ŽARKA KAROGLAN

DUHOVNOST IVANA MERZA I KATOLIČKA AKCIJA

UVOD

Za svoga posjeta Bosni i Hercegovini, blagopokojni papa Ivan Pavao II. proglasio je

blaženim zauzetog laika Ivana Merza, visokoškolovanog katoličkog intelektualca koji je

utisnuo neizbrisiv pečat u povijest Crkve u Hrvata. Velika većina ljudi u Hrvatskoj vjerojatno

je čula za Ivana Merza, no po svoj prilici dobar dio njih ne zna u dostatnoj mjeri koje su

Merzove posebne zasluge i utjecaj, a napose u čemu se sastojao izvor nepresušnog i plodnog

rada na duhovnom planu, jer u svakom slučaju to bi bilo od koristi svakome tko želi ozbiljnije

živjeti svoj kršćanski poziv u svijetu, na što, u suvremenom svijetu, Drugi vatikanski sabor

potiče vjernike svjetovnjake.

Stoga je prvotna nakana ovog rada istražiti značaj ovog svijetlog lika u konkretnim

povijesnim okolnostima hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata iz perspektive njegova

svjedočkog djelovanja kao vjernika svjetovnjaka u vremenu između dva rata. Prateći njegov

rad i djelovanje, kršćanski rast i stremljenja, cilj je ukazati na određene duhovne dimenzije i

domete koje je Merz kao angažirani katolik ostvario u svoje vrijeme, te donekle otkriti odakle

mu iznimna snaga i jasnoća u apostolskom djelovanju. Poznato je da je na njega velik utjecaj

izvršila Katolička akcija kojoj precizne konture daje Pio XI., te je to bila druga značajna

odrednica za točan izbor same teme. Tako naslov teme otkriva i perspektivu iz koje je

namjera proučavati Merzov lik: Duhovnost Ivana Merza i Katolička akcija.

Želeći podrobnije razjasniti utjecaj Katoličke akcije na Merzovu duhovnost, bilo je

neophodno rad strukturirati u tri dijela. Budući da se ne može osobu promatrati istrgnutu iz

povijesnog konteksta, onda će u prvom dijelu biti neophodno obratiti pozornost na društvene

okolnosti u kojima živi Ivan Merz i nastaje Katolička akcija u svijetu i u Hrvatskoj. Drugo što

je bitno odrediti i obraditi jest pitanje duhovnih sadržaja i principa kojima je bila vođena

Katolička akcija, da bi se potom vidjelo u primjeru Merzova života u kojoj je mjeri Ivan bio

njihov dužnik. Nakon toga postaje nezaobilazno pitanje može li se potom odnos Ivana Merza i

1

Katoličke akcije vidjeti i iz druge perspektive, ne više one u kojoj bi Ivan Merz bio pasivni

primatelj, premda on nikad nije bio pasivni već aktivni primatelj, nego koliko je Merz unutar

svoga aktivizma bio ne samo aktivni primatelj, nego i aktivni širitelj Katoličke akcije. Ovom

posljednjem cilju posvećeno je treće poglavlje rada, koji tako zadobiva neophodnu logičku

strukturu i cjelovitost.

Osim što je ovom radu cilj opisati duhovni lik Ivana Merza, te iznijeti glavne ideje i

program djelovanja Katoličke akcije, usko vezane uz njegovo apostolsko djelovanje, korisno

je nešto reći i o prikladnoj metodi i metodološkim sredstvima za ostvarenje ovog cilja. Kako

je ideja da se u prvom dijelu dade povijesno-teološki presjek, tako će i metoda biti više

povijesno sintetska, dok će u drugom dijelu, za raščlambu pojedinih duhovnih sadržaja, biti

neophodno primijeniti analitičko-teološku. Ovakva metodološka nakana ne znači da se ove

dvije metode neće također prožimati kroz pojedine dijelove, jer se upotpunjuju i omogućuju

jedna drugoj sigurnije i solidnije zaključke, što je za poželjeti u ovakvom radu.

Od samog početka i malo upozorenje, neophodno kad se radi o osebujnim likovima

kao što je bio Merz. Naime, nemoguće je u okviru ovog i ovakvog rada biti apsolutno iscrpni,

jer jedan diplomski rad ne može iscrpiti Merzovo duhovno bogatstvo, nego je cilj dati barem

točan povijesni okvir i osnove duhovno-teološke konture kao mali doprinos osvjetljavanju

njegove veličine, još uvijek nedovoljno poznate, među vjernicima u našem narodu koje je

Blaženik zadužio svojim primjerom.

1. NASTANAK I ZNAČENJE KATOLIČKE AKCIJE

Da bi se uopće moglo mjerodavno govoriti o utjecaju Katoličke akcije na duhovnost Ivana

Merza, neophodno je najprije iznijeti u kratkim crtama povijest Katoličke akcije, ne

zaboravljajući niti objasniti kako je došlo do toga da je Ivan Merz upozna, te postane njen

gorljivi pobornik i širitelj. Već iz raščlambe povijesnih okolnosti postat će razvidno koje je

značenje imala Katolička akcija i za Katoličku Crkvu u hrvatskom narodu, a i za Merza

osobno, u vrlo teškim vremenima između dva svjetska rata.

1.1. Nastanak katoličkih pokreta

2

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u cijeloj Europi jača liberalizam, te ideja o

neograničenoj slobodi pojedinca prodire u sva područja osobnog života i javnog djelovanja.

To je proces započet već u 16. st. s reformacijom, a nastavljen u 18. francuskom revolucijom.

Idejama reformacije crkveni autoritet je bio zapostavljan i dovođen u pitanje kao

neevanđeoski, a još od vremena prosvjetiteljstva i francuske revolucije razne ideologije

vođene željom za autonomnim ostvarenjem čovjeka prodire u sve segmente javnog, a i

osobnog života. Može se reći da je francuska revolucija udarila temelje akciji koja se

opravdano može nazvati protukatoličkom ili protukršćanskom.1 Dobro organizirana, i

osmišljena, ta akcija se širi putem tiska, financijski ju pomažu kapitalisti, marksistički

socijalisti, slobodni zidari i mnoge druge udruge i pojedinci. Nositelji ove akcije služe se svim

sredstvima, pa ne samo da se trude skrenuti pažnju na stvarne nedostatke crkvenih ljudi, nego

nerijetko podmeću laži i poluistine koje plasiraju javnosti, a sve s ciljem da ugroze ugled

svećenika, redovnika, a i katoličkih javih radnika. Za Crkvu, bilo je to vrijeme poteškoća, ali

istodobno i svojevrstan izazov da se ideje Evanđelja suprotstave liberalnom svjetonazoru.

U povijesnom trenutku uvjetovanom takvim okolnostima, kad je sustavan rad oko

dekristijanizacije društva uzeo zamaha, čega je bio svjestan i Ivan Merz,2 da ne bi donio

zacrtane plodove, to jest da ne bi napravio mnogo štete budući da je njegova bit bila rušilačka

s pogubnim društvenim i antropološkim posljedicama, nastaje snažan pokret među katolicima,

kao odgovor na stanje u društvu, te se katolici počinju organizirati i djelovati na razne načine,

ne želeći prepustiti čovječanstvo na milost i nemilost bezbožnih tendecija. Javljaju se razni

pokreti koji se zajedničkim imenom nazivaju katoličkom akcijom3 ili katoličkom pučkom

akcijom, katoličkim pokretom, akcijom katolika i dr.

Prvi pokreti javljaju se u Italiji, kao odgovor na djelovanje ljutih neprijatelja Crkve

okupljenih oko pokreta «Risorgimento». Tako se već 1866. utemeljuje «Talijansko katoličko

društvo za obranu slobode Crkve u Italiji», koje homogenizira talijanske katolike, i, premda

nije bilo dugog vijeka, rezultira mnogim društvenim promjenama, pa se već iduće godine,

osniva «Društvo katoličke mladeži» koje s programom: molitva, rad, žrtva, svojim

djelovanjem iskazuje podršku i prisnost papi u vremenu kad je Država bila u dramatičnom

razdoblju. Te i ostale organizacije, od kojih je vrijedno istaknuti «Katoličku uniju za napredak

1 Usp. Luigi CIVARDI, Manuale di Azione Cattolica, parte 1., 56.2 «No današnje kulturno društvo zapalo je novo poganstvo, a broj je svećenika vrlo malen. Zato vidimo da i vjernici –to jest Ecclesia audiens- hoće da participiraju na misiji svojih pastira.», Ivan MERZ, «Katolička akcija» u Italiji, u: Katolički list, br.1./1924., 4-6. (dalje: KL)3 Ovdje izraz «katolička akcija» treba shvatiti kao općenitu inicijativu katolika na društvenom polju koji se još naziva i «katolički pokret», te ju razlikovati od «Katoličke akcije» Pia XI. koju pokreće svojom enciklikom Ubi Arcano Dei i kad sam izraz postaje službenim nazivom za potpuno drukčiju organiziranu djelatnost.

3

dobrih djela u Italiji» i poglavito «Prvo rimsko društvo za katoličke interese», svojim

djelovanjem dovode do jačanja svijesti o potrebi svesrdnog angažmana, ne samo socijalnog i

prosvjetnog, već i političkog.4

U to vrijeme, naime, katolici u Italiji nisu imali pravo biti birani u parlament, a ideja

da je apstinencija samo priprava za politički angažman dobiva na snazi najviše zahvaljujući

djelovanju upravo već spomenutog «Prvog rimskog društva za katoličke interese», koje 1891.

svoj središnji odbor dijeli u pet sekcija, od kojih je jedna administrativna kojoj je isključiva

briga komunalna politika. Slijedom toga nastoji se uvesti u lokalna politička tijela ljude koji

nemaju izražen animozitet prema religiji i Crkvi.

Opisani događaji i nastojanja, polako ali sigurno, motiviraju talijanske katolike na još

bolje organiziranje unutar katoličkog pokreta te se osvještavaju da je nužno djelovanje

proširiti i na šire političko područje.

I tadašnji papa Pio X.5 ističe da se u slobodnoj državi, svi, pa i katolici, mogu baviti

poslovima od javnog interesa, u skladu sa zakonom Božjim i odredbama Crkve. Prema

papinom prijedlogu, formiraju se tri grane katoličkog pokreta te se strujanja i rad katolika

definiraju u tri smjera: prosvjetna, ekonomska i politička grana djelovanja. Prosvjetna

funkcija ostvarivala se putem tiska, školstva, raznih udruga; ekonomska kroz brigu o

materijalnim interesima ugroženih; a politička nastojanjem da što veći broj katolika sudjeluje

u javnim poslovima. Općenito se nastojalo da što veći broj katolika izlazi na izbore i uđe u

parlament.

Uvjeren da je potrebno sve obnoviti u Kristu, i društveni i osobni život, papa Pio X. 4.

rujna 1905. izdaje pismo kojim se imaju osnovati dvije udruge: Talijanska narodna katolička

unija i Talijanska katolička unija biračkih udruga, obje sa zadatkom katoličkog odgoja

mladeži, uvijek ističući da je prije svega neophodna potpuna odanost biskupu, odnosno Crkvi.

Iduća značajna reforma za katoličku akciju događa se, početkom I. svjetskog rata, s

pontifikatom pape Benedikta XV.,6 koji i dalje njeguje prosvjetnu, ekonomsku i političku

djelatnost katoličkog pokreta.

4 Kolika je ravnodušnost prema politici vladala (a ne smije se zaboraviti da je ista atmosfera zavladala cijelom Europom), najbolje ilustriraju napisi tadašnjih tiskovina. Tako naš Katolički list prenosi članke iz inozemnih tiskovina, angažiranih naslova: Dužnost je katolika glasovati, Dužnost je katolika dobro glasovati, Ne glasovati je «grijeh propuštanja», Loše glasovati je grijeh protiv Boga i bližnjega, Poželjna bi bila politička stranka na katoličkim temeljima i sl. Vidi : Ivan MERZ , «Katolička akcija» u Italiji, br. 30 i 31.5 Ovaj se papa i inače smatra pionirom katoličke akcije. Moto njegovog pontifikata bio je Instaurare omnia in Christo - Obnoviti sve u Kristu. Njegov stav je bio da pojedinac mora biti prije svega religiozan, a tek onda se baviti politikom.6 Kardinal Giacomo della Chiesa, koji pontifikat preuzima 3. rujna 1914., niti tri mjeseca od sarajevskog atentata na Franju Ferdinanda, 28. lipnja 1914.

4

Ratno je vrijeme, politička uloga postaje sve izraženija, pa se početkom 1919. u

katoličkim listovima objavljuje program i poziv nove političke stranke Partito Popolare, u

kojoj, razumljivo, s radom nastavlja skupina koja je do tada bila dio katoličke akcije.7

1.2. Nastanak Katoličke akcije

Svakako najznačajniji trenutak u razvijanju katoličke akcije bio je dolazak pape Pia

XI. na čelo Crkve, kada Katolička akcija postaje organizirani Savez prosvjetno-odgojnih i

socijalno-ekonomskih organizacija. Nacrt takve Katoličke akcije, Pio XI. iznosi u pismu od 2.

listopada 1923.,8 a pravila je izradio Središnji odbor, te ih potvrdila Sveta Stolica.

Ovim pravilima, katolici se organiziraju u šest tipova organizacija: organizaciju

muževa, omladine, đaka, majki, djevojaka i učenica. Također, svaka organizacija ima

podvrste, a sve su imale isključivo odgojni cilj. Svaka organizacija koja nije imala prosvjetno-

odgojnu funkciju, više nije mogla spadati pod Katoličku akciju. Osim toga Katolička akcija

isključivo postaje vjerska, a ne politička organizacija, te si kao glavnu zadaću postavlja

sudjelovanje vjernika laika u životu Crkve, a pod vodstvom svećenika. U svojoj enciklici Ubi

arcano Dei od 23. prosinca 1922., papa Pio XI., naglašava da od sada Katolička akcija spada

u kršćanski život vjernika i pastirsku dužnost svećenstva. Time je izraženo da joj je svrha,

zadatak i cilj kristijanizacija društva, te Katolička akcija postaje «produženom rukom» Crkve,

u posvećivanju duša i stvaranju svjetovnog društvenog poretka u kojem će Crkva moći vršiti

svoju funkciju posvećenja.

Hijerarhijska struktura Katoličke akcije slijedila je strukturu crkvene hijerarhije, s time

da su sve organizacije, župni savjeti, biskupijski i središnji, imale dvostruko vodstvo:

predsjednik organizacije je svjetovnjak, a duhovni vođa jedan svećenik, župnik ili njegov

zamjenik. Svaka organizacija (organizacija muževa, omladine, đaka, majki, djevojaka i

učenica9) unutar župe ima predsjednika, a svi predsjednici zajedno čine Župni savjet

Katoličke akcije. To je tijelo koje ima zadatak promicati vjersku kulturu unutar župe, starati

se o širenju pobožnosti i vjerskog života, a direktno je podređen Biskupijskom savezu, koji

7 Partito Popolare neki su smatrali samo političkom organizacijom katoličke akcije, no Papa, kao i Conte Della Torre, tadašnji predsjednik katoličke akcije, ističe razliku i autonomiju katoličke akcije u odnosu na političku stranku.8 Pismo je upravljeno odvjetniku Luigiu Colombu, a u cijelosti je objavljeno u sarajevskoj Vrhbosni. Čedomil ČEKADA, Sedma dekanska konferencija, u: Vrhbosna, br.4.i 5./1925., 53-55.9 Svaka ova organizacija, unutar sebe, opet se grupira u podskupine, ovisno o staleškoj pripadnosti pojedinih članova Katoličke akcije. Dr. Ivan Merz u svom radu «Katolička Akcija» u Italiji, objavljenom 3. siječnja 1924. u Katoličkom listu br.1/24 tom vidi i posebnost Akcije u odnosu na ostale organizacije katolika. Navodi kako tek katolik koji koristi sva sredstva koje mu pruža njegov stalež i stupanj naobrazbe da bi spasio svoju dušu i dušu svojih bližnjih, zavrjeđuje nositi ime člana Katoličke akcije.

5

opet slijedi istu tu strukturu. Sačinjen je od predsjednika šest biskupijskih liga, a predsjednika

Biskupskog saveza imenuje biskup, dok Sveti Otac imenuje predsjednika Centralnog saveza

Katoličke akcije.10

Pod vlašću posvećene hijerarhije, Katolička akcija ima zadatak sve prožeti duhom

Isusa Krista, stoga papa Pio XI. ističe da «Katolička akcija spada u dušobrižničku službu i

kršćanski život»11 te ju definira kao organizirano sudjelovanje laika u hijerarhijskom

apostolatu, s ciljem afirmacije i proširenja katoličkih načela na obiteljski, društveni i osobni

život.

1.3. Katolička akcija u Hrvatskoj

Pozivajući se izrijekom na encikliku Ubi arcano Dei pape Pia XI., jugoslavenski

katolički episkopat poziva i svećenstvo i vjernike da se zauzmu, te dostojanstveno i mirno

organiziraju pod vodstvom svećenstva. Cilj takve odredbe nije bio dokinuti postojeće

organizacije katolika, već, zadržavajući sve postojeće, transformirati i čvršće povezati pod

zajedničkim imenom Katolička akcija.

I sam Sveti Otac papa Pio XI. je pozivao Hrvate da se udruže i djeluju unutar

Katoličke akcije,12 iz čega se može izvući više zaključaka. Prvo da je Papa bio upoznat s

katoličkim gibanjima među Hrvatima, te da mu je bilo iznimno stalo da se i oni uključe što

aktivnije u pokret Katoličke akcije. Iz ovog također iščitavamo vjerničku živost i aktualnost

kojom su Hrvati pratili zbivanja u općoj Crkvi, jer nije trebalo proći mnogo vremena od

osnutka Katoličke akcije u Italiji, pa da se već počne osnivati i hvatati maha i u Hrvatskoj.

No da bi se shvatio razvoj Katoličke akcije u Hrvatskoj, a shodno tome uloga i značaj

Ivana Merza u svim tim događanjima, potrebno je prethodno razbistriti događaje koji joj

prethode na religioznoj i društvenoj sceni.

U vremenu između dva svjetska rata, i u Hrvatskoj se javlja organizirano djelovanje

katolika koje svoje početke ima u nekim događanjima koja su se zbila početkom XX. stoljeća.

10 Tehničku i organizacijsku strukturu Katoličke akcije precizno i jasno iznosi Dr. Ivan Merz u prethodno spomenutom radu. Također, tu su je opisana ovisnost nižih o višim organima Akcije te dužnosti jednih prema drugima. 11 «Eandem actionem hinc ad pastorale ministerium, inde ad christianam vitam sine dubio pertinere», PIO XI , Ubi arcano Dei, (23. XII. 1922.) u: Vrhbosna, 30(1923.) 3 i 4, 17-27.

12 Papa čini to u svečanom govoru hodočasnicima IV. internacionalnog katoličkog omladinskog kongresa 19. rujna 1926., kojom prigodom je Kongresu nazočilo službeno izaslanstvo hrvatskih Orlova, organizacije koja je vršila prosvjetno, vjersko i tjelesno obrazovanje mladih katolika u duhu Evanđelja.

6

Godine 1900. održan je, naime, u Zagrebu prvi Hrvatski katolički kongres. Smatra se da je taj

događaj „temelj Hrvatskom katoličkom pokretu“.13 Krčki biskup dr. Antun Mahnić već je od

1903. pokrenuo organiziranje katolika, a 4. travnja 1904. poziva skupinu svećenika i laika u

Rijeku na sastanak, na kojem bi razmijenili mišljenja i ideje kako se oduprijeti najezdi

liberalizma u društvo.14 Ovaj riječki sastanak je značio početak Hrvatskog katoličkog pokreta.

1910. Mahnić je osnovao Hrvatski katolički đački savez, potom 1912.-1913. Hrvatski

katolički seniorat, koji je prema Mahnićevu mišljenju trebalo biti vrhovno tijelo pokreta

katoličke mladeži, i naposljetku, 1913. Hrvatski katolički narodni savez, koji se zajedno

nazivaju Hrvatski katolički pokret, koji je imao isti cilj kao i ostale katoličke organizacije tog

vremena - spriječiti dekristijanizaciju društva. Kako u počecima nisu nailazili na veliko

razumijevanje episkopata, sve te organizacije formirale su se «odozdo», što znači da je

inicijativa za organiziranjem dolazila dobrovoljno od mladeži, đaka i sveučilištaraca, koji su

se sami formirali u grupe, dok je Mahnić rado s njima surađivao, slao im povremene upute i

smjernice za rad.

Prva nesuglasja unutar Hrvatskog katoličkog pokreta javljaju se 1912., kada seniori dr.

Petar Rogulja i Rudolf Echert u katoličkom dnevniku Riječke Novine objavljuju «prvi

politički programni članak HKP-a»15 u kojem se iznose ideje oprečne Mahnićevom poimanju

Hrvatskog katoličkog pokreta.16 Mahnić je, naime, naglasak stavljao na socijalno-ekonomsku

i vjersku dimenziju Hrvatskog katoličkog pokreta, dok je ovo bio izrazit pomak u politizaciju.

Politički stav kojeg seniori iznose bila je ideja o jedinstvu Slovenaca, Hrvata i Srba,17 te

načelo tzv. «realne politike». Jača suprotstavljanja unutar pokreta nastaju nakon objavljivanja

članka «Pred zoru»18 u kojem Rogulja čini podjelu među angažiranim katolicima, na dvije

skupine: nacionalce i integralce. Oko njegove ideje okuplja se grupa koja se naziva

nacionalcima, te glavna svrha njihovog djelovanja postupno prestaje biti borba protiv

liberalizma i dekristijanizacije, već sasvim nova ideologija, paralelna s političkim zbivanjima

13 Adolf POLEGUBIĆ, Stoljeće katoličkog laikata u Hrvatskoj, Zagreb 2007. 18.14 Na sastanku Mahnić iznosi: »Znatan je već broj naših inteligenata koji se ne ustručavaju pokazati svoje protukršćansko mišljenje; premnogo je takvih koji su u duši još kršćani ali su im uši navikle slušati bezbožna naučavanja novovjekih proroka i ne odvažuju se reći riječ, a kamoli braniti svoje uvjerenje. Uvjereni katolici ne smiju šutjeti! Rekoh: više nego ikada Hrvatska treba sudjelovanje katoličkih svjetovnjaka u javnom životu. To je za nas životno pitanje!», vidi: Fabijan VERAJA, Hrvatski katolički pokret «potpuno zakazao i neuspio»? u : Crkva u svijetu, 40 (2005.) 3, 325-355. Riječi biskupa zorno prikazuju stanje i društveno raspoloženje u domovini.15 Petar ROGULJA, Vrhovni cilj, u: Senijorski Vjesnik 3 ( 1919.) 2, 23-27.16 Misao da su to dvije oprečne ličnosti i djela, iznosi i Ivan Merz u pismu prijatelju dr. fra Krešimiru Pandžiću, od 10. lipnja 1927., gdje iskreno navodi: «Dokazano je samo da su ideje Roguljine bile krive i u najočitijem protuslovlju s Mahnićem.»17 Ideja koju je zdušno zastupao i Vuk Stefanović-Karadžić u svom velikosrpskom projektu «Srbi svi i svuda», a najzapamćeniji nam ostao po svojim intervencijama u hrvatskom jeziku.18Petar ROGULJA, Pred zoru, u: Luč, br. 1 /1916./1917., 125-144.

7

tog vremena, a to je da Slovenci, Hrvati i Srbi tvore jedan narod. Glasila koja ih podržavaju

bila su «Luč», «Hrvatska Prosvjeta» i «Novine», a uživaju naklonost franjevaca i «Katoličkog

Lista». Suprotnu struju unutar Hrvatskog katoličkog pokreta, ljude koji nisu prionuli uz ovu

ideju, i nazivaju se integralcima, podupiru isusovci, slovenski seniorat i listovi «Dan»,

«Vrhbosna» i «Hrvatski dnevnik». Ovom podjelom je nastala polarizacija unutar Hrvatskog

katoličkog pokreta što je trajno poljuljalo poziciju pokreta. Iako iz današnje perspektive ne

možemo idealizirati Hrvatski katolički pokret, ipak bi jednako pogrešno bilo zanemariti

njegov značaj za katoličanstvo u Hrvata u tom razdoblju.19

Roguljina jugoslavenska orijentacija nailazi na plodno tlo kod mnogih katoličkih

intelektualaca pa se 1919. formira i Hrvatska pučka stranka, kao čvrst temelj političkom

djelovanju Hrvatskog katoličkog pokreta. Seniorat se daleko više bavi politikom nego

odgojem mladeži i preporodna akcija u Hrvatskoj se sve više veže uz politiku i članstvo u

HPS.

Završetkom Prvog svjetskog rata nastaje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, što

nacionalcima konvenira pa se u Hrvatskoj osnivaju knjižare, tiskare, gospodarske zadruge,

štedionice i drugi značajni ekonomski pothvati. Sve to motivira seniore da traže podršku od

katoličkog episkopata 18. srpnja 1919. U pismu episkopatu traže odobrenje da Hrvatski

katolički pokret putem Hrvatske pučke stranke pokuša svoje socijalno-ekonomske, kulturne i

političke težnje ostvariti u državnom parlamentu. U odgovoru episkopata ga i dobivaju.20

Mnogi koji su ga osporavali, od tada Rogulju i njegovo djelovanje počinju opravdavati,

tvrdnjom da se hrvatski katolički pokret nužno morao prikloniti politizaciji i jugoslavenskoj

ideji. U suprotnom bi Katolička crkva u Hrvata bila onemogućena u svom djelovanju, a

nacionalno pitanje je moglo biti riješeno jedino inkorporiranjem u Kraljevinu Srba, Hrvata i

Slovenaca.

Bilo je to samo trenutno stanje unutar katoličkog pokreta,21 jer se kao opreka

Roguljinoj skupini u Hrvatskoj od 1923. pokreće i Katolička akcija čiji je nositelj bio Ivan

19 «Radilo se o tome da se spase kršćanske vrednote u hrvatskom narodu. To je po naravi stvari zahtijevalo angažiranost katolika na svim područjima, pa i na političkom planu, ukoliko se pod politikom podrazumijeva rad za opće dobro. I ako je išta uistinu pozitivna bilo u hrvatskom društvu u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata, bio je to novi pokret katoličke omladine, koji je već počeo donositi prve plodove u stasanju jedne nove generacije, koja je trebala biti kvasac tog društva.» Fabijan VERAJA: Hrvatski katolički pokret «potpuno zakazao i neuspio»?, 331.20 Iako A. Guberina, ali i mnogi drugi osporavaju autentičnost tog dokumenta. Guberina ističe da odgovor episkopata nije ni datiran ni potpisan, te da je to «dovoljno ne samo da se posumnja, nego i potpuno zaniječe autentičnost» istog dokumenta. Vidi : A. GUBERINA, Preuzvišeni gospodine! (Zelena knjiga- rukopis umnožen na šapirografu), Šibenik, 1933., 17.21 Rogulja je umro 19. veljače 1920. ali je Hrvatska pučka stranka nastavila s djelovanjem i dalje pod neslužbenim vodstvom Seniorata.

8

Merz, koji naglasak stavlja na izvanstranačko, religijsko djelovanje katolika, pozivajući se na

encikliku Ubi Arcano Dei, izvan i iznad svih političkih stranaka i zbivanja.22

I prije objave spomenute enciklike, koristi se naziv «katolička akcija» ali za razne

oblike aktivnosti katolika, a tek od njene objave i angažmana Ivana Merza, pod tim nazivom

se smatra organizirano djelovanje laika u apostolatu Crkve.23 Merz je inzistirao da katoličke

organizacije dođu pod kompetenciju Crkve i da djelovanje laika bude u cilju pastorizacije,

čime bi onda političko djelovanje katolika trebalo biti posljedica njihova duhovnog života i

rasta, a ne cilj u samom sebi. U tom je i organizacijska razlika jer se u okviru Katoličke akcije

podupire djelovanje «odozgo», tj, slijede se inicijative iz Crkve, te je usklađuje se djelovanje i

ustroj u potpunosti ga podvrgavajući crkvenom hijerarhijskom vodstvu.

Prva organizacija u kojoj Merz implementira ideje i duh Katoličke akcije bila je

Hrvatski katolički omladinski savez, 3. prosinca 1922.,24 a prva organizacija u koju se uvode

načela Katoličke akcije Pia XI. bio je Hrvatski orlovski savez (HOS).

Idejno i po djelovanju, može se ustvrditi da su Rogulja i Merz bili dva antipoda. Dok

se Rogulja orijentirao na političku aktivnost, polazeći od inozemnih, posebice njemačkih i

austrijskih organizacija, to je Merz bio orijentiran na vjerski i pobožni život, idejno polazeći

od crkvenih spisa, enciklika i crkvenih odredbi. Merz je kao osnovno načelo isticao da Crkva,

odnosno papa i biskupi moraju stvarati ideologiju i voditi aktivnost Katoličke akcije. Stoga

teži uspostavljanju organizacije koja će za cilj imati izrazito moralni i vjerski odgoj, a ne

ovozemaljske ciljeve kao što su zadruge, političke stranke i slično. U tom pogledu, podudarao

se sa stavom Crkve, da je suradnja s kakvom političkom strankom moguća isključivo u

jednom slučaju: ako bi se zajednički radilo na kakvom socijalnom programu.

1.4. Ivan Merz i organiziranje Katoličke akcije u Hrvatskoj

Društvene prilike u Hrvatskoj između dva svjetska rata, i događaji unutar Hrvatskog

katoličkog pokreta već su opisani, te nas upućuju na daljnje zaključke i produbljenja. Posebnu

ulogu u preusmjeravanju djelovanja katolika i za usađivanje ideja Katoličke akcije, ima Ivan

Merz, koji se u to doba javlja kao providonosna iskra za Hrvatske katolike. Nakon školovanja 22 Ivan Merz 1919., djelujući kao član udruge Hrvatska u Beču, piše: «Religija je postala sredstvo nacionalizma. Mi nećemo nikada niti smijemo biti katolici s ciljem da bismo pomogli narodu, nego ćemo pomoći narodu, jer smo katolici. Katoličanstvo je naš cilj, nije sredstvo… Temelj našeg života mora biti preporod u Kristu, sve ostalo dolazi samo od sebe.», Giampaolo MATTEI, Život za ideale, Split, 2006.23 Razlika je istaknuta već ranije, u prvom dijelu ovog poglavlja.24 Datumi ne trebaju začuđivati, jer je Merz aktivno pratio zbivanja unutar katoličkog pokreta, a za svog boravka u Beču 1915.-1916., te 1919.-1020., i u Parizu 1920.-1922. proučava enciklike Pia X., Klementa XV. i Pia XI. pa nije neobično što istupa prije objave same Ubi arcano Dei.

9

u Beču i Parizu, gdje se upoznao s naukom Pia XI. o Katoličkoj akciji, proučavajući papine

enciklike i crkvene dokumente, vraća se u Hrvatsku i aktivno se uključuje u Hrvatski katolički

pokret.

Bilo je to vrijeme kad su Crkva i hrvatski puk prolazili kroz nemale poteškoće. Pod

neslužbenim vodstvom Seniorata, Hrvatska pučka stranka postala je najsnažnija grana

Hrvatskog katoličkog pokreta tako da njegova politizacija potiskuje prvotne ideje tvoraca, a

nacionalno pitanje aktualiziralo se pojavom jugoslavenske orijentacije, s kojom se puk nije

nikad istinski suživio.25

Aktivno u tim turbulentnim društvenim zbivanjima sudjelovao je i Senior svećenik dr.

Dragutin Kniewald,26 koji je 1920. pokrenuo Pokret «Orlovi» u Hrvatskoj, po uzoru na pokret

Orlova u Češkoj, koji je brzo prešao u Sloveniju. Hrvatski Orlovi, zajedno sa slovenskima,

činili su Jugoslavenski orlovski savez. U Hrvatskoj je taj pokret nastao iz tzv. «gimnastičkih»

sekcija mladeži, trudom dr. Kniewalda, koji od samog osnutka nastoji da Orlovi budu đačka

organizacija neovisna o političkoj stranci. Već u prvoj godini djelovanja, u srednjim školama

i omladinskim društvima, proradilo je oko 30 orlovskih odsjeka. I dalje se sačuvala praksa

tjelovježbe u sekcijama ali je potican i odgojni rad s mladima. Unijelo je to dosta poleta u

redove mladeži. Kako je bio svjestan opasnosti koja prijeti od jugoslavenske i komunističke

propagande, Kniewald se zauzima za rad i djelovanje Marijinih Kongregacija u srednjim

školama. Kasnije, kad je istupio iz Seniorata, ostaje izvan javnog rada uopće i zbivanja prati

uglavnom preko tiska. Tim putem upoznat će se s likom i idejama Ivana Merza, koji javno

djeluje na istoj liniji.

Po povratku iz Pariza, 1922. Ivan Merz postaje predsjednikom Hrvatskog katoličkog

omladinskog saveza unutar kojeg nastoji ujediniti sve omladinske prosvjetne organizacije.

Jako dobro je poznavao doktrinu Pia XI. i njegovu encikliku Ubi arcano Dei o Katoličkoj

akciji kao sudjelovanju laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve. Svim snagama se zalagao da

Hrvatski katolički omladinski savez provodi načela Katoličke akcije, pa je upornošću postigao

da se u statut saveza izrijekom umetne kako je savez podložan Crkvi koju će zastupati

duhovni savjetnik. Za duhovnog savjetnika iz redova Crkve postavljen je isusovac o. Bruno

Foretić.

25 Ivan Merz kritizira »jugoslavizam» koji se katolicima pokušava nametnuti na štetu nacionalne svijesti, a ne oduševljava ga ni tvorevina Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca: «veselim se slobodi ali radije bih vidio novu državu kao republiku nego kao kraljevinu», 27. XI. 1918. u : Dnevnik Ivana Merza.26 Kniewald je inače bio član Seniorata, poznat po marljivosti i gorljivosti u redu. Seniorat mu je povjerio referat za đaštvo, kasnije za orlovstvo. Međutim, kako upoznaje stanje stvari unutar tih organizacija, posebice seniorskih zborova, ukazuje Senioratu na manjkavosti, što ne nailazi na razumijevanje. Kasnije će zbog razilaženja istupiti iz Seniorata. «Nećemo biti paradna ni udarna grupa nijedne političke stranke, pa ni HPS. Hrvatski orlovi neće biti podmladak HPS…», rekao je Senioratu inzistirajući na ostavci na seniorske dužnosti.

10

Postojale su, dakle, još uvijek dvije organizacije hrvatske mladeži, koje su počivale na

sličnim idejama i djelovale s istim ciljem; pokrenuti katolike na izvanstranačku Katoličku

akciju. Česta pojava je bila da je netko član i jedne i druge organizacije, a to je stvaralo i

ustrojstvene poteškoće. Sve te okolnosti, dovele su da se javi izražena težnja za ujedinjenjem

dviju organizacija katoličke mladeži u jednu, koja bi bila pod crkvenim vodstvom.

Ako itko, onda se Merz ponajviše za to zalaže proučavajući ustrojstvo i djelovanje

Katoličke akcije. Iz dana u dan postajao je sve više svjestan da mu je poziv i zadaća biti

„korektor“ Katoličkog pokreta kod nas, što je činio svim žarom i energijom napose nakon

duhovnih vježbi 1923.27 Zajedno s predstavnicima hrvatskih Orlova, u Ljubljani u studenom

1923. pregovara s Jugoslavenskim orlovskim savezom, da se dopusti osnivanje Hrvatskog

orlovskog saveza, sa sjedištem u Zagrebu, koji bi bio neovisan o Ljubljani. Njegov cilj

ostvaruje se 16. prosinca 1923. kad se ujedinjuju hrvatski Orlovi i Omladinski savez u

jedinstvenu organizaciju Hrvatski orlovski savez (HOS) sa sjedištem u Zagrebu. Merzu je

povjeren zadatak da pripremi hrvatsko izdanje Zlatne knjige28 kojom daje upute smjernice za

rad Hrvatskog orlovskoga saveza pod motom Žrtva-Euharistija-Apostolat, snažno se

inspirirajući idejama enciklike Ubi arcano Dei.

Merz ističe da sve mora biti usmjereno spasenju duše, posljednjem cilju kojeg je Bog

čovjeku zadao. Tri su stupnja kojima se postiže: jedinstvo s Crkvom i njenom hijerarhijom,

izgrađivanje ljudske i kršćanske zrelosti u mladima, i konačno, djelovanje takvih zrelih

pojedinaca kao Božjih apostola u širenju Kristova Kraljevstva. Sredstva koja trebaju poslužiti

do ostvarenja tog konačnog cilja su ona koja Crkva preporuči i zada. U Zlatnoj Knjizi navodi

kako su dužnosti orla služiti Crkvi, biti njeni uzorni članovi, ljubiti Boga i Crkvu, svoj narod,

svjedočiti svojim krjeposnim životom o Bogu i biti uzorom takvog života, obavljati sve

vjerske dužnosti, redovno uzimati sv. sakramente i aktivno sudjelovati u prosvjetnim

aktivnostima organizacije kojoj pripada, a oni koji su se uključili radi tjelovježbe, imaju

dužnost nastaviti s tim. Zaštitnikom Orlova proglašen je sv. Ivan Evanđelist, koji se prikazuje

simbolom orla koji leti do visina božanske riječi.

27 Usp. Mara ČOVIĆ, Uzor i učitelj ženske mladeži, u: Pojava i značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dra. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 82.28 «Zlatna knjiga» je djelo don Franca Terseglava, koju je napisao za katoličku mladež Slovenije. Ivan Merz je priređivao hrvatsko izdanje, koje je upotpunio i utisnuo jak pečat Katoličke akcije Pia XI. Kienwald je za nju rekao: »To je program hrvatske katoličke mladeži za čitav XX vijek.», dok istodobno, po tvrdnjama nekih suvremenika, čak u tiskari je bilo seniorskih intervencija u Merzovom tekstu, te su izbacivani dijelovi u kojima piše o poslušnosti, odanosti papi i biskupima i slično. Predgovor koji je Merz sastavio, bio je potpuno izbačen pa je objavljen tek kasnije, kao zaseban tekst. Usp. F. VERAJA, Hrvatski katolički pokret «potpuno zakazao i neuspio»?, 343.

11

Gradnja Orlovstva na tim načelima, značila je potpuno drukčiji odnos svećenstva

prema katoličkom pokretu.29 Prisjetimo se, dotadašnje organizacije, formirale su se «odozdo»,

inicijativa je dolazila iz dobrovoljnosti pojedinaca, a njihove programe bi naknadno podupirao

biskup Mahnić, dok je većina ostalih biskupa ostajala po strani, pokazujući najviše

indiferentnost na aktivnost katoličke mladeži. Od sada, u pokretu je bilo mjesta i za svećenike,

štoviše, bili su jednakopravni sa laicima, jer više nije bilo (prešutnog) imperativa da se

članovi politički angažiraju. Naravno, katolicima nitko nije priječio politički angažman ni

tada, i to u okviru bilo koje stranke, a ne isključivo HPS-a, no takav angažman nije bio uvjet.

«Kao dio duhovne pastve, Katolička akcija mora stajati pod vodstvom Sv. Stolice koja

ima potpunu, vrhovnu i neposrednu vlast nad duhovnom pastvom u svim biskupijama svijeta i

nad svakim pojedinim vjernikom; zatim mora stajati pod vodstvom mjesnih biskupa. Za ovo

veliko načelo borilo se hrvatsko Orlovstvo tijekom ove godine i, hvala Providnosti, ovo je

načelo i svestrano prihvaćeno.»30 Drugim riječima, formirana je izvanstranačka Katolička

akcija, organizirana i vođena sasvim novim duhom, u korist Crkve, a za spasenje

katoličanstva.31 U pismu prijatelju Krešimiru Pandžiću, 10. lipnja 1927. Merz navodi:

„...kažem da ne sumnjam u subjektivno dobro uvjerenje mnogih seniora u Zagrebu, ali

stvarno se politički pokret i dalje vodi u starom smjeru: politizirano; kao da se katolička

preporodna akcija mora da veže uz jedan stranački politički smjer; kao da ne može biti dobar i

suvremen katolik, koji nije pučkaš (...) nije borba protiv seniorima i njihovim sposobnostima i

„subjetkivno crkvenom stanovištu“ borba je da se ova distinkcija provede u njihovu

mentalitetu, te onda organizatorno. U radu mora biti prvi kriterij spas duša, dobro sv. Crkve, i

to onako kako zamišlja sv. Stolica.“32

Tako je bio stvoren novi duh, poglavito zahvaljujući Ivanu Merzu i njegovoj ljubavi

prema Crkvi i Kristovu Namjesniku, te jasnim prihvaćanjem crkvenih smjernica.33 Ideja

Katoličke akcije konačno je pobijedila, iako će se, kako je konstatirao sam Merz, obilni

plodovi moći osjetiti kad tadašnje generacije preporoditelja ne bude među živima. Mnogi su,

29 Kniewald ne krije svoje oduševljenje idejom: «Ja sam položio organizacijske temelje u Mariboru, Đakovu i kasnije, ali ovaj zaokret, ovaj duh, nisam bio kadar provesti. Da li to sada provodi dr. Merz? Što kaže na to seniorat? I što vele Slovenci? Benedicat Deus!». Usp. F. VERAJA, Hrvatski katolički pokret «potpuno zakazao i neuspio»? 342.30 Provođenje Hrvatske katoličke Akcije, (članak bez autora) u : Vrhbosna, br.3/1927., 44.31 Naravno da je i ovakva situacija dovela do trzavica. Seniorat se pobunio, imputirajući Merzu da cijepa jedinstven katolički korpus koji je do tada bio vođen HPS-om. Imajući jak tisak koji bi ih podupirao, seniori se upuštaju u neumjesne napadaje na orlovsko vodstvo, time se među katolicima stvara konfuzija, do te mjere da na kraju reagira i Biskupska konferencija koja izrijekom brani polemike na relaciji orlovstvo-seniorat. Zabrane se, međutim, pridržava jedino napadnuta, orlovska strana. Iz Merzove privatne korespondencije vidjeti je koliko duboko ga to potresa.32 Fabijan VERAJA, Hrvatski katolički pokret «potpuno zakazao i neuspio»?, 346-347.33 Kao znak privrženosti Svetome Ocu Merz je dao ideju da se svake godine slavi papin dan.

12

pogotovo iz Seniorata, Merza napadali i prozivala, opirući se nastojanju da Katoličku akciju

stavi pod okrilje i nadležnost biskupa i pape, optužujući ga da ne hodi „Mahnićevim putem“,

što je Merz odlučno odbio, nakon što je temeljito proučio Mahnićevo djelovanje, pokazujući

da je dobro razumio ideje katoličkog pokreta koji je pokrenuo Mahnić, te da ih je najbolje

oživotvorio u Orlovstu koje živi prema smjernicama Katoličke akcije.34 Merz se opirao

pokušajima da se u katoličkom pokretu samo formalno rabi naziv „katolički“, a da se u stvari

provodi političko djelovanje pod etiketom katoličkog, čime bi vjera služila samo kao sredstvo

za postizanje političko-nacionalnih ciljeva, a ne bi bila okrenuta jačanju duhovnog života

vjernika i spasenju duša.35

Nakon šestojanuarske diktature, godinu nakon smrti Ivana Merza, nova beogradska

vlast zabranjuje djelovanje Orlova. Ipak, katoličko djelovanje se više nije moglo zaustaviti, pa

su bivši Orlovi nastavili svoje djelovanje u okviru Euharistijskih križara, koji su ime uzeli od

katoličkog pokreta mladeži u Francuskoj, a papa Ivan XXIII. im daje ime koje nose i danas,

Mladež euharistijskog pokreta. Ta organizacija i danas djeluje u velikom broju zemalja

svijeta, a što se tiče hrvatske Križarske organizacije, ona je životno djelo Ivana Merza.36

Danas Merza slavimo kao blaženika zbog njegove kreposti, koja je posebice došla do

izražaja u zalaganju za dobro hrvatske katoličke mladeži, (papa Ivan Pavao II. na svečanoj je

misi na Petrićevcu u Banjoj Luci, 22. lipnja 2003. blaženim proglasio slugu Božjega Ivana

Merza) no već davno prije došla je do izražaja njegova veličina kao pionira Katoličke akcije u

Hrvatskoj, čovjeka kreposna života i velikog uzora hrvatske mladeži.37

34 Usp. Slavko ŠARIĆ, Ivan Merz i provođenje Katoličke akcije u Hrvatskoj, u: Pojava i značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dr. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 51-64.35 Usp. Nikola Mate ROŠČIĆ, Laički apostolat Ivana Merza u svjetlu II. vatikanskog sabora, u: Pojava i značenje dra. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dra. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 75.36 Usp. Lav ZNIDARČIĆ, Križarska organizacija, životno djelo Ivana Merza, u: Obnovljeni život, 52 (1997) 3-4, 251-255.37 Usp. Fabijan VERAJA: Ivan Merz, Pioniere dell' Azione Cattolica in Croazia. Positio super vita, virtutibus et fama sacntitatis, Roma 1998.

13

2. DUHOVNA PRAVILA KATOLIČKE AKCIJE I IVAN MERZ

Katolička akcija, o kojoj u slijedećim retcima govori ovaj rad, jest velika organizacija

koju je pokrenuo Pio XI. krajem 1922. godine sa svrhom sudjelovanja laika u hijerarhijskomu

apostolatu Crkve. Takva Katolička akcija u Hrvatskoj djelo je Merzova apostolskog rada i

usmjerena je prema cilju koji je odredio sam Krist. Sentire cum Ecclesia, osjećanje s Crkvom,

živi u svim segmentima Katoličke akcije i njenog apostolata koji je Merz provodio u

hrvatskom narodu u ondašnjoj državi.

Katoličku akciju Merz s takvim osjećanjem za Crkvu stavit će na razinu suradnice u

spašavanju duša i jedno od jačih sredstava kristijanizacije spomenutog prostora i vremena.

Mnogostruka organizirana djelatnost svih katolika na socijalnom planu stoji izvan i iznad

svake političke stranke. Osim toga različite su djelatnosti kojima laici pomažu Crkvi u njenoj

misiji: obraćajući nekrštene, posvećujući krštene i stvarajući kršćanski socijalni poredak.

Takva participacija svjetovnjaka u misiji Crkve pretpostavka je općenito svake

katoličke organizacije, a na poseban način Katoličke akcije koja je u prvom redu htjela biti do

kraja vjerna smjernicama Crkve, a potom dodatno djelovati na svim poljima društvenog

života.

Duhovni oslonac Katoličke akcije jest već spominjana enciklika Ubi arcano Dei iz

1922. godine, kao i niz poticaja koje će sam Papa uputiti vjernicima, ne samo u Italiji, nego i

drugim zemljama svijeta. Potpisnik enciklike Pio XI. kazat će kako Katolička akcija spada u

pastirsku dužnost klera i kršćanski život vjernika. Nazivajući ju 'predragom' naglašava kako

sve i druge slične stvari ne samo da treba čvrsto držati, nego i prema odnošajima ljudi i prilika

s još većim marom promicati i novim sredstvima jačati.38

U prihvaćanju smjernica Učiteljstva kao jedinog putokaza za ispravan angažman

vjernika laika, do izražaja dolazi Merzovo shvaćanje Crkve kao one koja je jedina nadležna za

Katoličku akciju i nad njom, kao takvom, ima potpunu vlast. Povod čestog inzistiranja da

Crkva ima vlast nad Katoličkom akcijom uzrokovan je seniorskim nastojanjima stavljanja

Katoličke akcije pod svoju kompetenciju, što Merz ni u kojem slučaju nije htio dopustiti. S

druge pak strane presudna je bila i svijest o nadnaravnom pozivu svakog čovjeka na spasenje,

te u tom duhu i shvaćanje Katoličke akcije kao sredstva za ostvarenje ovog cilja, što mu

postaje jedinstveni prioritet.

38 Ubi arcano Dei, 24.

14

Merz na Katoličku akciju gleda u prvom redu vrhunaravnim očima kao milosni dar

Crkvi koji je trebalo iskoristiti kao znak Božji i prigoda za posvećenje svijeta vjerničkim

nastojanjem. Nazivat će ju suvremenom pojavom „koju je digao u zadnji čas Duh Sveti da

Crkvi povrati narode, koji su negda bili kršćani, a sada su ponovno pali u progonstvo.“ 39

Na Merzovo viđenje djelovanje vjernika laika putem Katoličke akcije, utjecat će

njegova duhovnost, utemeljena na nepromjenjivim, vječnim evanđeoskim načelima. Ivan

Merz izvrsni je poznavatelj Svetog pisma iz kojega crpi nadahnuće, a njegova duhovnost ima

evanđeosko obilježje. Izvrsno poznavanje crkveniih odredbi i smjernica i najdosljednije

služenje Evanđelju utjecalo je i na liturgijski život Ivana Merza.

Takva svestrana i usklađena pojava Ivana Merza cijelim svojim životom, radom,

pisanjem, svojom kršćanskom izgrađenošću djeluje i preobražava sredinu u kojoj živi.40 S

druge pak strane, otkrivajući Katoličku akciju kao milosni Božji dar, Merz neće dvojiti

prihvaćajući načela same Akcije, te će iz njih izvlačiti pravila i za vlastiti život, kao i trajni

poticaj na daljnju zauzetost kršćanskog svjedočenja i vjerničkog apostolata, o čemu više u

sljedećim paragrafima.

2.1. Definicija Katoličke akcije

Katolička akcija je po definiciji, od svoga osnutka, organizacija u kojoj se ostvaruje

suradnja svjetovnjaka u bitnoj misiji Crkve, spašavanju i posvećivanju duša, te u vraćanju

socijalnog kraljevstva Isusa Krista u dekristijanizirano društvo. Od samih početaka se u

Katoličkoj akciji nalazio veliki broj organiziranih svjetovnjaka koji su sebi stavili u zadaću

kristijanizirati društvo, te je na neki način postala organizacija koje je objedinila i mnoge

druge katoličke organizacije. Osim toga u Katoličkoj akciji se razvijala mnogostruka

djelatnost vjernika laika, svakog prema njegovoj specifičnosti, kao što u Katoličkoj akciji

pronalaze svoje mjesto katolici svih staleža, slojeva i dobi. Otvorena je svima koji smatraju

socijalni apostolat svojom posebnom dužnošću, čime na neki način odražava univerzalnost i

same Crkve pod čijim budnim okom i u čijem okrilju djeluje. Sve rečeno razlikuje Katoličku

akciju od uskog stranačko-političkog djelovanja, jer politička stranka drži u svojim redovima

samo one koji se slažu s njenim političkim programom. Katolička akcija je izvan i iznad svih

političkih stranaka. Iz pomoći koju daju svjetovnjaci Crkvi u njenoj djelatnosti u društvu 39 Ivan MERZ, Iz suvremene pastve – pismo jednom svećeniku, u: Franjevački vjesnik, br. 6/ 1928., 162.40 Usp. Damjan DAMJANOVIĆ, Temeljni vidovi duhovnosti sluge Božjeg Ivana Merza, u: Pojava i značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dr. Ivana Merza 1928. – 1978., Zagreb, 1979., 7-19.

15

jasno je kako je bitna odrednica Katoličke akcije djelovati pod vodstvom Crkve. Akcija

postoji da bi pomogla Crkve u njenoj djelatnosti, a s druge strane, da bi ona sama mogla

djelovati uspješno, potrebna joj je duhovna pomoć Crkve. Katolička akcija ima stoga u

crkvenoj hijerarhiji svoje disciplinatorno središte. Crkva ju vodi po biskupijama jer ona spada

u duhovnu pastvu, a vrhovna glava jest biskup.

Ivan Merz je od samoga početka doživio i prihvatio Katoličku akciju sukladnu njenoj

definiciji, kao organizaciju kroz koju vjernici laici djeluju u poslanju Crkve. I ne samo to,

nego je i sam, u duhu smjernica pape Pija XI. u Hrvatskoj organizirao Katoličku akciju koja

se nije imala čega stidjeti, niti idejno ni sadržajno, u odnosu na djelatnost katolika u drugim

zemljama. Sve što je učinio, odgovaralo je potpuno vjerno sadržaju kojim je bila definirana

Katolička akcija, tako da za njega definicija, smisao i bit Akcije nije ostala mrtvo slovo na

papiru, nego i oživotvorena stvarnost u praksi.

2.2. Ciljevi Katoličke akcije

Prihvativši definiciju Katoličke akcije, Merz je s definicijom prihvatio i bitne ciljeve.

A Katolička akcija je kao bitne ciljeve sebi odredila ucijepiti se u ekonomiju spasenja koju je

uspostavio Gospodin Isus, zahvaljujući kojoj plodovi spasenja dolaze po djelovanju svakog

vjernika. Prihvaćajući sebe kao organizaciju vjernika laika, suradnika službenom i

hijerarhijskom svećenstvu, kojem se podlažu kao svojoj glavi, Katolička akcija nema vlastitih

ciljeva različitih od cilja same Crkve. S općim i najvećim ciljem, uspostava Kraljevstva

Božjega, povezani su i drugi ciljevi kao bliži i posebni u odnosu na taj opći i konačni. Među

ove posljednje ciljeve najprije spada vjerski i moralni odgoj članova, koji su upućivani i

poticani prema cjelovitom kršćanskom životu. Kao drugo, Katolička akcija želi dati svojim

članovima apostolsku viziju života tako da se svako pojedini osjeti živim dijelom cjeline –

Crkve od koje neprekidno prima i kojoj neprekidno vraća duhovna dobra. I kao treće, cilj je

bio uspostaviti pravi apostolat na svim područjima i u svim smjerovima u kojima je, ovisno

od prilika, najneophodnija suradnja vjernika laika i hijerarhije.41

Što se tiče odnosa općih i posebnih ciljeva, oni stoje jedni u odnosu prema drugima

kao izvanjski u odnosu na unutarnji, jer ciljevi osobnog odgoja su ciljeve u nutrini svakog

pojedinca, dok nastojanje da se Kristovo Kraljevstvo ostvari u društvu spada u izvanjsko

poslanje. U Katoličkoj akciji se govori o unutarnjem poslanju koje se temelji na krsnom

posvećenju i sakramentu Potvrde, što je istovjetno svim krštenicima, dok je ono izvanjsko

41 Luigi CARDINI, Azione Cattolica, u: Enciclopedia Cattolica, vol. II., Roma 1949, 593-594.

16

poslanje specifično i različito između klera i vjernika laika. Pridružujući se apostolatu vjernik

laik prelazi iz unutarnjeg poslanja ex spiritu na ono vanjsko, povjereno hijerarhiji i ostvarivo

pod njezinim vodstvom. Prijelaz se ostvaruje dodjelom „poslanja“, koje ne bi smjelo biti

samo neka vrsta ovlaštenja, nego bi trebalo označavati jedan od elemenata preko kojeg se

laikat u Katoličkoj akciji koordinira s hijerarhijom i njoj podređuje. Ostvarujući „poslanjem“

poseban odnos s hijerarhijom, laikat se mora čuvati nekih pretjerivanja. U prvom redu ne

smije se osjećati potpuno podređen hijerarhiji i svesti se na njeno obično sredstvo ili

produženu ruku. A kao drugo mora paziti da ne postane neka vrsta „laičkog reda“ s vlastitim

djelovanjem 'ex opere operato' i vlastitom duhovnošću. Poslanje bi trebao voditi prema tome

da poslanju svih vjernika ex spiritu doda poslanje quasi ex officio, koje bi hijerarhija priznala,

upravljala i vodila. Zato je bitna karakteristika apostolstvo zadana hijerarhijskim elementom

koji udjeljuje prepoznatljiva obilježja i posebnost laiku Katoličke akcije, čime postaje skoro

institucionalan. Doista, apostolat laika sebi stavlja iste ciljeve hijerarhijskog apostolata, rađa

se iz istog unutarnjeg principa i odvija se na istom polju. Takvo djelovanje postaje više od

običnog laičkog djelovanja. Ono postaje katoličko djelovanje koje vrše laici, ali u koje je

utkano djelovanje hijerarhijskog autoriteta i sakralnost, tako da je djelovanje laika koji vojuje

u Katoličkoj akciji s crkvenog stanovišta specifično različito od djelovanja laika kao laika. A

specifičnost je u tome što je takvo djelovanje obavijeno i prožeto apostolskom „formalnošću“,

skoro institucionalno, koje mu udjeljuje hijerarhija. Po mišljenju Congara i drugih teologa to

ništa ne oduzima hijerarhijskom apostolatu, niti ga dopunja glede njegove biti, nego se time

uzima udjela na autentičnom apostolatu koji nastavlja Kristovo djelovanje i radi kojeg je Isus

poslao svoje apostole, a podvrgavanjem Crkvi na najbolji način se pridružuju Kristovu djelu.42

A kako je svrha Katoličke akcije prožimati duše istinitim duhom Isusa Krista pod

vlašću posvećene hijerarhije,43 tako je Merz sebi stavio za neposredni cilj upravo takvu

djelatnost, odupirući se izazovu politikantstva kojem su podlegli mnogi istaknuti katolici onog

doba. Ne bez razloga se može onda ustvrditi da je Merz u stvari prvi koji je u hrvatskom

narodu stvorio ideje Katoličke akcije po smjernicama svetog oca Pija XI.44 Potom, drugi cilj

Katoličke akcije, onaj opći i konačni, je bio ostvariti socijalno kraljevstvo Isusa Krista, što je

poredak u svjetovnom društvu koji čovjeka potiče na krepostan život i time stvara preduvjete

da duša spozna i uzljubi Boga.45

42 Usp. Gaudenzio ZAMBRON, Laicato e tipologie ecclesiali, Roma 1996., 115-118. 43 Arhiv Ivana Merza, F 8, 15. (dalje: AIM)44 AIM, F 8, 129.45 Usp. Ivan MERZ, Katolička Akcija u Italiji, u: KL, Zagreb, 75(1924.) 1, 9. Ovaj izraz socijalno kraljevstvo valja pojasniti. Nastao je u duhu vremena u kojem je Merz živio, te nema prizvuk današnjeg značenja. Njime se ne misli samo na „socijalu“, to jest bavljenje samo socijalnim slučajevima i problemima, što bi bio tek samo

17

Prvotni cilj u redu djelovanja postaje, dakle, spasenje duša, a onda potom, otvarajući

se posvetnoj milosti Duha Svetoga, vjernici stavljaju sebi pred oči daljnji cilj - ostvarenje

Kraljevstva Božjega na zemlji, drugotni u kronologiji djelovanja, ali prvotni u smislu nakane i

nadahnuća, jer se njime vodi i osmišljava svako vjerničko djelovanje. Prihvaćajući kao jednu

od primarnih zadaća ostvarenje kraljevstva Božjega na zemlji, Katolička akcija postaje

dionicom bitne apostolske misije Crkve. Slične misli Ivan Merz će iznijeti i u članku „Vječni

Rim“ koji započinje tvrdnjom da Katolička akcija želi stvoriti kršćansku kulturu donoseći

Krista u obitelj, školu i društvo, pomažući vjerski, karitativno i ekonomski seljaka i radnika,

boreći se pravedno i radeći za Crkvu.46

Merz će naglasiti kako je duhovni život temelj akcije svakoga katolika u svim

stoljećima pa tako i članova Katoličke akcije, s time da oni izričitije preuzimaju na se obvezu

solidnog duhovnog života. Tako obveza duhovne izgradnje i duhovnog života u isto vrijeme

postaje cilj i sredstvo Katoličke akcije. Cilj utoliko što svaki član sebi stavlja u zadaću život

po evanđeoskim načelima i rad za kraljevstvo Božje, a sredstvo jer je Merz bio svjestan da

samo solidan duhovni život može biti sredstvo napretka i doprinos boljitku društva. Govoreći

o Akciji Merz pojašnjava kako je cilj Katoličke akcije ostvariti kraljevstvo Božje u društvu, u

isto vrijeme razmišlja o sredstvima kojima se ona služi u ostvarenju takvog Isusova

kraljevstva među ljudima.

Da bi se ostvarilo kraljevstvo Božje na zemlji potrebno je djelovati apostolski, poput

Apostola koji idu i naviještaju ostvarenje kraljevstva na tragu Isusova propovijedanja i

pashalnog otajstva, te apostolsko djelovanje, ili apostolat, postaje cilj to jest imperativ svakom

članu Katoličke akcije u Merzovu programu, jer jedino zauzetim navjestiteljskim životom se

ostvaruje poslanje Crkve. Svakom članu je bila zadaća najprije raditi na sebi i vlastitoj

duhovonoj izgradnji, da bi potom dao doprinos u apostolatu.

Govoreći o Merzovu apostolatu općenito, uočavaju se tri cjeline: a) svijest apostolata tj.

svijest da treba raditi za Krista; b) ciljevi apostolata; c) apostolat je uvijek u okviru Crkve,

pod njezinim vodstvom i prema njenim smjernicama, posebno papinskim.

Svijest da treba apostolski djelovati provire iz svega onoga što je Merz o apostolatu

napisao. Opisujući svoje dojmove s misijske izložbe u Rimu koju je posjetio prilikom

hodočašća 1925. i na kojoj je vidio zajedno s ostalim hodočasnicima razne zanimljivosti,

plodove rada i razne umjetničke predmete drugih naroda zaključuje kako smo svi pozvani na

jedan segment modernoga društva, nego ovaj pojam „socijalno kraljevstvo“ podrazumijeva ostvarenje Kristova kraljevstva u društvu kao takvome. Onda ono ne podrazumijeva samo socijalne dimenzije shvaćene u današnjem smislu riječi kao skrb za socijalnu pravdu i gospodarske odnose, nego cjelovito društveno djelovanje koje uključuje kulturu, školstvo, sredstva društvenog priopćavanja, gospodarstvo, politiku, itd. 46 Usp. Ivan MERZ, Vječni Rim,u: Za vjeru i dom, Zagreb, 12(1925.) 2, 27.

18

izgradnju socijalnog Kraljevstva Božjega.47 Konkretnije izražavanje apostolske svijesti vidi

se iz komentara enciklike Pija XI. o Kristu Kralju u kojem tvrdi sljedeće: "Nije dosta da mi

Krista priznajemo Kraljem u privatnom i obiteljskom životu. Krist mora postati Kraljem i

cijeloga javnog života, on je Bog i Gospodar svega." 48

Svoj apostolski program Ivan je jasno zacrtao u predavanju koje je održao kao izabrani

predsjednik na prvom skupu novoosnovanoga Hrvatskoga katoličkog omladinskog saveza, a

koje je objavio kasnije i u tisku.49 U članku tumači geslo pape Pija XI. "Mir Kristov u

Kraljevstvu Kristovu", te ga stavlja kao načelo i  program rada za sve članove Saveza. To

načelo za mladiće konkretno znači da trebaju u prvom redu raditi na svome samoodgoju, i

potom nastojati kao pravi apostoli svjedočiti u obitelji, uredu, tvornici, na selu i u gradu, svaki

na svom mjestu raditi na velikom djelu obnove svoga naroda u Kristu. Opet, dakle, dolazi do

izražaja svijest prvotnog i drugotnog cilja, bližeg i daljnjeg. Primarni cilj je duhovna

izgradnja, koji je neophodni preduvjet za onaj daljnji cilj koji se sastoji u svjedočenju pred

drugima i djelovanju na razini oblikovanja društvene svijesti.

Međutim, na ovom mjestu smatramo kako je važno istaknuti da Merz ne apsolutizira

Katoličku akciju, već ističe njezinu relativnost, naglašavajući dosuše njezinu ulogu za tadašnji

konkretni povijesni trenutak u kojemu se Crkva nalazila. Kad jednom Katolička akcija

prestane djelovati nastupit će drugi oblici apostolata, jer Crkva nije ovisna o Katoličkoj akciji,

nego Katolička akcija o Crkvi. Crkva na svom povijesnom hodu, obogaćena vjekovnim

iskustvom, uvijek je birala sredstva i opredjeljivala se za inicijative koje je smatrala

najprikladnijima u nekom trenutku, te je tako bilo i početkom 20. st. kada preporuča Akciju

kao adekvatan odgovor na pojave i probleme suvremenog društva, te je kao takvu prihvaća i

Merz.

2.3. Sredstva Katoličke akcije

Da bi se moglo ostvariti ciljeve, neophodno je birati prikladna sredstva. A budući da se

cilj Katoličke akcije tiče čovjekova nadnaravnog određenja, kao i naravnog ostvarenja u

konkretnim povijesnim prilikama, i sredstva su morala biti takva da obuhvate čovjekovu i 47 Ivan MERZ, U Misijskoj izložbi, u: Za vjeru i dom, 12(1925.) 1, 267.48 Ivan MERZ, Krist Kralj, u: Za vjeru i dom, Zagreb, 32(1943.)8-9, 3.49 Ivan MERZ, Mir Kristov u Kraljevstvu Kristovom, u: Mladost, Zagreb, br.7/1923., 95-96.  

19

naravnu i nadnaravnu izgradnju. Sredstva kojima se dolazi do cilja ostvarenja kraljevstva

Božjega Merz grupira u tri dijela:

1. odgoj volje prema asketsko-mističkim načelima;

2. izobrazba uma filozofsko-teološkim studijem;

3. proučavanje socijalnog učenja Crkve prema papinskim enciklikama i uputama

mjesnih biskupa.

Više puta Merz će naglasiti kako su sva ta sredstva u službi spašavanja i posvećivanja

duša, čega se i sam držao svjedočeći primjerom. Prva dva se odnose na osobnu izgradnju

pojedinca, a treće drži neophodnim za izgradnju Kraljevstva Božjega, jer ga nije moguće

izgrađivati bez „arhitektonskog“ plana koji dolazi od Gospodina preko smjernica Crkve.

Ovakva podjela plod je tadašnje duhovnosti i vremena te način ophođenja s vlastitom tijelom i

usvajanje različitih kreposti vježbanjem volje, međutim jasno je da Merz ne misli samo na

izvanjske tehnike, niti samo na ljudsku sposobnost rada na samome sebi i vlastite izgradnje.

Takav asketski vid duhovnosti prisutan je u svim Merzovim spisima, a tiče se iznimne

suradnje s milošću Božjom, gdje je jasno da se prepušta milosnom vođenju. U protivnom se

ne bi moglo raditi o asketsko-mističnom načinu odgoja volje. Isto tako se vidi da Ivan pravi i

pretpostavlja cjelovit plan odgoja koji obuhvaća i um i volju, pri čemu nije zanemariv niti

asketski odnos prema tijelu, sastavnom dijelu ljudske osobe. Vježba volje, uma i tijela, te

stavljanje osobe i institucije, u ovom slučaju Katoličke akcije i njenih članova, u povezanost s

jasnim i nediskutabilnim stavovima koji su u papinskim enciklikama i crkvenom učiteljstvu,

solidan je put ka ostvarenju Kraljevstva Božjega.50

A što se tiče sredstava kojima se postiže drugi cilj, to jest ostvaruje Kraljevstvo Božje,

neophodno je dati još neka pojašnjenja. Merz u svojoj viziji Kraljevstva Božjega polazi od

biblijskoga utemeljenja tog pojma. Uspoređujući evanđeoske prispodobe i izjave o

Kraljevstvu Božjem razlikuje tri stanja toga Kraljevstva:

- posljednje i savršeno ili eshatološko Kraljevstvo

- unutarnje Kraljevstvo Božje u pojedinoj duši

- socijalno i vanjsko Božje Kraljevstvo – Crkva.

Kraljevstvo Božje nipošto nije rascjepkano na komadiće, iako se možda na osnovu ove

podjele i stječe takva dojam. Naprotiv, Merz bez poteškoća povezuje sva tri aspekta

Kraljevstva Božjega i tvrdi kako nisu u suprotnosti nego ovise jedan o drugome. Težnja

prema eshatološkom Kraljevstvu pripravlja ono unutarnje Kraljevstvo Božje u pojedinoj

osobi, a to unutarnje Kraljevstvo se propovijeda i širi djelovanjem Crkve, socijalnog i

50 Usp. Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb 1978., 34-35.

20

vanjskog Kraljevstva Kristova. Iz kasnijeg iščitavanja Merzovih djela da se zaključiti kako se

osim ovog duhovno-socijalnog Kraljevstva razlikujemo i ono koje postoji kad je društveno

uređenje oblikovano prema evanđeoskim zakonima te tako Crkva kao duhovno-socijalno

Kraljevstvo u svijetu bez poteškoća širiti unutarnje Kraljevstvo i na razini svih društvenih

struktura.51

Razloživši pojam kraljevstva Božjega kod Ivana Merza otvara nam se i jasnije viđenje

djelatnosti same Katoličke akcije kao velikog gibanja koje je obuhvatilo prosvijećene

katoličke narode i proteglo se na sve pojave kako privatnoga tako i javnoga života. Način

ostvarenja te posebna zadaća Crkve, ostvarenje te priprava u dušama Kristova eshatološkoga

Kraljevstva Božjega po Ivanu Merzu postiže se:

- spašavanjem pogana ujedinjujući ih kroz krštenje s otajstvenim tijelom Kristovim;

- posvećujući duše koje se već nalaze u samoj Crkvi;

- širenjem Kraljevstva Božjega što stvara preduvjete za nastanak kristijaniziranoga

društva.

Crkva stoga radi na „izgradnji tijela Kristova“ (Ef 4,12) te šireći vrhunaravno

Kraljevstvo Božje povećava vlastito tijelo. Sredstva širenja vrhunaravnog kraljevstva su

vrhunaravna i ljudska u isto vrijeme, a to su u prvom redu sakramenti. Vrhunaravna jer su

milosni Božji dar, a naravna jer su prilagođena ljudskoj naravi, budući da ih je sam Gospodin

ustanovio po mjeri čovjeka. Crkva sakramentima posvećuje osobe koje se već nalaze u samoj

Crkvi, te na taj način širi unutarnje Kraljevstvo Božje među onima koji se već nalaze u njoj.

Šireći unutarnje Kraljevstvo Božje Crkva stvara preduvjete da se dodatno ostvari u društvu,

točnije da svoj eshatološki cilj ostvari i vremenitim širenjem naravnog Kraljevstva božjega u

ljudskom društvu. Za zaključiti je kako te tri djelatnosti su ujedno i načini na koje vjernici

laici pomažu Crkvi u njenoj bitnoj misiji.

Kako bi se bolje shvatile razlike ovih dviju djelatnosti, posvećivanja duša i stvaranja

kršćanskog poretka, Ivan Merz će razlikovati unutarnju i vanjsku akciju Crkve.52 Unutarnjom

akcijom drži onu čisto vjersku i duhovnu akciju koja se zbiva u savjesti, a vani se manifestira

u bogoslužju. Vanjska akcija proizlazi iz untarnje, vrši se u laičkom, svjetovnom društvu i

uvijek djeluje kulturološki. Tu se misli na društveni dio crkvenog djelovanja po kojemu je

Crkva postala majkom civilizacije. Katolička akcija je samo jedna djelatnost neprestane

51 Usp., Ivan MERZ, Katolička Akcija. Narav i definicija - cilj - sredstva, Pučka tiskara Šibenik, Knjižnica Novi život, Svezak 4., Šibenik, 1927. ili Katolička Akcija. Narav i definicija - cilj - sredstva , u: Katolički tjednik, br.27/1927., 5.52 Usp. Ivan MERZ, Katolička Akcija. Narav i definicija - cilj - sredstva, Pučka tiskara Šibenik, Knjižnica Novi život, Svezak 4., Šibenik, 1927. ili Katolička Akcija. Narav i definicija - cilj - sredstva , u: Katolički tjednik, br.27/1927., 5.

21

vanjske i socijalne akcije Crkve i to ona djelatnost koja odgovara suvremenim potrebama,

pretpostavljajući uvijek ono unutarnje djelovanje i unutarnji život. Nije stoga čudno da

Katolička Akcija ima kao poseban cilj socijalni apostolat i to primjenjivanjem, učvršćivanjem,

širenjem i obranom katoličkih načela u životu pojedinaca, obitelji i društva.

Ivan Merz je stoga bio za takvu Katoličku akciju koja se bavi prvenstveno vjerskim

odgojem, ali ne s ciljem da se zaustavi na tome, nego da djeluje dalje dok se ne ostvari i onaj

konačni cilj vjerničkog djelovanja. Zato vjerski odgoj postaje samo pretpostavka i preduvjet

za apostolat svjetovnog društva. Ovakav socijalni cilj jest filozofskim rječnikom rečeno

„diferentia specifica“ apostolskog djelovanja Katoličke akcije.

Ukoliko se radi o vjerničkom djelovanju u društvu, utoliko se mora poći od činjenice

da je primarna sredstva ponudio sam Spasitelj. Sredstva koja su neophodna kako bi se postigli

ovi specifični ciljevi su stoga sakramenti, obredi, molitve, sakramentalije i propovijedi, na

čemu Merz neumoron insistira. Katolička akcija, međutim, služi se i sredstvima koja nisu po

sebi religiozna, kao što su tisak, školstvo, propaganda, zakonodavstvo. Vjerska Akcija je

vječna i trajat će do konca svijeta, dok djelovanje Katoličke akcije, kao što je već istaknuto,

može i nestati jer ima specifičan cilj koji je uvjetovan njenom nenužnošću,53 no dok postoji ne

može svoje djelovanje uspostavljati na drugim principima od onih koje joj je ponudio

božanski Spasitelj.

Apostolska djelatnost Ivana Merza, razvidno je, nije se odvijala nekontrolirano bez

točnog plana. Ivan je imao sasvim jasan cilj prema kojemu je bio usmjeren cijeli njegov rad.

Već u geslu koje je na početku dao orlovstvu vidi se njegov program, a sadržan je u tri riječi:

žrtva, euharistija, apostolat. Konačni cilj Merzova odgojnog rada su nadnaravne i eshatološke

vrijednosti kršćanske vjere koje izražava na razne načine. «Orlovska organizacija ima zadaću

da uništava grijeh. Ako se ne postigne da članovi budu bez smrtnoga grijeha, sva je

organizacija besmislena, jer čemu čovjeku sav svijet ako gubi onaj cilj radi kojega je

stvoren.»54 Da bi se došlo do konačnog nadnaravnog cilja, jasno se ističu tri posredna:

crkveno usmjerenje odgojnog i apostolskog rada, ljudska i kršćanska zrelost i apostolski

angažman. Uvijek su u međuovisnosti i povezani sa sadržajima koje je razvijao kao i

metodama koje je primjenjivao. Sve to predstavlja jedno organsko jedinstvo, jednu dobro

strukturiranu cjelinu, i teoretsku i praktičnu. Njegov vjersko odgojni rad donio je mnogo

53 Usp. MERZ, Katolička Akcija..., Šibenik, 1927., 8.54 Božidar NAGY, Borac s bijelih planina – Ivan Merz, Zagreb 1971., 248.

22

ploda u praksi što je bila potvrda vrijednosti njegovih odgojnih načela,55 čime je pokazao da je

bio čovjek koji je znao birati prave ciljevi i k njima voditi prikladnim sredstvima.

2.3.3. Euharistija kao snažno sredstvo posvećivanja

Govoreći o sredstvima Katoličke akcije, koja su u prvom redu duhovna sredstva,

postoji jedno koje je bilo povlaštenu u životu i promišljanjima Ivana Merza, a to je Presveta

Euharistija. U njegovom duhovnom razvoju prema svetosti postoji stupnjevitost i uspon što se

može uočiti u čitanju njegove misli i tekstova kad su poredani kronološki. Prve godine

mladenaštva često su ispunjene nejasnoćama, lutanjem i traženjem na vjerskom i moralnom

području što je našlo odjeka u njegovom dnevniku. Merz se postupno uzdizao prema

kršćanskoj svetosti, ali to nije išlo bez borbe, odricanja, uočavanja svojih slabosti i otpora

ljudske naravi; nakon mladenačkih lutanja i traženja, te nakon duboko doživljenog obraćenja

tijekom rata, Merz dolazi do dubokog iskustva vjere i izgrađenih kršćanskih stavova koji su

karakteristični za zreli period njegova života, što nalazimo u njegovim tekstovima

objavljenima u raznim člancima i djelima nastalim posljednjih godina njegova života.

Temeljni vid duhovnoga života blaženog Ivana Merza u njegovoj zreloj dobi bila je

Euharistija. Euharistija kao žrtva i kao sakrament središte je i izvor Božjeg milosnog života, te

pokretačka snaga ljudskog djelovanja. Živeći euharistijskim životom Ivan Merz je stavljao u

praksu sva načela koja je usvajao i druge poučavao. Dnevno sudjelovanje u euharistijskoj

žrtvi i euharistijskoj gozbi duhovnom liku Merza utisnulo je euharistijsko-liturgijski značaj.

Takvo viđenje Euharistije odrazit će se na apostolat Katoličke akcije: »Temelj našeg rada i

uspjeha u našem apostolatu leži u nama samima, u našem odnosu k Isusu koji u nama treba

živjeti.»56 U članku Unutarnja snaga kongregacije, Merz piše:»Ipak još nismo spomenuli

najjače sredstvo koje je za nas na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali hrđe grijeha i daje

život našoj duši, tako da i ona usplamti novim žarom. Tada mi sami na sebi iskusimo riječi

svetog Pavla koji veli:'Živim, ali ne ja, nego u meni živi Krist' (Gal 2,20). To je plod presvete

Euharistije. Ona nas vodi k vrhuncu kršćanske savršenosti, pravog nutarnjeg života.»57 Njegov

život je bio sav prožet Euharistijom; pričešćivao se svakoga dana, a jednako tako je nalazio

vremena i za dnevnu adoraciju ili euharistijske pohode. Iz njegova Dnevnika se vidi kako mu

55 Usp. Božidar NAGY, Ivan Merz – čovjek vjere i odgojitelj za vjeru , u: Obnovljeni život, 52(1997.) 3/4., 283-298.56 Ivan MERZ, Sticanje podmlatka, u: Luč, br. 1-2./1923., 14.-16.57 Ivan MERZ, Unutarnja snaga kongregacije, u: KL, br. 1/1924.,10-11.

23

je Bog udijelio milost da je euharistijskoga Krista i iskustveno doživljavao. Sv. Pričest ga je

privlačila nekom tajanstvenom snagom i draži.

Međutim, svoje doživljavanje Euharistije nije zadržao za sebe, nego je Euharistijom

prožeo također svoje apostolsko djelovanje, nastojao je posebno mladež što više približiti

euharistijskome Kristu. U njegovim člancima često susrećemo euharistijsku tematiku koja

proizlazi iz njegova dubokog uvjerenja o važnosti štovanja Euharistije i čestoga primanja sv.

Pričesti. Njegov Isus Krist nije nikada izdvojen od Crkve, od Euharistije i od crkvene

hijerarhije. Sve njegovo apostolsko djelovanje, sav njegov apostolski žar jest samo izražaj

onoga što je za njega značio Isus Krist o kojem nije mnogo teoretizirao, nego je radije o

njemu i za njega svjedočio životom, propovijedao primjerom i radio za njega svojim

apostolskim djelovanjem. Pišući članak Katolički tjelesni odgoj, blaženi Ivan naglašava ulogu

Euharistije u odgoju mladeži: "Bez presvete Euharistije tijelo ne može postati dovoljno

pokorno duši; svaki tjelesni odgoj koji nije euharistijski, nepotpun je. Bez Euharistije se ne

može odgojiti čist naraštaj, a odgoj omladine koji ne ide za tim promašio je svoj cilj."58 Za

spomenuti je i njegov programatski članak Duhovna obnova po liturgiji u kojem je iznio svoje

temeljne ideje i sugestije kako organizirati duhovni život na temelju liturgije. Sažeo je to u tri

načela: dnevno čitanje duhovnog štiva, dnevno razmatranje na temelju misala i obvezna

pričest prilikom prisustvovanja svetoj misi.59

Ivan Merz je, na tragu smjernica Pia X. i Pia XI., znao da ne postoji pravi vjerski život

bez Euharistije. Stoga je Euharistiju postavio u središte, a euharistijski život kao temelj

obnove svakog pojedinca, to jest iznimnim sredstvom kršćanskog savršenstva koja je onda

izvanredno pedagoško sredstvo odgoja ne samo mladih, već i osoba svih dobi, staleža i

skupina,60 u čemu je bio vjeran sljedbenik ideja Akcije.

2.4. Crkvenost Katoličke akcije

Katolička akcija se rodila u stanovitom povijesnom trenutku kao reakcija na liberalni

laicizam i ona odgovara suvremenim društvenim prilikama, te zato nije apsolutna u samoj

sebi, već ovisi o potrebama Crkve u dotičnom vremenu. Kao što relativno ovisi o

apsolutnome i na nj je upućeno, tako Akcija potpuno ovisi o Crkvi Božjoj, koja je apsolutna

vrijednost na zemlji. Ovisno o društvenim okolnostima i potrebi trenutka, Akcija može postati

58 Ivan MERZ, Katolički tjelesni uzgoj, u: Katolički tjednik, 2(1926.) 32, 2.59 Usp. Božidar NAGY, Ivan Merz – čovjek vjere i odgojitelj za vjeru, 283-298.60 Usp. Ivan BODROŽIĆ, Euharistija. Od povijesti do vječnosti, Zagreb 2002., 177-180.

24

nedjelotvorna ili nepotrebna, dok se to Crkvi ne može dogoditi. Zato je znamenitim

djelatnicima Katoličke akcije, u koje se ubraja i Ivan Merz, bilo jasno da Akcija ima smisla i

vrijednost ukoliko je vezana s Crkvom i djeluje u okviru njezina poslanja. Prekidanje ove

pupčane vrpce, značilo bi lišiti se vitalnosti i života, te stoga vođe Akcije nastoje, dok slijede

svoje specifične ciljeve, održati Akciju u trajnom zajedništvu s hijerarhijskim vodstvom

Crkve, što je jedna od bitnih odrednica njene duhovnosti.

Cilj je Katoličke akcije laicizirano liberalno društvo opet učiniti kršćanskim tj. urediti

pojedine segmente toga društva kako bi Crkva mogla nesmetano vršiti svoje božansko

poslanje. A kako je jedan od ciljeva laiciziranog liberalnog društva bio anticrkveno i

antikatoličko djelovanje, trebalo se tome suprotstaviti na organizirana način, tako je Katolička

akcija programatski trebala biti vjerna Crkvi i njenom Učiteljstvu. Samo tako vjerna katolička

akcija mogla je biti sredstvom Crkve za kristijanizaciju društva.61

Merz je čvrsto uvjeren da se u krilu Katoličke Crkve nalazi potpuna i  jedina istina i ne

preostaje drugo nego ljude privesti toj istini nastojeći oko spašavanja njihovih duša. „Bez toga

jedinstva njegovo djelovanje ne bi imalo smisla niti bi ga uopće bilo.“62 Na tragu tog principa

ističe ovisnost apostolskog rada o crkvenoj hijerarhiji pod kojom se ostvaruje vidljivo

jedinstvo ljudskog roda u Crkvi. Načela apostolata ovisnosti o Svetoj Stolici, o papi, odnosno

hijerarhijskoj Crkvi ne provodi osobno on sam, nego ozbiljno nastoji da i druge potakne i

oduševi da ih prihvate, da se ravnaju po tim načelima u svom apostolatu. Od mladih, s kojima

je radio, Merz želi učiniti apostole, a ne samo objekte svoga apostolata. Svi, mladi i djeca

moraju postati apostoli u širenju Kristova Kraljevstva. A kako nije bilo apostola bez Krista,

tako nema ni apostolata bez Crkve, vjernička je spoznaja kojoj Merz ostaje potpuno

dosljedan. Štoviše, Merz ne govori o apstraktnoj Crkvi, već o onoj koju je Krist utemeljio na

Petru, Crkvi Rimskoj, katoličkoj, koju ni vrata paklena neće nadvladati. Iz toga je proizlazilo

njegovo nastojanje da katoličke pokrete i pojedine članove katoličkih organizacija nadahne

duhom povezanosti s Rimom.63

Vjerska akcija i Katolička akcija, po njemu, razlikuju se dakle s obzirom na vodstvo,

zato osim ovisnosti o hijerarhiji postoji i dužna neovisnost. Vjersku akciju vode svećenici i za

to su pozvani, a Katoličku, pak akciju vode vjernici laici, ali u ovisnosti o crkvenoj vlasti,

čime je bio svjestan da u određenim poljima i načinima djelovanja ne bi trebalo dolaziti do

interferencije. U duhu neovisnosti izvanjskog djelovanja Katolička akcija ima i svoje 61 Usp. MERZ, Katolička Akcija..., Šibenik, 1927.,13-16.62 Giampaolo MATTEI, Život za ideale, Životopis bl. Ivana Merza, Split 2006., 109.63 Usp. Josip KRIBL, Crkva i njezina hijerarhija u životu i radu Ivana Merza, u: Pojava i značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. Obljetnice smrti dra. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 20-34.

25

prostorije koje su izvan mjesta predviđenog za bogoslužje. Iz toga slijedi da je Katolička

akcija svjetovno sredstvo kojim se Crkva ostvaruju u društvu, to jest ostvaruje Kristovo

Kraljevstvo.

Zato je i dvostruka vlast u katoličkoj akciji; svjetovna i duhovna. Pod time se misli na

članove hijerarhijske strukture Crkve koji imaju izravnu duhovnu vlast, te na vjernike laike

koji rade i vode Katoličku akciju.

Ivan Merz će razlikovati četiri vrste djelatnosti u katoličkoj akciji;

- direktivna (hijerarhija)

- odgojna (svećenici)

- organizatorna (laici pod direktivom svećenika)

- administrativna (laička funkcija).64

Kako bi dobili još jasniju preglednost o tome kako Merz zamišlja vlast u Crkvi,

potkrjepljujemo još jednom shemom unutar koje se razlikuju perceptivna i direktivna vlast:

1. preceptivna vlast Crkve (krjepost poslušnosti) – koja se dijeli na direktnu (čisto

vjersko-moralni cilj) i indirektnu (koja može biti pozitivna i negativna, a cilj je

mješoviti);

2. direktivna vlast Crkve (krjepost razboritosti) – čisto vremeniti cilj s vjersko –

moralnim posljedicama.

Nije nam cilj ulaziti u detaljniju analizu sheme, jer ionako govori sama za sebe, no

naglasiti je kako će Ivan Merz temeljito razložiti u svom članku i iznijeti razloge zbog kojih

sve takve i slične organizacije spadaju pod učiteljsku i pastirsku vlast pape i biskupa.65 Svoje

argumentiranje potkrepljuje i izvodi iz konstitucije Pastor Aeternus (1870), Prvog

Vatikanskog sabora. Papa i biskupi su učitelji, upravitelji te neposredna vlast cijele Kristove

Crkve u kojoj važnu ulogu imaju vjernici laici. Merz će zaključiti kako: „Crkva ne ulazi u

Katoličku akciju, u katolički pokret i u sve manifestacije katoličkoga života samo svojim

načelima, svojim čistim i neporočnim naukom, već ona istodobno i nerazdjeljivo u sve one

djelatnosti ulazi s puninom svoje vlasti (direktne, indirektne i direktivne). Ona izdaje zakone i

odredbe, sudi i brine se da se te njezine odluke u svim tim djelatnostima i provedu. Tako eto

nema ni jedne katoličke djelatnosti koja bi se smjela ili mogla izmaći učiteljstvu Crkve i

njezinoj trostrukoj kraljevskoj vlasti koja je s tim učiteljstvom nerazdruživo povezana.“66

Katolička akcija jest djelatnost vjernika laika koji su neposredno vezani uz

naučavajuću Crkvu. Takvo tijesno vezanje uz Crkvu rađa božanski život Crkve u svim 64 Usp., Merz, Katolička Akcija..., 13-15.65 Usp., Ivan MERZ, Vlast Crkve, u: Vrhbosna, 51(1927.) 5, 75-80.66 Isto, 79.

26

stanicama ljudskog života.67 Katolička akcija nije jedina takva djelatnost vjernika laika, ako

bolje pogledamo dokumente još od Pija VII. („Diu satis“ od 15.V.1800.), Grgura XVII.

(„Mirari vos“ od 15. VIII., 1832.), Leona XIII. - uvjerit ćemo se da je Sveta Stolica još

odavna odredila smjernice kako će se kao katolici držati na poljima javnog i privatnoga

života; u obitelji, na gospodarskom i političkom polju, u školstvu, novinstvu i drugdje te da su

se već tada počele osnivati različite ekonomske organizacije s vjersko-ekonomskim ciljem.

2.4.1. Odnos Katoličke akcije prema političkim strankama

Merz je vrlo obazrivo gledao na pitanje nadležnosti unutar i glede katoličkih

organizacija, jer je postojala opasnost da se katoličke udruge i pokreti ispolitiziraju. Prema

Merzu, stoga, Katoličku akciju trebaju voditi biskupi, svaki u svojoj biskupiji, te kao takva,

Katolička akcija treba biti izvan i iznad svih političkih stranaka. Dakako, to nije značilo da

Crkva priječi katolicima da se organiziraju u nekoj političkoj stranci čiji program nije bio u

koliziji s Katoličkom akcijom. Merz je uvijek bio protiv pokušaja politizacije Katoličke

akcije, to jest protiv poistovjećivanja ove organizacije s isključivo jednom strankom, ili

poistovjećivanja njenih interesa s isključivo političkim interesima, čime je također pokazao

širinu političkih obzorja, kao i osjećaj za dužnu autonomiju laika u pitanjima vremenitog reda

koja se nije smjelo dogmatizirati. U savjesti i u ime vjere, bio je stajališta, ne može se

obvezati niti jednog kršćanina da bude politički aktivan ili da bude organiziran u bilo kojoj

političkoj stranci, ali Crkva može zabraniti vjerniku da bude organiziran u stranci čija se

načela kose s kršćanskom vjerom i moralom.

Pri stranačkim izborima, vjernik je dužan glasovati za one osobe koje hoće i sposobne

su pomoći Crkvu. Merz je bio mišljenja da se ne može jednu političku stranku favorizirati kao

jedinu stranku koja reprezentira načela Katoličke crkve. U dilemi između dvije stranke od

kojih jedna daje više jamstva za promicanje duhovnih dobara, a druga za promicanje tjelesnih

i vanjskih dobara, vrijede pravila morala, «De ordine caritatis».68 Prema tome, ističe Merz, ne

mora se svako dobro višeg reda više cijeniti od svakog dobra nižeg reda. «Zlo je», ističe

doktor Merz, proglasiti jednu političku stranku jedinom dobrom i spasonosnom makar ona

bila jedina katolička, jer ima slučajeva, da ukoliko osoba glasuje za jednu političku stranku,

može izgubiti «jedno veliko vremenito dobro». Prema njemu, jedino onu stranku smijemo

nazvati protukatoličkom koju je Ordinarij proglasio takvom. Stoga valja preporučivati 67 Merz će koristiti slike mlaza žive vode opisujući život koji struji kroz Crkvu i koji rađa dioništvo s njom.68 Usp. Ivan MERZ, Katolička Akcija i stranačka politika u: KL,br. 25/1924., 295-298.

27

katolicima da, ako postoji izbor, podržavaju one stranke koje otvoreno favoriziraju crkvenu

nauku, ali se ne smije braniti katolicima da budu u drugim strankama, osim onih koje je

ordinarij zabranio.69

Merz niti u jednom trenutku nije bio protiv različitih političkih opcija, ako su u svome

programu imale načelo općeg dobra, ali je poticao članove tih stranaka da u nju unose

katolički duh i domoljublje. Bio je za univerzalnu Crkvu, ali ne radi toga manje nacionalnbo

svjestan. Za Merza nije bilo suprotstavljenosti između nacionalne svijesti i pripadnosti Crkvi.

Nije nijekao potrebu nacionalne svijesti jer je bio realist glede povijesnih odnosa i života,

znajući kako narodi ne žive u idealnim odnosima niti su svima čiste namjere. Ipak, Merz je

smatrao da, ako bi došle na vlast «nesnošljive stranke», tj.stranka koja je neprijateljski

raspoložena prema nauci Crkve i domovini, tada bi državni aparat bio drastičniji u svome

odnosu prema Crkvi. Zato je, prema njemu, Crkva pozvana pastorizirati stranke i poticati ih

sve skupa k jedinstvenom katoličkom programu.

Upravo zbog svoje univerzalnosti, Crkva nije podržavala niti jednu političku opciju

direktno, ali je smatrala da su sve političke stranke dužne raditi na općem dobru. Njezina

izravna potpora odnosila se na Katoličku akciju koju je poticala kao nestranačku i

nadstranačku, nepolitičku i nadpolitičku, ali time i smatrala vrijednom pomoćnicom na

područjima pastoralnog djelovanja.70

2.5. Katolička Akcija i obitelj

Katolička akcija je posebnu skrb posvećivala obitelji, te iz toga proistječe ne samo

posebni naglasak na duhovnost obitelji, nego i poticanje svih odgovornih čimbenika u društvu

da uzmu obitelj u zaštitu i da joj iziđu ususret koliko je moguće. O obitelji se skrbilo u

društvu zalažući se za obiteljske vrijednosti i za zdravu obiteljsku politiku od strane

zakonodavaca, ali isto tako na unutarnjem planu svakog pojedinca naglasak je bio na

odgovornost za obitelj, te duhovnu skrb kojom se omogućuje obitelji da iz dana u dan raste.

Zato se i blaženi Ivan Merz zalaže za obitelj pod svim ovim vidovima. S posebnim

marom se zalagao za moralnost unutar obiteljskog života, jer to nije ovisilo o nikakvom

zakonu, nego isključivo o volji i vjeri pojedinaca koji su mogli izabrati život po evanđeoskim

69 Usp. Ivan MERZ, Katolička Akcija i politička stranka,u: Život, br.5/1924., 303-305.70 Zdravko MATIĆ, Ivan Merz i Katolička Akcija u Hrvatskoj- doktorska disertacija, Zagreb, 2005., 337.

28

načelima ili ga odbiti. Takva njegova nastojanja donijela su ploda najprije u njegovoj obitelji,

kao snažno svjedočanstvo Ivanovog duha i ljubavi prema Kristu. Otac, po tradiciji katolik i

majka, podrijetlom Židovka, pod Ivanovim utjecajem su se, na njegovu veliku radost, obratili

i postali praktični vjernici.71

Shvaćanje braka u potpunosti je uskladio s moralnim načelima kršćanske vjere. Iako

su mu mnogi zamjerali da postavlja prestroge zahtjeve, od mladih je tražio čistoću kako bi bili

pripravni na ozbiljnost braka i savjesno shvaćanje bračnih dužnosti. Brak je za njega slika

odnosa Crkve i Krista.

Problemu žene u društvu posvećuje izuzetnu pažnju, zalaže se za političku

ravnopravnost žena, a posebice u korist obitelji, odgoja, javnog i osobnog ćudoređa.72 Ženu

smatra čistom i kreposnom, kopijom majke ili sestrom majke Božje. Ona je nositeljica pravog

rodoljublja, koja mora rodoljubnu misao stavljati u službu Kraljevstva Božjeg, boriti se protiv

poganstva, gajiti obiteljske vrijednosti, biti stup obitelji i djecu odgajati prema Kristovoj

riječi. Žena je trebala biti kvasac katoličkog preporoda, a Merz se trudio da se sačuva tip

poštene, nepokvarene djevojke, to jest da taj tip ostane neoskvrnjen. A znao je da to može

najlakše postići u katoličkoj organizaciji Orlica. Kad je organizirao prve Orlice, onda im je

dao uvida u prve principe Katoličke akcije i prve pobude za intenzivniji duhovni život,

cijeneći nadasve ženu i njenu misiju u ljudskom društvu.73

Obitelj ima odgoj djece kao primarni zadatak, za kojeg su odgovorni roditelji, kojima

pomoći treba i škola i organizacije. Katolički roditelji djecu trebaju odgajati u katoličkom

duhu, a škola i društvo moraju nastaviti tu nadogradnju. Obitelj smatra važnijom od bilo čega,

to je stanica prirodnog poretka i stoga mora imati više prava nego ijedna država ili narod.

Takav stav prema važnosti obitelji karakterističan je za cijelu Katoličku akciju, a papa Leon

XIII. piše: „Neće biti od manje koristi za narod, ako se ljudi iskreno i mudro pobrinu za odgoj

omladine od prvih dana djetinje mladosti. Takav je danas tok vremena i običaja da veliki broj

ljudi svim silama nastoje da otrgnu mladost, koja uči, ispod nadzora i najblagotvornije

kreposti Crkve. (...) Odgajati valja omladinu od djetinjstva u ćudoređu i mudrosti kršćanskoj;

to je jedna stvar koja se tiče dandanas, više negoli koja druga, ne samo Crkve, već i Države.

To je što potpuno razumiju svi oni koji imaju zdrave ideje.“ 74

71 „Najsretniji dan bi bio za mene kad bi mi majka i otac postali dobri kršćani, kad bi naša obitelj potala katoličkom obitelji... Molitvom će se dati mnogo toga učiniti“ u: Ivan MERZ, Dnevnik 4.VIII.1918. Zagreb AIM72 Marica Stanković ga stoga u svojim člancima naziva „Vitezom ženske časti“.73 Mara ČOVIĆ, Uzor i učitelj ženske mladeži, u: Pojava i značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. Obljetnice smrti dr. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 82-86.74 Ivan MERZ, „Interkonfesionalizam- Smije li katolik da bude u društvu, kojemu su „sve vjere dobre““ , u: Nedjelja, Zagreb 17. srpnja 1938.; br. 29, 2-3.

29

Bilo s obzirom na sadržaj, bilo s obzirom na metode, Ivan Merz se ne udaljuje od onog

što Crkva preporučuje i zahtjeva, dok načela Katoličke akcije, uz duhovnu formaciju za

apostolat i liturgiju, sačinjavaju opće principe iz kojih Ivan crpi metode za rad. Načela

Katoličke akcije su integralni dio njegove apostolske metodologije, te značajno sredstvo

katoličkog odgoja koje mu pomaže u oblikovanju vjernika laika, a napose mladih naraštaja i

očuvanju zdrave obitelji.75

3. IVAN MERZ KAO ŠIRITELJ KATOLIČKE AKCIJE

Kao što je bio pionir Katoličke akcije u Hrvatskoj, Merz je bio i njen gorljivi širitelj sve

do svoje smrti u cjelokupnom svome djelovanju. U smjernicama Katoličke akcije

prepoznavao je milosni dar Crkvi svoga vremena, kojim je potom oblikovao svoj duhovni

život i u čemu je crpio snagu za apostolska nastojanja. Snaga njegove ljubavi prema Kristu,

koji nastavlja svoju misiju kroz Crkvu,  najbolje se vidi po njegovim djelima apostolata

kojima aktualizira programske poticaje proizišle iz ovog apostolskog pokreta vjernika laika.

Ta njegova ljubav nalazi svoj konkretan izraz u nastojanju da i drugi upoznaju ono što je on

doživljavao kao jedinu istinu: Isusa Krista koji nas preko Crkve poziva i vodi u svoje

Kraljevstvo. Apostolski polet i žar prožima svaki Ivanov čin, riječ, pothvat; kod njega je sve

puno iskrenog zanosa, oduševljenja za Krista i za rad za Crkvu. Merz je još od svoga studija

75 Usp. Božidar NAGY, Načela i metode odgojnog rada Ivana Merza, u: Pojava i značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dr. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 96.

30

u Parizu bio uvjeren kako katolički laici moraju sami zastupati stanovište Crkve, a daljnji

poticaj i potvrdu o tome dobio je enciklikom Pia XI. Ubi arcano Dei.

Postajući osviješteni vjernik laik, Merz nakon toga nastoji osvijestiti hrvatski katolički

laikat na takvim osnovama. Uspoređujući u svome dnevniku katoličke laike Engleze i

Francuze koji sami ne zastupaju stanovište u stvarima koje ne spadaju strogo u djelokrug

svećenstva, jer svećenstvo za njih misli i vodi ih, Ivan suprotstavlja Hrvatski katolički pokret

ističući kako je «svaki član svjesna jedinica u radu za Crkvu» i potom pridodaje značajnu

rečenicu:"Samo treba nastojati da veza s Crkvom bude što jača, da uz sposobnost i svijest

vođa bude u njih heroizam poniznosti i pokoravanja."76 Merz je, naprotiv, još od vremena

svoga studija bio uvjeren kako katolički laici, kao uvjereni i osviješteni vjernici, moraju sami

zastupati stajališta Crkve, a ne odgurivati od sebe takvu odgovornost kao da bi sve to bila

isključiva dužnost hijerarhije.

3.1. Organizirani rad vjernika

Proučavajući smjernice Crkve i gledajući na iskustva vjernika u drugim zemljama, a

napose upoznajući rad Katoličke akcije, Merz je usvojio sadržaje vjerskog života i postalo mu

je jasno kako treba djelovati primjenjujući zdrava iskustva i u hrvatskom narodu. Prvenstveno

je shvatio dvije bitne stvari: kao prvo vjernici u društvu moraju djelovati organizirano, a ne

samo pojedinačno. Kao drugo shvatio je da, premda djelujući u bitnoj povezanosti s

hijerarhijom, ne znači da moraju čekati sve inicijative od hijerarhije, nego da vjernici laici

moraju imati dužnu autonomiju i dužnu inicijativu u svom vjerničkom angažmanu za

napredak društva i dobrobit pojedinaca, što je pokazao na nekoliko primjera. U takvim

promišljanjima išlo mu je sigurno na ruku to što je mogao vidjeti zreo primjer djelovanja

vjernika laika u Italiji u Katoličkoj akciji, napose što su pape s punim povjerenjem

preporučivale takav model djelovanja. U ovom ćemo poglavlju iznijeti njegove najznačajnije

inicijative koje će u konačnici biti prožete duhom Katoličke akcije koje je postala zajednički

nazivnik i najznačajnija udruga pod čije okrilje su pristupile i mnoge druge katoličke udruge

onoga vremena.77

3.1.1. Djelo Kardinal Ferrari

76 Ivan MERZ, Dnevnik, 16. XI. 1920.77 Usp. Carl ANDRESEN – Georg DENZLER, Azione Cattolica, u: Dizionario storico del cristianesimo, Cinisello Balsamo 1992., 87.

31

Budno prateći razna apostolska gibanja i pothvate u drugim katoličkim zemljama, Merz

je o njima izvještavao hrvatsku katoličku javnost nastojeći implantirati ono što mu se učinilo

izuzetnim. Svjestan kako vjernici moraju djelovati i asistencijalno, bio je prilično

zainteresiran za ustanovu Djelo Kardinal Ferrari i o njoj je napisao dva opširna članka.78 U

njima prikazuje funkcioniranje, povijest i strukturu ovoga Djela i sve što je s njim povezano.

Potaknut Djelom Kardinal Ferrari iz Italije Merz se sasvim ozbiljno bavio mišlju da se slična

institucija ustanovi i kod nas i to ne čekajući da to učini hijerarhija, već da se organiziraju

laici. Već dva spomenuta članka koja je objavio o toj temi išla su za tim da se kroz

informiranje javnosti pripreme duhovi u katoličkim krugovima za osnivanje slične institucije.

Potom, prigodom jubilarnog hrvatskog hodočašća u Rim 1925. Ivanu je prva briga bila,

kako svjedoči Kniewald, doći u osobnu vezu s vođama Katoličke akcije u Italiji, naročito s

katoličkim skautima i s Opera Cardinal Ferrari.79 Tako je htio izmijeniti iskustva s

angažiranim vjernicima u Italiji, predstavnicima Katoličke akcije, te ih prenijeti na naše tlo.

Marica Stanković je posvjedočila njegov zanos kad je godinu dana kasnije vodio na

hodočašće u Rim 50 djevojaka, no ni ovaj put nisu izostali posjeti središnjicama katoličkih

ženskih udruga i raspravljanje s njihovim predstavnicima o Katoličkoj akciji.80

U svezi s Operom Kardinal Ferrari Ivan je imao posebne planove s Maricom

Stanković, koju je upoznavao s tom idejom i poticao je da se uključi u njezino ostvarenje u

Hrvatskoj. Nakon njegove smrti ostvarila je djelomično njegovu zamisao i osnovala prvi

svjetovni institut Suradnice Krista Kralja, prvi ženski svjetovni institut u Crkvi u Hrvata, koji

danas okuplja osamdesetak članica koje provode u život Merzovu ideju  laičkog apostolata.

Prvi temelji ovoga instituta postavljeni su 1938. u Banjoj Luci, a tek 1953. Crkva ga je i

formalno odobrila.

Prve ozbiljnije naznake njegove namjere da se takva institucija osnuje u Hrvatskoj

nalazimo već u njegovim bilješkama iz duhovnih vježbi. Bile su to odlučujuće duhovne

vježbe koje je obavio od 7. do 9. XI. 1923. god. u Zagrebu, u Rezidenciji Družbe Isusove. U

njima je donio definitivnu odluku da će ostati u svijetu kao laik i služiti Bogu kao «korektiv u

katoličkim organizacijama jer spoznaje permanentne odstupe od pravih doktrina.»81 Merz je

potpuno uvjeren o važnosti djelovanja vjernika laika u evangelizaciji, jer nijedan vjernik ne bi

78 Usp. Ivan MERZ, Opera Kardinal Ferrari, u: KL, 73 (1922.) 46, 551-554;  Ivan MERZ, Moj dnevnik, u: Narodna politika, 8(1925.) 2, 3.79 Usp. Dragutin KNIEWALD, Sluga Božji dr. Ivan Merz, Zagreb 1988, 243. 80 Usp. Giampaolo MATTEI, Život za ideale, Split 2006., 117-118. Mattei preuzima svjedočanstvo Marice Stanković iz njena spisa Mladost vedrine, 39. 81Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb, 1978., 38-42.

32

smio biti izuzet od poslanja koje je povjereno Crkvi u cjelini. Njemu je jasno da Crkva ne

može izravno preko svojih svećenika doprijeti do svih društvenih slojeva i staleža; odatle

potreba da se laici organiziraju i angažiraju u širenju Evanđelje, svatko u svome staležu.

Dapače, ne samo da Crkva ne može doprijeti nego ima područja života gdje su laici daleko

prikladniji da zastupaju crkvena načela nego svećenici, budući se neke stvari i problemi

odnose na poseban svjetovni život. Za primjer Merz navodi nekoliko takvih područja:

nećudoređe, laicizam, škola, kršćansko shvaćanje države, zanata, obitelji itd. "Bez te aktivne

suradnje svjetovnjaka nije moguće rekristijanizirati sav društveni poredak, ljude i

institucije."82

Da bi ostvario taj cilj, Merz drži prikladnim sredstvom Katoličku akciju, te se svesrdno

angažira šireći je, svjestan kako će, šireći Katoličku akciju, proširiti spasenjsku aktivnost

Crkve.

3.1.2. Orlovska organizacija

Bitna sastavnica laičkog djelovanja onoga vremena bila je i Orlovska organizacija83 koja

je imala za cilj odgoj mladeži u vjerskom, intelektualnom, moralnom i tjelesnom pogledu. U

Hrvatskoj je Hrvatski orlovski savez osnovan 16. prosinca 1923. godine u Zagrebu na

današnjem Britanskom trgu. Već na samom početku Orlovska organizacija nailazi na

poteškoće zbog komunističke propagande, zbog nerazumijevanja Seniorata, te zbog

agresivnosti jugoorijentiranih organizacija, no to ne umanjuje njeno širenje. Zanimljivo je da

okupljala mladež svih staleža, kao što je bilo ustaljeno na primjer u Italiji. Pokret su vodili

većinom mladi sveučilištarci koji su bili odgojeni na različitim predavanjima, skupovima,

seminarima za voditelje. Temelj rada organizacije je na duhovnom, socijalnom i

tjelovježbenom (gimnastičkom) polju. Odgoj članstva bio je vrlo dobro, čak zadivljujuće

dobro organiziran preko sastanaka, predavanja, izleta, brošura, kazališnih priredaba, sletova,

82 Usp. bilješka br. 2 u članku:  Ivan MERZ, Vlast Crkve, u: Vrhbosna, 41(1927.) 7, 108.83 Orlovstvo je bila organizacija katoličke mladeži koja je osnovana u Čehoslovačkoj pod konac 19. stoljeća. Nastala je kao protuteža i okupljalište katoličke mladeži nasuprot liberalnim organizacijama za mladež. Prije Prvog svjetskog rata Orlovstvo se bilo snažno razvilo u Sloveniji. U Hrvatskoj se Orlovstvo kao pokret katoličke mladeži počelo širiti iz Slovenije nakon velikog orlovskog sleta u Mariboru 1920.g., na kojem je sudjelovalo pet tisuća mladih Hrvata, među kojima su bili tada još studenti Ivan Merz i Ivo Protulipac. Po dolasku u Zagreb sa studija iz Pariza, Merz se aktivno uključuje u rad Katoličkog pokreta. U ljetu 1923. g. izabran je za predsjednika već postojećeg Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza, koji se u prosincu iste godine  ujedinio s Orlovskim pokretom u Hrvatski orlovski savez - HOS. U novoj organizaciji koja je pripadala Katoličkom pokretu i kojoj je bio suosnivač, Merz će vršiti do konca života službu tajnika i potpredsjednika. Predsjednik HOS-a  postao je dr. Ivo Protulipac, odvjetnik, kojega su jugoslavenski komunisti ubili u Trstu 1946.g.

33

gimnastičkih priredaba, natjecanja itd., što svjedoči o zanosu i poletu koji im je unio sam

Merz kao glavni idejni začetnik i kotač zamašnjak cijelog sustava.

Katolička akcija se na taj način širi velikom brzinom među hrvatskom mladeži, o čemu

svjedoče mnogi sletovi održani u tom razdoblju, najveći od kojih su sletovi u Đakovu,

Šibeniku, Požegi, Sarajevu. Za sebe govori potom veliki nastup hrvatskog orlovstva u Pragu

na skupu katoličke mladeži, na kojem je sudjelovalo i oko pet tisuća Hrvata. Sletove je

smatrao važnim pastoralnim sredstvom odgoja mladeži, te podizanja ponosa vjernicima, u što

je uložio mnoge svoje energije i nastojanja.

Zahvaljujući Merzovim nastojanjima, organizacija poprima snažnu vjersko-kulturnu

dimenziju. To se očitovalo najprije u geslu koje je na Ivanov prijedlog bilo prihvaćeno na

osnivačkoj skupštini kao ideja vodilja organizacije: Žrtva-Euharistija-Apostolat. No njegova

najveća zasluga sastoji se u tome što je u Orlovsku organizaciju unio ideje Katoličke akcije,

kao što mu je inače bio cilj u već postojeće katoličke organizacije unijeti ideje Katoličke

akcije. Nakon osnutka HOS-a Merzu je bila povjerena dužnost da pripremi hrvatsko izdanje

"Zlatne knjige", duhovnog priručnika organizacije, koja je već postojala u slovenskom

izdanju. Ovo hrvatsko izdanje «Zlatne knjige» Merz je nadopunio idejama o Katoličkoj akciji,

a u sam tekst umetnuo je mnoge rečenice o vjernosti Crkvi, Papi i biskupima kako je

naučavala Katolička akcija, jer je htio da HOS bude dio pastirske službe svećenika i biskupa,

neovisno o stranačko-političkom utjecaju. Za Zlatnu knjigu Merz je napisao i poseban

predgovor koji izdavači zbog novosti i originalnosti ideja nisu prihvatili, pa ga je Merz

objavio kasnije kao poseban članak. Predgovor je, međutim, veoma važan jer ukratko sažima

sav Ivanov apostolski program što ga je on, unatoč protivljenjima mnogih, uspio provesti i

ostvariti.84 

Temeljne ideje koje Ivan iznosi u svome programu jesu: razvijanje duhovnog života,

Euharistija, zanosna ljubav prema Crkvi, suradnja s biskupima i svećenicima, provedba

Papinih smjernica o Katoličkoj akciji, vjerske dužnosti članova Orlovske organizacije, čime je

orlovstvu i Katoličkoj akciji u Hrvatskoj dao rimski smjer.85 Zaslugom Merza, orlovstvo86 je

postalo prva organizacija Katoličke akcije u Hrvatskoj, a sve aktivnosti u orlovstvu trebale su,

84 Usp. Božidar NAGY, Borac s bijelih planina Ivan Merz, Zagreb 1971., 291-293. 85 D. Kniewald (usp. Sluga Božji Dr. Ivan Merz, Zagreb 1988., str. 199.) drži da je to bio povod da se u ime katoličkog jedinstva Merzu predbacuje da je ubacivao u javnost probleme koji su drugdje aktualni, a ne u Hrvatskoj, čime se izravno misli na Katoličku akciju Pia XI. kako ju je Merz propagirao i provodio u orlovstvu. seniorat je tvrdio da je katolička akcija talijanski, to jest romanski specijalitet koji se ne smije uvoziti u Hrvatsku, no Merz je dobro znao da se radi o izgovoru s ciljem manipulacije katoličkim pokretom i njegove politizacije. 86 "Orlovstvo je visoko diglo stijeg vrhunaravnosti, za nj se može reći da je ono jedan teološki pokret, jer od svojih članova hoće učiniti apostole svetosti."u : Ivan MERZ, «Franjevački duh, rukopis», Zagreb, AIM,  F 39/14; Objavljeno u: Ivan Merz – Glasilo postulature, Zagreb, 4 (1976.) 1-2, 9.

34

prema Merzu, imati svoje odgojno značenje i svrhu, također i spomenuti orlovski sletovi koji

se ne ograničavaju samo na tjelovježbu, već poprimaju snažnu vjersko-kulturnu dimenziju.87

Nije čudo onda da su i hrvatski biskupi već početkom 1924. rado prihvatili i blagoslovili

novu Katoličku akciju kao organizaciju svekolike hrvatske katoličke mladeži, koja želi pod

vrhovnom upravom Svete Stolice voditi brigu o ispravnom odgoju hrvatske katoličke mladeži

po Kristovim načelima, da bi istodobno preporučili kleru i ostalim vjernicima da podupru

Hrvatski orlovski savez u ustrojstvenom dijelu posla „kako bi načela Zlatne knjige osvojila

našu mladež i očuvala je moralno zdravu za dobro vjere i naroda“.88 Tako je, prihvaćanjem

episkopata, Ivanova zamisao prevladala sve suprotne tendencije, te se cjelokupni pokret

mladeži ustrojio po načelima Katoličke akcije, koju je htio papa Pio XI. I premda je Ivanov

apostolat bio kratkoga vijeka, zbog prerane smrti, ipak je njegov zanos ostao među hrvatskom

mladeži živjeti i dalje imajući prepoznatljiv pečat i obilježje Katoličke akcije.89

Merz shvaća orlovstvo kao organizaciju koja ima ozbiljne religiozne i moralne zahtjeve

i smatra da nije prikladna za svakoga zato kod primanja ne treba gledati na broj, nego na

moralnu vrijednost. Glavnina Merzova apostolskog nastojanja oko moralnog preporoda,

napose kod mladih, usmjerila se na područje ljubav-seksualnost-čistoća, koje je najdelikatnije

područje. Bistrinom svoga uma i dobro informiran o nauku Crkve, ulazio je do u pojedinosti

moralnog života rješavajući i one najsitnije i koji puta najzamršenije slučajeve kao da je

svećenik. Zadivljuje njegova revnost za očuvanje čistoće kod mladeži, i njegovo nastojanje da

ih što bolje formira prema nauku Crkve. Tako je Merz, šireći Orlovstvo na zasadama i

principima Katoličke akcije, širio i samu Akciju i njen odgojni utjecaj na vjernike laike u

svim dimenzijama i metodama njenog djelovanja.

Njegove bilješke iz duhovnih vježbi od 7. do 9. studenoga 1923. svjedoče kako je sebi

stavio u zadatak biti predstavnik idealizma Katoličke akcije u Sjemeništu.90 Osim toga,

promatrajući primjer Spasiteljeva skrovitog života u Nazaretu, odlučuje s radošću nositi križ

svojih staleških dužnosti, te tima zarađivati svoj kruh, a sve da bude zalog blagoslova u radu

Katoličke akcije. Ujedno drži da sve nove naraštaje valja upozoriti da kad postanu dionici

Katoličke akcije, moraju biti spremni na trpljenje, plač i nepravdu, kao što je i sam bio

spreman.91 S pravom se onda Merzu pripisuje zasluga što su ideje o povezanosti laikata s

hijerarhijskim apostolatom Crkve, što sačinjava bit Katoličke akcije, dobrim dijelom prožele

hrvatsku katoličku javnost, te je s vremenom svijest o važnosti Katoličke akcije sve više 87 Usp. Božidar NAGY, Borac s bijelih planina Ivan Merz, Zagreb 1971., 287. 88 Usp. Giampaolo MATTEI, Život za ideale, Split 2006., 93. 89 Usp. Giampaolo MATTEI, Život za ideale, Split 2006., 95-96. 90 Usp. Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb 1978., 39. 91 Usp. Isto, 46.

35

prožimala i kler i laikat.92 Marica Stanković je posvjedočila kako je Merz imao gvozdenu

volju i potpunu dosljednost u obrani principa Katoličke akcije, te da je u svezi s time imao

poštovanje prema svakom svećeniku, budući da je ljubav prema Crkvi u njemu bila

apsolutna.93

Nadahnut smjernicama Akcije, Merz je unutar orlovskog saveza provodio mnoge

konkretne sadržaje, od čega ističemo najznačajnije: Zalago se da HOS i imenom postane

Hrvatski katolički orlovski savez, te je istupio iz Jugoslavenskog orlovskog saveza jer mu

nisu jamčili da će se provoditi vjerske smjernice i da će temeljni naglasak biti na životu

vjerskih načela. Osnovavši HOS Ivan predlaže proslavu omladinskog dana u svibnju, kada bi

sva društva imala pristupiti svetoj pričesti. Ujedno je planirao zamoliti episkopat da se u svim

crkvama održe propovijedi o okupljanju katoličke mladeži. Njemu je bilo povjereno da se

bavi skautizmom, to jest da se pobrine da đaci ne bi prelazili u jugoslavenske skaute; ulazi u

odbor za sletove, te postaje vođa puta na polasku za sletove; organizirao je hodočašća u Rim i

Lourdes, drži predavanja i tiska rasprave, članke i brošure; potiče održavanje duhovnih vježbi,

te je zauzet u mnoštvu konkretnih inicijativa koje bi bilo predugo nabrajati.94

3.2. Promicanje liturgijske obnove

Vjernik laik ne može biti nezainteresiran za sveopću obnovu Crkve, nego u svemu mora

dati svoj doprinos, jer poslije obnovljena Crkva obnavlja njega samoga i sve ostale vjernike.

Znao je već onda da obnova Crkva mora biti in capite et in membris, u protivnom se ne može

obnovit lice Crkve. Za Ivana, svjesnog vjernika intelektualca, biti vjernik značilo je dati svoj

obol i na liturgijskom polju u obnovi autentičnog liturgijskog života u hrvatgskom narodu,

sukladno smjernicama koje su davali ondašnji pape Pio X., Benedikt XV., i Pio XI. Njegov

značaj i doprinos je neprocjenjiv i nezamjenjiv tako da je nazvan apostolom liturgijske

obnove u Hrvatskoj,95 ili pak njenim najznačajnijim promicateljem čije djelovanje ima trajnu

vrijednost.96

92 Usp. Božidar NAGY, Borac s bijelih planina Ivan Merz, Zagreb 1971., 297. 93 Usp. Giampaolo MATTEI, Život za ideale, Split 2006., str. 147. 94 Usp. Dragutin KNIEWALD, Sluga Božji Dr Ivan Merz, Zagreb 1988., 225-228. Autor nabraja do u detalje, kronološki, sve Merzove inicijative i prijedloge od 1923. do 1928. naglašavajući kako je Merz to sve činio za Katoličku akciju u Zagrebu i u pokrajini.95 Usp. Jure RADIĆ, Liturgijska obnova u Hrvatskoj, Makarska 1966., 127-145. 96 Usp. Marin ŠKARICA, Ivan Merz – promicatelj liturgijska obnove u Hrvatskoj, u: Pojava i značenje dra. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dra. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 35-50.

36

Merz ne samo da je bio čovjek uronjen u liturgiju koji je od liturgije živio i u njoj crpio

snagu, nego je liturgiju smatrao sredstvom duhovne obnove i života u Bogu. Za Merza

liturgija postaje temelj obnoviteljske aktivnosti u Orlovstvu i Katoličkoj akciji, jer on ne vidi

mogućnost da se ijedan vjernik, napose član orlovske organizacije, preporodi bez presvete

Euharistije.97 Orlovstvo je, po njegovoj zamisli, euharistijski pokret, te se svaki pravi Orao

morao barem jedanput pričestiti, a mnogi i češće, to jest svaki dan, čemu je sam bio uzor. Bio

je uvjeren da bez presvete euharistije tijelo ne može postati dovoljno pokorno duši, te da se

bez euharistije ne može odgojiti čist naraštaj.98

Isticao je također da prije svih svećenici i članovi Katoličke akcije moraju dobro

poznavati liturgiju, što postaje preduvjet da tako zahvate i druge. Po njemu vjerska društva,

organizacije Katoličke akcije zapada časna zadaća liturgijskog apostolata, u čemu nije htio da

hrvatska mladež u katoličkim udruženjima zaostaje za braćom iz drugih zemalja.99 Glede

aktualnosti Ivana Merza u promicanju liturgijske obnove unutar orlovstva i preko orlovstva,

svjedoči i činjenica da je zacrtao svaku godinu u orlovstvu posvetiti nekom velikom cilju.

Prva godina bila bi euharistijska, druga misionarska, a treća liturgijska, no prerana smrt je

prekinula njegove planove.100

Gdje god su mu mogućnosti dopuštale Merz je širio liturgijske ideje i poticao na

liturgijski život, napose mlade s kojima je radio. Njegovi brojni članci o liturgiji, pa vođenje

«Liturgijskog kutića» u Posestrimstvu, govore koliko mu je bilo bitno proširiti ideju

liturgijskog pokreta koji je Dom Gueranger započeo u Francuskoj polovinom 19. st. i pomalo

se proširio i na ostale europske zemlje, a s Ivanom je dobio i u našim krajevima jakog vođu i

promicatelja. Merz je svjestan "da je pobožnost našega naroda još dosta neliturgična", da je

još odviše pod utjecajem sentimentalizma", ali da su se "valovi liturgijskog pokreta počeli

prelijevati i u naše krajeve i moramo biti zahvalni svakome tko nešto pridonese da se narod

liturgijski odgoji".101  Naglašava kako se liturgijski pokret, kako ga je započeo Papa Pio X. i

nastavio biskup Mahnić, treba širiti i po našim krajevima: "Narod treba polako učiti, kako se

prati sv. misa, mora polako zamijeniti svoje često vrlo nezgodne molitve malim misalićima

kao što je to u drugim zemljama. Prigodom većih svečanosti i kongresa trebalo bi uvježbati

mise na točno gregorijanski način, i veličanstvenost će tih obreda mnoge zalutale ovce opet

povratiti u majčino krilo svete Crkve. A praksa drugih naroda uvjerava da je gregorijansko

97 Usp. Marin ŠKARICA, Liturgijski život i djelovanje Ivana Merza, u: Obnovljeni život, 52 (1997), 257-270. 98 Usp. Ivan MERZ, Katolički tjelesni uzgoj,u: Katolički tjednik, 32 (1926), 2. 99 Usp. Ivan MERZ, Gregorijanska glazba, u: Život, 1 (1928), 36-38. 100 Usp. Dalibor PUŠIĆ, S našim Merzom od Zagreba do Rima, u: Orlovska misao, 8 (1928-29), 104-105. 101 Usp. Ivan MERZ, Isus prijatelj malenih, u: KL, Zagreb, 76 (1925.) 43, 551-552.

37

pjevanje bilo mnogome djetetu pobuda da probudi u njemu želju stupiti u vojsku Kristovu, u

svećenike."102

Merz će inzistirati na razumijevanju liturgijskih tekstova,103 isticat će važnost i ljepotu

gregorijanskog pjevanja i poticati njegovo provođenje i aktualiziranje kod službe Božje.

Gleda na gregorijansku glazbu kao na onu koja je nastala "po uzoru nebeskih melodija". Osim

gregorijanskog korala Ivan dopušta i druge pjesme, kao i polifoniju za izvođenje u crkvi, ali

im postavlja stroge kriterije prema kojima se jedna pjesma može izvoditi u Crkvi. U prvom

redu mora biti liturgijska, stil i sadržaj pjesme mora se podudarati s crkvenim propisima i

liturgijom. U odnosu na jezik u liturgiju, Merz je bio mišljenja da bi trebalo liturgiju prevesti

na narodne jezike, no kasnije, upoznavši se izravno s bogatstvom liturgije izražene latinskim

jezikom i s gregorijanskim pjevanjem, nije više zastupao to mišljenje. Budući da je posebno

doživljavao ljepotu latinske liturgije, jer je latinski jezik razumio u svojim je spisima isticao

važnost latinskog jezika. Svjestan problema razumijevanja latinskoga jezika ipak pozdravlja

izdanje prijevoda Rimskoga Misala na hrvatski koji će omogućiti vjernicima praćenje svete

mise s razumijevanjem. Merz je potpuno prihvatio ideje Pija X. zaključivši kako je latinska

liturgija onaj idealni stupanj, kome teže sve narodne liturgije.

3.3. Vjera i društveni problemi

3.3.1. Zakonit angažman vjernika u društvu

Kao što je Katolička akcija imala za cilj braniti kršćansku vjeru protiv racionalističkog

prosvjetiteljstva i ostvariti slobodu Crkve u odnosu na apsolutistički statalizam, i nadasve

djelovati na širenju i obnovi Kristova kraljevstva na zemlji,104 takve odrednice Merz daje

katoličkim udrugama u Hrvatskoj. Merz je iskreno zainteresiran za razne društvene probleme

koje gleda u svjetlu vjere, kao što su to tražili mladi i zauzeti vjernici pripadnici Katoličke

akcije u drugim zemljama, ne dopuštajući da se katolike udalji od odgovornosti za društvo i u

društvu, a što se uporno pokušavalo. Bio je uvjerenja da se po Katoličkoj akciji Crkvi Božjoj

krči put u svjetovno društvo, te da Crkva preko Katoličke akcije širi unutrašnje Kraljevstvo

102 Ivan MERZ, Liturgijska predavanja u Zagrebu, u: Nedjelja, Sarajevo, br.18/1924., 2-3.103 Liturgijske tekstove Misala i Brevijara promatra i s književnog stajališta te ih smatra da su «ljepši od svih djela sveukupne svjetske književnosti", u: Ivan MERZ, Razmatranja o rimskom misalu, u: Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, 9 (1922.) 3-4, 83. Hrvatski prijevod misala drži najvrednijom knjigom što je uopće imamo na hrvatskom jeziku. Cijelu liturgiju Ivan smatra za umjetnost par excellence, jer je ona živa kao što je naš Gospodin živ.104 Usp. Carl ANDRESEN – Georg DENZLER, Azione Cattolica, u: Dizionario storico del cristianesimo, Cinisello Balsamo 1992., 87. Najveći protivnici Katoličke Akcije bili su fašizam u Italiji, nacizam u Njemačkoj, ali i komunizam u mnogim zemljama u kojima je hvatao maha (npr. Španjolska i Meksiko).

38

Božje i tako pripravlja neumrle duše za vječno Kraljevstvo slave, prema kojemu moraju težiti

sva ljudska nastojanja kao prema svojoj konačnoj svrsi.105

Međutim, bio je uvjerenja da ni Crkva, a onda ni Katolička akcija, u svojim

nastojanjima da prošire Kristovo kraljevstvo u svijetu, ne mogu se služiti svjetovnim, već

crkvenim i duhovnim metodama i sredstvima. Cilj Katoličke akcije je duhovni, a ne politički,

što ne znači da se vjernici ne trebaju angažirati u politici. Štoviše, trebali su se angažirati još

svjesnije i odlučnije, ali ne težeći isključivo političkim ciljevima, nego najprije onim

duhovnim. Ako se vjernici trebaju baviti politikom, to ne znači da su morali biti žrtve jedne

političke opcije i stranke, nego su imali slobodu izbora i glasovanja za sve stranke koje se nisu

suprotstavljale crkvenom učenju, bio je jasan Merz. Njegova jasnoća ga je stajala sukoba s

Hrvatskom pučkom strankom, no uvijek je ostao na stajalištu da Katolička akcija mora biti

nestranačka i nepolitička organizacija.106

Merz uočava kako je kultura i društvo njegova vremena zadojeno racionalizmom,

naturalizmom i liberalizmom, te drži da je dužnost katolika sustavno im se suprotstaviti, što je

jedino moguće ako je organiziran. Racionalizmu, koji se poziva na razum kao na jedini

kriterij istine i dobra, Merz suprotstavlja Crkvu i njezin kriterij, te kaže kako kao katolici

zabacujemo racionalizam i hoćemo da našim životom ne vlada samo razum već vjera i razum.

Stoga, ako ne želimo biti racionalisti, moramo se, nakon što smo svojim razumom razmislili,

pitati prije svakog našeg čina što o tome kaže Crkva Božja. Naturalizmu, koji između ostalog

iznosi nauku da je ljudska narav neiskvarena i dobra, Merz suprotstavlja nauk Crkve o

istočnom grijehu. Analizirajući liberalizam, pretjeranom naglašavanju slobode suprotstavlja

načelo da se sloboda sastoji u tome da čovjek čini samo ono što vodi do istine i dobrote. Sve

ostalo nije sloboda nego razuzdanost. Država je dužna štititi prava, ali da se izbjegne veće zlo,

često mora tolerirati krivovjerje. No treba težiti za idealom "da jedino prava vjera ima pravo

na slobodu".107

Suočavajući se s negativnim tendencijama društva, Merz je uvjeren da katolički laikat

treba odigrati presudnu ulogu, a to može samo ukoliko je izravno povezan s crkvenom

hijerarhijom, ukoliko sluša smjernice i odredbe, te ukoliko dopušta da Crkva uđe u katoličke

pokrete svom snagom svoje kraljevske vlasti dajući zakone, odredbe i smjernice kako

provoditi duhovna načela i obnovu. U konačnici sav katolički pokret i Katolička akcija mora

poznavati samo jednu normu, a to je norma namjesnika Kristova, jer preko njega Krist

105 Usp. Božidar NAGY, Borac s bijelih planina Ivan Merz, Zagreb 1971., 290-291. 106 Usp. Zlatko MATIJEVIĆ, Hrvatska pučka stranka i dr. Ivan Merz, u: Obnovljeni život, 52 (1997) 3-4, 223-236. 107 Ivan MERZ, Kršćanski društveni poredak, u: Orlovski vjesnik, Zagreb, br.2/ 1928., 8.

39

određuje smjer svojoj Crkvi. Od pape katolički pokret i Akcija dobiva čista neporočna načela

za ispravan život, te s druge strane postaje dužnost Katoličke akcije približiti papu vjernicima

i poučavati kako sva ljudska nastojanja treba ravnati prema smjernicama tog neposrednog

učitelja preko kojega Krist očituje svoju volju.108

Merz je također računao na sredstva kojima se katolici trebaju suprotstaviti širenju

nezdravih ideja u društvu, te je osjećao koliku važnost ima tisak u takvom društvenom

kontekstu. Podupirao je stoga ideju da se pokrene u Hrvatskoj katolički dnevnik, koji bi

prema njegovim viđenjima morao biti izvan stranački i iznad stranački, no koji ne bi zazirao

od toga da vjernike upozna sa svim događanjima u društvu, te da ih potiče da se zauzetije bore

za svoja prava i za napredak društva sukladan katoličkim načelima. Poželjno je i potrebno da

katolici osnivaju svoje dnevnike, pa i one političkog profila, te da svoje djelovanje temelje na

načelima kršćanskog morala, na kojima se jedino može sazdati država, urediti zakonodavstvo

i uprava.109

Iz svega toga je razvidno koliko je Merz bio uvjeren da katolici moraju u prvom redu

živjeti i izgrađivati svoju duhovnost, te je potom svjedočiti u konkretnim društvenim

prilikama i pred različitim izazovima. Njegova duhovnost je bila prožeta katolicizmom, a on

kao takav je bio čovjek Crkve Katoličke kojoj je bio potpuno predan, držeći takvo predanje

ključem rješavanja svih društvenih problema, u čemu su se vjernici katolici trebali ozbiljno

angažirati iz ljubavi prema čovjeku, svojoj obitelji, narodu i društvu.110

3.3.2. Merz i nacionalizam

Na tragu socijalnog djelovanja Katoličke akcije, Merz smatra da vjernici ne smiju iz

svojih ruku ispustiti skrb i odgovornost o vlastitoj domovini i društvu. Po njemu svaki je

vjernik dužan pred Bogom ljubiti svoju domovinu i raditi za njen procvat,111 te se ne bi smio

izuzeti od te odgovornosti, to jest ne bi smio takvu odgovornost olako prepustiti drugima, a

bilo je takvih pokušaja u europskim zemljama da se katolike udalje od upravljanja društvom i

od bavljenja politikom.

Merz također obrađuje i problema nacionalizma gledanog u svjetlu katoličke vjere. 

Objavljuje članak u o zdravom i nezdravom nacionalizmu.112 Nastoji točno odrediti pojam

108 Usp. Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb 1978., 99-101. 109 Usp. Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb 1978., 138-139. 110 Usp. Mirko NIKOLIĆ, Kvalitete čovjeka po primjeru Ivana Merza, u: Obnovljeni život, 49 (1994)3/4, 349-359. 111 Usp. Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb 1978., 138.112 Ivan MERZ, Zdravi i nezdravi nacionalizam, u: Život, Zagreb, 5 (1924) 6, 350-358.

40

zdravog nacionalizma  kao i nedostatke nezdravog. Obilno se koristi navodima i izjavama

raznih francuskih autora, a članak je izradio prema anketi objavljenoj u časopisu "Les

Lettres.»113 Nakon što je iznio nedostatke nezdravog nacionalizma, analizira u čemu se sastoji

zdravi. Glavna mu je ideja u tome da je nacionalizam samo onda dopušten ako se ne kosi s

naukom Crkve."Zdravi nacionalizam valja podrediti prirodnom i božanskom pravu, načelima

pravednosti i poretka koja je Bog duboko zasadio u ljudsku narav, te socijalnom moralu

prema nauku Katoličke Crkve. Zdravi nacionalizam nije ekskluzivan pa se podvrgava

direktivama Svete Stolice i ustanova koje rješavaju sporove između naroda mirnim

načinom."114

Istu analizu provodi i u vezi s internacionalizmom. Zaključuje članak tvrdnjom da je

"nezdravi nacionalizam kao i loši internacionalizam plod materijalističke kulture" i stoga da

bi se predusrele loše posljedice prvog nacionalizma "treba javni i privatni život opet

kristijanizirati i u narodu probuditi žarku ljubav k Svetoj Stolici".115 Da bi se to postiglo

najprije moraju svećenici biti što bolje prožeti tim duhom i odanošću. A od svojih orlica

zahtjeva da odišu duhom istinskog rodoljublja među pojedincima, obiteljima i društvu. Orlice

su pozvane boriti se protiv poganskog shvaćanja naroda, koji drži da je narod izvor svega

dobra i sam sebi svrhom, dok orlovski nacionalizam stavlja rodoljubnu misao u službu

Kraljevstva Božjega. Samo ono što se čini na slavu Božju i na dobro svete Crkve, može biti

na istinsku dobrobit i vlastitog naroda.116

Time Ivan daje zdrave pretpostavke poimanja naroda, koje mu dolaze iz principa

Katoličke akcije po kojima je na prvom mjestu nastojanje oko širenja Kraljevstva Božjega,

čime je vjernik očuvan od napasti da idolizira vlastitu naciju, što se događalo u Ivanovo

vrijeme u mnogim europskim državama, koje su se razvijale na tragu ideologija, napose

fašizam i nacizam, uslijed čega je došlo do tragedija Drugog svjetskog rata.

3.3.3. Društva i udruge u društvu

Svjestan i društvene dimenzije ljudske naravi, Merz analizira razna društva: obitelj,

domovinu, čovječanstvo i naše dužnosti prema tim društvima. No osim tih društava, tvrdi

dalje Merz, postoji Crkva koja je daleko uzvišenije društvo i koje zadovoljava duhovnim

potrebama čovjeka, njegovoj svrsi, spoznaji Boga i njegove službe. «Crkva je sveopće vjersko 113 Francuski časopi  «Les Lettres», datira s početka 1923.g. U anketi su sudjelovali razni teolozi  kao  i ugledni katolički javni radnici i stručnjaci koje Merz na na početku svoga članka navodi.114 Ivan MERZ, Zdravi i nezdravi nacionalizam, u : Život, Zagreb, 5(1924.) 6, 352.115 Ivan MERZ, Zdravi i nezdravi nacionalizam, 357.116 Usp. Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb 1978., 147.

41

društvo, koja se rasprostire cijelom zemljom i koje će trajati do konca svijeta. Crkva je

duhovna domovina u koju Bog zove sve duše bez razlike. Budući da je cilj toga društva

duhovan, vječan, vrhunaravan, to je Crkva daleko uzvišenije društvo nego li obitelj,

domovina, stalež i čovječanstvo. Nju moramo ljubiti više negoli i jedno drugo društvo." 117

Takvim stavom Merz je dosljedno na tragu Katoličke akcije, te očekuje od svih zauzetih

katolika da se angažiraju u takvoj promidžbi Crkve. To pokazuje i kad se obraća orlicama

kojima stavlja za uzor primjer Ivane Arške, očekujući da orlice budu spremne i za javni

socijalni apostolat. U tom duhu ih poziva da ljube svoju Crkvu i njezin nauk, te da žele da

svoje oduševljenje za katolicizam i apostolat po Katoličkoj akciji prenesu i na druge ljude.118

Merz je uvjeren da bilo gdje gdje se udružuju katolici, oni bi primarno trebali biti

vođeni vjerskim načelima, te se podvrgavati vodstu, smjernicama i sudovima Crkve i njene

hijerarhije. Dosljedan toj stavci razišao se čak i od slovenskog Orlovskog saveza koji nije bio

glede toga tako jasan i postojan, te je tako dao jasne smjernice hr4vatskom orlovstvu. Ali isto

tako kad se osnivao Hrvatski katolički omladinski savez, na njegovu prvom kongresu kojem

je predsjedao biskup Lang, po Ivanovoj želju u pravilnik HKOS-a je uvrštena stavka da je

HKOS „crkvena organizacija koja potpada pod kompetenciju Crkve, a predstavnik Crkve je

njezin duhovni savjetnik“. Postavši predsjednikom Saveza Merz je u vrlo kratkom roku uspio

postaviti temelje vjerskog odgoja hrvatskih katolika omladinaca, tražeći kao minimum

jednomjesečnu svetu pričest, a kod biskupa je insistirao da imenuju duhovne savjetnike koji

voditi brigu o vjerskom životu društava i pojedinaca. Po njemu svaki je katolički pokret na

lošim temeljima ako ne računa s Nebom kao s realnošću.119 Iz svega je opet razvidno kako je

Merz i na toj razini u stvari bio širitelj ideja Katoličke akcije, držeći je najsigurnijim načinom

odgoja mladih katolika u tom povijesnom trenutku.

Merz je također zaslužan što se je katoličko đaštvo okupljeno u Jugoslavenskoj

katoličkoj đačkoj ligi organiziralo u zasebna društva, da bi se potom priklonila orlovstvu u

kojem je živjela jasna katolička ideja. Glede toga nastao je sukob kasnije nazvan Liga-HOS,

no Merzu je bilo sasvim jasno što mu je činiti, te nije odustajao apostolski djelovati gdje god

je mogao unositi duh Katoličke akcije u katolička udruženja ili u udruženja katolika. Ivan je

nakon duhovnih vježbi 1923. doživljavao da je njegovo poslanje biti „korektor“ katoličkog

pokreta udahnjujući mu duh Katoličke akcije na svim razinama i u svim udruženjima koja su

željela biti katolička.

117 Ivan MERZ, Kršćanski društveni poredak. Brak i obitelj, u: Orlovski vjesnik, Zagreb, br.3/1928., 4.118 Usp. Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb 1978., 144-146. 119 Usp. Dragutin KNIEWALD, Sluga Božji Dr Ivan Merz, Zagreb 1988., 213-215.

42

Merzova zainteresiranost za društvene probleme, koje promatra uvijek očima vjere, vidi

se iz nekoliko članaka o društveno-vjerskim problemima, pokretima i nastojanjima kod

katolika drugih zemalja. Tako u članku «Internacionalni demokratski kongres u Beču»120

opisuje nastojanja katolika za mir među narodima. Ističe kako je skupini Marca Sagniera,

začetnika te akcije stalo do toga "da lansira u svijet ideju kršćanske snošljivosti i da pridobije

javno mišljenje cijeloga svijeta  za internacionalno kršćansko shvaćanje.»121 Cilj je u stvari te

akcije bio da se i katolici i nekatolici združe te da spriječe buduća krvoprolića i tako osiguraju

mir u svijetu uz pomoć kršćanskih načela. Iz toga se dade zaključiti kako držao da su

katolička svijest i nauk doista univerzalni – katolički u najsnažnijem smislu riječi, te se stoga

nije ustručavao ni sam širiti Katoličku akciju i za nju se zalagati na razini društva, smatrajući

da katoličkim svjedočenjem širi ono univerzalno istinsko dobro za čovjeka i čovječanstvo.

3.4. Merzov stav prema odgoju i školstvu

Djelovanje Ivana Merza prožeto je bilo istinskom skrbi za odgoj mladih naraštaja, te je

tom vidu djelatnosti posvećivao iznimno mnogo vremena i energije. Opća odgojna načela i

smjernice dolazile su mu iz Crkve i vjere, a ona posebna i konkretna, iz kojih je crpio

nadahnuće kako vjeru primijeniti na život, uzimao je iz Katoličke akcije. Zato je, ne bez

razloga, nazvan čovjekom vjere koji je odgajao za vjeru. Konačni cilj Merzova odgojnog rada

su nadnaravne i eshatološke vrijednosti kršćanske vjere koje je utkao u orlovsku organizaciju.

I dok teži k konačnom cilju da što veći broj vjernika na zemlju ujedini s euharistijskim

Isusom, Merz ima tri posredna cilja odgojnog rada. Prvi cilj je crkveno usmjerenje odgojnog i

apostolskog rada, drugi je usmjeravanje mladog čovjeka prema ljudskoj i kršćanskoj zrelosti,

a treći je apostolski angažman prema načelima Katoličke akcije. Zato će načela Katoličke

akcije na poseban način ući u Merzovu apostolsku metodologiju, kao sastavni dio njegova

rada, kao prokušana i preporučena sredstava koja je Crkvi nudio sam papa.122

120 Ivan MERZ, Internacionalni demokratski kongres u Beču, u: Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, 9 (1922.) 17-18, 432.121Ivan MERZ, Internacionalni demokratski kongres u Beču, 432.122 Usp. Božidar NAGY, Ivan Merz – čovjek vjere i odgojitelj za vjeru, u: Obnovljeni život, 52 (1997) 3-4, 292-296.

43

Na području školstva, Merz ističe veliku ulogu i važnost Crkve. S tim u svezi objavio je

opširnu studiju o problemu školstva123 na 22 stranice u časopisu "Za vjeru i dom" u stalnoj

rubrici "Vječni Rim", koju je vodio kroz cijelu Svetu godinu 1925. Ovom studijom Merz je

želio opravdati važnost i neophodnost katoličkih škola. I kod izrade ove studije Ivan se služio

raznom stručnom teološkom literaturom i napose dokumentima Svete Stolice donoseći u

tekstu mnoštvo citata iz papinskih enciklika Pia IX., Pia X. i Leona XIII., koji su obrađivali

problem školstva. Ivan polazi od shvaćanja, koje se u njegovo vrijeme zastupalo, da Crkva

ima pravo osnivati škole javnog prava, jer je Crkva u istoj tolikoj mjeri savršeno društvo kao i

država.124 Pogrešno je načelo i mišljenje, prema Merzu, da su crkvene škole privatne. One

moraju imati ista civilna i građanska prava. Nakon povijesnog prikaza o razvoju školstva,

Merz donosi devet temeljnih načela o problemu katoličkoga školstva. Svako od tih načela

potom detaljno razrađuje s teološkog vida i potkrjepljuje raznim citatima iz papinskih

enciklika, pri čemu dolazi do izražaja jasnoća njegovih katoličkih principa od kojih ne

odstupa, već traži za katolike pravo javnosti.

      1. Roditelji imaju prema katoličkom učenju prvu dužnost i pravo da se brinu za

odgoj djece i imaju po tom pravo da osnivaju i nadziru škole, poglavito niže.

      2. Sve škole u pogledu vjerskog odgoja potpadaju pod Crkvu.

      3. Država ima pravo osnivati škole i od svih nedržavnih škola ima pravo tražiti  što

zahtjeva opće dobro.

      4. Država koja tvrdi da ona jedina ima pravo podizati škole i da može svojom vlašću

svim nedržavnim školama ispravno ravnati, ta država: a) krnji prava roditelja, b) krnji

naravno pravo svakog pojedinog privatnika da obučava, i c) nanosi silnu štetu.

      5. U nižim /pučkim i srednjim/ školama vjerska je obuka i vjerski odgoj

najpotrebnija stvar.

      6. Zabaciti treba takozvane laičke škole.

      7. Zabaciti treba takozvane simultane, tj. mješovite škole (interkonfesionalne).

      8. Katolici se mogu, a često i moraju, opirati nepravednim zahtjevima države. To se

pravilo odnosi i na školstvo.

      9. Katolici mogu odobriti samo konfesionalne /katoličke/ škole.

Na kraju izlaganja Ivan donosi opširne navode domaćih biskupa o školstvu

potkrepljujući time važnost katoličkoga školstva. Po njemu, smjernice biskupa su za sve

katolike zapovijed. S razvojem društva neka od tih načela nisu više aktualna, ali je ipak

123 Ivan MERZ, Školstvo, u: Za vjeru i dom, Zagreb, 15(1928.) 5,111-117; 15(1928.) 6 i 7,175-189.124 Ivan MERZ, Školstvo, u: Za vjeru i dom, Zagreb, 15(1928.) 5, 111.

44

zanimljivo vidjeti kakvim se žarom i revnošću Merz  bori za katolički odgoj mladeži poštujući

i promičući ideje i stavove koji su u ono vrijeme unutar Crkve bili općenito prihvaćeni.125

Svoje odgojne stavove i ideje svjedočio je i vlastitim primjerom radeći kao profesor

francuskog jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1922. do

smrti 1928.126

3.5. Pastoralna dimenzija Merzovih nastojanja

Kao širitelj Katoličke akcije, Merz nije išao samo za tim da njegove ideje prodru samo

u svijest i u svijet vjernika laika, nego je također nastojao s njima upoznati biskupe, te ih

pridobiti za svoje svete ciljeve. Želeći Katoličkoj akciji dati pastoralno-apostolatsku

dimenziju, inzistirao je na tome da Akcija po svojoj definiciji bude pomoć biskupima i

svećenicima u vršenju crkvenog poslanja i apostolata, a ne neko političko ili društveno-

gospodarsko tijelo koje skrbi samo o izvanjskom boljitku građana i njihovoj zemaljskoj

kvaliteti življenja. Malo po malo je u svojim nastojanjima i uspio, potičući i podižući

osjetljivost episkopata za potrebe oraganiziranog laičkog djelovanja na tragu Katoličke akcije

preporučene od rimskog prvosvećenika.

Načela Katoličke akcije su, zahvaljujući nastojanjima Ivana Merza, prodirala među

organizirane katolike i zato jer su njena načela isticali sami biskupi, kao i sama Sveta Stolica

u više navrata. Ondadšnji jugoslavenski katolički episkopat je već u kolektivnoj poslanici

svećenicima 1923. godine, a potom i vjernicima 1925. jednodušno stavlja na srce Katoličku

akciju kako je naučava i želi Pio XI.127

Isto tako značajno je spomenuti da nadbiskup zagrebački Antun Bauer već u svibnju

1924., pišući poslanicu o HOS-u, izlaže da svećenici u orlovskim društvima trebaju vršiti

ulogu duhovnih vođa, to jest postaju zlatne karike koje povezuju naučavajući Crkvu s Crkvom

koja sluša, te u tom smislu drži nerazboritima one koji misle da Katolička akcija može

postojati bez ovakvih zlatnih karika. Doduše, trebalo je proći dosta vremena dok biskupi

radikalno primijene ideju da su vođe Katoličke akcije u svojoj biskupiji, a svećenici duhovnici

125 Usp. Josip KRIBL, Crkva i njezina hijerarhija u životu i radu Ivana Merza, u: Pojava i značenje dra. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dra. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 27-28.126 Usp. Nevenka NEKIĆ, Ivan Merz – profesor i odgojitelj na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, u: Obnovljeni život, 52 (1997) 3-4, 299-304.127 Usp. Dragutim KNIEWALD, Sluga Božji Dr Ivan Merz, Zagreb 1988., 200-201. Autor svoju tezu potkrjepljuje i činjenicom kako je i sam Papa, primajući hrvatske orlove u audijenciju 18. rujna 1925., potakao da budu oduševljeni za onu Katoličku akciju od koje Papa očekuje preporod pojedinca, obitelji, društva i čitavog svijeta.

45

i izaslanici crkvene vlasti, što je orlovstvo zaslugom Ivana Merza brzo prihvatilo i provodilo,

dajući čak i poticaje biskupima da odvažnije idu tim putem. Merz je vrlo dobro proučio i

poznavao bit Katoličke akcije, te se nije bojao biti dosljedan i onda kad su mu predbacivali da

Katoličku akciju vodi svojevrsnoj podređenosti hijerarhiji. Njemu podređenost nije bila cilj,

nego je znao da je ona najsigurniji i najbolji put ako želi ostvariti bitni cilj, a to je da

Katolička akcija bude sudjelovanje svjetovnjaka u hijerarhijskom apostolatu Crkve.

Podređenost je postala neophodno svojstvo Akcije, a cilj je bio sudjelovanje svjetovnjaka u

apostolatu biskupa i svećenika.128

A glede spora koji je HOS imao sa Senioratom, Merz i njegovi suradnici su uputili

pismo biskupskoj konferenciji izlažući svoje stavove glede spornih pitanja i očekujući

pravorjek. Tom zgodom se cijeli episkopat stavio na stanovište da Katoličk Akcija treba biti

nadstranačka, a da se Seniorat treba reorganizirati kao društvo katoličkih intelektualaca unutar

Katoličke akcije, bez ikakve disciplinske ili administrativne vlasti nad ostalim

organizacijama.129 Ne može se reći da je ovakav razvoj događanja isključivo Merzova

zasluga, jer bi episkopat na ovaj ili onaj način slijedio naputke iz Rima uvažavajući preporuku

o potrebi Katoličke akicije, ali je sigurno da je Merz pospješio taj proces, te da bi crkveni

hijerarhijski aparat teško proveo u stvarnost ideju Katoličke akcije bez ovako snažnog

pokretača kao što je bio Merz kojemu Akcije nije bila samo ideja ili smjernica, već stvarnost

kojom je nadahnjivao tisuće mladih Hrvata katolika.

Svojim neumornim radom, premda ga je smrt zadesila u 32. godini života, može stati

uz bok najznačajnijih predstavnika Katoličke akcije svoga vremena u Italiji, kao što je

Giuseppe Toniolo130 ili nešto kasnije Giorgio la Pira. Valja priznati da je njihova dosljednost i

zanos kao vjernika svjetovnjaka utjecala ne samo na lokalna zbivanja u pojedinom kraju, nego

je imala odjeka i na opću Crkvu, koja je na Drugom Vatikanskom saboru okrunila sva

pozitivna gibanja među vjernicima svjetovnjacima dekretom Apostolicam actuositatem o

apostlatu laika u Crkvi.

128 Usp. Dragutim KNIEWALD, Sluga Božji Dr Ivan Merz, Zagreb 1988., 204-205. 129 Usp. Dragutim KNIEWALD, Sluga Božji Dr Ivan Merz, Zagreb 1988., 229-232.130 Dovoljno bi bilo usporediti temeljne stavove i odnos prema Svetom Ocu i Crkvi, da se vidi veličina duha kojim su služili nadahnjujući se na istom izvoru Katoličke akcije (usp. Franco COSTA, Giuseppe Toniolo e l'Azione Cattolica Italiana, u: Romano Molesti (ur.), Giuseppe Toniolo. Il pensiero e l'opera, Milano 2005., 77-81., te u istom zborniku Enrico di ROVASENDA, Le virtù eroiche di Giuseppe Toniolo, 83-93.).

46

ZAKLJUČAK

Istraživati stožere duhovnosti velikana duha poput Ivana Merza i njegova apostolskog

djelovanja iznimna je i odgovorna zadaća, ne samo jer se radi o blaženiku Katoličke Ckrve,

već i neumornom i predanom svjedoku vjere, iznimno aktivnom i na apostolskom i na

spisateljskom planu. No u ovom radu izišlo je na vidjelo nekoliko značajnih elemenata.

Najprije, u povijesnom smislu, iščitava se značaj Ivana Merza za organiziranje katolika laika

u hrvatskom narodu između dva rata, pri čemu je bilo temeljno pozvati se na

najvjerodostojnije autore, a manje donositi vlastite zaključke. Takav prikaz donesen je u

prvom poglavlju u kojem je opisan nastanak i razvoj Katoličke akcije u Hrvatskoj.

Međutim, u drugom i trećem poglavlju trebalo je ići korak dalje, te je na temelju

iščitavanja Merzovih tekstova pokazano koliko mu je bilo dragocjeno znanje koje je imao o

Katoličkoj akciji, koja mu je dala uporišne točke u duhovnosti iz kojih je crpio snagu za

autentično vjerničko svjedočanstvo u svijetu u kojim nije imao previše istomišljenika, pa niti

među onima koji su u konačnici imali isti cilj - dobrobit hrvatskog naroda. Iz istraživanja u

drugom poglavlju je razvidno da je Merz stožerne točke svoje duhovnosti oblikovao prema

papinskim smjernicama i crkvenim dokumentima koji su stajali u temeljima Katoličke akcije,

pokreta vjernika svjetovnjaka koji se stavio pod vodstvo crkvene hijerarhije, stavljajući sebi u

zadaću eminentno pastoralne ciljeve. Polazeći od definicije, sredstava i ciljeva Katoličke

akcije, usporedba je pokazala da je i sam Merz bio na istoj liniji njene duhovnosti koja se

posebno isticala euharistijskom pobožnošću i vjernosti Crkvi.

Nakon toge je preostalo dokazati, što je i dostatno potkrijepljeno, da je Merz u svom

apostolskom djelovanjum, u različitim situacijama, bio revan širitelj Katoličke akcije,

promičući njene principe u svim katoličkim udrugama s kojima je imao kontakta i na koje je

vršio utjeca, a napose je zaslužan što ih je primijenio na orlovsku organizaciju. Tako je

Katolička akcija preko Merza imala golem utjecaj na moralnu izgradnju hrvatske katoličke

mladeži i kristijanizaciju hrvatskog društva onog vremena.

Zato, u vremenu kad se na crkvenom planu često govori o potrebi većeg angažmana

laika u apostolatu Crkve, primjer Ivana Merza zadobiva i pastoralno relevantne konotacije kao

svojevrsno nadahnuće i poticaj onim vjernicima laicima koji osjećaju potrebu za zauzetijim

zalaganjem na planu ostvarenja Kraljevstva Božjega, ovdje i sada. Dotaknuto je također na

više mjesta, premda to nije bila izravna teme, kako je i Drugi vatikanski sabor, napose u

pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes i u dekretu o apostolatu laika, izradio nauk o

47

angažmanu i svjedočanstvu vjernika svjetovnjaka u današnjem svijetu, čemu su Katolička

akcija i Ivan Merz sigurno bili prethodnici. Da bi takva aktivna prisutnost vjernika laika bila

plodonosna i spasonosna, valja ići utrtim i sigurnim putem kojega je toliko puta opetovao naš

Blaženik, duboko uvjeren da se apostolat svednevno treba i mora hraniti i rasti po Božjoj

riječi, osobnoj i zajedničkoj molitvi, te sakramentima. Merz je svjedok i poticaj kako svakom

kršćaninu norma života i djelovanja mora biti slava Božja, te kako nijedan čin u svijetu ne

može biti odvojiv od njegove osobe, to jest od imperativa biti kršćanin uvijek i svugdje.

Merzov život i djelovanje usmjeravaju prema krajnjem zaključku da Merz, po svom

autentičnom svjedočanstvu vjere, posjeduje neslućene dubine koje se ne mjere samo u

okvirima onog povijesnog trenutka, nego ostaje trajno obogaćenje i nadahnuće Crkvi u

Hrvata, ali i općoj Crkvi. Ovaj rad je tek skroman doprinos izučavanju njegove duhovnosti i

apostolskog djelovanja, katoličke postojanosti i ponosa za boljitak pojedinaca i obitelji,

hrvatskog naroda i cijelog čovječanstva.

48

Bibliografija

Neobjavljena vrela

Arhiv Ivana Merza, Zagreb (čuva se u Postulaturi Ivana Merza, a dijelovi su objavljeni na

web stranicama www.ivanmerz.hr)

Dnevnik Ivana Merza, ovaj Dnevnik u prijepisu ima 800 stranica, a pisan je tijekom šest

godina. Najopširniji dijelovi Merzova dnevnika do sada su objavljeni u dvije njegove

biografije: KNIEWALD, Dragutin, Sluga Božji Ivan Merz, Zagreb, 1988. i NAGY, Božidar,

Ivan Merz – Borac s bijelih planina, Zagreb, 1971.

Literatura

ANDRESEN, Carl – DENZLER Georg, Azione Cattolica, u: Dizionario storico del

cristianesimo, Cinisello Balsamo, 1992., 87.

BODROŽIĆ, Ivan, Euharistija. Od povijesti do vječnosti, Zagreb, 2002.

CARDINI, Luigi, Azione Cattolica, u: Enciclopedia Cattolica, vol. II., Roma 1949, 593-598.

CIVARDI, Luigi, Manuale di Azione Cattolica, Roma, 1961.

COSTA, Franco, Giuseppe Toniolo e l'Azione Cattolica Italiana, u: Romano Molesti (ur.),

Giuseppe Toniolo. IL pensiero e l'opera, Milano 2005., 77-81.

ČEKADA, Čedomil, Sedma dekanska konferencija, u: Vrhbosna, br.4.i 5./1925., 53-55.

ČOVIĆ, Mara, Uzor i učitelj ženske mladeži, u: Pojava i značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u

Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. Obljetnice smrti dr. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb

1979., 78-86.

DAMJANOVIĆ, Damjan, Temeljni vidovi duhovnosti sluge Božjeg Ivana Merza, u: Pojava i

značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dr.

Ivana Merza 1928. – 1978., Zagreb 1979., 7-19.

DI ROVASENDA Enrico, Le virtù eroiche di Giuseppe Toniolo, u: Romano Molesti (ur.),

Giuseppe Toniolo. Il pensiero e l'opera, Milano 2005., 83-93.

GUBERINA, A., Preuzvišeni gospodine! (Zelena knjiga- rukopis umnožen na šapirografu),

Šibenik, 1933., 17.

KRIBL, Josip, Crkva i njezina hijerarhija u životu i radu Ivana Merza, u: Pojava i značenje

dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dr. Ivana Merza

1928.-1978., Zagreb 1979., 20-34.

MATTEI, Giampaolo, Život za ideale, Split, 2006.

49

MATIĆ, Zdravko, Ivan Merz i Katolička Akcija u Hrvatskoj- doktorska disertacija, Zagreb,

2005.

MATIJEVIĆ, Zlatko, Hrvatska pučka stranka i dr. Ivan Merz, u: Obnovljeni život, 52 (1997)

3-4, 223-236.

MERZ, Ivan, «Franjevački duh, rukopis», Zagreb, AIM,  F 39/14; u: Ivan Merz – Glasilo

postulature, Zagreb, 4 (1976.) 1-2, 9.

MERZ, Ivan, Gregorijanska glazba, u: Život, 1 (1928), 36-38.

MERZ, Ivan, Interkonfesionalizam- Smije li katolik da bude u društvu, kojemu su «sve vjere

dobre», u: Nedjelja, br.29/1938., 2-3.

MERZ, Ivan, Internacionalni demokratski kongres u Beču, u: Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, 9

(1922.) 17-18, 432.

MERZ, Ivan, Isus prijatelj malenih, u: Katolički list, Zagreb, 76 (1925.) 43, 551-552.

MERZ, Ivan, Iz suvremene pastve – pismo jednom svećeniku, u: Franjevački vjesnik, br. 6/

1928.,162.

MERZ, Ivan, Katolička akcija u Italiji, u: Katolički list, br.1./1924., 4 – 9.

MERZ, Ivan, Katolička Akcija. Narav i definicija - cilj - sredstva, Pučka tiskara Šibenik,

Knjižnica Novi život, Svezak 4., Šibenik, 1927. ili Katolička Akcija. Narav i definicija - cilj

- sredstva ,u: Katolički tjednik, br.27/1927., 5.

MERZ, Ivan, Katolička Akcija i politička stranka, u: Život, br.5/1924., 303-305.

MERZ, Ivan, Katolička Akcija i stranačka politika u: Katolički list, br. 25/1924., 295-298.

MERZ, Ivan, Katolički tjelesni uzgoj, u: Katolički tjednik, 2(1926.) 32, 2.

MERZ, Ivan, Krist Kralj, u: Za vjeru i dom, Zagreb, 32(1943.) 8-9, 3.

MERZ, Ivan, Kršćanski društveni poredak, u: Orlovski vjesnik, Zagreb, br.2/ 1928., 8.

MERZ, Ivan, Kršćanski društveni poredak. Brak i obitelj, u: Orlovski vjesnik, Zagreb,

br.3/1928., 4.

MERZ, Ivan, Liturgijska predavanja u Zagrebu, u: Nedjelja, Sarajevo, br.18/1924., 2-3.

MERZ, Ivan, Mir Kristov u Kraljevstvu Kristovom, u: Mladost, Zagreb, br.7/1923., 95-96.  

MERZ, Ivan, Moj dnevnik, u: Narodna politika, 8(1925.) 2, 3.

MERZ, Ivan, Opera Kardinal Ferrari, u: Katolički list, 73 (1922.) 46, 551-554.

MERZ, Ivan, Put k suncu, Zagreb, 1978.

MERZ, Ivan, Razmatranja o rimskom misalu, u: Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, 9 (1922.) 3-4,

83.

MERZ, Ivan, Sticanje podmlatka, u: Luč, br. 1-2./1923., 14-16.

50

MERZ, Ivan, Školstvo, u: Za vjeru i dom, Zagreb, 15(1928.) 5,111-117; 15(1928.) 6 i 7, 175-

189.

MERZ, Ivan, U Misijskoj izložbi, u: Za vjeru i dom, 12(1925.) 1, 267.

MERZ, Ivan, Unutarnja snaga kongregacije, u: Katolički list, br. 1/1924.,10-11.

MERZ, Ivan, Vječni Rim, u: Za vjeru i dom, Zagreb, 12(1925.) 2, 27.

MERZ, Ivan, Vlast Crkve, u: Vrhbosna, 41(1927.) 7, 108.

MERZ, Ivan, Vlast Crkve, u: Vrhbosna, 51(1927.) 5, 75-80.

MERZ, Ivan, Zdravi i nezdravi nacionalizam, u: Život, Zagreb, 5 (1924) 6, 350-358.

NAGY, Božidar, Borac s bijelih planina – Ivan Merz, Zagreb, 1971.

NAGY, Božidar, Ivan Merz – čovjek vjere i odgojitelj za vjeru, u: Obnovljeni život, 52 (1997)

3-4, 283-298.

NAGY, Božidar, Načela i metode odgojnog rada Ivana Merza, u: Pojava i značenje dr. Ivana

Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dr. Ivana Merza 1928.-

1978., Zagreb 1979., 87-99.

NEKIĆ, Nevenka, Ivan Merz – profesor i odgojitelj na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, u:

Obnovljeni život, 52 (1997) 3-4, 299-304.

NIKOLIĆ, Mirko, Kvalitete čovjeka po primjeru Ivana Merza, u: Obnovljeni život, 49

(1994)3/4, str. 349-359.

PIO XI., Ubi arcano Dei, izdana u Rimu 23. prosinca 1922., objavljeno u: Vrhbosna, 30

(1923.) 3 i 4, 17-27.

POLEGUBIĆ, Adolf, Stoljeće katoličkog laikata u Hrvatskoj, Zagreb, 2007.

Provođenje Hrvatske katoličke Akcije, (članak bez autora), u : Vrhbosna, br.3/1927., 44.

PUŠIĆ, Dalibor, S našim Merzom od Zagreba do Rima, u: Orlovska misao, 8 (1928-29), 104-

105.

RADIĆ, Jure, Liturgijska obnova u Hrvatskoj, Makarska, 1966.

ROGULJA, Petar, Vrhovni cilj, u: Senijorski Vjesnik 3 ( 1919.) 2, 23-27.

ROGULJA, Petar, Pred zoru, u: Luč, br. 1 /1916./1917., 125-144.

ROŠČIĆ, Nikola Mate, Laički apostolat Ivana Merza u svjetlu II. Vatikanskog sabora, u:

Pojava i značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice

smrti dr. Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 65-77.

ŠKARICA, Marin, Liturgijski život i djelovanje Ivana Merza, u: Obnovljeni život, 52 (1997),

257-270.

51

ŠKARICA, Marin, Ivan Merz – promicatelj liturgijska obnove u Hrvatskoj, u: Pojava i

značenje dra. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti dr.

Ivana Merza 1928.-1978., Zagreb 1979., 35-50.

TERSEGLAV, Franc, Zlatna knjiga, Ljubljana, 1910.

VERAJA, Fabijan, Ivan Merz, Pioniere dell' Azione Cattolica in Croazia. Positio super vita,

virtutibus et fama sacntitatis, Roma, 1998.

VERAJA, Fabijan, Hrvatski katolički pokret «potpuno zakazao i neuspio»? u: Crkva u svijetu,

40 (2005.) 3, 325-354.

ZAMBRON, Gaudenzio, Laicato e tipologie ecclesiali, Roma, 1996.

ZNIDARČIĆ, Lav, Križarska organizacija, životno djelo Ivana Merza, u: Obnovljeni život, 52

(1997) 3-4, 251-255.

Elektronski izvori:

www.ivanmerz.hr

www.merz-mladi.org

52