BOLOVANJE KAO RAZLOG ZA OTKAZ

UGOVORA O RADU ZABRANA OTKAZIVANJA ZA VRIJEME BOLOVANJA

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA KAO RAZLOG ZA OTKAZ

DOKAZIVANJE ZLOUPOTREBE

BOLESTI O KOJIMA JE RADNIK DUŽAN POSLODAVCA

OBAVIJESTITI

UPUĆIVANJE NA ZDRAVSTVENI PREGLED…

Mr.sc.Iris Gović Penić

NEOPRAVDANI RAZLOG ZA OTKAZ

Nenazočnost na radu zbog

bolesti ili ozljede nije opravdani

razlog za otkaz ugovora o radu

(čl. 117. st. 1. ZR)

ZABRANA OTKAZA/REDOVITOG I IZVANREDNOG

Radniku koji je:

pretrpio ozljedu na radu ili je

obolio od profesionalne bolesti,

za vrijeme privremene nesposobnosti za rad

tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili

profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati

ugovor o radu.

Zabranjeno je otkazati trudnicama, osobama koje

se koriste pravima po osnovi roditeljstva.

Ing b

iro-1

0.0

3.2

016

.

ZABRANA OTKAZA BEZ SUGLASNOSTI

Poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost

radničkog vijeća donijeti odluku o:

-otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili

profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne

sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do

smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak

radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s

invaliditetom

otkazu radniku starijem od šezdeset godina

Ing b

iro-1

0.0

3.2

016

.

SUDSKA NADLEŽNOST ZA NADOMJEŠTANJE

SUGLASNOSTI ZA OTKAZ

Županijski sud u Zagrebu-Gž R-2106/16, 15.11.

2016.

Budući da je kao provedbeni propis donesen samo

Pravilnik o načinu izbora arbitara i provođenju

postupka arbitraže u postupcima nadomiještanja

suglasnosti, dok nisu donesene odluke iz čl. 3. i čl.

19. st. 3. Pravilnika, za nadomještanje je nadležan

sud.

OBVEZA OBAVIJEŠĆIVANJA O PRIVREMENOJ

NESPOSOBNOSTI ZA RAD

Radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti

poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a

najkasnije u roku od 3 dana dužan mu je dostaviti

liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za

rad i njezinu očekivanom trajanju (čl. 37. ZR)

Ovlašteni liječnik dužan je radniku izdati ovu

potvrdu.

KOME SE IZDAJE LIJEČNIČKA POTVRDA

Radniku osobno

Članu uže obitelji, skrbniku, nadležnom CSS, ako je

radnik smješten u zdravstvenu ustanovu, uz

potvrdu da je da je tamo smješten.

Potvrda se dostavlja poslodavcu ili osobi koja

prikuplja osobne podatke radnika. Nikome trećem.

Ali ako radnik odlučiti datinekom trećem poslodavac

nije u prekršaju.

Ing b

iro-1

0.0

3.2

016

.

VRHOVNI SUD RH, REVR-285/2013-2 OD 18.

3.2015.

“Tužiteljica je izostavši s posla zbog privremene

nesposobnosti za rad o čemu je telefonskim putem

obavijestila tuženika, te nakon toga i dostavila

doznake za bolovanje prije isteka vremena

nesposobnosti za rad 29. ožujka 2010., postupila u

skladu s odredbom čl. 77. ZR, a okolnost da

liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za

rad poslodavcu nije dostavila u roku od tri dana (čl.

77. st. 1. ZR), sama po sebi ne predstavlja osobito

tešku povredu obveze iz radnog odnosa u smislu

odredbe čl. 108. st. 1. ZR (tako i ovaj sud u Revr-

380/03-2 od 10. rujna 2003.). Prema tome,

izostanak tužiteljice s posla nije bio neopravdan.”

VRHOVNI SUD RH, REVR-553/05 OD 15.

2.2006.-I

“Treba razlikovati povredu radne obveze koja se

sastoji u tome što radnik nije poslodavcu dostavio

liječničku potvrdu, kao dokaz o privremenoj

nesposobnosti za rad, od povrede koja se sastoji u

neopravdanom izostanku s rada. Ne može se

govoriti o neopravdanom izostanku kao razlogu za

otkaz ugovora o radu, ako je radnik makar i

naknadno dostavio potvrdu liječnika kojom

dokazuje postojanje privremene nesposobnosti za

rad. Izostanak tužiteljice je bio opravdan jer je bila

bolesna, a drugo je pitanje njezine obveze da o

privremenoj nesposobnosti za rad pravovremeno

obavijestiti tuženu.

VRHOVNI SUD RH, REVR-553/05 OD 15.2.

2006.-II

Drugu obvezu tužiteljica nije izvršila jer nije u

propisanom roku od tri dana dostavila tuženoj

liječničku potvrdu. Pravno shvaćanje sudova nižeg

stupnja da taj propust tužiteljice u konkretnom

slučaju nema značaj osobito teške povrede obveze

iz radnog u smislu čl. 114. st. 1. ZR prihvaća i ovaj

sud. Takvom otkazu ugovora o radu posebno nije

bilo mjesta, ako se ima na umu činjenica da je

tužena (poslodavac) na vrijeme obaviještena da

tužiteljica zbog bolesti nije u mogućnosti doći na

posao.“

VRHOVNI SUD RH, REVR-311/08 OD 27.5.

2008.-I

“Tužitelj koji je propustio obavijestiti tuženika o

zaprekama za rad i poduzimati aktivnosti (dostava

doznaka i sl.) nema pravo na naknadu plaće nakon

razdoblja za koje je dao izvješće o bolovanju, pa do

1998. kada je otkaz uslijedio. Ovo stoga što je

tuženik kao poslodavac, tužitelju otkazao ugovor o

radu tek 1998. kada mu je vratio radnu knjižicu, te

slijedom toga i presuđenja da se tužitelj nalazio u

radnom odnosu kod tuženika do 1998. Biti u

radnom odnosu ne znači i da je tužitelj radio, a

samo za rad radnik ima pravo na plaću.

VRHOVNI SUD RH, REVR-311/08 OD

27.5.2008.-II

Na naknadu umjesto plaće, radnik ima pravo i kroz

vrijeme unutar kojeg nije radio, ali ukoliko je takva

situacija nastupila iz opravdanih razloga. Međutim,

o tim opravdanim razlozima poslodavac, pa tako i

tuženik, trebao je biti obaviješten.

Obavijest u tom pravcu ne znači samo jednokratno

izvješće 1992. o zaprekama za rad tužitelja, već je

to pretpostavljalo i nakon toga poduzimanje od

strane tužitelja aktivnosti (dostavljanje doznaka za

bolovanje i tome slično) koje bi poslodavcu

omogućavale brinuti se o pravima tužitelja.”

VRHOVNI SUD RH, REVR-446/12 OD

12.9.2013.-I

„Okolnost da u upravnom postupku nije utvrđeno da

bi se u konkretnom slučaju radilo o ozljedi na radu

nema za posljedicu zaključak da tužitelj nije

bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede

odnosno bolesti.

Naime iz rješenja HZZO-a vidljivo je da je upitno da

li se radi o novijoj ozljedi ili o posljedici kronične

bolesti osiguranika, a ne osporava se ozljeda

odnosno bolest.

VRHOVNI SUD RH, REVR-446/12 OD

12.9.2013.-II

Nisu osnovani niti razlozi revidenta kojima on iznosi

shvaćanje da se privremena nesposobnost za rad u

smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR dokazuje samo

liječničkom potvrdom o privremenoj

nesposobnosti ra rad i doznakama koje se odnose

na bolovanje.

Naime, sama činjenica da tužitelj nije dostavio

liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za

rad, te doznake nije zapreka da se drugim

dokazima (medicinska dokumentacija, vještačenje

itd.) utvrdi da je radnik zbog bolesti ili ozljede

bio privremeno spriječen za rad.“

OBVEZA OBAVJEŠĆIVANJA POSLODAVCA O

BOLESTI ILI DRUGOJ OKOLNOSTI

Radnik je dužan prilikom sklapanja ugovora o radu i

tijekom trajanja radnog odnosa, obavijestiti

poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga

onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz

ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje

osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik

dolazi u dodir.

VRHOVNI SUD RH, REVR-169/06 OD 10.5.2007.

„Treba ipak reći da ravnatelj škole ima pravo

donijeti odluku o upućivanju djelatnika na liječnički

pregled i prije isteka roka od tri godine, ako ocijeni

da mu je narušeno psiho-fizičko zdravlje u mjeri

koja bitno umanjuje njegovu radnu sposobnost.

Međutim, upućivanje tužitelja ponovno na liječnički

pregled odmah drugi dan pošto je dobio svjedodžbu

o zdravstvenoj sposobnosti može se ocijeniti kao

zloupotreba tog prava.”

MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA

OD 20. SRPNJA 2014.

Poslodavac može tražiti od radnika samo podatke o

bolesti koja bi ga onemogućavala u izvršenju radnih

obveza i u tu svrhu može uputiti radnika na

liječnički pregled. Međutim, to pravo poslodavca

nije neograničeno te smo mišljenja da poslodavac

ni u kojem slučaju nije ovlašten tražiti cjelokupnu

povijest bolesti radnika.

KONTROLA BOLOVANJA

“I po ocjeni ovog suda zloupotreba bolovanja od

jednog dana, a bez većeg poremećaja procesa

rada i nastanka veće štete u okolnostima

konkretnog slučaja, ne predstavlja tako osobito

tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje

uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju

ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije

moguć (čl. 107. st. 1. Zakona o radu “Narodne

novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01. – dalje

ZR).

Vrhovni sud RH, Revr-71/02 od 25.4.2002.

VRHOVNI SUD RH, REV-816/96 OD

30.10.1996. „Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj kod

tuženika bio na radnom mjestu poslovođe

prodavaonice, da mu je liječnik otvorio bolovanje,

da je on bio nesposoban za rad kod tuženika zbog

psihičkih smetnji, te da mu je liječnička komisija

bolovanje produživala, da je u vrijeme trajanja

bolovanja nabavljao i prevozio robu za vlastitu

prodavaonicu, te da je time pridonosio svojem

ozdravljenju. Na temelju tih činjenica sudovi

nižega stupnja su pravilno zaključili da tužitelj nije

na opisani način zloupotrebio pravo korištenja

bolovanja, a pogotovo ne tako da bi time otežao

ozdravljenje i osposobljavanje za rad.“

ŽUPANIJSKI SUD U BJELOVARU, GŽ-1253/00 OD

14. 4. 2000.

„Uz obvezu osobnog obavljanja preuzetih poslova

zaposlenik se je dužan pridržavati i odredaba zakona,

kolektivnog ugovora i pravilnika o radu (čl.3.st.1. i

čl.5.st.1. ZR), i ako zaposlenik za vrijeme bolovanja,

bolovanje ne koristi u svrhu liječenja, može se govoriti o

kršenju obveza iz radnog odnosa i takovo

ponašanje može biti razlog za redovni otkaz uvjetovan

skrivljenim ponašanjem zaposlenika (čl. 106. st. 1. toč.

3. ZR). Međutim, sama činjenica, što komisija tuženika

kao poslodavca nije zatekla tužitelja kao zaposlenika kod

kuće za vrijeme bolovanja, ne znači i da je tužitelj kršio

obveze iz radnog odnosa, ovo tim više, što bolest zbog

koje se je tužitelj nalazio na bolovanju, nije takove

prirode da bi bio vezan za kuću.“

VRHOVNI SUD RH, REVR-779/05 OD 16.

11.2005.-I

„Makar iz nalaza liječnika vještaka proizlazi da s

obzirom na prirodu oboljenja zbog kojih se

tužiteljica nalazila na bolovanju, poslovi koje je

tužiteljica obavljala za vrijeme dok se nalazila na

bolovanju, nisu bili na štetu njenog zdravlja, jer

da je bilo potrebno da tužiteljica komunicira i

kontaktira s okolinom, te šeta po svježem zraku,

treba istaći da je tužiteljica kao vlasnica

prodavaonice mesa, makar nije posluživala kupce,

obavljala dio poslova vezanih za poslovanje radnji –

rješavala „papire“ i kontrolirala robu i rad osoblja,

koji poslovi imaju određenu težinu glede

odgovornosti za uspješno poslovanje

prodavaonice,

VRHOVNI SUD RH, REVR-779/05 OD 16.

11.2005.-II

a ne mogu se smatrati kao način opuštanja koji bi

povoljno djelovalo na njeno psihičko stanje, a iz

izloženih utvrđenja proizlazi da priroda posla kojeg

je obavljala u vlastitoj prodavaonici mesa nije lakši

niti je manje odgovoran od posla kojeg je tužiteljica

obavljala na radnom mjestu administratora.“

VRHOVNI SUD RH, REVR-178/09 OD

2.9.2009.

„I ovaj sud prihvaća da se u konkretnom slučaju

radi o pretpostavkama iz čl. 107. st. 1. ZR odnosno

o zloupotrebi bolovanja jer je utvrđeno da je tužitelj

nakon otvorenog bolovanja otišao na put u

Njemačku u trajanju od tri dana i gdje je bio izložen

većim naporima nego da je radio. Kod toga je

neosnovan navod u reviziji koji ističe tužitelj da je

tuženik trebao dokazati stupanj krivnje tužitelja kao

i postojanje štete zbog postupka tužitelja. Takve

činjenice također nisu odlučne za procjenu

dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu,

kao niti činjenica da se radničko vijeće nije suglasilo

s izvanrednim otkazom ugovora o radu tužitelju.“

VRHOVNI SUD RH, REVR 516/06 OD 18. 10.2006.

„Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda

da radnik koji ne postupa po nalogu liječnika za

vrijeme bolovanja, pa čak i suprotno izričitom

liječničkom upozorenju, ponaša se krajnje

neodgovorno i to ne samo prema sebi već također i

prema poslodavcu. Naime, bolovanje tj. pošteda od

rada ima svrhu da se zaposlenom omogući

izlječenje i prestanak privremene nesposobnosti za

rad. Tužiteljica koja je svjesno kršila naloge liječnika

koje je morala poštivati za vrijeme bolovanja čini

zloupotrebu bolovanja, a u konkretnom slučaju ona

je takva da u smislu čl. 107. St. 1. ZR-

a predstavlja opravdan razlog da poslodavac

izvanredno otkaže ugovor o radu.

VRHOVNI SUD RH, REVR-770/02 OD 22. 1.

2003.

„Suprotno revizijskim prigovorima, pravilno su

nižestupanjski sudovi utvrdili da se u konkretnom slučaju

radi o osobito teškoj povredi radne obveze, zloupotrebi

korištenja bolovanja. Naime, činjenica da je tužitelj za

vrijeme teške financijske situacije kod tuženika gdje bi

mu pomoć tužitelja dobro došla, koristio bolovanje, te za

to vrijeme obavljao zahtjevne i odgovorne poslove

stečajnog upravitelja tvrtke S. d.d. sudjelujući na

ročištima i sastavljajući razna pismena u stečajnom

postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u B. ...,

predstavlja okolnost zbog koje je tuženik osnovano

smatrao da nastavak radnog odnosa tužitelja više nije

moguć.“

VRHOVNI SUD RH, REV-798/01 OD 17.5.2001.

„Suprotno revizijskim navodima tužitelja nižestupanjski su

sudovi po shvaćanju ovog Vrhovnog suda na temelju

činjenica koje su utvrdili pravilno ocijenili da je

tužitelj zloupotrebio pravo korištenja bolovanja te da je to

dovelo do bitnog poremećaja međuljudskih odnosa i

procesa rada kod tuženika. Tužitelj je koristio bolovanje

radi liječenja (fizikalne terapije) za koje vrijeme je prema

utvrđenju sudova trebao biti pošteđen svih radnih

aktivnosti, a to se nije odnosilo samo na njegov rad kod

tuženika već i na aktivnosti vezane uz teniski teren.

Tužitelj se za vrijeme bolovanja bavio podučavanjem

djece tenisu na igralištu koje se nalazi u blizini

tuženikovog sjedišta. Sve se to događalo u vrijeme kad je

kod tuženika bio povećan opseg poslova.“

ZAKON O PRIVATNIM DETEKTIVIMA

Detektivi mogu prikupljati obavijesti i podatke

potrebne za utvrđivanje činjenica, vršiti uvid u

osobne i druge podatke te koristiti i obrađivati

osobne i druge podatke za potrebe naručitelja

detektivskih usluga.

OVLASTI DETEKTIVA

Oni mogu prikupljati obavijesti i informacije o

- osobama koje su stranci prouzročile štetu,

– uspješnosti osoba u obavljanju poslova,

- predmetima koji su izgubljeni ili ukradeni,

- kandidatima za zapošljavanje i radnicima samo uz

njihov pisani pristanak, a koje je prema posebnom

propisu ovlašten prikupljati poslodavac,

-povredama radnih obveza ili radne discipline.

GRANICE OVLAŠTENJA PRIVATNIH DETEKTIVA

Privatni detektivi imaju ovlast promatranja, pratnje i

fotografskog snimanja na javnom mjestu.

Ne smije koristiti sredstva ili uređaje za prikriveno

snimanje ili prisluškivanje.

Privatni detektiv prilikom obavljanja detektivskog

posla mora voditi računa o pravu svake osobe na

zaštitu dostojanstva, ugleda, časti i privatnosti

(osobni i obiteljski život, moralni integritet, privatne

fotografije i razgovori).

Ing b

iro-1

0.0

3.2

016

.

OTKAZ ZBOG PRIVREMENE NESPOSOBNOSTI

ZA RAD-I

„Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja - da

su učestali izostanci s posla tužiteljice zbog bolesti

utjecali na normalno odvijanje procesa rada, da

tužiteljica zbog nepoznavanja rada na kompjutoru

nije mogla više izvršavati svoje radne zadatke na

poslovima administracije, a po povratku na rad

nakon bolovanja nije pokazala volju i znanje da želi

raditi kako je to zahtijevao proces rada te je u

izvršavanju radnih zadataka griješila i nije ostvarila

potrebne rezultate rada – ovaj sud prihvaća

zaključak nižestupanjskih sudova da su ispunjene

pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz) zbog

čega je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu

pravilna i zakonita.

OTKAZ ZBOG PRIVREMENE NESPOSOBNOSTI

ZA RAD-II

Pri tom, na navode tužiteljice da izostanak s posla

zbog bolesti ne može biti razlog za otkaz, treba reći

da je odredbom čl. 108. st. 1. ZR propisano da

privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili

ozljede nije opravdani razlog za otkaz. Međutim, u

konkretnom slučaju tužiteljici nije dan otkaz zbog

izostanka s posla zbog bolesti, već, između ostalog,

zbog toga što je tužiteljica učestalo izostajala s

posla zbog kratkih nesposobnosti za rad, koji su

utjecali na proces rada tako da poslodavac nije

mogao organizirati rad na uobičajeni način, nego je

morao druge radnike uvoditi u posao koji je inače

obavljala tužiteljica.

OTKAZ ZBOG PRIVREMENE NESPOSOBNOSTI

ZA RAD-III

Obzirom da je zakonito otkazan ugovor o radu,

pravilno su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice

na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu

ugovora o radu, za vraćanje na rad te isplatu

naknade plaće.”

Vrhovni sud RH, Revr-1736/2010-2 od 12. 1.2011.

NALAZ MEDICINE RADA I PROFESIONALNA

NESPOSOBNOST ZA RAD

Ako kod radnika postoji:

A) smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu

sposobnost,

B) smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak

radne sposobnosti ili

C) neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne

sposobnosti,

koje je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim

propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i

mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora

o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban,

koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na

kojima je radnik prethodno radio (čl. 41. ZR).

OBVEZA PRILAGOĐAVANJA POSLOVA,

RASPOREDA RADNOG VREMENA…

Radi osiguranja poslova za koje je radnik radno

sposoban, a koji u najvećoj mogućoj mjeri

odgovaraju ranijim poslovima radnika, poslodavac

je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika,

izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno

poduzeti druge mjere da radniku osigura

odgovarajuće poslove.

OTKAZ UGOVORA O RADU UZ SUGLASNOST

Ako je poslodavac poduzeo sve te mjere, a ne

može radniku osigurati odgovarajuće poslove,

odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje

ugovora o radu za obavljanje poslova koji

odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s

nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac

tada radniku može otkazati ugovor o radu.

No, uz suglasnost radničkog vijeća tj. sindikalnog

povjerenika koji ima prava i obveze radničkog

vijeća.

VRHOVNI SUD RH, REVR-827/02

OD 20.2.2008. -I

“Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka,

psihijatra od 29. prosinca 2005. proizlazi da

tužiteljica boluje od duševne bolesti shizophrenia -

paranoidne forme koja je kronične naravi i koju prati

nesposobnost osobe da se organizira i funkcionira

među ljudima u okviru svoje struke, s isključenom

svakom mogućnosti da se osposobi za rad na

drugom radnom mjestu koji bi mogla uspješno

obavljati.

VRHOVNI SUD RH, REVR-827/07

OD 20.2.2008. -II

Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja - da

tužiteljica zbog određenih trajnih osobina nije u

mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz

radnog odnosa, uz isključenje svake mogućnosti

njezinog osposobljavanja za obavljanje poslova i

radnih zadataka na drugom radnom mjestu - ovaj

revizijski sud prihvaća pravni zaključak

nižestupanjskih sudova da su ispunjene

pretpostavke iz čl. 106. st. 1. podst. 2. ZR za

redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog osobno

uvjetovanih razloga (osobno uvjetovani otkaz),

slijedom čega se osporena Odluka tuženika

ukazuje pravilnom i zakonitom.“

VRHOVNI SUD RH, REVR-1608/11 OD

24.10.2012.

„U tijeku postupka tuženik je osporavao činjenicu

da je tužitelj sposoban za obavljanje poslova

vozača autobusa, a to je potkrijepio svjedodžbom o

radnoj sposobnosti tužitelja za koju ne postoji

dokaz da je postala konačna. Naime, zbog

pogrešnog pravnog pristupa sudovi su propustili

utvrditi odlučne činjenice vezane uz ocjenu

zdravstvene sposobnosti tužitelja za obavljanje

poslova vozača, tj. potrebno je utvrditi da li je

ocjena o zdravstvenoj nesposobnosti vozača

postala konačna i da li je ista povodom žalbe

tužitelja bila podvrgnuta ocjeni komisije pri

Hrvatskom zavodu za medicinu rada.“

VRHOVNI SUD RH, REVR-1074/11 OD 12.

2013.-I

“Zbog svoje zdravstvene nesposobnosti očito

trajnog karaktera ne može i ne smije izvršavati

obveze iz ugovornog odnosa s poslodavcem a

razlozi tome ne nalaze se u sferi njegovog

skrivljenog postupanja ili ponašanja pa isti ne mogu

predstavljati opravdani razlog za izvanredni otkaz

ugovora o radu a niti osobito važnu činjenicu zbog

koje bi radni odnos trebao prestati izvanrednim

otkazom. Takvi razlozi opravdavaju jedino

donošenje redovitog osobno uvjetovanog otkaza

kojeg propisuje odredba čl. 113. ZR uz poštivanje

zaštitnih klauzula iz st. 2.-4. iste zakonske odredbe

koje prilikom takvog otkaza štite radnike,

VRHOVNI SUD RH, REVR-1074/11 OD 12.

2013.-I

a kakav je otkaz tuženik očito imao namjeru uručiti

tužitelju kada se savjetovao s Radničkim vijećem

dana 27. travnja 2009.. S obzirom na to da je sud

utvrdio nedopuštenim obje Odluke tuženika,

naredio je u smislu odredbe čl. 122. st. 1. ZR

tužiteljevo vraćanje na rad i to na jedno od radnih

mjesta navedenih pod toč. II/ izreke odluke. Radi se

o radnim mjestima na kojima tužitelj može biti

zaposlen bez štetnosti po svoje zdravlje i koja je

kao takvim utvrdila u svojem nalazu i mišljenju

vještakinja medicine rada.“

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU, GŽ R-1389/15

OD 16. 2.2016.-I

“…u situaciji kada je utvrđeno da je tužitelj osobno

odbio obavljati svoje radne zadatke, pri tome sam

kao razlog takvog ponašanja navodeći svoje

zdravstveno stanje, da tada, niti prema pravnom

shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, nije bilo

potrebe utvrđivati činjenicu je li ili ne, poslodavac

provjeravao zdravstvenu sposobnost tužitelja u

skladu s odredbama Pravilnika o poslovima s

posebnim uvjetima rada. Naprotiv, takvo izričito

odbijanje, uz nespornu činjenicu da je tužitelj

tijekom 2013. izostao zbog zdravstvenog stanja s

posla 177 dana, čine zaključak suda u

nepotrebnosti provođenja ovog dokaza pravilnim.

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU, GŽ R-1389/15

OD 16. 2.2016.-II

Odnosno, kada radnik sam odbija raditi svoj posao

radi zdravstvenog stanja

i kada zbog toga uopće ne radi veći dio godine tada

je utvrđivanje činjenice je li ili ne poslodavac

dodatno provjeravao stanje zdravlja radnika po

Pravilniku neodlučna činjenica, a provođenje tog

dokaza je nepotrebno.

VRHOVNI SUD RH, REVR-1651/12 OD 7.

10.2014.-I

„Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti

(dopuštenosti) odluke o ugovora o radu koju je

tuženik donio 17. svibnja 2010., u kojoj je kao

razlog otkazivanju navedeno da je rješenjem

Hrvatskog fonda za mirovinsko osiguranje,

Područne službe u S. od 3. veljače 2010. utvrđeno

da kod tužiteljice postoji neposredna opasnost od

nastanka invalidnosti ukoliko nastavi raditi na

poslovima za čije obavljanje je s njom zaključen

ugovor o radu, a da kod tuženika ne postoje poslovi

koje bi ona bila sposobna obavljati.

VRHOVNI SUD RH, REVR-1651/12 OD 7.

10.2014.-II

U bitnom, drugostupanjski sud smatra utvrđenim

kako u konkretnom slučaju tuženik prije pobijanog

otkaza ugovora o radu nije ponudio tužiteljici

sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za

obavljanje poslova koji bi odgovarali njenoj stručnoj

spremi i njenom zdravstvenom stanju, te da nije

prilagodio poslove sposobnostima tužiteljice i

izmijenio raspored radnog vremena i nije poduzeo

sve što je u njegovoj moći da tužiteljici osigura

odgovarajuće poslove.

VRHOVNI SUD RH, REVR-1651/12 OD 7.

10.2014.-II

Zbog navedenog je tuženik predmetnim

otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici postupio

nezakonito i protivno odredbi čl. 107. i 78. Zakona o

radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11, dalje:

ZR), pa je zbog toga otkaz nedopušten. S obzirom

na to da je presudom utvrđeno da predmetni otkaz

nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije

prestao to je sukladno odredbi čl. 116. ZR naloženo

i vraćanje tužiteljice na posao.“