BLAGO ŠIBENSKOG PODMORJA

Željko Krnčević- Mario Jurišić- Zdenko BrusićŽupanijski muzej Šibenik, 283.povremena izložba

PODMORSKA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA PODRUČJU ŠIBENSKOG AKVATORIJA

Početkom i razvitkom ronjenja na ovom području u razdoblju prije II.svjetkskog rata, izornjen je niz amfora koje su dospjele u muzeje u Zadru, Šibeniku i Splitu. Prve poznate podatke o podmorskom nalazištu na istočnoj obali Jadrana nalazimo kod opata putopisca Alberta Fortisa u 18.st u djelu Put po Dalmaciji u kojem donosi niz važnih arheoloških podataka i vlastita zapažanja. Krajem šezdesetih godina u Muzeju grada Šibenika okupila se ekipa stručnjaka i ronilaca koji su utrli put podmorskoj arheologiji. Pod vodstvom Zlatka Gunjače, Zdenka Brusića i Dalibora Martinovića počinju se voditi hidroarheološka rekognosciranja i istraživanja šibenskog podmorja, od rta Ploče, preko šibenksog kanala sv.Ante te Prukljana, Zlarina, Žirja, Kaknja i Tijata do Kornatskog otočja. Prvo rekognosciranje izvedeno je 1969.godine, a najznačajniji od prvih nalaza na ovom području su ostatci lučkih postrojenja podno murterske Gradine, ostaci zidova moguće solane ili ribnjaka iz doba antike i brodolom u primoštenskoj luci, odakle je izvađeno 45 antičkih amfora.

POVIJEST ŠIBENSKOG PODMORJA

Spoznaje o preplovljavanju pojedinih točaka na Mediteranu dobivamo iz osmog i sedmog tisućljeća prema nalazima ulomaka keramičkih posuda s ukrasima otisnutim noktom ili rubom školjaka, a to je dokaz širenja rane neolitičke civilizacijeduž Jadranskih otoka i obale. Šibensko-zadarska regija bila je jedna od najnapučenijih u ranom i srednjem neolitiku na mediteranskom prostoru. Duž šibenskog akvatorija plovidba se odvija dijelom otvorenim i otocima nezaštićenim morem od Malog i Velikog Drvenika na jugu i prolaza između otoka Zlarina, Kaprija i Žirja, te dalje uz otoke Zlarin i Prvić ili uz Kaprije i Žirje duž jugozapadne obale otoka Murtera prema ulazu u Pašmanski kanal. Dio ovog plovidbenog puta koji je nezaštićen otocima pogibeljan je, posebnoo dio oko rta Planke.

RT PLAVAC

Lokalitet koji se nalazi na istočnom dijelu otoka Zlarina, na dubini od tridesetak metara,

gdje je Dalibor Martinović otkrio ostatke antičkog brodoloma. Voditelj istraživanja bio je

Zdenko Brusić, koji je i obrazložio nalazak. Naime, antički trgovački jedrenjak plovio je

najvjerojatnije iz neke od luka na području Kampanije (južna Italija) s teretom amfora i

keramičkog posuđa. Amfore pripadaju poznatom i dobro dokumentiranom tipu koji se

izrađivao na području Kampanije u Italiji, a služile su za spremanje i izvoz dobro poznatog

vina s ovog područja. Od pedesetak primjeraka amfora, što su nađene kod rta Plavca mogu se

razlikovati dva do tri različita tipa te bi se po tome moglo zaključiti da je brod ukrcao različite

sorte vina iz više luka duž kampanijske obale. Uz amfore pronađene su i dvije vrste

keramičkog posuđa. Jednu vrstu prepoznajemo po tome što je nađeno u više serija i

pretpostavljamo da je ovo posuđe bilo namjenjeno prodaji (krater, oinoha, skifos, kupa), dok

druga vrsta ima urezana slova NI i pretpostavlja se da je bilo vlasništvo zapovjendika broda.

Neke od posuda namjenjenih prodaji, posebno krateri ukrašeni su prikazima boga Herakla,

Viktorije i sličnim scenama, a potječu iz radionica u blizini grada Pergama u Maloj Aziji.

Druga vrsta čaša s bradavičastim ukrasom, jedan vrč za vino i zdjele s horizontalnim ručkama

potječu iz maloazijskih radionica. Pronađena je i keramička kupa ili pehar za vino i tanjur iz

radionice grada Arezza u srednjoj Italiji. Dio posuđa pripada jednostavnoj uporabnoj keramici

tankih stijenki, a dio luksuznom posuđu poznatom pod nazivom aretinska terra sigillata.

Najviše amfora pripada tipu Dressel 12 - 4 koje su se proizvodile na području Italije i

Španjolske. Pronađena je i jedna amfora egipatskog tipa, jedna tzv. rodskog prototipa i jedna

mala amfora kuglastoga tijela.Nađene su i tri uljanice.

Drvena konstrukcija broda u dobroj se mjeri očuvala. Na osnovi ostataka kaljužne

pumpe širina broda procijenjena je na 9 m, a dužina u odnosu na širinu na 25-30m. Od

brodske opreme pronađen je drveni koloturniki olovni uteg za mjerenje dubine.

Izvađeni su i dijelovi dolija, te brončani čavli koji su spajali drvenu konstrukciju broda.Brodolom je datiran u 1.stoljeće poslije Krista, preciznije u doba cara Tiberija, što zaključujemo prema ukrasima i obliku žiga na pojedinim posudama.Brod je najvjerojatnije uplovio u rijeku Krku, te je nakon obavljene trgovine izašao iz šibenskog kanala i krenuo uz obalu prema jugu, gdje ga je zahvatila jaka bura i bacila na rt.

GUŠTERANSKI

Otočić u blizini Žirja. Istraživanja je vodio Zlatko Gunjača. Utvrđeno je kako je površinski sloj temeljito opljačkan, kao i veliki dio brodskog tereta. Veći dio tereta sastojao se od keramičke robe za prodaju koja je vjerojatno natovarena u lukama zapadnog Mediterana ; tanjuri i zdjele pakirani u serijama, slaganjem jednih u druge prema veličini. Dio tereta činile su i amfore koje su bile napunjene uljem i vinom, te veća količina dubljih i plićih tanjura i zdjela. Vjerojatno je dolazio iz Italije, gdje je ukrcao keramičko posuđe. Prema položaju potonulog broda, pretpostavlja se da se popto dogodio tako da je nošen jakim udarima bure udario u dosta strmu i stjenovitu obalu otoka i postupno toneći klizio niz njegovu padinu. Analizom matrijala brodskog tereta, cjelokupan nalaz datiran je u 2.stoljeće poslije Krista.

RT PLOČA

Rekognosciranje je provedeno na više položaja u rogozničkom akvatoriju. Kod rta Fauc pronađena je cijela kasnoantička amfora, a u uvali Stivančica pronađeno je više oštećenih amfora i ulomaka keramičkih posuda. Pretpostavlja se kako je ova uvala služila kao sidrište i zaklon od jakih vjetrova. Tijekom grčke talasokracijena rtu Ploče, južno od Rogoznice je bilo

mjesto štovanja Diomeda, diviniziranog junaka trojanskog rata, boga koji jamči sigurnost na moru, posebice onima koji traže spas i sklonište od nevremena. Rt je zabilježen kod rimskog pisca Plinija Starijeg iz 1.st poslije Krista kao PROTONORUM DIOMEDIS. Arheološka istraživanja su potvrdila postojanje svetišta po brojnim ulomcima keramike, novcu, gemama i drugim predmetima. Naročito su važni nalazi velike količine fragmentiranog, uglavnom vinskog posuđa s grafitom DIOMEDI DORON, odnosno Diomedu na dar. U rimsko doba ovaj je rt bio je ozloglašen, a o tome svjedoči i nekoliko ostataka antičkih brodoloma. Za dav brodoloma s teretima amfora kriv je greben Mujica jugoistočno od Planke i istočni rt nedaleko od otoka Smokvice. Nažalost, šezdesetih godina lokaliteti su popljačkani. Brodovi su vjerojatno nakon olujnog nevremena, možda primajući more, krenuli krenuli prema najbližim uvalama da se spase i tu doživjeli brodolom ili ih je uhvatila nagla promjena vremena i izazvala potonuće.

OSTALI LOKALITETI

Kod Vele Smokvice pronađeni su ostaci temeljito opljačkanog potonulog broda koji je ne temelju ulomaka keramičkih posuda i amfora datiran u 1.stoljeće prije Krista. Iz istog vremena je i brodolom kod hridi Muljica.

Kod otoka Žirja otkriven je brodolom iz 1./2.stoljeća poslije Krista. S ovog je lokaliteta izvađeno tek nekoliko amfora i keramičkih posuda, te je procijenjeno kako je bolje lokalitet zaštiti željeznom mrežom i na njega organizirano voditi turiste-sportske ronioce.

U zavjetrini otočića Oblika nedaleko od Krapnja u 2.st prije Krista dogodio se brodolom, a teret vinskih amfora raznesen je još tridesetih godina te se danas na dvadesetak metara dubine uočavaju krhotine amfora a plitki sloj pijeska još pokriva ostatke drvenih dijelova brodske konstrukcije. Čitave su pronađene dvije amfore i jedan olovni dubinomjer.