bolnice arhitektura

PR

O

S

T

O

R

ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

20 [2012] 2 [44]

ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7220 [2012] 2 [44]219-4867-12 [2012]

SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

380-391 Silva Kali Bolnika arhitektura s obzirom na promjene u percepciji bolesti i koncepta lijeenja

Pregledni znanstveni lanakUDK 725.61

Healthcare Architecture in the Context of the Changing Perception of Illness and Concept of Medical Treatment

Subject ReviewUDC 725.61

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Sl. 1. IaN+ na temelju idejnog projekta Renza Piana: Bolnica na moru / LOspedale del Mare, Napulj (istoni dio - Ponticelli), Italija, 2004.-2011.Fig. 1. IaN+ based on Renzo Pianos preliminary design: Sea Hospital / LOspedale del Mare, Naples (east - Ponticelli), Italy, 2004-2011

Znanstveni prilozi | Scientific Papers 20[2012] 2[44] PROSTOR 381

Silva Kali

Bolnika arhitektura s obzirom na promjene u percepciji bolesti i koncepta lijeenja


bolnicakomunitarnostpanoptikumplacebostohastika

Danas se tehnoloka bolnica transformira u otvorenu gradnju. To oznaava njezinu sposobnost da se prilagodi promjeni prema prevladavajuem shva-anju da kod tako sloenih graevina poput bolnica one ne mogu biti planira-ne i graene kao da su programatski statine, ve su ostav ljane nedovrenima. Stoga je uputno rabiti vjerojatnosni pristup programu bolnike zgrade.

Nowadays a technological hospital is being transformed into open-ended construction. It should be understood as a flexibility to changing conditions since such complex structures as hospitals cannot be planned and built ac-cording to a definite program. Instead they are deliberately left incomplete. A probabilistic approach to its program is therefore preferred.

hospitalcommunitarianismpanoptikumplacebostochastic processes

Sveuilite u ZagrebuTekstilno-tehnoloki fakultetHR - 10000 Zagreb, Prilaz baruna Filipovia 28a

Pregledni znanstveni lanakUDK 725.61Tehnike znanosti / Arhitektura i urbanizam2.01.04 - Povijest i teorija arhitekture

i zatita graditeljskog naslijeaHumanistike znanosti / Povijest umjetnosti6.05.01 - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture,

urbanizma i vizualnih komunikacijalanak primljen / prihvaen: 4. 7. 2011. / 10. 12. 2012.

University of ZagrebFaculty of Textile TechnologyHR - 10000 Zagreb, Prilaz baruna Filipovia 28a

Subject ReviewUDC 725.61Technical Sciences / Architecture and Urban Planning2.01.04 - History and Theory of Architecture

and Preservation of the Built HeritageHumanities / Art History6.05.01 - History and Theory of Fine Arts, Architecture,

Urban Planning and Visual CommunicationArticle Received / Accepted: 4. 7. 2011. / 10. 12. 2012.

382 PROSTOR 2[44] 20[2012] 380-391 S. KALI Povijest bolnike arhitekture Znanstveni prilozi | Scientific Papers

UVOD1

INTRODUCTION

Doivljaj prostora jedna je od kljunih funkcija arhitektonskog oblikovanja, a am-bijentalni determinizam (engl. environmental determinism) ide tako daleko u promiljanju ove teme da ak tvrdi kako je ponaanje ljudi oblikovano iskljuivo njihovim fizikim okru-enjem. Suvremena arhitektonska forma, po emu je analogna tzv. suvremenoj umjetno-sti, biva dovrena tek inom percepcije2 gle-datelja, a ponajprije korisnika, u njegovu kre-tanju - prolaenju zgradom, ime joj pridaje etvrtu dimenziju - onu vremena.

Ako arhitektonsku formu poimamo kao za-dovoljenje specifine funkcije na izvjesnoj lokaciji kroz odreeno vrijeme, tada vrijeme - koje je od samog poetka u nju ugraeno - postaje vaan element razumijevanja arhi-tekture. tovie, ako bismo arhitekturu pro-matrali kao sastavnicu ljudskog tubitka koji je u svojoj biti vremenit (a to je mogue iz razloga to, kako je reeno, pitanje njene svrhovitosti biva razrijeeno tek u sferi ovjekova djelovanja, koritenja i bivanja u arhitekturi), ona tada za nas izraava izgra-eno vrijeme. Funkcija i njene partikularne determinacije bivaju tako uloeni u protjek povijesnog vremena kroz kompleksnu tem-poralnost graevina, otvarajui razliite mo-gunosti repeticije (ponavljanja zadane - ot-prije prezentne forme) i/ili upisivanja budu-eg vremena (kroz anticipaciju razvoja forme ili revolucionarnu, tj. radikalnu invenciju, pro-mjenu forme) u sadanje. Vremenski aspekt

arhitekture stoga je jedan od kljunih im-benika njezine otvorenosti prema alteritetu.

Jedna manje zamjetna, ali takoer utjecajna okolnost arhitekture jesu odreene promje-ne koje suvremeni nain ivota ugrauje u zdravlje i psihofiziku kondiciju ljudi. Para-doksalno, u doba ope mobilnosti suvremeni ovjek postaje - u smislu koritenja vlastite snage za kretanje - sve manje mobilan, a sve vie motilan3, budui da radi uglavnom gor-njim ekstremitetima, u poloaju dvostrukog presavijanja tijela (sjedenja) i gotovo imobili-zacije. Uza sve to, tu su i problemi vezani s produljenim ivotnim vijekom, starenjem po-pulacije u razvijenim dijelovima svijeta.4

U skladu s prethodnim razmatranjima moglo bi se rei da arhitektura strukturira aktivno-sti pruajui prostore za njihovo odvijanje, naglaavajui prostornim oblikovanjem spe-cifine determinacije pozicija, pa i opozicija (lijenik - pacijent) koje pojedini akteri u su-stavu zdravstvene skrbi ve imaju, bilo da je rije o lijenikom kadru, pacijentima, medi-cinsko-tehnikom i administrativnom osoblju ili ak posjetiteljima. Suvremene su bolnice izuzetno kompleksne graevine kojih je pro-jektiranje uvjetovano mnogobrojnim kontra-diktornim funkcionalnim zahtjevima poput, s jedne strane, stroge izolacije odjela, a s dru-ge strane minimalizacije vremena prijevoza bolesnika s odjela na odjel, trenutne dostup-nosti instrumentarija i infrastrukture te opti-malnog funkcioniranja sustava kao cjeline, a u novije vrijeme sve vie, pogotovu kod pro-fitnih ustanova, i cost-benefit analizom. O programu takvih graevina teko bi bilo go-voriti ako se ne rabi viekriterijalan, dinamiki i stohastiki pristup problemu njegove pro-mjene, budui da nove, razmjerno brze i ra-dikalne izmjene u sustavu lijeenja uvjetuju visok stupanj otvorenosti u konceptu rjea-

1 Osim naslova i saetka, lanak se sastoji od neiz-mijenjenih dijelova teksta prenesenih iz istraivanja Dru-gost bolnike arhitekture, kojeg je autorica provela na 1. i 2. istraivakoj radionici Novi tipovi zdravstvenih zgra-da Doktorskog studija Arhitektura Arhitektonskog fa-kulteta Sveuilita u Zagrebu, tijekom ak. god. 2007./ 2008., pod mentorskim vodstvom prof. dr.sc. Draena Juraia.2 Pritom je percepcija intuitivan proces, s obzirom na mogunosti i ogranienja u opaanju prostora i prostornih formi (primjer je kocka, nemogunost sagledavanja cjeline kocke; tek intuicija povezuje njezine odvojene pojavnosti, sprijeda i straga). Arhitektonska forma utjee na percep-ciju prostora, no vrijedi i obratno: svako je iskustvo pro-stora subjektivno, odnosno doivljaj prostora je svojevr-sna funkcija arhitektonskog (unutarnjosti i izvanjskostiarhitekture) oblikovanja, modelirano arhitekturom.3 Wigley, 2003.4 Kali, 2004: 115 Kapelom ili crkvom u zapadnoj kulturi; dok primjerice sklop vojne bolnice Avicenne u Marakeu, Maroko, uk-ljuuje i damiju te tradicionalne formalne arhitektonske reference poput potkoviastog luka, arkada i unutarnjih dvorita, koje evociraju tradicionalnu arhitekturu i stva-raju intimno ozraje kako bi pacijenti bolnicu doivljavali svojevrsnim novim domom.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Povijest bolnike arhitekture S. KALI 380-391 20[2012] 2[44] PROSTOR 383

vanja njihova arhitektonskog oblikovanja. (Sl. 2.: Primjer bolnice u prenamijenjenoj zgradi. Bolnica je prostor paradoksa: u dru-tvu je i u njemu igra vrlo znaajnu ulogu, no istodobno je izvan drutva.)

POJAVA ARHITEKTONSKOG PROGRAMA BOLNICE I PERCEPCIJA BOLESTI TIJEKOM POVIJESTI

DESIGN PROGRAM OF HOSPITALS AND PERCEPTION OF ILLNESS THROUGH HISTORY

Sa stajalita izvorne veze programa i arhitek-tonske forme razlikujemo bolnice u prena-mijenjenim zgradama, koje su prije imale druge programske sadraje, i one graene kao takve: bolnica, njezina pojavnost - arhi-tektonska karakterizacija - nije dodana, ve pripada formi koja utjelovljuje njezinu funkcionalnu strukturu. Po svojoj simbolikoj formi bolnika zgrada moe biti horizontalna ili vertikalna, koherentna (jedna graevina) i disperzivna (kampus), geometriziranog, to-vie simetrinog, to prema getalt (Gestalt) psihologiji ulijeva pouzdanje - ili nepravilnog (kod planski neprovoenih prigradnji) tlocr-ta, s odjelima koncipiranim na nain susjed-stva u gradu i s dimnjakom tehnikog pogona poput katedralnog tornja. Bolnice odnosno klinike uvijek su opremljene svetitem,5 mje-stom duhovne pauze u svakodnevici tretma-na bolesti. Bolnica je iz svoga sadraja elimi-nirala svaki oblik uitka, koncentrirajui se ekskluzivno na lijeenje manifestirane bole-sti i hitnu medicinsku pomo6 umjesto pre-vencije stanja bolesti i indoktrinaciju ljudi u njegu, pravilan nain ivota i svakodnevnu brigu o svome tijelu (i duhu). Stoga se u su-vremenim uvjetima pojave mnogih stresom uvjetovanih i degenerativnih bolesti ini raz-

lonim stajalite da bi proirena definicija zdravstvene arhitekture mogla zahvaati i wellness i spa centre.7

U doba Prve industrijske revolucije medicin-ska je znanost poela shvaati da su klice uzronici mnogih bolesti i da stoga neistoa moe izazvati zarazu. Florence Nightingale8 prije odlaska na frontu u Krimskom ratu, gdje je lijeila ranjenike u improviziranoj bolnici u kasarnama, zakljuuje da je prvi uvjet kad je u pitanju bolnica - da ne smije nakoditi pa-cijentu.9 (Sl. 3.: Hpital Lariboisire je prvi primjer paviljonske gradnje bolnice, omeene s jedne strane administrativnim uredima, s druge kapelom, te s tri meusobno paralelna paviljona na svakoj strani, orijentirana pod pravim kutom u odnosu spram dvorita. Do danas je zadrala izvornu dispoziciju prosto-ra, to je vidljivo na satelitskoj slici.)

Louis Pasteur osvjetava ulogu mikroorgani-zama kod sepse i infekcija pa to dovodi do razvoja bazine kirurke asepsije.10 Dakle preantiseptiko razdoblje smijenjeno je na-glaenom potrebom steriliziranog prostora i operativnih procesa, kao i instrumentarija u bolnicama, za to se paviljonski tip pokazao nepraktinim te, prema naelu Intelligent de-signa (u smislu u kojem ga definira Victor Pa-panek11), zapoinje razdoblje izgradnje viso-kih bolnikih zgrada i tornjeva: uz minimali-zaciju kretanja osoblja i saimanje meusobne udaljenosti odjela i prateih slubi postiu se znatne utede pri hladnom pogonu zgrade, to jest smanjenje broja osoblja, potronje elektrine energije, trokova grijanja, hla-enja, ienja i sl. Nova tipologija javlja se u SAD-u 1930-ih i to simboliki oznaava po-etak nove ere primata Amerike nad Euro-pom, potvrenog injenicom Drugoga svjet-skog rata (u SAD-u u 19. stoljeu, samo sto-ljee prije, podiu se bolnice po uzoru na tipologiju tvornica). Bolnike ustanove dobi-vaju ustroj odjela. Javni prostor pritom gubi na znaenju i biva uglavnom ogranien na plato ispred zgrade. Znaajno je napomenuti da su imuniji preferirali medicinski tretman u svome domu. Kvalitetno lijeenje bila je pri-vatna stvar pojedinca, a to proistjee iz tada preteitih stajalita anglosaksonske drutve-ne i ekonomske teorije i prakse. Anestezija je uvedena u prvim desetljeima 19. stoljea; do kada je kirurgija podrazumijevala stranu patnju. Postotak postoperativnog mortaliteta u drugoj polovici toga stolje a bio je izmeu 80 i 90%, tako da je, unato svim transforma-cijama terapeutskih i kirur kih tehnika, slika bolnice na prijelomu 19. i 20. stoljea (Belle poque) nastavila biti ona institucija nami-jenjena siromasima, a imuniji su poeli kori-stiti bolnike usluge tek nakon znaajnog smanjenja stope mortaliteta zbog unutar-bolnikih infekcija i sl., i to u mjeri u kojoj je rasla zastupljenost individualnih soba za bo-

6 Zato se namee potreba za helidromom kao osnov-nim klinikim sadrajem.7 Znaajan je i problem intenzivne razmjene mikroorga-nizama zbog estih putovanja u udaljena odredita. Arhi-tektura i urbanistike koncepcije koje se odnose na eska-pade od standardiziranog naina ivota i stanja tijela ovjeka, kao i njegove pozicije u drutvu, bile su, uz pa-radigmatske bolnice (ukljuivo zatvorske kao specifinu podvrstu s obzirom na kontekst, ili bolniku kolu), tije-kom povijesti zapadne civilizacije takoer i karantene (la-zareti), samostanske elije, groblja, sklonita za neudane majke s djecom, zlostavljane ene i beskunike, sirotita, popravni i staraki domovi, ali i hodoasniki konaci (ho-spiciji), terme (spas), aki kampovi i izletniki domovi. 8 Sindromom Florence Nightingale naziva se psiholoki efekt kad se lijenik ili medicinska sestra zaljube u paci-jenta. 9 Nightingale, Florence (1860.), Notes on Nursing: What Nursing Is, What Nursing is Not.10 Joseph Listigue, engleski kirurg, na temelju Pasteuro-vih spoznaja, 1865.11 Sav socijalno relevantan, integrirano komprehesi-van dizajn mora biti operativan - to jest, vezan za istinske potrebe ljudi. [Papanek, 1973: 280]

Sl. 2. Boris Cvjetanovi: iz fotografskog ciklusa Bolnica (The Hospital), 1986.-1989.Fig. 2. Boris Cvjetanovi: from the photograph cycle The Hospital, 1986-1989

Sl. 3. M.-P. Gauthier: Hpital Lariboisire, Pariz, Francuska, 1839.-1854.Fig. 3. M.-P. Gauthier: Hpital Lariboisire, Paris, France, 1839-1854


lesnike. Promjena percepcije bolnice poveza-na je i s razvojem dijagnostike tehnologije te razvitkom farmaceutske industrije (od 1930. godine) temeljenom na otkriu antibiotika, jer je to lijekove uinilo djelotvornijima i jefti-nijima.

PERCEPCIJA BOLESTI I BOLNICE U ESTETSKOJ TEORIJI I KNJIEVNOSTI 20. STOLJEA

PERCEPTION OF ILLNESS AND HOSPITALS IN 20TH CENTURY AESTHETIC THEORY AND LITERATURE

Subjektivnost naravi i poimanja vremena u odnoenju s prostorom, dojam da vrijeme prolazi sporije kod bivanja u statinom polo-aju, objanjavaju Heidegger, tzv. filozofijom vremena, te Einstein dvjema Teorijama relati-viteta. Humanizam zapadne civilizacije do-vodi do destruktivnosti iskazane Prvim svjet-skim ratom, a to Thomasa Manna navodi na promiljanje primarnih, gotovo atavistikih tema: ivota, zdravlja, bolesti i smrti kroz lik mladog Nijemca Hansa Castorpa, glavnog protagonista njegove novele inicijacije odno-sno edukacije (Bildungsroman) arobna gora (Der Zauberberg) iz 1924.12 Castorp posjeuje roaka oboljelog od tuberkuloze u introspek-tivnom svijetu, kao mjeavina smrti i zabave, sanatorija u Davosu, visoko u vicarskim Al-pama, stalno odgaajui povratak u planirani slijed vlastita ivota jer i sam pokazuje simp-tome tuberkuloze pa to njegov boravak u sa-natoriju produljuje na sedam godina. Castorp zakljuuje da postoje dva naina ivljenja: zdravlja i bolesti - koja moe biti prijelaz k spoznaji, zdravlju i ivotu, ili smrti. Glavni lik novele ozdravlja, po povratku kui je uno-vaen, a radnja zavrava nagovjetajem nje-gove skore smrti na bojnom polju. Planina simboliki predstavlja suprotnost domu; ren-genski laboratorij u podrumu usporeen je s Hadom grke mitologije, a sma narav Ca-storpova boravka na Planini kao prolaznoga gosta (ija izonost iz prostora doma postaje perpetuirano stanje) prispodobljuje ga liku Odiseja. Mann je u arobnoj gori pokazao fa-scinaciju smru predratne Europe. Sanatorij je paradigma Europe koja uiva u bolesti bez posljedica, pomijeanoj s neogranienim osjeajem slobode. Pacijenti gube osjeaj za vrijeme zbog strogo regulirane dnevne ruti-ne, zbog koje se jedan dan ne moe razliko-vati od drugoga - pet obroka na dan, dva sata obveznog odmaranja, stalno mjerenje temperature

Razliku izmeu tuberkuloze (suice) i raka u manifestacijama i karakteru bolesti Susan Sontag13 usporeuje s ranim i razvijenim ka-pitalizmom, karakterima kojih ne odgovaraju (u odnosu su kontrasta) osobine za to vrije-

me dominantne bolesti: ekonomija ranoga kapitalizma ovisi o racionalnom obuzdavanju prohtjeva i zasnovana je na tednji odnosno discipliniranoj potronji (suprotno navodnom karakteru bolesti suice). Razvijeni kapitali-zam zahtijeva ekspanziju, mobilnost, kupnju na kredit i stvaranje stalno novih potreba, dakle zasniva se na potronji (suprotno raku koji je navodno izazvan suzbijanjem energije i inhibicijama, prema Sontag).

Tzv. terasasti tip bolnice - sanatorija (Terra-ssenbau) prilagoen je konfiguraciji lokacije, krajobraza poput Alpa u vicarskoj i Nje-makoj, za lijeenje tuberkuloznih bolesni-ka.14 Kao to je hodoaenje u uskoj svezi sa srednjovjekovnim modelom bolnice, veza-no uz putovanje, tako i oboljeli od tuberkulo-ze putuju, izmjetaju se iz svakodnevnoga konteksta, kao prognanici iz drutva u ne-prekidnoj potrazi za zdravom sredinom. (Sl. 4. i 5.: Moderna arhitektura, pratei novu socijalnu filozofiju/svijest, integrira praktian i ekonomski dizajn masovne proizvodnje; krovne terase, veliki balkoni, i u zemljama kojih klima ne podrava tu vrstu gradnje, bili su djelomino odgovor na rairenost bolesti, za koju je do Kocha, koji je 1882. izolirao bak-teriju tuberkuloze, i Waksmana, koji je 1943. stvorio antibiotik kao lijek za tuberkulozu, je-dini lijek bio Freiluftkur, svjei i suhi zrak /kojeg iscjeljujui uinak spominju ve Hipo-krat i Galen/, te helioterapija /Heliothrapie/. Dugotrajni boravak u Alpama, uz odgova-rajuu, dobru ishranu, esto je dovodio do remisije bolesti.15

Istodobno s modernistikom tipologijom, sa-natorij je i kvazitradicionalna brvnara s prido-danim dubokim - kako bi se na njima mogle smjestiti postelje ili lealjke (naslonja Da-vos) - balkonima, pa i od lijevanog eljeza, tada novog materijala. Pod balkona nagnut je radi maksimalne insolacije. Radi tednje pro-stora balkoni su s vremenom zamijenjeni kliz-nim francuskim prozorima. Kod dugotrajnog lijeenja siromani su pacijenti uz bolnicu po-dizali graevine bez arhitektonskih pretenzija i prenosive.

Za razliku od Manna, Mihail Bulgakov u djelu Majstor i Margarita ( , 1928.) iskazuje fascinaciju tehnolokom bol-nicom, locirajui kljuni dio radnje (Ivanov susret s Majstorom; Ivan, glavni lik novele,

12 Mann, 2003.

13 Sontag, 1983.

14 Lthi, 2005.

15 Prema: Campbell, 2005. Budui da su od tuberkulo-ze primarno obolijevali mlai, radno sposobni mukarci i ene, bio je to velik ekonomski udar na europske drave (Njemaka krajem 19. stoljea stoga uvodi sustav rad-nikog zdravstvenog osiguranja.).

16 Danas je, iako sa statusom spomenike batine, ome-ena dvama najveim trgovinskim centrima u gradu.

Sl. 4. Tuberkulozni bolesnici odmaraju se na Davoser naslonjaima od pletene trstike, Sanatorium Zevenaar, Nizozemska, 1924.Fig. 4. Tubercular patients relax in Davoser woven reeds armchairs, Sanatorium Zevenaar, The Netherlands, 1924

Sl. 5. Kendall Pavilion, Muskoka Cottage Sanatorium, Ontario, Kanada, oko 1928.Fig. 5. Kendall Pavilion, Muskoka Cottage Sanatorium, Ontario, Canada, around 1928


jest Bezdomniy, beskunik; klinika nije nje-gov drugi, u smislu izmjetanja, ve jedini dom) djela u psihijatrijsku bolnicu doktora Stravinskog. Bulgakov opisuje slavnu psihi-jatrijsku kliniku nedavno sagraenu na rubu Moskve, kraj obale rijeke, opremljenu naj-novijom tehnologijom: Znanstvenici i lije-nici dolaze samo da bi studirali nau kliniku, svakodnevno imamo strane turiste. Iza re-etke ograde kojom je sklop omeen prua se pogled na meandrirajuu rijeku i veselu borovu umu na nasuprotnoj obali. Tipolo-gija bolnice u noveli Bulgakova nadahnuta je Gradskom bolnicom Khimki br. 1, koju je 1907., izvorno kao dau za moskovskog biz-nismena i dobrotvora, sagradio vrhunski arhitekt moderne Franz Osipovich Shekhtel. Uistinu je bila opremljena najmodernijom opremom dobavljenom iz Njemake i vi-carske, zemalja koje su ve tada bile sinonim za vrhunsku tehnoloku produkciju.16

Zakljuno, razvoj bolnike arhitekture obilje-en je razliitim konceptima (anti)urbaniteta. Bolnica je u srednjem vijeku i ranoj modernoj bila izriito urbani artefakt, da bi ju ideja pro-svjetiteljstva projicirala u zeleni ambijent ili park izvan grada. Budui da bolnica zado-voljava potrebe urbane populacije, taj ideal nikada nije u potpunosti ostvaren, osim u sluajevima sanatorija (engl. Sanatorium) ili psihijatrijskih klinika (engl. Asylum), gdje su pacijenti obino ostajali godinama. (Sl. 6. i 7.: Izmjene standardnog programa bolnice u skladu s tradicijom: u Africi obitelj uvijek obi-tava u blizini pacijenta jer to, smatra se, ima terapeutsku ulogu. Stoga Carlina bolnica ukljuuje koncept obiteljske terapije, dimen-zionirana je tako da ira obitelj moe biti u nju primljena zajedno s pacijentom.)

KONCEPT BOLNICE U MODERNIZMU

CONCEPT OF HOSPITAL IN MODERNISM

Dvadeseto stoljee donosi sobom razvijenu modernu, koje je idejno ishodite u povje-renju u tehniko-tehnoloki napredak, shva-ajui arhitektonski objekt kao (Le Corbusie-rov) stroj za stanovanje. Shodno tomu raa se i koncept bolnice kao stroja za lijeenje. Unato odlunom iskoraku u smislu pobolj-anja tehnikih uvjeta boravka pacijenata u bolnicama (vie prostora po pacijentu, vie

svjetlosti, bolja grijanost, dostupnost tekue vode i sl.), takvo vienje imalo je mnogo mana, meu kojima je dehumaniziranost bolnikih prostora (strojne estetike, inae ope mjesto modernistike arhitekture) i im-personalizacija, kako pacijenata tako i bol-nikog osoblja. No, moderne (prevladavajui model i u suvremenosti) bolnike zgrade pro-jektirane su tako da minimaliziraju operativ-ne pokrete medicinskog osoblja, kao i mo-gunost zaraze, istodobno teei maksimal-noj uinkovitosti bolnikog sustava. Kretanje osoblja, prijevoz pacijenata izmeu bolnikih jedinica olakano je i minimalizirano. Od lakih odjela odvojeni su teki, poput radio-logije i operacijskih sala. U stvarnosti, ipak, bolnice su institucije prevelikoga i stoga spo-roga birokratskog aparata, objekti u stalnim prigradnjama (veina bolnica podignutih prije 20. stoljea koncipirana je kao jedna zgrada i evolvirale su u kampuse), ukljuivo banalne (nedignitetne) utilitarne sekcije. Prema Coru Wagenaaru17 takvo okruenje jedva da je funkcionalno u najelementarnijem smislu pojma18, a usto izaziva stres i anksioznost u pacijenta umjesto da se on tu osjea kao kod kue: naglaava se potreba da funkcija (pro-jektirana formom) dobije hedonistiki ili estetski suplement (identitet bolnice realizi-ran i manifestiran kao konstruirana fikcija) - promiljanje vizura, ugodnija shema boja (polikromni prostor) i osjeaj prozranosti umjesto klaustrofobinih elija i uskih dugih hodnika ekaonica bez prozorskih otvora i popratnih sadraja (poput bara, itaonice ili igraonice). U tehnolokoj bolnici pacijenti su smjetani u viekrevetnim sobama, u naj-boljem sluaju separirani paravanima, prema naelu tzv. bdijenja.19

Na prijelazu 1920-ih u 1930-e Alvar Aalto u projektu sanatorija Paimio (natjeaj 1929., realizacija 1932.) nudi alternativno rjeenje, prema naelima organskog funkcionalizma, iako na tragu Le Corbusiera (projekta klinike Leysin u vicarskoj20), te ravnoga betonskog krova sanatorija Zonnestraal u Hilversumu Jana Duikera i Bernarda Bijvoeta (De Stijl, 1928.). U projektu sanatorija dugih repetitiv-nih traktova soba Aalto koristi neku vrstu sintetikog, organskog pristupa generiranju arhitektonske forme21, obraajui pozornost na humanu stranu komponiranja osnovnih arhitektonskih elemenata poput oblika, boje, teksture i sl., te umjetanja arhitekture u (pri-rodni i izgraeni) okoli. Ovakvo oblikovanje obuhvaa i dizajn pokustva (kao totalni di-zajn ili Gesamtkunstwerk), izvora svjetlosti i topline, ugradnju prateih beumnih instala-cija i iznad svega obilje ugodnoga javnog, unutarnjeg i vanjskog prostora. Ishodina toka Aaltova projekta bilo je shvaanje zgra-de bolnice kao imbenika koji, ako ve ne moe lijeiti, pridonosi procesu lijeenja (ima projektirani placebo uinak). Jer, kako je Le

17 Wagenaar, 2005.18 Npr. pouzdanost sustava elektrinog napajanja i op-remljenost back-up generatorima.19 Wagenaar, 2005.20 Hobday, 1997: 46921 Anakrona formom, bolnica Gaffr Guinl u Rio de Ja-neiru Huga Hringa, prema nagraenom projektu iz 1922., jest slino tome organizam generiran iznutra prema van (u smislu primata funkcije nad formom), simetrine dispo-zicije koja reflektira unutarnju podjelu na muke i enske odjele.

Sl. 6. Fabrizio Carla: Regionalna bolnica, Kaedi, Mauritanija, 1984.-1989.Fig. 6. Fabrizio Carla: Regional Hospital, Kaedi, Mauritania, 1984-1989

Sl. 7. Obitelj kampira ispred soba za pacijenteFig. 7. Family camping in front of patients rooms


Corbusier nadodao 1925. u svome postulatu, kua nije samo stroj za stanovanje ve i le lieu utile pour la mditation, mjesto medita-cije.22 (Sl. 8.: Meuproimanje arhitekture i prirode. Beton je obojen u bijelo. Sl. 9.: Sto-lica od svijane bukovine /metodom koju je 1856. patentirala beka manufaktura namje-taja Thonet/, vernakularnog materijala. Tzv. stolac za lijeenje, cure chair za zajedniku sobu za odmor u trajanju od dva sata /stoga nije predvien naslon za noge/. Nagib stolice od 110 olakava disanje pacijenta, a otvori u gornjem dijelu naslona za lea omoguuju ventilaciju vratnoga dijela. Stolica je s pred-nje strane zaobljena i isturena kako bi ne-moni pacijenti lake ustali. Sl. 10.: Nami-jenjen vanjskom prostoru, okvir naslonjaa napravljen je od upljih elinih cijevi derivi-ranih iz vodovodnih instalacija, po uzoru na inovativna rjeenja Marcela Breuera i Bau-hausa. Naslonja prati anatomiju ljudskog tijela prema svojevrsnim predergonomskim naputcima francuskog lijenika Pascauda. Sl. 11.: Koncept bolnice kao stroja za lijeenje. Nadi u ozdravljenje i pouzdanje u lijenika pogoduju razliiti rituali; primjerice kada li-jenik okrui pacijenta razliitim elektrinim instrumentima, u bijeloj savreno istoj kuti, esto dovode do poboljanja zdravstvenog stanja, pa ak i pacijentova ozdravljenja. Takav psiholoki utjecaj na ovjeka ima i nje-gov okoli, primarno vizualan.)

U projektu Sanatorija u Klaievoj ulici u Za-grebu 1908. godine, paradigmatske bolnike gradnje u Hrvatskoj u 20. stoljeu, Ignjat Fi-scher uspjeno spaja funkcionalnost tlocrta s dominantnim klasicistikim vokabularom fasadnoga plata.23 Primjer specijalizirane bolnice za unutarbolniku i dnevnu njegu jest Centar za zatitu majke i djeteta u Zagrebu Vladimira Turine (1956.). Zadnja24 bolnica izgraena za tu namjenu u Zagrebu: teh-noloka bolnica na gradskom obodu post-moderne forme je Klinika bolnica Dubra-va, sagraena kao Vojna bolnica u Za-grebu 1979.-1988. (autori: Stanko Kristl i suradnici25). Do ovoga trenutka nezavren je projekt socijalistike Hrvatske financiran sa-modoprinosom graana - sklop Sveuiline bolnice Blato26, tada je bio pored, a izgrad-njom naselja Lanite - u Zagrebu. Primjer ope bolnice za posebne korisnike je Vojna bolnica u Splitu Antuna Urlicha.27 Paviljon za plune bolesti Ope bolnice Split Zoje Du-mengji iz 1958. primjer je sanatorija umje-tenog u tkivo mediteranskoga grada. Proteni motiv moderne - krovna terasa i veliki bal-koni i u zemljama gdje klima ne podrava tu vrstu gradnje (poput Njemake i vicarske) - nadahnut je tipologijom sanatorija. (Sl. 12.: Primjer sanatorija u urbanom krajoliku. Sl. 13.: Zamisao bolnice kao krajolika. Le Corbu-sier 1964. dobiva narudbu za projekt bolnice

Sl. 8. Alvar Aalto: tzv. Jugozapadni finski sanatorij Paimio, Finska, 1927.Fig. 8. Alvar Aalto: the so-called South-western Finnish sanatorium Paimio, Finland, 1927

Sl. 9. Alvar Aalto: stolica Paimio br. 41, 1931./32.Fig. 9. Alvar Aalto: Paimio chair No. 41, 1931/1932

Sl. 10. Aino i Alvar Aalto: naslonja (franc. chaise longue) s metalnim okvirom za terase za sunanje, Paimio, 1937.Fig. 10. Aino and Alvar Aalto: armchair (French: chaise longue) with a metal frame for sun terraces, Paimio, 1937

Sl. 11. Josef Hoffman: Sanatorij Purkersdorf, Austrija, 1904./05.Fig. 11. Josef Hoffman: Purkersdorf sanatorium, Austria, 1904/1905

Sl. 12. Zoja Dumengji: Paviljon za plune bolesti Ope bolnice, Split, 1958.Fig. 12. Zoja Dumengji: Pulmonary ward, General hospital, Split, 1958


u Veneciji, i sm bolestan zamilja je kao na-stavak srednjovjekovnoga urbanog tkiva, sistematski replicirajui konfiguraciju sred-njovjekovnoga grada).28

SUVREMENA BOLNIKA ARHITEKTURACONTEMPORARY HEALTHCARE ARCHITECTURE

Mogue je pretpostaviti da arhitektonska rjeenja dijelom podlijeu dominantnim she-mama razmiljanja svoga vremena, a kako je dananje doba ono raunalne tehnologije, koja sve vie oblikuje i nain ivota i namee modularizaciju funkcija, ona moe utjecati na fleksibilno oblikovanje zdravstvenih zgrada koje ih ini prilagodljivim za promjenljive zahtjeve klinike prakse. (Sl. 15.: Formalna re-ferenca je Centre Georges Pompidou / Beau-bourg u Parizu Piana&Rogersa iz 1977.)Arhitektu vie nije cilj, kako kae britanski arhitekt John Weeks, oblikovati zgradu koja e najbolje odgovarati funkciji, ve koja e u najmanjoj mjeri koiti promjenu funkcije.29

Specijalistika dijagnostika oprema vrlo e vjerojatno uskoro biti izraivana u samo-odrivim modulima koje e samo trebati prikljuiti na strateke prikljune toke - por-tove. Princip neodreenosti omoguavao bi zgradi da organizirano raste i mijenja se bez problema. Kako bi bile olakane budue strukturalne i/ili organizacijske promjene, du kompleksa inkorporirani su meuprostori - interstitial spaces.30 (Sl. 14.: Princip ne-odreenosti koji bi omoguavao fleksibilnost zgrade /dogradnje i rekoncepciju prostora/. U nosivu meukatnu konstrukciju integriran je tzv. servo sustav, osposobljen za priklju-ivanje razliitih funkcija. Koncept strategije tzv. otvorene gradnje - termin otvoren u nazivu oznaava sposobnost gradnje da se prilagodi promjeni - adekvatan je odgovor na zahtjeve vremena.)

Kod tako sloenih graevina poput bolnica, konstrukcijski projekt nikada ne moe obu-hvatiti cjelinu sa svim svojim meuzavisno-stima, budui da se oprema, procesi i po-stupci vrlo dinamino mijenjaju. Stoga ne mogu biti planirani i graeni kao da su pro-gramatski statini. Odnosno, takve kom-pleksne graevine nikada nisu potpuno dovr-ene. Osim fleksibilnosti gradnje arhitekt bi trebao anticipirati promjene u naglasku lije-enja s unutarbolnike na dnevnu njegu, kako u bolnici tako i kod kue ili u posebnim institucijama (transmuralno).31 Tako e se u budunosti zdravstvena skrb vie fokusirati na prevenciju nego na intervenciju i u tom e smjeru ii i gradnja objekata takve namjene. Proireno poimanje zdravstvene zgrade jesu hoteli za rekonvalescente i nadgledanu nje-gu, hibridi hotela, toplica i bolnice.32

22 Le Corbusier, 1924: 64123 Bagari, 2006: 26524 U razlikovanju pojmova zadnji i posljednji - zadnji znai da vie nita poslije toga nee slijediti.25 Izvjetaj s natjeaja u kojem je Mladen Vodika, autor brutalistikoga Doma zdravlja u Labinu, dobio drugu na-gradu objavljen je u ovjeku i prostoru br. 78/79, god. 5, iz 1958. Povodom Nagrade grada Zagreba za realizaciju za 1969. godinu isti je projekt prikazan u IP-u br. 207, god. 17, iz 1970.26 uro Drai, Edvin mit: Klinika bolnica Blato, Novi Zagreb, projekt 1984.27 Natjeajni projekt - 1. nagrada 1952.-1958., realiza-cija prema izmijenjenom projektu 1960.-1965.28 Idue godine umire i ostavlja projekt nedovrenim.29 Weeks, 1961.-1963. 30 Putievsky, 2004.31 Open Building: A New Paradigm in Hospital Architec-ture, 2004. [www.aia.org/]32 Narastajui aspekt tednje energije i ambijentalizma morat e se implementirati kroz mjere uporabe visoko- uinkovitih svjetlosnih izvora, koritenja prirodne svjetlo-sti gdje je god to mogue, zatim uinkovitom ventilacijom, reciklaom energije i autonomnog napajanja energijom poput vjetroelektrana i uporabe bioplina te koritenja pa-sivne solarne energije. Koncept tzv. zelene bolnice uklju-uje i organiziranu skrb o otpadu, pogotovu onomu poten-cijalno opasnom po zdravlje kojeg je svaka bolnica velik proizvoa. Bolnice se trenutno organiziraju prema naelu centralizacije i intenzifikacije programa, dok s druge stra-ne privatizacijski procesi vode k specijalizaciji i fragmenta-ciji bolnikih objekata. Uspjeno rjeenje bila bi kombina-cija dvoga, u bolnici koja se sastoji od tri komponente: administrativnog bloka, zgrade s bolesnikim sobama te specifinog prostora za lijeniki tretman za hospitalizi-rane i vanjske pacijente.

Sl. 13. Le Corbusier: projekt bolnice u etvrti San Giobbe, Venecija, 1964.Fig. 13. Le Corbusier: Hospital in San Giobbe neighbourhood, Venice, 1964

Sl. 15. Universittsklinikum, Aachen, Njemaka, 1972.-1985.Fig. 15. Universittsklinikum, Aachen, Germany, 1972-1985

Sl. 14. Interstitial space je meuetani prostor (instalacijska etaa) gdje se umjetaju mehaniki i elektrini sustavi zgrade. Presjek projekta Insel University Hospital (INO) u vicarskom kantonu Bern.Fig. 14. Interstitial space is inter-storey space (installation floor cavity) where mechanical and electrical installations of the building are placed. Section of Insel University Hospital (INO) in the Swiss canton Bern.


Bolniki kontekst definiran je arhitekturom i mora djelovati na pacijenta (bolnica i pacijent su u odnosu dijalektike) tako da se izbjegne posttraumatska fibromialgija, a zbog koje pacijent ne reagira na medicinski tretman od-nosno lijeenje, ve ostaje u stanju kontinui-rane bolesti (sindrom koji vezujemo za lik i biografiju Fride Kahlo, a bio je nepoznat lijenicima njezina vremena). Arhitektonsko projektiranje zdravstvenih ustanova usredo-touje se na pacijenta i njegove osjeaje za razliku od doskoranjeg tretiranja pacijenta iskljuivo kao objekta, nudei mu ozraje ugode, sigurnosti, istoe i fizike udobnosti, te vrjednujui ljudsko33 vie od tehniko-teh-nolokog i statistikog. U dizajn bolnica i njihovu vizualnu poruku treba, zakljuno, ugraditi ljudsku prirodu, sve komponente ovjeka to ga tvori tijelo, ali i one nematerijalne (neko poimane kao diho-tomija duha i due), kako bi se postigla njiho-va maksimalna uinkovitost. Tehnike lijeenja (engl. Healing) u (post)postmodernoj, koja se oslanja na intuiciju (za razliku od racionaliza-cije tehnika i naina lijeenja moderne), pod-

razumijevaju tretmane i tijela i duha: prvim se bavi zapadna, tzv. institucionalna medici-na (ak se i psihijatrija, za razliku od psiho-analize, temelji na lijeenju medikamentima); kombinacijom dvoga, dakle tretmana i tijela i duha - homeopatija i prirodni (tzv. alternativ-ni) naini lijeenja.

Dobar primjer sloenog i jednakovrijednog suodnosa tehnologije, operacijskih sustava i estetike, prema arhetipima kolektivnog ne-svjesnog, jest tiha zgrada Djeje bolnice pri University of Pittsburgh Medical Center (As-torino, 2006.-2009.), u koju se ulazi kroz ze-leni kampus, pokraj figura oblikovanih vo-dom i kinetikih skulptura te kroz tzv. trans-formacijski koridor - kao nain privikavanja djece na novi kontekst. Zgrada kao masa definira vektore kretanja. Mjera proporcioni-ranja zgrade jest hvat koji je mjera visine tje-mena uspravnog ovjeka i istodobno raspona njegovih horizontalno ispruenih ruku (182 cm), prema crteu idealnog ovjeka upisanog u krug i kvadrat Leonarda da Vincija.34 (Sl. 16.: Nizozemski tim arhitekata MVRDV ini korisnike zgrade njezinim glavnim im be-nicima. Medical Center Pijama Garden u Veldhovenu (na elu tima bio je Winy Maas) inscenirani je prostor u kojemu pacijenti u pidamama sanjare o Mediteranu uronjeni u dekor maslinovih stabala. Stvoren je prostor uitka, hedonistika bolnica umjesto tehno-loke, za koju su tipini elementi sterilni, i doslovno i oblikovno, hodnici/koridori od-nosno introvertni prostori, smatra MVRDV dekonstruirajui esencijalistiko stajalite o postojanju imanentne biti svake pojavnosti, afirmacijom spoznaje da svijet postoji prije svega kao simboliki poredak koji se kon-struira kroz jezik. Ovu arhitekturu nizozemski teoretiar arhi-tekture Roemer van Toorn naziva projektiv-

33 Prema: Global University Programs in Healthcare Ar-chitecture [GUPHA], manifestnom tekstu meunarodne organizacije osnovane 2000. god.34 www.astorino.com/35 Ilustracije i opis projekta iz arhiva IAN+ [takoer na: http://www.ianplus.it/]36 Struktura koja je rigidna doputa kontinuiranu pro-mjenu mobilijara (mobilie) u sebi. Forma, organizacija i tako dalje moe se mijenjati mjeseno, tjedno, ak i svakodnevno. [Friedman, 2006.]37 Heinrich Wlfflin (1886.), Prolegomena zu einer Psy-hologie der Architektur. U tom svome prvom djelu H. W. smatra da je forma arhitekture generirana iz idealizira-noga ljudskog tijela, stoga identificirajui se s arhitek-tonskim formama odnosno empatijom, primamo njihove estetske poruke.38 Prema Gestalt psihologiji (predmeti odnosno pojav-nosti nisu neovisni o svojoj okolini, elementi ne mogu biti razumijevani bez saznanja i promiljanja cjeline koja je uvijek izraz preferiranja najjednostavnijih rjeenja) forme i teoriji boje, dobra arhitektura bolnice moe imati placebo uinak, dok okoli, boje i svjetlost (razlikujemo dosadne i zabavne boje, prema Wlfflinu; J. von Goethe pisao je o optikim i psiholokim uincima boja, koje su teorija po sebi, a suprotna bojama je tama), tekstura (materijali i

Sl. 16. MVRDV, Medicinski centar Maxima, Veldhoven, Nizozemska, realizirano 2003.Fig. 16. MVRDV, Medical Center Maxima, Veldhoven, the Netherlands, built in 2003

Sl. 17. Penoyre Prasad: Ona bolnica RDCEC Moorfields, London, Velika Britanija, 2007.Fig. 17. Penoyre Prasad: Ophtalmology hospital RDCEC Moorfields, London, Great Britain, 2007


nom mizanscenom koja grad doivljava kao velik datascape u koji umjeta teatralnu per-formativnu arhitekturu, a koja zadrava neke elemente kritinosti spram stvarnog svije-ta, koreografski dizajnira prostorno iskustvo raunajui na efektnost takve nadrealne, no pragmatine pozornice. Konstrukcija je stan-dardna staklena (Gacon), zidovi i podovi pre-mazani su slojevima boje razliitih brzina suenja, zbog ega se gornji sloj stegne pa to dovodi do efekta na puknua. Dobivene na-pukline presvuene su zavrnim lakom. (Sl. 17.: Interpretacija brisoleja koja, uz praktinu namjenu zatite od sunca, ima i umjetniku, skulpturalnu kvalitetu. Sl. 18.: Kontinuirana silueta saglediva jednim pogledom u pro-gramatskom skladu s namjenom zgrade. Sl. 1. i 19.: Bolnica je locirana u blizini Napulja, svega 100 m udaljena od crvene potresne zone. Sustav hodnika nalik je na razgranato stablo koje povezuje razliite odjele bolnice. Pri laznoj zgradi krunog tlo crta i cilindrinog volumena odgovara sugerirano kruenje u unutarnjem dvo ritu. Ritam translucentnih po likromnih otvora i ornamentalni uzorak pro-elja /od aluminija i obojenih staklenih pane-la/ ima snane dinamike kvalitete i djeluje empatijski.35)

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

CONCLUDING REMARKS

Ravnotea kojoj svjedoimo u arhitekturi i koju imenujemo rijeju lijepo moe utjecati i biti usporediva sa stanjem koje na psiholokoj razini moemo opisati kao zdravlje ili srea. Louis H. Sullivan smatrao je da su graevine analogne ljudskom tijelu s koom, mesom i miiem organski vezanim za kost odnosno konstrukciju.36

Heinrich Wlfflin u teoriji empatije37 stavlja u odnos opozicije estetiku sadraja i formalnu

(formalistiku) estetiku te traei odgovor na pitanje na koji su nain arhitektonske forme u stanju izraavati emociju ili raspoloenje, dolazi do zakljuka da su osnovni elementi arhitekture definirani naim iskustvom sebe (sebstva). Mi se projiciramo u arhitekturu i ono to vidimo u njoj vie govori o nama nego o njoj.38 Raznovrsnost stilova koji egzistiraju paralelno, prema Kublerovoj teoriji vlakna-stih svenjeva, odnosno supostoje, poslje-dica je mnogostrukosti naih unutarnjih po-treba. Zakljuno, svaka je potraga za jedin-stvenim identitetom (pa tako i identitetom bolnice) nuno iluzorna, jednako kao i potra-ga za cjelovitou i autentinou.39 (Sl. 20.: U kolekciji MoMA-e, the Museum of Modern Art, New York, SAD.)

Unutarnje emotivno i psiholoko stanje arhi-tekta neizbjeno gradi njegovu arhitekturu. Budui da arhitektura obino traje dulje od svoje namjene i ivotnog vijeka svojih gradi-telja, njene poruke stiu pomnom promatrau i stoljeima kasnije, zraei oblik i boje poput dalekih zvijezda to vie ne postoje. Pre-dodbe o ljepoti, estetski ukus, neprekidno se mijenjaju (temporalnog su karaktera).40 (Sl. 21.: Gradnja velikih bolnica izvan, iako uz rub velikih gradova, tako da ih istodobno mogu koristiti i financirati dva ili vie manjih gradova.)

Zakljuno, danas je za teko predvidivo bu-due stanje i potrebe uputno rabiti vjerojat-nosni pristup programu bolnike zgrade.41 Suvremena (post)postmoderna arhitektura modernistiku bolnicu-stroj i njenu strojnu estetiku transformira svojim holistikim kon-ceptom iz tehnoloke bolnice u ljeilini kam-pus, naglaavajui umjesto koncepcije bolni-ce kao stroja - humane vrijednosti i ozraje komunitarnosti i empatije.42 ovjek naizmjen-ce mui (ubija) i lijei svoje tijelo, i tijelo dru-gog ovjeka.

Danas kad na svakome koraku vodimo bitku protiv boli, u doba imperativa kontinuiranog zadovoljstva, stanja sree, pitanje o arhitek-turi bolnice - kao kue bolesti ili kue zdrav-lja predstavlja ishodite, ali i doelo svakog promiljanja ove teme.

povrine), akustike karakteristike (buka/amor/tiina) i temperatura zraka (vruina ili hladnoa) u njoj utjeu ne samo na razinu stresa i nain razmiljanja ve i na intelek-tualni i duhovni razvoj, pa tako i procese podlijeganja bo-lesti, odnosno ozdravljenja. 39 Arhitektonska temperatura T definira stupanj harmo-nije H, mjeri sklad i simetriju kao elemente koji strukturi (kao zbroju mase, prostora i zbivanja u njemu) daju ivot (pa ak i termodinamian, nalik ivoj formi), istodobno oponaajui (bioloke) aktivnosti ivotnog procesa koji je visoko organiziran i strukturiran. [Popov, 2000.]40 Spektakl sata anatomije rezultat je opsesije tijelom, njegovom analizom i ralanjenjem. Istu analitiku udnju pokazuje medij filma, njegova semiotika konstrukcija, dcoupage radnje u kadrove i sekvence te montaa kao (de)konstrukcija tijela filma. [Bruno, 2007: 91]41 Gupta, Kant, 2004.42 Avangardni arhitektonski projekti su spekulativne hipoteze, formulirane unutar stanovitog stila. Stil ovdje slui kao istraivaki program koji ujedinjuje te doputa izgradnju sustavnih serija eksperimenata... Program/stil sastoji se od metodolokih pravila: neka od njih nam go-vore o tome koje putove istraivanja treba izbjegavati (ne-gativna heuristika), a druga o tome kojima treba ii (pozi-tivna heuristika) [Schumacher, 2008.]

Sl. 18. Josep Llins: Instituto de Microcirurga Ocular IMO, Barcelona, panjolska, 2001.-2003.Fig. 18. Josep LLins: Instituto de Microcirurgia Ocular IMO, Barcelona, Spain, 2001-2003

Sl. 20. Raimund Abraham: Bolnica: Kua nade, kua roenja, kua bez povratka, projekt za Cannaregio, Venecija, Italija, 1979. (perspektiva presjeka; olovka u boji, grafitna olovka, gva)Fig. 20. Raimund Abraham: Hospital: The House of Hope, The House of Birth, The House of No Return, project for Cannaregio, Venice, Italy, 1979 (perspective section; coloured pencil, graphite pencil, gouache)

Sl. 21. Norfolk and Norwich University Hospital, Engleska, Velika Britanija, 2001.Fig. 21. Norfolk and Norwich University Hospital, England, Great Britain, 2001

Sl. 19. IaN+ na temelju idejnog projekta Renza Piana: Bolnica na moru / LOspedale del Mare, Napulj (istoni dio - Ponticelli), Italija, 2004.-2011.Fig. 19. IaN+ based on Renzo Pianos preliminary design: Sea Hospital / LOspedale del Mare, Naples (east - Ponticelli), Italy, 2004-2011

390 PROSTOR 2[44] 20[2012] 380-391 S. KALI Povijest bolnike arhitekture Znanstveni prilozi | Scientific PapersLiteratura

Bibliography

1. Bagari, M. (2006.), Sanatorij u Klaievoj ulici u Zagrebu - djelo arhitekta Ignjata Fischera, Ra-dovi Instituta za povijest umjetnosti, 30: 265-280, Zagreb

2. Barii Mareni, Z. (2007.), Arhitektica Zoja Dumengji: Osobitost djela u kontekstu hrvat-ske moderne arhitekture, disertacija, Arhitek-tonski fakultet, Zagreb

3. Benjamin, A. (2000.), Architectural Philosophy, Athlone Press: London&New Brunswick

4. Bruno, G. (2007.), Public Intimacy: Architecture and the Visual Arts, The M.I.T. Press, Cambrid-ge, Massachusetts

5. Bulgakov, M. (1999.), Majstor i Margarita, Nak-lada Naprijed, Zagreb

6. Campbell, M. (2005.), What Tuberculosis did for Modernism: The Influence of a Curative Envi-ronment on Modernist Design and Architecture, Medical History, 4 (49): 463-488, Edinburgh

7. Le Corbusier (1924.), LEsprit nouveau, 11/12, Fondation Le Corbusier i Urbanisme, Pariz

8. Drobnick, J. (2004.), Control[Space] and Julia Scher, Parachute, 113: 139-140, Montral

9. Glesinger, L. (1978.), Povijest medicine, kol-ska knjiga, Zagreb

10. Goethe, J.W. von (1840.), Theory of Colours (izvornik: Zur Farbenlehre, 1810.), John Murray Publishers, London

11. Goethe, J.W., von (1982.), Theory of Colours, The M.I.T. Press, Cambridge, Massachusetts

12. Grmek, M. D. (1989.), Bolesti u osvit zapadne civilizacije: istraivanja patoloke stvarnosti u grkom prethistorijskom, arhajskom i klasinom dobu, Globus, Biblioteka PI, Zagreb

13. Hobday, R. A. (1997.), Sunlight therapy and so-lar architecture, Medical History, 41 (4): 455-472, Cambridge

14. Egenter, N. (1994.), Architectural anthropolo-gy: semantic and symbolic architecture, Struc-tura Mundi, Lausanne

15. Friedman, Y. (2006.), Pro Domo, Actar i Junta de Andaluca, Consejera de Cultura, Barcelona

16. Jurai, D. (2005.), Zdravstvene zgrade, Golden marketing i Arhitektonski fakultet, Zagreb

17. Kali, S. (2004.), Neizvjesnost umjetnosti, kolska knjiga, Zagreb

18. Mann, Th. (2003.), arobna gora, kolska knji-ga, Zagreb

19. Nagasawa Y. (2007.), Hospital Architectural / Engineering Master Planing, izvjee u zborni-ku IFHE, Hospital engineering & facilities mana-gement

20. Nielsen, I. (1993.), Thermae Et Balnea: The Ar-chitecture and Cultural History of Roman Public Baths, Aarhus University Press, Aarhus

21. Papanek, V. (1973.), Dizajn za stvarni svijet (izvornik: Design for the real world, Thames& Hudson, London, 1973.), Edicija Vidici, Nakladni zavod Marko Maruli, Split

22. Pevsner, N. (1976.), A History of Building Types, Princeton University Press, Princeton

23. Sayili, A. (1979.), The emergence of the proto-type of the modern hospital in medieval Islam; tekst proitan na International Congress of the History and Philosophy of Science, Islamabad, Pakistan, 8.-13.12.1979.

24. Schumacher, P. (2008.), Style as Research Pro-gramme, AA Publications, London

25. Sontag, S. (1983.), Bolest kao metafora (izvor-nik: Illness As Metaphor, Farrar, Straus&Giroux, New York, 1978.), Rad, Edicija Peat, Beograd

26. Wagenaar, C. (2005.), Architecture of Hospi-tals, NAI Publishers

27. Weeks, J. (1961.-1963.), Indeterminate Architec-ture, Transactions of the Barlett society, 2: 83-106, London

28. Wigley, M. (2002.-2005.), Prema otvorenoj ko li, nastupni govor - predavanje povodom imenovanja za dekana, the Graduate School of Architecture, Planning and Preservation, Co-lumbia, 2003.; Columbia University Bulletin 2003-2005

IzvoriSources

Internetski izvori [svi: 30.3.2011.]

Internet Sources

1. www.aia.org (2004.)2. www.astorino.com/ (2010.)3. Crosland, M. (2004.), The Officiers de Sant of

the French Revolution: A Case Study in the Changing Language of Medicine, Medical Hi-story, 48 (2) [www.ucl.ac.uk/histmed/publica-tions/med_hist/volume_48]

4. Gupta, S.; Kant, S. (2004.), Hospital Architec-ture: Emerging Issues and Strategic Options, Journal of the Academy of Hospital Administra-tion, 16 (1) [www.indmedica.com/journals.php?journalid=6&issueid=25&articleid=238&action=article/]

5. Lthi, D. (2005.), The influence of Good air on architecture. A Formal Cure? The appearance of the Alpine sanatorium in Switzerland, 1880-1914, Journal of alpine research, 93 (1) [www.persee.fr/web/revues/home/prescript/article/rga_0035-1121_2005_num_93_1_2332]

6. Popov, V.G. (2000.), A Report on Psychology & Architecture [http://sric-canada.org/Architectu re.htm]

7. Putievsky, N. (2004.), Planning for Change: Ho-spital Design Theories in Practice, AIA [www.aia.org/journal_aah.cfm?pagename=aah_jour-nal_20051019]

Izvori ilustracija

Illustration Sources

Sl. 1., 19. Arhiva autora Luce GarofalaSl. 2. Arhiva Borisa CvjetanoviaSl. 3. www.parismatch.com/Actu-Match/Socie-

te/Actu/Fusillade-en-plein-Paris-146229/ [30.9.2012.]

Sl. 4. www.chrisvankeulen.nl/1920.htm [30.3. 2011.]

Sl. 5. Ilustracija iz: The Muskoka Cottage Sana-torium [pamphlet], oko 1928., National Sanitarium Association fonds, Reference Code: F 1369-2-0-2, Archives of Ontario [www.archives.gov.on.ca/english/on-line -exhibits/health-records/big/big_24_ken dall_pavilion.aspx; 30.3.2011.]

Sl. 6., 7. http://en.wikipedia.org/wiki/Ka%C3%A9 di_Regional_Hospital [30.3.2011.]

Sl. 8. www.architectural-review.com/essays/ty pology-quarterly-hospitals/8629443.arti-cle [30.3.2011.]

Sl. 9. www.bonluxat.com/a/Alvar_Aalto_Armch air_41_Paimio.html [30.3.2011.]

Sl. 10. www.architectural-review.com/ [30.3.2011.]

Sl. 11. www.purkersdorf-online.at/kultur/sana-torium/arisierung.php3 [30.3.2011.]

Sl. 12. Barii Mareni, 2007: 110Sl. 13. www.architectural-review.com/essays/ty

pology-quarterly-hospitals/8629443.arti-cle [30.3.2011.]

Sl. 14. http://en.wikipedia.org/wiki/Interstitial_space_(architecture) [30.3.2011.]

Sl. 15. www.panoramio.com/photo/7340991, fo-to: Susanne Wollgarten [30.3.2011.]

Sl. 16. Arhiva autora MVDR, www.mvrdv.nl/#/projects/075pyjamagarden [30.3.2011.]

Sl. 17. http://blog.buildllc.com/2008/03/sun-screens-international/ [30.3.2011.]

Sl. 18. Arhiva autora Josepa LlinsaSl. 20. www.ilgiornaledellarchitettura.com/arti-

coli/2010/3/101727.html [30.3.2011.]Sl. 21. www.nnuh.nhs.uk/ [autorska prava foto-

grafije: Norfolk and Norwich University Hospitals NHS Foundation Trust; 30.3. 2011.]


BiografijaBiography

SILVA KALI je povjesniarka umjetnosti iz Zagre-ba. Predavaica je teorijskih kolegija na Zavodu za dizajn Tekstilno-tehnolokog fakulteta, te pristup-nica doktorskog studija teorije arhitekture na Arhi-tektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. An-gaira se kao kustosica izlobi i teoretiarka suvre-mene umjetnosti, arhitekture i dizajna. Autorica je udbenika vizualne kulture Neizvjesnost umjetno-sti u izdanju kolske knjige, Zagreb, 2005.

SILVA KALI is an art historian from Zagreb. She currently teaches theoretical courses at the Insti-tute of Design of the Faculty of Textile Technology. She is enrolled in the Ph.D. program of Architec-tural Theory at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. She also works as a curator and theoretician of contemporary art, architecture and design. She is the author of the textbook on visual culture entitled Art in Suspense (2005).

SaetakSummary


In the present era of increased general mobility, people are less and less active. Stress and physical inactivity as well as the problems related to ex-tended lifespan in highly developed parts of the world are the main causes of health problems to-day. It is hardly possible to discuss healthcare architecture program without taking into conside-ration the need for a multi-criterial and dynamic ap proach in its development with the aim to make it flexible and adaptable to radical and rapid chan-ges of the healthcare system. The result is a new and flexible concept of architectural design. The meaning of the Croatian word bolnica [= hospital] is derived from the adjective bolan [= ill]; The Eng-lish word hospital (French: hpital) is etymologi-cally derived from Latin Hospes (= guest, host). German has two words: Spital (derived from the same Latin root) and used mainly in Austria and the German part of Switzerland (the former Ger-mania Romana) and Krankenhaus (Kranken, pl. = sick people) used in Central and North Germany (in Roman times Germania Libera) and denotes an in-stitution for the accommodation and treatment of the sick and injured.Healthcare institutions were first built in Europe in the 18th century. The evolution of surgery and the accompanying need for aseptic facilities resulted in the design of a new type of hospital. Instead of the pavilion type of hospitals (such as Lariboisire hospital in Paris) which proved inadequate for that purpose, designers conceived more appropriate high-rise hospital buildings. Keeping the need for walking around to a minimum as well as shorter distances between the hospital wards and services helped to reduce the maintenance costs. In the 1930s the USA took over the lead in designing a new type of hospital buildings which replaced the former buildings inspired mostly by factory design. The new hospitals had wards that could be her-metically sealed whereas the public space is re-

SILVA KALI

duced to an area in front of the building. It is worth mentioning that the general hospitals were intend-ed for the treatment of the poor. Wealthy patients, on the contrary, preferred medical treatment in their own homes. As a rule, hospitals were built in the areas where the inhabitants could not receive domestic medical treatment. High-quality medical treatment was a privilege of the rich. This concept had its origin in the prevailing Anglo-saxon social and economic theory of the period. The changed perception of the role of the hospital and its wider accessibility to all potential users went parallel with the development of diagnostic technology and pharmaceutical industry (since 1930) based on the invention of antibiotics leading to more effi-cient and cheaper medicines.Considering the relationship between the architec-tural program and the form, there are hospitals converted from buildings used previously for other purposes as well as those originally conceived and designed as hospitals: the architectural character of the hospital is not added; it belongs to its form itself which embodies its functional structure. Its form can be horizontal or vertical, coherent (one building) or scattered (campus) with a geometrical or even symmetrical plan (inspiring confidence ac-cording to Gestalt psychology) or irregular plan (in cases of the unplanned additions or ground con-figuration) with the wards conceived as the city neighbourhoods. The hospitals always have a cha-pel as a place for a spiritual break during the hos-pital treatment. The development of healthcare architecture has been characterized by diverse (anti)urban concepts. In the Middle Ages and the Early Modernism the hospital was a typical urban artefact. In the age of Enlightenment hospitals were placed in the green surroundings or a park outside the city. Since the hospital primarily meets the needs of urban population, this ideal has never been entirely achieved except in cases of sanatori-

ums (Eng. Sanatorium) or psychiatric hospitals (Eng. Asylum) where patients used to stay for many years.Alvar Aalto and organic functionalism treat the hospital building as a major contributor to effective healing. Even if it is not always possible, the hospi-tal heals at least through a placebo effect. In other words, as Le Corbusier used to put it, the house is not merely a maching for living in but also a place of meditation. Contemporary (Post)Postmodern ar-chitecture in its holistic approach transforms the Modern hospital-machine and its machine aesthet-ics from a technological hospital into a medical treatment campus emphasizing humane values and an atmosphere of communitarianism and em-pathy instead of a high-tech concept. The Modern megastructure has been transformed through (Post)Postmodern sequences of separate limited structures while an endless labyrinth of corridors, walkways and outdoor courtyards have been re-placed by appropriate green internal courtyards - atriums integrated into the hospital complex. Now-adays a technological hospital is being transfor-med into an open-ended construction. The term open is used here to denote construction that is flexible and adaptable to changes. Such complex structures as hospitals are predominantly seen as dynamic systems in which equipment, processes and procedures constantly change and develop and therefore no project can ever encompass the totality of its mutually dependent elements. It is thus impossible to plan and build such structures as programmatically unchanging entities. Such complex structures are never entirely completed. Instead, they are deliberately left incomplete as can be seen in the iconic project made by Craig, Zeidler and Strong for McMaster Health Sciences Centre (MHSC) in Hamilton, Canada, 1972. There-fore it seems vital to adopt a probabilistic approach to hospital design.

PR

O

S

T

O

R

ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

20 [2012] 2 [44]

ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7220 [2012] 2 [44]219-4867-12 [2012]

SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

220-235 Rudolf Klein Judaism, Einstein and Modern Architecture

Original Scientific PaperUDC 72.01:72.036

Judaizam, Einstein i moderna arhitektura

Izvorni znanstveni lanakUDK 72.01:72.036

Znanstveni prilozi Scientific Papers

bolnice arhitektura

Documents