blokovska spika

blokovskaspika Kad je Donji grad bio mlad

Zadivio me ambijentalni šarm donjogradskih dvorišta – razgovor s Carles Blasco Bayotom, generalnim direktorom agencije ProEixample iz Barcelone

Blok Mosor

Mi stanari nismo svjesni svoje snage – razgovor s Helgom Juretić, stanarkom Tuškanove ulice

Biramo najljepše dvorište

broj 12011.

izdavači:Analog & Platforma 9,81

2 • 2011. • Blokovska spika #1

Uvod

l Donji grad je nastao na poljoprivrednom zemljištu koje se protezalo od starog kraljevskog grada na brijegu do naplavne ravni rijeke Save. Pomisao da bi se ovdje mogao razviti novi grad tadašnjim je Zagrepčanima zvučala jednako nevjerojatno poput mogućnosti putovanja na Mjesec. Ovu slikovitu dolinu pod brijegom uglavnom su promatrali s gradskih zidina ili kupovali njezine plodove na tržnici Dolac. Nakon što se 60-ih godina 19. stoljeća dolinom ispod Gradeca i Kaptola provezla željeznica, počeo je nastajati novi grad

P itate li se zašto tramvaji kroz centar grada putuju sporo? Zašto u centru nema mjesta za parkiranje? Muče li i vas praktični problemi poput popravka

dotrajalog krova ili malog broja mjesta u dječjim vrtićima i jaslicama? Pitate li se zašto se mora zatvoriti OŠ Ivan Gundulić? Imate li svoje mišljenje o Varša-vskoj i štakornjacima? Brinete li o drugim pitanjima dobrog života u Donjem gradu?

Mislite li da bi vas se uopće trebalo pitati za mišljenje...

Uključite se u Blokovsku spiku!Postavljajte pitanja. Razmišljajte na

glas. Budite kritični i konstruktivni. Recite što želite ili ne želite. Predlažite rješenja. Počnite komunicirati sa svojim susjedima, ali i s onima koji u Donji grad dolaze zbog posla ili zabave. Komunicirajte također i s političarima i građevinskim investitorima. Zapravo, sa svima s kojima dijelite život u Donjem gradu.Impressum

urednički tim: Luciano Basauri, Dafne Berc, Ivan Ivković, Lana Lovrenčić, Marko Sančanin

suradnici: Jana Dabac, Sonja Leboš, Zlatko Pletilić, Tina Rumenović, Antun Sevšek

lektura: Ivan Ivković

korektura: Dafne Berc

dizajn: Ruta

fotografija: Sandro Lendler, Jana Dabac, Luciano Basauri, Dafne Berc, Damir Žižić, Arhiv Tošo Dabac

tisak: Tiskara Zagreb

arhivske fotografije: Muzej Grada Zagreba

povijesni prikazi i nacrti: Muzej Grada Zagreba, Urbanistički zavod Grada Zagreba, Grad Zagreb – Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada, Arhiva ProEixample Barcelona, Analog, Platforma 9,81

potpora: • Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva • Ministarstvo kulture RH

• Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport

Sadržaj

Prostorna ideja Donjeg grada nastala je davno prije rođenja svih nas, a dobar dio stanovnika je došao živjeti u Donji grad kad je on već bio izgrađen. To je jedan od glavnih razloga zašto smo nedovoljno svjesni njegovog mukotrpnog nastanaka i najčešće ne znamo procijeniti sve ono dobro ili loše što danas postoji. Zato smo i često zbunjeni krivim predodžbama ili obeshrabreni nemogućnošću da se išta učini.

Unatoč brojnim problemima, Donji je grad sačuvao svoju socijalnu i ekonomsku živost. U njemu žive stanovnici najrazličitijih društvenih skupina te se odvija živa kulturna i ekonomska razmjena. Njegov nam primjer pokazuje da je grad živi organizam koji se razvija i mijenja unutar održivog okvira. Donji je grad dokaz da je ideja bloka zgrada koje dijele poluprivatni prostor unutrašnjeg dvorišta i dalje jedan od najkvalitetnijih načina života u velikom gradu. Njegovi blokovi svoje stanare uče strpljivom suživotu koji je uvijek važniji od potreba pojedinaca. Donji grad je za

l Trg žrtava fašizma, popularno zvan “Džamija”, jedna od ključnih točaka blokovske matrice 19. stoljeća

Razgovarajmo o Donjem gradu

• Nema kvalitetnog razvoja grada bez aktivnog sudjelovanja građana

4 Kad je Donji grad bio mlad7 Donjogradski promet8 Kako je nastala moderna

Barcelona9 Zadivio me ambijentalni šarm

donjogradskih dvorišta – razgovor s Carles Blasco Bayotom, generalnim direktorom agencije ProEixample iz Barcelone

12 Donjogradska blokovska dvorišta13 Blok Mosor15 Mi stanari nismo svjesni svoje

snage – razgovor s Helgom Juretić, stanarkom Tuškanove ulice

16 Društveni centar Kino Mosor18 Kovinopojasarski obrt Havel19 Biramo najljepše dvorište19 Promjenjivo lice grada19 Urbana pedagogija u osnovnoj

školi

Blokovska spika #1 • 2011. • 3

Uvod

l Neizgrađe na ledi-na današ-njeg Trga žrtava fašizma, 20-te 20. stoljeća

pravo velika škola urbane kulture u najširem mogućem smislu.

Posljednjih je godina Donji grad postao poprište sukoba i pregovaranja najrazličitijih interesa. Povod takvom stanju pritisak je tržišta nekretnina na vrijedna zemljišta. Taj je pritisak pokrenuo bujicu najrazličitijih oblika javne kritike koja dolazi podjednako od strane stručnjaka, angažiranih stanara i aktivista, kulturnih djelatnika i političara, kojima se suprostavljaju drugi stručnjaci, političari i građevinski investitori.

Međutim, pravi razlog krize treba tražiti u nepripremljenosti Zagreba da se suoči s prostornim posljedicama svoje ekspanzije, ekonomske i kulturne tranzicije i demografskih promjena. Upravo zbog svoje centralne pozicije, Donji grad je u takvoj situaciji najjače izložen pritiscima. Nedostatak njegove razvojne vizije i strategije uskoro bi mogao naštetiti svima koji u njemu žive ili rade.

Blokovska spika je prije svega medij za razgovor o Donjem gradu.

Vjerujemo da je za krizu Donjeg grada djelomično odgovorna i šutljiva većina građana koja ne shvaća značaj vlastitog sudjelovanja u raspravi o urbanim politikama. Zbog tog smo odlučili pokrenuti ovaj medij i poboljšati opću informiranost o problematici prostora i njegovog razvoja, otvoriti javni prostor razmjene ideja i pokazati vam na koji su način i pod kojim uvjetima uspješni modeli urbane obnove mogući. Bez aktivnog sudjelovanja svakog pojedinog građanina teško će se ostvariti dugoročno kvalitetan urbani razvoj.

Urednički tim

l Detalj Regulatorne osnove Zagreba iz 1865. godine (preuzeto iz Knežević Snješka, Zagreb u središtu, BARBAT, Zagreb 2003., str. 185): vidljiva je planirana blokovska matrica Donjeg grada na poljoprivrednom zemljištu podno Gradeca i Kaptola, glavni željeznički kolodvor te savska luka južno od Donjeg grada


D onji grad je nastao na poljoprivrednom zemljištu

koje se protezalo od sta

rog kraljevskog grada na brijegu do naplavne ravni rijeke Save. Pomisao da bi se ovdje mogao razviti novi grad tadašnjim je Zagrepčanima zvučala jednako nevjerojatno po

put mogućnosti putovanja na Mjesec. Ovu slikovitu dolinu pod brijegom uglavnom su promatrali s gradskih zidina ili kupovali njezine plodove na tržnici.

Ipak, uslijed ubrzanog doseljavanja stanovništva i smionih vizija koje su tadašnje društvene elite namijenile Zagrebu, u godinama koje su slijedile odvila se transformacija grada s kojom se može mjeriti jedino ona stotinjak godina kasnije u Novom Zagrebu.

Sve je počelo 60ih godina 19. stoljeća, kada su gradski oci vodili žustre pregovore s prijestolnicama u Beču i Budimpešti oko trase buduće željeznice. Prema prvobitnoj namjeri vladara željeznički je put trebao zaobići Zagreb, što bi uvelike usporilo njegov razvoj. Ali, nakon što se ipak

Donji graD

uspio izboriti za povoljniju trasu, grad je ubrzo postao važno željezničko čvorište. Budući da je industrijalizacija netom započela – 1863. izgrađena je prva plinara – u narednim je godinama Zagreb postao važno industrijsko središte. Masovno doseljavanje radnog stanovništva rezultiralo je velikim pritiskom na prostor neposredno ispod Kaptola i Gradeca. Donji se grad počeo užurbano izgrađivati, bez nužnog urbanističkog plana koji bi regulirao njegov rast.

Prvi regulacijski plan

iz 1865., koji je trebao regulirati prostor između povijesnog grada na brijegu i nove pruge, bio je zagrebačka verzija planova koji su se izrađivali diljem tadašnje Europe, gdje su se gradovi susretali s naglom potrebom širenja izvan svojih srednjovjekovnih jezgri. Budući da nije bio odobren iz Budimpešte, ovaj plan nikad nije postao normativni dokument, pa se izgradnja grada odvijala uz stalne improvizacije gradskih arhitekata i urbanista, kao i promjene i prilagodbe uvjetima na terenu.

Kad je Donji grad bio mlad

l Gravura Donjeg grada s početka 20. stoljeća

• Glavni cilj regulacije Donjeg grada bio je pojačanje postojećih komunikacijskih koridora i uvođenje novih. Ovo je rezultiralo formiranjem gradskih blokova nepravilne veličine i oblika

• Sve je počelo 60-ih godina 19. stoljeća, kada su gradski oci vodili žustre pregovore s prijestol nica-ma u Beču i Budimpešti oko trase buduće željeznice

l Situacija jednog dijela Zagreba 1882. godine - zeleno obojen prostor na m i-je njen trgovima-perivojima. (preuzeto iz Knežević Snješka, Zagrebačka zelena potkova, Školska knjiga, Zagreb 1996., str. 83)


Donji grad

Glavni cilj regulacije Donjeg grada bio je pojačanje postojećih komunikacijskih koridora i uvođenje novih. Ovo je rezultiralo formiranjem gradskih blokova nepravilne veličine i oblika. Svaki blok ima jasno formiran obod, ali čuva gotovo netaknutu poljoprivrednu parcelaciju u svojoj unutrašnjosti. Unutarnje parcele nisu nikad bile usklađene s perimetrima blokova jer nikad nije postojala prava autonomija političke volje niti je bilo dovoljno sredstava da se ovo proturječje uzme u obzir i začnu mehanizmi njegovog rješavanja. S vremenom su se unutrašnje parcele progušćivale izgradnjom različite namjene. Unutar donjogradskih blokova i danas nalazimo skladišta i radionice, napuštene industrijske hale, kao i prostore u kojima se stanuje ispod svakog higijenskog standarda.

Jedan od istaknutih urbanista zaposlenih u gradskoj administraciji bio je Milan Lenuci. Iako je po struci bio geodet njegove urbanističke zamisli uzimale su u obzir

kontekst i vidovito predvidjele prostorni razvoj koji će stanovnici Donjeg grada doživjeti mnogo kasnije. Lenuci je zapravo bio veliki strateg i urbanistički improvizator koji je od div lje rastućeg grada nastojao stvoriti skladnu cjelinu. Prostorni potez od Hrvatskog narodnog kazališta prema Botaničkom vrtu, od Botaničkog vrta do Željezničkog kolodvora pa do Zrinjevca – Zelena ili “Lenucijeva” potkova – nastao je zahvaljujući Lenucijevoj umiješnosti da se odupre pritscima špekulanata zemljištem koji su željeli izgraditi taj prostor po vlastitim idejama. To mu je uspjelo organiziranjem različitih javnih kulturnih manifestacija koje su se odvijale u privremenim građevinama na tom potezu. Na mjestu

budućih institucionalnih građevina poput današnjeg kazališta i drugih kulturnih institucija prvobitno su se nalazili šatori i drveni paviljoni za kazališne priredbe i sajmove ili igrališta za tenis i nogomet koja bi zimi postajala klizališta. Na taj je način došlo do kulturnog prisvajanja ovih prostora koji su u svijesti Zagrepčana zauvijek zabilježeni kao javni. Prva značajna građevina na Zelenoj potkovi bila je palača Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, završena 1880. godine na njezinom istočnom kraku – današnjem Zrinjevcu. Budući da je Zelena potkova svoj plan na papiru dobila tek 1887. nakon što je bila gotovo dovršena, uspjeh za njezinu realizaciju treba uvelike pripisati Milanu

Lenuciju. Nažalost, neke od njegovih ideja za daljnji razvoj Zagreba nisu prihvaćene – poput regulacijskog plana iz 1907. u kojem predlaže pomicanje željezničke pruge prema Savi kako bi se omogućilo širenje grada na jug. Zbog toga je Trnje ostalo ne samo odsječeno od grada, već je i do danas najstarije zagrebačko “divlje” naselje.

Novi grad je elektrificiran 1907. (5. studenog prvi put je upaljena električna javna rasvjeta), gradom je počeo voziti tramvaj, a do 1914. postao je jednim od najvažnijih industrijskih središta u regiji. Početkom 20. stoljeća Zagreb je imao jednu od najvećih stopa nataliteta u Europi. Donji grad je tada imao 60.000 stanovnika. No, unutrašnjost donjogradskih blokova nije se razvijala. Do kraja 19. stoljeća nastao je veliki nesrazmjer između “srednjovjekovne” unutrašnjosti bloka i njegove uređene ulične fasade. Ovo stanje je do danas ostalo nepromijenjeno i predstavlja veliku prepreku za provedbu jedinstvenih intervencija u

l Visoka urbana gustoća bloka Smičiklasova – Marti ćeva – Bauerova – Vlaška krajem prošlog stoljeća

• Na mjestu solidnih građevina poput današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta i drugih kulturnih institucija prvobitno su se nalazili šatori i drveni paviljoni za kazališne priredbe i sajmove ili igrališta za tenis i nogomet koja bi zimi postajala klizališta l Na današnjoj lokaciji HNK bilo je sajmište s privremenim

objektima

l 1908. – Tenis igrališta na mjestu Botaničkog vrta. Tenis je bio česta razbibriga zagrebačkih dama

l 1908. Klizalište na mjestu današnje Poliklinike za reumatske bolesti

l 1897. Nogometno igralište na današnjem Mažuranićevom trgu – ljeti

l 1897. Klizalište na današnjem Mažuranićevom trgu – zimi


Donji grad

unutrašnjosti bloka zbog složenih vlasničkih pitanja. Čak je i socijalistička gradska uprava nakon II svjetskog rata, usprkos mehanizmima nacionalizacije i izvlaštenja, odustala od tako zahtjevnog problema. Godine 1974. izrađen je plan za gradski centar, koji je osim Donjeg grada obuhvaćao i prostor Trnja. Već se tada plan susreo s problemom uređenja dvorišta i pronalaženja njihove funkcije, a uočeni su i prometni problemi koji su do danas postali vrlo akutni. Nažalost, iako donešen, plan je primjenjivan sporadično, a svi glavni problemi ostali su do danas. Krajem 80ih ponovo se aktualizirala ideja sveobu

hvatnog plana za Donji Grad. Tako 1989. Urbanistički zavod Grada Zagreba izrađuje dokument koji je ispravno dijagnosticirao većinu problema i predlagao mehanizme obnove. Plan nije nikad donešen, a ovaj vrijedan prostor ni danas nema viziju razvoja niti instrumente urbanističke regulative.

Unatoč svemu tome, promjene su se događale. Donji se grad nastavio izgrađivati uglavnom u svom istočnom dijelu gdje su blokovi bili nedovršeni. Tijekom 50ih i 60ih godina izgrađeni su novi sadržaji koji su uglavnom poštivali postojeću regulaciju ili interpretirali blok u skladu

sa suvremenom arhitekturom tog vremena. Većina zagrebačke industrije iz takozvane “prve” faze selila se na lokacije uz prugu ili na Žitnjak. Tako je industrija, poput tvornice kože Almeria, električnih kablova Elka ili tvornice ulja Zvijezda, svoja zemljišta prepustila novim sadržajima, iako su neke od tih industrijskih građevina još uvijek na svom mjestu. Budući da su zaštićene kao spomenici kulture, novi su se vlasnici suočili s proble

mom njihove zahtjevne i skupe obnove. Iz tog razloga mnoge bivše tvornice stoje prazne i propadaju – najvredniji su primjeri tvornice Arko (tvornica alkoholnih pića – Badel) i Penkala (Nada Dimić).

Posljednjih se godina rekonstruirao jedan od središnjih donjogradskih blokova – onog na Predovićevom ili Cvjetnom trgu. Radi se o projektu koji je otvorio oči mnogim Zagrepčanima – da se Donji Grad ne može razvijati

bez razvojne vizije i vlastitog urbanističkog plana.

Donji grad ima 168 blokova u kojima živi otprilike 45.000 stanovnika, a dnevno njime cirkulira gotovo milijun. To je prostor vrlo intenzivne socijalne i gospodarske razmjene te bi stoga trebao biti u procesu stalnog razvoja i promjene. Pritisak tržišta nekretnina, neuređena unutrašnja dvorišta ili nedovršeni blokovi na rubovima povijesne cjeline dovoljan su razlog za razmišljanje o obnovi i dogradnji. Kao da se ponovo, 150 godina nakon dalekovidnog Milana Lenucija, nalazimo pred pitanjem: Može li Donji grad ponovo postati nov?

l Milan Lenuci (1849. – 1924.) Milan Lenuci rođen je 1849. u Karlovcu. U

Zagrebu je završio realnu gimnaziju, a diplomirao je u Grazu na Visokoj tehničkoj školi. Godine 1874. zapošljava se u Gradskom pogl a-var stvu u Zagrebu, 1878. postaje upravitelj gradskog vodovoda. Gradskim inženjerom imenovan je 1882. da bi 1891. postao ravnateljem Gradskog građevnog ureda. Njegovo djelovanje možemo podijeliti u dva razdoblje. Prvo je od 1874. do 1891. godine u kojem radi na brojnim gradskim projektima širokog spektra - od inženjerstva do arhitek-ture, pri čemu mu pomaže njegovo politehničko obrazovanje. Drugo razdoblje njegova rada traje od 1891. do 1912. godine, a odnosi se na njegovo ukupno prostorno i urbano planiranje Zagreba. U ovom periodu oblikovan je prostor “Zelene” potkove (prostor poveza nih gradskih perivoja) te su nastali projekti uređenja Kaptola, Dolca i Trga bana Josipa Jelačića. Ovi projekti osmišljeni su u duhu historicističkog urbanizma. Između 1905. i 1909. radi na urbanizaciji istočnog dijela grada do Maksimira te napušta ortogonalni raster ulica. Za nova područja grada uvodi i motiv avenije, poput ulica Medveščak, Zelengaj, Miramarska cesta. Godine 1097. izrađuje Generalnu urbanu osnovu Zagreba koja pred stavlja sintezu njegovog urbanističkog planira nja i viđenja Zagreba. U tom planu prugu pre mije šta izvan središta grada, osmišljava široki prsten prometnica, lučku i industrijsku zonu grada seli na istok. Iako većina njegovih zamisli i projekata nije do kraja ili uopće izvedena, on je svakako postavio temelje urbanog razvoja Zagreba u 20. stoljeću. Osim urbaniz mom, bavio se i novinarstvom te surađivao u Vijestima inženjera i arhitekata. Milan Lenuci umro je u Zagrebu 16. studenoga 1924.

• Do kraja 19. stoljeća nastao je veliki nesrazmjer između neregulirane “srednjo vjekovne” unutrašnjosti bloka i njegove uređene ulične fasade

l Nacrt uređenja zapadnog perivoja “Zelene” potkove, Milan Lenuci 1906. (preuzeto iz Knežević Snješka, Zagrebačka zelena potkova, Školska knjiga, Zagreb 1996., str. 222)

• Donji grad danas nema jasnu viziju razvoja, uz upitne instrumente urbanističke regulative


P romet je možda i najvidljiviji problem Donjeg grada. Promet, kako u kretanju tako i u mirovanju, u posljednje je vrijeme goruća tema mnogih

rasprava u javnom životu Zagreba. Dok se jedni zalažu za izgradnju dodatnih garaža tvrdeći da prema broju automobila Donjem gradu nedostaje 25.000 parkirnih mjesta, drugi se tome oštro suprotstavljaju. Građani ispravno zaključuju da će izgradnja javnih garaža u centru grada privući više automobila i pridonijeti dodatnim prometnim gužvama. Ipak, kad ih se pojedinačno pita, svi bi željeli imati riješeno parkirno mjesto u neposrednoj blizini svog stana ili mjesta koje posjećuju u slobodno vrijeme. U osnovi, javne garaže uvijek primarno rješavaju pitanje dnevnih migranata u grad, a ne njegovih stanara. Svi pokušaji izgradnje privatnih garaža isključivo za stanare su propali, jer dosad za to nije pronađen prihvatljiv financijski model.

Danas se u širem obuhvatu Donjeg grada nalazi preko 2.000 parkirnih mjesta po raznim garažama. Dosad se govorilo o garažama ispod srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj, na Trgu Franje Tuđmana, na Britancu te o manjim garažama u Gajevoj, Preradovićevoj i kod gimnazija u Križanićevoj ulici. Ona koja je dosad podigla najviše prašine – na Trgu maršala Tita – ostala je samo na papiru.

Donji grad

Donjogradski prometGrađani su uglavnom manje upozna

ti s činjenicom da je tranzitni cestovni promet glavni razlog prometnih gužvi, zagađenja zraka i buke. Točnije rečeno, govorimo o prometu koji Donji grad koristi kao spojnicu između različitih odredišta; prisjetite se samo koliko ste puta koristili Zeleni val da bi stigli do Trešnjevke ili Maksimira? Taj problem najbolje se može riješiti promjenom prometne regulacije i izgradnjom zaobilaznih prometnih čvorišta, s ciljem preusmjerenja prometnih trasa. Prije nekoliko godina izrađena je kvalitetna prometna studija koncipirana na prstenastoj distribuciji prometa. Iako je to dosad daleko najrazumnije izrađeno

rješenje za zagrebački promet, ono i dalje nailazi na prevelik otpor.

Postoje i druge mogućnosti. Jedna od njih je definitivno bolje korištenje javnog prijevoza. Idealan bi omjer korištenja privatnog i javnog prijevoza trebao

biti 70:30 u korist javnog. Nažalost, u naše se tramvaje još uvijek ne možemo potpuno pouzdati. Drugo rješenje je korištenje bicikla, no sustav biciklističkih staza još uvijek nije dovoljno razvijen, iako bi za donjogradsku ravnicu bio idealan. Zbog toga je pješačenje, naročito za vrijeme prometnih gužvi, i dalje najkomotniji, a ponekad i najbrži, način “prometovanja” na kraćim udaljenostima od Kvatrića do Britanca.

• Građani su uglavnom manje upoznati s činjenicom da je tranzitni cestovni promet glavni razlog prometnih gužvi, zagađenja zraka i buke

l Zakrčenost automobilima: karakteristična slika glavnih ulica, ujedno i borba za javni prostor

l Mnoga dvorišta služe kao parkirališta

l Pogled na Splavnicu 1930ih: tržnica Dolac od svog je početka bila mjesto susreta građana

l Nekadašnji Trg burze (Trg hrvatskih velikana) početkom 20-og stoljeća

l Prije izgradnje Dolca tržnica je bila smještena nasred Jelačić placa

l Mješavina urbanih i ruralnih elemenata bila je dio donjogradske svakodnevnice – današnja Žerjavićeva ulica

l Jutarnja gužva u Gajevoj ulici


P ovijest barcelonskog Eixamplea, jednog od najcjelovitijih primjera velikih urbanih proširenja 19. stoljeća, počinje 1860. godine. Tad je iz

Madrida stigla uredba da se inžinjeru Ildefonsu Cerdi povjeri izrada plana proširenja grada. Ignorirajući katalonske vlasti koje su već bile odabrale lokalnog arhitekta za izradu plana, madridski vladari još su jednom nametnuli svoj autoritet katalonskoj prijestolnici, a Barcelona je dobila urbanistički plan koji je bio toliko ispred svog vremena da je ispočetka bio uglavnom osporavan i ismijavan.

Do sredine 19. stoljeća teritorij koji se danas naziva srednjovjekovnom Barcelonom bio je okružen praznim livadama i močvarama. Odluka o proširenju grada (eixample doslovno znači proširenje) našla je svoj prostorni oblik u progresivnim idejama Cerde koji je u to vrijeme bio opsjednut organizacijom prometa i tehničkim pronalascima. Tako je osmislio potpuno novi grad i su

Kako je nastala moderna Barcelonastave pomoću kojih je taj grad trebao funkcionirati. Od uvođenja javnog prijevoza i sustava kanalizacije do modela korištenja zemljišta, plan je predstavljao veliki šok za stanovnike tadašnjeg srednjovjekovnog grada s uskim ulicama i stanovanjem ispod svakog higijenskog standarda.

Plan koji je Cerdá predlagao bio je temeljen na kvadratičnom rasteru ulica širine 20 metara. Blokovi stranica duljine 113 metara bili su osnovne jedinice plana, a na uglovima su bili dijagonalno odrezani da bi se osiguralo osunčanje i protočnost prometa.

Nisu svi blokovi trebali biti izgrađeni, već su se u nekima trebali urediti parkovi koji bi svojim ambijentima udovoljili potrebama stanovnika modernog grada.

Nažalost, plan je samo djelomično realiziran prema zamislima svog tvorca. S vremenom su planovi za izgradnju avenija, trgova i parkova napuštani. Špekulanti zemljištem preuzeli su inicijativu pa se Barcelona 100 godina nakon plana našla na rubu ekološke održi

vosti. Neka dvorišta bila su do te mjere zagušena prigradnjama, industrijom i neadekvatnim sadržajima da su stanovnici bili osuđeni na vrlo male površine za odmor i rekreaciju. O društvenim sadržajima poput kulturnih centara, domova umirovljenika ili dječjih vrtića da i ne govorimo. Socijalna održivost, demografija i ekonomska vitalnost postali su ozbiljno ugroženi. Sve je manje ljudi htjelo stanovati u tom dijelu grada.

Zbog toga je Gradsko vijeće Barcelone pokrenulo niz inicijativa kojima se trebao obrnuti proces starenja stanovništva u Eixampleu. Aktivnosti kojima je cilj bio poticanje stanovanja i jačanje socijalne strukture inicirane su Dekretom o rehabilitaciji i rekonstrukciji Eixamplea iz 1986. godine. Sredinom 90ih godina 20. stoljeća na snagu je stavljen Plan revitalizacije Eixamplea. Provođenje ovog plana povjereno je za tu svrhu osnovanoj agenciji ProEixample. Od tada do danas učinjeno je mnogo.

• Barcelona je dobila urbanistički plan koji je bio toliko ispred svog vremena da je ispočetka bio uglavnom osporavan i ismijavan

barcelona

l Pogled iz zraka na Barcelonsku četvrt Eixample

l Cerdin plan proširenja Barcelone blokovskom izgradnjom 1860. godine


Barcelona

l Budući da ste ravnatelj ProEixample-a od nje-govih početaka, može-te li nam opisati prve godine rada vaše agen-cije? Koliko je teško bi-lo započeti s organiza-cijom ovakvog tipa?Carles Blasco Bayot:

Gradsko vijeće Barcelone pokrenulo je tada niz inicijativa kojima se trebao obrnuti proces populacijskog starenja u četvrti Eixample. Kao i u drugim gradskim središtima diljem Europe, taj je proces ubrzano postajao veliki problem i u Barceloni. Aktivnosti s ciljem poticanja stanovanja i jačanja socijalne strukture inicirane su Dekretom o rehabilitaciji i rekonstrukciji Eixamplea (blokovske strukture grada Barcelone) iz 1986. te njegovim izmjenama i dopunama iz 1994. Također je izrađen i četverogodišnji Komunalni plan (1996. – 1999.).

ProEixample je zapravo osnovan kao nastavak tih aktivnosti i kao operativni mehanizam tih planskih dokumenata. U suradnji s Gradskom skupštinom i četvrti Eixample predložili smo revitalizacijski plan, koji se temeljio na slijedećim prioritetima: ubrzanje procesa obnove unutrašnjih dvorišta blokova zgrada, izgradnja mreže osnovnih komunalnih objekata, poboljšanje kvalitete zgrada i kuća, remodeliranje glavnih gradskih osi, postavljanje telekomunikacijske mreže te uvođenje ekonomskih poticaja privrednim aktivnostima. Bilo je relativno lako osnovati ovakav tip kompanije. U osnovi nam je bila potrebna politička volja, koju je slijedila financijska podrška.

l Agencija je nastala kroz model javno-priva-tnog partnerstva. Ka-kva je njena vlasnička struktura? Kako izgle-da proces donošenja odluka?CBB: Odluku o osniva

nju ProEixamplea donijela je Gradska skupština 1996. Na početku je to bilo poduzeće potpuno u vlasništvu lokalne uprave. Godinu dana kasnije dopušten je ulazak korporativnog sektora i manjih dioničara u strukuru dionica. Danas je 62,1% dionica i dalje u vlasništvu grada, dok je ostalih 37,9% u vlasništvu raznih organizacija i privatnih tvrtki. Kapital privatnog sektora je raspodijeljen na slijedeći način: 23,8% u vlasništvu financijskih institucija, 7,9% građevinskih tvrtki, 6,0% sektora uslužnih djelatnosti, 0,2% udruga malih trgovaca.

ProEixample je trgovačko društvo, točnije rečeno “javno trgovačko društvo”. Po pravnoj logici, upravljačka tijela ovog tipa društva su Upravni odbor i Generalna skupština, na kojoj se donose sve veće strateške odluke.

l Prije vašeg angažmana na blokovskoj strukturi, vrlo uspješno ste radili na revitalizaciji povije-sne četvrti Raval. Uči-nili ste mnogo za po-boljšanje kvalitete ži-vota u tom zapuštenom kvartu. Kako vam je to iskustvo pomoglo u sa-dašnjem poslu?CBB: Revitalizacija

nekog područja je važno iskustvo, iako je taj posao uvijek vrlo specifičan. Samo neka iskustva su prenosiva. Točno je da je moj izvorni rad započeo u Ravalu, ali sam također pro

veo nekoliko godina na kompletnom remodeliranju nekoliko prigradskih kvartova izgrađenih tijekom Francove vladavine. Bilo je područja s kućama u kojima se živjelo na rubu standarda, kao i četvrti s vrlo ozbiljnim socijalnim patologijama. Oduvijek sam tvrdio kako postoji “uredski” menadžment i “terenski” menadžment prostora, a potrebno je poznavati oba da bi se uspjelo.

l Dio aktivnosti koje pro-vodi vaša tvrtka je plan revitalizacije koji uklju-čuje kupovanje priva-tnih posjeda. Koji su najteži problemi pri prenamjeni privatnog u javno zemljište? Jesu li teži oni pravne ili oni fi-nancijske prirode?CBB: Teško je genera

lizirati. Svaka operacija koju smo izveli priča je za sebe, provedena u posebnim uvjetima i s posebnim problemima. Zbog toga se za svaku akciju provodi posebna studija. U tom smislu, postoje operacije koje za sobom donose pravne probleme zbog kompleksnosti raspodjele vlasništva, dok su druge sasvim jednostavne u tom pogledu, ali komplicirane po pitanju financiranja ili drugih mogućih problema.

Često smo prisiljeni pažljivo čekati trenutak za kupnju. Razlozi nikad nisu samo financijske, već i strateške prirode. Uvijek imamo dobar pregled blokovske strukture u cjelini. Svojevrsna urbana dijagnostika koja se redovito provodi može biti od pomoći. Pratimo tendencije i znamo kakve se investicije planiraju te imamo kratkoročni i dugoročni plan. Odlučujemo se za kupnju tek kad

nam se poklopi većina parametara.

l Kako gradska javnost i stanari blokova reagi-raju na vaše aktivno-sti? Da li je bilo socijal-nih otpora vašim plano-vima renovacije?CBB: Generalno govo

reći, operacije koje provodi ProEixample su stavljene u pogon kako bi stvorile nove zelene površine za javnu upotrebu, kao i druge komunalne objekte za stanare. Izgrađeni objekti donose dodatnu kvalitetu života za stanovnike Eixamplea te stoga nema nikakvog javnog otpora.

Naravno da smo u početku nailazili na sumnju

građana. Također je bilo različitih oblika otpora onih stanara koji su osjećali da će nešto izgubiti projektima obnove. Ljudi se često opiru promjenama, bez obzira jesu li one dobre ili loše. Na kraju dana zajednička dobit svih građana uvijek je važnija od pojedinačnih dobiti ili gubitaka. Ako je grad zajednica, onda je logika zajedničkog interesa najvažnija.

l U Barceloni su na snazi jasna i vrlo jednostav-na urbana pravila. Osnova Generalnog ur-banističkog plana nije se mijenjala 40 godina. Kako postojeći pravni okvir pomaže vašem poslu? Ograničava li ga na bilo koji način? Je-ste imali ikakvog utje-caja na izradu Gradske prostorno-planske regulative? CBB: Prema urbani

stičkoj regulativi koja je trenutno na snazi za područje blokova nije moguće graditi više od jedne i pol ukupne izgradive površine. Treba znati da je blokovska strukura prilično dovršena pa je gustoća definirana otprije. Zamjenske građevine moraju poštovati visinu postojećih i u pravilu nema većih odstupanja. Ta je odredba bila od velike pomoći kod dogovaranja uvjeta s vlasnicima i građevinarima oko obnove blokova. ProEixample je bio uključen u donošenje promjena Generalnog urbanističkog plana, što je bez dvojbe imalo direk

Zadivio me ambijentalni šarm donjogradskih dvorišta!Intervju s Carlesom Blasco Bayotom

Carles Blasco BayotC arles Blasco Bayot

je urbanist koji je diplomirao na

ESADE Business School, Universitat Politècnica de Catalunya. Čitav radni vijek radi na području Barcelone i Katalonije. Trenutno obavlja funkciju generalnog direktora kompanije ProEixample, zadužene za uređivanje gradske četvrti Eixample, u Barceloni. Prije toga bio je direktor i urbanistički djelatnik u nekoliko drugih agencija sličnog tipa.

razgovaraliIvan Ivković i

Marko Sančanin

• Bilo je relativno lako osnovati ovakav tip kompanije. U osnovi nam je bila potrebna politička volja, koju je slijedila financijska podrška

l Carles Blasco Bayot i Carmen Marzo, direktorica odsjeka za planiranje ProEixample, objašnjavaju način rada ProEixample-a u uredu u Barceloni

• Da bi se uspjelo potrebno je poznavati “uredski” i “terenski” menadžment prostora

tni učinak kod lakoće provedbe našeg posla.

l ProEixample se ta-kođer bavi i redistribu-cijom komunalnih obje-kata i organizacijom prostora za građenje novih objekata. Kako određujete gradske po-trebe? Vršite li neke vr-ste anketnog sociolo-škog istraživanja ili do-bivate podatke od gradskih ureda i službi?CBB: Područje blokova

ima populaciju od preko 266.000 stanovnika i površinu od 7,5 km2. Ovo područje je podijeljeno na 6 oblasti (Sagrada Famí lia, Fort Pienc, Dreta de l’Eixample, Sant Antoni,

Nova Esquerra de l’Eixam ple i Antigua Esquerra de l’Eixample), koje su sve podjednake veličine i sličnog broja stanovnika. Cilj Gradskog vijeća je opremiti sve te oblasti javnim objektima. U tom smislu, svaka od tih oblasti mora između ostalog imati i knjižnicu, centar za socijalnu skrb i društveni centar. Uzevši to u obzir, potreba za gradnjom u svakoj je oblasti determinirana činjenicom postoje li ti objekti već ili ne. To su osnovni standardi. Naravno da se često radi i o sadržajima koji djelomično ili potpuno nadrastaju potrebe tih četvrti, ali to se onda radi s drugim gradskim tijelima ili privatnim investitorima, ovisno o prirodi projekta.

l Kako se financira vaša tvrtka? Na koji način ostvarujete održivost?CBB: ProEixample se

financira iz gradskog proračuna i to je naš najvažniji izvor prihoda. Ostatak novca dolazi od pružanja usluga i prodaje gradske imovine na području našeg djelovanja.

Drugim riječima, mi prodajemo i kupujemo nekretnine s ciljem ostvarivanja našeg strateškog interesa, koji je poboljšanje ukupne komunalne infrastrukture. Prije nego li se odlučimo za pokretanje nekog projekta, izrađujemo studiju socijalne održivosti i ekonomske isplativosti. Tek onda pokrećemo projekt koji je često javnoprivatnog karaktera.

nastavak na str. 11


Barcelona

l Jardins de Sebastiá Gasch: Komunalni vrt s dječjim igralištem ujedno je i javni pješački prolaz kroz blok koji povezuje dvije paralelne ulice

l Jardins de la Torre de les Aigues (u prijevodu “Vrtovi vodotornja”): Prva unutrašnjost bloka obnovljena u Bar-ce loni na inicijativu Udruženja vlasnika vodotornja. U dvo-rištu je sačuvan cigleni vodotoranj izgrađen 1867. koji danas vodom snabdijeva mali bazen. Tijekom ljetnih mjeseci dvorište postaje urbana plaža sa svlačionicama i tuševima

l Jardins de Jaume Perich: Mjesto nekadašnje tvornice tekstila danas je komunalni vrt s javnim dječjim igralištem te igralištem škole koja se nalazi u bloku

l Prije i poslije revitalizacije: Zapuštena industrijska dvorišta prenamijenjena u komunalne vrtove

• Na kraju dana zajednička dobit svih građana uvijek je važnija od pojedinačnih dobiti ili gubitaka. Ako je grad zajednica, onda je logika zajedničkog interesa najvažnija

l Cilj plana revitalizacije: otvoriti unutrašnjost jednog od svakih devet blokova javnosti i osigurati stanovnicima zeleni prostor i društvene sadržaje na manje od 200 m od njihovog doma


agencije ProEixample iz Barcelone pokazao je kako njegov grad rješava probleme revitalizacije blokova. Dan kasnije smo s gostom iz Barcelone diskutirali o mogućnostima primjene njihovih iskustava u Zagrebu. Razgovaralo se o strategijama obnove, načinu korištenja dvorišta, iskustvima lokalne zajednice te mogućnostima financiranja. U razgovoru su sudjelovali zagrebačni stručnjaci i predstavnici građanskih inicijativa: Zoran Hebar (Urbanistički zavod Grada Zagreba); Jadranka Veselić Bruvo (Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba); Vera Petrinjak Šimek (nezavisna predstavnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba); Teodor Celakoski (Pravo na grad, Zagreb); Aleksandar Laszlo (stručnjak za povijesni razvoj Donjeg grada); Borislav Doklestić (nezavisni stručnjak za urbanizam); Tomislav Perović (stručnjak za nekretnine, Colliers International Zagreb); Marjan Oljica (predsjednik gradske četvrti Donji grad) te predstavnici suvlasnika i stanara donjogradskih blokova susjedstva Donji grad.

ProEixampleA gencija ProEixample osnovana je 1996. kao javno-

privatno partnerstvo. Njena je važnost upravo u tome što je od početka imala veliku potporu javnih i i

privatnih institucija. Strateški ciljevi tvrtke proizašli su iz plana revitalizacije blokova za poboljšanje kvalitete života i stanovanja, zadržavanje ekonomske vitalnosti i socijalne održivosti urbane strukture. Iako se jako pazi da tvrtka posluje bez gubitaka, osnovni smisao postojanja ProEixample-a je briga za građane i njihove potrebe u četvrti Eixample.

Ciljevi plana revitalizacije koji provodi ProEixample su otvoriti unutrašnjost jednog od svakih devet blokova javnosti te tako osigurati svim stanovnicima zeleni prostor i društvene sadržaje na manje od 200 m udaljenosti od njihovog doma.

Plan revitalizacije provodi se kroz:— renovaciju i regeneraciju ulica i javnih prostora te

implementaciju sadržaja za provođenje slobodnog vremena

— otkup ili ostvarivanje prava na korištenje unutrašnjosti blokova za javne sadržaje i zelenilo

— promociju Eixample-a kao trgovačkog, poslovnog, kulturnog, turističkog i rekreacijskog centra

— podršku i promidžbu stambenih inicijativaIako je u prvih par godina nailazila na organizacijske i ine

poteškoće u svom radu, agencija ProEixample uspjela je u 14 godina svog rada obnoviti čak 50 blokova četvrti Eixample. Prve godine (1996.) obnovljeno je 26.000 kvadratnih metara prostora, dok projekcije za 2010. govore da bi moglo se obnoviti čak 100.000 kvadratnih metara.

l Utječu li drugi dioničari vaše tvrtke na vaše od-luke? Kakav je utjecaj malih obrtnika i trgova-ca koji su zastupljeni u malom postotku, ali iz-uzetno bitni za urbani karakter blokova?CBB: Privatne korpo

racije – uglavnom banke – imaju malog utjecaja na naše stručne kriterije jer se oni rijetko dovode u pitanje. Radi se o urbanim standardima, a strateško usmjerenje korporacije ionako svi dijelimo. Ako se radi o projektima od privatnog interesa, onda se oni uvijek pregovaraju u relaciji s javnim interesom. Da se razumijemo, i prosperitet privatnih tvrtki i pozitivna investicijska klima u jednom gradu su također od javnog interesa, ali sve uvijek treba imati pravu mjeru.

Mali obrtnici i trgovci su od izuzetno važni za urbanu svakodnevnicu blokova. Oni čuvaju socijalnu i programsku heterogenost i jako su dobar indikator urbane vitalnosti. I tu su pravila vrlo jednostavna. Prazan lokal, bez obzira što je u privatnom vlasništvu, predstavlja neizravnu financijsku štetu za mikrookoliš. Zastupljenost malih dioničara u Skupštini tvrtke je važna, jer se samo uz sinergijski učinak može na svim razinama postići dobar rezultat.

l Kako potičete i održa-vate građansko sudje-lovanje u donošenju od-luka? Održavaju li se javne rasprave prije va-ših intervencija? Kada je intervencija dovrše-na, prikupljate li mišlje-nja populacije koja je zahvaćena nekom pro-mjenom u prostoru? CBB: Civilnu partici

paju smatramo ključnim

Barcelona

aspektom svakog našeg projekta. Određeni tip akcija podrazumijeva specifičan proces sudjelovanja zbog njihove strateške važnosti za Barcelonu, koja je kompleksnija. Tu se pojavljuju i drugi sudionici poput investitora ili banaka. Meritum nezavisnih stručnjaka mora biti arbitar u pregovaranju ovih često suprotstavljenih interesa. Sjećam se jednog projekta u četvrti Raval gdje smo se na početku susreli s velikim pritiscima od strane investitora s jedne strane, kao i od udruga građana i ujedinjenih radničkih klubova s druge. Pregovaranje je trajalo dvije godine prije nego se započelo s gradnjom. Projekt je mijenjan četiri puta.

Školski je postupak održati sastanke sa stanarima, predstavnicima stanara i drugim tijelima na koje utječe određeni prijedlog, kako bi mogli i oni sudjelovati u projektu. Što se tiče prikupljanja javnog mnijenja, ne postoji sistem po kojem se sustavno skupljaju takve reakcije. Doduše, uvijek postoje različiti kanali, prije svega putem Interneta, preko kojeg stanari mogu uputiti svoje komentare, mišljenja ili prijedloge.

l Zadaje li vam glavobo-lju problem parkiranja?CBB: Gradsko vijeće

je postavilo zasebne propise o prometu, takozvana “pravila o mobilnosti”, kojima se i cirkulacija privatnih vozila želi učiniti kompatibilnom s tipom prometa koji je održiv, efikasan, ekološki prihvatljiv i poštuje potrebe mikroprometne lokacije. Ova su pravila izrađena s ciljem uvođenja racionalnog korištenja ulica, zbog čega je prije

nekoliko godina uvedena svekolika regulacija uličnog parkiranja. Ona podrazumijeva razlikovanje “plavih zona”, u kojima se plaća parking po jedinici vremena, i “zelenih zona”, koje su rezervirane samo za stanare i vlasnike trgovina. Ta se mjesta također naplaćuju, iako je njihova cijena daleko niža od one u “plavim zonama”. Osim toga, na uglovima blokova postoje također i mjesta posebno namijenjena za dostavi, utovaru i istovaru robe.

Postoji i mreža parkirnih mjesta u vlasništvu grada, koja se proteže kroz cijeli grad, a njome se služe stanari i oni koji putuju kroz Barcelonu po modelu svakodnevnih migracija.

Nužno je dodati kako su sve stvari vezane uz promet produžetak gradskih prometnih politika kojima se potiču poboljšanja javnog prijevoza i razvoj alternativnog načina prijevoza poput bicikla. Primjetili ste takozvana “komunalna parkirališta” za bicikle, gdje oni koji ne posjeduju bicikl mogu jeftino doći do prometala te ga nakon upotrebe parkirati na najbližem parkiralištu. To je projekt koji je napravljen na principu javnoprivatnog partnerstva. Bazira se na konceptu inteligentnog intermodalnog prometa, jer bicikl je idealan za premošćivanje kraćih distanci između drugih vrsta prijevoza te koncept dijeljenja zajedničkih resursa. O smanjenju stakleničkih plinova da i ne govorim.

l Ulaganja u Barcelonu su očito velika. Ovaj tip intervencija čini život u gradu skupljim. Kako održati socijalnu hete-rogenost koja je nužna za vitalnost grada? CBB: Jasno mi je gdje

cilja vaše pitanje pitanje. Ono ima dva lica kojih smo mi u potpunosti svjesni. Najprije treba reći da investicije koje provodi ProEixample, bile one socijalne službe, dječji vrtići, knjižnice, zdravstveni centri, društveni centri ili nešto drugo, žele pojačati socijalnu koheziju. Samim tim je socijalna različitost jedan od ciljeva koji se želi postići izgradnjom svih ovih sadržaja.

S druge strane, grad treba prihodovati da bi mogao toliko investirati. Utoliko su cijene usluga

ili nekretnina u nekim drugim dijelovima grada izuzetno visoke. Gradska ekonomija u cjelini ne smije biti na gubitku. Poboljšanje kvalitete života u nekim četvrtima nužno donosi mikroekonomske promjene, ali se pažljivo čuva socijalna ravnoteža. Tijekom obnove i rekonstrukcije četvrti Raval itekako su bile prisutne spomenute dileme. U početku se ideji da se suvremena arhitektura i prestižni javni objekti grade u Ravalu pokušavalo kontraargumentirati da će to proizvesti val gentrifikacije. Naša je ideja bila upravo suprotna i polazila je od pitanja: zašto bi se nove lijepe zgrade morale graditi samo u novim i bogatim kvartovima? Obnova Ravala zapravo još uvijek traje. Ali nije li uvijek tako – grad zauvijek ostaje nedovršen.

Vaše se pitanje djelomično odnosi i na cijenu života u Barceloni koju je donio globalni imidž grada kao turističke destinacije. Činjenica da je Barcelona skuplja od Madrida govori tome u prilog. Smatram da je Barcelona i dalje ugodan grad za život koji je sačuvao otvorenost prema svim socijalnim i kulturnim skupinama.

l Biste li preporučili mo-del ProEixample-a i drugim gradovima koji čekaju s obnovom povi-jesnih centara? Je li te-ško voditi ovaj tip agencije?CBB: Čvrsto vjerujem

da je model mješovitog poduzeća kao što je ProEixample lako prenosiv i u druge gradove. Najvažnija je uspostava privatnojavnog partnerstva.

Da bi se stvorila tvrtka poput ProEixamplea, model mora biti dovoljno atraktivan za različite kompanije koje se uključuju svojim investicijama, kao dioničari i promotori, a izvana kao investitori u strateška područja od njihova interesa. Vođenje nije komplicirano, ali traži vrlo ozbiljan rad. Mi smo u prvih nekoliko godina našeg rada realizirali jako malo projekata. Sad stvari idu puno brže. Jako je važna podrška javnosti i transparentno provođenje odluka.

l Što ste vidjeli tijekom Vašeg posjeta Zagre-bu? Struktura Donjeg grada ima mnoštvo po-tencijala, ali unatoč to-me postoje mnoge pre-preke – urbanističke i institucionalne. Što bi-ste prvo učinili?CBB: Mjesta koja sam

posjetio imaju veliki potencijal za preobrazbu. Posebno me zadivio am

• Mali obrtnici i trgovci su izuzet no važni za urbanu svakodnev nicu blokova. Oni čuvaju socijalnu i programsku heterogenost i jako su dobar indikator urbane vitalnosti

• Brojni kolni ulazi u zagrebačka dvorišta tehnička su prednost.

U Barceloni smo se često morali boriti s njihovim nedostatkom

Blokovska spika 1U studenom prošle godine održana je

prva Blokovska spika uživo. U Društvenom centru Kino Mosor

Carles Blasco Bayot, generalni direktor

bijentalni šarm dvorišta. Naravno, dosta je tog u lošem stanju i zahtijeva ozbiljnu obnovu. Potencijal za pješačke prolaze i zelene površine unutar blokova je izuzetan. Vi u Zagrebu imate jednu tehničku prednost s kojom smo se mi u Barceloni morali često boriti, a to su brojni kolni ulazi u dvorišta. To bitno olakšava projekte poput garaža ili izgradnje komunalnih ili trgovačkih sadržaja. Gustoća zagrebačkog Donjeg grada je nešto manja od naše u Eixampleu, što je također tehnička prednost.

Prvi korak bio bi sličan onom koji je napravljen u Barceloni – poticanje rasprava i odluke o promjenama donešene javnim koncenzusom. Tad je ključno postaviti nekoliko osnovnih lista prioriteta koji služe kao pokretač budućih intrevencija, a moraju doći kako iz javnog, tako i iz privatnog sektora.

Važno je uključiti sve lokalne institucije, poput Gradske skupštine, ureda i službi. Socijalni partneri i stručnjaci trebaju također biti uključeni.


D onjogradska blokovska dvorišta zasigurno su prostor neiskorištenog potencijala. Najveći problem nije u njihovoj zapuštenosti ili činje

nici da ih, usprkos njihovim zamjetnim ambijentalnim kvalitetama, građani nedovoljno koriste. Problem je u tome što Zagrepčani nedovoljno razumiju prirodu njihova nastanka. Tako u zadnje vrijeme čujemo vrlo upitne izjave poput one da je unutrašnjost bloka jav

Donji grad

Donjogradska dvorišta

• Složena vlasnička pitanja predstavljaju veliku prepreku za provedbu jedinstvenih intervencija u unutrašnjosti bloka

ni prostor ili da se unutrašnjost bloka može tretirati na slobodnu volju onih koji posjeduju zemljište. Ni jedna od ovih tvrdnji nije do kraja točna.

Unutrašnjost blokova nije se nažalost razvijala usporedno s njihovim izgrađenim obodom. Do kraja 19. stoljeća nastao je očit nesrazmjer između “srednjovjekovne” unutrašnjosti bloka i njegovog uređenog uličnog pročelja. Dok su po obodu bloka nicale moderne višekatnice, unutrašnjost je još uvijek imala poljoprivrednu podjelu zemljišta.

Ovo stanje je do danas ostalo nepromijenjeno. Složena vlasnička pitanja predstavljaju veliku prepreku za provedbu jedinstvenih intervencija u unutrašnjosti bloka.

U unutrašnjosti donjogradskih blokova još uvijek možemo pronaći ostatke Zagreba 19. stoljeća: drvene potleušice i kućice u cvijeću, zanatske radionice i napuštenu industriju, zaštićene spomenike kulture, privatne voćnjake i vrtove.

l Terasa kafića u bloku Baruna Trenka – Trg kralja Tomislava – Mihanovićeva – Gajeva l “Unutarnja ulica” u dvorištu bloka Ilica – Medulićeva – Deželićeva – Kačićeva

l “Srednjovjekovni ambijent” dvorišta bloka Ilica – Medulićeva – Deželićeva – Kačićeva l Relativno čest slučaj zajedničkog unutrašnjeg vrta u većoj ili manjoj mjeri održavanog od stanara

l Uređeno dvorište bloka kao idealno mjesto za dokolicu i druženje:

igralište dječjeg vrtića u blo-ku Đorđićeva – Palmo tićeva – Boško viće va – Petrinjska


blok mosor

Povijest

B lokom Mosor nazvali smo prsten zgrada koje dijele zajedničko dvorište u kojem se nalazi nekadašnje Kino Mosor, danas privre

meni Društveni centar. Blok je omeđen Martićevom ulicom sa sjevera, Makančevom s istoka, Zvonimirovom s juga i Tuškanovom sa zapada. Smješten je na samom istočnom rubu Donjeg grada te je većim dijelom izgrađen 30ih godina 20. stoljeća (posebno njegova zapadna i južna strana). U početku je bio otvoren prema sjeveru i istoku, dok je Makančeva ulica svoj današnji profil dobila tek kasnije. Do izgradnje stambenih zgrada u Makančevoj, prostor blokovskog dvorišta se pretapao s okućnicama dvokatnica za namještenike željeznice u Heinzelovoj i bio svojevrsna mješavina cvijetnjaka i vrta. U arhivima i nalazima povjesničara stoji da je u vrijeme izgradnje blok bio naseljen židovskim obiteljima nižeg srednjeg sloja koje su od

selile do kraja II svjetskog rata. Kako tada nije bilo mnogo automobila, brojne garaže, danas natiskane u prostoru unutrašnjeg dvorišta, nicale su kao spontani odgovor na potrebe stanovnika. Tijekom tog perioda u unutrašnjosti bloka niknula je čak i stambena prizemnica s pristupom iz Makančeve, u kojoj i danas živi jedna obitelj.

Velike promjene u ovom bloku danas su prilično ograničene, pri čemu glavnu ulogu igraju vlasnička struktura i urbana pravila. Prema podacima iz katastra većina parcela unutrašnjeg dvorišta pripada Gradu Zagrebu, dok su stanovi u zgradama vlasništvo stanara. Za utvrđivanje legalnosti garaža u dvorištu valjalo bi provjeriti zemljišne knjige. Iako pojedinačne zgrade u bloku nisu zaštićene kao kulturno nasljeđe, blok je dio zaštićene urbane cjeline Donjeg grada. Prema Generalnom urbanističkom planu koji je na snazi, sve što se u bloku gradi i/ili preuređuje podliježe

pravilima zaštite, uređenja i dogradnje u povijesnim graditeljskim cjelinama. Moguće je obnavljati i rekonstruirati postojeće ulične zgrade ili graditi nove na mjestima starih, ali je nužno čuvati prosječnu visinu izgradnje u bloku. Ukupna površina izgradnje ne smije više od četiri i pol puta premašivati površinu parcele na kojoj se građevina gradi. Zgrade na ulici smiju maksimalno iskorištavati 60%, na uglovima 80%, dok dvorišna zgrada može koristiti tek 30% površine svoje parcele. No, ova se pravila odnose na mješovitu namjenu, dok bi se parcela Kina Mosor, ukoliko bi se zadržala njena postojeća društvena namjena, mogla izgraditi čak i do 80%. Od inicijativa za uređenje dvorišnog prostora, zanimljiva je ideja o objedinjavanju ogradama odvojenih parcela i uređenju polujavne rekreativne površine minimalnim sredstvima za koju se zalaže skupina stanara.

l Kino Mosor bilo je donedavno zapušteno i prazno

l Ugao Zvonimirova – Tuškanova l Dvorište bloka l Drvored u Tuškanovoj ulici


Blok Mosor

njeg grada, a kao najzanimljivije odgovore izdvojili smo tri različite tablice usporedivih sadržaja.

“Zeleni kvart” i neu-ređeni blok

Jedno od pitanja bilo je koliko su stanari zadovoljni s uređenjem zelenih površina na području bloka, a koliko na području čitavog kvarta (istočnog dijela Donjeg grada). Čak je 39 ispitanika (78%) ocijenilo kvalitetu i uređenost zelenih površina u kvartu kao zadovoljavajuću, čemu sasvim sigurno doprinosi smještaj Bloka Mosor neposredno uz javni park. S blokom je stvar drugačija, te je čak 30 ispitanika (60%) ocijenilo kvalitetu i uređenje zelenih površina u bloku kao nezdovoljavajuće ili čak potpuno nezadovoljavajuće. Samo je 15 ispitanika (30%) zadovoljno s uređenjem bloka. To ide u prilog tezi da je potrebno hitno osmišljavanje unutrašnjosti ovog, kao i mnogih drugih blokova, kako bi se stanje promijenilo na zadovoljstvo sviju, a naročito stanara.

Parking kao “rak ra-na” Donjeg grada

Kako je problem prometa zauzeo jedno od središnjih mjesta u javnom prostoru i raspravama, uključili smo ga i u ovaj anketni upitnik. Ispunjavajući anketu, ukoliko su mislili da ne postoje prometni problemi u kvartu, ispitanici su mogli ne zaokružiti niti jedan odgovor, a najviše su mogli zaokružiti dva. Svih je 50 ispitanika zaokružilo barem jedan od

Prizemlja bloka aktivna su isključivo uzduž Zvonimirove ulice, na strani s koje se ulazi u kino. Na uglu Tuškanove i Zvonimirove nalazila se legendarna Hurmetova slastičarnica u kojoj se dugo vremena mogla naručiti klasična “socijalistička” limunada iz automata sa šampitama. Hurmet Mehmedović se u Zvonimirovu doselio 1948., a njegov je slastičarski obrt radio neprekidno do sredine 90ih. Nekoliko je godina prostor bio zatvoren, no nedavno je ponovo otvoren kao kebabdžinica. Nedaleko, na broju 63, stisnuli su se trgovina tkaninama Izabella, agencija za nekretnine Hegenauer – nekadašnji fotografski atelier Emila Gartnera te prostor Kina Mosor. Do kina je prazan lokal u kojem je donedavno radila trgovina odjećom. Protekle jeseni je zatvorena zbog neriješenih vlasničkih odnosa.

Obrtnici i trgovci čiji su lokali nanizani uz Zvonimirovu kažu da parkirani automobili zaklanjaju pogled i smetaju

optimalnom korištenju pločnika; tvrde da se njihovi lokali “jedva vide iz auta ili tramvaja”. “Zvonimirova je oduvijek bila slijepo crijevo za obrte, naročito ovaj istočni dio nakon Šubićeve.” – izjavila je vlasnica jednog od frizeraja. Iako je ovaj dio grada pretežno stambene namjene i manjeg urbanog intenziteta od strogog centra, mogao bi se znatno oživjeti uklanjanjem dijela uličnog parkiranja i proširenjem prostora za pješake.

govor, dok je njih 25 (50%) zaokružilo dva. Promet su problematičnim ocijenila čak 32 ispitanika (64%), dok njih 14 (28%) misli da su problemi nedostatak biciklističkih staza i prometne gužve. Također je zanimljivo da je samo jedan ispitanik ocijenio loše stanje prometnica značajnim prometnim problemom Donjeg grada. Rezultati su indikator da postoji neriješen problem parkiranja za stanare, ali i za one koji automobilom dolaze u Donji grad.

Kulturno-društvena zapuštenost istočnog dijela Donjeg grada

Po istom modelu kao i za prometne probleme, pitali smo stanare što misle o ponudi kulturnih i društvenih sadržaja u dotičnom dijelu grada. Također je svih 50 ispitanika zaokružilo barem jedan odgovor, dok je njih 19 (38%) zaokružilo i drugi. Najviše stanara, njih 18 (36%), misli da je u ovom dijelu grada potreban društveni centar, a najmanje, njih 9 (18%), misli da nedostaje klub za mlade. Kao i u ostatku Donjeg grada, tako i u Bloku Mosor, boravi pretežno starija populacija građana, što djelomično objašnjava ovakve postotke. Ipak, začuđuje činjenica da je najviše ispitanika odabralo društveni centar, pošto je društveni centar jedini sadržaj koji u njihovom bloku postoji. Teško je reći zbog čega, ali čini se da dobar dio stanara nije nikada postao u potpunosti svjestan njegovog postojanja.

T ijekom proljetnih mjeseci 2010. godine u Bloku Mo

sor provedeno je anketno istraživanje među stanarima kao dio studije projekta Blokiranje. Projekt Blokiranje zajednička je inicijativa udruga Analog i Platforma 9,81 koja se prvenstveno bavi istraživanjem stanja zagrebačkih blokova te ispitivanjem mogućnosti njihove revitalizacije strateškim dodavanjem javnih i polujavnih sadržaja. Cilj projekta je istražiti kako obnova donjogradskih blokova može odgovoriti na hitnu potrebu za povećanjem kvalitete urbanog života. Sva prikupljena saznanja (uključujući i rezultate ankete) namijenjena su širokoj javnosti koja putem javnih formata tek treba artikulirati svoje mišljenje o ovoj problematici ne bi li se pokrenule nove inicijative. Posebno ciljana skupina u tom smislu su tzv. statični stanovnici – oni čiji je ukupni životni okoliš vezan isključivo za Donji grad (školska djeca i umirovljenici). Dotično se anketno istraživanje ograničilo samo na stanovnike Bloka Mosor, omeđenog ulicama Makančeva – Zvonimirova – Tuškanova – Martićeva. Za potrebe istraživanja korištena je metoda slučajnog uzorka među stanarima, a anketirano je otprilike 6% ukupne stanarske populacije, tj. ispunjeno 50 anketnih upitnika. Anketni se sadržaj doticao različitih pitanja vezanih uz kvalitetu života u istočnom dijelu Do

l Tablica 1. Usporedba ocjena stanara za kvalitetu i količinu uređenih zelenih površina u bloku i kvartu: 1 potpuno nezadovoljavajuća, 2 nezadovoljavajuća, 3 ni zadovoljavajuća ni nezadovoljavajuća, 4 zadovoljavajuća, 5 potpuno zadovoljavajuća

l Tablica 2. Usporedba ocjena stanara za kvalitetu i količinu rekreacijskih i kulturno-zabavnih sadržaja: 1 potpuno nezadovoljavajuća, 2 nezadovoljavajuća, 3 ni zadovoljavajuća ni nezadovoljavajuća, 4 zadovoljavajuća, 5 potpuno zadovoljavajuća

l Tablica 3. Odgovori stanara na pitanja o najvećim prometnim problemima kvarta; moguće je bilo zaokružiti dva odgovora

blok

kvart

rekreacija

kultura i zabava

1 2 3 4 5

1 2 3 4 5

nedostatak parkirnog prostora

nedostatak biciklističke staze

prometne gužve

loše stanje prometnica

premalo prostora na pločniku

prostor za invalide

Stanovnici

l Ulazni prostor kina

l Balkon kina

l Dvorište kina


Blok Mosor

toga nadam da se jedan čudesan poduhvat u našoj blizini, poput Društvenog centra Kino Mosor neće ugasiti zbog nedostatka razumijevanja njegove važnosti i sredstava. Osim toga, dojam je da se sve manje pazi na estetiku javnog prostora i na količinu zelenih površina, a ne smijemo zaboraviti da je i to ono što nam u svakodnevnici hrani dušu.

l Koliko su međuljudski odnosi bitni? Ima li so-cijalnih interakcija među stanarima?Uz sve ostale faktore

važno je spomenuti da kvalitetu života određuju i međusobni odnosi, odnosno zajedništvo i solidarnost stanara. Mislim da taj dio priče ovdje dobrim dijelom nedostaje i kada veliki broj ljudi u kvartu ne bi imao kućne ljubimce (konkrento pse), ne bismo se međusobno upoznavali, a ni družili. Otuđenost ljudi je postala posvuda veliki problem, a eto, ni naš kvart nije ostao pošteđen tog trenda. Također ne vidim da se kvaliteta života s vremenom sustavno poboljšava, čemu bi svakako trebalo težiti. Nažalost, to je usko povezano sa sveukupnim (kako materijalnim tako i duhovnim) stanjem u našem društvu i nerijetko niskom razinom svijesti, informiranosti i inicijative za poticanje promjena od strane samih građana.

l Žale li se građani na ne-što posebno? Što misli-te da je najpotrebnije, a čega nema u ovom dije-lu grada?Nedostaje puno toga,

najvjerojatnije se neću svega sjetiti. Djelomično sam na to odgovorila u svom odgovoru na prethodno pitanje, ali gorući je problem svakako nedostatak parkirnog prostora, nadalje nedostatak kulturnih i društvenih sadržaja, zatim loša infrastruktura, nelogični prometni smjerovi i gužve u prometu, visoki troškovi života, nedostatak sadržaja za mlade ljude te brigu o starijim osobama kojih u našem kvartu ima mnogo. Ono što nas sve ljuti, rastužuje i muči je izgled novouređenog Kvatrića. Potpuni promašaj. U šali ga zovemo ‘mrtvačnica s elementima turbo folka’. Velika većina ljudi složna je u tome da bi ga trebalo temeljito preurediti vodeći računa o tome da na njemu bude puno više zelenila, po mogućnosti cvijeća, te da se vrati njegov srednjoeuropski starinski štih.

Helga Juretić

Mi stanari nismo svjesni svoje snage

l Koliko su stanari aktiv-ni u svojim zahtjevima? Koje su najčešće teme na skupovima stanara?Postoji relativno mali

broj stanara koji je aktivan u svojim zahtjevima, iako je nezadovoljstvo prisutno. Problem je što su ljudi prije svega zaokupljeni preživljavanjem i samima sobom, nesvjesni važnosti i vrijednosti zajedništva, a s druge strane potpuno pogrešno misle da ništa bitno ne mogu promijeniti. Jedna osoba ne može puno učiniti, ali zajedno...

l Kakva je komunikacija između različitih pred-stavnika stanara?Koliko ja znam gotovo

nepostojeća.

l Koliko zahtjevi stanara imaju utjecaja na grad-ske politike? Postoje li procedure ili se improvizira?Mi stanari bi mogli

imati ogroman utjecaj na gradske politike, među

tim nismo te svoje snage i moći gotovo uopće nisu svjesni, niti je svi zajedno u dovoljnoj mjeri, na vlastitu štetu, aktivno i konstruktivno koristimo.

l Da li biste rekli da su stanari nedovoljno ak-tivni? Zašto? Koje je bi-lo vaše iskustvo orga-niziranja sastanaka stanara četvrti? Je li danas lako potaknuti ljude na aktiviranje?Pokušala sam pota

knuti stanare da se aktivno uključe u rješavanje gorućih problema u kvartu organiziranjem sastanaka na kojima bi se ljudi informirali i iznosili svoje probleme kako bismo ih kasnije svi zajedno, u suradnji s gradskim vlastima, učinkovitije rješavali. Međutim, osim na prvom sastanku, kada je odaziv bio iznimno velik, zainteresiranost je postala vrlo mala. Također, jedna određena grupa ljudi, koja je izrazila oduševljenje tom idejom i želju za

aktivnim sudjelovanjem, nije uspjela iznaći vremena kad se jednom trebalo krenuti s konkretnim aktivnostima. Vrlo je teško potaknuti ljude na aktiviranje jer u zajedničkim projektima ne prepoznaju vlastiti interes i kao što sam prije već spomenula – ne vjeruju da išta mogu promijeniti. Time, dakako, djeluju u korist svoje štete.

l Prije dvije godine po-krenuli ste inicijativu uređenja parka u va-šem dvorištu – kako je tekla akcija? Koji su re-zultati za sada?Pokušali smo potaknu

ti stanare našeg bloka na uređenje parka unutar samog bloka. Informirali smo ih o toj ideji te tražili njihovu povratnu informaciju. Manji dio stanara prepoznao je to kao odličan projekt koji bi pridonio kvaliteti našeg življenja i povećao cijenu naših nekretnina, no veći dio stanara bio je a priori protiv bilo kakve promjene i zbog toga je ta inicijativa za sada stala.

l Kako ocjenjujete rad vi-jećnika Vijeća Donji grad?Najprije moram reći

da ne znam dovoljno o njihovom radu da bih mogla iznositi neke argumentirane ocjene. Ono što mogu reći je da oni sigurno u zadanim političkim okvirima rade najbolje što znaju, odnosno ono što moraju kao izvršitelji određene politike. Kad je sustav u kojem djelujete u svojoj biti disfunkcionalan, nedovoljno organiziran i netransparentan, to utječe i na efikasnost i efektivnost svakog pojedinog dijela tog sustava. Trenutni sustav upravljanja gradom trebalo bi iz temelja preispitati i iz korijena promijeniti da bi postao ono što treba biti – servis u službi samih građana i njihovih potreba. Decentralizacija vlasti u gradu je samo farsa i potrebno je provesti stvarnu decentralizaciju, tako da i u praktičnom smislu sami stanari pojedinog kvarta konačno dobiju mogućnost donošenja odluka o prioritetima i projektima u vlastitom kvartu i raspolaganja sredstvima kojima se te odluke onda mogu i provesti.

l Kako ocjenjujete kvali-tetu života u Zagrebu?

Kad bi u potpunosti htjela odgovoriti na ovo pitanje bio bi to jedan vrlo opsežan odgovor. Pokušat ću ipak biti kratka. Postoji doista veliki broj faktora koji utječu na kvalitetu života, za koju su ipak prvenstveno odgovorni sami stanovnici bloka ili kvarta. Pretpostavljam da se pitanje ne odnosi na taj osobni aspekt nego na kvalitetu života po pitanju urbanih sadržaja i sl. O tome mogu govoriti samo iz vlastite perspektive.

Ja vam jako volim Zagreb! Uživam u njegovom srednjoeuropskom štihu, parkovima i arhitekturi te zbog toga najviše volim upravo potez od strogog centra do Maksimira.

l Što najviše volite kod vašeg života u gradu? A što u kvartu?Volim živjeti u centru

grada, a ipak u neposrednoj blizini zelenila. To mi omogućuje povezanost gradskim prijevozom sa svim dijelovima grada, ali i mogućnost pješice odšetati do glavnog trga, do kojeg šetnja traje samo desetak minuta. Osim toga, smatram da bi više građana trebalo prakticirati vožnju bicklom, koju osobno preferiram, iako je stanje s biciklističkim stazama ravno katastrofi. Život u ovom kvartu također donosi neposrednu blizinu svih sadržaja koji omogućuju ugodan život: tržnicu, prodavaonice i kioske koji rade i do kasno navečer, knjižnice, škole, vrtiće, ugostiteljske objekte, park... sve to ovdje u kvartu imamo nadohvat ruke, što značajno doprinosi kvaliteti života.

S druge strane, kulturnih i urbanih sadržaja u našem kvartu nekako nedostaje. Upravo se zbog

• Ja vam jako volim Zagreb! Uživam u njegovom srednjoeuropskom štihu, parkovima i arhitekturi

• Vrlo je teško potaknuti ljude na aktiviranje, jer u zajed-ničkim projektima ne prepoz-naju vlastiti interes

• Kvalitetu života određuju i međusobni odnosi, odnosno zajedništvo i solidarnost stanara


Blok Mosor

D ruštveni centar Kino Mosor pokrenut je 2008. godine na inicijativu Platforme 9,81 – neprofitnog Instituta za istraživanja u

arhitekturi, kao suradnja s Gradom Zagrebom – Vijećem gradske četvrti Donji grad, Osnovnom školom Silvije Strahimir Kranjčević, udrugom Pravo na kvart te drugim građanskim inicijativama koje se razvijaju na razini gradske četvrti Donji Grad. U međuvremenu je procesom denacionalizacije prostor vraćen u privatno vlasništvo Andrei Balen, unuci njegovih nekadašnjih vlasnika. Iako u privatnom vlasništvu, do kraja 2010. zadržao je funkciju društvenog centra.

U periodu od svoga osnivanja do danas, Centar je postao platforma za ostvarivanje temeljnih ljudskih prava,

Društveni centar Kino Mosorvrijednosti civilnog društva i građanske solidarnosti u četvrti Donji grad. Smisao postojanja ovog tipa društvenog centra je ostvariti programe i projekte društvene tematike i kulturnog izražavanja te pružati usluge namijenjene podizanju kvalitete društvene svakodnevnice četvrti Donji grad.

Jedna od posebnosti ovog modela organizacije je mogućnost da građani lokalne zajednice svojom proaktivnošću u realizaciji i predlaganju programa sami kreiraju kulturnu politiku Centra.

Aktivnosti koje se odvijaju u Društvenom centru Kino Mosor u osnovi su podijeljene u dvije kategorije: programe samog centra i programe drugih udruga ili organizacija kojima centar služi kao platforma i podrška.

Programi Centra osmišljeni su i provode se za građane i građanke svih

uzrasta i socijalnog statusa, pa tako postoje sadržaji za djecu, mlade, građanstvo srednje i treće životne dobi.

Budućnost Centra je nažalost neizvjesna. Zbog nedostatka financijske i druge potpore gradskih i državnih institucija, nije sasvim sigurno hoće li Kino Mosor nastaviti svoj rad kao društveni centar i u 2011. godini. Ukoliko se ne pronađe model održavanja i upravljanja koji je s jedne strane dugoročno održiv, a u kojem i sadašnja vlasnica ima barem minimalnu korist, Centar će se jednostavno ugasiti, a prostor kina postati još jedan u izobilju napuštenih prostora Zvonimirove ulice.

l Tijekom 2009. i 2010. u prostoru kina održano je više javnih formata o prostornom razvoju Donjeg grada

l Ured Platforme 9.81 l Kazališna predstava l “Penzić plac” dnevni boravak za umirovljenike


30ima. Autor interijera jedan je od najvažnijih protagonista moderne arhitektonske misli Ernest Weissman, koji je projekt napravio netom nakon završetka studija.

Potomci Martina Balena pokrenuli su postupak za povratak imovine njihovog djeda te im je ona vraćena u siječnju 2010. godine. Odluka hoće li Kino Union – Mosor i dalje proizvoditi društvenost i kulturu ostavljena je unucima.

K ino Mosor, tadašnje Kino Union, izgrađeno je zajedno sa stambenom trokatnicom sredinom 30ih godina prošlog stoljeća. U povijesnom

arhivu spominje se prvi put 1935., godine kada je Martin Balen investirao u projekt te podnio zahtjev za gradnju tadašnjem XVI Gradskom građevnom odsjeku. Glavni projekt trokatnice i kina izradilo je građevno poduzeće Franjo Perša, a za nadzornog inženjera ovlašten je arhitekt Vladimir Auer. Izgradnja kombinirane funkcije, najamnih stanova za brojnu srednju građansku klasu koja se tih godina naveliko doseljavala u Zagreb te kino dvorane kao dokaza stupnja razvoja i kulturnih stremljenja tadašnjeg Zagreba, govori o osviještenosti građanske klase – odakle je dolazila većina donjograd

Blok Mosor

B lok Mosor vrlo je realistično opisan u jednom od novih urbanih krimića, naslova “Mirna ulica, drvored”. Istočna strana bloka poslužila je kao poprište radnje, a spisateljica Nada Gašić, u ovom intrigantom uratku, piše o stanarima, njihovim strastima i strahovima te speci

fičnoj tugaljivoj atmosferi koja istočni dio Donjega grada obuzme ljeti, kad grad opusti. Jednom smo prilikom popili kavu s Nadom Gašić, koja je inače naša nevidljiva susjeda jer živi u blizini. Kaže da je jako ljubomorna na svoje vrijeme, da uvijek ima puno posla i da je na sastanak pristala iz puke radoznalosti. Mirna ulica je zapravo Makančeva. Sve su to doista stvarni ljudi i njihove životne priče. “Samo sam malo retuširala i smislila krimić koji bi se zapravo mogao vrlo lako dogoditi.” – priznala je spisateljica. Za vrijeme razgovora pala nam je na pamet ideja da bi po predlošku romana mogla nastati prava kvartovska predstava koja bi se premijerno izvodila na “daskama” Kina Mosor.

Evo kako Nada Gašić opisuje jedan ljetni pljusak :

l “Mirna ulica, drvored” (Algoritam, Zagreb 2007.) – ulomak iz romana

skih investitora. Premda je svjetska ekonomska kriza uvelike zahvaćala ovaj dio Europe, odluka obitelji Balen da pored isplativih najamnih stanova ulaže i u izgradnju kina, bio je rizik u kojeg se ušlo svjesno. Kina su tada u Zagrebu bila novost, a kulturna publika bila je željna zabave. Kina su širila ideju urbane razonode pa je ulaganje u izgradnju kina bilo podjednako ulaganje u početke industrije zabave kao i u dodanu vrijednost koja se nikada nije mogla potpuno isplatiti.

Nakon II svjetskog rata, zakonom o nacionalizaciji, kino je postalo državnom imovinom te je ime promijenjeno u Kino Mosor. Državno poduzeće Kinematografi Zagreb koristilo je prostor do 1996. godine. Većina građana Zagreba sjeća se kina iz perioda socijalističke Hrvatske, premda se interijer nije mnogo mijenjao još od njegove izgradnje u

Toga kasnog poslijepodneva, u nedjelju 26. kolovoza 2003. godine, kvart oko Kvatrića mirovao je kao na smrt prebijeno tijelo starca i čekao da se obistini prognoza koja je za noć od nedje-lje na ponedjeljak predviđala naglu promjenu vremena, prodor veće količine vlažnog zraka, uz osjetan pad temperature. Zapravo je čekao da ga zahvati pljusak koji ga je popodne mimoišao.

Nisko ciklonalno polje nad Mediteranom nešto je obećavalo. I ulica mu je vjerovala.

Kiša koja je kratko pljusnula popodne, dok se pijani Fedor sklanjao u Oktogonu, u noći s nedjelje na ponedjeljak udarila je svom žestinom. Prvo su tukle teške kapi i odmah hlapjele na pločniku, onda se od Sljemena navuklo i smračilo, tako da je svima već bilo jasno kako ovo nije jedna od prijetećih i lažnih ljetnih naoblaka, nego predigra strašne oluje. Oko deset navečer protrčavali su rijetki prolaznici i kikotali se kao da ih kapi škakljaju, susjedi su razdragano otvarali prozore, no u pola jedanaest već su ih panično zatvarali; negdje se začuo smijeh, a negdje se sasulo prozorsko staklo. Netko je ružno opsovao. Onda su zašumjele krošnje i po krovovima su zabubnjale kuglice leda veličine oraha. Olujni vjetar udario je raspomamljenom silinom, slomio se stari bagrem s dvorišne strane, zvuk polomljenih grana dok su padale po trošnim balkonima, bio je zastrašujući. Na ulici više nije bilo žive duše. Za pola sata pala je neviđena količina vode i bujica je iz Martićeve krenula ulicom kao gladna anakonda, da proždre crkvu na Zvonimirovoj. Naplavljene najlonske vrećice smeća sprječavale su odljev u kanale i vodena se masa halapljivo hranila.

Nestalo je struje u čitavu kvartu. Televizori su se pogasili, susjedi su slušali tabananje bosih stopala onih iznad sebe koji su tražili svijeće. Sijevanje nije prodiralo kroz rolete i zavjese, vani je bila nekakva smeđa noć, strahovito je grmjelo, asfalt je povremeno osvjetljavan dugim, vodoravnim munjama koje su ulicu obojile bijelim, kao da leži pod moćnim reflektorima stadiona.

Zatišja su trajala kratko, znatiželjne su ih oči koristile kako bi hitro pogledale kroz prozor, a zatim plašljivo ustuknule.

Do jutra se stišalo. Prozori su pred zoru otvoreni. Izmrcvareni tromjesečnim vrućinama susjedi su spavali. Većina je strašno hrkala. I to se na ulici čulo.

l Martin Balen sa suprugom ispred ulaza u kino 50-ih godina


Donji grad

Z nate li koji je prvi korak do prave turske kave? Jeste li primjetili simpa-tični izlog u Vlaškoj s ba-krenim džezvama, opre-

mom za kotlovinu i fino izrađenim posuđem od mjedi? Uđete li u dvori-šte, u dnu ćete opaziti malenu po-tleušicu s natpisom “radiona”.

Kovinopojasarski obrt Havel slavi 60 godina otkako je djed August postavio svoju radionicu u poluzidanoj drvarnici u Vlaškoj ulici 76. Ušetao je 1951. u dvorište u kojem je radionicu već imao ko

O brtnici i mali podzetnici! Svi vi koji svojim uslugama održava-te kvalitetu života u centru grada.

Kovinopojasarski obrt Havel

Vi koji se teško nosite s recesijom, najezdom “velikih igrača”, opada-njem kulture urbane svakodnevni-ce i života na gradskim ulicama.

Vi ste trbuh Donjeg Grada.

U sljedećim brojevima Blokovske spike započet ćemo promotivnu kampanju namijenjenu održanju kulture malih obrta.

Uključite se u Blokovsku spiku!Uključite se u Blokovsku spiku!Preuzmite odgovornost za svoj ulice i dvorišta!

tlar Petrak, poznat po svojim kotlovima za pečenje rakije. Na dvorište su se naslanjale policijske konjušnice, a poznati “šareni” neboder u Laginjinoj još nije zaklanjao južno sunce pa se iz dvorišta moglo odšetati prema ulici uz koju su rasle voćke. Bio je to još uvijek relativno neizgrađen istočni dio Donjeg grada, iako je Vlaška oko Petrove crkve bila zanatlijski centar poratnog Zagreba. Kad je 1953. obrt registriran, u blizini je djelovalo barem tridesetak obrta, a još ih je u 80ima bilo petnaestak. August se i danas, u svojoj 90oj godini života,

prilično dobro sjeća svojih početaka. Prekretnica se zbila 1963., kad se u radionici zaposlio njegov sin Branko koji je radnji dao novi polet i uspješno je vodio sve donedavno, kada je kormilo preuzeo Brankov zet Dražen Radotović.

Radilo se svašta; ovdje je nekad bilo zaposleno pet radnika. Od bakrenih elemenata za Radio Industriju Zagreb (popularni RIZ) do posuda za ispitivanja građevinskih materijala za potrebe Instituta Građevinarstva Hrvatske.

Naravno, građanima su predmeti koje danas mogu kupiti u trgovačkim cen

trima itekako trebali. Radili su se roštilji, posude za kotlovinu, džezve i cijevi za plinsko grijanje. Radionica je bila na dobrom glasu. Mladi šegrti zanatske škole 8. svibanj u Selskoj polagali su ovdje svoj obrtnički ispit.

Kovinopojasarski obrt Havel ove će godine doživjeti i četvrtu generaciju. Augustov praunuk upravo završava zanatsku školi i namjerava nastaviti obiteljski obrt.


Kao prvi primjer predstavljamo dvorište u Gundulićevoj. Nabasali smo na njega slučajno jesenas, promatrajući urbanu opremu dvorišta. Pristup ovom dvorištu je najčešče zatvoren, jer se radi o privatnom dvorištu stanara s broja 40. Nisu nas očarale samo ambijentalne kvalitete, požutjelo lišće i opremljenost malim igra

Donji grad

Biramo Najljepše dvorište

I ako nam se čini kako sve uvijek ostaje isto, Do-nji se grad u posljednjih stotinu godina itekako promijenio. Promjene nisu uvijek bile u obliku novih građevina, već su prostor mijenjali i reži-mi njegovog korištenja.

Raskršće na slici znatno se promijenilo otkako je ukinut promet. Iako su sadržaji okolnih lokala gotovo isti, pješačka zona učinila je ovaj ugao jednim od najomiljenijih punktova zagrebačke špice.

Pogađate li o kojem se donjogradskom uglu radi? ODGOVOR: Fotografija je snimljena jednog nedjeljnog popodneva u ranu jesen 1963. godine. Ispred ljekarne, koja se i danas nalazi na uglu Preradovićeve i Tesline ulice, na pješačkom prijelazu stoji skupina vojnika u nedjeljnom izlasku. Na mjestu gdje se danas ispijaju duge subotnje kave stoje automobili, jer promet iz smjera Tesline ima prednost. Prepoznajete li popularne marke automobila iz toga vremena? U prvom su planu poljski Fiat i ruska Lada. Parkiran je Opel. U pozadini se nazire Zastava – popularni Fićo. Francuska čitaonica i knjižnica na istom su mjestu kao i danas. Zelenilo Cvjetnog trga danas nije tako bogato.

Pitalica Promjenjivo lice grada

lištem za djecu. Ovo je jedno od rijetkih dvorišta koje je ima pažljivo uređe nu, gotovo parkovnu površinu. Zapravo se radi o dvije parcele koje su nekad bile odvojene zidom. Iako se u katastru i dalje vode kao odvojene čestice, s vremenom je visoki zid koji ih je dijelio dobio tri velika otvora. Da stvar bude interesantnija, ovaj

projekt međususjedske solidarnosti dogodio se prije gotovo 80 godina kad su kuće bile građene. Rezultat stoji i danas – dva skladna unutrašnja dvorišta spojena lukovima. Današnji stanari nastavljaju dobru tradiciju svojih prethodnika pa svoje dvorište čiste i održavaju klupe i dječje igralište.

Z agrebačka dvorišta su vrlo razno-lika po svo-me izgledu i namjeni.

Ona su zapravo onakva koliko ih njihovi stanari smatraju svojima. Često su onakva kakvi su među-sobni odnosi njihovih sta-nara. Uređeno dvorište često prate uredna stubi-šta i harmoničan odnos među susjedima. Najče-šće nije potrebno mnogo da se od zapuštenog dvo-rišta napravi ugodno mje-sto za boravak. Odlučili smo fotografirati zagre-bačka dvorišta i pokrenuti natjecanje za izbor naj-ljepšeg. Vrednovat će se izgled, urednost, opre-mljenost i inovativni nači-ni korištenja. U tijeku je odabir članova žirija koji će tijekom godine bodova-ti prijedloge te ćemo kra-jem 2011. godine izabrati pobjednika. U sljedećem ćemo broju objaviti kon-takt za vaše prijedloge.

M jerilo Donjeg grada, organizacija njegovog prometa, kvaliteta zelenila i broj dječjih igrališta u njegovim blokovima izravno utječu na odra-stanje u ovom kvartu. Prostorni oko-

liš u kojem se razvijaju naši najmlađi sugrađani pod-jednako je bitan za razvoj njihovih mentalnih i dru-štvenih sposobnosti. Da bi jednog dana u svom okolišu mogli djelovati kao odgovorni građani, važno ih je obra-zovati o ovoj problematici.

Upravo s tim ciljem osmišljena je radionica Urbane pedagogije za učenike Osnovne škole Silvije Strahimir Kranjčević. Učenike sedmih i osmih razreda poduča-valo se o pitanjima prostornog razvoja grada i gradskog upravljanja, osnovama arhitekture i urbanizma, uz tu-mačenje današnjih gradskih problema i mehanizama za njihovo rješavanje. Učenicima se pokušalo predoči-ti strukture koje tvore njihov grad i njime upravljaju te ih upoznati s univerzalnim vrijednostima koje donosi život u gradu, kako bi u budućnosti mogli postati aktiv-ni akteri pozitivne promjene i očuvanja zagrebačkog Donjeg grada.

Radionica Urbane pedagogije održana je tijekom 12 nastavnih sati ljetnog polugodišta 2009./2010. školske godine. Nastavni program pratila su i Skripta u kojima su predmetni pojmovi bili dodatno razjašnjeni i proši-reni. Plan i program razvijen je u suradnji sa zaintere-siranim nastavnim osobljem škole, koje je pomoglo do-datno ga prilagoditi potrebama i mogućnostima učenika.

Prvi dio nastave bio je teorijske prirode. S učenici-ma se kroz vođenu diskusiju razgovaralo o gradu, nje-govim javnim i privatnim prostorima, građevinama i mjestima. Obrađene su teme razvoja grada i gradskog prostora kroz njegovu povijest, pregled gradskih “pu-nina” i “praznina” te njihovih funkcija, razlike između javnog i privatnog, funkcije javnih zgrada i prostora. Bavilo se pitanjima funkcioniranja komunalnih grad-skih službi – opskrbom energentima, odvozom i zbri-njavanjem otpada te zaštitom voda. Svaku navedenu temu učenici su morali sami istražiti, pripremiti Po-wer point prezentaciju za cijeli razred te je protumači-ti. Teme su dodatno razjašnjavane na primjeru Zagre-ba, a posebno na uzorku Donjeg grada.

Kako bi učenici lakše razumjeli što je donjogradski blok – glavna urbanistička forma Donjega grada, uve-dena je slijedeća definicija:

Zagrebački donjogradski blok je jedinica gradske strukture Donjeg grada koju čini sklop zgrada mješovi-te namjene, prstenasto povezanih u zatvorenu cjelinu. Prsten zgrada zatvara manje ili veće unutrašnje dvori-šte, dok su zgrade svojim glavnim pročeljima okrenute prema ulici. Opseg i naziv bloka određuje se upravo uli-cama koje ga okružuju (na primjer blok Zvonimirova-Makančeva-Martićeva-Tuškanova). Unutrašnja dvori-šta međusobno se razlikuju veličinom, ispunom i kvali-tetom te ispune (dok su neka potpuno zapuštena, u ne-kima su uređeni javni sadržaji poput parka, vrtića, igra-lišta, škola i sl.).

Drugi dio nastave posvećen je kreativnom izražava-nju, pri čemu su učenici podijeljeni u grupe. Svaka je grupa dobila zadatak izraditi model donjogradskog blo-ka od papira te bojama odrediti funkcije i sadržaje u njegovim zgradama i unutrašnjosti. Blokovi su bili pre-puni raznih sadržaja, a njihova dvorišta ispunjena par-kovima, školama i vrtićima. Pazilo se i na to da svaki blok ima dovoljan broj parkirališnih mjesta.

Završni zadatak bio je zajednički napraviti jedin-stvenu maketu zamišljenog idealnog kvarta. Na podlozi su iscrtane ulice i definirana polja za izgradnju koja su učenici trebali ispuniti građevinama od glinamola. Pri-je početka rada učenici su odredili koje zgrade i površi-ne javnih funkcija žele u svom kvartu. Odlučili su se za trg, veliki park, disko klub, muzej, kazalište i crkvu. Kvart je osim stambenog fonda imao i svoj poslovni centar s visokim neboderima. Osim toga, kvartu su da-na i specifična obilježja koja bi ga učinila i turistički za-nimljivim (veliki trijumfalni luk, javne skulpture i sl.).

Kraj nastavnog programa obilježen je izložbom uče-ničkih radova u Društvenom centru Kino Mosor te podjelom diploma malih urbanista učenicima koji su sudjelovali u programu.

l Nastavu je vodila Lana Lovrenčić iz Instituta za istraživanja u arhitekturi Platforma 9,81.

Urbana pedagogija u osnovnoj školi

blokovskaspika

blokovska spika

Documents