat Janju.

Sjeda preko puta Stipe i pokaže rukom na Špira.

Stipe: Ma, vidija je jučer Anju pa se pripa da ga stari Tomaso straši jer mu nije završija portret.

Luka se nasmije i okrene prema šanku mahne Jošku rukom.

Stipe: Naručija san nan peku.Luka: Lipo, bogami, na moj račun, i bez pitanja.Stipe: Danas ja častin. Luka: Ča ti se dogodilo?Stipe: Sve mi se vraća.

Uto stiže peka.

Stipe: Meni se čini da štorija još nije gotova.Luka: Kako znaš?

136 OSVIT 103–104

Stipe: Ne znan, zna’ ćemo za tri dana.Luka: Ča to oće reć – za tri dana.Stipe: Za tri dana je dan kad se sve to dogodilo.

Polako završavaju marendu.

Stipe: Ja bi mora do općine, ako nisu već ošli doma.Luka: Opako te uvatila pulitika, a Stipane?Stipe: Ja volin ovo misto i oću da iđe naprid.Luka (zagrli ga): Vlaška furbarija.

Izlaze vani smijući se.

***

Spustila se noć. Luka izlazi ispred zamka. Nikoga nema.

Luka: Ne more čovik spavat od vrućine.

Gleda prema uličnoj svjetiljci i magla oko nje se formira u ženski obris u dugoj haljini koji treperi pod svjetlom. Luka razrogači oči. Lik treperi. Luka čvrsto stisne oči i opet ih otvori. Pod svjetlom je samo

gusta magla.

Luka (vraćajući se u krevet): Jesan i ja idiot.Nervozno se šetka. Pogleda na sat.Luka (tiho): 11.45.

Scena se zamrači.

***

Dan. Luka dolazi na scenu.

137DRAMA

Luka: Lipa noć i još lipše jutro. E, moj Luka, kad oćeš slušat štorije, nema sna.

Sjedne na obližnju klupu. Čuje se zvonjava s crkvena tornja koja označava podne.

Luka se isti čas digne i okrene prema zamku i nađe se oči u oči s Anjom. Trgne se iznenađeno. Anja mu rukama obuhvati lice. Smiješi

se.

Anja: Rekla san ti da ću te čuvat.Luka: Koliko san blesav u zadnje vrime i tribalo bi.

Zagrli je i krenu prema konobi. Špiro stoji na stolici i vješa portret ribara Tomasa iznad stola za kojim uvijek sjedi, a Mate mu pomaže

pridržavajući veliku sliku. U konobu ulazi Luka i propušta pored sebe Anju. Špiro razrogači oči, zaljulja se i padne zajedno sa stolicom. Mate skoči da mu pomogne. Tomasov portret je nakrivljen. Luka i

Anja također potrče prema Špiru. Anja klekne pored Špira.

Anja: Nemojte se micat. Pogledat ću jeste li šta slomili. (Polaže ruke na Špirinu nogu.) Ja sam medicinska sestra.

Špiro tek na dodir njezine ruke preplašeno skoči obarajući Anju na stražnjicu.

Špiro: Ti si sotona! Biži ča od mene! Biži!

Nitko se ne snalazi u novonastaloj situaciji. Luka se polako saginje i hvata Anju pomažući joj da se digne, ali ne skida pogleda sa Špira

koji divljački tuče nogom o pod i šakom po stolu.

Špiro: Šta je, stari tovare? Jesan li te obisija? Jesi li mi obeća da ćete me i ti i ona ostavit na miru? Šta još oćeš? Moju dušu!

Mate: Špiro, sve ti se pomišalo.Špiro (prema portretu): E, ne ćeš, ne ćeš. Je si li me čuja? (Mate ga

hvata za ramena i pokušava ga posjesti na stolicu dok on maše kaži-prstom prema slici.) A, ne, ne!

138 OSVIT 103–104

Špiro bubne na stolicu i tek tada pogleda Matu.

Mate: Moj Špiro, ti si skroz lud. Malo ti je Tomaso, pa još infišaješ. Ova cura ovod je živi stvor i zove se Anja.

Špiro: Isto ja gren doma... (Rukom pokaže na sliku.) …a ti ga malo poravnaj.

Špiro krene prema izlazu. Mimoilazi se sa Stipom koji ulazi u konobu i pogledom ispraća Špira. Anja i Luka sjednu za Špirov stol s portretom

iznad glava. Prilazi im Stipe.

Stipe: Može li se k vami?Luka: Ko bi te se moga otrest?Stipe (gleda sliku na zidu): Bome ga je obisija. (I kritički gleda.) Dobro

mu je ispa, a Luka?Luka: Ti si ga boje poznava.Anja: Ja san ogladnila.

Luka mahne Mati da dođe do stola.

Mate (prebacujući kuhinjsku krpu preko ruke): Ako ćete mene poslu-šat, ja bi van priporučija juhu i lešo meso sa šalšon od pom i terinu salate.

Stipe: A ako te ne ćemo poslušat?Mate: Za vlaje kuvamo sutra. Poparu.Stipe: To daj ženi doma.Luka: Ti nan donesi juhu i lešo. (Stipi.) Očeš ti onda sutra doć?Stipe (Anji): Eto s kin imaš posla. Nemoj poslin reč da ti nisan reka.

Mate donese vino, vodu i čaše. Udalji se.

Anja: Kad smo već kod spize, uskoro slavin devetnaesti rođendan i pozivan vas na večeru.

Stipe se naglo uozbilji.Stipe: Devetnaesti rođendan? Kad uskoro?

Anja i Luka ga gledaju iznenađeno.

Anja: Za tri dana.

139DRAMA

Stipe (ponovi upitno): Za tri dana?Anja klimne glavom. Luka šalje nijeme signale prijatelju koje Anja ne

vidi. Stipe primijeti Lukino namršteno lice i kažiprst na sljepoočnici. Brzo se pribere.

Stipe: Skužaj, Anja, pomišali su mi se dani. (Brzo doda.) Fala na pozi-vu, svakako ću doć.

Uto dolazi Mate s velikom zdjelom vruće juhe.

***

Dan. Čuje se škripa kočnica autobusa koji se zaustavlja na postaji. Na scenu ulazi visok čovjek aristokratska držanja, ulazi Anton devetnaest

godina stariji. Prilazi mu Stipe.

Stipe: Dosta su Vam teški kuveri, šta nosate u njima?Anton (nasmiješi se): Ništa naročito, većinom knjige.Stipe (rukuju se): Kako si, Antone?Anton: Pjesnički, moj Stipe, kao i uvijek. Dočekuješ li ti svakoga?Stipe: Samo kad znan ko dolazi.Anton: Kako znaš?Stipe: Slažen slagalicu.

Anton se nasmije. Oni polako krenu i dođu do klupe.

Anton: Zar ne ćeš malo, kako bi ti rekao, pridanit?

Stipe klima glavom i oni sjednu na klupu.

Anton: Devetnaest punih godina… A sad, kad sam opet tu, čini mi se kao jučer.

Stipe: Doša si sam.Anton: Ne, nikad ja nisam sam, a danas mi se prošlost čini bliža nego

ikad.

140 OSVIT 103–104

Stipe zašuti. Obojica su zamišljeni. Anton se diže, Stipe za njim.

Anton: Ako nemaš više pitanja, moj prijatelju, možemo nastaviti. Stipe: U ovih devetnaest godin si samo ostarija, moj Antone, ostalo

znan, a i to da si posta slavan pisac.Anton: Pripametni moj Stipe, onda me odvedi u najbliži hotel.Stipe: A, ne, ne. Bit ćeš moj gost, jedino ćeš prispavat u kući kraj moje

jer u nas nima mista.

Krenu dalje Rivom. Oblaka je sve više. Bljesne pokoja munja.

Stipe: Pozvani smo na večeru u ribarev zamak. Anton: Kako misliš – pozvani? Ko je u zamku?Stipe: Nu ga! Pa jesan li ti reka da san zna da ćeš doć. U zamku su To-

masovi naslidnici. Reka san in da mi dolazi gost iz Italije, pa su tako i tebe pozvali. Ćeri in je devetnaesti rođendan.

Anton: Danas?Stipe: E.

Polako kreću sa scene.

Scena se zamrači.

***

Anja se pred ogledalom sprema za večeru. Već je obučena i nanosi lagani make-up.

Pjevuši. Bljesne munja. Pogleda prema prozoru i napravi grimasu straha i ironije.

Ruga se sama sebi. Čuje se grom, a zatim Anjino tiho „grrr“. Digne se i krene preko sobe do ormara. Vadi cipele s niskom petom i obuva ih.

Stipe i Anton se približavaju ribarevu zamku. Svaki nosi po jedan šaren paketić, poklon.

141DRAMA

Pogled im se zaustavlja na Anjinu prozoru. Svjetlo u njezinoj sobi trepće. Teški oblaci prekrivaju nebo. Bljesne udaljena munja i

grmljavina. Luka dolazi pred zamak i vidi Antona i Stipu kako gledaju prema Anjinu prozoru. Prati njihov pogled i ugleda Anju. Treperavo svjetlo prati njezino kretanje. Luka pljesne Stipu po ramenu. Stipe se

upadno trgne.

Luka: Otkad si mi ti tako strašiv?Stipe: Evo, od sad.

Luka pogleda u Antona. Stipe se brzo pribere.

Stipe: Da te upoznam, ovo je Anton. Popodne je stiga iz Italije. (Anton i Luka se rukuju, Antonu:) Moj prijatelj Luka.

Luka: Dobro Vas je opisa.Anton: Kao izgubljenu pjesničku dušu, pretpostavljam.Smiju se. Luka pogleda u nebo. Gusti kišni oblaci su potpuno prekrili

nebo, vjetar pojačava.Luka: Ajmo u kuću prin vengo okisnemo.

Krenu prema vratima dvora. Stol je već postavljen. Marko slaže čaše. Luka, Anton i Stipe ulaze. Anton se ogleda po prostoriji, a na licu mu

je blag osmijeh.

Luka: Dobra večer.Marko: Ajte naprid, komodajte se. Valjda ćemo uspit večerat pri kiše.

(Antonu pruži ruku.) A, Vi ste Anton?

Anton prihvati pruženu ruku i lagano se nakloni.

Anton: Hvala na pozivu. Čast mi je biti u Vašoj kući.Luka: A di nan je slavljenica?

Stipe i Anton se pogledaju ozbiljnim i zabrinutim pogledima. Anja je opet pred ogledalom. Vjetar je jak i čuje se njegovo zavijanje. Bljesak

munje se pruži do zamka osvjetljavajući ga sablasnom svjetlošću. Istovremeno se prolomi zaglušujuć prasak groma. U zamku se sva

svjetla pogase. Jedino u Anjinoj sobi treperi blaga svjetlost.

142 OSVIT 103–104

Društvo oko stola je nijemo i ukočeno. Prvi se snalazi Luka.

Luka: Šjor Marko, u dnu kredence je petrolejka. Marko: Ma bravo, Luka. Šteta da nan ova lipa spiza propade.

Marko stavlja petrolejsku lampu na stol, a Luka je upali. Stipe je tihi, nijemi promatrač, a Anton tužno spusti glavu.

Anja nepomično sjedi pred ogledalom iz kojega dopire slabašna svjetlost. Njezino lice je lijepa maska bez ijedne emocije, pogled

prikovan. Pruža ruke prema zrcalu i oba dlana nasloni na površinu zrcala. U odrazu zrcala, u svjetlosti se formira Janjin lik s blagim

osmijehom i njihovi dlanovi se spoje. Trenutak traje. S jedne i s druge strane je ista osoba, s istim blagim, smirenim izrazom, samo je odjeća

drukčija. Janjin lik polako nestaje, a za njim i blaga svjetlost. Anja se polako diže i krene prema vratima. Pokreti su joj spori i mirni. Pritisne kvaku, otvori vrata, izlazi ne zatvarajući ih. Anja ulazi u

blagovaonicu odsutna pogleda fiksirana ravno pred njom. Luka je prvi ugleda i široko se osmjehujući napola se podigne, ali se istoga trena vrati smrtno ozbiljan. Anja nastavlja u svom kretanju prema izlaznim

vratima. Anton je preneražen Anjinom pojavom. Lice mu se grči u bolnu grimasu.

Anton (tiho): Janjo, moja Janjo!

Nalakti se na stol i rukama pokrije lice. Marko stoji, poluotvorenih usta. Jedino Stipe ne izgleda iznenađeno. Samo teško uzdahne. Anja prolazi pored Luke, Antona i Stipe prema vratima. Otvara ih i polako

izlazi. Marko prvi skoči i izlazi za njom iz kuće. Njegova kretnja pokrene Stipu, Antona i Luku i oni se brzo dignu i krenu za Anjom.

Pokušavaju je zaustaviti, ali neka sila ih odbacuje i ne dopušta im da joj se približe.

Liticama Kirieleysona vjetar lomi i razbacuje grane. Nebo paraju munje, gromovi tuku, vjetar urliče. Valovi se razbijaju o litice.

Kroz udare vjetra čuje se zvono sa zvonika. Anja dolazi do litica Kirieleysona i klekne na sam rub litice. Mala skupina hitro dolazi do

143DRAMA

litica. Ostaju skamenjeni pred prizorom. Stipe se okrene. Svi izgledaju nekako odsutno.

Marko krši ruke, učini korak prema Anji, ali Stipe ga uhvati za ruku i zaustavi. Zbijaju se jedni uz druge. Anja je na nekoliko koraka od

njih, ali nitko joj ne prilazi. Gotovo su paralizirani. Luka izbezumljeno gleda oko sebe. Pogled mu se zaustavi na Stipi koji jedini izgleda

pribrano. Na Lukin preplašen, upitan pogled samo odmahne glavom. Anton je jedna velika bolna grimasa. Ne skida pogled s Anje. Zadnji bat zvona zaustavi vjetar i nastane muk. Anja se digne, podigne ruke

prema nebu i iz njezinih usta prolama se krik.

Anja: Kyrie eleison!Svi (u glas): Gospodine, smiluj se!

Svi su kao skamenjeni. Pogledi se spuštaju u dubine mora odakle se pojavljuje svjetlost koja postaje sve jača, pretvarajući se u ribaricu koja izranja. Čitav prizor je okružen svjetlošću. Na brodu stoji ribar

Tomaso. Brodska skala se počne pružati prema rubu litice prema Anji. Od Anje se odvaja Janjin svijetleći lik. Zrači svjetlošću i dubokim

ispunjenjem i mirom. Okreće se najprije prema Anji, a zatim prema Antonu i oni se jedan dug trenutak gledaju. S Antonova lica nestaje bol i ustupa mjesto smirenju. Tek tada se Janjin lik okreće brodu i Tomasu koji je pored skale. Janjin lik krene polako prema brodu,

prelazi skalu i zaustavlja se ispred Tomasova lika. U daljini pojavljuje se u svjetlu Santov duh. Tomaso dovodi Janju do Santa i njihove

svjetlosti se spajaju.

Ljubav i blag osmijeh je na njihovim licima. Intenzitet svjetlosti se pojačava, a obrisi likova i ribarice blijede. Ostaje sama svjetlost, tada

i ona počinje blijedjeti dok potpuno ne nestane. U tom trenutku se Anja opasno zatetura, a ruke joj mlitavo padnu. Luka skoči i uhvati je u padu. Podiže beživotno tijelo i krene putem prema zamku. Zastane

pred Markom.

Luka: Bit će dobro... Dobro je.

144 OSVIT 103–104

Privuče je bliže grudima i poljubi u čelo. Na Anjinom licu se samo pojavi jedva vidljivi smiješak. Na litici ostaju Anton i Stipe.

Anton: Kako si znao šta će se dogodit?Stipe: Nisan zna. Nekako se sve posložilo. A zašto si doša baš ove

godine?Anton: Sve ove godine sanjam kako je tražim po ovim liticama. Prije

tjedan dana ukazao mi se njezin lik. Zato sam došao.

Stipe klimne glavom s razumijevanjem, potapša ga po ramenu i ode ostavljajući ga samoga.

Scena se zamrači.

***

Prošla je godina. Anton ulazi na scenu. Stipe ga dočekuje. Srdačno se rukuju.

Stipe: Drago mi te vidit, Antone. Anton: I meni tebe. Onda, ništa se ne hvališ, posta si načelnik Male

Varoši. Uvijek sam znao da ćeš daleko dogurat. Stipe (pokušava zvučati skromno): A, ne mogu se požalit. Kupija san i

ništo kućice. Onu kuću u koju si sta... kad smo ono lani slavili Anjin rođendan – na brdu. Šta ću od tebe. Moran te nigdir smistit, pa san mislija da je najboje da te smistin di ti je poznato.

Anton: Koji si ti… Idem se onda pripremit za vjenčanje. Stipe: Oću li te ja ikad vidit u rebatinke. Anton: Budemo li se više družili, ko zna. Kakav je plan?Stipe: Vinčanje je u crkvi u šest uri, a slavlje je kod Mate i Joška. Eno

Luke.

Luka im dolazi u susret.

Luka: Ajmo, kumovi, di ste dosad. Dobro doša, Antone.

145DRAMA

Anton: Bolje te našao, Luka. Je li sve spremno?Luka: Mora bit.

Trojka krene dalje i odlazi sa scene.

***

Zvona na crkvi zvone. Na scenu dolaze mladenci Anja i Luka, za njima kumovi Stipe, Anton i Marko. Sjedaju u konobu. Veselo društvo pjeva. Stipe tuče nožem o čašu kako bi zaustavio pjesmu. Svi prestanu

pjevati.

Stipe: Evo, dižen ovu čašu u čast mladenaca, naše Anje koja je izgubila srce u našemen mistu, a zamalo i dušu, ali o tomen radije ne bi. Nje-zina lipota očarala je našega Luku i sudbina je tila da se oni zajubidu i da započnu zajednički život. A kako je sve to počelo, sad ću van ispričat. Vozili smo se ja i Luka feraton iz Kaštili.

Anton i Luka: Stipe, načelniče!Stipe: Onda živili! Sritno i berićetno van bilo!

Svi nazdravljaju. Luka i Anja se grle i ljube. Okreću se prema zidu na kojem visi slika – portret staroga Tomasa. Gledaju u sliku i u jednom

trenutku stari Tomaso sa slike im se nasmije i namigne.

Krene pjesma „Jana, Ribareva kći“, ali onda svi zapjevaju: „Večeras je naša fešta“, Tomislav Ivčić.

KRAJ

146 OSVIT 103–104

Vedran Matošić proveo je čitav svoj radni vijek u turizmu i svoje je znanje i iskustvo iskoristio kako bi svoj grad postavio na mapu turističkih gradova Europe i svijeta. Za mnogobrojne turističke nagrade koje je Split dobio upravo je on zaslužan. Sva njegova književna djela kao da žive ulicama i trgovima grada slaveći one koji su zadužili ovaj grad kroz stoljeća. Likovi iz njegovih priča, drama, monograma, mjuzikla i scenarija živjet će godi-nama oživljavajući povijest Dalmacije i grada Splita na najbolji mogući način. Autor je i redatelj Dana Dioklecijana. Jedan je od osnivača Pričigina i PriČAgina. Predavač je na Visokoj školi za menedžment i turizam Aspira – tečaj za vodiče.

Objavljena djela: Vodič kroz palaču cara Dioklecijana (1998., Turist biro Split), Vodič kroz galerije i muzeje (2000., Turist biro Split), Sedma knjiga (2001., Mozaik knjiga), Priče iz Dalmacije / Tales from Dalmatia (2004., Naklada Bošković), Igre oko Dalmacije (2009., Naklada Bošković), Versi (2016., Naklada Bošković), Put u Povišta (knjiga – slikovnica za djecu na hrvatskom i engleskom jeziku čija je intencija da na storytelling način djeci ispriča povijest Dalmacije s naglaskom na kršćanstvo u Dalmaciji, o sv. Duji, Marulu i sv. Ivanu Trogirskom), Nina (komedija o četverogodiš-njoj djevojčici), Ribareva kći, (drama, objavljena u Republici 7-8/2020., u tematskom bloku „Suvremena hrvatska drama“ u izboru Sanje Nikčević), Toma Niger: De Marulo (monodrama), Marul (mjuzikl), Diokles (izveden na dječjem programu u sklopu Dana Dioklecijana), Marko Polo (izvedbe u Splitu i Korčuli), Kirieleyson (scenarij za film), Jedinstvo (monografija), autor niza tekstova u izvedbi Olivera Dragojevića, Tedija Spalata, Zrinke, Klape Šušur i mnogih pjesama za dječji festival Mali Split.

Više informacija te video i audio zapisi nalaze se na web-stranici: www.storytellerguide.com

147PRIJEVODIPRIJEVODI OSVIT

SALI BASHOTA (BAŠOTA)

Legenda sna

Padne ovaj san i prestade bolBrojeć’ zaspale znakoveU ritualima jutarnje molitveNi izgorjeli rukopisiNe iskopavaju više zemlju zavičajaSamo uspomena kličeDrugo neboDruga zemljaDruga vatraNi oživjeli rukopisiNe kidaju se više po srediniKao bijeli cvijet srećePade ovaj san i okonča se kletva

Pejzaž tuge

Sječa pitomih voćaka sličila je preskakanjuzelenkaste smrti gdje je jedna kukavica progutalasvoje kukanje augusta 1998. godine, dok su knjigesamo promijenile boje tuge.

Pejzaž sreće

Jednoga dana izvezli su pejzaž srećenajljepšeg na svijetu ne skraćujući kosusnu. Nijednom se više u realnost nesanice nije ponovila jedna takva magija.

Biti samo pjesnik

Biti pjesnik znači opsaditi samoćuU labirintu snova bijelim zavjesamaBez ijednog grijeha krenuti ka visiniPrije nego riječ zahrđa u ponoru nevjerstvaBiti pjesnik znači biti sam čuvar kućeZaboraviti zmije u zelenom polju strahaZauvijek naslikati strast nostalgije Biti pjesnik znači mjeriti se sjenkom jutraUdisati hladan zrak noćiNe slažući se prvo sa suvišnim sebstvomDok netko ne kaže ne poljupcu prašnjavom od zaboravaBiti samo pjesnik znači biti užarena bolZauvijek na crnoj zemljiZauvijek na beskrajnom moruZauvijek na nebu bez zvijezdaBiti samo pjesnik

148 OSVIT 103–104

Nijedan drugi glas

I leptiri imaju dušuI ptice dušu imajuAli i vatre imaju milostiAli i bolovi imaju krajUčiti od ljubavi Nijedan drugi glasBudi neboBudi molitvaBudi sanJer nije tako kao što ja činihJer nije tako kao što ti sanjašeI rađanje ima svoje imeI život ima svoj vrisakI smrt ima svoj počinakNijedan drugi glasBudi uzdisajBudi bolBudi pticaAko je raj kao svjetlostAko je purgatorij kao kajanjeAko je pakao kao tamaTu teku samo rijekeVidjeti šta je ljubavNijedan drugi glas

Navikni se umrijeti kao Ali Podrimja

Otkini i ovu granu s drvetaOtkini je kao konopOslobodi prolaz dok ti duša iskapiProlaz na vrh brijegaPonesi sa sobom simfoniju šutnjePonesi je ako nebo pobijeli Ubij crnu pticu noćnuUbij je zbog nevjerstvaVjeruj u simbol dane riječiVjeruj tu gdje čežnja spavaGori unutra dobroga okaGori samo za strastNavikni se umrijeti kao Ali PodrimjaNavikni se umrijeti u blizini rijeke

149PRIJEVODI

Meke ruke

Sladak i vatren dodir mekih ruku dostigne blistavo čudo zagrljaja.Isto kao da pod umbrellu dovučem tvoj pretankistruk ljubavi, dok se ne probudi aromatvoga tijela da razveseli samo obećane očisna.Slatko i vatreno pružanje mekih rukuna bijeloj plahti, izvezenoj figurama šarenih ptica. Nijedna riječ ne može objasnititrenutak preobraženja ideje o skupljanjuperja rasturena po lijepoj sobizagrljaja.Iako strašna misterija mekih ruku, konačno, otkida šikljanje jedne duše.

150 OSVIT 103–104

Legenda o izgorjelosti

Tvoju izgorjelost sakrit ću zauvijek najastuku s crvenim usnama. Ti ćeš drhtati kaoprut u vodi. Sve riječi ćeš izgovoriti kaonikada, onako s pola glasa. U ceremonijipromocije bistrih pogleda sve će sličiti valovima duše.Potom će doći bijeli dani. Neočekivanozauvijek dodir tijela će se umiriti.Polako iz žara protjerivanja osjećaja,izlazeći kao nikad ranije preko kaveza snovaKako god cijelo tijelo će uživati kao žeđneugasiva, kako uživaju i rastope se Noćnevile njihovom strašću ili kako se raduju zvijezdeupaljene na nebesima dok stalno iscijede slatku tečnost grijeha.Zatim će drhtati svaki korak. Ništa višene će se dogoditi u onom protoku rijekasuvišnih. Samo ceremonija drhtanja.Kako god se žar naslagao na ispucalim usnamakada se zaljubiš do kraja vrućice kao uspavana ljepotica, iako ne ćeš stati višeni u jednom trenu kao nekad nad sanjivom sjenkom, kolikoputa si šaptala s njom po gustoj kišisnivanja.Potom sve će zauvijek dobiti bojuistih duša.Nakon tisuća godina jednog će dana otići čekanje izsvoje staze, počevši gasiti do kraja vatrunapaljenih tijela ili probajući probuditisamo sakriveni svijet osjećaja mogsna.Potom zapovjedi Uzvišeni Bog da se upali samo jednoSvjetlo na blagoslovljena nebesa.

151PRIJEVODI

Ramena

Ramena nose teret strpljenja dok se neokonča vladavina svijetla. Kao topljenje leda.Kao rastjerivanje crnih oblaka na nebu. Kao prognoza vremena za sutra.Ramena natovarena nečijim teretom šire sesvugdje na izvaljenom prostoru zaborava.Na ramena stavlja se sve. Natpislijepog sna. Pocijepani portret samoće. Štavljenazmijska koža.Ramena kao ramena trpe vladavinu tame da biugasila ona svijeća nad zdravljem živih bića.

Slatki san bijelih leptira

Ponekad slatki san bijelih leptiraistresa košmar bezvoljnih dana za pijanitren šaptanja. Tu se ljuljaju svisnovi. Tu poljupci imaju drugi smisao, zašto u kišii leptirima pokidaju krila ne skidajućijedno po jedno njihovo odijelo plavih točkica.Ponekad slatki san leptirova izduži sei izduži dok se ne kvase vlažne usne zabeskrajno sisanje preostale strasti duša. Kao usnu.

152 OSVIT 103–104

Kapak

Očni kapak uobličava sliku jednog lijepog pogleda koja iznutra drži zapaljeni plamen odsvađe boja koja će se od njih rastopiti prva u svojoj beskonačnosti, topla boja ilihladna boja.Tetovažu u obliku ključa priželjkivat ćesvaka slika da bi samo dodirnula gornju stranuosmijeha, tu gdje se sastaju ukočena vlakna instinkta, baš u trenu kada će poludjetikapak glave umjesto kapaka očiju.

Drugi su uvijek u manjini

Svi ne kažu tako o izgorjeloj sudbiniOtkinuti riječ tu gdje najviše svijetliOstali su uvijek u manjiniZa borbu između divljih pticaTko dobiva tko gubi nije važnoManje od čežnje dobrih putnikaSu oni što umiru nedjeljom navečerSvaki u svojoj zmijskoj kožiOvako se ne kaže za jad ljudiNiti se smije ikada rećiDrugi su uvijek nesretniJer su manje od najmanjeg osvijetljeniMi odlučujemo jer smo sviŠutljiva većina

Kako se rađa poezija o tebiO D. i o uspomenama iz osamdesetih godina

Na početku portretiraju se obje dušeJedna uznemirenija od drugeZatim oči što kao iskre sijajuKao i jagodica strasna za poljupceZatim jastuk bijelog perjaGdje stavlja glavu i sanja kišu zagrljajaZatim i usne što znaju šutjetiI kosa svijetle kavene bojeNekada izdužena do ispod strukaPogled zatim jer će možda riječi izgorjetiOvako se nastavlja trenutak nadahnućaVidjeti šta je blaženstvo za obojeJedan zaljubljeniji od drugogBoje neba sigurno se ne će ljutitiNiti pokvašene ptice od pjene poljubacaZatim dolazi opis trepavicaKada sijaju kao jaki sunčevi zraciHodanje što sliči prvom danu čežnjeKao sjećanja na doček bijele zoreKako god dovoljno je da ne zadrijema sjećanjePo oluji osmijehaKoliko god jezik stavlja kapak na srećuBilo bi grijeh zaboraviti zvijezde na nebu Kao što ne zaboravismo ni obje dušeJedna napaljenija od drugeOtprilike ovako se rađa poezija o tebi

153PRIJEVODI

Sudbina

Postoji samo jedna sudbina za nevin poljubacNedjeljom navečerAko zacvili samoća očijuAko ne bude nikakve utjehe Za nezaboravljene stvariDok se tresu riječi što postaju pepeoIma samo jedna sudbina za posljednju molitvuUtorcima ujutroAko se tiraža rđavih snova ne mjeriNi na vodenoj vagiIma samo jedna sudbina za prokletu šutnjuPetkom u podneKao za plam očijuKada postane jednak sa samim sobom

Majka je govorila da je grijeh drukčiji

O majci, za njezin 80. rođendan

Ni kap vodeNe kvasi žeđ dušePotpuno opijena putuje na drugom svijetuZajedno s borama na licuOvako se gubi samoćaZa posmrtnu pričuJer je majka govorila da je grijeh drukčijiI kada mi je kupila pisaću mašinuZa otkucavanje moje samoćeNiti ljutnje za drugu srećuNiti jedna kap vodeNe pada na dušu cvijećaJer je majka govorila da je grijeh drukčijiŽivi uče od mrtvihU devetom danu krštenjaNijedna kap vodeIsuše se sve rajske rijekeNa bijeloj košulji kriju se mrlje strpljenjaBježati tamo gdje se kriju samo uspomeneJer je majka govorila drukčiji je grijeh

S albanskoga jezika preveo Qazim Muja

154 OSVIT 103–104

Sali Bashota (Bašota) rođen je 1959. go-dine u Klini, Republika Kosovo. Doktor je filoloških znanosti i profesor na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Prištini. Bio je direk-tor Nacionalne i sveučilišne knjižnice Ko-sova i potpredsjednik Unije balkanskih bi-blioteka, glavni urednik prestižna književ-noga časopisa „Jeta e re“ (Novi život). Piše poeziju (petnaestak zbirka poezije), poetsku

prozu, književnu kritiku i studije, publicistiku (više od dvadeset knji-ga). Objavljivao je zbirke pjesama na rumunjskom jeziku, njemačkom, engleskom, makedonskom, francuskom, bugarskom, švedskom, tali-janskom, grčkom, mađarskom i esperantu. Zastupljen je u petnaestak antologija na više svjetskih jezika. Dobitnik je više književnih nagrada za poeziju.

155DJEČJA KNJIŽEVNOSTDJEČJA KNJIŽEVNOST OSVIT

Fabijan LOVRIĆ

Vječno budite dijete Pamtim i bolje daneu odrastanju svome,bio sam veselo dijete;tek da me razumijete. I svugdje sam, na početku,imao svoj nos,sve sam htio vidjeti;nekima će se svidjeti. A ja sam znatiželju svojuzadovoljavao opipom stvari,plakao ako mi nešto brane;o, moje grdne rane. Volio sam baku i djeda,znali su što mi trebai dok nije bilo mame i tate,ja sam imao trenutke zlatne. Kao da nisu htjeli shvatiti,znatiželja i igra svu djecu pratei da me bolje razumijete;vječno budite dijete.

U malenu vrtu U mom malenu vrtu,ima raznoga bilja,tu je sve zdravo, zeleno,sve je u borbi cilja. A cilj je nedostižan,svatko bi bio zvijezda,i sve bi biljke htjeleizrasti do zvijezda. I naranča reče:„Ja sam vam najveća do sada,reći ću tko će rasti,tko cvjetati i kada.“ Na to se javi oleandar,bačen, u nekom kutu,prozbori stolno grožđe,i tuja, ima svoju minutu.

Nastade silna graja,cvijeće je počelo da vene,žena mi reče: „Čatrnju uzmi,ili ostavi mene.“

156 OSVIT 103–104

Volim školu Volim svoju školu,učenike, klupe,i one što noseporuke nam glupe. Na svakoj sam klupinapisala Marko,to je prva ljubav;ne zna da je žarko. Ne ću drugu klupu,ni za kakav novac,nek’ idem u školui nek’ sam osnovac. Zato volim klupugdje sam skrila, Marka,to se zove ljubav,odgaja nas bajka.

Znanje Ako je škola znanjekoje poštuje nas,onda smo svi za školu;i naš se čuje glas. Ako pak samo zgrada,od uspomena iz vremenakada smo sretni bili;oslobođeni stremena. Onda nam žao zgrade,onda nam samo smetai corona je poučak neki;bila bar ovog ljeta. Neki mogu od kuće,neki iz škole, zbog graje,a nikad naučiti ne će;je l starija koka il’ jaje.

157DJEČJA KNJIŽEVNOST

Što sve leti Ptica leti kad se sjeti,zato svatko želi krila,Zemlja leti u svemiru,Mjesec noću, kad ga ima. A ja letim u snovima,kad izmišljam: priče, pjesme,sve bi moglo poletjetii voda iz neke česme. I ja letim kad me nosekrila, kojima se u san leti,svatko može poletjeti:zašto; treba da se sjeti.

159AFORIZMIAfORIZMI OSVIT

Danko IVŠINOVIĆ

AFORIZMI

Ja sam humorist. Sa mnom se nije šaliti.

Ova jesen je bogata. Svega ima samo para nema.

Bez humora nema komedije. Bez Milanovića i Plenkovića tragedije.

Kad su nam predsjednik i premijer takvi, kakvi smo tek onda mi?

Ako se želiš baviti politikom moraš znati iskreno lagati.

Kamen po kamen palača. Lemozina po lemozina – limuzina.

WC koji ne smrdi, na COVID miriše.

Morali smo prvo u NATO i EU, pa tek onda u Njemačku i Irsku.

Od glasa savjesti ni traga ni glasa.

Dok sam pio uživao sam u Bachovoj Toccati i cugi u d-molu!

Perite ruke! A ako već grizete nokte, grizite ih na nogama.

Imam jednu baš dobru jednokratnu masku. Peri-deri.

Kroz raskrižje pandemije, prolazimo kroz žuto.

Čuvaj Hrvatsku od COVID-a, gladi, rata i velikih Hrvata!

Kada vidim što su spremni uraditi za naše dobro – zlo mi je.

160 OSVIT 103–104

Nikad ne pijem sam, jer me nema tko počastiti.

Ja nemam psa, ali me žena svakoga dana prošeta po parku.

Oni koji sve znaju idu na živce onima koji sve ne znaju.

Ono što im nije uspjelo s tri prsta, uspijeva im s tri glasa.

Sve stagnira. Samo je život teenegera na samozadovoljavajućoj razini.

Nastavlja se razminiranje ličkih polja, koja su posadili povratnici.

Jesu li mjere prestroge? – pitam Capaka, a on mi veli: Što prepisah, prepisah!

Mi nismo uređena nego, odavno, sređena zemlja.

Više je lopova u ladicama, nego u zatvorima.

Medicina napreduje. Bolujemo duže.

I ove godine ćemo gledati doček Nove Godine.

161AFORIZMI

Ivan BRADVICA

OSMISLICE

AktualnoUvijek aktualno: nismo savladali staro temeljno gradivo.

ČinjenicaDok s ove strane ima činjenica išta, a s druge ništa, obje se bore da svoje carstvo većim stvore. IštaDok mi išta išta znači od ništavila sam jači i to je života dio, životu mio.

LudUobičajeno lud nikoga ne priznaje za boljega od sebe.

NaučiteljU životu ima puno učitelja i malo naučitelja.

OptimizamOptimizam se rađa rođenjem, troši životom, obnavlja potomstvom u kojem se večer misli bistri jutrom nade. PolitičarPolitičar u politici kao mjera svega ne shvaća da je tako mjera ničega.

PovršnostMnogi su zaljubljeni u svoju površnost, a od drugih traže savršenstvo. RajSve dok ne postaviš prvo pitanje u životu, živiš u realnom raju.

162 OSVIT 103–104

RođenjeRođenje je novi pogled na stari svijet.

SnoviSamo snovi mijenjaju vanjski svijet.

SretanjeSretanje u budućnosti je uglavnom sa sobom samim.

TeorijaNema teorije koja će objediniti sve teorije.

163znanstveno područjezNANSTVENO pODruČJE OSVIT

Gloria LOZANČIĆ1

Sandra LUKŠIĆ UDK 821.163.42(497.6)-1.09:398 398.8(497.6 Livno)

Izvorni članak Primljeno: 22. listopada 2020.

POETIKA SUVREMENIH ZAPISA USMENE LIRIKE U ŽABLJAKU KOD LIVNA

Sažetak

Usmena je književnost umjetnost riječi koja se već stoljećima odražava na mnogobrojne ljudske naraštaje. Osim što je najstariji i najdugotra-jniji oblik umjetničkoga stvaranja jezičnim medijem, ona simbolizira svako ljudsko biće gdje najveću domenu postiže osjećajnost. Ta osjećaj-nost zapečaćena je u mnogim lirskim pjesmama počevši od ljubavnih, obrednih, poskočicama u kolu, uspavankama, šaljivim pjesmama itd., a ona najveća satkana je kroz nastale zapise. U većini, kazivanja se odnose na usmenu liriku koja je popraćena usmeno-proznim vrstama i narodnim običajima mjesta Žabljaka kod Livna. Putem vjerske us-mene lirike, koja se sastoji od molitvenih pjesama, prenja i verificiranih legendā pa preko tradicijskih običaja, vidljiv je genetski kod našega naroda kroz različita vremena, a to je dragocjena baština. Zapisana kazivanja pružaju svojevrsno putovanje kroz nekadašnji život koji je bio obogaćen raznim narodnim pripovijetkama koje su otvorenijega,

1 Rad je napisala Gloria Lozančić. Dr. sc. Sandra Lukšić je komentorica.

OSVIT 103–104164

slobodnijega i elastičnijega književnoga tipa, za razliku od bajkā koje su najdulja usmeno-prozna vrsta. Opus usmene narodne književnosti je neprocjenjiv i opsežan u tolikoj mjeri da ga je nemoguće čitava sakupiti na jedno mjesto, ali moguće ga je njegovati i baštiniti.

Ključne riječi: usmena književnost, usmene lirske pjesme, narodni običaji, vjerski običaji, Žabljak.

1. Uvod

Čitajte da biste živjeli. G. Flaubert

Zašto živimo? Za koga živimo? Kako živimo? Zasigurno je da ova pitanja svojom prirodom pripadaju području teologije ili filozofije, a ne toliko području filologije. No, osvrnemo li se na čitavo književno stvaralaštvo, koje je enormno bogato, pronaći ćemo u raznim djelima i pitanja ovakve vrste. Zašto baš čitanje i življenje? U mom slučaju, usu-dila bih se reći ovako: Slušajte da biste živjeli. Svi mi, u većini, volimo biti u pravu. Mislimo da sve znamo, da nam nije potrebno ponekad razvijati mozak jer nam je u današnjem svijetu sve omogućeno samo jednim pokretom prsta, ali varamo se. Da su se tim vodili naši predci pa gdje bi svijet „otišao“? Zašto je danas nekolicini ljudi teško uzeti knjigu u ruke? Zašto nam je teško nekoga slušati? Zašto?

Pri istraživačkom radu nešto sam primijetila: većina starijih, baka i djedova, upamtila je toliko raznih pjesama, molitava, običaja, izreka itd., a nama je danas teško pročitati knjigu ili zapamtiti pokoju pjesmu, anegdotu, priču i sl. (uzmimo to kao primjer). Usudila bih se reći da je to sve problem današnje tehnologije koja nam itekako utječe na život, a tu se može još u paru s tim dodati i društvo, tj. okolina. Svi teže ne-kakvom „cool“ načinu života da zapravo zaboravljaju tko su i što su, nažalost.

Zapamtimo, znanje je ono što nam nitko ne može oduzeti; kako mnogi govore, ono je moć, toliko jaka da je u stanju promijeniti i svi-

165znanstveno područje

jet... a na kraju krajeva, ono je i jedan od čimbenika koji tvori naš vlas-titi identitet.

Zahvaljujući svojoj znatiželji i djedu i baki (raznim knjigama), pri-je nekoliko godina počela sam zapisivati neke njihove pjesme, priče i običaje.

2. Osvrt na povijest Livna

Bizantski car i pisac Porfirogenet VII. u svom znamenitu djelu De administrando imperio, 949. godine, bilježi povijesnu predaju o Hrva-tima koji su u današnje domovine došli predvođeni petoricom braće: Klukom, Klobekom, Kosincom, Muklom i Hrvatom te dvjema sestra-ma Tugom i Bugom. U livanjsko-duvanjskom kraju živjela je kraljica Buga. Uspomenu na gospodaricu Bugu čuvaju ekonim Bužana grad, hidronim Buško jezero, antroponim Bužana, kao i živa tradicija:

U Dučiću, u Prisoju, bila je gospodarica, neka Buga i po njoj je nazvano Buško jezero i narod, mi ovde, Bužani. Tu u jezeru ima neka gradina, najprije da je rimska, ali sad se ne vidi. Kad je sušna godina dobro se vidi. Veliki je to bijo grad i tu je bilo groblje, sićam se da sam jednom vidila kad su te mrtve iskapali.

Ivan Zovko je koncem 19. stoljeća zapisao da je prezime Bužana uvijek u ženskom rodu. Prema predajama u Poljicima je živjela Bugina sestra Tuga koja je dolazila Bugi te se po Tugi prozvao oronim Tušnica (Dragić 2009: 23-24).

Prošlost Livna dosta je bogata. Livno i Livanjska županija prvi put se spominju u dva povijesna zapisa: a) „Mutimirova povelja iz 892. godine, u kojoj se spominje livanjski župan Želimir; b) podatak Kon-stantina Porfirogeneta po kojemu je Livno na popisu hrvatskih župa – općina u X. stoljeću, svakako su značajne povijesne činjenice, prije svega kao potvrda tadašnjeg položaja Livna u okviru starohrvatske dr-žave“ (Marijan 1994: 31).

Do dolaska Rimljana livanjska povijest slabo je poznata. „Antički geograf i povjesničar Strabon piše da je ilirsko pleme Delmata, koje je

OSVIT 103–104166

naseljavalo i livanjski kraj, imalo pedeset naseobina dostojnih spome-na, a neke od njih bile su i gradovi. Hrvatski povjesničar Ivan Lučić Lucius navodi da je zemlja Delmata u drugoj polovini prvog stoljeća prije Krista imala 60 gradova. Neki povjesničari ne sumnjaju da je na području današnjeg Livna bilo značajno delmatsko naselje. Delmatske gradine na Teberu i gradina Gradac iznad Kasalova gaja vjerojatno su bili refugiji ispod kojih su Delmati, na mjestu današnjeg Livna, izgra-dili suburbij. Romanizirano delmatsko stanovništvo početkom sedmog stoljeća dočekuje nove stanovnike Livanjskog polja – Hrvate.“2

Mogli bismo još pričati o povijesti Livna, ali navedeno je jedno od upečatljivijih o nastanu grada, ako ne i najbitnijih.

Također, veliki pjesnik Ivan Goran Kovačić je svoju poemu „Jama“, dovršio upravo u Livnu. Livno se može pohvaliti prvim školovanim bosanskohercegovačkim slikarom secesije i poentilizma, Gabrijelom Jurkićem i njegovom suprugom Štefanijom (Štefom) Jurkić, spisate-ljicom. Njegove slike danas se nalaze u franjevačkom muzeju i galeriji „Gorica“.3

2.1. Žabljak

Žabljak je naseljeno mjesto u sastavu općine Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH. Prigradsko mjesto koje se dijeli na dva dijela: Gornji i Donji Žabljak. Kroz selo protječe istoimena rijeka, duga oko četiri kilometra, koja izvire u Gornjem Žabljaku, a s ostale dvi-je livanjske rijeke ujedinjava se u Plovuću.4 Što se tiče stanovništva, većina je kršćana, a ima i muslimana.

2 http://www.livno.ba/o-livnu (pristupljeno 8. 8. 2020.)3 Napisano iz vlastita saznanja na temelju odlaska u Livno, u samostan na

Velikoj Gorici i u stari dio grada Livna.4 Kazao mi je Pero Lozančić.

167znanstveno područje

3. Usmena lirika

Usmena književnost jest „umjetnost riječi; osebujan oblik književ-nog stvaranja“, a zajedno s folklorom čini „suvremen i dinamičan pro-ces“ (Bošković-Stulli 1984: 148-149). Pisanoj književnosti prethodila je usmena književnost, no u nekim razdobljima taj je poredak bio obr-nut. Prema mišljenju Josipa Kekeza postoje tri važne osnove za inter-ferencijski proces; kronološki (usmena tradicija uvijek prethodi pisa-noj), poetički (poetičko-estetički sustav već je bio izgrađen i rezultirao je brojnim izvođenim i općepriznatim vrijednostima) te sociološko- komunikacijski (pisana riječ teže dolazi do agrafijskih zatvorenih rural-nih sredina) (Kekez 1986: 135). Usmena književnost je općedruštveno korisna.5

Usmena književnost ujedno je „najstariji i najdugotrajniji oblik um-jetničkoga stvaranja jezičnim medijem“, a usmenoknjiževna poezija u većem odsjeku vremena dijelila se na tzv. junačku (izvodi se uz gusle i opjevava junačka djela) i tzv. žensku (nosilac čuvenosti, najčešće su ju izvodile žene) (Kekez 1986: 153).

3.1. Svjetovne usmene lirske pjesme

U suvremenoj književnosti lirske pjesme dijele se na svjetovnu us-menu liriku (mitske, obredne, posleničke, povijesne, ljubavne, šaljive pjesme, romance, balade, bećarac, gangu, natpjevavanja) te vjersku us-menu liriku (adventske i božićne, korizmene i uskrsne, molitvene us-mene pjesme, prenja, versificirane legende, romarske pjesme) (Dragić 2008a: 15).

Složili bismo se da je svako biće i lirsko biće. „Lirska je pjesma skupina umjetnički komponiranih lirskih slika kojima dominira osje-ćajnost“ (Dragić 2008a: 15), a čovjek teži iskazivanju svojih osjećaja, osjećaja prema drugima, npr. prirodi, ženi, majci itd., stoga možemo za-ključiti da je ponekad lakše to sve iznijeti preko pjesme. Pjesme su naša

5 Usp. Dragić, 2014: 16-25.

OSVIT 103–104168

povijest, u njima tražimo svoje dobro i loše, a kultura je „neizos tavan pojam u svim znanostima o čovjeku.“ (Bošković-Stulli 1984: 148) One su naše blago, u njima se otkriva naša povijest, ne smijemo ih zaborav-ljati ili omalovažavati, nego se tim dičiti.

Prema riječima Marka Dragića, pjesme se „pjevaju u veselju; na svečanostima; putovanjima; u samoći; tuzi; pri obavljanju poslova itd.“ (Dragić 2008b: 170) i prate čovjeka od rođenja pa do smrti (Dragić 2008b: 15).

Zamislimo samo kada bismo sve materijalne kulturne vrijednosti spalili, što bi nam ostalo? Ništa materijalno, ali ostaje ono najbitnije što nitko ne može uništiti, a to je duša. Ne može se također uništiti ni duša ni biće jednoga naroda jer se upravo jednim dijelom očituje u lirskim pjesmama.

Stipe Botica navodi „poznata je opća odredba da je lirska narod-na pjesma drevnog podrijetla i da njezin začetak seže u najraniju fazu ljudske duhovnosti“ (Botica 2013: 99). Zbog suživota s prirodom, s drugima, pokazivala se prilika koja je pružala mogućnost steći prostor lirskoga, točnije progovoriti lirskim načinom. Napredovanjem emotiv-na stanja koje je bilo popraćeno individualnim potrebama govor je tada bio odraz duše i nutarnje punoće. Kaže se da je lirika u „inicijalnoj fazi ljudske kulture“, tzv. priopćenje o onom što dopire iz njegove dubine. To dopiranje ishod je potaknut iznutra, a ne nekakvim zahtjevom izva-na; stoga lirika je „povijest ljudske duševnosti“ (Botica 2013: 99-100).

Slične pogled prema lirici dijeli i Milivoj Solar koji tvrdi da lirska pjesma „pobuđuje najdublje osjećaje, a spoznaju neposredno povezuje s tim osjećajima u jedinstvo koje ispunjava izvanrednim dojmom kako stvaraoca tako i čitaoca odnosno slušaoca“ (Solar 1977: 130).

3.1.1. Ljubavne pjesmeNajstariji zapisi hrvatske usmene književnosti datiraju iz 14. stolje-

ća. Prve značajnije podatke o izvedbi usmene lirike dao je Juraj Šiž-gorić. Franjo Minucij je 4. 11. 1484. godine zabilježio pjesmu „Još pojdoh ravnim poljem“, (Dragić 2008 a: 18), a najstariji zapis hrvat-ske svjetovne ljubavne pjesme nastao je između 1421. i 1430. godine (Dragić 2017: 500).

169znanstveno područje

Ljubavne pjesme pjevaju o sreći i nesreći, o različitim sudbinama zaljubljena para, ljubavnim dvojbama i jadima; zbog nesretne ljubavi česte su kletve, a motiv majke kroz pjesme se provlači kao onaj lik koji pomaže pri važnim odlukama (Dragić 2008 a: 79-83).

6 Kazao mi je Pero Lozančić 2013. godine.7 Isto.8 Kazala mi je Milka Lozančić 2013. godine.

Da snijeg pade na behar na voćeDa Bog dade svakom tko što hoće!A i meni što je meni drago.Volim drago, neg carevo blago,Što će meni sve carevo blago Kad ja neman što je meni drago.6

***

Štono ječi gora Romanija?Gorom jezde kićeni svatovi.Svi svatovi prođoše u miruAl ne prođe nevjesta djevojka.Nju oteše iz gore hajduciDa im licem obasjava pute,Mračne staze i mračne bogaze. 7

*** „Oj, sokole, sokole,Dođi meni u dvore,Kavez ću ti oplesti,Ćilim ću ti izvesti,Žitom ću te hraniti,Šećer-vodom pojiti,Rukom ću te grliti,Lice ću ti ljubiti.“Kad to čuo sokol sivi,On doleti djevojci,Ne doleti s kaveza,Ni s vezena ćilima,Ni sa žita i hrane,Ni s vodice šećerene,Ne će da ga zagrli,Da mu lice obljubi,Da mu krila milujeDa mu tiho govori:„Oj, sokole, sokole,Moja dušo i srce!“ 8

OSVIT 103–104170

3.1.2. Obredne pjesme Po svom postanku obredne pjesmu su vrlo stare i „sežu u pretkrš-

ćanska vremena. Izvođenje tih pjesama sinkretizira više vrsta umjetno-sti: književnost, folklorno kazalište, glazbu i ples“ (Dragić 2008 a: 26). Usmene lirske pjesme stalna su pratilja narodnih obreda i običaja, a svrha im je estetska i socijalna. Obredne pjesme izvodile su se sukladno godišnjem dobu, stoga neki etnolozi obredne pjesme dijele na cikluse: proljetni, ljetni, jesenski i zimski.

Posebnu skupinu čine magijski (kultni) obredi i pjesme, dok pri-mjerice proljetni ciklus obuhvaća ladarske: jurjevske, filipovske, ivanj-ske, dodolske i kraljičke (ljeljske) obrede i pjesme. Motivi obrednih pjesama su raznovrsni, od svjetovne do vjerske lirike koje sačinjavaju raznovrsnu simboliku kultova. Neki obredi u Hrvatskoj su autohtoni, a u nekima se očitava utjecaj slavenskih, romanskih i drugih narod-nih obreda. Većina se izvodila u vrijeme kršćanskih blagdana: jurjevski obredi i pjesme izvode se na blagdan sv. Jure (23. travnja), ivanjski su običaji bili večer uoči i na dan rođenja sv. Ivana Krstitelja9 (24. lipnja) i

9 Ivan Krstitelj dijete je Bogorodičine rođakinje Elizabete i starozavjetna svećenika Zaharije. Rođen je 1. godine u En Keremu kod Jeruzalema. Roditelji su ga dobili u poodmakloj dobi, a pri susretu nosećih Bogorodice i Elizabete zaigralo je Elizabetino dijete u utrobi pred Kristom kojega je pod srcem nosila Bogorodica. Kao dječak, Ivan je živio pustinjskim životom, a javno djeluje u 29. godini. „Skupljao je učenike, propovijedao na Mrtvom moru, u Jordanu, kod Beth Šeana i tražio unutarnji preporod, pokajanje i pokoru te ih je u znak duševnoga preporoda krštavao u Jordanu. Pretkazao je Kristov dolazak i prepoznao ga u osobi Isusa kada je Isus došao u Jordan Ivanu da ga krsti“, stoga se Ivana Krsitelja naziva Isusovim prethodnikom i krstiteljem. Zbog prekoravanja kralja Heroda Antipe, koji je oženio He-rodijadu, ženu brata mu Filipa, biva bačen u tamnicu 29. godine. Njegov život završava na proslavi kraljeva rođendana kada je Saloma, kći Hero-dijadina, pod njezinim utjecajem, tražila glavu Ivana Krstitelja na pladnju. Smatra se da je mučeničku smrt podnio 29. kolovoza, a tada Katolička crk-va slavi blagdan Glavosijek sv. Ivana Krstitelja. Istočna i Zapadna Crkva jedine slave rođendane i kraj ovozemaljskoga života Bogorodice i Ivana Krstitelja (Dragić, M.; Dragić, H.: 2019: 275-329).

171znanstveno područje

dr. Držalo se da će magičnost odobrovoljiti božanstva te ostvariti odre-đene želje i molbe naroda (Dragić 2012: 44).

Molimo se, Lado!Molimo se višnjem Bogu,Oj, Lado, oj!Da popuhne tihi vjetar,Da udari rodna kiša,Oj, Lado, oj!Da porosi naša poljaI travicu mekušicuOj, Lado, oj!Da nam stada, Lado,Ugoje se naša stada,Oj, Lado, oj. 10

3.1.3. Poskočice u koluPoskočice i pjesme u kolu bile su ponekad praćene glazbalima poput

frulā (ćurlik), svirala (dvojnice), dipala, usne harmonike, šargije te, od šezdesetih godina 20. st. harmonike. Uz njih su se bez glazbene prat-nje igrala kola, a glavna karakteristika poskočica jest ritmičnost. Rit-mičnost i glazbu pratili su djevojke i mladići. Uz kola pjevali su ljubavne pjesme, a rezultat toga bilo je rađanje mnogih ljubavi. Inače, poskočice su svojom strukturom najbliže brojalicama, a unutar ljubavnih pjesama nalaze se elementi šaljivih pjesama (Dragić 2006: 39-40).

Pođi kolo, pođi bolje,Da vidimo ko li more,Ko li more, ko l’ ne more –I ja mogu, fala dragom Bogu,A ja znadem ko ne more:Ko se skoro oženio,Svakog dobra poželio:Od punice maslenice,

10 Kazao mi je Pero Lozančić 2013. godine.

OSVIT 103–104172

A od punca rujna vinca,Od divojke bila lica. 11

3.1.4. Uspavanke Uspavanke su prisutne u svim civilizacijama te su jedna od prvih

emocionalnih veza majke i djeteta. One očituju snažnu majčinsku ljubav prema djetetu. Da joj dijete zaspi, ona ga njiše u kolijevci te mu pritom pjevuši najdraže i najslađe riječi. Nad kolijevkom, uglav-nom majke, a rjeđe očevi, pjevali su malom djetetu uspavanke. Osim roditelja tu su bili i bake i djedovi, braća i sestre. No, „majke za svoju djecu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće, a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete, primjerice, u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu, ali i kao predmet protiv uroka. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora, a bez njega je tužna zora. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke“ (Dragić 2008 a: 97).

Kako tvrdi Marko Dragić „u nekim suvremenim zapisima uspavan-ki opažaju se mitski elementi: srmali beša, na moru kovata, kovale je do tri kujundžije – prvi kuje, drugi pozlaćuje, treći meće zlatne jabuke itd. Čest je kršćanski motiv: anđeli ti na san dolazili.“ Također, očituju se elementi romancā i brojalica unutar uspavankā. Majke za svoju dje-cu podnose sve i obavljaju najteže zavjete. Majke su nekoć na dijete stavljale svete sličice i kipiće, a iznad kolijevke na polukružni obruč nanizale bi razne predmete, primjerice, u Dalmaciji lijepe školjke koje su služile kao ukras i igračka djetetu, ali i kao predmet protiv uroka. Uz kolijevku se pjevaju i pjesme kojima majka budi svoje zlato jer je zora, a bez njega je tužna zora. Maloj djeci se pjevaju pjesme dok su u krilu ili naručju majke. Te pjesme najčešće imaju elemente romancā i brojalica (Dragić 2008 a: 97).

11 Kazala mi je Milka Lozančić 2013. godine.

173znanstveno područje

Spavaj zlato, u srmali beši!Tvoja beša na moru kovata,Kovali ju do tri kujundžije.Prvi kuje, drugi pozlaćuje,Treći meće zlaćane jabuke,Da se moje zlato ne probudiSve od mraka do bijela danka,Dokle njega ne probudi majka.Ustan’, zlato, što si mi sanjalo,Je l’ štogod kod sebe vidilo:Il’ anđela il’ b’jela goluba?Dosta si se sada naspavalo,Tvoja majka tešku želju ima,Ona sada nema mira,

Svoje zlato će da probudiI u vedro čelo da poljubi. 12

***Nina, nina, ninuška,Ni bukova škrljuškaNe ću stara ni mlada,Već kozara diplaraPa on dipli do majke,Majka mu se veseli,Ženi’ će ga s jeseni,Dok dospiju kesteni,I orasi, orasi,Stani curo moja si. 13

12 Kazala mi je Milka Lozančić 2013. godine.13 Kazao mi je Pero Lozančić 2013. godine.14 Kazala mi je Milka Lozančić 2013. godine.

3.1.5. Šaljive pjesmeSijela (prela) i svatovi bila su prigodna mjesta za izvedbu šaljivih

pjesama. Iz naslova se saznaje i njihova karakterizacija, humor i ironija. Šaljive pjesme pjevaju o mužu, djeveru, svekrvi, zaovi, jetrvi, a neke od tih pjesama i poučavaju (Dragić 2008 a: 126).

Dok sam bio neoženjendjevojke me „zlatom“ zvale,Udovice „moj zlatane“!Stare babe „moj dragane“!A kako se ja oženih,djevojke me „đavlom“ zvaše,Udovice „moj đavlane“Stare babe: „ćuš magare“! 14

OSVIT 103–104174

3.1.6. Ganga Ganga je način pjevanja, i to višeglasna, a ako nedostaje društva,

može se pjevati samostalno. Ona se razlikuje od svakoga drugoga nači-na pjevanja, npr. brojkavice, ojkavice, rere i sl., iako po sadržaju i tek-stu mogu biti iste. Ganga se i danas redovito pjeva u Cetinskom kraju, a seže još do iza Neretve, Livna, Kupresa, Prozora i do Ivan-planine. Načelno, ganga je dvopjev: jedan pjeva, a prate bar jedan, dva ili više „gangača“, ali svi u jedan glas. Glas glavnoga pjevača mora nadvisivati ostale i predvoditi ih tijekom pjevanja. Pjesma se započinje po potrebi. Nema neke procedure ili kruta običaja, nego se često pjevači natječu koji će prvi započeti. Onaj koji započinje gangu nesvjesno pročisti grlo i osvježi ga, izdigne glavu i prsa da bi pluća primila što više zraka, a potom iz glasnica kroz usta provali napjev onakva obilježja kakva se već ganga pjeva. Sam sadržaj pjesama koje se „gangaju“ je raznolik. Seže u pore društvena života, međuljudskih odnosa, intime, osjećaja, ašikovanja, zaruka, udaje i slično. Ganga je često bila popraćena instrumentom, guslama.15

Pivaj, seko, nek se brdo ori,Ko je tužan nek se razgovori.

Gango moja, tradicijo stara,Ti si lipa da ti nema para.

Zbogom, selo, i u selu ljudi,Ganga moja više vas ne budi.

Moj kolega zapivaj mi bolje,Nek se tresu ledina i polje.

Ne može se pisma zapivatiŠto se ne će dragi spominjati.

Stara ljubav vridi i valjadePo sto puta ponovit se dade.

Evo mene, evo veseljaka,Takvoga me rodila majka.

Ja sam curi govorio ovako:Moli Boga, udat ćeš se lako.

Oj, suboto, moja noći vedra,Kad si vedra, spavat mi se ne da.

Cura plače i govori meni:Moj dragane, ajde me oženi.

15 Usp. Mijatović, 1973.; Dragić, 1995.

175znanstveno područje

Ja baraba i barabirat ću se,Doć će vrime i oženit ću se.

Jadan ti sam, daleko mi cura,Kad se vratim, pojedena pura.

Ovce moje, mirujte u toru,Eto vama ovna na motoru.

Cure mlade, ne gubite nade,Vraćaju se momci iz Kanade.

Srce moje mlado i zeleno,Ni u kog nije zaljubljeno.

Dođi dragi u koje oćeš doba,Moja soba ti je otvorena.

Teci, vodo, kuda si i tekla,Ja ću čekat koga sam i rekla.

Evo mene koja živim lako,Nema moga draga nikako.

Moj dragane, ne ljubi se tako,Nije majci odgovarat lako.

Pogledaj ga, seko, priko oka,Kako se je nasmijala stoka.

Bona strina, daj mi Peru sina.Dobro moje, Pero ti svoje.

Nije vera narasla na grani,Već su veru donili jarani.

Zlatan prsten i na njemu brojka,Još se ne zna čija sam divojka.

Kad zapivam, i Bogu se smili,Di si, dragi, razgovoru mili.

Ja baraba i bio i prošo,Neman cure kojoj nisam došo.

Moja mala, ne imala srićeDok te kune zaljubljeno cviće.16

16 Pero Lozančić kazao mi je 2013. godine.

3.2. Vjerska usmena lirika

Vjerska usmena lirika sastoji se od molitvenih pjesama, prenja i veri ficiranih legendā. Zbog Crkvena učenja u kojem se godišnje vri-jeme dijeli na advent, Božić, korizmu, Uskrs i vrijeme kroz godinu, mo-litvene pjesme mogu se podijeliti na adventske i božićne, korizmene i uskrsne te svetačke (Dragić 2014: 125). Toj klasifikaciji mogu se doda-ti: molitvene pjesme Isusu, molitvene pjesme Mariji, jutarnje, večernje, obredne, prigodne, općinske (priporuke) (Dragić 2017: 655). Prema po-vijesnim, arhivskim i arheološkim izvorima Hrvati su prihvatili kršćan-

OSVIT 103–104176

stvo u 7. stoljeću pod utjecajem Rimljana (Dragić 2008 a: 128-129). U narodnoj kulturalnoj memoriji ostale su mnoge molitve:

Oj, Isuse, Bože mojKaži meni putićeNa nu vodu vrućicuDi no voda izvireIspod stine olumneNa njoj kleči divicaNa glavi joj krunicaBile ruke umivaGrišne duše dozivaSvi kleknite na kolinaZa Isusa GospodinaSvi se držite za ramenaZa Isusa izranjenaTu crkvu sagradišeI verunge nagradišeTamjanom ju okadišeSam Bog misu govorašeDva anđela otpivašeIz nogu im krvca kapljašePo kamenju kapijašeKamenja se raspadošeTudan cviće cvatijašeDva anđela salazišePa to cviće ubrašePrid Boga ga donesošeSam Bog govorio‘Ko bi ovu molitvu molioNa liganje i ustajanjeGospa bi mu se ukazalaPrid smrt četrdeset danaLipo bi ga dozvalaPutniče, raduj se

U raj ću te dovoditiGdje će s BogomZavijeke bitiAmen. 17

*** O prislavna Božja matiDostojna si milost datiDa ja ljubim Sinka tvogaSvoga Boga pridobroga

Zatim Tebe koja jesiZa njim prva na nebesim.On je vrilo od milostiTi si Ruka od slatkosti.

Njemu fala, Njemu dikaTebi slava privelika!18

***O, Isuse, ti si tuSam u svetohraništuDođoh da te pohodimI da ti se poklonim.Pastiri i anđeliTebi su se klanjaliA uz njih i kraljeviDare su ti donili.Ja ti dare ne nosimVeć ti srce prinosimViše ljubim nego sveTebe dobri Isuse.

17 Kazala mi je Milka Lozančić 2013. godine.18 Pok. Marija Čular, punica Pere Lozančića, 12. lipnja 1994., Čajići.

177znanstveno područje

***Zdravo, viro Isusova,‘ko te bude uzdržatiDaleko će od pakla stajati,rajska vrata otvaratiDi se Gospa Sinjska moli na kolina pada doli,A, moj sinko, lipa diko ti odigni svojom rukom pa Oprosti ovom pukuza majkinu trud i muku.„O Marijo mila mati kako ću im oprostiti?“Džudije me jednoč muče, a kršćani svaki danakI maleno i golemo i ditići prinejakiS mojim tilo izranjenim s mojom krvcom velejakom.Ako se ne će pokajati,živu ću im vatru datiNe će moći pogoniti leteć

noge polomiti u more se potopiti.To će im se sve zgoditiO, Isuse, budi faljen svojom Majkom uvikAmen.19

***

Zdravo Majko, svega svitaDobra, nježna poput cvitadjevo slatka i ozbiljnaU tebi je ljubav svima.Jedina si izabranaDa Isusu budeš mamaSvaka milost u tebi jeDrž me majko sebi bliže. Budi čuvar srca mogaDa se uvijek bojim BogaDa zdrav budem u životuDa ne panem u sramotu.Da grih svaki izbjegavamDa se Bogu približavam. 20

19 Isto.20 Kazala mi je Milka Lozančić 2013. godine.

4. Romanca

Prema povijesnom pregledu svjetske usmene lirike kazano je da su romance nastale u Španjolskoj. Potječu od naziva el romance (špa.), što je značilo španjolski narodni jezik za razliku od latinskoga. U velikom broju pisali su ih svjetski (F. G. Lorca) i hrvatski pjesnici (S. S. Kranj-čević). Usmene romance rijetko imaju elemente epike, dok ih romance u pisanoj književnosti imaju. Tematika je uglavnom ljubavna, a ritam je ubrzan i vedar (Dragić 2006: 40).

OSVIT 103–104178

Na dvoje se sunce razdvojilo,Priko gore u Ivine dvore.U tim dvorim nigdi nikog nema,Već samo Ivo u dušeku spava.Iznad njega se tiho draga šeće,Tiho šeće da ga ne probudi.Ne budi ga rukom ni rukavom,Već ga budi od bisera granom:„Ustan’ srce, granulo je sunce!“ 21

*** Divojčica travu brala,Beruć travu zamirila,Zamirila pripelicu;Pa se bliže pomaknula,I do nje se dolibila.Uhvati je za repicu;Pripelica junačicaPusti perje, pa pobiže.Cura side pa besidi.„Pripelice, Bog te ubio!Je li ti bolje bit u meneNeg se skitat po gorici?“Pripelica odgovara:Volim spavat u šumiciNego tebi u nidricim! 22

***Iz kamena tekla voda studena,voda studenaIz korijenja ruža cvala,

ruža rumenadjevojka je ružu brala,pa je zaspalaK njoj dolazi mlado momče, budi djevojčeUstaj, ustaj, djevojčice, što si zaspalaRuža ti je uvenula, što si nabralaDragi ti se oženio, kog si voljelaNeka, neka nek se ženi, sretno mu bilo, sretno mu bilo. 23

***Suho lišće pade sa ogrankaViđaj, dragi, našeg rastanka.Rastajanje na nevjerstvo tvoje.Slušaj, dragi, zadnje riči moje,Od ljubavi pale na dnu mora,Više nema razgovora.Ti mi ljubav i dade i uze,A ja osta brisajući suze. 24

***Vidjela sam što vidjela nisam,Gdje ribica nosi hladnu vodu,Gdje svekrva ljubi nevjesticu.Al za kratko vr’jeme potrajalo:Opet voda nosi ribicu,A svekrva kara nevjesticu! 25

21 Kazala mi je Milka Lozančić 2013. godine.22 Kazao mi je Pero Lozančić 2013. godine.23 Isto.24 Isto.25 Kazala mi je Milka Lozančić 2013. godine.

179znanstveno područje

*** Ja se često srdimi stanem iza vratapa se srdim i srdimpo dva po tri sata.Pitaju me otac i mama:

„Što je tebi, Evice?“Ja ne znam ni sama.A kad čelo razvedrimto me stane truda,onda pitam samu sebe:„Što si bila luda?“ 26

26 Kazao mi je Pero Lozančić 2013. godine.27 Usp. Dragić, 2017 b: 403-435.28 Kazala mi je Milka Lozančić 2013. godine.

5. Balada

„Balade su nazivane prema provansalskom balar što znači plesati i prema keltskoj riječi balad koja znači usmena (narodna) pjesma. U baladama su pretežito lirski ljubavni motivi. Rijetke epske epizode u funkciji su pojačavanja lirskoga tona. Balade najčešće pjevaju o nes-retnoj ljubavi čiju je tragiku izazvala mladićeva (ili suprugova) majka. Velik je broj iznimno potresnih balada koje i danas kazivači kazuju. Škotska balada Edward (XII. – XIII. st.) jedna je od najstarijih i naj-ljepših balada. Najčešći su akteri u hrvatskim baladama Ivo i Anica (Ane, Anuša), Ivo i Mara (Mare, Maruša, Marija). Raznovrstan je tematski svijet balada. Neke od njih pjevaju o: povijesnim osobama i događajima; nasilnim prelascima na islam; o moriji (kugi)27 koja je pomorila Mostar; bratovim sirotama; smrtnom madežu, itd. Završetak je balada tragičan“ (Dragić 2008 a: 108-109).Prošetala gospođa kraljicaŠ njome iđe sedam robinjica:Dvije nose skute i rukave,Dvije metu ispred nje sokake,Dvije nose svilene gajtane,Jedna nosi sjajno ogledalo.Kad su došli na Vrbas vodicu,Al na vodi kolo divojaka.Govorila gospođa kraljica:Koja j’ tude mog Ive djevojka,Koja mu je vezen jagluk dala,

Na jagluk ime upisala,I odaju gdi moj Ivo spava,Ja nju hoću l’jepo darovati?Pokaza se Anuša djevojka:„Ja sam, nane, tvome Ivi draga,Ja sam njemu vezen jagluk dala“.A maši se gospođa kraljicaI izvadi vezenu maramu:Sveza oči Anuši djevojci,Sveza oči, u Vrbas je baci. 28

OSVIT 103–104180

*** Lipa Ane pod đulom boluje,Po njoj pada hinje od oraha,Udara joj miris od katmera.Njoj dolazi momče neženjeno:„Bona Ane, zar i sad boluješ?

Da je kabil, i umro bi za te!“Jedva Ane dragom progovara:„Nit je kabil, nit boluj za me,Nit je kabil, nit umiri za me.“To izusti, pa dušicu ispusti. 29

28 Kazao mi je Pero Lozančić 2013. godine.

6. Zaključak

Unutar ovoga rada prikazana je pomalo zaboravljena i zapuštena usmena književna i narodna tradicija maloga mjesta kod Livna, Žablja-ka. Koliko god se mi trudili zapisivati sve ove usmene predaje, kra-ju nikada ne ćemo doći. Važno je naglasiti kako je područje usmene narodne književnosti „krhko“ i „osjetljivo“ zbog nedostatka materija-la koje vjerno upotpunjuju zapisani usmeni izvori koji „žive“ zahva-ljujući mnogim ljudima. Opus je toliko bogat i opsežan da ga je ne-moguće čitava sakupiti na jedno mjesto, ali moguće ga je njegovati i baštiniti. Angažiranost u ovom radu dovela je do spoznaje kako svi narodni običaji polagano „blijede“ zbog nezainteresiranosti omladine ili još većega problema, neznanja. Putem raznih pjesama, pripovijet-kā, vjerskih predaja, legendā i svih ostalih usmenih oblika književnosti možemo itekako saznati o povijesti svoga naroda, o njegovoj kulturi, o načinu života naših predaka, o narodnim običajima nekoga grada, o štovanju svetaca itd. Kako i sam naslov govori, naglasak je na us-menim lirskim pjesmama upravo zbog jednoga razloga, a to je da lirske pjesme prenose najjače osjećaje. Ti osjećaji prate nas u sreći, tuzi, ve-selju, boli, ljubavi te su njima ispjevani najvažniji dijelovi naših života. Jedino što je upitno u čitavoj ovoj priči jest naša volja, volja pojedine osobe, tj. koliko smo zapravo spremni otkrivati naše blago i posvetiti mu pozornost. Problem je u nama što zaboravljamo koje su vrijednosti ovozemaljskoga života jer ako želimo postići nešto više u životu ne možemo ići odmah preskakati na treću stepenicu, trebamo sve po redu, zar ne? Stoga, ako ne možemo odmah na treću skalu, moramo na prvu, pa drugu i tek onda treću. Što nam to govori? Da isto tako ne možemo preskakati usmenu književnost, našu tradiciju, naše običaje... jer upravo su oni kamen temeljac našega identiteta.

181znanstveno područje

RJEČNIK

BBehar – mirisBesida – riječBogaz – kanal, neprohodan put; grloBojaz – strah

ĆĆilim – tekstilno izrađeno, služi kao prostirač, pokrivač ili zastor

DDiplar – osoba koja svira dipleDitići – djecaDopasti – svidjeti seDušek – jastukDušman – neprijatelj

ĐĐule – topovsko zrno, topovske granate

DŽDžudije – Židovi

GGaj – šumicaGajtan - predena ili pletena vrpcaGranuti – izići (sunce)

JJagluk – izvezena maramicaJečati – jecanje, plačJerbo – jerJezdati – ići

KKabil – pripadnik jednog od mno-gobrojnih plemena sjeverne Af-rikeKarati – svađati se, nekog grditiKatmer – karanfilKujundžija – zlatar

LLada -– božica proljeća, ljepote i mladosti

MMalj – velik čekić

NNabaška – posebiceNazorice – izuzetno

OOplieniti – odnijeti plijen s nekoga mjesta, posebice u borbi, pljački

OSVIT 103–104182

PPrinejaki – oslabljeni, još nezreli fizički

SSrma – srebro, tanka srebrna žicaSobet – razgovorSokak – uski seoski putSoldat – prvobitno; vojnik koji služi za plaću

TTor – ograđen prostor za stoku

Trpeza – stolTumarati – lutati bez cilja

UUbav – gubavUznik – zatvorenik

VVera – vjera

ZZijafet – doček gosta, gostoprim-stvo

IZVORI

VLASTITI TERENSKI ZAPISI

KAZIVAČI:Pero Lozančić rođen je 2. studenoga 1936. godine (Žabljak), a umro

je 7. svibnja 2017. godine (Kaštela). Dio osnovne škole pohađao je u Turbetu kod Travnika, a završio je u Trebinju. Srednju školu, gimnazi-ju, pohađao je u Širokom Brijegu i ondje maturirao. Život ga ponovno vraća u Žabljak i tamo osniva obitelj. Njegova supruga, Milka Lozan-čić, rođ. Čular, rođena je 16. ožujka 1933. godine u Čajićima kod Liv-na. Završila je četiri razreda osnovne škole. Kasnije, zbog školovanja svoje djece, sele u Kaštela i ostaju tamo do kraja života.

183znanstveno područje

LITERATURA

1. Bošković-Stulli Maja, Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti, MH, Zagreb, 1984.

2. Botica, Stipe, Povijest hrvatske usmene književnosti, Školska knji-ga, Zagreb, 2013.

3. Botica, Stipe, (pr.) Usmene lirske pjesme, SHK, Zagreb, 1996.4. Delorko, Olinko, Narodne lirske pjesme, priredio PSHK, knjiga 23,

Zora, MH, Zagreb, 1963.5. Dragić, Marko; Dragić, Helena, Sveti Ivan Krstitelj u hrvatskoj tra-

dicijskoj baštini, Croatica et Slavica Iadertina 15 (1). Odjel za kro-atistiku i slavistiku, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2019., 275. – 329.

6. Dragić, Marko, Suvremena etnografija usmenih lirskih pjesama u Ogorju i okolici, Župa Ogorje (Putovima života i vjere između Svilaje i Moseća), Kulturni sabor Zagore et. alt. Split, 2017., str. 499. – 522.

7. Dragić, Marko, Tradicijske priče iz Zagore, Književni krug Split; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2017.

8. Dragić, Marko, Fakcija i fikcija o kugi u predajama Hrvata, Kuga u Makarskoj i Primorju 1815. Gradski muzej Makarska, Makarska, 2017., 403. – 435.

9. Dragić, Marko, Tradicijske katoličke molitve u Ogorju i okolici, (Putovima života i vjere između Svilaje i Moseća), Kulturni sabor Zagore et. alt. Split, 2017., str. 655. – 689.

10. Dragić, Marko, Starinski svadbeni običaji u stolačkom kraju, Sto-lačko proljeće, 15, Matica hrvatska Stolac 2017., 219. – 243.

11. Dragić, Marko, Stolačka katolička usmena lirika, Stolačko kultur-no proljeće, XII, Stolac, 2014., str. 125. – 178.

12. Dragić, Marko, Općedruštveni značaj usmene književnosti, Zbor-nik radova Utjecaj hrvatske usmene tradicije u suvremenoj knji-ževnosti za djecu i mlade, Gradska knjižnica Marka Marulića Split, Split, 2014. 16. – 25.

OSVIT 103–104184

13. Dragić, Marko, Lada i Ljeljo u folkloristici Hrvata i slavenskom kontekstu, Zbornik radova Filozofskoga fakulteta u Splitu, 5, Split, 2012., str. 43. – 62.

14. Dragić, Marko, Starohrvatske povijesne teme u suvremenom na-rodnome pripovijedanju, Zbornik radova Filozofskoga fakulteta u Splitu, 2-3, Split, 2009., str. 21. – 44.

15. Dragić, Marko, Etnografsko-filološki prinosi tradicijskoj kulturi drniškoga kraja, Godišnjak Titius: godišnjak za interdisciplinarna proučavanja porječja Krke 1. (1). Split 2008., str. 167. – 205.

16. Dragić, Marko, Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2008.

17. Dragić, Marko. Motivski svijet suvremenih usmenih priča s Paga, Brača i Hvara, Riječ (časopis za slavensku filologiju), 14 (3). Rije-ka, 2008., str. 207. – 228.

18. Dragić, Marko. Dragić, Helena. Leksik hrvatske usmene književ-nosti, Suvremena pitanja, časopis za prosvjetu i kulturu, 5. Mostar: Matica hrvatska. 2008., 89. – 112.

19. Dragić, Marko, Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine, lirika, epika, retorika, MH u Sarajevu, HKD Napredak Sarajevo, Sarajevo, 2006.

20. Papić, Marija; Dragić, Marko, Starinski svadbeni običaji u duvanj-skom kraju, Bosna franciscana, časopis Franjevačke teologije u Sa-rajevu br. 24, Sarajevo 2006, str. 136. – 174.

21. Dragić, Marko, Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovi-ne, proza, drama i mikrostrukture, MH u Sarajevu, HKD Napredak Sarajevo, Sarajevo 2005.

22. Dragić, Marko. Tuj tunja, tu jabuka: hrvatske lirske narodne pje-sme iz Rame. Mala nakladna kuća Sveti Jure. Baška Voda, 1995.

23. Kekez, Josip, Poslovice, zagonetke i govornički oblici, SHK, MH, Zagreb, 1996.

24. Kekez, Josip, Usmena književnost, u: Škreb – Stamać, Uvod u knji-ževnost, IV. Poboljšano izdanje, Globus, Zagreb, 1986.

25. Povijest hrvatske književnosti, knj. 1, napisale Maja Bošković-Stu-lli i Divna Zečević, Liber, Mladost, Zagreb, 1978.

185znanstveno područje

26. Solar, Milivoj, Teorija književnosti. Zagreb, 1977.27. Marijan, Boško, Jedan zanimljiv skup arheoloških nalazišta na Li-

vanjskom polju. Livanjski kraj u povijesti, Muzej hrvatskih arheo-loških spomenika – Split, 1994.

28. Mihaljević, fra Jozo, Livanjska čitanka, Matica hrvatska, Livno, 1994.

29. Mijatović, Anđelko, Ganga; pismice iz Hercegovine, Imotske kra-jine, od Duvna, Livna i Kupresa, Naša ognjišta, Duvno, 1973.

30. Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković-Stulli, SHK, MH, Zagreb 1997.

31. Zima, Luka, Figure u našem narodnom pjesničtvu, s njihovom teo-rijom, JAZU, Zagreb, 1880.

32. Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, sastavio Krešimir Mlač, MH, Zagreb, 1972.

Internetski izvor

http://www.livno.ba/o-livnu (konzultirano 8.8. 2020.)

OSVIT 103–104186

POETICS OF ORAL LYRIC POEMS IN THE ETHNOLOGICAL CONTEXT IN

ŽABLJAK NEAR LIVNO

Abstract

Oral literature is an art of words that has been reflected on many hu-man generations for centuries. In addition to being the oldest and lon-gest-lasting form of artistic creation through a linguistic medium, it symbolizes every human being where the greatest domain is achieved by sensibility. This sensitivity is sealed in many lyrical songs, starting with love songs, ritual songs, poskočicama u kolu, lullabies, humorous songs, etc., and the greatest one is woven through the resulting records. Most of the narrations refer to oral lyric poetry, which is accompanied by oral-prose types and folk customs of the town of Žabljak near Livno. Through religious oral lyrics consisting of prayer songs, chants and ve-rified legends, all through traditional customs, the genetic code of our people is visible through different times, and that is a precious heritage. The written narratives provide a kind of journey through the former life, which was enriched with various folk tales that are more open, freer and more elastic literary type, unlike fairy tales, which are the longest oral prose genre. The opus of oral folk literature is invaluable and extensive to such an extent that it is impossible to gather it all in one place, but it is possible to nurture and inherit it.

Key words: oral literature, oral lyric songs, folk traditions, religious traditions, Žabljak.

187znanstveno područje

Mile VIDIĆ UDK 272-34(497.6-3 Hercegovina) 272(497.63 Hercegovina) (091) Pregledni rad Primljeno: 16. listopada 2020.

MUČENIŠTVO U KONTEKSTU ŽRTAVA DRUGOGA SVJETSKOGA RATA I PORAĆA U HERCEGOVINI

Sažetak

Članak je podijeljen na tri dijela uz uvod i zaključak. U prvom dijelu članka govori se o značenju i važnosti mučeništva za Crkvu. Obrađuje se teološko-povijesni i ekleziološki aspekt mučeništva. U drugom dijelu stavlja se naglasak na svjedočanstvo vjere odnosno mučeništva tijekom Drugoga svjetskoga rata i poraća. U završnom, trećem djelu, analizira se smisao i snaga mučeništva, čiji su plodovi vidljivi poslije nekoliko desetljeća. U članku se mučeništvo promatra kao znak mudrosti i put očuvanja vjerskoga i nacionalnoga identiteta Hrvata Hercegovine.

Ključne riječi: Mučeništvo, vjera, katolička Crkva, Hercegovina, Dru-gi svjetski rat, komunizam.

Uvod

Povijest hrvatskoga naroda, napose Crkve u hrvatskom narodu, prožeta je progonstvima, mučenjima i zlostavljanjima raznih osvajača koji su željeli vladati ovim prostorima. U ovom članku promišlja se o mučeništvu u kontekstu žrtava Drugoga svjetskoga rata i poraća na području Hercegovine kao o načinu življenja i opstojnosti hrvatskoga

OSVIT 103–104188

katoličkoga življa. Križ i mučeništvo postaju prepoznatljivi i nerazdvo-jivi „suputnici“ u životu Hrvata Hercegovine. Mučeništvo postaje zna-kom nepokolebljivosti, hrabrosti i ustrajnosti, dok križ postaje znakom nade i snage, pobjede i života. Može li se govoriti o kulturi mučeništva Hrvata Hercegovine koja je obilježila umjetnost, književnost, vjeru…? Komunistička vlast glavnoga neprijatelja u Hercegovini vidjela je u bis kupu dr. Petru Čuli, dijecezanskim i franjevačkim svećenicima, kao i u istaknutim vjernicima laicima. Komunisti su smatrali kako uhićenja i zlostavljanja biskupa, svećenika i vjernika djeluju zastrašujuće i obes-hrabrujuće za stanovništvo. No, bilo je suprotno. To je davalo snagu mnogim vjernicima da ustraju u obrani vjere.

1. Mučeništvo – najuzvišeniji oblik spremnosti svjedočenja vjere

Izvorno značenje riječi mučenik dolazi od grčke riječi martys što znači svjedok, bilo da je posrijedi pravno svjedočanstvo u procesima ili ugovorima. Izrazom martys se izražavalo svjedočenje, odnosno dava-nje iskaza u javnosti. Takvo svjedočanstvo se temeljilo na neposrednom iskustvu. U Starom zavjetu sam Bog poziva svoj narod da dadne svje-dočanstvo pripadnosti jednomu Bogu: „Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja“ (Iz 43,10-13). Bog se ovdje očituje kao svjedok istine o samom sebi. Ali već u bratskom okršaju Kaina i Abela nailazimo na svjedočenje vjernosti prema Bogu krvlju Abelovom (Post 1,1-16). Po-slanica Hebrejima objašnjava mučeničku dimenziju događaja: „Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima posvjedoči – po njoj i mr-tav još govori“ (Heb 11,4). Svjedočenje vjere u Boga uključuje životnu obvezu i mogućnost nasilne smrti. Čitava poslanica Hebrejima stavlja u odnos starozavjetno svjedočanstvo vjere s novozavjetnim svjedočan-stvom Isusa Krista.1

1 Vicenzo Criscuolo – Daniel Ols – Robert J. Sarno, Le cause dei santi, Li-breria Editrice Vaticana, Citta del Vaticano, 2011., str. 41. – 43.

189znanstveno područje

U Novom zavjetu martys ima značenje svjedočenja, odnosno da-vanja svjedočanstva. Tako se u Markovu i Matejevu evanđelju upotre-bljava u značenju svjedočiti (Mk 14,55-56; Mt 18,16; 26,65). U Lukinu evanđelju i Djelima apostolskim govori se o davanju svjedočanstva za Isusa (Lk 4,22; Dj 1,8), odnosno o svjedočenju uskrsnuća (Lk 24,48; Dj 1,22; 3,15). U Ivanovom evanđelju odnosi se na Isusovo svjedočenje Oca nebeskoga (Iv 5,36), odnosno na Očevo svjedočenje za Isusa (Iv 8,18), na Isusovo svjedočenje za istinu (Iv 18,37) i za svjetlost (Iv 1,7-8).2 Jasna je zapovijed uskrsloga Isusa apostolima: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,7-8). Isus povjerava apostolima da budu svjedoci istine njegova uskrsnuća, ali i njegova dje-lovanja, jer je i on „svjedok vjerni“ (Otk 1,5). Već u Otkrivenju nalazi-mo da se riječ martys primjenjuje na čovjeka koje je svjedočio za Krista po cijenu vlastita života: „Čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubi-jen kod vas – gdje Sotona prebiva“ (Otk 2,13). Mučeništvo je prožeto snažnom kristološkom dimenzijom. Nakon Duhova apostoli počinju neustrašivo svjedočiti za Isusa Krista i ubrzo nakon toga počinju prva progonstva i mučenja. To je razljutilo tadašnje židovske vlasti te: „Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, ozlovoljeni što uče narod i navješćuju – u Isusu – uskrsnuće od mrtvih: pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer“ (Dj 4,1-3). Već od samih početaka Crkve dolazi do sukoba između poruke spasenja Isusa Krista te vlasti i moćnika koji su od ovoga svijeta.

Promišljanje i razumijevanje mučeništva u povijesti Crkve nije sta-tično i nepromjenjivo, nego se razvijalo i mijenjalo kroz povijest. U po-četku, kršćansko poimanje riječi martys odnosilo se isključivo na apos-tole kao očevidce života, učenja, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Sredi-nom drugoga stoljeća riječ martys počinje se odnositi i na kršćane koji su osuđeni na smrt radi vjere u Isusa Krista. Kršćansko poimanje riječi mučenik – svjedok ujedinjuje dva elementa: svjedočenje akcijom (pat-

2 Nikola Bižaca, „Zapažanja o teologiji mučeništva“, u: Služba Božja, Split, 3/2009., str. 252.

OSVIT 103–104190

nja i smrt za vjeru) i svjedočenje riječju (ispovijedanje vjere i Kristova učenja). Mučenik je pozvan dati svjedočanstvo, riječima i djelima, za istinu pred drugima.3 Mučeništvo svoj smisao nalazi u svjedočenju za istinu. Kao što je i Isus pred Pilatom posvjedočio za istinu: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine sluša moj glas“ (Iv 18,37). Istinu za koju je Isus posvjedočio je vidio i čuo od Oca (Iv 3,32-33).4 Vrhunac Isusova svjedočenja za istinu jesu njegova patnja, smrt i uskrsnuće.

Kršćani po primjeru Isusa Krista, „svjedoka vjernoga“ (Otk 1,5), trajno svjedoče svoju vjeru. Slijedom toga mučenici su u stalnom i traj-nom sukobu sa svijetom u kojem žive. Oni se zalažu za vrijednosti koje su ovomu svijetu neprihvatljive i nerazumljive.5 Spremni su za svoja vjerska uvjerenja i evanđeoske vrijednosti i život dati. Što je gledano očima svijeta, koji vidi vrijednost samo u materijalizmu i hedonizmu, kao ludost i bezuman čin nekoga vjerskoga zanesenjaka. No gledano očima vjere to je mudrost koja vodi u život. U kontekstu evanđeoske filozofije života mogu se razumjeti mučenici. Oni se opiru raznim ideo-logijama vlasti na svim razinama društva. Mučenik ne želi sebe isticati niti je protivnik društvena sustava, on se zalaže za Božje zakone.6

Kršćanin se želi su-obličiti onomu kojega je ovaj svijet odbacio i razapeo, zato Crkva i smatra mučeništvo: „po kojemu učenik postaje sličan Učitelju koji je slobodno primio smrt za spas svijeta i s njim se izjednačuje u prolijevanju krvi, kao osobit dar i najveći dokaz ljubavi”.7 Učenik postaje sposoban darovati svoj život na temelju primljena dara. Mučeništvo kao dar ne može biti traženo ili zahtijevano, ono može biti primljeno samo kao dar Božje ljubavi.

3 V. Criscuolo – D. Ols – R. J. Sarno, Le cause dei… str. 40. 4 Stefano Zamboni, Chiamati a seguire l’Agnello, EDB, Bologna, 2007., str.

288. – 291. 5 Nikola Dogan, „Ludost križa - teologija mučeništva“, u: Crkva u svijetu,

Split, 4/2006., str. 446. 6 Ivan Pavao II., Veritatis Splendor, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998., br. 19.7 Drugi Vatikanski Koncil, Lumen Gentium, Kršćanska sadašnjost, Za-

greb,1980., br. 42.

191znanstveno područje

2. Mučeništvo u kontekstu žrtava Hercegovine Drugoga svjetskoga rata i poraća

„Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to zbog svjedočenja. (…) A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti“ (Lk 21,12-16). Ovim riječima Isus je najavio, svojim učenicima i Crkvi kroz sva stoljeća, sudbinu kakva ih čeka ako budu postojani u vjeri i spremni na križ i mučeništvo. Stoga i dodaje „Svojom ćete se postojanošću spasiti“ (Lk 21,19). Na temelju te postojanosti Marko Marulić je zapisao: „O, sretna li je smrt koja je smrtnicima podarila besmrtnost, nevjernicima vjeru, zabludjelima istinu, onima koji su propadali spasenje, a onima koji su trpjeli za Krista slavu. Mučeništvo je moguće podnijeti jedino Božjom, Kristovom snagom. Zato je ono dar, ono je darovano“.8

Nerijetko se komunistička progonstva i zločini opravdavaju i odo-bravaju kao posljedica političkoga revanšizma prema ustaškom režimu i NDH. Nova vlast katoličku Crkvu je poistovjetila s ustaškim režimom. Tito i njegova Partija po preuzimanju vlasti odlučili su se na najokrut-niji način obračunati s katoličkom Crkvom želeći ju odvojiti od Svete Stolice. Željeli su osnovati takozvanu „narodnu crkvu“ koja bi bila pod potpunim nadzorom vlasti. Taj se plan bespogovorno i slijepo provo-dio sustavnim napadanjem u medijima, montiranim sudskim procesima biskupima, svećenicima i vjernicima laicima, ubojstvima svećenika i istaknutih vjernika i intelektualaca, oduzimanjem crkvene imovine, za-tvaranjem crkvenih škola i drugim represivnim metodama. Svaka ide-ologija, pa tako i komunistička, određuje „političke programe, oblikuje institucije, upravlja promjenama zakona i sudskim presudama, regulira obrazovanje te ispunjava medije svojim sadržajem“9. Katolička crkva je posebno smetala vlastima jer je bila jedina ustanova nad kojom režim nije mogao uspostaviti apsolutnu vlast i kontrolu. To se ponajprije može

8 Mladen Parlov, „Mučeništvo u misli Marka Marulića“, u: Služba Božja, Split, 54/2014, str. 156.

9 Ryszard Legutko, Demon u Demokraciji – totalitarne kušnje u slobodnim društvima, Verbum, Split, 2019., str. 169.

OSVIT 103–104192

zahvaliti mnogim znanim i neznanim mučenicima koji su ostali posto-jani crpeći svoju snagu iz spremnosti na križ i mučeništvo za vjeru u Isusa Krista. Tako se na otajstven način potvrđuje činjenica da mučenik pobjeđuje mučitelja.

Prema danas dostupnim podatcima stradalo je nešto više od 10% od ukupna broja hrvatskoga stanovništva Hercegovine u to vrijeme. Ne ubrajajući one koji su umrli od posljedica rata. Strahote zlodjela prema svećenicima u Hercegovini najzornije oslikavaju brojke: u Hercegovač-koj franjevačkoj provinciji10 ubijeno je šezdeset i šest fratara, od toga pedeset i pet svećenika, osam bogoslova i tri brata laika. U biskupija-ma Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj ubijeno je četrnaest dijecezanskih svećenika11, jedan je od posljedica rata preminuo, i dva bogoslova.12

Ubijanja i progonstva nastavila su se i nakon rata i nikako nisu bila slučajna, dapače bila su pomno isplanirana i popraćena žestokom me-dijskom propagandom. Odmah nakon rata pokrenuta je lavina tiskanja knjiga i raznih brošura13, u kojima su na bezočan način iskrivljavali istinu, opravdavali zločine i ispisivali „prilagođenu“ povijest. I danas se osjećaju posljedice iskrivljene povijesti, u kojoj laž postaje istina, a zločini herojska djela.

10 Za više informacija i detalja o ubijenim hercegovačkim franjevcima može se pronaći u knjizi: Ante Marić, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM, Mostar, 2007.

11 Za više informacija i detalja o stradalim hercegovačkim dijecezanskim sve-ćenicima može se pronaći u zborniku: Svjedoci vjere i rodoljublja, Božo Goluža (priredio), Crkva na kamenu, Mostar, 2005.

12 Tijekom Drugoga svjetskoga rata i poraća komunistički režim ubio je više od šest stotina katoličkih svećenika i klerika.

13 Neke od najpoznatijih knjiga tog tipa su: Joža Horvat i Zdenko Štambuk, Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog kle-ra, Zagreb, 1946.; Ivo Mihovilović Vatikan i fašizam, Glas rada, Zagreb, 1950.; Mihajlo S. Petrović, Vatikan i imperijalistička politika zapadne re-akcije, Politička biblioteka, Beograd, 1947.; Milan Stanić, Neprijateljska politika Vatikana prema Hrvatima, Naprijed, Zagreb, 1948.; Viktor Novak Magnum crimen, Zagrebu 1948.

193znanstveno područje

Hrvatskom življu Hercegovine postalo je jasno da je cilj nove vla-de, koja je uspostavljena u Beogradu, čija je floskula bila bratstvo i jedinstvo, istrjebljenje Hrvata na ovim prostorima. Netom po završet-ku Drugoga svjetskoga rata gotovo nad čitavim hrvatskim pučanstvom Hercegovine bdjela je mora sumnjičenja i strah od „narodnoga“ suda jer se nije moglo računati na pravo i pravdu. Velik dio hrvatskoga življa u Hercegovini ostao je bez bilo kakve zaštite prepušten na milost i ne-milost „narodne“ vlasti. Najčešće se radilo o otimanju vrijednih posje-da, lažnim proglašavanjima ratnim zločincima, onemogućavanju bilo kakva zaposlenja te neprestanim šikaniranjima i ponižavanjima.14

Kako bi imala što bolji uvid u djelovanje svećenika, UDBA je anga-žirala svoje suradnike i doušnike među svećenstvom i redovništvom na području čitave države, pa tako i u Hercegovini. Osnivana su „udruže-nja“ katoličkih svećenika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini osnovano je Svećeničko društvo Dobri Pastir.15 Cilj tak-va udruženja bio je razbijanje crkvena jedinstva i odvajanje Katoličke crkve od Rima te stvaranje tzv. „narodne crkve“. Biskupi su odlučno odbili bilo kakvu suradnju s državnim vlastima u pogledu takvih „udru-ženja“. Oni su, na čelu s blaženim Alojzijem Stepincem, u staleškim udruženjima svećenika vidjeli „đavolji zagrljaj“. S obzirom na staleška udruženja biskupi su izdali dvije zabrane. U travnju 1950. izdali su Non expedit (štetno je ili nije dobro), a u rujnu 1952. objavili su i Non licet, (ne smije se). To je bila izričita zabrana od biskupa i njihovih vikara ili dele-gata kad je u pitanju pristupanje svećenika u takva udruženja.16

14 Ivica Puljić – Stanislav Vukorep – Đuro Bender (priredili), Stradanje Hr-vata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u istočnoj Hercegovini, Hum-ski Zbornik – V., Zagreb, 2001. str. 65.

15 U Sarajevu je 25. i 26. siječnja 1950. održana utemeljiteljska sjednica Udruženja katoličkih svećenika „Dobri Pastir“. Za prvoga predsjednika Udruženja izabran je fra Bono Ostojić, a potpredsjednici su bili fra Sera-fin Dodig, župnik u Čapljini, i vlč. Franjo Momčinović, dekan i župnik u Derventi. Tajnik je bio dr. fra Karlo Karin, profesor u Sarajevu, a blagajnik dr. fra Većo Vlajić, gvardijan u Sarajevu.

16 Ratko Perić, „Non expedit i Non licet“, u: Vrhbosniensia, Sarajevo, 7/2003., br. 1, str. 131.

OSVIT 103–104194

Tito i komunistička vladajuća garnitura, zavedeni iskrivljenom marksističkom ideologijom, smatrali su Katoličku crkvu najopasnijim neprijateljem s kojim se treba obračunati. Poduzimali su različite re-presivne mjere kako bi ju uništili ili barem oslabili. Rušili su i palili crkve, plijenili i palili arhive, knjižnice i matične knjige, a gotovo su sva crkvena dobra oduzeta. Planirali su i poticali unutarcrkvene sukobe i podjele svećenika na „podobne“ i „nepodobne“. No velika većina sve-ćenika i vjernika Hercegovine nisu se dali zastrašiti.

Slijediti Isusa i dijeliti s njim slavu i lijepe trenutke mnogi su spre-mni. Spremni su krenuti za Isusom najčešće iz nekoga interesa i s mol-bom: „Učitelju, daj da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, drugi s lijeva“ (Mk 10,37). Ali oni koji žele nasljedovati Isusa Krista trebaju prihvatiti patnju, kušnju i muku. Tko želi nasljedovati Isusa Krista tre-ba biti spreman na progonstva, patnju i smrt: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga“ (Mt 16,24-25). Svjesni težine i odgovornosti riječi svoga Učitelja njegovi učenici prihvaćaju izazov križa. Izazov odreći se samoga sebe i uzeti svoj križ uključuje neprijateljstvo, prijezir, mržnju, ograničavanje, progonstvo i trpljenje koje će učenik doživjeti naslje-dujući Isusa. Konačni cilj nasljedovanja jest zadobivanje života. Život koji treba zadobiti seže iznad granica smrti i obuhvaća čitavu čovjeko-vu egzistenciju.17 Mnogobrojni su primjeri spremnosti na bezuvjetno nasljedovanje Isusa Krista i po cijenu vlastita života. Jedan od takvih primjera je i smrt don Ante Bakule. Njega su, u mjesecu travnju 1942., četnici uhvatili te ga sedam dana mučili i potom okrutno ubili. Vezali su ga žicom, „žene su na njemu jahale, udarale ga, pljuvale, muški ga pržili, potkovali i tako u velikim mukama je izašao na Vlahoviće, selo nedaleko od Ljubinja“18. Poslije strašne torture, ispaćena i od udarca

17 Joachim Gnilka, Isus iz Nazareta – poruka i povijest, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009., str. 144. – 145.

18 Ivan Kovač, „Don Ante Bakula 1884. – 1942.“, u: Svjedoci vjere i rodo-ljublja, Božo Goluža (priredio), Crkva na kamenu, Mostar, 2005., str. 46. – 47.

195znanstveno područje

izobličena, bacili su ga u jamu tako da mu se za kosti i ne zna. Isus je jasan i nedvosmislen, onaj tko želi svjedočiti njegovu istinu i ljubav taj mora uzeti svoj križ i slijediti ga, unatoč progonstvima i mržnji svije-ta.19 Isusovi učenici moraju biti spremni na mržnju i progonstvo svijeta jer su mrzili i progonili Njega prije njih (Iv 15,20).

Na spremnosti da se uzme svoj križ i ide za Isusom očituje se kva-liteta i vjerodostojnost kršćanskoga življenja. Sv. Ivan Pavao II. u en-ciklici Veritatis Splendor ističe: „Nasljedovanje Krista nije izvanjsko oponašanje, jer dotiče čovjeka u njegovoj dubokoj nutrini. Biti Isusov učenik znači biti sukladan s njim koji je postao toliko poslušan da je sebe darovao na križu (Fil 2,5-8)“20. Tu su spremnost na poslušnost da sebe daruju za Crkvu i domovinu iskazali upravo naši mučenici koji su tijekom Drugoga svjetskoga rata i poraća mučeni i ubijani radi vjere u Isusa Krista i pripadnosti Katoličkoj crkvi. Velik broj ubijenih sve-ćenika, redovnika i redovnica te naroda Božjega pokazuje da njihov život nije bio tek puko izvanjsko oponašanje Isusa Krista, nego odraz duboke vjere i hrabrosti. Prigovori kako su to bila politička ubojstva ne stoje, jer je i Isus razapet na križu kao politički pobunjenik, u to doba u Palestini su razapinjanja uvijek bila politički motivirana. Što svjedoči i natpis na križu: „Kralj židovski“ (Mk 15,26). Taj natpis trebao je što je moguće većem broju prisutnih obznaniti uzrok njegove kazne i smrti. A pravi uzrok Isusove osude je Njegovo mesijansko poslanje i Veliko vi-jeće (Mk 14,53-65). Htjelo se dokazati da je on lažan prorok i bogohul-nik, za što je predviđena smrtna kazna (Lev 24,16; Pnz 13,5; Jr 14,14 i 28,15-17).21 Nije dovoljno samo gledati i naglasiti politički nesporazum i političku dimenziju smrti tolikih nevinih žrtava od komunističkoga režima, koje su likvidirali njihovi politički protivnici. Osim političke dimenzije duboko je ukorijenjena i vjerska dimenzija ubojstava nevi-nih ljudi što je najbolje vidljivo u ubojstvima svećenika, redovnika i istaknutih vjernika laika. Velikom broju ubijenih jedina krivica bila je pripadnost Katoličkoj crkvi. Zabranjivana su bogoslužja i bilo kakva

19 S. Zamboni, Chiamati a seguire… str. 48. 20 Ivan Pavao II., Veritatis Splendor… br. 21. 21 Walter Kasper, Isus Krist, Crkva u svijetu, Split, 1995., str. 133.

OSVIT 103–104196

vjerska okupljanja. Vjernicima je Partija branila primanje sakramenta pa su mnogi poput Nikodema (Iv 3,2), da ih nitko ne vidi, zbog straha od vlasti, dolazili noću i primali sakramente. A onima koji su olako zatajili vjeru i prihvatili bezbožnu ideologiju život je bio pošteđen, a za nagradu su dobivali razne povlastice i društvene položaje. Može se i treba govoriti i o mučeničkoj dimenziji žrtava tijekom Drugoga svjet-skoga rata i poraća. To su oni koji su se priznali Isusovim pred ljudima i vjerujemo da se Isus priznao njihovim pred svojim Ocem koji je na nebesima (Mt 10,32-33).

Njihova žrtva svjedoči da je njihov život, poput onoga prvih kršća-na, bio prožet živom vjerom u Isusa Krista. U kakvim su sve mukama i strahotama umirali kršćani ne samo prvoga nego i dvadesetoga stolje-ća govori nam, uz tisuće drugih, i primjer don Jerke Nuića, svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije. „Kolona smrti“ na Križnom putu, u kojoj se našao i don Jerko, kretala se smjerom: Bleiburg – Dravograd – Maribor – Ptuj – Varaždin – Ludbreg – Rasinja. Nakon višednevna mučenja, zlostavljanja i iživljavanja, u noći s 27. na 28. svibnja 1945. don Jerko je ubijen u Rasinji. O ovom događaju svjedoči očevidac Slav-ko Pandžić Mićić koji je s don Jerkom bio u „koloni smrti“. Među pro-zvanima za lomaču te noći bio je i don Jerko. Uslijedilo je mučenje od partizanskih vojnika. Skinuli su mu ionako poderanu odjeću i izrugivali ga. Pekli su ga užarenim bakljama po tabanima, po dlanovima, čelu, ušima, licu i leđima. U mrtvoj noćnoj tišini razlijegali su se bolni don Jerkini krici, no nitko mu nije smio niti mogao pomoći.22 Koje li slič-nosti u mučeništvu između sv. Lovre i don Jerke. Lovru su 258. pekli Rimljani, a don Jerku 1945. partizani. Možda je i don Jerko, gotovo tisuću i sedamsto godina poslije, poput Lovre vapio: „Ova strana je gotova, okrenite me i zagrizite!“ (Assum est, inquit, versa et manduca). Nositi svoj križ znači biti svjedocima za istinu i vjeru koju smo primili od naših pradjedova.

Postojanost mučenika očituje se prije svega u predanju svoje kršćan-ske volje Božjoj volji. To je otvorenost i spremnost dati život za vje-

22 Tomislav Majić, „Don Jerko Nuić 1915. – 1945.“, u: Svjedoci vjere i rodo-ljublja, Božo Goluža (priredio), Crkva na kamenu, Mostar, 2005., str. 283. – 284.

197znanstveno područje

ru. Takva otvorenost vršiti volju Božju nastoji prvenstveno ne primiti čast i slavu, nego biti vjeran i poslušan Bogu. Bit kršćanskoga života je potpuna otvorenost i poslušnost Božjoj volji, kao što pisac Hebrejima nalaže: „Vršiti, Bože, volju tvoju“ (Heb 10,7).23 U kršćaninovu životu treba se očitovati savršena harmonija između depozitum fiedei i actus fidei. Unatoč svijetu u kojem pravedni trpe, a nevini stradavaju izlože-ni nemilosrdnim udarcima nemile sudbe i UDBE, oni se nisu pobojali za ovozemaljski život. Oni su pokazali na savršen način kako se živi depozitum fidei i kako se djeluje u skladu s actus fidei. Iz spremnosti i predanosti svjedočiti istinu, a ne ideologiju, može se razumjeti patnja i žrtva. Čudesna je zakonitost križa i mučeništva da se kroz smrt i pat-nju ide u život i slavu, a kroz poraz u pobjedu. Zato jedino razumsko i ispravno shvaćanje i promišljanje o križu i mučeništvu je u svjetlu Uskrsnuća Gospodinova.

3. Snaga i smisao mučeništva

Mučeništvo se zasniva na Kristovoj smrti, na njegovoj žrtvi ljubavi (Iv 10, 10). Krist je trpeći sluga (Iz 52, 13-15), koji je dao samoga sebe kao otkupninu za mnoge (Mt 20, 28).24 Tajna, snaga, bogatstvo i život križa se ne iscrpljuju u vanjskim očitovanjima. Križ očituje otajstvo pobjede dobra nad zlim, pobjede života nad smrću. Isusova žrtva na križu je savršena žrtva. Također, u to vrijeme u židovstvu je bilo prisut-no uvjerenje kako mučenička smrt jedne posebne osobe ima važnost za širu zajednicu. No, Isusova žrtva nije samo za jedno vrijeme, jedan na-rod i određeno mjesto. Ona je savršena žrtva za sva vremena i za čitav

23 Warren J. Smith, “Martyrdom: self-denial or self-exaltation? Motives for self-sacrifice from Homer to Polycarp a theological reflection” u: Modern Theology, Blackwell Publishing, 2/2006., str. 169. – 196., str. 189.

24 Benedikt XVI., „Mučeništvo je velik čin ljubavi“, Opća audijencija, 11. ko-lovoza 2010., na: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audien-ces/2010/documents/hf_benxvi_aud_20100811_hr.html (16. 10. 2020.).

OSVIT 103–104198

kozmos.25 Mučeništvo je najsavršeniji oblik suradnje čovjeka s Bogom. Nevinost mučenikā i njihovo dragovoljno prihvaćanje i podnošenje na-silja i smrti svjedoči o smislu križa i mučeništva kao znakom pomirenja i ljubavi. Iz te perspektive vjerujemo da će patnje i mučeništva nevinih ljudi tijekom Drugoga svjetskoga rata i Domovinskoga rata doprinijeti pomirenju i suživotu.

Kristovo iskustvo križa nije u prvom redu usredotočeno na patnju i bol koju je podnio na križu, nego na ljubav. Ta je ljubav dobrovoljna jer Isus „nije došao da mu služe, nego da on služi i dade život svoj kao otkupninu za mnoge“ (Mt 20,28). Križ je izraz Kristove najviše ljubavi prema Ocu, „ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca“ (Iv 14,31) i prema čovjeku, „Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce“ (Iv 10,11). Od Kristove ljubavi na križu nema veće ljubavi (Iv 15,13), jer do kraja ljubi one u svijetu (Iv 13,1). Također, križ je izraz najviše Očeve ljubavi prema čovjeku „jer je tako ljubio svijet da je dao svoga Jedinorođenoga Sina“ (Iv 3,16).

I kad se činilo da su komunisti pogazili i uništili ljudsko dostojan-stvo tolikih svećenika, redovnika, redovnica i vjerna puka hercegovač-koga, upravo u tom trenutku, zasjalo je u svoj punini njihovo ljudsko dostojanstvo koje proizlazi iz činjenice da je čovjek stvoren na sliku Božju (Post 1,26-27). To dostojanstvo nikad nije dopušteno poniziti niti pogaziti, a Isus nas s najvećom strogošću opominje: „Što koristi čovje-ku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?“ (Mk 8,36). Mučeništvo raskrinkava kao varljivo i lažno svako „ljudsko značenje“.26 Mučenici su radije život izgubili nego zaprljali i narušili ljudsko dostojanstvo. Tako su svojim primjerom pokazali da je križ i najviši znak čovjeko-va dostojanstva. Križ je najveći izraz Kristove ljubavi prema čovjeku, zato i ima maksimalnu snagu privlačnosti za čovjeka.27 Križ je postao najrječitiji simbol smisla života; utrošiti život iz ljubavi za Boga i čo-

25 Josip Marcelić, „Snaga Križa Kristova“, u: U križu je spas – zbornik u čast nadbiskupa-metropolita mons. Ante Jurića, Marin Škarica-Ante Mateljan (priredili), Crkva u svijetu, Split, 1997., str. 80.

26 Ivan Pavao II., Veritatis Splendor… br. 92. 27 S. Zamboni, Chiamati a seguire… str. 308.

199znanstveno područje

vjeka je jedini cilj, svrha i smisao dostojan ljudskoga života. Samo nas križ osposobljava i daje snagu da iziđemo iz sebe samih, da se otvorimo drugima, da ih prihvatimo i ljubimo. Križ je mjera ljubavi. Jedino u lju-bavi možemo razumjeti kako za kršćane križ može postati „slatki jaram i lako breme“ (Mt 11,30).28

Crkvi u Korintu, u kojoj su neredi i sablazni poprimili zabrinjavajuće razmjere i gdje se zajednica našla izložena prijetnji strančarenja i unu-tarnjih podjela koje su narušavale jedinstvo Kristova tijela, prijetila je velika razjedinjenost i otpad od Kristova križa. Poput Crkve u Korintu i Crkva u Hercegovini našla se na udaru i opasnosti od podjela i stranča-renja od takozvanih dobrovoljnih udruženja katoličkih svećenika i pod stalnim pritiskom od vlasti da se odvoji od Svete stolice, kako bi se na tako narušilo jedinstvo Kristova tijela. Baš poput apostola Pavla i naši su se biskupi u Pastirskom pismu obratili vjernicima, ne uzvišenim rije-čima ili mudrošću nego naviještanjem Krista i njegova križa te svojim primjerom poticali i hrabrili vjernike da ostanu vjerni Kristovu križu. Njegova snaga nije u uvjerljivim riječima nego, koliko god da to izgle-dalo nevjerojatno, u slabosti i drhtaju onoga koji se uzda samo u „snagu Božju“ (1 Kor 2,1-4). Po svem onom što predstavlja, križ je sablazan i ludost. Sv. Pavao ističe to riječima: „Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja… svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost“ (1 Kor 1,18-23).29 Pavao je susreo i vidio uskrsloga Krista i u susretu s Uskrslim (1 Kor 9,1) doživio je snagu koja je Raspetoga vratila iz smrti u život. U svjetlu uskrsnuća Pavao otkriva snagu križa.

Krist nije umro za neku ideologiju ili vlast. Mučenik ne umire da bi se mržnja produbila, nego svojom smrću svjedoči i uspostavlja ljubav Kristovu te tako mržnju nadilazi, a mir uspostavlja. Premda ima nepri-jatelja, mučenik sam nikomu nije neprijatelj. Jasan je motiv mučitelja

28 Marijan Vugdelija, Patnja i bol u svjetlu Biblije i ljudskog iskustva, Franje-vačka visoka bogoslovija – Makarska, Zagreb, 1993. str.159. – 160.

29 J. Marcelić, „Snaga Križa Kristova“, u: U križu je spas…, str. 81.

OSVIT 103–104200

– mržnja, ali je još jasniji motiv mučenika – ljubav. Naglasak je na mo-tivu mučenika, jer bez ispravna motiva mučenika nema ni kršćanskoga mučeništva. On daje život za vječne neprolazne vrijednosti, a ne za prolazne ili političke vrijednosti. Mučenik ne stvara kompromise, jer ljubav je beskompromisna i nema alternative. Traženje i prihvaćanje Isusa Krista bez križa apsurd je koji vodi u egzistencijalnu propast.30 Pitamo se s papom Benediktom XVI.: odakle čovjeku snaga podnijeti mučeništvo? U svom odgovoru Papa naglašava da ta snaga proizlazi iz „dubokog i prisnog sjedinjenja s Kristom, jer mučeništvo i poziv na mučeništvo nisu plod ljudske inicijative, napora i zasluga, već su odgo-vor na Božju inicijativu i poziv, odgovor njegove milosti, Božji dar, koji ljude čini kadrima prinijeti vlastiti život iz ljubavi prema Kristu i Crkvi. Božja se snaga u punini očituje u slabosti, u siromaštvu onoga koji se uzda u Njega i polaže jedino u Njega svoju nadu (2 Kor 12, 9). No, važno je istaknuti da Božja milost ne zatire niti guši slobodu onoga koji prigrljuje mučeništvo, već naprotiv, obogaćuje ga i uzvisuje: mučenik je krajnje slobodna osoba, koja u konačnom činu daruje Bogu sav svoj život te se u najvišem činu ljubavi i nade, prepušta u ruke svoga Stvo-ritelja i Otkupitelja; žrtvuje vlastiti život kako bi bio pridružen potpuno Kristovoj žrtvi na križu. Mučeništvo je veliki čin ljubavi u odgovoru na Božju beskrajnu ljubav“.31

Mučeništvo je istaknut znak svetosti i ljubavi Crkve kako se sjaj moralne istine ne bi pomutio i kako Crkva ne bi podlegla pomodarstvu i običajima društva u kojem se nalazi. Takvo svjedočanstvo je izvanred-no vrijedno, ne samo u građanskom društvu nego i unutar samih crkve-nih zajednica. Svojim rječitim i divnim primjerom života, mučenici u Crkvi obasjavaju svako razdoblje povijesti tako dajući smjernice kojim

30 Nela Gašpar, „Teologija mučeništva – svjedočanstva ljubavi po primje-ru Isusa Krista“, u: Vjesnik – đakovačke i srijemske biskupije, Đakovo, 3/2004., str. 186.

31 Benedikt XVI., „Mučeništvo je velik čin ljubavi“, Opća audijencija, 11. ko-lovoza 2010., na: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audien-ces/2010/documents/hf_benxvi_aud_2010081_hr.html (16. 10. 2020.).

201znanstveno područje

putem Crkva treba ići.32 Sam čin fizičke patnje i smrti je odraz osobne vjere i ljubavi, ali izražava vjeru i ljubav zajednice. Svaki pojedinačan čin mučeništva pripada čitavoj zajednici iz koje mučenik dolazi. Muče-nici nikad ne djeluju u svoje vlastito ime i za svoje vlastite ciljeve. Oni su načelo jedinstva i zajedništva svih članova Crkve.

Zaključak

Povijest i sadašnjost svjedoče da je Crkva uvijek izložena progon-stvima upućujući na istu budućnost. Premda u Europi nema otvorena i krvava progona kršćana to ne znači da u europskom društvu ne pos-toji odium fidei. Ta se mržnja najviše očituje kroz sustavnu medijsku propagandu i „kulturna“ događanja. Čovjek živi u kulturi prolaznoga i medijske manipulacije. Za njega se egzistencijalni smisao života sastoji u trenutačnom zadovoljavanju fizioloških i psiholoških potreba. Dopuš-tajući tako instinktu da ravna njegovim životom zanemarujući svoju duhovnu dimenziju. Gubeći smisao za žrtvu gubi se osjećaj za vrjedno-te koje nadilaze materijalno. Čovjek je ostao na pučini života okovan beznađem materijalna užitka duboko nemiran i nesretan u svojoj biti. Čovjek postmoderne u svom nastojanju da pobjegne od križa i žrtve upao je u egzistencijalnu depresiju i strah. Današnje stanje u kojem se čovjek nalazi moguće je svladati svjedočanstvom da postoji Smisao – Bog i da se za taj smisao isplati žrtvovati. Kršćani su danas pozvani biti svjedocima toga Smisla. Taj Smisao bio je temelj i snaga u progonstvi-ma tijekom Drugoga svjetskoga rata i poraća. Riječi Marka Marulića najbolje opisuju smisao tolikih žrtava: „svojom trpnjom ispijahu kalež Gospodnji, bili su opijeni vinom ljubavi tako da su molili i za one koji su ih tukli i krčili (su) put spasenja onima koji su ih sami stravično ubijali. Više ih je boljelo da njihovi progonitelji umru u zabludi nego da njih izmuče svojom okrutnošću i smrt im zadaju. Stoga je ljubav u njima bila jača od svih nepravdi njihovih protivnika”.33 Ovo je sažetak

32 Ivan Pavao II., Veritatis Splendor…, br. 93.33 M. Parlov, „Mučeništvo u misli Marka Marulića“, str. 157.

OSVIT 103–104202

filozofije života Hrvata Hercegovine. Autentičan kršćanski život ukori-jenjen na žrtvi, križu i spremnosti na mučeništvo.

Literatura:

1. Bižaca, Nikola, „Zapažanja o teologiji mučeništva“, u: Služba Bož-ja, Split, 3/2009., str. 251. – 272.

2. Criscuolo, Vicenzo – Ols, Daniel – Sarno, Robert J., Le cause dei santi, Libreria Editrice Vaticana, Citta del Vaticano, 2011.

3. Dogan, Nikola, „Ludost križa – teologija mučeništva“, u: Crkva u svijetu, Split, 4/2006., str. 443. – 466.

4. Drugi Vatikanski Koncil, Lumen Gentium, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1980.

5. Gašpar, Nela, „Teologija mučeništva – svjedočanstva ljubavi po primjeru Isusa Krista“, u: Vjesnik – đakovačke i srijemske biskupi-je, Đakovo, 3/2004., str. 61. – 75.

6. Goluža, Božo (priredio), Svjedoci vjere i rodoljublja, Crkva na ka-menu, Mostar, 2005.

7. Gnilka, Joachim, Isus iz Nazareta – poruka i povijest, Kršćanka sadašnjost, Zagreb, 2009.

8. Ivan Pavao II., Veritatis Splendor, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998.

9. Kasper, Walter, Isus Krist, Crkva u svijetu, Split,1995.10. Legutko, Ryszard, Demon u Demokraciji – totalitarne kušnje u slo-

bodnim društvima, Verbum, Split, 2019.11. Marić, Ante, Tragom ubijenih hercegovačkih fratara, Mostar, Her-

cegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM, 2007. 12. Parlov, Mladen, „Mučeništvo u misli Marka Marulića“, u: Služba

Božja, Split, 54/2014, str. 152. – 164.13. Perić, Ratko, „Non expedit i Non licet“, u: Vrhbosniensia, Saraje-

vo, 7/2003., str. 131. – 167.14. Puljić, Ivica – Vukorep, Stanislav – Bender, Đuro (priredili), Stra-

danje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u istočnoj Hercegovini, Humski Zbornik – V., Zagreb, 2001.

203znanstveno područje

15. Smith, Warren J., „Martyrdom: self-denial or self-exaltation? Mo-tives for self-sacrifice from Homer to Polycarp a theological refle-ction” u: Modern Theology, 2/2006., Blackwell Publishing Ltd., str. 169. – 196.

16. Škarica, Marin – Mateljan, Ante (priredili), U križu je spas: zbornik u čast nadbiskupa-metropolita mons. Ante Jurića, Crkva u svijetu, Split, 1997.

17. Vugdelija, Marijan, Patnja i bol u svijetlu Biblije i ljudskog iskus-tva, Franjevačka visoka bogoslovija – Makarska, Zagreb, 1993.

18. Zamboni, Stefano, Chiamati a seguire l’Agnello, EDB, Bologna, 2007.

Internet:

1. Benedikt XVI., „Mučeništvo je velik čin ljubavi“, Opća audijenci-ja, 11. kolovoza 2010., na: http://www.vatican.va/holy_father/be-nedict_xvi/audiences/2010/documents/hf_benxvi_aud_20100811_hr.html (16. 10. 2020.).

OSVIT 103–104204

Riassunto

La storia del popolo Croato di Erzegovina è stata caratterizzata dalla croce e il martirio. Le gravi persecuzioni, sofferenze e il martirio del popolo croato sono avvenute durante le centinaia anni di occupazioni, tra le quali quella ottomana e quella comunista. Quando guardiamo la storia sanguinaria che ha caratterizzato il popolo croato di quest’area geografica, giungiamo purtroppo alla conclusione che la croce e il martirio sono state la caratteristica principale della storia del popolo Croato. Non è possibile presentare dettagliatamente in poche parole tutte le sofferenze che ha attraversato il popolo croato nel corso della storia. Per questo ci limitiamo alla storia moderna, cioè alla Seconda guerra mondiale e il periodo del Dopoguerra, specialmente nella zona di Erzegovina. Nell’articolo si parla del martirio come la forma ideale della disponibilità a testimoniare la propria fede ed essere pronti per la croce. Parlando del martirio è da valutare la posizione della Chiesa Cattolica sotto il governo di Tito: essa è stata l’unica istituzione che poteva resistere al regime criminale ed ateo del persecutore. Lo stesso regime ha voluto istituire la cosiddetta “Chiesa nazionale”, che sareb-be stata sotto il diretto controllo e la gestione del governo comunista, separata dalla Santa Sede. Tale idea è stata fortemente rifiutata dai vescovi della Conferenza Episcopale della ex Jugoslavia, e con i molti sacrifici essi hanno conservato il legame e l’unità con la Santa Sede. Così nel solo territorio dell’Erzegovina ha sofferto più del 10% della popolazione Croata cattolica. Proprio per questo un così grande nume-ro di fedeli dell’Erzegovina ha subito abusi, è stata espulsa ed è morta, mostrando la sua disponibilità ad accettare la croce per la fede, anche a prezzo della propria vita. Il passato e il presente testimoniano che la Chiesa appartiene da sempre ai martiri. La loro morte violenta e il loro martirio non sono state invano, ma costituiscono il fondamento della santità della Chiesa stessa e danno testimonianza ai cristiani, special-mente ai loro connazionali, della possibilità di vivere la fede secondo l’esempio di testimoni credibili.

Parole chiave: martirio, fede, Chiesa Cattolica, Erzegovina, Seconda guerra mundiale, Comunismo.

205OGLEDI I KRITIKEOGLEDI I KRITIKE OSVIT

Mato NEDIĆ

BESKRAJ SVJETLOSTI

Književni svijet Mire Šubašić

Ljudski je život poput rijeke koja hrli svojemu uviru. Danas smo na izvoru, sutra nas struje ubrzano nose ovim i onim obalama, a prekosutra već smo na ušću. Smisao našega trajanja davno je izrečen u biblijskom uskliku: Samo je u Bogu mir, dušo moja. Mi zapravo nastojimo živjeti radost te u životnoj radosti spoznati sebe kako bismo spoznali Boga. Na tom je putu bila i književnica Mira Šubašić (Bezdan kod Sobora, Vojvodina, 1953. – Vinkovci, 2019.).

U književnosti se pojavila objavivši zbirku pjesama U snovima i uspomenama u kojoj je progovorila o zavičaju. Zaista, što smo mi ako smo bez ljubavi za svoj zavičaj, za mjesto odakle smo potekli, koje nas je odnjegovalo i u kojem smo upili prve životne spoznaje? Prem-da je većinu života provela izvan rodnoga Bezdana, iako je Bosansku Posavinu prihvatila kao novi zavičaj u koji je ugradila puno ljubavi, požrt vovnosti i životne snage, Mira Šubašić nikada nije zaboravila rod-ni kraj, vojvođansku ravnicu, čiji je odjek nosila u svojem glasu, čiji govor čujemo i u njezinim književnim djelima. Ljubeći zavičaj i redo-vito mu se vraćajući, ova je autorica napajala svoj duh novom snagom, a misao na zavičaj bila je svjetleća pruga u njezinoj svijesti i ta joj je misao davala ne samo poetsko, nego i životno nadahnuće.

Poetski krugovi Mire ŠubašićAko se promotri ponajprije poetski rad Mire Šubašić, u njezinu se

pjesničkom opusu mogu uočiti različiti tematski krugovi. Nakon objav-ljivanja zbirke sa zavičajnom tematikom, 1999. godine autorica je obja-vila zbirku Kada odeš ti, kojom je otvorila onaj tematsko-motivski krug koji će ju definitivno uobličiti u pjesnikinju, po kojem će postati pozna-

206 OSVIT 103–104

ta širemu čitateljstvu. Riječ je o ljubavnim pjesmama kojima je pjesni-kinja dala velik doprinos hrvatskoj ljubavnoj lirici općenito. Njezina osjetljivost za detalj, jezgrovitost izraza i stanovita mekoća poetskoga govora vidljivi u pjesmama iz ove zbirke učvršćeni su kao poetska kon-stanta u sljedećoj zbirci, naslovljenoj Blizine daljine (2001.). Duboka doživljenost i promišljenost ljubavnih motiva dijelom su izraznoga po-etskoga korpusa ljubavne poezije Mire Šubašić.

Nakon vrsnih ljubavnih pjesničkih ostvarenja pjesnikinja je nasto-jala proširiti svoj poetski iskaz novim očitovanjima promišljajući o hr-vatskoj povijesti, o snovima i stradanjima te je 2005. godine objavila zbirku Snovi i smaknuća. Pojava ove zbirke označila je svojevrsno pre-usmjeravanje prema kontemplativnoj poetskoj konstrukciji. Pjesnikinja sve više promišlja životnu stvarnost te uviđa kako se sav život zapravo sastoji od snova, koji čovjeka pokreću, i od žrtve, koja je potrebna da bi se snovi ostvarili. Tako u ovoj zbirci mjesto pronalaze i stihovi u čast zrinsko-frankopanske borbe i tragedije, ali i oni posvećeni borbi posav-skih branitelja. Ovakva poetska promišljanja daju prostora za iznošenje osobnih filozofskih stavova, utemeljenih u kršćanskom nauku, ali i u vlastitim, dakle, iskustvenim spoznajama.

Premda se u zbirci Snovi i smaknuća susreću i ljubavne pjesme, koje imaju funkciju motivske poveznice s prethodnim zbirkama, ostala mo-tivska uporišta pjesnikinju usmjeravaju prema onomu što je novina u njezinu opusu, a to je duhovno-religiozna poezija, koju je autorica obja-vila u zbirci U slavu Božju 2006. godine. Pojava ove zbirke označila je određenu zaokruženost motivskoga svijeta Mire Šubašić. Nakon pojave ove zbirke uslijedilo je njezino preusmjeravanje u prozni izričaj da bi se poeziji još jednom vratila 2014. godine objavivši zbirku pjesama za djecu naslovljenu Dodir Sunca i dokazavši tim kako u njoj živi dječja duša, kako dječji svijet nikada nije potisnut iz njezina bića i kako je s njim suživljena, ne samo zato što je radni vijek provela družeći se s dje-com, nego i zato što vlastito djetinjstvo nikada nije prepustila zaboravu, što ga je nosila kao svjetiljku koja joj je osvjetljavala buduće vrijeme te je znala da, budući da učimo i na iskustvima drugih, iskrice njezine dje-tinje duše mogu donijeti svjetlost i radost novim naraštajima malenih.

207OGLEDI I KRITIKE

Prozni ostvarajiNakon pet objavljenih poetskih zbirkā Mira se Šubašić željela oku-

šati kao prozaistica te je objavila knjigu Jao, pedesete (2008.), u kojoj je na simpatičan način progovorila o protjecanju vremena, o prolazno-sti i starenju, od kojega svi, a žene možda i nešto više, strepe. Godine 2011. objavila je roman Ispod nedohvata, u kojem je prikazala žensku životu stvarnost. Roman je paralelno strukturiran. Autorica u njem ispi-suje priče o trima obiteljima i o trima naraštajima žena u tim obiteljima, da bi u završnom dijelu romana pokazala da se život nezaustavljivo probija naprijed te je potrebno otvoriti vrata i četvrtomu naraštaju koji se tek pomalja iz bezbrižnosti i razigranosti djetinjstva.

Posljednja knjiga koju je Mira Šubašić objavila naslovljena je Upa-ljena svjetla (2017.). Riječ je o zbirci kratkih priča u kojima autori-ca progovara o životu i njegovim vrijednostima. Priče dijelom imaju i autobiografsko značenje, međutim ono nije primarno. Autorica ovim pričama želi oživjeti sjećanja na ljude koji su obilježili njezin život, želi istaknuti univerzalne životne vrijednosti i pouke.

U tjesnacima vremenaPosljednja priča iz zbirke Upaljena svjetla naslovljena je Anđele,

čuvaru mili… i u njoj je autorica zabilježila:“Postoje takve osobe – nježne, samozatajne, neupadljive i skromne.

Postoje takve duše – anđeoske, čiste, svete, koje Bog prerano pozove da mu se s anđelima klanjaju, ostavljajući na zemlji bol i patnju. Ne razumijevamo nebeske zakone, smrt je uvijek nemila i okrutno razdva-ja tijelo i dušu ostavljajući pustoš u onima koji ostaju i ne mogu lako nastaviti život s gubitkom voljenog bića.”

Da život Mire Šubašić nije protekao kao jedan od mnogih, da je ostavila trag među nama koji smo poslije nje nastavili živjeti, svjedoče njezina djela. Zbirka pjesama U tjesnacima vremena (objavljena po-smrtno u izdanju Centra za kulturu iz Orašja 2020. godine) donosi pred čitatelja pregršt poetskih proplamsaja pjesnikinjine duše, a u sebi obje-dinjuje sve njezine tematske krugove: od ljubavnoga, preko misaonoga, do duhovno-religioznoga. U ovoj se zbirci ujedinjuju i ljubav i smrt

208 OSVIT 103–104

kao dva pola od kojih je jedan osnova života, a drugi predstavlja vra-ta u vječnost. Svijest o ljepoti življenja za pjesnikinju je nerazdvojiva od svijesti o prolaznosti i o potrebi da se, onako kako je to prirodno, i čovjek, kao i sve stvoreno, pretoči iz ovostranosti u onostranost, u vječ-nost. U tjesnacima vremena nastaju i nestaju sve želje, sve čežnje, svi snovi, sva nastojanja i traganja – ipak, ono što ostaje jest trag, svijetla pruga koju za sobom trebamo ostaviti, ostaju djela svjedočiti živima o životu, u konačnici, ostaje ljubav jer i da bi se živjelo i da bi se stvaralo, ona je neophodna, stoga je neuništiva. Pjesnikinja Mira Šubašić upravo je to posvjedočila kako svojim životom, tako i književnim opusom koji je ostvarila.

209OGLEDI I KRITIKE

Ivan BAKOVIĆ

„PROŠLOST JE DOŠLA PO SVOJU PRIČU“

Mara Cica Šakotić: Cvjetni trn, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Mostar, 2020.

Fabularni (vremenski) slijed romana obuhvaća kraj devetnaestoga i čitavo dvadeseto stoljeće, od 1888. godine (kad se rodila baka Manda) do 2000. godine, no sižejno raspoređeno tako da roman počinje šezde-setih godina dvadesetoga stoljeća s retrospekcijama u prošlo vrijeme (mladalaštvo i zrelo doba bake Mande). Prostorno radnja se odvija u Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj, Njemačkoj i Libiji. Na tu jednostoljetnu pozornicu Mara Šakotić izvodi niz likova od kojih mnoge vodi kroz čitav roman, a neki su samo funkcionalno uvedeni tamo gdje je trebalo. Svi likovi su ocrtani i predstavljeni kroz odgovarajuću karakterizaciju: psihološku – emocije, mentalno stanje, motivacija, konflikti u njima i njihovi s okolinom; i socijalnu – kroz kulturno, povijesno, gospodarsko i društveno okružje. Dobro je pogođena govorna karakterizacija liko-va: likovi različita nacionalna, društvena i ekonomskoga statusa govore sukladno svom statusu (neobrazovani, poluobrazovani i obrazovani, se-ljaci, liječnici, učitelji i učiteljice – domaći i poslom pridošli iz Srbije ili Crne Gore, srpski vojnici, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, činovnici, vozači…). Posebno je zanimljiv dio likova koji govori zavičajnim idiomom, dobro je da je to i u književnom tekstu zabilježeno jer nam mjesni govori već polako zamiru, a u ratom opustošenoj i raseljenoj Bosanskoj Posavini pogotovo. Sve ovo zahvaljujući mnoštvu lijepo izvedenih neusiljenih dijaloga u romanu. U dijalozima su iskazani i životni nazori. Tako će Nata svu propast svijeta svesti pod jedno – „mejunožje“: „Znaš li ti šta je Bog odredio svakom živom biću na ovoj mrvici nebeskoj? Odre-dio je put. Onaj glavni. Dao mu pomagala da se more tim putom i tim pravcem kretati. E, sad jedno od pomagala, i to ono najvažnije, je me-

210 OSVIT 103–104

junožje. Taj alat se ne smi upotribit kad ti oćeš i s kim ti oćeš. On ima svoje vrime i svoje jude. Ako to ne poštivaš, to je isto da malom ditetu dadneš nož ili otrov da se š njima igra. Mejunožje more biti igra, ali kad? Onda kad je Bog to propiso. Ako to ne poštivaš, ode ti s glavnog puta ustranu, pa ti gledaj kako ćeš se vratiti i na šta ćeš naići! Bogati se lakše vrate i brže iskobeljaju nego sirotinja. A zašto? Imaju novac, a novac ima moć, a moć minja sudbinu! Sirotinjska cura mora znati da i ona more mužu donit bogat miraz, a koji? (…) Mejunožje je najveći judski usud. Boje ti je udovojit kurjaku nego mejunožju. Kad ti pamet iz glave ode u mejunožje, gotov si. Ništa tako brzo i nepromišjeno ne umnožava grije ko mejunožje. Triba li ti doktor, to je zbog mejunožja, ideš na ispovid, zbog mejunožja; poniženje – zbog mejunožja, sramota – zbog mejunožja, zločin – zbog mejunožja, kopilad – zbog mejunož-ja, nema dice – puno dice – zbog mejunožja, kajanje svake vrste i fele – zbog mejunožja, prejuba, bračna svaja, rastava, sodomija, silovanja, triper… Ama, judi moji, sve zbog mejunožja!“ (str. 30. – 31.). More je tinte utrošeno u znanstvene rasprave o ovom, mnogi su doktorirali na ovoj temi, a priprosta neobrazovana Nata to jednostavno narodski iskaže u nekoliko rečenica. Ali svi smo grješni, pa će tako siromaš-na Janja, kojoj se dogodilo da je „udovoljila mejunožju“, zatrudnjela i ostavljena, na Natinu „mudrost“ odgovoriti: „…ljudi se čuvaju i smrti pa im se omakne!“

Pripovijedanje je kompozicijski znalački postavljeno, ne gubi se kontrola nad strukturom teksta – što se vrlo lako moglo dogoditi s ob-zirom na broj likova, prostorno-vremenski opseg i količinu pripovjedna teksta (malo više od pet stotina stranica), ne prelazi u patetiku niti bana-lizaciju. Uzevši u obzir da je autorici ovo prvo prozno djelo ovoga for-mata (dosad je objavljivala pjesme i kratke priče) treba joj odati prizna-nje na vještini „upredanja“ priče u kojoj se stranicu po stranicu otkriva dio po dio mozaika ukupne slike što povećava čitateljsku pozornost i drži čitatelja „zalijepljenim“ za knjigu. Ovo je jedna od onih knjiga koje se ne daju ostaviti kad ju počnete čitati.

Ni u poziciji (sveznajućega) pripovjedača autorica ne gubi kontro-lu – nema moraliziranja, nema osude postupaka koje čine likovi, kroz

211OGLEDI I KRITIKE

neutralan stav autorica samo priča priču, a likovi se sami svojim pos-tupcima prikazuju onakvima kakvi jesu i čitatelju se jasno ocrtavaju. Ne znači ovo da su likovi prikazani dvodimenzionalno, crno-bijelo, naprotiv, kako je već spomenuto, likovi su ocrtani na nekoliko razina. Pripovjedač priče ne izlazi u prvi plan, autorica vješto tu poziciju drži u pozadini, ali čvrsto upravlja i slaže priču, nekako kao iz rečenice u ro-manu: „Nikog ne vidiš, nikom nisi kriv, a kasapi te kako i koliko hoće“.

Ono što odlikuje dobra pripovjedača je odmjerenost, a to se prepoz-naje u ovom romanu. Ni kad opisuje dramatične događaje nema viška riječi (višak riječi često ubija dojam, rekao bi Čehov: „Neka mislima bude široko, a riječima tijesno“). Najbolji primjer navedene tvrdnje je dramatičan sukob Iće Kutlića s braćom Jurić: „Ićo odskoči od stola i napravi salto kroz prozor držeći nož. Zaustavio se malo dalje od pro-zora. Ilija preskoči stol pa za njim kroz prozor. Još nije, kao u epskoj pjesmi, ni zemlju dodirnuo, naletio je na nož. Proboden je ravno kroz srce. Za njim odmah iskače Pejo, natače se na isto oštro sječivo u mra-ku i pada pored mrtvog brata, uvaljan u njegovu krv. Treći brat ne zna kako su mu braća završila, hitro skače za Pejom i upada u istu zamku. Samo je kriknuo i uspio opomenuti najmlađeg brata: ‘Biži, Ante!’ Ante se zaustavio u skoku, vratio se u sobu i pojurio kroz vrata, a onda kroz dvorište. Nije imao vremena otvarati vratnicu, nego je skočio preko taraba, ali ga je Ićo stigao i zaklao na njima. Kad je izdahnuo, skinuo ga je s plota i položio pored mrtve braće ispod prozora. Kiptjela je krv iz njihovih tijela i miješala se na izgaženoj travi.“ U dvanaest rečenica toliko dramatike ogoljene „do kosti“. Ta plodna zemlja zbog koje su, nažalost, padale glave, danas je, nažalost, pusta, o čem se može čitati i u ovom romanu jer radnjom dopire do naših dana.

Okosnicu romana, oko koje su nanizane druge sudbine i priče, čini odnos dviju prijateljica Lucije i Jelene. Tim odnosom roman počinje i završava. Jedan bezazlen događaj iz djetinjstva, s jednom emocional-nom zadrškom, razara prijateljstvo i obilježava odnose do kraja života, ili, rečeno autoričinim riječima: „djetinjstvo je jak otrov i nikad iz nas ne iščezava“ (str. 507.). Taj odnos, s htijenjem s jedne strane da se od-nos popravi, da se nadoknadi propušteno, a neprihvaćen s druge strane

212 OSVIT 103–104

koja ustrajava na odbijanju skoro svih bližnjih osoba od sebe, vrlo vješ-to je ispripovijedan i vrijedan čitanja. Ne treba priči „veliki“ događaj da bi bila dobra priča, niti joj trebaju „veliki“ likovi, dovoljni su i mali obični likovi koji imaju priču koja nas može zainteresirati, ako nas još može čemu i poučiti, tim bolje. Čitajući roman Cvjetni trn po glavi su mi se „motale“ dvije misli – jednu često zadajem učenicima za pismenu zadaću: „Nama na svijetu beznačajnih ljudi“, a druga je misao prof. Ju-lijane Matanović: „Baš svačiji život, na ovoj kugli zemaljskoj, vrijedan je zapisivanja“. U ovom romanu ne ćete pročitati ni „velike“ doživljaje ni „velike“ događaje, ali ćete se nakon čitanja upitati što je zapravo „veliko“ u ovom svijetu u kojem obitavamo i tko to odlučuje (bolje reći nameće) o veličinama. Jesu li veličine „prevaranti koje predstavljaju nacionalnim junacima“ (J. M.) ili je veličina siromašna djevojka Janja, prevarena, osramoćena i trudna ostavljena uz neprimjerene komentare, koja ne klone duhom nego se bori sa životom? I još niz likova iz sva-kodnevice koji su opisani u ovom romanu. Ili lijepo izveden lik bake Mande koju je život natjerao da se snalazi kako umije – čak i da se tri puta uda (pa i za Iću Kutlića – „barabu što se kurči, a uboga sirotinja? Kažu da ni gaća nema!“, ali koji je njoj bio zaklon i obrana), koja je oli-čenje trpljenja, ali koju je život naučio ostati uspravna, nešto od života naučiti i prenijeti na mlađe, pa i skroman čitatelj, koji ne misli da je po-kupio svu pamet svijeta, može od nje ponešto naučiti. Kao što se, uos-talom, i inače od književnosti može štošta naučiti. Kako je primijetila prof. Sanja Nikčević, danas je u modi govor o govoru mržnje (pogotovo u scenskim djelima), što je postalo trend u suvremenoj književnosti. Ova knjiga to nije, ona će čak i oplemeniti čitatelja. „Govor mržnje neće se zaustaviti govorom o govoru mržnje nego govorom o ljubavi“ (S. Nikčević), i ova knjiga koju držite u rukama je govor o ljubavi. I nije moderno-trendovska. I nije joj nakana šokirati.

Vrijeme u kojem se događa radnja i kroz koje putuju likovi romana (kako je rečeno, od kraja devetnaestoga do početka dvadeset i prvoga stoljeća) opisano je bez idealiziranja, ali i bez hvale vremenu, sustavi-ma i ratovima koji su se nad nama smjenjivali u prošlih stotinu godi-na. Posebno su dojmljive pripovjedne slike života učiteljica i učitelja

213OGLEDI I KRITIKE

šezdesetih godina prošloga stoljeća, koji su puni nade iz svršene škole krenuli u život pa „zaglavili“ po bosanskim bespućima (često zahva-ljujući i tadašnjoj bešćutnoj birokraciji i nepotizmu, nečemu što nam je, nažalost, ostalo do danas). „Započelo je vrijeme dugog pješačenja, blata i turobne samoće u zabačenim selima u kojima su radili“ (str. 35.). Turobne samoće u kojoj je najobičnija baterija za tranzistor vrijedila pravo blago, jer je tranzistor bio jedina veza sa svijetom, često i jedino društvo. „Tako je u bespuću: sam čitaš, sam pričaš, sam se raduješ i sam plačeš“. Pa te nevolja, zbog ljute bosanske zime i zbog nedostatka drva, da ne bi osvanuo kao komad leda, natjera noć provesti s kolegom u njegovu krevetu (bez ikakve seksualne primisli!).

Ovo je jedno od onih djela za koje vam je krivo što ga ne možete pročitati u jednom dahu u jednom danu, jer vas priča stalno vuče dalje i teško ga je ostaviti do sutra, a kad ga pročitate krivo vam je što završa-va. A kada djelo u čitatelju izazove ovaj osjećaj onda ono vrijedi čitanja.

214 OSVIT 103–104

DRUMSKE PRIČE I LEGENDE

Marijan Mandić: Tranzicija, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Mostar, 2020.

Već sam naziv romana Tranzicija Marijana Mandića daje naslutiti tematiku kojom se roman bavi – prijelaz iz tzv. planskoga u tržišno gospodarstvo. Proces je to koji su prošle (neke uspješnije, neke manje uspješno) sve zemlje koje su imale sreću osloboditi se komunističkoga socijalizma “s ljudskim likom”. Taj proces je u nekim zemljama (pri-mjerice u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj…) zaista polučio do-bre rezultate i te zemlje danas već mogu konkurirati zapadnoeuropskim zemljama s dugom tradicijom tržišnoga gospodarstva unutar stabilna demokratskoga sustava. Mnoge od spomenutih postkomunističkih ze-malja, osim što su usvojile i primijenile visoke zapadnoeuropske demo-kratske standarde, uspješno su prevladale relikte svoje komunističke prošlosti (što je, izgleda, i uvjet da bi se demokracija i napredak uopće ucijepili u neko društvo). Kako je proces tranzicije izgledao u društvu koje nije imalo snage prihvatiti ni (ne samo visoke, nego ni najosnovni-je) demokratske standarde, ni temeljne postulate i mehanizme tržišnoga gospodarstva, niti se osloboditi komunističkoga naslijeđa nego je čak nastavilo dobrim dijelom istim kolosijekom iz kojega se nadalo otrgnu-ti, možemo čitati u ovom romanu u kojem autor, kroz priču o vozačima, tim usamljenim drumskim vladarima, umješno pripovijeda o tranziciji u Bosni i Hercegovini dotičući se stanja i u nekoliko država nastalih raspadom bivše Jugoslavije.

Okvir u kojem je smještena priča je bosanskohercegovačko i hrvat-sko ozemlje, s povremenim refleksijama na stanje u Srbiji, Kosovu i Crnoj Gori. Kroz priču o vozačima i njihovu (pre)tešku poslu ispričana je priča o kvarnoj i “smrdljivoj” pretvorbi javnih dobara u privatna, o spodobama koje bez skrupula gaze preko ljudi da bi ostvarili svoje (nepoštene, nepravedne i društveno štetne) ciljeve, o “novim gazda-ma” bez osjećaja za potrebe svojih djelatnika, o “gladnim očima” preko noći nečasnim radnjama obogaćenih, o polupismenima koji su šver-

215OGLEDI I KRITIKE

com, prijevarom i večernjom školom postali cijenjeni “menadžeri”, o sprezi kriminala i onih koji bi trebali biti zaprjeka kriminalu, a sve pod zaštitom političkih struktura (u kojima su najvećim dijelom raspoređeni bivši kadrovi represivnoga komunističkoga režima i oni koji su se kleli u komunizam i socijalističku revoluciju – ne zato što su vjerovali u to, nego zato što ih je samo zanimala vlast kao što ih i danas samo to zani-ma). Ali priča je ovo i o ljudima koje je kroz život pa i u rat vodila ideja, a ne korist koju će iz rata izvući, ili kako reče jedan od likova u ovom romanu: “…bili ste u svim akcijama od Kruševa do Dubrovnika – juž-no bojište, Golubov kamen, Ivanica, Maslenica 93, Ljeto 95, Oluja 95, Maestral 95, Južni potez 95 – i uvijek prvi. Kako došli tako otišli, niti ste se komu javili, niti ste razdužili oružje, niti ste tražili otpremninu, stan, odličje, ništa.” Stvarnost je to u kojoj oni koji su čitav život po-svetili borbi za slobodu zemlje i naroda, pa i robijali zbog toga, ratovali i bili ranjavani, nakon svega opet napuštaju domovinu i odlaze u svijet jer se ne mogu pomiriti s činjenicom da su i danas ugledni članovi druš-tva oni koji su ih progonili, premlaćivali i slali u zatvore.

Osim poratne slike devijantna društva pripovjedač nas povreme-nim digresijama vraća u prošlost, u vrijeme “radničkoga samouprav-ljanja”, šverca, UDB-e, KOS-a, milicije, hrvatske emigracije i njezina stradanja. Tako priči pored slike današnjega stanja u društvu dodaje i elemente pomoću kojih čitatelj može razaznati gdje se nalaze korijeni današnjim devijacijama koje truju i razgrađuju društvo u kojem živimo.

Prije svega, ova knjiga je saga o vozačima kamiona. Usamljenici-ma koji krstare od zemalja Bliskoga istoka i Sovjetskoga Saveza do Sjevernoga mora i zapadnih kopnenih granica europskoga kontinenta, izloženima svim mogućim opasnostima koje se na putu nalaze. Lju-dima koji u jednoj noći lude pjesme i zabave žele nadoknaditi dane i mjesece samoće na cestama. O njihovim prijateljstvima i solidarnosti, o pričama i legendama koje se prenose s generacije na generaciju novih vozača, a umješno su ukomponirane u ovaj roman. O švercu ribljom ikrom, zlatom, kavom, skupim pićima, živim ljudima iz istočne Europe koje nevolja goni od kuće i žude za boljim životom na Zapadu. O pri-jenosu lažnoga novca. O njihovim moralnim dilemama zbog bavljenja nezakonitim poslovima, o odanosti i osjećaju za društvenu pravdu…

216 OSVIT 103–104

Ivan SIVRIĆ

POGLED U KNJIŽEVNE OSNOVE

Mato Nedić: Antičke priče, Centar za kulturu Orašje, 2020.

Pred nama je knjiga tiha naslova, Antičke priče autora Mate Nedića, poznata hrvatskoga i bosansko-hercegovačkoga književnika. Naslov nije osobito poticajan za rijetke današnje čitatelje koji svoje slobodno vrijeme radije utroše za „brze informacije“ s elektronskih medija. Ali tko imalo priznaje književno iskustvo, prionut će za knjigu i počet će čitati. Autor ovih redaka je zbog sličnih poriva otvorio njezine stranice i, nadajući se svojevrsnom zadovoljstvu i prisjećajući se pročitanih sta-rih spisa, ušao u njezin sadržaj takoreći odjednom i nije se pokajao. No, o dojmovima malo kasnije.

Najprije „riječ dvije“ o samom djelu. Knjiga je priređena u nekoliko cjelina – Prvi dio: Grčka; Drugi dio: Rim; Stvarne biografije; Susret dviju obljetnica (razgovor: Izvorni tekst intervjua koji je objavljen u „Maruliću“ godina 50./2017., broj 5 (278), Zagreb, 2017. – razgova-rao Paško Melvan) te Bilješka o piscu. Knjizi prethodi „Putovanje anti-kom“ (predgovor) koje potpisuje Andrea Antunović.

Nosivi dio knjige je dvanaest životopisa najpoznatijih starogrčkih i starorimskih pjesnika. O tom dijelu knjige u redcima koji slijede.

Prva priča „Ljubavnice“ jest svojevrsna oda Homeru, slijepu pjesni-ku, koji poštuje običaje zemlje svjetlosti (Helade) da pjesnici hode od grada do grada te u njima govore svoje stihove. Priča je svojevrstan so-lilokvij u kojem se Homer prisjeća svojih ljubavnih iskustava i povratka u vlastit dom u kojem ga čeka njegova Pelija, koja nije ljubomorna jer zna da njezin pjesnik „mimo svih drugih žena i mimo svake životne sla-sti, u prvom redu, na prvome mjestu, služi(m) boginji poezije“. Pelija se ne buni zato što pjesnik odlazi nego se raduje što se (njoj) vraća.

217OGLEDI I KRITIKE

Druga priča nosi naslov „Jedan sat u školi za žene“. To je osobit di-daktički traktat. Unatoč poznatoj antičkoj poštapalici da su bogovi kaz-nili neke ljude pa ih učinili odgojiteljima, autor, doduše priznajući svu tegobnost odgojiteljskoga posla, pronalazi lijepe strane toga zanimanja. Dakle, riječ je o Sapfi s otoka Lezbosa i njezinoj školi za žene, aris-tokratskoj kćeri punoj zanosa i predanosti odgoju pjesnika, umjetnika, koja je iskusila nasilje i progonstvo te „blagodati“ vladavine svjetine. Njezino je iskustvo rezultiralo stavom da se punim životom može živje-ti „samo ondje gdje slobodnom voljom odredimo da će nam biti dom“ i kad se može biti ono što zapravo jesi („Pjesnikinja sam. Sapfa sam“).

“Pogled u pehar“, naslov treće priče, upućuje čitatelja na predjele neizvjesnosti antičkih supruga koje svoj životni smisao nastoje ostva-rivati u stabilnim prilikama te u skladu s vjerovanjima odgovore traže (potajno) od vidovnjakinja u čitanju sudbine. Slika koja se pričom nudi bogata je ilustracija tadašnjega mnijenja, događanja i stradanja, a pose-bice zebnje od nesigurne budućnosti. Razrješenje leži u prihvaćanju da odgovore „na neka pitanja ne može dati vidovnjakinja, već vrijeme.“

„Nad jednom žrtvom nadnesen“ je priča o Eshilu, njegovim mlada-lačkim dvojbama i vizijama, sudjelovanju u dionizijama, kao što priliči ondašnjoj mladeži. Dvije su strane Eshilova života bile prevladavajuće, ljubav prema književnosti i potvrđivanje vlastite osobnosti (srčanosti i muške energije) u ratovima. On obje strane svoga opredjeljenja objedi-njuje u svojim poznatim djelima o Prometuju. Tragajući za odgovorima na pitanja koja je pred njega postavljala zrelost, Eshil je Filipidovu žrt-vu ugradio u lik Prometeja, čovjekoljupca, vatronoše. Nad Prometeje-vom „žrtvom nadnesen“ Eshil je pjevao o „svima koji su se žrtvovali za ideale znajući da njihova žrtva nije isprazna, da ima smisao“.

„A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet“ jest reminiscencija So-foklova sina koji, nakon očeve smrti pripovijeda o njihovu dinamič-nu odnosu. Pričom je ponuđen pogled na sukob generacija u antičkoj perspektivi, neslaganje mladosti i starosti te nerazumijevanja očinske ljubavi. Autor je lijepo citirao mudre očeve savjete sinu koji ne prihvaća pouke, štoviše, zazire od oca u svakom pogledu, da bi se pitao kada oca više nije bilo „…može li zakašnjelo prihvaćanje (savjeta) … nešto pro-

218 OSVIT 103–104

mijeniti u mojemu životu.“ A zapravo, i otac (Sofoklo) je čitav život bio opsjednut pitanjem o vlastitom podrijetlu, jer je sam bio nahoče te je ta tiha patnja razbuktavajući se u neizdrživu bol, njega činila književnim stvarateljem. Iz te muke su nastajali stihovi koji su duboko pogađali rane svih ljudi.

„Zavodnica i zavodnik“ nam donosi polemiku između Aristofana i Euripida, grčkoga komediografa naspram grčkoga tragičara. Autor li-jepo u ich formi predstavlja njihove stavove poveznicom iz drugoga polja stvaralaštva, filozofije – Sokrata i sofista. U tom prikazu se lako razaznaju pristupi tih suvremenika, suprotstavljenih oko temeljnih knji-ževnih i životnih pitanja. Ne štedeći jedan drugoga, zapravo oslikavaju vlastiti književni put u kojem Aristofan izruguje moguće nastranosti, pa makar bile i izmišljene, a Euripid pokušava pronaći istinu družeći se s ljudima koji se nisu udaljili od životne stvarnosti. I u jednom i u dru-gom se vidi jasnoća njihovih opredjeljenja kojima su osvojili pozornost koja traje do današnjih dana.

Drugi dio, „Rim“, započinje naslovom „Smijeh“, pričom koja nas vodi Plautovom biografijom, kojemu zahvaljujemo za dostignuća staro-rimske komedije. Promjenjiva sreća zanesena i uspješna glumca, zatim propala trgovca, do strpljiva roba i na kraju slavna komediografa, pota-kla je autora priče na biografski pristup kojim se moglo opisati njegovo stvaralaštvo baš tim neobičnim životnim putom.

„Lezbija“ je priča o Katulu, pjesniku liričaru iz Verone koji je veći dio života proveo u Rimu. Nedićeva se priča o Katulu naslanja na poz-natu pjesnikovu zaljubljenost u Klodiju koju je on, zbog poštovanja prema starogrčkoj pjesnikinji Sapfi, nazvao Lezbijom i njoj posvetio mnogo svojih pjesama. Ta je žena Katulu bila neuhvatljiva, ali je di-jelom pridonijela da pjesnik svojim umijećem rimskoj književnosti „umjesto izvještačenih stihova o ratovima i pobjedama“ ponudi „blista-ve stihove o ljubavi na kojoj počiva čitav svijet“.

„Život na selu“ je priča o Vergiliju, također biografskoga naboja. Nedić na osobit način pruža uvide u opredjeljenja da se živi u gradskoj vrevi ili na stišanu selu. Odolijevajući Mecenatovu nagovoru da se pre-seli u Rim kako bi uživao u blagodatima urbana mjesta, koje bi koristile

219OGLEDI I KRITIKE

i njegovu umjetničkom radu, Vergilije ipak ostaje u Kampaniji. Autor je lijepo kazao kako se dogovor između pokrovitelja i pjesnika završio. Vergilije će povremeno dolaziti u Rim, a ne iz Rima povremeno u Kam-paniju, kako je želio Mecenat. U miru sela Vergilije je odlučio lijepu riječ „…ugraditi u stih pa ću, umjesto mačem, daleke zemlje osvojiti riječju“. Bio je to odgovor na traženja tadašnjih moćnika da putuje po osvojenim krajevima i opisuje slavu Rima. Vrativši se u Kampaniju Vergilije je spjevao Eneidu.

„Jedan sat u školi za muškarce“ je „pedagoška priča“ o Horaciju. Sin bivšega roba je ipak dobio odlično obrazovanje. Nedić nas vodi iz rimske škole u Atenu u koju je Horacije, kao izvrstan učenik, upućen kako bi tamo upoznao najbolja djela grčke književnosti. Tamo stječe, uz poznanstva, solidnu naobrazbu da bi povratkom u Rim uspješno radio planirane poslove. Bio je predan poeziji, postao ugledan u ono-dobnim književnim krugovima, drugujući s najpoznatijim pjesnicima i uglednicima, izgarajući za umjetnost toliko da je počeo zaboravljati na svoje osnovne životne potrebe. Ova je priča poticajna rasprava o školi, njezinim dometima te o potrebi da i pjesnik treba biti realan i „hodati zemljom“.

„Sveti stid“ je saga o Tibulu, pjesniku, koji se razbolijeva tijekom pohoda u rat rimskoga vojskovođe i ostaje bez izravna uvida u događa-nja koja su se zbila. Njegova je dužnost, prema običajima toga vreme-na, bila da opjevava slavu pobjednika u ratu, što ga nije ga privlačilo, no nije smio ni mogao odbiti poziv. Bolujući on sanja o svojoj vjerenici Deliji koju čuva Sveti stid podržan starom vjernom Milijom. Mato Ne-dić ovom pričom približava nam jednoga od najvećih rimskih liričara i elegičara, jednostavnim i pitkim stilom, lijepom pričom koja se izlijeva poput Tibulovih stihova i ostavlja dubok dojam svojom čistom poru-kom.

„Ars amatoria“, posljednja priča, opisuje Publija Ovidija Nazona, najčitanijega rimskoga pjesnika koji voli pripovijedanje, piće i žene, a uz to čitanje i pisanje. Ovidije živi punim životom, vješto ispisujući ljubavno-erotske teme u mladosti, da bi kasnije u progonstvu njegove strasti dobile mirniju formu. „Trebalo je proživjeti sve što sam proživio:

220 OSVIT 103–104

čitati i pisati, učiti mlade ljubavnome umijeću i savjetovati ih kako se liječiti od boli koju nanosi umrla ljubav…“, dakako, trebalo je „biti prognan i progonstvom platiti svoju sreću.“

„Stvarne biografije“, kao orijentacija i pomoć potpunijem razumije-vanju prethodnih priča, podsjećaju čitatelje koji su zaboravili na antič-ke pjesnike; sažeto su dane kao dodatak pričama. Čini se da je Nedić, hotimice istakao tu ponudu pa tko želi neka se izvoli „informirati“, a tko ne, može preskočiti ovaj odjeljak. Razlog autorovu postupku vidim u aktualnom zapostavljanju obrazovanja o klasičnoj literaturi koje se danas sve više događa.

Na kraju „Susret dviju obljetnica“ je razgovor u povodu dvadesete obljetnice književnoga djelovanja Mate Nedića i pedesetoga broja ča-sopisa „Marulić“. Na prvi pogled se može činiti čemu intervju u „Antič-kim pričama“, ali kada se pročita, jasno je zašto je dodatak bio potreban. Naime, intervju o aktualijama dobro dođe za usporedbu s antikom, da bi se vidjelo „kako danas stvari stoje“. Vidjeti koliko se antika oslanjala na umjetnost i koliko se danas kultura potiskuje. No to nije u prvom pla-nu Razgovora, nego je riječ o autoru knjige i suvremenim okolnostima koje se vežu za književnost i kulturu u širem pogledu.

***

U vrijeme moga studija radi temeljita obrazovanja smo čitali, ako već prije nismo, književne i filozofske povijesne „repere“ kako bismo mogli razumijevajuće pristupiti suvremenim filozofskim i kulturnim strujanjima i pravcima. Naravno, počinjalo se od antike. Smatrali smo nužnim imati uvid u forme i sadržaje koje su nudili Homer, Eshil, Eu-ripid, Sofoklo, Aristofan… kao i u učenja plejade filozofa okrunjenih Sokratom, Platonom i Aristotelom. Ni rimsko razdoblje nije bilo za-postavljeno jer nije uputno zaobići rimske pjesnike i ostale značajnike onodobne misli. Stoga sam se vrlo obradovao knjizi Antičke priče Mate Nedića, vjerujući da će Nedić, dosljedno ranijem ugledu ozbiljna auto-ra, istaknuti baš one motive i teme za koje smo smatrali da su aktualni i u današnje vrijeme. U oduševljenju tim antičkim tekstovima skrivala se pomisao kako su autori tih djela pogađali u srž stvari i pojava, baš

221OGLEDI I KRITIKE

kao da su pisani danas. I danas se može reći da je takva sudbina svevre-menih tekstova, koji su, zapravo, suvremeni jer važe i za današnje vri-jeme, pa je shvatljivo zašto nikada ne zastarijevaju. Vjerovati je da je takav pristup slijedio i Mato Nedić u svojim Antičkim pričama te je svoj obrazovni background predstavio na književni način, po mom sudu vrlo sugestivno i korisno.

Čini se kako je autor Antičkih priča njegovao agendu prema kojoj je umjetnost u antici, a kasnije i u kršćanskoj Europi, služila da preno-si svete i najvažnije istine pa nas trebala poučavati životu, ohrabruju-ći i ojačavajući naš duh kako bismo se lakše nosili s teškoćama koje nas svakodnevno susreću. U tom pogledu jest kao svrha umjetničkoga djela promovirana katarza, kao pročišćenje, odnosno, oslobođenje. O podrobnijem značenju toga pojma ćemo drugom prigodom, a sada se podsjetimo na različite interpretacije od Hipokrata preko Platona do Aristotela te do kasnijih autora koji su katarzu interpretirali kao mo-ralno ili mentalno pročišćenje. Ona se danas razumijeva prvenstveno u estetičkom smislu (kao u Aristotela), ali svoje odjeke je pronašla i u psihoanalizi kao terapeutsko sredstvo.

Nema sumnje da su predstavljeni autori u Antičkim pričama bili istinski pjesnici. No što to znači danas? Imati u mašti živu i snažnu ide-ju, koja je možda u početku nesavršena i nejasna, te ju pokušati izraziti na plodan način. Taj izraz (pjesma, poema, ep, tragedija, komedija) je kod svih njih značio svojevrsno oslobođenje i to istom onda kada je mašta „ispunila želju“, kada je s autorovih pleća skinut sav teret koji ih je tištio. Takav je dojam nakon pročitanih Priča koje nam je ponudio autor, ali tim nije iscrpljena sva njegova poruka. Čini se kako je Nedić želio reći da se autor inače mora poistovjetiti sa svojim djelom, ne „gos-tovati“ u književnosti i umjetnosti, nego se s poezijom mora „oženiti“, dakle, ispuniti smisao poesisa plodovima, na radost i korist svih (sva-kako i pisca). Tim biografska forma priča, kakvu je rabio Nedić, dobiva opravdanje u pogađanju glavnih odrednica svakoga od predstavljenih antičkih pisaca. Čitajući Antičke priče možemo uživati u izravnoj pouci za više područja književnoga iskustva, za osnovne književne rodove pa sve do kritike.

222 OSVIT 103–104

Zanimljivost i važnost Antičkih priča se ogleda i u tom što se njihov autor uživljava u karaktere antičkih pjesnika pa koji put u ich formi, a koji put pripovijedanjem glavnoga lika priče, predstavlja život i djelo pjesnika o kojem je riječ. Takav postupak iziskuje visoku razinu pozna-vanja vrlina, motiva, osjećaja ili mana te piščevih djela i, naravno, punu identifikaciju s likovima priča. I to je trebalo primijeniti na dvanaest posebnih načina, biti izravno razumljiv, privlačan i poučan. U tom je dijelu Nedić bio vrlo uspješan.

Uz već rečeno, Nedić se i ovi djelom pridružuje autorima koji preko povijesnih tema i motiva njeguju svoj književni i umjetnički izraz. Tak-vo opredjeljenje nije često u hrvatskih pisaca, pogotovu ne u Bosni i Hercegovini, uz napomenu da je pristajanje na starogrčke i starorimske teme iznimno rijetko. Nedić je čini se uspio nametnuti sadržaj svoje knjige lijepo oblikovanim stilom, neizravno slijedeći tijekove moderne proze te izmaštane i stvarne povijesne činjenice dovesti u vezu sa su-vremenim pojavama. Je li se Nedić pišući knjigu poslužio antikom da bi ukazao na suvremene pojave pa čak i tendencije, prepoznajući smisao onih intimnih, sujetnih, ispraznih i drugih postupaka i ponašanja, koje uočavamo i danas? Te dvojbe ostavljam čitateljima da ih sami razriješe, i to nije lagan zadatak. A pisac ovih redaka ostaje u uvjerenju da je Mato Nedić ovim djelom odškrinuo vrata koja mogu povesti književnike u samopoštovanje, potakao primarno njih da katkada „bace pogled“ na prethodnike te prema tim djelima izmjere vlastitu težinu.

223OGLEDI I KRITIKE

Marina KLJAJO-RADIĆ

ZAKLON POD KRIŽEM

Pero Pavlović: Križ, tvoj štit (likovno obogaćenje – Stipe Zoraja), DHK Herceg-Bosne, Mostar, 2019.

Protok vremena tiha je strepnja, pratiteljica svakoga ljudskoga bića, osobito pjesnika, a intenzivira se umnažanjem godina. Pobijediti vrije-me i dati mu trajni smisao i svrhu može samo duboka vjera i duhovnost upisane u Riječ. Zbirka pjesama Križ tvoj štit pjesnika Pere Pavlovića s trideset dvije pjesme, brana su vremenu i beznađu života. Pjesnik već u naslovu nudi križ kao štit od svih zala, prolaznosti, pa i same smrti. Sto-ga i inicijalno nagovještava tematski okvir zbirke svojom ranijom pje-smom Križ: Nosim ga u srcu i riječi / On mi svijetli / Kad oslijepim. U ovoj antologijskoj pjesmi epigramskoga oblika sa samo jedanaest riječi pjesnik uspijeva izreći najdubokoumniju istinu kršćanskoga života – tajna križa u njegovoj je moći pobjede svjetla nad tamom života. On je pjesnikova svjetiljka života koja nikada ne gubi snagu rasvjetljavanja. Iskustvo osobnoga sljepila, ali i sljepila društva, pjesnik nadvladava svjetlom križa. Njim se uvijek pronalazi izlaz i potvrđuje smisao patnje.

Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa (Neće tajna preko praga, Ska-menjena suza, Premještati gore i Pjevat će tišina) koji su međusobno umreženi tematskim i refleksivnim motivima vjere, duhovnosti i Ri-ječju različitim mijenama života. Prvi ciklus naglašava važnost i vri-jednost umjetnosti kao dara s visina: Stihovez je Božji dar jer Vrh pera se svetost krije dižući je tako u prostore transcendentnoga bivstva. Za-lazeći u ontološke prostore, pjesnik vizionarski oslikava rajske zrake, njihovu ćutilnu i mudroslovnu krjepost: Umnost stiha sve osvaja.

U drugom ciklusu Skamenjena suza Pavlović poetizira Uskrs i uskrs-nuće kao temelj kršćanske vjere započinjući narodnim napjevom Evo

224 OSVIT 103–104

drvo križa... Pred njim zanijemi svaka duša dok Opora pismena štilac tiho sriče. U sonetnom se obliku gradacijski nižu postaje križnoga puta, ali onoga duhovnoga, od svjetlosti križa i skamenjene suze do križa pobjede, križa koji nebom cvjeta, uskrsnuća i života s onu stranu jave. Zraka križa spasa budi nabolje u nama i U najdražoj rimi uskoro nas eto. Uskrsni svitaj, prazan grob, znak su i znamen našega otkupljenja.

Poslije uskrsnuća dolazi božićni ciklus kada, kako je i naslovljen, dubokom vjerom možemo Premještati gore. I on je većim dijelom ispjevan sonetnim oblikom, a motivi su pjesma, svjetlo i mir. Pjesnik želi biblijsku prispodobu o zrnu gorušičinu transponirati na Riječ, na pjesnike, istaknute promicatelje najvećih vrjednota: Kad ćeš snagom riječi premještati gore. On želi da nakon svih životnih nevera progovo-ri sretnost riječi: Prije progovora proniknula sretnost / Vir i uvir priče okrunila krjepost / Poslije svih nevera ostala je svetost. Svetost bi tre-bala biti cilj ne samo svetaca nego svakoga čovjeka na njegovu zemalj-skom putu.

Posljednji ciklus Pjevat će tišina posvećen je sakralnim objektima, biblijskim osobama, svetištima i domoljublju koje uramljuje tematski motiv vjere rasprostrt na sve sfere života. Pjesnik je zabrinut za svoju domovinu pa ispisuje tužaljku ili molitvu prepokornu. Stihovi su to va-paja za prestankom grijeha koji truju ljudsku dušu, zaustavljaju plod-nost i rodnost života. Zbirka završava Uskrsnim rozariumom prožetim snažnom željom za uskrsnućem svih onih vrjednota i vrlina koje ras-cvjetavaju i usrećuju: Blista cvjetna Galileja / Prame tmine goni svje-tlost / Judeja je tajna cjelna / Rajska glazba rosi svetost.

Pjesnički jezik ovoga autora, bogat i osebujan, rabi mediteranski leksik neumskoga zaleđa, njegovu starohrvatsku inačicu u koju autor vješto interpolira meditativnost, refleksivnost i slikovitost. U svojoj vi-šeslojnosti donosi brojne neologizme, nerijetko nastale na riječima tra-dicijskoga korijena, dok u svojoj semantičkoj vizuri donosi disperzivne elemente misaonosti. Pavlovićev pjesnički izraz strukturiran na način samo njemu svojstven integriran je u refleksivnu cjelovitost poetike za koju možemo kazati da je izvorno pavlovićevska.

225OGLEDI I KRITIKE

Ona oživljava starohrvatski jezik, njegovu mediteransku inačicu koju pjesnik stvara po svom naslijeđenom impulsu, rekli bismo genet-ski upisanu u njegov bitak, i takvu je varira u inspirativnom i misaonom rakursu. Sažima je i bogati svojim ortografskim stilistički obilježenim leksemima, kao i gramatički nepredvidivom kombinatorikom u skladan poetski vez sugerirajući podatnost hrvatskoga jezika u emotivnoj i sli-kovitoj obojenosti. Pavlovićev jedinstveni poetski kod izaziva začud-nost uspjele tradicijske i moderne sintetiziranosti. On nadilazi lokalni izričaj stvorivši jezik koji je svojevrstan izazov i čitatelju, i kritičarima, ali i jezikoslovcima.

Stilski je Pavlovićeva poetika prepuna stilematskih primjera u ko-jima misao ekspandira u emotivnu impresivnost i majestetičnost. Po-igravajući se stilističkim primjerima, njegova poezija postaje poetika začudno-jedinstvene gradbe. Začudnost se očituje i u naglašenoj ritmič-nosti najčešće ostvarenoj brojnim aliteracijama i onomatopeiziranim leksemima. U svojoj eufoničnosti Pavlovićeva je poezija uspjelo poe-tičko orkestralno suzvučje koje katarzički dojmljivo djeluje na emotiv-nu percepciju čitatelja:

U prosudbi jetkoj odaje se previd / Nije pjevu stalo dokučiti zaum / Prije teške dvojbe pogled tomi svevid / Križ će nebom cvasti da pro-svijetli naum // Progonstvo i trpnja stomoricom more / Dašak raja nuji sred zatora tmine / Iščihane šutnjom snohvatice zore / Vječno će živjeti tko na pravdi zgine // Bez žezla, bez štita, bez jala i straha / Bez natruhe krivnje i navade hude / Bez srha gorčine, bez pada i kraha // Koracaš kroz život do posljednjeg daha / Što nekada bješe iznova se zbude / I rodi se život iz uza i praha (Križ će nebom cvasti)

Ova poezija, nastala kao samosvojna pjesnička tvorba, otvara put svojim sljedbenicima koji će u moru riječi, originalnosti izraza i misao-noj proumljenosti naći polazište svojih stihova.

Iako je jezični kod Pere Pavlovića jedinstven i originalan, pomalo tvrd i opor u svom fonemskom i morfološkom izrazu, kadar je primiti sve arhetipske teme i emotivni naboj, a igrom riječi i mjestimičnim rimama dati pjesmi eufoničnost i ritmičnost. Dekodiranje pjesama zah-tijeva strpljiva čitatelja koji će hermeneutičkim iščitavanjem otkrivati

226 OSVIT 103–104

semantička i etimološka značenja ekstatično zanesen poezijom koja sljubljuje starohrvatske riječi, od deminutiva, arhaizama, lokalizama neumskoga kraja do suvremenih novotvorbi i oživljujućih latinizama. Ovom zbirkom Pavlović potvrđuje sposobnost svoga jezičnoga izričaja da akceptira svaku tematiku pa i duhovnu, a refleksijama dotiče ona mjesta čovjekova bitka koja čvrsto stoje, rađaju se i oplođuju jedino u zaklonu pod križem.

227OGLEDI I KRITIKE

Stijepo MIJOVIĆ KOČAN

RAT IŠTE RIJEČI

Stanko Krnjić: Ratište riječi, Ogranak Matice hrvatske u Podstrani i Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne,

Mostar, 2020.

Riječ je o zbirci stihova, o pedesetak pjesma, od kojih su gotovo na prste jedne ruke izbrojive one u kojima se iskazuje tzv. „lirsko ja“ kao zasebno od „nas“, ili od “mi ratnici“. U trenutnoj prikazivalačkoj književnoj modi gdje je pjesnik narečen u metafori kao to „lirsko ja“ ili „lirski subjekt“ kojega kritici ponavljaju kao papige, Stanko Krnjić (Stolac, Hercegovina, 1969.) izdvaja se od recentne produkcije stiho-va, koje je „na tone“ (ni približno broju čitatelja svega toga!), upravo tim nesebičnim pristupom temi ratovanja. U većini pjesama riječ je o „nama ratnicima“, međutim, ne samo da r i j e t k o čitamo „ja“, a č e s t o „nas“ i „naš“, nego je tu i „mi i oni“, „naš i njihov“. Upravo to ovoga pjesnika izdvaja kao posebna. Uspijeva nadići osobnu ratnu sudbinu, iako ju ne prikriva, nego čak i ističe, ali je utjelovljuje u zajedničku, sa svojim suborcima, ali i s neprijateljima protiv kojih se bori: sudbina im je svima rat i smrt, PTSP, to jest izaratne traume, ako rat prežive. To je nadasve human, ali i promišljen mudroslovan stav: uzdići se nad pro-kletstvo ratovanja za zemlju u kojoj će konačno završiti i jedni i drugi. Sagledati ne tek osoban udes, nego i onaj svima zajednički.

Borac u Domovinskom ratu / prisjećanje na Dizdara i Hrustanovića

Rat nije imenovan, ali očigledno je da je to Domovinski rat 1991. – 1995., zadnji na „ovim prostorima“, obrana Hrvatske od velikosrpskih

228 OSVIT 103–104

fašista okupatora, ali i od muslimanske braće, od onih koji su izgubi kompas. Međutim, nigdje se to ne spominje: tko ratuje za istu zemlju, svima „svoju“. Spominje se samo to „mi i oni“, ponekad „neprijatelji“.

Čim pročitah mjesto Krnjićeva rođenja, sjetih se Mehmedalije Maka Dizdara (1917. – 1971.), kojega susretoh jednom u Zagrebu, pokraj onoga kioska ispred zgrade Sveučilišta. Već tada se mutilo oko toga „tko je čiji pjesnik“, te ja, nakon što se pozdravismo, počeh nešto o toj temi, a on me prekide: „Ja sam hrvatski pjesnik!“, stisnu mi podlakticu, nasmiješi se i ode pored zgrade Školske knjige prema Masarykovoj.

Sjetih se, čitajući Krnjićevu biografiju i njegove pjesme, i Husni-je Hrustanovića, pjesnika koji je rođen u Stolcu pedesetak kilometara udaljenu Gacku (1923.). Izbjegao je 1945. u Siriju. (Pred staljinizmom u Hrvatskoj izbjegli pjesnici katolici završavali su najčešće u Argentini, a muslimani u Siriji). Hrustanović je lutao posvuda, Singapur, Južna Afrika... na kraju se smirio u Parizu, a u Damasku je osnovao Društvo Hrvata te pokrenuo i uređivao na hrvatskom jeziku književni časopis Hrvatska volja (1949.). Predstavio sam ga jednom prigodom kroatisti-ma na Sorboni (to je svojevremeno objavljeno u Mogućnostima), za-hvaljujući prof. Henriku Hegeru, rođenom Zagrepčaninu. Muslimanska ruka zapisala je stihove: O Hrvatska, o majko moja, / bez tebe umrijet ću. Međutim, to nije bio Krnjićev rat, nije se još bio ni rodio, to nije bio ni Husnijin rat, on je od rata i od staljinista bježao (njegov nećak javio mi se nedavno, u potrazi je za stričevom sudbinom, a kći Đulsa ili Ruža bila je jednom prigodom u Zagrebu, gdje smo se susreli...). Stankov rat s onim pred kojim je Husnija bježao gotovo da i nema veze, ali i ima, sve je danas još neizvjesnije od onoga jučer, a ne znamo kakvo će nam biti sutra...

Domovinski rat je autorov životopisan podatak, zatekao ga je, nakon srednje medicinske u Dubrovniku, kao studenta stomatologije u Saraje-vu, odakle je pred opsadom Jugo-armije i četnika, izbjegao u Zagreb te tu i završio studij, 1995. Danas je obiteljski čovjek, ima vlastitu stoma-tološku ambulantu u Mandaljeni, u Župi Dubrovačkoj. Vrlo je cijenjen, i zubar i pjesnik.

229OGLEDI I KRITIKE

Zbirka Ratište riječi, naslovnice oblikovane grafički tako da se može čitati dvojako (rat ište riječi) tri su stručka pjesama: Na početku, u Grot-lu i Povratak. U prvom autora nadahnjuje pretežno ono spoznajno, u drugom ono stvarno i životno na bojištu, a u trećem, najkraćem, oba ta pristupa, ali nakon rata.

Pogovor joj piše Luko Paljetak, podsjećajući nas na Li Taj Peovo „o proklet bio rat“, na Držićevo „rat je poguba ljudske naravi“ te i na Machiavellijevo: „rat čini lupeža, a mir ga vodi na vješala“, što je ne-osporna istina kojoj međutim ovdje ne uspijevam naći primjerenost, osim moguće posve metaforično, ali niti tako. Ničega lupeškoga nije bilo u Krnjićevu ratovanju niti ima razloga za ikakav krimen nakon rata: ratovao je časno ovdje izrečeno u svega tri stiha: domovina / slo-boda / ugnjetavanje (Ratna, str. 53.). U pravu je Paljetak kada Ratište riječi smatra „najboljom knjigom koja je kod nas o temi rata napisa-na u posljednje vrijeme“. I ne samo „u posljednje vrijeme“; o toj temi pjesničkih knjiga zapravo i ne vidim da imamo, pojedinih pjesama da. Krnjić doista zaslužuje kritičarsku pozornost i čitateljsku vjernost. Ima uvjerljivih razloga tomu, a navest ću neke i predočiti mogućem čitatelju ponešto, sa svih općih kritičko-prosudbenih motrišta.

Književno-kritička raščlamba

Estetski gledano, zbirka je na tragovima poetike hrvatskoga pjes-ništva druge polovine 20. stoljeća, protegnute do danas, s uočljivim rudimentima razlogovske skraćene i jedva imalo deskriptivne metafori-ke, kratke skladbe slobodna stiha, čime se pjesnik vraća izvorima pjes-ništva uopće: kratak iskaz o stvarnu događaju, osjećaju, promišljanu. Skraćenih, krnjih rečenica. Ovoj temi, ratne krutosti i doslovce krvave zbilje, svaka metaforika zapravo je posve suvišna: goli iskaz lišen opis-nosti djeluje jače, dojmljivije, uvjerljivije.

Nasumce izabrana pjesma je „Trešnja“ (str. 42.). Stvarna ratna zbi-lja, stablo trešnje na ničijem polju, s oba brda na nišanu. Pucaju po njoj sa suprotstavljenih strana, međutim, to nije rečeno, samo rodila trešnja

230 OSVIT 103–104

/ krvave slatke kugle. Petoga dana netko se odvaži predložiti da se treš-nje poberu, a ne uništavaju: vijećali smo / oni za sebe / mi kao i oni / razvukli smo pregovore do podne (...) prije zalaska sunca / jedan naš / jedan njihov / praćeni cijevima s oba brda / svatko na svoju stranu / nosili su / prepune ruksake / slatkih kuglastih plodova.

Jedinstven događaj, sličan onomu u filmu Ničija zemlja, kratko i jasno izrečen, uistinu dojmljiv u svojoj bizarnosti, a meni se učinila suvišnom metafora „krvave slatke kugle“, stanovito neutemeljeno ono „krvave“, pa i „kugle“. Osobno, malo mi kvari inače antologijsku pje-smu. No, valja tu reći i ovo: koliko je čitatelja neke pjesme, točno toli-ko je mišljenja o njoj, doživljaja... ni jedan ne mora biti isti kao i neki drugi. Profesionalac ili osoba od iskustva, međutim, mora biti poštena i prema sebi i prema autoru: lažna hvala je štetna, a iskrena opaska moguće i potrebna i korisna. Ako je dobronamjerna, dakako, a dobre namjere prema ovoj svojoj knjizi autor neosporno zaslužuje.

Etičko kritičko-prosudbeno motrište donosi već hiperbanalnu „osu-du rata“, međutim: kako?

Knjiga uspostavlja uistinu jedinstven etički stav: nema uobičajene mržnje prema neprijatelju. „Mi“ i „oni“ gotovo da su izjednačeni u svim prigodama, slično kao i u djelomično navedenoj „Trešnji“. Dokaz tomu nalazim već na sljedećoj stranici (Ovan, str. 43.): Zora je poka-zala / ovna s rogovima zapletena u drače / ljepša vijest nije mogla / dopuzati / na naše položaje na vrhovima brda / pekli smo ga dugo na jakim vatrama / pjevajući nestrpljivim želudcem // Podsmjehivali smo se našim neprijateljima / udarali se crnim noktima po prsima / i trošili toplu rakiju // (...) nije li ovo potomak Abrahamova ovna / šalje li nam ga možda Bog / da umjesto međusobnoga klanja / njega zakoljemo / da se na miru kućama vratimo / topli zalogaji ovnujskog mesa / brzo su rastjerali / takve neprikladne misli.

Jasan je antiratni stav u želji povratka svojim kućama svih ratnika, međutim, čemu ono da su takve misli neprikladne!? Odgovor nalazi-mo u već navedenom: domovina / sloboda / ugnjetavanje. Osobito je usmjeriti misao na „ugnjetavanje“. Nije li tu razlog ratovanju „na ovim prostorima“?! I u vjerskim okupacijama...?

231OGLEDI I KRITIKE

Navedena ta tri stiha, tri riječi, tri semantema, odvode nas na jed-no od dvadesetak i više tzv. posebnih književno-kritičkih stajališta, izvan općih teorijski determiniranih motrišta do – onog domoljubna. Međutim, osim uočena mjesta, domoljublje se nigdje izravno ne spo-minje pa dolazimo do zaključka da je čitava ova knjiga zapravo samo jedna snažna i neuobičajena, posebna domoljubna poema, sagledamo li ju u njezinoj sveukupnosti.

Gnoseološki gledano, valja uočiti posebnost ovdašnjih ratovanja. Tu međusobno ratuju ljudi koji se otprije poznaju, koji žive moguće u istom gradu ili selu, a raspukli su se i zaratili jedni protiv drugih, dru-gi protiv trećih, treći protiv i prvih i drugih; možda je i u tom dijelak razloga da autor nikada ne imenuje tko su neprijatelji. Oni su naprosto „naši neprijatelji“, kao nešto neizbježno, postojano, očekivano, gotovo pa domaće. Iako jezik kojim pregovaraju o onim trešnjama nije imeno-van, očito je da ga svi razumiju i bez prijevoda.

Sa svrhom potkrjepe i boljega prihvata netom napisanoga, navest ću pjesmu „Božja nemoć“ (str. 28.), jednu od ponajboljih u knjizi: Jučer je umro na križu / sutra će uskrsnuti samo za nas / zahtjevan je to posao; / kad se malo odmori / opet će umrijeti i uskrsnuti za njih / ne može nas otkupiti / zajedno / jednim potezom / gledajući nas; / ne čudim se božjoj nemoći / svatko svoje čavle drži / znatiželjno čeka red / kao i sada dok jedni druge / preko nišana gledamo.

(Samovoljna opaska, mimo ove knjige, ali ona je potiče: dogodi-lo se bilo to „jednim potezom“, no pokazalo se lažnim čim se otkrilo napomenuto ugnjetavanje, a bilo ga je, i doslovce tako i pod bliskim nazivima i značenjima!)

Lingvo-stilski (jezično-načinski) zbirka je standardna jezika, bez ikakvih pokušaja i zahtjeva mimo svakidanje jezične uobičajenosti. Načinski, međutim, valja dodatno napomenuti sklonost sažetim izri-čajima, ali i povremenoj metaforičnosti, bez potrebe, čak štetno; to je takva poezija koja metaforičnost ne trpi... Interpunkcija postoji, često nije nuždna, a odvajanje stihova u strofe radi očitije preglednosti ili naglašavanja, ponekada se zanemaruje.

232 OSVIT 103–104

Aribijsko prosudbeno motrište da bi se moglo primijeniti valjalo bi poznavati čitav opus ovoga autora te onda izreći neki pravorijek. Meni je ovo jedina Krnjićeva knjiga koju sam pročitao, ali uočavam da zbirci prethodi tekst koji namjerno oponaša znamenite nadgrobne natpise na stećcima iz autorova zavičaja, na kojima se, kako dolikuje epitafanom izričaju, sažima ljudska mudrost ili sudbina. Uvodna pjesma, „Vojna“ (str. 9.): Na vojnu hitah / strah ne imah / da zginut će tijelo moje // strah me bilo / prelijepa mi vilo / ranit će mi tijelo ovo / živ a mrtav kad se vratim / s tobom takav / bez tebe da patim, doista jest stanovit poetič-ko-akribijski orijentir svima pjesmama koje slijede. (Interpunkcije sam uklonio, mislim da ih ovako složeni stihovi ne trebaju!) Vještina pisa-nja se uvježbava, to je posebna disciplina koju savladavaju osobito oni pisci koji se trse dopasti se svima ili pak mnogima / „širokoj publici“; pjesnici akribijom samo svladavaju zakone zanata kojim se bave.

Recepcijsko je književno-kritičko stajalište u mnogih autora zane-mareno: pisac piše kako već piše, ne mareći ni tko će napisano čitati ni kako ga shvatiti. Međutim, to stajalište nam je, svima koji se bavimo pisanjem, ipak itekako uvijek imati na umu. Istina, ima tekstova koji su ciljano upućeni na čitateljsku adresu rijetkih znalaca i pjesničkih slado-kusaca; ove pjesme ne teže takvu ekskluzivitetu, jednostavne su, svima lako razumljive. No, spominjati to u vremenu kada svakidanje svi nešto pišu po raspoloživim im računalnim zaslonima, smisao prihvata napi-sanoga se gubi. A čitateljske kulture ionako nema, dok su pjesničke, ali i sve ostale, tiraže svedene na dvjesto-tristo primjeraka, govoriti o recepciji pa i dobre poezije kao što je ova, čini mi se isto što i sol sjati; čak ni tla posijanomu nema. Što ne znači da ne treba pomno paziti na sklad i smisao svakoga napisana stiha; treba.

Nekoliko izdvojenih naslova

Ne kanim ni analizirati ni objašnjavati niti ocjenjivati odabrane pjes-me, samo ponekom natuknicom ili citatom uputiti harna čitatelja na svoja zapažanja.

233OGLEDI I KRITIKE

„Protiv sebe ratovati“ (12.) naslov sve kazuje, međutim nikako ne mogu prihvatiti „da pobijemo to prokleto u nama“; prokleto je sve oko nas i s nama, ne i „u nama“, to bi lako bilo spriječiti. No, moguća je i drukčija interpretacija.

„Obiteljska kuća“ (13.) ratnička sudbina se prenosi iz naraštaja u naraštaj...

„Odustajanje“ (14.) Lako je reći zakopati / duboko / zaorati / svaku kap mržnje, međutim: o čijoj je mržnji tu riječ? Istina je da mržnja rađa mržnju, a da odustane onaj tko mržnju stvara i potiče, a znamo tko je to, nije li to iluzija?! Pjesma je iznimna.

„Mina“ (17.) podsjeća na izjavu (iznimno lijepe i mlade!) žene ideo-loga ISILA, ili kako li se već to zove, koja u nekom dokumentarcu kaže da joj je malo ako se kao samoubojica raznese i time pobije sto ljudi; želi ih pobiti tisuću „onih koji su ubili mog muža“. Slobodno recite što mislite o čovječanstvu i o vjerskim ratovanjima kojih je ipak bilo najviše!

„Ratni ljudi“ (18.) dojmljiva je kronologija ratničkih naraštaja. Tu je ono „živimo u istoj ulici... u stanu do“ što autora nuka ne biti isključiv...

„Zbunjeni Bog“ (23.) stvaralačka je inačica teme iz već predočene pjesme „Božja nemoć“ ili „Bog u čizmama“. Više je poetskih sastavaka koji kažu zapravo to kako „isto misle i oni“ (Zlatni duhani, 32.). Ta misao je lajtmotivna.

„Svibanj 92“ (37.) dojmljiva je pjesma o samovanju na ratištu, no ovdje ipak prije svega stoga što svojim naslovom, kao i još jedna, odre-đuje vrijeme ratovanja, a time i sam rat.

„Anatomija“ (39.) na posebno dojmljiv način, šturim navođenjem dviju životopisnih činjenica, govori o relativnosti svega, pa i ljudskoga života.

„Monolog“ (48.) uvjerljivo je, ovdje rijetko emotivno povišene ten-zije, svjedočanstvo o umiranju prijatelja suborca. Sve je inače gotovo pa hladno, „tvrdo kuhano“ promišljane zbilje, tridesetak godina nakon što je rat minuo (o čem je zadnji stručak). Pjesme inače nemaju nadnev-ke, govorimo o godini izdanja (2020.).

234 OSVIT 103–104

„Ratni Uskrs“ (52) vješto je sročena odlična pjesma koja svjedoči kako je suživot ipak moguć, a rat nepotreban, bez obzira na vjerske razlike; one ideološke mnogo su, kaže pjesma, zadrtije. Naime, istoga je dana te godine Uskrs i jednima i drugima, prestaju tada ratovati i časte se šunkom, samo dvije budale / jedna naša / i jedna njihova / koje ne vjeruju u Boga / cijeli su dan (...) lovili jedan drugoga. („Budala“ je inače imenica muškoga roda, ali nemojmo sada o tom, ni profesori nisu što su nekad bili, mnogo nas toga nisu dobro naučili; na tom mjestu gotovo svi griješe, uvjereno i javno!)

„Mrtvaci u prošlom vremenu“ (55.) kratka je i nadasve uvjerljiva pričica o kukavici koji moli život: Nemojte me ubiti / imam ženu i djecu (...) govorio im je / samo dva sata / nakon što je pobio / njihove žene i djecu. Ništa nepoznato, reklo bi se, da nije onoga „njihove“; čije, ne zna se. To je u skladu s opredjeljenjem u svim ovim pjesmama: nezamje-ranje, oprez, ali i filozofski, ili samo mudar stav, nadstav koji nadilazi svaku nacionalnu ili vjersku konkretnost. Stoga dobiva pečat univerzal-nosti. Stoga je ova knjige ne samo posebna, nego i posebno vrijedna. Ili, na svoj način vrijedna. Kako god, tako je kako jest!

Svakako, može se napisati još pokoji naslov još pokoje pjesme, ili svih pjesama, ali i ovo je nadam se, dostatno za pokušaj njihova razu-mijevanja i tumačenja.

Ako...

Vraćam se digresiji o Maku Dizdaru i Husniji Hrustanoviću, Herce-govcima kao što je i Stanko Krnjić. Hrustanović je preminuo u Parizu jer se u svoju voljenu Hrvatsku nikada nije smio vratiti. Husnija Hrusta-nović, premda mu je opus malen, ima svoje mjesto u Skupljenoj baštini, čitanci/hrestomatiji hrvatskoga pjesništva polovine 20. stoljeća (1940. – 1990.), gdje je Mak Dizdar, rođenjem Krnjićev sumještanin, jedan od najzastupljenijih.

Ako bi se ikada radila dopuna inače posvuda po svijetu razasute pa skupljane pjesničke hrvatske baštine, skupa s ovih prvih dvadeset godina 21. stoljeća, i pjesništvo Stanka Krnjića imalo bi tu osigurano mjesto.

235OGLEDI I KRITIKE

Đuro VIDMAROVIĆ

NOVA ZBIRKA HRVATSKOGA PJESNIKA IZ HERCEGOVINE

Miljenko Stojić: Jednom, Matica hrvatska, Čitluk – Šibenik, 2019.

Miljenko je Stojić snažna pojava u suvremenoj hrvatskoj književ-nosti. Riječ je o franjevcu koji se svakodnevno iskazuje velikom mar-ljivošću i intelektualnom širinom. Piše pjesme i prozu, književna dje-la za djecu, kratke priče, aforizme, književnu kritiku, stručne članke i prevodi sa stranih jezika. Bavi se novinarstvom, književnom kritikom, postulator je kauze za proglašenje blaženima ubijenih širokobrijeških franjevaca 1945. Uz književni i duhovni rad stigao je studirati u Je-ruzalemu na izvoru naše duhovnosti i magistrirati u Rimu. Djelovao je kao župni vikar, odgojitelj bogoslova i sjemeništaraca, voditelj mladih i vojni dušobrižnik u Domovinskom ratu. Godine 1993. pokrenuo je Informativni centar Mir Međugorje. A 1997. i Radiopostaju Mir Me-đugorje. Pokrenuo je i agenciju MIRIAM, uložio veliku energiju u rad povjerenstava za uređivanje i obilježavanja grobišta iz Drugoga svjet-skoga rata i poraća u raznim općinama u Herceg-Bosni. Dopredsjednik je Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij te koordinator Sre-dišta HSK za istraživanje zločina nad Hrvatima. Navedene obavijesti nisu cjelovite, ali dovoljno kazuju o radinosti Miljenka Stojića, širini njegovih zanimanja, ali i velikom broju obveza koje je preuzeo.

Kao pjesnik Stojić se javio 1994. zbirkom Unatoč svemu (Naša ognjišta, Tomislavgrad). Slijede zbirke Pjesma blizini (1995.), Kaplja (1997.), Sirovi blues (2001.), Golgote glas (2002.), Dobro jutro, koloni-jo (2009.), Kapaju sjene (2010.), Stopu po stopu (2016.). Godine 2000. u Zagrebu objavljene su mu izabrane pjesme pod naslovom Prijatelji.

236 OSVIT 103–104

Godine 2005. Miljenko Stojić objavljuje knjigu kratkih priča Ne di-rajte bijelog labuda. Drugu knjigu kratkih priča objavljuje 2014. pod naslovom Propetlje.

Miljenko Stojić je stekao ugled i kao književni kritičar. Posebno su zanimljivi njegovi kratki prikazi knjiga prilagođeni suvremenim medi-jima.

A tu su i ogledi o raznim temama. Do sada je objavio osam takvih knjiga.

Pisati romane i kratke priče za djecu s toliko obveza koliko ih ima Miljenko Stojić pravi je podvig. Do sada ih je objavio četiri. To su Ra-čunalko (2007.), Mirkove priče (2010.), Did Jozo (2013.) i Cvrk-cvrk (2017.).

Zanimljivi su i Stojićevi prijevodi. Riječ je o sljedećim knjigama: Sa svetom Klarom (1993.), S onu stranu side (1999.) i Razgovori svetaca na Trgu sv. Petra (2001.).

Zbirka pjesma Jednom podijeljena je u četiri ciklusa. To su: „Zavi-rih danas“; „Toga sam dana ponovno čitao“, „Ogrnuti jedno drugim“ i „Njegov život“.

Miljenko Stojić u zbirci koju predstavljamo slijedi prepoznatljivu poetiku, ali i predmetno-tematsku razinu. Pjesme su mu prožete domo-ljubljem i rodoljubljem, poneke i politički aktualne, ali svaka je od njih zanatski izbrušena i na potrebnoj estetskoj razini. Npr. u pjesmi „Hrvat i oni“, koju je posvetio Zvonimiru Čiliću, nalaze se aktualni, u smislu politike, stihovi: Na sudu u Haagu, / objesili Hrvatsku naglavačke, / re-kao bi stari dobri Matoš. / Pitali su ga stvarno svašta, / njega iz srednje Bosne, / pa i kad je unovačen. / Rekao im je odlučno: Nikada, / ja sam se sam rado prijavio. (…) On, Hrvat, u kasno popodne, / uz njihove praz ne poglede, / časno je pisao stranicu života, / gledajući u oči obite-lji, / gledajući u oči svoga oca / što na Križnom putu nesta.

Ciklus pjesama „Uputi se“ očito je nastao nadahnut Jeruzalemom. Riječ je o vrlo nadahnutoj poeziji koja, čini mi se, prvi put uvodi Pales-tinu u hrvatsku poeziju.

237OGLEDI I KRITIKE

Palestina prolazi kroz moje misli, / spušta se popodne Velikog čet-vrtka, / razmišljam o vremenima i ljudima. /Bio sam tamo nekih davnih godina, / udisao mirise, borio se i živio. (iz pjesme br. 1)

Sve pjesme u ovoj zbirci pisane su slobodnim stihom. Neke u kraćoj formi, neke u formi soneta, a neke u dužim oblicima.

U pjesmi „Pas, crni i ja“ Stojić vrlo nadahnuto i pjesnički razložno govori o svojim sjećanjima na Palestinu.

Na toplom žarkom suncu / ljeskala ti se crna dlaka / poput beduin-skog šatora u pustinji. / Samo sam te gledao nijemo / i polagano šetao svojom stazom. / Oprosti, nisam sada za prijateljstvo, / neke važne misli prebirem po glavi, / osjećajima tu mjesta nema.

Okrenutost vlastitim mislima ponavlja se nekoliko puta u ovoj zbir-ci. U pjesmi „Putovanje“ završni stihovi glase: Ustrajno prebirem misli u glavi, / Nazire se sunce i zavičaj.

Ako je to moguće, sažeo bih sadržaj ove knjige u završne stihove pjesme „Blizina plamti“:

Ma, nije svijet raspukao, ljudi moji, / svijet je raspet u neko kasno popodne! / Dijete čupa majku za skute haljine, / blizina plamti dok se spušta večernji sat... / Ovo je naša zemlja, naš trg, naši ljudi.

Stojić je uspio vrlo jednostavnim riječima, gotovo razgovorno, ostvariti pjesničke cjeline u kojima na trenutke čitatelj zadrhti: ne će li stihovi prijeći u prozu i napustiti poetsku cjelinu. No, Miljenko Stojić vrlo dobro vlada poetskom disciplinom i brusi svoje stihove, dovodeći njihov sjaj do ivice iza koje se naslućuje pjesma u prozi, ali ne prelazi tu granicu. U svakom slučaju, zbirka pod nazivom „Jednom“ stilski je vrlo poticajna, a sadržajem ona je svjedok vremena u kojem pjesnik živi i usuđujem se kazati reakcija pjesnika na aktualne i povijesne dileme, zagonetke i procese kroz koje prolazi, koje mu nameću ili ih sam sebi nameće narod kojemu pripada.

238 OSVIT 103–104

Vlado VLADIĆ

SVAKI JE GOVOR BEZVRIJEDAN AKO NE OTKRIVA ISTINU

Zdravko Kordić: Croatia rediviva terra incognita, Zagreb, NW, 2020.

Pjesništvo Zdravka Kordića plod je njegovih prirođenih, obrazov-nih i proživljenih obdarenosti, naslijeđenosti i stečenosti – i odatle predstavlja određeno gledanje na svijet, sadrži određenu sliku svijeta, samosvojni je pjesnički izraz određena svjetonazora. Ono je kao tak-vo prepoznato, opisano, vrjednovano, priznato. Sveukupnost do sada prevaljena pjesničkoga puta, pa i borba da mu se pronađe pripadajuće mjesto, protječe u znaku nastojanja da kroz (pomoću) pjesništvo pro-gledamo. Tako da se mehanizmi njegova uprisutnjivanja ne pretvore u mehanizme obustave ili samo usporavanja pomaka iz mutna svijeta sjena u svijetao svijet svjetlosti u kojem će nestati mjesta za skrivenost i nesvrstanost, ili čak lažnu predstavljenost, u odnosu na istinu.

Zacijelo su se u Kordićevu pjesništvu od prve knjige Svjetlost snovid jela (1980.) do ove dvanaeste Croatia rediviva terra incognita (2020.) dogodili svojevrsni pomaci. Već je u drugoj pjesničkoj knjizi Plavet i predskazanje (1984.), uspoređujući je s prvom, Ivan Lovreno-vić prepoznao „pomak od filozofijski zasnovana izricanja prema nepos-rednu poetskom formuliranju i artikuliranju emocionalnih iskustava i misaonih zapitanosti“, a sličan je „pomak k neposrednijem pjesničkom govoru“ i pjevanju sama sebe istaknula i Milka Božić. Željko Ivanko-vić pak povodom treće knjige Tragovi i snovi (1987.) govori o „poma-ku do impersonalizacije“. Vladimir Pavlović, nakon pete knjige Miris olovne kiše (1994.) uspon Kordićeva pjesništva prepoznaje u tom što je „mudro slovna i poetska artificijelnost, što je dominirala u prvim zbir-

239OGLEDI I KRITIKE

kama, postupno iščezavala i ustupala mjesto doživljajnom“, odnosno „životnim naplavinama“. A povodom izabranih pjesama Svjetlost, plo-dovi praha (1996.) Ante Stamać je kod Kordića kroz pet objelodanje-nih pjesničkih knjiga uočio „kretanje ‘iznutra prema van’, iz zasanjane pounutrašnjenosti prema jasnim slikama razorene zbilje i mogućeg du-hovno prožetog svijeta“.

Stamać u isto vrijeme utvrđuje da u Kordićeve pjesme „ne može-mo prodrijeti slijedeći kakvu jasnu ideju, odnosno kakav ideologem; odnos no, svakako neočekivano, kakvu domovinsku misao čvrste po-litičke koegzistencije“ jer da je „za takvo što ovaj pjesnik, srećom, prenježan“. Granice pjesništvu Stamać povlači pišući da ono, između ostaloga, „nije kakva pretenciozna, u sebi zaigrana redukcija: na ma-nijakalno sebeističuće ludovanje, na propovijedanje i uvjeravanje, na precizno izvješćivanje o zbilji“.

Stamać dakle prvo opisuje Kordićevo pjesništvo, a onda samu bit pjesništva, uvjeravajući u podudarnost prvoga s drugim; nepodvrgnu-tost Kordićeva pjesništva određenoj jasnoj ideji (domovinskoj, politič-koj) je način kako „srećom“ biva izbjegnuto svođenje pjesništva na pre-tenciozno propovijedanje, uvjeravanje i precizno izvješćivanje o zbilji.

Ali sada, nakon svih poetičkih pomicanja kroz povijest koji su se pokazali nesposobnim i nevoljnim nadvladati isključenost pjesništva iz povijesti kao čimbenika u jednoznačnu svrstavanju čovjeka u odnosu na istinu, vrijeme je da se pjesništvo pomakne iz uljuljanosti u vlastitu svevremenost koja pokriće pronalazi samo u pjesničkoj vještini da se izrazi sebe u svijetu pretvarajući povijesnu stvarnost u metaforu kao vladavinu laži nad stihom; vrijeme je da upravo svojom vještinom i uzvišenošću pjesništvo stane u službu baš pretenciozna propovijedanja jasnih ideja, precizna (jednoznačna) izvješćivanja o zbilji i uvjerava-nja. Croatia rediviva terra incognita je dokaz da se Kordić, napokon i srećom, u svom pjesništvu pomaknuo (oslobodio) iz ralja svojih priro-đenih, obrazovnih i proživljenih obdarenosti, naslijeđenosti i stečenosti u samosvjesno služenje svojim pjesničkim umijećem istini sukladno izazovu koji prepozna u svijetu koji ga se do-tiče.

240 OSVIT 103–104

Za početke Kordićeva pjesništva, na primjer, nezamisliva je pjesma kao što je „Emigranti“ (str. 20. – 22.) koja je plod otvorene usredotoče-nosti (primjeni) pjesničkoga umijeća na konkretnu trenutnu povijesnu pojavu uključujući prozivanje imenovanih, ali i neimenovanih, ključnih čimbenika s kojih se skida krinka zaslužnika da se pokaže lice krivaca. Pojava je raskrštanjivanje Europe hrpimičnim huškanjem, pod krinkom milosrđa, islamskih emigranata na europsko tlo; imenovani zaslužnik raskrinkan kao krivac je isusovac Tvrtko Barun, a oni nedomenovani su svi oni koji su nastupili kao kolovođe te pojave (Angela Merkel, Jorge Mario Bergoglio...). U pozadini Kordić skriva pitanje: kako jedna cijela Družba Isusova može tako šutke (mučki) sklonište od ognja koji je Isus došao baciti da izazove veliko dijeljenje svijeta tražiti u posrtanju pred tako otvorenim nasrtajima Oca laži?!

Takav pomak Kordićeva pjesništva prema propovijedanju idejne jas noće, sve do jednoznačnosti – usuprot idejnoj razbacanosti, razbaru-šenosti, razsredištenosti, zamućenosti – za sobom je povukao i pomak od slikovitosti prema pojmovnosti; od liričnosti prema narativnosti; od zaigranosti prema odgovornosti; od brige za sebe prema brizi za drugo-ga. Sve su to pomaci u znaku oslobađanja stiha od samosvrhovitosti i stavljanja ga u „službu služenja“ istini. Da je taj pomak izrazito nastu-pio tek u ovoj knjizi, svjedoče već sami naslovi knjiga koje su joj netom prethodile: Prostorvrijeme krik (2018.), Uviranja (2012.), Unutarnji svemir (2008.) itd., svjedočeći okrenutost od svijeta (svedenu tek na sredstvo izraza sebe sama) sve do njegove neraspoznatljivosti, usuprot čemu se stvarnost ovdje odjednom ne samo raspoznaje, nego i imenuje, pa čak i proziva. Kroz jedanaest je pjesničkih knjiga Kordić, uza sve prepoznate pomake, „potvrđivao svoj pjesnički kontinuum“ – kako se povodom pretprošle knjige Uviranja (2012.) izrazila Marina Kljajo-Ra-dić – a sada imamo, barem u manjem dijelu ukoričenih stihova, kor-jenitu novost, jer nikada prije Kordićevo pjesništvo nije bilo zasićeno tolikim povijesnim imenima i nikada ta imena nisu bila u tolikoj mjeri oslobođena od razvodnjavajućega pretvaranja u metaforu. Nikada Kor-dićevo pjesničko umijeće nije u tolikoj mjeri otvoreno služilo istini.

241OGLEDI I KRITIKE

I još nešto. Dužnost da pjesničkim umijećem pjesnik razgovijetno progovara istinu o zbivanjima u svijetu za sobom povlači i obvezu ra-zumijevanja istih – samo tako može biti u službi istine – tako da u isto vrijeme pjesnik razotkriva stupanj svoga pjesničkoga umijeća, ali i ono kako i koliko razumije svijet. To je jedna nova zahtjevnost, jer kroz ci-jelu povijest za pjesništvo se nametnulo kao dovoljno opravdanje samo ako je bilo izraz doživljaja, bez obzira na njegovu ne-suvislost. Da izbjegnu napor neprestana upućivanja u sve zamršenosti povijesnoga života na krugu zemaljskomu i odavanje nesuvislosti vlastita razumi-jevanja toga kruga, pjesnici se čitavu povijest vrte u začaranu krugu stalno iznova prežvakivanih malobrojnih vlastitih doživljaja kao što su smrt, ljubav, dom... koje nude u obliku svevremenih i općevažećih, dakle obezličenih sentencija. Ali sada, pjesnik treba raditi na obrazo-vanju vlastita razumijevanja svijeta, a ne misliti da je za upuštanje u pjesnički čin dovoljno samo nešto doživjeti i osjetiti. Nerazumljenost, nerazumljivost, nerazumnost – sve su to pokazatelji neopravdanosti i neuspješnosti, dakle suvišnosti pjesničkoga čina, bez obzira na veličinu pjesničkoga umijeća koje se tako samo uludo troši, upropaštava. Koliko je veća propast na djelu ako se razumijevanju uopće ne teži, nego se ostaje na onom doživljenom kao dostatnom polazištu i odredištu pjes-ničkoga čina. Teorija uživljavanja je potpuni promašaj kada razumi-jevanje pjesničkoga djela uvjetuje uživljavanjem u njegove ishodišne doživljaje. Jer ja se ne mogu uživjeti u pjesničko djelo ako ono dolazi iz meni nedoživljiva; pa ga ne mogu ni razumjeti, ako pjesnik sam kroz isto djelo ne progovara iz razumijevanja kao uvjeta da se s njim složim ili ne složim; prihvatim ga ili odbacim.

Je li ovaj, po naravi, makar ne i po obimu, gotovo prevratnički, Kor-dićev pomak značio i pad u poetičnosti? Jako zanimljivo pitanje za jed-no ili više istraživačkih pretresanja čitava njegova pjesničkoga djela! No, sigurno je ovo: jednom osviješten, neprolazan je uvjet pjesništva da se potkovano i jednoznačno svrstava u odnosu na istinu o zbivanjima ovoga svijeta, a njegovo ispunjenje ostavlja posve neokrnjenim prostor za pjesničko umijeće u njegovoj nepresušnosti, nepredvidivosti, začud-nosti, veličini.

242 OSVIT 103–104

Što je veća, međutim, pomaknutost prema istini, to je, razmjerno, manje mjesta za pjesništvo u svijetu u kojem se svrstavanje u odnosu na istinu odvija. Tako pjesništvo, ispunjajući svoje poslanje, svojom isto-vjetnošću, izaziva i pomake u vlastitom potiskivanju iz svijeta. Porast zatvorenosti svijeta za pjesništvo te bjelodana nemoć i jalovost pjes-ništva – to nije slučajno. To je organizirano i to od onih koji nastupaju kao skrbnici, podupiratelji pjesništva u svijetu. Kulturne ustanove bdiju nad tim da prostor predviđen za pjesništvo bude ispunjen pjesničkim prividima, bilo onima u kojima je stvarnost nadomještena samosvrho-vitošću koja odbija služiti istini, bilo onima koji, izvitoperujući istinu, staju u službu laži. Zato postoje natječaji i nagrade i fondovi i udruge i ministarstva...

Nastojeći predati obvezne primjerke Kordićeve knjige Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (NSK), saznao sam da su se i tu izvršili određeni pomaci.

Zakon o knjižnicama i knjižnoj djelatnosti iz veljače 2019. u član-ku 39. propisuje nakladnicima sa sjedištem u Republici Hrvatskoj da o svom trošku dostave devet primjeraka svakoga svoga izdanja, i to dva za NSK u Zagrebu, jedan za sveučilišne knjižnice u Splitu, Osijeku, Puli, Rijeci i Mostaru kao i za općeznanstvene knjižnice u Dubrovniku i Zadru. U stavku dva istoga članka istoga Zakona dopušta se da se Pravilnikom o obveznom primjerku izdanja koja se dostavljaju za sve knjižnice, osim zagrebačke i splitske, utvrde, prema njihovim potreba-ma, u suženom obujmu, a budući da je polazni najveći obujam jedan primjerak, suženi obujam bi značio da se tim knjižnicama knjige uopće ne dostavljaju.

I doista, Pravilnik o obveznom primjerku iz lipnja 2020. vrši po-mak prema razlikovanju knjiga „financiranih ili sufinanciranih javnim sredstvima“ od knjiga koje tim sredstvima nisu uopće financirane, a razlika je u tom što za prve vrijedi obveza dostavljanja devet primje-raka koje onda NSK raspoređuje navedenim sveučilišnim i općeznan-stvenim knjižnicama, a za druge vrijedi obveza dostavljanja samo četiri primjerka od kojih dva zadržava NSK a po jedan šalje u Split i Mostar.

243OGLEDI I KRITIKE

Pod krinkom prava da za javne knjižnice traži više primjeraka knjiga financiranih javnim sredstvima provela se izvorna namjera zakonodav-ca da knjige objavljene u vlastitim nakladama potisne, suzi im prostor, uskrati čuvanje, javna prisutnost i dostupnost u knjižnicama.

Mi čujemo da nekim simbolima i rečenicama ne smije biti mjesta u javnom prostoru. Ali mi ne čujemo zdrav razum niti vidimo vladavi-nu istine na djelu. Isto vrijedi i za novo zakonsko uređivanje prava na prisutnost knjige u javnom prostoru. Kada znamo da se sustav javnoga podupiranja knjige promeće u sustav sve bezobzirnijega promicanja onoga što kao knjiga ne vrijedi, jer ne želi zdravorazumski služiti istini, onda nastavno zasnivanje prava na prisutnost knjige u javnom prostoru knjižnica na takvoj samoživosti naznačuje jedan smjer, a konačan pod-mukao cilj je nestanak iz javnoga prostora knjige kao sredstva borbe za istinu i zdrav razum.

Dok u svijetu prostor za knjigu biva sve tješnji, a ono što kao knji-ga biva poželjno i propušteno u svijet sve uskogrudnije predodređeno, dotle Zdravko Kordić nastavlja pisati, priređivati, uređivati, osigura-vati novac i izdavati svoje knjige. Odašiljati ih u svijet. Nekomu može izgledati smiješno njegovo nastojanje da se nosi s velesilama i veleu-movima ovoga svijeta. Što on može jednoj Angeli Merkel ili jednom Jorgeu Mariou Bergogliou ili tek jednom Tvrtku Barunu? Može njima i svima posvjedočiti nemoć laži da zavlada njegovom dušom, savješću, vječnošću. Može biti pjesnik.

Hoće li Kordić nastaviti nabasalim tragom na kojem se prispijeva k pjesmama koje sebe nude ujedno kao propis; hoće li Kordić taj trag u sljedećim stihovima produbljivati i učiniti isključivim (ili će se po-vući natrag u stih poražen pjesničkim umijećem, metaforom, nauštrb istine!); hoće li se drugi dati za Kordićevim primjerom ili barem za primjerom nekoga tko se nesvjesno ili nehotice ili prikriveno povede za njegovim primjerom? Hoće li ikada pjesništvo biti tradicija svladana hrabrošću i suzdržanošću da se stih ne prosipa prije upućena izricanja istine kao vlastita uvjeta?

244 OSVIT 103–104

Antun LUČIĆ

PRIPADNOST SENZIBILNIM LICIMA RIJEČI

Vedre mladice podastrtih stihovima prinose pjesništvo koje nije malo poslanje, nesklono da od drugih otima što im njoj potrebito. Go-vor mladosti uvijek ima svoj perpetuum mobile, stalnost koja ne jenjava u prostoru i dobu. Svojom intimnošću poezija objedinjuje i sravnjuje, biva brojnik i nazivnik doživljaja, prelazi sve granice, a pritom postoji kao svoja, i ograničena i konkretna. Vrla poezija ishodi obnoviteljsko poetsko kazivanje. I potvrdom je da i dalje treba biti manje ljudi koji pišu nego onih koji čitaju. Od poezije se ne traži da mora znati sebe, ona nema pojma kako se ostane bez dojma, ali ostavlja dojam – ona samo vuče naprijed, mimo svega i usprkos mnogočemu. Zato je autonomna i sjemenita, dostatno svoja a pritom uskače u živote sviju nas. Svatko će se naći u jednom od dva ili u nemogućnosti prihvata u jednom od četiri godišnja doba. Programator njezina pjevanja znade za početak i mjesto gdje se isključuje. Ona nije negdje putem izgubila pjesmu. Hodeći pu-tem mladosti ona nalazi pjesmovni glas, kao crtač što nakuplja niz crta da bi načinio crtež.

Kako god pjesnikinja se upušta u šarolik i nepouzdan svijet, ili još izvjesnije, ona se naizgled oprašta od takva svijeta. Da bi to učinila ona pjesmi oprašta jer i pjesma njoj dobro čini. Na djelu je simbioza pjesme i njezine tvoriteljice. Otuda se drži do riječi kao do plemena svijeće koji dogorijeva jedan prošli dan, jedno godišnje doba.

Čini se s razlogom Marija Pavković piše pjesme da bi ih posvetila pjesništvu. Pjesma izaziva i raznosi, kosi i navodi. Čak se u povratnom svojstvu i usuglašeno zazivaju. Nesavršena riječ na putu je prema sa-vršenstvu, zahvaljujući zadanom obećanju. I to je način svjedočenja da pjesništvo postoji i mijenja svijet. Smjela stvarateljica čekanje oprimje-njuje u ekspreseme, upletene ili ubačene lirske dijelove u organizam pjesme. Najčešće su to evokativne, simbolične i leksičke intervencije,

245OGLEDI I KRITIKE

a one su unutar pojedinih slojeva i gramatički obilježene. Stoga je pri-padna senzibilnim poetskim iskazima.

Kreatorica stiha vrtlari riječi, npr. u pjesmi Led opetuje riječi pauk, i šešir, i šest, na stanovito aristokratski način, ali i damski. Ta dijaloška pjesma, nadoknađuje i subjekt i ono o čem zbori i komu zbori i toli-ko joj uzvraća govorom – sve da se ne dogodi osjećaj ostavljenosti. U rečenoj pjesmi prevrće izraze, njima je zapitana, onim ispod njih, s njima kad je i bez njih. Stalno dotaknuta riječima, njihovim ticalima! Čežnjiva pjesma emanira riječi, daje im aureolu koja nudi i daje šire značenje. Prepoznavanje riječi polučuje nastavljena zračenja, emana-cije koje se ne omeđuju. Ali iznenadi jer riječ i stišće, to je stisak ruke, stisak pjesme.

Za proljeće valja biti radionici likovnoj, tapkati prstom rozom i crve-nom bojom. A jesen dočarava tapkanjem prstom smeđom i narančastom bojom. Pritom nastaju opetovanja, lica i naličja, suličja. Potpisnica ver-sa piše o svojim, ali i svojstvima naših života. Srodna s vrtlarenjem Ovidijevim metamorfozama, kao simbolisti u prepjevima, kao Petar Lucić, osobito Antun Sasin, ili Hortus Dei Pere Pavlovića. S njezinom duhovnom pjesmom smo dio maloga svijeta, uronjena u svakodnevicu i željna izlaska naviše. Ona pušta empatiji da govori. I danas posebno vrijedi da je, po riječima pjesnikinje Monike Herceg, „prekrasno besko-risna“ i to je njezina najveća vrijednost.

S pravom je Vesna Krmpotić pjevala „budi dovoljno široka / da čovjeku priđeš po mjeri njegove uzanosti“. Pri takvu prilasku Mari-ji Pavković pomaže anđelak, na ramenu, onaj koji savjetuje, kao duh, majčinska blizina. Kao u lirskim zapisima Vladimira Pavlovića Kad su se koze smicale, uloga đavurka. Uporabljuje naturalističke prizore, kao austrijski pjesnik Georg Trakl, iz zamalo ratničarskoga rječnika: Graničnim linijama bojišnice / A mi u dubokim, zelenim rovovima, / Smeđim samo prividno.

Nikako nam je ne oglušiti se o Aristotelov Organon po kojem vri-jeme biva jedna od kategorija i tom oruđu je Marija Pavlović posvetila pozornost, vrijeme simbolično u kazaljkama prožima se s tjelesnim bi-lom, životnim trajanjem. Probuđuje se vrijeme kao cvijet iz grančica,

246 OSVIT 103–104

spaja se pojedinac i završje, jedno i dvanaest, stopljeno ispunjenje: Ka-zaljke na broju jedan, / Kao ne mogu, / Čuti upute moga pulsa kako brže zagrliti / Dvanaesticu.

Kroz zbirku su gotovo scenski provođeni usporedni i kontrastivni lirski prizori, sve je nekako peto protiv sedmoga, sreću se, presreću ili mimoilaze umanjene i uvećane kakvoće iz stvarnosti. Usto se po okomici pjesme stvara šav ili se razmiču njegove povezne niti, čime se postiže emocionalno suglasje pa i njegovo razvrgnuće. Tako u ponajbo-ljoj pjesmi Stup stupaju u suodnos malo-veliko, slabo-moćno, mistično- ranjivo, prigode kad zasvijetli lampa s dinosaurima ili kad u sanitetskoj praksi ranjenik vapi zavoj. Otuda je zaštitnička ruka postavljena spram straha, iskazano u stihovnoj doslovnosti: Treba mi tvoja ruka, / Bijela ruka / Da odagna oceane straha.

Iste te bijele ruke, trajne kao od slonove kosti, magične, one ne po-duzimaju obične stvari. Pjesnikinja im pridaje više no zaštitnička svoj-stva, one spašavaju od nemilosti života i čak ju provode „ispod grana-ta“, što iskazuje i metaforično i hiperbolično značenje. Poetika ras vjete i dozivanje prizora pozdravlja izmicanje otvrdnućima opisa kako osob-noga svijeta tako i vanjske zbilje. Na takvoj relaciji stvara se opći dojam razlikovanja života i filma, simbolično i graditeljski stup nosi kuću. O rečenom strahu zamijetila je Ana Ahmatova u Epilogu „smiješak vene na smjernim usnama, / i drhti strah u smiješku uvelom“. Pa je Marija Pavković na neki način srodna s Ahmatovom. Usto se aforistično može priključiti dosjetljiva izjava: „Živim na Stupu, radim u Zraku.“

Otvorena poezija je suputnica, cjeloživotna družica. Poeziji se obra-ća Pavković, nudi joj sebe i povratno joj udahnjuje dušu. Ona je prili-ka za dodir, ne po slici. Nemojte me dodirivati. Kao da prstom tapka bojama po panou, dočarava proljeće rozom i crvenom bojom, a jesen smeđom i narančastom.

Posebno oduševljava strukturiranje pjesme i odnos prema drugomu. Ona je prozračna, u hodu stihova kao da koračaju i potpetice i špicevi cipela. Praznina poslije stihova, njihova desna prostranost, daje emoci-onalnu i psihološku otvorenost, poziv na izražajno kazivanje stihova.

247OGLEDI I KRITIKE

Glede drugoga pjesnikinja iskazuje štovanje, poziv za dijalog, kvačice su to ili notice da se stekne suglasje sa zbiljom.

A kad tvoriteljicu pjesma štogod pita, manje ili dublje važno, ona joj ne nudi odgovor nego sestrinstvo, naklonost i nježnost. Zapravo, vazda stoji na strani pjesme, osobito svake neslične pjesme. I kad ne dijeli prostor i vrijeme s njom. Stih uvijek zna prije pjesnikove prisut-nosti, samo je pjesnik treba dokučiti nekom nadahnutom vezom. Zato je pjes ma posuđena pjesma, kao što postoji posuđeno vrijeme. Pjesnikinja ovakvoga kova dijeli uzroke i povode, ostavlja ih u špilju, za kasnije. I sadržaje pjesničke će priključiti tekućem stvaranju, i novom ispisu. Svijet joj stoji na raspolaganju, ali ga ne želi prihvaćati iz prve, želi ga onako kako će zagrliti papir zajedno s njezinom riječi.

Istovremeno i radoznala i samozatajna pjesnikinja se upušta u ša-rolik i nepouzdan svijet, ili još izvjesnije, ona se naizgled oprašta od takva svijeta. Da bi to učinila ona pjesmi oprašta jer i pjesma njoj dobro čini. Na djelu je simbioza pjesme i njezine oblikovateljice! Otuda drži do riječi kao do plamena svijeće koji dogorijeva jedan prošli dan, jedno godišnje doba.

Čini se Marija Pavković piše pjesme da bi ih isključivo, iz pozadin-skoga polja, odvažno posvetila pjesništvu. Stih izaziva i raznosi, kosi i navodi. Čak se u povratnom svojstvu i usuglašeno zazivaju. Nesavršena riječ na putu je prema savršenstvu, zahvaljujući zadanom obećanju. I to je način svjedočenja da pjesništvo postoji i mijenja svijet.

Dozrela pjesnikinja primjenjuje ekspreseme, upletene ili ubačene lirske dijelove u organizam pjesme. Najčešće su to evokativne, simbo-lične i leksičke intervencije, a one su unutar pojedinih slojeva i grama-tički obilježene. Stoga je pripadna senzibilnim poetskim iskazima.

248 OSVIT 103–104

Tomislav Marijan BILOSNIĆ

LJUDSKI KRIK U OLUJNOM HUKU PROSTORA I VREMENA

Darko Juka: Teštamentum, Matica hrvatska Mostar, 2020.

Kad je o poeziji riječ kritičari ne mogu ponuditi nikakva otkrića, kazao bi Borges. Poezija živi i život je za sebe, pjesnici također. S ta-janstvenim razlikama i kada se citiraju, tako da i doslovno ponavljanje nekoga stiha uvijek nudi novo i drukčije otkriće problema, samo ne i odgovor na pitanje što je poezija i njezina zadaća, ako to nije ona sama – strast i užitak. Na tom mi je tragu govoriti i o poeziji Darka Juke, po-glavito kao onaj koji vjeruje kako je sve što činimo, mislimo, osjećamo, živimo neka vrst poezije. Bez daha tijelo se ne bi kretalo, bez duha ne bi osjećalo i mislilo. Poezija je disanje duše. Ništa neobično, ako je tako savršena da iz riječi može stvoriti život. Uvijek novi život, ma koliko se ponavljao.

Ni poezije Darka Juke ne bi bilo bez toga iskustva, objedinjena iskustva riječi i onoga koji je izriče. A njegovo iskustvo nije primarno komunikativno, dijaloško, nego monološki zatvoreno u autorovo shva-ćanje svijeta i vlastita bića kojemu nije do iluzije koliko do iskustva krvi i mesa. Da nisu pisani jednostavno a složeno, bez duše i usmjere-nja, ovi bi stihovi bili izloženi različitim opasnostima, prije svega po-navljanju već poznatih iskustava. Međutim, Juka je ostvario povratak ponovnu življenju, zatomljenu i potisnutu iskustvu početka Križnoga puta. Pažnja je usmjerena na istisnute riječi, na jezik (ubija me duga šutnja), ne u smislu koliko se on suvremeno mijenja, koliko na njegovo vječno, besmrtno značenje. Ne ide se za jezičnim neobičnostima, nego temeljnim iskustvima. Izreci ga, klesaru! Izreci ti!, zavapit će u pjesmi naslovljenoj Izreci mu ime!

249OGLEDI I KRITIKE

Iako su ovo pjesme melankolije, tuge i boli, prednost se daje lijepom značenju riječi, onomu koje se može protegnuti u beskraj. Zbog toga se autor često koristi kratkim stihom pa zna i svaku riječ u stihu odvojiti kao zasebnu izjavu (Mrzlost. Zebnja. Kraj). Tako riječi stvaraju nove prostore, vrijeme koje nosi sve što riječ označi. Obuzetost jednostav-nom riječju kao mostom iznad ponora koji dijeli čovjeka od Boga, Juka rješava pogledom u bunar svoje duše, u unutarnje zrcalo svojih snova i osjećaja u jazbinu tijelo, duša u raj. Riječi, dakle, nisu samo tumači, one su i razjašnjenja. Stoga će autor vrlo često posegnuti za riječima kojih se danas suvremeni pjesnici klone držeći ih istrošenim, ali ovdje i banalne metafore usložene u stihove izmjenjuju svoja stara, prvotna značenja, oplemenjuju se novim iskustvom i iskazom, i tako se sve mi-jenja prepušteno zrcalima koja se još ni javila nisu (Miris dunje sakati sadanjost, / upliću se upiti. / Bremenita je uloga odraza.).

Zbirka pjesama Teštamentum podijeljena je u pet ciklusa: Istisnu-te riječi, Uloga odraza, Sirenski pjev, Humak umrlih i Teštamentum. Svakako ne bez razloga, zbirku otvara uvodna pjesma „U tamnu mi je noć poć’“, za koju bi Chimilin Džigmid jednostavno i s pravom kazao Riječi što se kriju u srcu / Vade se bocom vina. Ovi su pjesmotvori djelo inspiracije raspoređene u vremenu, onda kada se inspiracija spontano i individualno javljala kao strastveno vrenje, a riječ je o trenutcima kada strast o ljepoti završava u spoznaji o ništavilu. Otud nam je u pjesništvu Darka Juke, kao zajedničku u svim pjesmama, prepoznati onu riječ koja je ovdje vrijeme koje proždire sve ostalo.

Ciklus Istisnute riječi, pjesme su šutnje i patnje, prolaznosti, pa i ništavila, i svega onoga što nas se odriče. (Kiša ispire tragove / što me spajahu s dobrim ljudima.). Riječi su ovdje kratka vijeka kao i zvuk koji ih prati. (‘Zalud istiskah riječi!). Kušnja je osjećati šutnjom, pa ra-dije njom i govoriti nego li apstraktnim jezikom. Konačno sve počinje i završava u riječi, u labirintu riječi iz kojega pokušavamo iščupati svoje ime. (Moja oslabljena duša / ne podnosi više breme jave / i biram sanje, nagnutost u sebe.). Iz ponora riječi izvire ono što nas čini tajanstvenim i uvire u sve ono što nam tajanstvom ostaje.

250 OSVIT 103–104

Započinjući zbirku pjesmama nekom vršću samoprijezira, Juka će cijelo svoje pjevanje usmjeriti pitanjima kako patiti a biti, što je šimi-ćevsko prepoznavanje onoga koji ne samo što malen ide ispod zvijezda, nego i onoga koji zna i osjeća kako će se do zvijezda uzdignuti u ognju patnje. (Biseri uokolo i ljudi mračni / nude skupi spas.). Stih je kratak, razlomljen i krhak, ritam olujan, a slike snažne. Charles Baudelaire bi kazao lijepo je uvijek bizarno, što bi u ovom slučaju značilo da je bes-krajno i kad nije raznovrsno, da je nužno jednostavno ma koliko tema bila velika i složena. (Na ulasku u svijet kuša nas čovjek, / na izlasku Gospodin Bog, / a u međuhodu, na putu gladi i rata, / kuša nas nečasti-vi, hrpa gnoja i blata.).

Uloga odraza, prirodan je nastavak ovoga pjevanja iako drukčiji ciklus od prethodnoga. Ovdje je stih razgrađeniji, slike konkretnije, kamovljevski ekspresivne, posebice kad je riječ o kurvi obješenoj na murvi. Iako apsurdnije i grotesknije, pjesme postaju nekako individu-alnije, pjesnik skloniji osobitoj pjesničkoj igri i vlastitom otkrivanju jezika, iako se opipljive činjenice i dalje jednostavno kazuju. (sa spo-znajom o onomu što bje, / pod uzicom, u sprezi moći i sile, / šuti, trpje.). Kroz neumoljivo protjecanje vremena javlja se mjera stanja, osjećanja i stvari, propitivanje bešćutnosti bespuća, sudba i spoznaja o usudu koji pobjeđuje stvoreno, koji živi dok i mi živimo prekrivajući nas svojom koprenom. Upravo u toj pustoši zrcali se snaga (iako zagađenoga) duha koji živi i kada umiremo, kada pojede i ono što je stvorio. (Bespuća, / bespuća, / bespuća.).

Ciklus Sirenski pjev javlja se kao snažna razdjelnica između dva prva i dva posljednja ciklusa ove zbirke. Ove pjesme svjetlosti i tmine, trenutka, čekanja, sjećanja i stvaranja svega što se može vidjeti u slici u kapi rose, pjesme su koje ostajući zatvorene u sebe iz sebe se izdižu, kao i autor koji sada živeći s drugima i za druge i nadalje ostaje sam. Riječ je o svojevrsnoj pjesničkoj teoriji boli, onomu duboko ljudskom s posljedicama ljudskoga fenomena raspetoga ja. (Ja – u tmini, gdje sam / nestao, ostao, sam…). I dalje dominantna je tema prolaznost (Noć tiho curi dobnikom.), život i smrt u istom su vremenu, uzajamno i naiz-mjenično. Stih počinje i prekida se kako ga vode osjećaji, rukopis prati

251OGLEDI I KRITIKE

ritam disanja. I tu počinje pjesnička drama. Drama vjere. Istina drame. Drama poezije. U pjesmi „Žena… To savršenstvo Stvaranja“ čitamo stihove: Onkraj prozora budi mi ćud / pod ljetnim suncem dok sniva. / Rubovi plahte išću blud, / zamamnu slast mašta otkriva. Žena koja se ovdje javlja u stalnim je metamorfozama, ona je Sirena, ali i Stvarate-ljica, Djevica, žena i majka, žena koja rađa, opija i osvaja, sol života, jedina stvarna sloboda i tajna s kojom raste čovjek, vrijeme i kuća.

Humak umrlih ciklus je pjesama povijesno-domovinskih tema, Mos tara, Hercegovine, Hrvatske, propitivanje Domovinskoga rata kao teme, istine i tragedije, prostora i vremena kada se na ruševinama kuća izdižu humci umrlih. Tragedija kao svakodnevna nesreća, koja od an-tičkih vremena nije bez junaka. Ali dok takav poslije kalvarije ne uskrs-ne – Sve je smrt naspram života! I u ovom ciklusu dolazi do promjene pjesničkoga ritma, pjesnički stih se prilagođava temi, dok pjesnička nota i dalje ostaje duboko sumornom (ponad mene sjene, / na mostu preko kojega živi više ne hode.). Tragedija čovjeka, zavičaja i nacio-nalnoga bića je u činjenici da je uvijek ista, a da ni jedna drugoj nije slična. A istina je ono što je bolno izreći (Krvcu zemlja upila, djeca pod nju otišla počivat). U danom času ni odrediti se ne može je li slađi krik ili kruh. Istina je analogija trpljenju, posrednik je između boli i ljepote (Koliko skoro nakon rata / dušmanina krstimo za brata? / Koliko nam brzo nakon rata / posiju novo sjeme sunovrata?). Juka će ovdje uzeti izvornu ulogu pjesnika, postajući odgonetačem i tumačem rata i ratnih stradanja na prostorima svoga nacionalnoga bića, kao i svega onoga što predstavlja ljudsku naspram vrhovne analogije. Da bi slika pjeva-nja konačno bila cjelovita, pjesnik će se prisjetiti gange s kojom će, u nekoliko uboda u krhotine hercegovačkoga kamena, pustiti vlastitu krv i doseći najdublju bol (Tresi, gango, tvrde planine, / neka kamen puca, nek’ se gromovi ljute!).

I konačno Teštamentum gdje stvarno postaje fatalno (Na prozor-skomu oknu pauk, / zavjesa se njiše šuplja, / okamenjeni kruh čeka / na umrla, otišla usta.). Iza ovih pjesama – oporuka, neke vrste zavje-ta, ostaju mrtvi, ali ne i sloboda (Roditeljska kuća, kamena! Studen!). Dakle, ni ovdje se pjesničko raspoloženje ne mijenja, ali se pjesnička

252 OSVIT 103–104

riječ prilagođava zadnjoj svisnoj uri, mrtvima kao stalnoj temi ove po-ezije, onima koji poput kamena učvršćuju život. Mrtvi su klica našega vremena (oproštenje koje stiže s raspela.). Otud i niz nepredvidljivih kombinacija (Paukova mreža mrtva! Treperi! / Cjepanica napukla, kao suha gustirna…).

Iz drugoga plana pjevanja Teštamentuma javljaju se pitanja istine i poezije, života i poezije, vjere i poezije, i to zato što život i poeziju shvaćamo kao dramu u kojoj se niti imamo čemu nadati, niti se bojimo išta izgubiti. Ne odustaje se samo od vjere za što se vrijedilo i vrije-di boriti. Ukrštajući nebrojeno velik broj metaforičkih odnosa, iako ne napuštajući logičko mišljenje, autor s izgrađenim osjećajem za brze iz-mjene vizualnih sekvencija, gotovo filmski usložuje svoje stihove. Mu-zikalan ritam, kao ponekad i uporaba ikavskoga govorna izričaja, čine ove pjesme višeslojnima, mada su sazdane od jedinstvene opomene u koju su spojene dvije riječi – bol i smrt. Tako da se ista riječ razlikuje sama od sebe već prema tomu u kojem je kontekstu posložena, kao da su od iste stvari sazdani različiti snovi (Noć nas je ogrnula istim kapu-tom, / tebe kojega nema i mene koji čekam.).

Darko Juka pjesnik je izravna iskaza, pjesnik koji se služi jezikom usklađenim sa središnjim pjesničkim interesom, a koji se svodi na ljud-ski krik u olujnom huku prostora i vremena zacrnjena prolaznošću ži-vota i njegovih vizija. Upućujući svoja pjevanja spasu transcendencije, Juka ispisuje beskrajan monolog osobnih i općeljudskih iskustava koja ukazuju na stanje bitka. U stanovitom smislu on uvijek iznova postav-lja pitanje temeljnoga smisla bića, slobode koja staje na put njegove kreacije. Sudeći po stihovima ove zbirke, riječ je o zanimljivu pjesniku koji (paradoksalno) slike svoga svijeta uvećava tako što ih svodi na tih i jednostavan jezik. Vječno iskustvo ovdje je svedeno na svakodnevnu osobnu strast pjesničkoga sačinjenja.

253OGLEDI I KRITIKE

Božena PANDŽA

DOZRELI PLODOVI DUŠE

Miljenka Koštro: Klasje duše, MH Čitluk – Imotski, 2020.

Nakon objavljene tri zbirke poezije, romana Biti Viktor, te zbirke kratkih priča Pogled u nedogled, na domaćoj književnoj sceni pojav-ljuje se šesta knjiga, nova zbirka poezije Miljenke Koštro, pod naslo-vom Klasje duše.

Kako i sam naslov njezine zbirke slovi Klasje duše, poezija Miljen-ke Koštro potvrđuje itekako da pjesme proniču iz duše i ciljano hrane dušu tragajući za izazovima. Autorica dijeli zbirku u nekoliko podsku-pina sa zanimljivim naslovima, ne odstupajući od naslova zbirke jer i dok se nalazi negdje „između vremena“ kako glasi naslov jednoga dijela, njezina duša je sveprisutna, dok ona, pod frazom „savršena – nesavršena“ ukazuje na manjkavosti društvenih situacija, pa i vlastitih životnih, prolazeći sanjivo kroz vrijeme, kroz godišnja doba. Klasje se nalazi u njezinim rukama i mašti, te zrelo i vješto, a možda i najvještije do sada, što ova zbirka pokazuje, upravlja svojim poetskim izričajem, te pored kritike koja je ponekad usmjerena društvu nađe mjesta i za sa-mokritiku. Poetsko izražavanje Miljenke Koštro nije proza u stihovima nego jasno upravljanje rimom i strofama koje ponekad izgledaju kao da su došle do samoga kraja i najednom iznenade čitatelja kao da žele reći: „Poruku ti, ipak nisam otkrila, zaviri malo dublje.“ Upravo u tom se ogleda punina i čar autoričine poezije koja želi poručiti da se razmisli i zaviri malo iza stihova, iza napisanoga, o smislu života, te postojanja uopće, jer upravo njezina pjesma „Duši“ simbolično objašnjava da smo tek puki prolaznici na životnoj stazi po kojoj vrludavo gazimo te nas ipak na kraju čeka „Njegova odluka.“ Duhovni život i postojana duhov-na razina tjeraju autoricu na stalna razmišljanja o višem, krajnjem cilju koji je više nego ikad prisutan u njezinoj poeziji. Trgaju se od njezina

254 OSVIT 103–104

pera raznorazni stihovi i misli u potrazi za svojim pjesničkim okriljem, ali se ona prepušta Njemu i od Njega traži posljednju riječ. I u tom nije samo ona, nego sva priroda koja je okružuje, kamen, jutro, žir, pa i ptice i kako reče: „Gle na pamet mi pade, i krila i noge Bog tebi dade.“

Autorica je čak ponekad „zabrinuta“ hoće li njezine pjesme naći svoje mjesto u ovozemaljskom čitalačkom krugu što ujedno svojom pjesmom „Sumnja“ poručuje, jer nisu u pitanju samo njezine životne sumnje nego istinska briga za stihove, kao i čitavo književno stvara-laštvo i njihovo mjesto pod suncem. No, ona i svojim pjesmama šalje poruku: „Neka se snalaze ili neka gutaju poraze.“ Ili „Hoće li plodovi biti ubrani?“, završivši na kraju, da sama kao pjesnikinja „Ne mora ni znati“. Njezina poezija hrani znatiželju čitatelja, ali i nju samu, i ta po-gonska energija, tako jaka, osjeti se u svakom segmentu zbirke. Koštro svojim pjesmama slavi život i zahvaljuje mu se, slavi Boga na uzvišen i dubok način blizak samo poeziji, i ne želi nigdje koračati bez Njega što jasno poručuje pjesmom „Neću.“ Životna radost ogleda se u godišnjim dobima koja rado proslavlja, te uobičajenim životnim pojavama poput cvrkuta ptica. Najzanimljiviji je ipak autoričin smisao za humor koji suptilno iskazuje u pjesmi „Vrijeme za šou“ osvrćući se na društvene pojave od kojih nikako ne može pobjeći te ih ima potrebu prokomenti-rati poetski.

Poezija Miljenke Koštro odiše životom, mirom i iskrenošću koja dolazi iz dubine duše i pretapa se u stihove. Autorica ne želi biti tek mali list i pustiti se strujama nego svojom poezijom pokazuje sebe kao personu, izgrađenu osobu, kako poetski, tako i osobu koja je na sve načine uključena u životne plime i oseke, dok s druge strane želi ostati razigrano dijete, jer zna da jedino tako njezina poezija može doći do srca čitatelja. Ne pušta zaboravu svoje pjesničke velikane te im, ipak, sa svoje pozicije želi poručiti: „Vi tako veliki, a ja tako malena.“ Upravo u toj svojoj poniznosti, Koštro se ostvaruje kao zrela pjesnikinja, žena i majka. Slaveći domovinu, čuvajući sjećanje na sve one kojima duguje-mo današnje slobodno tlo možda izmami najviše emocija kod čitatelja, te negdje u krajičku oka suza zaiskri dok se umom i riječju crta vodoto-ranj koji je vidio sve, kako Koštro kaže, ali je ostao ponosan i prkosan

255OGLEDI I KRITIKE

dok ona svojom pjesmom pobjednika ispraća u neka bolja vremena. U trenutku kada čitatelj osjeti trnce na tijelu, ponesen snagom i dubinom pjesme samoj autorici je jasno da nije postigla samo katarzu nego utis-nula u sjećanje nešto jako, duboko i istinski vrijedno. Djeca odlaze, a ona ih ispraća i kao majka i kao pjesnikinja i s tog aspekta supruge, maj-ke i pjesnikinje promatra prošlost, sadašnjost, ali i budućnost. Osvješta-va svojim pjesmama poručujući da nas nakon ovoga suzama protkana puta čeka nešto vrijedno, ali kako kaže: „Čekanje traje već dugo, dugo, dugo...“ Koštrina zbirka Klasje duše uistinu je bila vrijedna čekanja, jer pored pjesničke zrelosti, na književnoj sceni uistinu imamo hvalevri-jednu duhovnu i pjesničku uzvišenost koja slavi čovjeka i otkriva u njem zatomljene osjećaje i razmišljanja o životu. Rasvjetljava i možda mračne kutke duše tražeći mjesto za novo klasje, novo sjeme koje će niknuti i svaki put iznova dati cvijet i plod te potaknuti na čitanje ove itekako filološki i književno važne zbirke poezije.

256 OSVIT 103–104

Mate SUŠAC

GLAS NEBA U SVETIM SNOVIMA ZEMLJE

Kratak osvrt na zbirku Olujna obijest N. Š. Tonina

O ovoj zbirki pjesnika Tonina sve bitno rekla je gđa. doc. dr. Marina Kljajo-Radić i tu se nema što dodati niti oduzeti. Zanimljiva je njego-va suglasnost među modernim i tradicionalnim, što i nije baš često u suvremenim pomodarskim, solipsističnim pjevanjima. Naime, ovdje je vidljivo nastojanje da se stihuje kako sadržaj traži, ali to nije najbitni-je: bitan je smisao ovoga i svakoga pjesničkoga izričaja, moguće i sve poezije od početka ljudskoga pjevanja do danas. Komu? Zašto? Pa smo došli do klasičnih zaključaka da je: ...poezija glas neba u svetim snovi-ma zemlje, Ivan Bunin i što s tim?

Modernizam na samaru egzistencijalizma ne bavi se Božjim glasom u poeziji i umjetnosti uopće. Sve se svodi u ono: …u se, na se, poda se, i ništa drugo i nikoga drugoga, ni čovjeka, ni Boga, ni istine pa ni ljubavi, jer ljubav je tek fraza kojom se hrani vlastita duhovna i tjelesna pohota, dakle sebičnost, dakle zatvorenost u vlastitu tamnu nutrinu. A trebalo bi biti vlastito zdravo oko koje ne vidi sebe, a jasno vidi sve okolo sebe.

Marina K. R.: „Nikola poetizira dalmatinskog težaka, bodula…“ „Ruke težaka u molitvi: Čovjek, Bog, kamen, Polje, More…“

Neki davni svetar napisa da je Sveto pismo Božje pismo čovjeku, pisano ljudskom rukom nadahnutom Duhom: Ne ubijaj živote nego ih stvaraj, ljubi nesebično, opraštaj i dobru i zlu, poštuj tuđi trud, ne poželi ništa što nije tvoje, budi milosrdan bez predrasuda…

Sad, ako ne ćemo tako, onda ćemo suprotno svemu tomu i evo nas gdje jesmo u okrutnoj „dijaboličkoj stvarnosti“ koja zatvara sunce i nebo, a otvara pakao.

257OGLEDI I KRITIKE

Stara definicija čovjeka je poznata već i starom indijanskom narodu Uychale: Čovjek je onaj koji vidi drugoga čovjeka i s njim razgovara. Dijeli mišljenja, izmjenjuje ljubav, opraštanje i sućut. Eto „Ruke težaka u molitvi: Čovjek Bog, Kamen, Polje, More…“ Sve čine jedno pjesniš-tvo zaokružuje svoj s m i s a o, svoje postojanje od Početka do danas.

Sve ostalo je mračna zabluda vlastite tame, kako u pojedincu tako i u većini.

Ovoj i ovakvoj poeziji želim sretan put – među l j u d e!

259 IN MEMORIAM IN MEMORIAM OSVIT

Fra Vendelin Karačić (1942. – 2020.)

Preminuo je fra Vendelin Karačić (Gornji Crnač, Široki Brijeg, 1942. – Mostar, 2020.) hrvatski i bosansko-hercegovački esejist, likov-ni kritičar, pjesnik. Nakon osnovnoškolske naobrazbe u rodnom mjestu i završena sjemeništa te novicijata, teologiju je studirao u Sarajevu i Ljubljani. Za svećenika je zaređen 1967. godine u Sarajevu. Službovao je na Širokom Brijegu, Zagrebu, Mostaru i Drinovcima te ponovo na Širokom Brijegu. Pisao je pjesme, reportaže, eseje i likovne kritike. Bio je voditelj umjetničkoga programa Franjevačke galerije. Na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu predavao je filozofiju umjet-nosti od 1997. – 2013.. Bio je član uredništva časopisa „Svjetlo rije-či“, uredio je više zbornika i drugih publikacija. Do 2013. bio je glavni urednik časopisa za znanost, kulturu i umjetnost, Akademija.

Objavljene knjige: Dosjetke i šale s mirisom tamjana (koautor fra Lucijan Kordić), Zagreb, 1996.; Svjedočanstva vremena (zbirka eseja), Široki Brijeg – Zagreb, 1998.; Šale i bacanije u sjeni zvonika, Široki Brijeg, 2000., Likovna monografija fra Mirko Ćosić, Široki Brijeg – Mostar, 2004.; Smiješnice i doskočice (zbirka šala), Široki Brijeg 2008.; Odjeci (zbirka pjesama), MH i Franjevačka galerija Široki Brijeg, Zag-reb, 2012.; Slikopisi u kamenu (zbirka pjesama), MH i Franjevačka ga-lerija Široki Brijeg, Široki Brijeg, 2012.; Lav i mrav (zbirka pjesama za djecu, slikovni prilozi Josip Mijić), Franjevačka galerija Široki Brijeg, 2013.; Neograđeni vrta (zbirka pjesama), Briješki pleter, Široki Brijeg, 2013. Ucviljeno vrijeme (pjesme), DHK HB Mostar 2019.

U mladosti je objavljivao lirske pjesme (Marulić, Crkva na kamenu, Kršni zavičaj…). Izradio je nacrte vitraja za crkve u Čapljini, Ljubuš-kom, Turčinovićima, Crnču, Širokom Brijegu (sakristija) te u Mostaru (koji su uništeni). Povremeno je slikao. Autor je dvadesetak spomenika braniteljima i ratnim žrtvama.

Svi smo ga poznavali i prihvaćali onakvoga kakav jest. A bio je pre-poznatljiv svima nama koji smo dijelili interes za lijepu riječ i osobit izraz. Bio je član Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne koje okuplja najeminentnije poklonike knjige. Znali smo da je i pjesnik, uz

OSVIT 103–104260

sve ostalo što je bilo pri njem, i zato je ponuda da nam se pridruži u našoj staleškoj udruzi bila naša i njegova potreba i velika korist za sve. Zato je i Društvo hrvatskih književnika iz Zagreba bilo sretno počašće-no njegovim članstvom. Svima je bila neprocjenjiva njegova prisutnost. Njegova književna djela smo shvaćali kao svjedočanstvo susreta sa svi-jetom, uz pomoć ljubavi, osobne iskrenosti prožete obilnim životnim i obrazovnim iskustvom te kršćanskom jasnoćom. Jer on je znao uvijek osnovne niti svojega izraza staviti u službu umjetničkoga i kršćanskoga svjetonazora koji jest naš i koji je znao prepoznati, i kada baš nismo bili na dobru putu. Zato mu hvala za mnoge potpore, za sva ohrabrenja i savjete, za neizmjeran doprinos na kulturnom i duhovnom polju.

Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne ostalo je bez svoga istaknuta člana, ali njegova prisutnost jest sigurna preko knjiga kojih ima toliko da se možemo njima trajno poticati. Svojim djelovanjem ostavio je dobar putokaz, pouzdanu orijentaciju. Takvo nešto dosegnu-ti nije bilo nimalo lako u turbulentnu vremenu u kojem se pouzdani oslonci teško izgrađuju a mnogi lako skreću u neizvjesnost i nepovratno gube osobnu vlastitost, nacionalni identitet i civilizacijske blagodati. Njegov pjesnički poziv bio je prihvaćena avantura, naspram osnovna poziva svećenika i redovnika, a uz to i galerista i likovnjaka, riječju, po-lihistorika i polihumanista. On nije stajao kao neki nezainteresiran pro-matrač koji u skladu sa zahtjevima struke odrađuje prihvaćene zadaće. Također nisu ga pokolebali ni zaveli bezbrojni suvremeni eksperimenti i nečasti na umjetničkom putu. Ostao je postojan na tom putu pa smo ga i stoga mogli doživjeti kao vjerna prijatelja. Zato veliko hvala na svemu što je učinio. Zato možemo ponoviti poznati redak iz Druge poslanice sv. Pavla: Dobar si boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.

Requiescat in pace!

Ivan Sivrić

261in memoriam

Stipan Stipe Grcić (1938. – 2020.)

Član Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Stipe Grcić pre-minuo je 11. 2. 2020. u 82. godini života.

Stipan Stipe Grcić iz Badnja kod Drniša, rođen je 18. rujna 1938. U književnom svijetu javio se 1989. zbirkom pjesama Cvijet, objavljenoj u Književnom klubu iz Splita. Profilirao se kao pučki pjesnik zanim-ljiva opusa i tematskih odrednica vezanih za osjetljivu sliku socijalne problematike u društvu koje bi trebalo biti pošteno, duboko humano. Na tom putu objavio je: Cvijet, 1989.: Drnišu, vraćam se tebi, 1994.; Stipin mačak, 1999.; Svak mi leže, 2001.; Ljubav i vino, 2003.; Moj svi-jet, 2005.; Ne prodaji sine zemlju, 2007.; Umorna zemlja, 2009.; Barba Stipan za dicu, 2015.; Zagoranac, 2015.; Dama na plaži, 2016.

Stipan piše na sebi svojstven način, svojim govornim idiomom još davno usvojenim. Humor je sastavnica cjelokupna pjevanja ovoga au-tora jer želi oraspoložiti čitatelja, razbiti sumornost njegovih vizija; na kraju, sve je prolazno u kratkotrajnosti ljudskoga života, samo djela ostaju da žive i svjedoče. Zato treba pisati humana i plemenita djela, jednostavno, duže žive i duže se pamte, što je opet određeni komuniko-loški odnos autora spram čitatelja.

Fabijan Lovrić

263DokumentiDOKuMENTI OSVIT

CROATIAN WRITERS ASSOCIATION HERZEG BOSNIA - MOSTAR

Broj: 83-29/20Mostar, 15. rujna 2020.Na temelju odluke Upravnoga odbora Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (broj: 83-4/09 od 22. studenoga 2008.) o dodjeli Godiš-nje nagrade DHK HB Upravni odbor DHK HB je na sjednici 15. rujna 2020. godine, a na temelju prijedloga Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“ usvojio

ODLUKU

o dodjeli Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“

I .

Godišnju nagradu dobiva Tomislav Marijan Bilosnić za knjigu Havana blues (pjesme) u nakladi 3000 godina Za dar, Zadar.

I I .

Nagrada će biti dodijeljena na završnoj priredbi „57. Šimićevih susreta“ u petak 9. listopada 2020. godine.

264 OSVIT 103–104

OBRAZLOŽENJE:

Na temelju odluke Upravnoga odbora Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne raspisan je natječaj za dodjelu godišnje nagrade. Na nat-ječaj je prijavljeno dvadeset pet djela:

Ivan Alerić: Nebo boje BadnjakaVlado Vladić: Moj manifestDrago Štambuk: Anđeo s bakljom, Atahualpa.Vedrana Rudan: Ples oko sunca (autobiografija)Ante Žužul: Čuvati na tamnom mjestuIvan Babić: Umjetno disanjeArsen Mužić: Osam osamaAdam Rajzl: Diljske pričeIvan Bradvica: DesetaVlatko Perković: PustinjaDarko Cvijetić: Snijeg je dobro pazio da ne padneEna Katarina Haler: NadohvatIvica Prtenjača: PlivačJulijana Matanović: Ljuta godinaHrvoje Hitrec: Vladar BosneStanko Krnjić: Ratište riječiŽeljko Kocaj: Nebo iznad lijeskeDunja Detoni Dujmić: Nebeski grafiti Đurđica Stuhlreiter: SonataMiljenka Koštro: Klasje dušeRužica Martinović-Vlahović: Zemaljski i nebeski gradIvan Bitanga – Šujan: Berači svjetlostiAnita Martinac: Grad bez pticaTomislav Marijan Bilosnić: Havana bluesMato Nedić: Redovnik riječi

265Dokumenti

Upravni odbor DHK HB u prosudbeno povjerenstvo za Godišnju nag-radu „Antun Branko Šimić“ imenovao je: Fabijana Lovrića (predsjed-nik), Finku Filipović i Dragana Marijanovića. Nakon višestrana sagle-davanja povjerenstvo je predložilo, a Upravni odbor Društva prihvatio prijedlog da Godišnju nagradu „Antun Branko Šimić“ zavređuje član Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne Tomislav Marijan Bilos-nić iz Zadra, za djelo Havana blues. Povjerenstvo je također ocijenilo kako su u uži izbor ušli naslovi: Angjeo s bakljom, Atahualpa, Drage Štambuka Ratište riječi, Stanka Krnjića Berači svjetlosti, Ivana Bitange ŠujanaNebo boje Badnjaka, Ivana Alerića.

Ukratko o dobitniku Godišnje književne nagrade „Antun Branko Ši-mić“: Tomislav Marjan Bilosnić (1947., Zemunik Donji) osnovnu školu polazio je u Zemuniku, Srednju tehničku školu i Filozofski fakultet u Zadru. Autor je sedamdesetak knjiga proze, poezije, kritika, feljtona i putopisa, a upriličio je i četrdesetak samostalnih izložbā slika u tehni-ci monotipija, ulja, pastela, crteža i umjetničke fotografije. Knjige ili njihovi izbori prevedeni su mu na strane jezike – talijanski, njemački, engleski, turski, albanski, španjolski, poljski, ruski, rumunjski, make-donski i slovenski.Uvršten je u književne preglede, panorame, antologije, leksikone i škol-ske programe; uređivao je listove, časopise, biblioteke i novinske rubri-ke. Pokrenuo je i uređivao brojne listove. Sveprisutan je na hrvatskom medijskom prostoru, napisao je tisuće članaka, komentara, reportaža, zapisa i putopisa objavljenih gotovo u svim hrvatskim novinama. Su-rađuje na radiju i televiziji. Također je članom brojnih udruga lokalna i nacionalna značenja. Osuđivan je kao sudionik demokratskih stremlje-nja i nagrađivan za književna djela koja su ostavila dubok trag u hrvat-skoj književnosti i kulturi uopće. Njegova književna i umjetnička djela se mogu promatrati kao romaneskna proza i kao vrlo raznolik pjesnički opus.

266 OSVIT 103–104

Na temelju obrazloženja prosudbenoga povjerenstva te uvida Uprav-noga odbora u autorova djela pozivamo se na obrazloženje prijedloga povjerenstva (Finka Filipović): „Zbirka pjesama Havana blues, Tomislava Marijana Bilosnića, je riječ-ju uglazbila svevremena (o)sjećanja vremena i prostora tkana nabojem duše kroz bogat poemski oblik koji u sebi nosi svu poetičnost epike i lirike. U samom nazivu zbirke (blues – poezija žudnje, rastanaka i očekivanja, slobodna pripovijedanja) utkane su odlike poemske vrste sa svim emotivno-moralnim osobinama sadržanim i u imenima civili-zacija Inka i Maya koje je bluzistički zasužnjila zapadna civilizacija i sebe obremenila obvezom vječite isprike isijavane iz europskoga zla-ta kraljevskih dvorova… intertekstualnošću Bilosnić osuvremenjuje i jača niti Božanske matrice Svemira, svega vidljivoga i nevidljivoga, kojom umrežuje neprolaznost stvaralaštva, priginjući se Marquezu, He-mingwayu, Kahlo, Nerudi, Borgesu, i poglavito Piazzolli pod čijim je skladbama izbojenim tangom i Bilosnić udahnuo otužni ritam svojim pjesmoskladbama. Snaga riječi ove zbirke je velika i u njoj je potvrđena ona biblijska, iz Evanđelja po Ivanu:U početku bijaše Riječ … …U biserju Havana bluesa sluti se i prosijava Sunce, Svjetlo, sigurna pobjeda Dobra čija je ljepota prekrivena vremenom bola kao upozore-njem na neisplativost služenja ahrimanizmu. Mudrost godina doprinosi raspoznavanju kojim životnim putom valja ići, pokoriti se Dobru i vje-rovati Mu“.Vodeći se navedenim razlozima Upravni odbor DHK HB je usvojio ovu odluku smatrajući da Tomislav Marijan Bilosnić u potpunosti za-služuje Godišnju nagradu DHK HB „Antun Branko Šimić“.

Predsjednik DHK HB Ivan Sivrić

OSVITČasopis za književnost, kulturu i društvene teme

NakladaDruštva hrvatskih književnika

Herceg Bosne, Mostar

Za nakladnikaIvan Sivrić

UredništvoIvan Baković (izvršni urednik), Ilija Drmić, Lidija Glavaš, Fabijan Lovrić, Antun Lučić, Vlatko Majić, Marko Matić,

Mato Nedić, Ivan Sivrić (glavni urednik), Ružica Soldo, Maja Tomas

LekturaIvan Baković

Računalni slog i tisakFRAM-ZIRAL, Mostar

Časopis Osvit je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/

http://www.ceeol.com

OSVIT, časopis za književnost, kulturu i društvene teme. Adresa ured-ništva: Trg hrvatskih velikana b.b., Hrvatski dom hercega Stjepana Ko-sače, 88 000 Mostar, tel./fax – 0038736324432 e-mail: info@dhkhb.org; Web: www.dhkhb.org Žiroračun Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kod UniCredit banke Mostar: 338 100 22001388 90. Za inozemstvo kod UniCredit ban-ke Mostar: SWIFT UNCRBA 22, 7100-280-48-06-03666-5.

Fra Vendelin Karačić (1942. – 2020.)

Biti svoj

Vrijeme i mijenemijene i vrijeme

Prolaznost oči bodevječnost dušu dira

Lišenost dobara zamamnihčini me većim

Poželjehbiti siromah bez igdje ičegabiti svojbiti bez kruha i košulje

PoezijaAnte Matić, Tomislav Marijan Bi-losnić, Drago Čondrić, Ivan Sivrić, Zdravko Kordić, Vlado Lončar, Dar-ko Juka, Pero Pavlović, Zdenka Čavić, Adolf Polegubić, Ivica Kesić, Fabijan Lovrić, Željko Kocaj, Matej Škarica, Mijo Tokić, Slavko Vranjković, Stan-ko Krnjić, Stipan Stipe Grcić

Proza Mato Nedić, Jozo Krajinović, Slavko Vranjković, Ante Matić, Anto Marinčić

DramaSanja Nikčević, Vedran Matošić

PrijevodiSali Bashota

Dječja književnostFabijan Lovrić

AforizmiDanko Ivšinović, Ivan Baradvica

Znanstveno područjeGloria Lozančić, Sandra Lukšić, Mile Vidić

Ogledi i kritikeMato Nedić, Ivan Baković, Ivan Sivrić, Marina Kljajo-Radić, Stijepo Mijović Kočan, Đuro Vidmarović, Vlado Vla-dić, Antun Lučić, Tomislav Marijan Bilosnić, Božena Pandža, Mate Sušac

In memoriamFra Vendelin Karačić, Stipan Stipe Grcić

DokumentiOdluka o dodjeli književne nagrade „Antun Branko Šimić“