bordel u plamenu

2 bordel u plamenu

Od istog autora:

Gondolijer na Vltavi

3pišem ti pismo

Zdravko Zima

Bordel u plamenu

Fraktura

4 bordel u plamenu

Copyright © Zdravko Zima i Fraktura 2009.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati

u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

Sva prava zastupa Fraktura.

All rights are represented by Fraktura, Croatia.

ISBN 978-953-266-102-6

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne

knjižnice u Zagrebu pod brojem 712050

Sadržaj

Pišem ti pismo 7

Pogledaj dom svoj, anđele 13

Držićev tezoro 19

Bordel u plamenu 25

Goli Krleža 31

Voda do grla 37

Tanja ili Vanja 43

Bye-bye, Balkan! 49

I grad i selo 55

Teško je biti svoj 61

Nekoga moraš voljeti 67

Čarobnica iz Istre 73

Imperator Karajan 79

Let iznad kukavičjeg gnijezda 85

Arsenovo pisanje povijesti 91

Školarci uvježbavaju ustanak 97

Pervertit osvaja svijet 103

E, moj narode! 109

Nogomet kao religija 115

Luđaci ili prvaci 121

Španjolska über alles 127

Čuj, mali čovječe! 133

Felacio kao politički adut 139

Život za convivenzu 145

Čovjek i hrast 151

Slon u staklarnici 157

Škole kao oltari 163

Majka svih događaja 169

Riba smrdi od glave 175

Bariton za vječnost 181

Hrvati su svoje popušili 187

Svećenik iz Montreala 193

Pisac i njegova sjena 199

Navijači su vaša slika 205

Kranjčević redivivus 211

Osana Obama 217

Živi Van Gogh 223

Bauk balkanizma kruži Hrvatskom 229

Cirkus zvan predsjednik 235

Jedan je bio Draža 241

Ljepotica i zvijer 247

Kovač svoje sreće 253

Bibliografska bilješka 259

Kazalo imena 261

7pišem ti pismo

Pišem ti pismo

Kalendarske smjene uvijek nagone na inventure i potrebu

za promjenama koje se protežu od velikih stvari do pukih

sitnica. Poslije križarskog pohoda protiv pušača netko će se

možda okaniti cigareta (o čemu svjedoči višestruko poveća-

na prodaja nikotinskih flastera), netko se zakleo da više ne-

će tući vlastitu ženu, a netko da više neće okusiti ni gram

mesa. General Mladen Markač više neće ići u pokolj veprova,

iako je to manje njegov izbor, a više zasluga onih koji su ga

uhvatili u jednoj nedopuštenoj i po mnogočemu kompromi-

tantnoj raboti. Što se mene tiče, u blagdanskom interregnu-

mu upustio sam se u teško kopanje po kućnoj biblioteci.

Knjige vire na sve strane, na regalima, na stolovima, a u ku-

hinji ih ima više nego padela i plitica. Dakako da svi mi ro-

bujemo suvišnostima i da znatan dio onoga što spremamo

kao hrčci praktički ničemu ne služi. Ne odnosi se to samo na

knjige nego jednako tako na garderobu, slike i sve moguće

drangulije koje čuvamo iz ovih ili onih razloga, vjerujući

negdje u dubini duše da bi nam život bez njih bio prazan i

nezamisliv. Poslije svega, pokazalo se da nisam bio jedini

koji se u slavljeničkom zatišju upustio u mukotrpnu knjišku

reviziju.

8 bordel u plamenu

S Arsenom Dedićem dogovorio sam se da dijelove vlasti-

te biblioteke poklonimo svome zajedničkom prijatelju Mi-

livoju Zeniću , direktoru knjižnice Juraj Šišgorić u Šibeniku.

Zenić će u Zagreb poslati kombi, Arsenov stan u blizini Espla-

nade i moj u prekosavskim Utrinama ostat će olakšani za

koji kilogram prašine, a u gradu Jurja Dalmatinca i Nikole

Tommasea naći će se netko kome će naša mala darovnica

pričiniti kakvo-takvo zadovoljstvo. Nadam se da nema ta-

kvih koji će pomisliti kako se hvalim činjenicom da pokla-

njam knjige. Činim to iz ekoloških razloga, vodeći usput

računa da ono što poklanjam dospije na najbolju adresu. Pri-

je koju godinu pošiljka mojih knjiga transportirana je lokal-

noj biblioteci u Svetom Roku pokraj Lovinca (rodnom mje-

stu Mile Budaka ), a ne tako davno stotinjak knjiga dostavio

sam svojem gimnazijskom prijatelju Božidaru Malina ru ,

ko ji ih je proslijedio u Fužine (rodno mjesto Franje Račkoga ).

Tako stoje stvari s knjigama, danas i ovdje. Cinici bi dodali:

ako ih pišeš, ne možeš na njima zaraditi bogzna što, a još

manje ćeš zaraditi ako ih prodaješ. U najboljem slučaju, mo-

žeš biti sretan ako si ih poklonio i našao nekoga tko će ih

posvojiti kao kakvu neželjenu djecu!

Na takve asocijacije navela me vijest da je Norman Mailer

krhotine iz vlastita života, od pisama, fotografija i dijelova

nezavršenih romana do crteža, skica i računa za popravke

automobila, sortirane u tisuću kutija, prodao Harry Ransom

Humanities Research Centeru za 2,5 milijuna dolara. Daka-

ko, u ovom slučaju posrijedi je veliki američki pisac, a Ame-

rika je država u kojoj ništa nije prepušteno slučaju. Mailer

je umro početkom studenoga 2007. godine, ali je dvije godi-

9pišem ti pismo

ne ranije debelo unovčio sve što mu se činilo suvišnim i što

bi poslije njegove smrti ionako bilo razgrabljeno ili bačeno

na smetlište. Njegova sudbina, profesionalna i privatna, od-

u vijek su privlačile pozornost javnosti, a i on sam nastojao

je iz petnih žila da tu pozornost na svoj način uveća. Mailer

je na Harvardu završio studij zrakoplovnog inženjerstva, za

vrijeme Drugog svjetskoga rata bio je u američkoj vojci na

Filipinima, a ratna iskustva pretvorio je u svoj prvi i vjero-

jatno najslavniji roman Goli i mrtvi (1948.). Kao ljevičar i

liberal žestoko je napadao američki establishment, uzdaju-

ći se više u individualni otpor nego u programirane akcije te

pišući tekstove koji su provocirali barem isto koliko i njego-

vo neobuzdano ponašanje.

Mailer je utemeljitelj tjednika The Village Voice, koji je u

šezdesetim godinama prošloga stoljeća prerastao u nesluž-

beno glasilo američke kontrakulture. S Trumanom Capoe-

tom i Tomom Wolfeom , on je jedan od pionira novog novi-

narstva (The New Journalism), hibrida novinske reportaže,

eseja i pripovijetke, od kojeg čistunci u našem dijelu svijeta

još uvijek dobivaju osip. Od takvih djela najpozna tija je Krv-

nikova pjesma (1979.), roman u kojem je beletrizirao slučaj

Garyja Gilmorea , prvog Amerikanca koji je pogubljen nakon

moratorija na smrtnu kaznu. Tih istih godina uzburkao je

prašinu zalažući se za Jacka Abotta , mladog zatoče nika koji

je zbog ubojstva bio osuđen na dugogodišnju robiju. Uvjeren

da se u Abottu krije izniman spisateljski talent, Mai ler je

pokrenuo široku kampanju i pomoću svog autoriteta ishodio

njegov izlazak iz zatvora. Nekoliko tjedana kasnije Abott se

u nekom manhattanskom restoranu porječkao s konobarom

10 bordel u plamenu

Richardom Adanom i ubio ga nožem. Opet je završio u ću-

zi, a 20 godina kasnije objesio se. Za njegovu žrtvu – kakve

li ironije – tvrdilo se da je bila talentiran dramski počet-

nik.

Kako god bilo, Mailer nije samo romanopisac nego i tema

za poseban roman. Iluzorno je navoditi sve njegove naslove,

ali u ovom slučaju najuputnije je upozoriti na glasoviti esej

“Bijeli crnac: površne refleksije o hipsteru” (“The White

Negro: Superficial Reflections on the Hipster”), na Američki

san, čiji je junak Stephen Rojack također hipster te na roman

Zašto smo u Vijetnamu? Potonju knjigu manje spominjem

zbog literarne vrijednosti, a više zbog aktualnosti jer lov

teksaških bogatuna koji odlaze na Aljasku i iz helikopterske

utrobe masakriraju jelene, neodoljivo podsjeća na božićni

pokolj veprova na Bilogori pokraj Virovitice. Brutalnost ta-

kvih i sličnih ekshibicija možda je najbolji odgovor na pita-

nje zašto netko ratuje u Vijetnamu, a netko u Bosni ili gdje

mu se već za to pruži prilika. Ali lagao bi onaj tko bi tvrdio

da Mailer nije živio punim plućima. Ljubav prema boksu,

uživanje u alkoholu i marihuani išli su ruku pod ruku s an-

tipatijama feministkinja na koje je djelovao kao crvena krpa.

Drugu suprugu Adele Parkin ubo je nožem, pretukao je Go-

rea Vidala i inicirao svakojake gužve koje prije spadaju u

crne kronike nego u književne salone.

Ženio se šest puta, a njegov brak s petom suprugom Carol

Stevens trajao je samo jedan dan. Ali bio je pisac. I to ne bilo

kakav: o tome svjedoče knjige, dvije Pulitzerove nagrade, pa

i ostavština koju je kao pravi Amerikanac i Židov unovčio na

vrijeme. Da je bio literat, ako ne i skriboman, otkriva poda-

11pišem ti pismo

tak da je napisao 40 tisuća pisama. Među njegovim su adre-

satima Truman Capote , Joyce Carol Oates , Iris Murdoch ,

Muhammad Ali , John Lennon , Clint Eastwood , Jackie Ke-

nnedy , Bill Clinton , Madonna , Hugh Hefner i mnogi drugi.

Mrzio je telefon onako kao što mnogi pisci u Hrvatskoj ne

podnose automobile ni kompjutore, vjerujući valjda da je

pakt s tehnikom isto što i sporazum s đavlom. Zanimljivo je

da se pismo u povijesti javilo razmjerno kasno i to zato što

je manje uvjetovano potrebom za komunikacijom, a više

zahtjevima civilizacije i društva koje u svojoj sve većoj or-

ganiziranosti podrazumijeva sve veću brzinu. Prototip takve

književnosti bila su i ostala Senekina Pisma Luciliju, u kojima

rimski mudrac hvali siromaštvo i dokazuje da je sreća mo-

guća samo ako se njeguju vrline.

U hrvatskoj renesansnoj književnosti pisma su bila uobi-

čajeni oblik obraćanja i iskazivanja časti nekom prijatelju ili

kolegi. U strahu pred najezdom Turaka, Hektorović je u svom

zavičajnom Starom Gradu (najstarijoj urbanoj točki u Hrvat-

skoj) počeo podizati Tvardalj, impozantnu građevinu sa svim

karakteristikama onodobne arhitekture koja je podra zu-

mijevala savršen sklad između dvorca i prirodnog oko li ša. O

zidanju Tvardalja, kao i o drugim sadržajima, Hektoro vić se

u formi poslanica u stihovima dopisivao s Ve tranovićem ,

Nalješkovićem i Pelegrinovićem , a i njegovo naj poznatije

djelo, Ribanje i ribarsko prigovaranje, sročeno je kao poslani-

ca Jeronimu Bartučeviću . Pismu kao načinu salonske kon-

verzacije i finog ponašanja posebnu pozornost posvećivali

su Francuzi, čija su elegancija i stilska uglađenost postali

uzor epistolarne ljepote. Ako se pitam o čaroliji pisama, vaz-

12 bordel u plamenu

da mi u glavi uskrsavaju Rilkeova Pisma mladom pjesniku,

slana na adresu mladog kadeta Franza Xavera Ka ppusa , koja

su u svojoj mudrosti i čistoći ostala za vječnost. Babilon i

Asirija propali su, Pompeji su zbrisani s lica zemlje, Twinsi

su izgorjeli, a Horvatinčić i njegovi pajdaši deflorirat će

Cvjet ni trg. Kako bi onda opstalo nešto tako elementarno i

krhko kao što je pismo?

13pogledaj dom svoj, anđele

Pogledaj dom svoj, anđele

Nevjerojatne vijesti stižu iz Italije. Studenti su okupirali

rektorat rimskog sveučilišta La Sapienza, prosvjedujući pro-

tiv dolaska pape Benedikta XVI., koji je u četvrtak trebao

sudjelovati u otvaranju akademske godine. Papa je na kraju

popustio: nije došao na sveučilište, kako je najprije bilo pred-

viđeno, ali je pročitan njegov govor koji je već ranije objavi-

lo vatikansko službeno glasilo Osservatore Romano. Slučaj se

može analizirati na različite načine. Nije to prvi put da se

netko ne slaže sa Svetim Ocem, ali je simptomatično da su

se pobunili studenti i profesori na tlu Vječnoga Grada, na

kojem je, na 0,44 kvadratnih kilometara, smještena država

Vatikan. Lateranskim sporazumom, koji je između Italije i

Svete Stolice sklopljen 1929. godine, priznat je papinski su-

verenitet nad točno određenim teritorijem. La Sapienza je

izvan njega! Prijepor između sveučilištaraca i pontifeksa

maksimusa zanimljiv je zbog činjenice da je povijest Italije

bez povijesti Crkve praktički teško zamisliva, ali je isto tako

poučan zbog prilika u našoj zemlji. Može se netko dekla rirati

ovako i onako, kao vjernik ili ateist, ali da bi se u Hrvatskoj

čuo glas protiv dolaska kardinala Bozanića na neko svjetov-

no sveučilište, takvo što nije moguće zamisliti ni u snu.

14 bordel u plamenu

U tome je razlika između građanske svijesti, koja je u

zemljama Zapadne Europe razumljiva sama po sebi, i kolek-

tivnih stereotipa kojima su Hrvati oduvijek plaćali visoku

cijenu (neovisno o komunističkim, nacionalističkim ili tko

zna kakvim insignijama države). Otkako je 2005. godine

Joseph Ratzinger stavio na glavu papinsku tijaru, ovo je pr-

vi slučaj da je odgodio istup u javnosti. Ionako veliko za-

prepaštenje u Vatikanu umnoženo je zato što se vrhovnom

poglavaru nisu konfrontirali predstavnici neke druge vjere

ili druge tradicije, nego se to dogodilo u njegovoj dijecezi.

“Resisteremo contro il Papato”, ispisano je crvenim slovima

na zidovima rimskog sveučilišta na kojem godinama preda-

je i Predrag Matvejević . Šezdeset i sedam istaknutih profe-

sora nije poreklo pravo katoličkom prvosvećeniku da iznosi

svoje mišljenje, ali nije zaboravilo njegove riječi iz 1990.

godine, kada je kao kardinal Ratzinger izjavio da je crkveni

proces Galileu Galileiju bio razuman i pravedan. U krajnjoj

liniji, nije se dogodilo ništa strašno, ali se pokazalo da je sve

manje onih koji misle da se autoritet može braniti samo

znakovima vlasti – svjetovne ili crkvene, svejedno.

Na ceremoniju na kojoj je u četvrtak trebao sudjelovati

papa pripušteni su samo studenti koji su članovi katoličke

fundamentalističke organizacije Comunione e Liberazione.

Za vrijeme svečanosti usta su vezali maramama, iskazujući

na taj način protest protiv onih koji su spriječili dolazak Be-

nedikta XVI. na sveučilište. Repovi ovog skandala još dugo

će se povlačiti Rimom i Vatikanom, iako u svemu tome naj-

manje ima mjesta za čuđenje. Jer dugotrajni proces sekula-

rizacije završava krizom konzumističke religije i krizom


političke religije. Jedno je pitanje religioznosti kao forme

egzistencijalne punoće, dok su nešto sasvim drugo indicije

koje otkrivaju da je Crkva u mnogočemu prihvatila kušnje

današnjega svijeta. Pred napastima konzumizma nije našla

efikasne odgovore, a kamoli da je htjela ili umjela prihvatiti

siromaštvo koje je fiksirano u temeljima Evanđelja. Neovi-

sno o tome je li posrijedi Vatikan ili Kaptol, početkom trećeg

milenija Crkva iskazuje takvu količinu pompoznosti i bo-

gatstva koja graniči s neukusom. I što je još gore, dovodi u

sumnju njenu vjerodostojnost. Da bi mogli biti kritični pre-

ma sekularnom društvu, vatikanski prelati moraju se naj-

prije okrenuti sebi samima.

Ili kako bi se to reklo, pozivanjem na slavni roman Tho-

masa Wolfea : pogledaj dom svoj, anđele! Jasno, nitko nije

naivan, niti ima takvih koji misle da je čovjek tek u našem

vremenu podlegao bogatstvu umjesto vjeri i opipljivim do-

brima umjesto eshatološkim obećanjima. Dok je Marx iz

svoje perspektive tvrdio da je religija izraz ljudske bijede,

danas se stječe dojam da je religija izraz crkvenog bogatstva

nataloženog iza uporne i stoljećima promovirane potrage za

Bogom. Uostalom, Bog i bogatstvo izvode se iz zajedničkog

etimona. Tko osluškuje puls trećemilenijskog svijeta, tome

nije promaklo da je sve više takvih koji nastoje doći u dodir

sa svetim, ali umjesto institucionalnog posredovanja, crka-

va, sinagoga i džamija, teže neposrednom doživljavanju bo-

žan stva. U posljednjih tridesetak godina svijet se toliko

izmijenio da ga je katkad teško identificirati. Ali Crkva se

ponaša kao da je u petnaestom ili šesnaestom stoljeću i kao

da Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.) nije ni bilo.

16 bordel u plamenu

Zato se nad studentima i profesorima La Sapienze ne treba

zgražati; umjesto posljedicama, treba se pozabaviti uzrocima

i razmisliti što je u temeljima tog prosvjedničkog čina. Jer

što je svijet zagađeniji i nesnošljiviji, to bi katolici trebali

biti čišći i tolerantniji!

I dok rimski studenti na svoj način polemiziraju s vati-

kanskim prvosvećenikom, Hrvatska se guši u svojoj mo čvari.

Ništa novo ni neočekivano, iako je bombastično najavljivan

start nove Vlade u tragikomičnom raskoraku s njenim sasta-

vom i serijom brzopoteznih poskupljenja koja su šiknula

kao rakete na blagdanskom vatrometu. Sve je odlično, samo

to nitko ne primjećuje. Osim Ive Sanadera, koji je telefonski

ćaskao s Ollijem Rehnom , a onda zaboravio što mu je povje-

renik Europske komisije za proširenje šapnuo u slušalicu.

Ali svakom je jasno da novi izbor stare ministrice za pravo-

suđe, skandal zvan Glavaš (ako je skandal uopće dostatna

riječ) i nemušto petljanje sa ZERP-om našu zemlju ne pri-

bližavaju, nego je svakim danom sve više udaljavaju od Eu-

rope. Iz Bruxellesa je stigla informacija o zamrzavanju 130

milijuna eura za projekte iz PHARE programa, izvjestitelj

Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannes Swoboda izjavio

da Hrvatska neće u Uniju do 2012. godine, a posljednji metak

ispalio je Dimitrije Rupel , predsjedavatelj Vijeća ministara

EU i ministar vanjskih poslova Slovenije, prijeteći Hrvatskoj

i ponašajući se isto tako kao što se Ivan Grozni ponašao pre-

ma Novgorođanima i prema boljarima.

Jedino veselje u toj magli priuštio mi je Slavko Jendričko ,

pjesnik iz Siska, koji me od prilike do prilike obasipa elek-

tronskom poštom. Kao što Slaven Bilić čuva svoju liniju,


tako Jendričko krijepi svoj moral. Eto jedne od njegovih (vic-

kastih) poruka: pitao neki znatiželjnik zastupnika Roma u

Saboru što ga je navelo na koaliciju sa Sanaderom . Satovi,

druže, satovi, odgovori ovaj. Nema dvojbe da je u toj pošali-

ci, koliko god jednostavnoj i direktnoj, sadržano sve. Ono

što se čini i ono što se hini! Grabež je balkanska kategorija

prvoga reda, uvježbavana u ratu, ozakonjena u miru i umo-

tana u veo kurentnog domoljublja koje je toliko veće koliko

su veće beneficije i bankovni računi. Zašto bi perjanice takve

politike čeznuli za Europom? Prije će biti da joj jednom ru-

kom domahuju, a drugom pokazuju roge, sve u želji da divi-

dende što su namakli svojom mitologijom uživaju i njihovi

potomci u petom koljenu. Nije problem samo u saborskim

sablastima koje donose odluke o imunitetu, integritetu i

imbecilitetu, misleći najprije jedno, onda drugo, a najčešće

i najradije ne misleći ništa. Nije problem samo u generalima

koji bježe pred licem pravde i masakriraju veprove, nego je

problem u generalnoj šutnji i jednom zadrtom i poslušnič-

kom mentalitetu kojem je komunizam služio kao idealan

izgovor.

Nije problem samo u kradljivcima i kriminalcima, jer

takvih će uvijek biti u zemlji u kojoj stopa nezaposlenih

raste gotovo u istoj mjeri kao i stopa inozemnog duga. Nije

problem samo u pušačima i narkomanima, nego u onima

koji na cigaretama zgrću milijarde i javnosti mažu oči špor-

kom vrećicom zaplijenjenog heroina. Problem je u školama

koje zaglupljuju mlade, preparirajući ih tako da u budućno-

sti slijepo slijede očeve u njihovu laktašenju i poltronstvu,

problem je u fakultetima i akademijama, na kojima se zbra-

18 bordel u plamenu

jaju sinekure i budno pazi da se među njih ne ušulja neki

uljez s referencama stečenim u inozemnim institucijama,

problem je u bolesnom jednoglasju imanentnom svakoj ple-

menskoj i u sebe zaljubljenoj zajednici u kojoj se vlastiti

ganjak, koliko god prljav i mračan, shvaća kao najveći ideal.

Tamo gdje nema sublimacije i gdje su oltari pretvoreni u

postolja za političke mitinge, zaboravljena je plemenitost

kao formativna i mentalnoočišćavajuća snaga. Kakvi god

bili, građani su uvijek u nekoj mjeri sukladni načelima po-

stojećeg režima. Zar je onda čudno da su papu opstruirali u

Rimu, dok u Zagrebu glasno šute i vjernici i ateisti?

19držićev tezoro

Držićev tezoro

Uvijek ista slika i isti osjećaj, pomiješan sa strahom od lete-

nja. Bura u dubrovačkom kraju ipak jenjava i dok kroz avi-

onsko okno gledam krajolik načičkan stotinama čempresa,

mislima sam već na Prijekom, u Taliru ili u nekoj od betula

kojima poslije svih ratnih i tranzicijskih godina ne znam ni

ime (a kamoli vlasnika). Dio putnika odlazi u Grad, dok dru-

gi čekaju nastavak leta za Rim, a s obzirom na siječanjsku

pospanost, stječe se dojam da je turizam u ovom dijelu svi-

jeta u punom cvatu. Čini mi se da sam milijun puta prolazio

zmijastom trasom kroz Konavle, gledajući prema Cavtatu i

sluteći onaj Meštrovićev mauzolej, ali sva ta ponavljanja

nisu umanjila užitak prvog pogleda na Dubrovnik, koji iz

daljine izgleda kao ukras na arhitektonskoj maketi. Sjedim

u autu, u društvu scenografa Marina Gozzea , kunsthisto-

ričarke Vesne Delić Gozze i nekadašnjeg košarkaša Andra

Kne ge (generalnog konzula Republike Hrvatske u Milanu),

čekajući kad će mi pred očima uskrsnuti luka, zidine i tvr-

đava Sv. Ivana. Moji suputnici redom su Dubrovčani i u sve-

mu što se zbiva zacijelo ne vide ništa više od rutinske vožnje.

A ja, kao i prije toliko godina, s istom radošću čekam Grad,

20 bordel u plamenu

umotan u svoje bedeme kao orahova pulpa u hrapavu lju-

sku.

Grad koji je nekoć funkcionirao kao Republika, s Malim

Vijećem, Velikim Vijećem (svojevrsnim saborom) i Vijećem

umoljenih i koji je njegov najveći i najbuntovniji pjesnik,

Marin Držić , zvao naprosto rupom. Dolazim iz kontinental-

ne Hrvatske, iz sredine koju su svojom ostavštinom ponaj-

prije odredili Matoš i Krleža . Kakav kuriozum! Onaj prvi,

najveći putnik kojeg je hrvatska književnost ikad imala,

nogom nikada nije kročio u Dubrovnik, onaj drugi odapinjao

je najotrovnije strelice prema Gradu i njegovoj prošlosti,

štedeći od svojih invektiva samo dum Marina . Kad je Matoš

pisao da netko nekoga obmanjuje, tvrdio je da raguzira, a

Krležina odbojnost umnogočemu je bila određena antikleri-

kalnom pozicijom, uvjerenjem da se sloboda kupovala do-

dvoravanjem papi i Turcima i da su setebandijeristi više od

ikog drugog obilježili dubrovačku povijest. Kako teritorijal-

no integrirati Hrvatsku, pitao sam se u mnogim prilikama,

kad je u glavama nisu mogli integrirati ni njeni najveći umo-

vi? Među svojim pretečama, ili eventualnim uzorima, Krle-

ža je vidio bogumile, Križanića , Kranjčevića i raguzijanca

Držića .

Tom i takvom Držiću , komediografu i komedijantu, sve-

ćeniku i patniku, urotniku i ugursuzu krenuo sam ususret

u povodu 500. obljetnice njegova rođenja. A gdje je festa

uopće trebala početi, gdje je njeno zakonito mjesto ako ne

u Marinovu zavičajnom Gradu? Koliko su slavlja primjerena

jednoj rastrzanoj i nikada do kraja rasvijetljenoj biografiji,

kako sinkronizirati državnu pompu s djelom pjesnika koji

21držićev tezoro

je državu u liku kneza i njegovih prilježnika ne samo mrzio

nego ju je u svom desperacijonu i pokušavao (s)rušiti? Mno-

go je tajni u životu dubrovačkog komediografa, a mnoge će

ta kve zavazda i ostati. Frano Čale tvrdi da se Držić rodio

1508. godine u Dubrovniku. Točan datum nije poznat, ali je

i uz godinu dodao prilog “vjerojatno”. Ni što se tiče smrti,

činjenice ne stoje mnogo bolje. Doduše zna se da je Držić

umro u Veneciji 2. svibnja 1567. godine i da je pokopan u

crkvi Sv. Ivana i Pavla (Zanipolo). Ali ne zna se je li skončao

prirodnom smrću ili je netko ubrzao njegov kraj. Indicije su

nevjerojatne, utoliko više što je preminuo nekoliko mjeseci

poslije planirane urote i utoliko više što u knjigama umrlih

nema podataka o njegovoj smrti. Ako nisu izvjesni početak

i kraj, izvjesno je što je dum Marin poduzimao i što ga je

učinilo jednim od naših najvećih predšasnika.

Bio je genijalni komediograf, a jedan od onih koji je naj-

više učinio za njegovu promociju bio je Marko Fotez , koji je

1938. adaptirao Dunda Maroja, otkrivajući ga na najbolji

način svojim suvremenicima. Zna se da je bio svećenik, or-

guljaš u dubrovačkoj katedrali, prorektor Sveučilišta u Sieni,

komornik u službi austrijskog grofa Christopha Rogendorfa

i kapelan venecijanskog nadbiskupa. Iznad svega, pročuo se

kao pjesnik i komediograf, a da je bio glumac, redatelj i sce-

nograf, to za ono vrijeme nije bilo neobično. Ne samo zbog

renesanse nego i zbog oskudice koja ga je tjerala da se u svim

pothvatima snalazi sâm. Po svemu sudeći, bavio se i skla-

danjem, a osim orgulja, svirao je leut, violune (današnji

kontrabas), kordinu, flautu, kornet i klavičembalo. Zato je

razumljivo da se Držića u njegovu Gradu i u njegovoj ju-

22 bordel u plamenu

bilarnoj godini prvi prihvatio umjetnik koji mu je po mno-

gočemu ako ne blizanac, onda svakako rođak. To je Zlatko

Bourek , slikar i kipar, autor crtanih i kratkih igranih filmova,

scenograf, kostimograf i redatelj, koji se u skali svojih kaza-

lišnih afiniteta iskušavao u Wuppertalu, Dortmundu, Ber-

linu i New Yorku, ali isto tako u Zagrebu i Dubrovniku.

Njegova marionetska verzija Hamleta postigla je svjetski

uspjeh, a poslije lutkarske postave Skupa 1983. godine (u

suradnji s Joškom Juvančićem ), činilo se gotovo logičnim da

se s istim tekstom okuša u dubrovačkom teatru koji nosi

Držićevo ime. Lice je supstitut za osobu, na njemu se zrcale

misli i osjećaji i dok gledam Boureka , njegov dječački smije-

šak koji smjera farsi, čini mi se da se dubrovački komediograf

reinkarnirao u svom najboljem parnjaku. Gospar Zlatko kao

dum Marin ili, još više, kao upengani Pomet! Dakako, Skup

je parodija o škrcu, o nevoljama izazvanim soldinima, upra-

vo onim što je cijelog života mučilo i Držića . Ali za razliku

od kazališnog prototipa, koji pati od viška, njegov tvorac

patio je od manjka i u tom hijatu, u procjepu između stvar-

nosti i mašte, između opsesije i depresije rodila se komedija

koja u svakom vremenu i svakom novom naraštaju nalazi

itekako čvrsto uporište. Predstava “Skupa” praizvedena je

1555. godine, na piru Saba Gajčina , a u trećemilenijskom

svijetu, više nego ičim opčinjenom novcem, nema se tom

komadu što dodati ni oduzeti. Ipak, dodan mu je prolog i

epilog iz pera Luke Paljetka , kojim se Držićev predložak iz

pravocrtne komedije obrće u dijaboličnu farsu.

Simptomatično je da je glavni junak svoje zlato ili svoje

pineze ukrao od mrtvaca, a to je element koji izvornik radi-

23držićev tezoro

kalizira do krajnjih granica, vezujući ga za suvremenost, ali

vraćajući ga Držiću kao bumerang, pa i kao besparicu od

koje je patio cijeli život. Svaki kazališni tekst na pozornici

je isti na drukčiji način. Ovo potonje najviše se ticalo Izeta

Hajdarhodžića, čija se nezaboravna interpretacija Skupa, u

režiji Koste Spaića , nadvila nad dubrovačkim kazalištem kao

sjena Hamletova oca. Bježati od sjene nije lako, a osnovni

problem Skupa, u intepretaciji Branimira Vidića , proizlazi

iz predloška koji se doima kao monodrama, što praktički

znači da su svi ostali akteri u funkciji glavnoga lika. Vidić se

udaljavao od Hajdarhodžićeve sjene tako što na nju nije mi-

slio i baš zato što nije mislio, pokazao je koliko je od nje te ško

pobjeći. Hrvoje Sebastijan kao Kamilo (i Andrijanin izabra-

nik) dao je svojoj roli femininu crtu, što bi trebalo biti u

skladu s vremenom u kojem se spolne uloge konvertiraju,

dok je Mirej Stanić zablistala u ulozi starca Zlatikuma. To što

je žena igrala muškarca, u ovom slučaju više je uvjetovano

malim ansamblom nego režiserovom potrebom da se pribli-

žava novim trendovima po kojima između spolova više ne-

ma nikakve razlike.

U Bourek -Paljetkovu viđenju Satir biva pretvoren u Smrt,

koja je također ženskoga roda (igra je Glorija Šoletić ). Ona je

barem isto toliko zavodljiva i privlačna koliko je glavnom

junaku privlačna munida; to je ona točka u kojoj Držićev

komad djeluje više kao srednjovjekovno prikazanje nego

kao renesansna veselica, vrludajući u tempu i spuštajući

zavjesu nad jednom opsesijom koja se gubi u sebi samoj. Ne

treba zaboraviti kostime Dijane Kosec-Bourek, koji su se

doimali kao mobilne skulpture, idealno komunicirajući sa

24 bordel u plamenu

sezonom karnevala i otkrivajući po tko zna koji put da je

Grad presudan barem koliko i predstava i da su Grad i ka-

zalište u Dubrovniku jedno te isto. Histrionski svijet ko-

respondirao je opet sa stvarnim svijetom ili, Držićevim vo-

kabu la rom, ljudi nazbilj stali su sučelice ljudima nahvao.

Monomanija glavnog lika stopila se s manijom kao osnovnim

znakom postkapitalističke pohlepe i pomame za zlatom.

Ako je tezoro glavna poštapalica Skupa, nema sumnje da i

Držić mami svojim tezorom, rasipajući komediografsko bla-

go kao pokladne korijandole i dopirući sveudilj do naših

dana.

25bordel u plamenu

Bordel u plamenu

Poslije karnevalskih veselica i početka korizmenog posta

uslijedio je tajac izazvan uvjerenjem da je Hrvatska blokira-

na. Glagol blokirati zaziva asocijacije na neka davna blokov-

ska vremena, iako se ne bi moglo tvrditi da su ova današnja,

u kojima je prevladana konfrontacija između komunističkog

istoka i kapitalističkog zapada, bitno bolja i uravnoteženija.

Ako se nekoga blokira, onda to naprosto znači da ga se one-

mogućava ili koči u njegovim nastojanjima. Budući da se

takva tvrdnja u ovom slučaju odnosi na Hrvatsku i njeno

približavanje Europi, razlozi za pijanstvo i optimističke pro-

gnoze kojima nas kljukaju blagoglagoljivi sinoptičari s Mar-

kova trga svedeni su na minimum. Dati blokadu dobro je

samo kad se pod tim podrazumijeva da je netko dobio injek-

ciju ili, drugim riječima, ljekovitu tekućinu, a u ovom sluča-

ju izvjesno je da je Hrvatska dobila još jednu ćušku. I koliko

god ta ćuška bila neugodna, pogotovo jer su je odalamili di-

rigenti iz Bruxellesa, koliko god se političari posipali pepe-

lom (u srijedu je bila Pepelnica), toliko treba priznati da su

za još jedan žuti karton najzaslužniji oni koji nas već godi-

nama tako efikasno guraju u naručje Europe.

I da ne bi bilo zabune: guraju nas tako uspješno da je Hr-

26 bordel u plamenu

vatska jedna od rijetkih zemalja, uz Srbiju i nekolicinu dru-

gih susjeda, koje još nisu integrirane u Uniju. Problem je u

najmanju ruku perverzan i to što će naša zvjezdica prije ili

kasnije zatreperiti u galaksiji ujedinjenog kontinenta, više

je zasluga umorne gospođe Europe, a manje posljedica naših

manira ili želje da slijedimo protokol koji je ta ista gospođa

davno propisala. Ne treba biti cinik da bi se shvatilo kako u

Banskim dvorima zasjeda samozvana politička elita koja je

po svom habitusu duboko antieuropska i koja, kad bi i htje-

la, sa svim onim zahtjevima što ih pred nju postavlja Bruxe-

lles ne može izići na kraj. A kad te volje nema, kad je ona

fingirana i maskirana frazama koje izazivaju mučninu, onda

smo tu gdje jesmo. U zapećku Europe, svjesni da ćemo se u

njenu naručju naći po logici jednom zacrtanog projekta i

političkog konsenzusa koji ne podnosi crne fleke na geo-

grafskoj karti. Ako ćemo pravo, onima koji vode Hrvatsku

mnogo više odgovara izolacija nego integracija. Za svoje po-

našanje u europskoj multilaterali morali bi polagati račune;

ovako, u nevinoj i od svijeta odcijepljenoj Hrvatskoj, mogu

činiti što ih volja, svjesni da će i na idućim izborima tri jum-

fi rati, makar uz pomoć dijaspore i gomile čankoliza koji se

zadovoljavaju mrvicama s njihova stola.

Pat-pozicija izazvana smicalicama oko Zaštićenog eko-

loško-ribolovnog pojasa gotovo je savršen alibi za takvu po-

litiku. Uvijek nas netko maltretira, uvijek smo mi žrtvo vani

jaganjci. Jučer su nam krvi pili Srbi, danas ih slijede Sloven-

ci i Talijani, uz diskretno sufliranje iz Bruxellesa. Prava je

istina da flagrantni razmjeri kriminala i nezakonitog boga-

ćenja ne bi bili mogući da je Hrvatska u Europi svojim pona-

27bordel u plamenu

šanjem, a ne samo praznim riječima kojima više ne vjeruju

ni oni koji ih izgovaraju. A na tri kardinalna područja, u ko-

jima tako žalosno šepamo za starom gospođom Europom,

već je gadljivo upozoravati. Davno najavljivana reforma i

depolitizacija pravosuđa, obračun s organiziranim krimina-

lom i korupcijom te novo ustrojstvo državne uprave, koja je

metastazirala do neslućenih razmjera, tri su utega oko vrata

naših građana i tri najveće brane koje priječe ulazak u kon-

tinentalnu maticu. Sve je odveć mučno da ne bi bilo i mrač-

no! Onda slijede kampanjske akcije u kojima se imovina

stotinjak obitelji odjednom stavlja pod povećalo, onda se

iznebuha otkriva da je Damir Polančec imao prste u svim

privatizacijskim aferama (što ga je u konačnici dovelo u fo-

telju potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva), onda

biva jasno da je Žužul vodio prljave poslove s nekakvim kal-

cetama, dok je puk u svojoj naivnosti mislio da je pred njim

bjelosvjetski političar i muzički šmeker koji u dokolici pije

viski s Placidom Domingom .

Za nedavnog boravka u Dubrovniku pohodio sam Knežev

dvor. Pohodio sam ga po tko zna koji put, onako kao što se

po tko zna koji put vraćamo istoj knjizi, već toliko puta slu-

šanoj simfoniji ili toliko puta ispijanom vinu. Vidio sam

dječicu ogrnutu u karnevalske odore i spomenik Mihi Pra-

catu . Ali više od raguzijanske grandezze i činjenice da je knez

u svojoj državi vladao samo mjesec dana, fascinirao me nat-

pis na vijećnici: “Obliti privatorum publica curate”. Ukle sana

u kamen, ta poruka na latinskom jeziku upozorava pogla vare

da zaborave na privatne interese i brinu se za javne poslove.

Moguće je da naši političari nisu svladali osnovne lekcije iz

28 bordel u plamenu

latinskog jezika, pa su u svojoj brzopletosti citiranu poruku

obrnuli naglavačke. Kakva opća dobrobit i zajednički inte-

resi! Treba najprije namiriti svoje obitelji, svoje pajdaše i

ljubavnice, treba učiniti nešto za netjake, kompanjone iz

vlastite stranke, srediti kuće i kućerke, nekretnine i pokret-

nine, dionice i ine vrijednosne papire, a onda, ako što ostane,

servirati pod plaštom humanitarne pomoći i skrbi za siroma-

šne kojih se, eto, nađe i u našoj domaji. Lutanje Dubrovni-

kom tako je opet jednom provociralo dvojbu zvanu povijesni

progres.

Po čemu je naše vrijeme bolje od onoga u kojem je živio

Gundulić ? Ako je suditi po ariji, arhitekturi i načinu na koji

se upravljalo javnim poslovima, reklo bi se da nije ni po če-

mu. A da se Hrvati u 21. stoljeću groze Europe kao kakvog

bauka, da se otimaju od ulaska u Uniju kao što se pacijent

otima od luđačke košulje, da se više ili manje izravno pod-

meću teorije o našoj samoniklosti i autohtonosti u odnosu

na dekadentnu i defloriranu Eu-rupu, to se ne može tuma-

čiti kao eksces, a još manje kao slučaj. Dakako, nitko razu-

man ne misli da će u času kad uđe u Uniju sve teškoće s

kojima se Hrvatska bakće biti izbrisane čarobnim štapićem.

Ali objašnjavati da je Unija jedinstvena organizacija po stup-

nju integriranosti različitih područja, od gospodarstva i pra-

va do kulture i vanjskopolitičkih odnosa, otkrivati da je to

proces koji traje gotovo 60 godina i da Hrvatska nema alter-

native, kao što je nisu imale ni druge, ekonomski moćnije i

samostalnije zemlje, to je danas isto toliko smiješno kao kad

bi netko dokazivao da su se u dvama najvećim ratovima u

20. stoljeću sudarili Nijemci i Francuzi.

29bordel u plamenu

Premda više nije u središtu svjetskog interesa, Europa je

u sebi akumulirala svijest o planetarnim pitanjima prvoga

reda. Ona nije jedini punkt na kojem se ta svijest razvija(la),

ali su njene tradicije u tom smislu tako jake da joj u tome

malotko može konkurirati. Koliko je to točno, pokazuje

povijest Karla Velikog (742.–814.), vladara i pantokratora

najznatnijeg dijela zapadne i srednje Europe i velikog me-

cene. Na njegovu dvoru okupljali su se književnici i drugi

umjetnici, stvarajući temelje za jednu epohu koja će biti

identificirana kao karolinška renesansa. U to doba razvijala

se literatura na latinskom jeziku, koji je funkcionirao kao

koinē, univerzalni medij s prerogativima koji se danas pri-

pisuju engleskom jeziku. Isto tako, moguće je zaključiti da

duhovna i socijalna stratifikacija francjozefinske Monarhije

pokazuje da je u toj carevini bio na djelu globalistički princip.

Koliko god smo kao narod i kao pojedinci skloni glorificirati

vlastitu prošlost, toliko je izvan sumnje da je Hrvatska do

Drugog svjetskoga rata u znatnoj mjeri bila feudalna i pred-

moderna zemlja. Političke slobode realizirane su post fe-

stum, onda kad je građansko društvo sa svojim klasičnim

simbolima gotovo gurnuto u ropotarnicu.

Takva razmišljanja zakonito vode prema Cioranu , koji se

o vlastitoj naciji i vlastitim korijenima izražavao jezikom

samokažnjavanja. Iako rođen u Rumunjskoj, o kojoj nije

gajio nikakvih iluzija, on je prije pola stoljeća objašnjavao

da Rumunjska i njoj susjedne države, kao što su Bugarska i

Jugoslavija, posjeduju biološku snagu koja je davno nestala

u zapadnim dijelovima kontinenta. U balkanskim zemljama

Cioran je prepoznao divljaštvo, pomiješano s potrebom za

30 bordel u plamenu

pustošenjem, ali je vjerovao da će upravo narodi iz tog are-

ala udariti posljednju pljusku civiliziranoj i soanjiranoj gos-

pođi Europi. Gledajući snimke havariranog turskog broda

Und Adriyatik, koji je gorio 13 nautičkih milja zapadno od

Rovinja, sjetio sam se Cioranove zastrašujuće metafore: sklo-

nost prema kaosu i unutrašnjem neredu, tako očitu u ovom

dijelu svijeta, izjednačio je s bordelom u plamenu! Srećom,

Beatlesi još nisu zaboravljeni. Američka uprava za astrona-

utiku poslala je u svemirska bespuća pjesmu “Across the

Universe”, koju je komponirao John Lennon . Za razliku od

njegove pjesme, koja putuje svemirom brzinom od 300 ti-

suća kilometara u sekundi, Hrvatska se približava Europi

puževskom sporošću od 300 milimetara u godini.

259bibliografska bilješka

Bibliografska bilješka

Pišem ti pismo, 13. siječnja 2008.

Pogledaj dom svoj, anđele, 20. siječnja 2008.

Držićev tezoro, 3. veljače 2008.

Bordel u plamenu, 10. veljače 2008.

Goli Krleža , 17. veljače 2008.

Voda do grla, 24. veljače 2008.

Tanja ili Vanja, 2. ožujka 2008.

Bye-bye, Balkan!, 9. ožujka 2008.

I grad i selo, 16. ožujka 2008.

Teško je biti svoj, 30. ožujka 2008.

Nekoga moraš voljeti, 6. travnja 2008.

Čarobnica iz Istre, 13. travnja 2008.

Imperator Karajan , 20. travnja 2008.

Let iznad kukavičjeg gnijezda, 27. travnja 2008.

Arsenovo pisanje povijesti, 4. svibnja 2008.

Školarci uvježbavaju ustanak, 11. svibnja 2008.

Pervertit osvaja svijet, 25. svibnja 2008.

E, moj narode!, 1. lipnja 2008.

Nogomet kao religija, 8. lipnja 2008.

Luđaci ili prvaci, 15. lipnja 2008.

Španjolska über alles, 29. lipnja 2008.

260 bordel u plamenu

Čuj, mali čovječe!, 6. srpnja 2008.

Felacio kao politički adut, 13. srpnja 2008.

Život za convivenzu, 17. kolovoza 2008.

Čovjek i hrast, 24. kolovoza 2008.

Slon u staklarnici, 31. kolovoza 2008.

Škole kao oltari, 7. rujna 2008.

Majka svih događaja, 14. rujna 2008.

Riba smrdi od glave, 21. rujna 2008.

Bariton za vječnost, 28. rujna 2008.

Hrvati su svoje popušili, 5. listopada 2008.

Svećenik iz Montreala, 12. listopada 2008.

Pisac i njegova sjena, 19. listopada 2008.

Navijači su vaša slika, 26. listopada 2008.

Kranjčević redivivus, 2. studenoga 2008.

Osana Obama , 9. studenoga 2008.

Živi Van Gogh , 16. studenoga 2008.

Bauk balkanizma kruži Hrvatskom, 23. studenoga 2008.

Cirkus zvan predsjednik, 30. studenoga 2008.

Jedan je bio Draža, 14. prosinca 2008.

Ljepotica i zvijer, 21. prosinca 2008.

Kovač svoje sreće, 28. prosinca 2008.

(Svi tekstovi prvotno su objavljeni u riječkom Novom li-

stu.)

261kazalo imena

Kazalo imena

AAbott, Jack 9

Adan, Richard 10

Adlešić, Đurđa 143, 206, 207, 208, 209, 239

Agassi, Andre 43

Akashi, Yasushi 39

Albahari, Bepo 66

Anderson, French 49

Arafat, Yasser 148, 149

Arghezi, Tudor 163

Aršavin, Andrej 131

Aurelio, Mehmet Marko Aurelije 124

BBabović, Milka 39

Badurina, Ivica 181

Bair, Sheila C. 158

Bajramović, Šaban 33

Balthus, Balthasar Klossowski de Rola 143

Banac, Ivo 188, 189, 190, 191, 200, 249

Bandić, Milan 59, 89, 113, 125, 207

Barbusse, Henri 52, 53

Bartučević, Jeronim 11

Basten, Marco van 131

Baudrillard, Jean 71, 136, 170, 171

Beccalossi, Fausto 76


Beckett, Samuel 158, 199, 257

Beck, Roscoe 198

Beethoven, Ludwig van 79, 83, 84, 226

Belin, Rudi 245

Benco, Nikola 245

Benedikt XVI. 13, 14, 140

Berdjajev, Nikolaj 146, 147

Berija, Lavrentij 89

Berlusconi, Silvio 139, 140

Bernhard, Thomas 65, 81, 82, 128

Bernini, Giovanni Lorenzo 141

Bertolucci, Bernardo 103

Bettiza, Enzo 64

Bilić, Slaven 16, 117, 118, 121, 122, 124, 125, 129

Bitorajac, Rene 128

Blago, Lucian 163

Blažević, Jakov 167

Blažević, Miroslav 126

Blažičko, Ivan 118, 119

Boch, Anne 224

Bolt, Usain 152

Borges, Jorge Luis 109

Borowski, Tim 124

Bossi, Umberto 140

Botticelli 139

Božić, Mirko 154

Boulanger, Nadia 84

Bourek, Zlatko 22, 23

Bozanić, Josip 13, 99

Brahms, Johannes 79, 83

Braun, Mirko 245

Brel, Jacques 94, 197

Brešan, Ivo 229

Brežnjev, Leonid 89

Brlečić, Janko 101

Brodski, Josif 64, 253, 255, 258

Broz, Josip Tito 35, 36, 51, 67, 110, 116

263kazalo imena

Bruckner, Anton 83

Budak, Mile 8, 35

Budak, Neven 191

Buff on, Gianluigi 121

Bulić, Branko 93

Bülow, Andreas von 172, 173

Bušić, Zvonko 162

Bush, George W. 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 78, 102, 172, 218

Buzzati, Dino 57

CCalderoli, Roberto 140

Callimachus, Philippus 232

Canetti, Elias 240

Capello, Fabio 175, 176

Capote, Trumann 9, 11, 142

Carfagna, Mara 139

Carlos, Santos de Jesus 137

Carlos, Juan 128

Carlyle, Thomas 221

Celibidache, Sergiu 163

Celzijus, Nives 247, 248, 249, 252

Cicciolina, Ilona Staller 140

Cihlar, Milutin Nehajev 213

Ciliga, Ante 229

Cioran, Emil 29, 30, 131, 163, 191, 257

Clarke, Arthur C. 50, 51

Clinton, Bill 11

Clinton, Hillary Rodham 158, 218

Cohen, Leonard 193, 194, 195, 196, 197, 198

Cooper, David 88

Culianu, Ioan P. 163, 164, 165

Cvitanović, Josip 94

ČČačić, Radimir 72

Čajkovski, Petar Iljič 79, 83


Čehok, Ivan 143

Čehov, Antun Pavlovič 153

Čičak, Ivan Zvonimir 248, 249

Čorić, Josip 47

ĆĆesić, Ljubo Rojs 178

Ćuk, Mile 178

DDante, Alighieri 121

Darwish, Mahmoud 145, 146, 147, 148, 149, 150

da Silva, Eduardo 124

Dedić, Arsen 8, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 243, 259

Delić Gozze, Vesna 19

Dellwo, Karl-Heinz 104, 105, 106

Demetar, Dimitrije 63

Dešpalj, Pavle 94, 95

Diminić, Josip 250

Dimitrov, Georgij 31

Domingo, Placido 27

Dragović, Tanja 45, 47, 48

Drpić, Dino 210

Držić, Marin 19, 20, 21, 22, 23, 24, 259

Drumond, Edward 87

Duda, Bonaventura fra 191

Dunham, Ann 220

Dürer, Albrecht 224

Dvoraček, Miroslav 199, 200, 201

Dvornik, Boris 61

Dylan, Bob 219

ĐĐapić, Anto 176, 177

Đilas, Milivoj 34

265kazalo imena

EEastwood, Clint 11

Eliade, Mirca 163

Eliot, Thomas Stearns 91, 140

Elizabeta II. 158

Emerson, Ralph Waldo 215

Esterházy, Péter 118, 119

Etto, Oelilton Araujo Dos Santos 137

Évora, Cesária 76

FFabijanić, Bartol 101

Fattorini, Ivan 39

Fejtö, Ferenc 64

Felbinger, Bartol 113

Fellner, Ferdinand 55, 251

Fernandez, Christina 157

Ferrero, Ibrahim 76

Fiennes, Ralph 107

Fiennes, Sophie 107

Filić, Tomislav 166

Filzmaier, Peter 159

Fischer, Heinz 80, 129

Fitzgerald, Francis Scott 227

Flaubert, Gustave 48

Forman, Miloš 90

Fotez, Marko 21

Francetić, Jure 162

Franjo Josip I. 66, 116, 224

Frankopan, Fran Krsto 116

Freud, Sigmund 137, 156

Friščić, Josip 143, 207

Fritzl, Josef 108

Furlan, Mira 89

Furtwängler, Wilhelm 82


GGajčin, Sabo 22

Galilei, Galileo 14

Gamulin, Luka 101

Gandhi, Sonia 157

Gassman, Vittorio 56

Gayol, Rafael 198

Geržina, Igor 181

Gilmore, Gary 9

Glavaš, Branimir 16, 37, 209

Göbbels, Joseph 114

Gogh, Vincent van 223, 224, 225, 226, 227, 228, 260

Gogh, Theo van 227

Gogh-Bonger, Johanna van 228

Gogolj, Nikolaj Vasiljevič 248

Goldstein, Ivo 189

Goldstein, Slavko 37

Golik, Krešo 154

Golob, Žiga 76

Gombrowicz, Witold 215

Gómez, Mario 124

Gori, Giorgio 32, 235

Gotovac, Vlado 184

Gotovina, Ante 134

Gozze, Marin 19

Grapelli, Stephan 77

Grass, Günter 148

Grbeša, Marijana 39

Greenaway, Peter 107

Grubišić, Ivan don 191

Gudelj, Antun 142

Guerreiro, Roger 124

Guliani, Rudolph 172

Gundulić, Ivan 28

Guzzanti, Sabina 139, 140, 142

267kazalo imena

HHaider, Jörg 75, 158, 159, 160, 161, 162

Hajdarhodžić, Izet 23

Halilović, Vanja 46, 48

Harambašić, August 165, 166

Haulik, Juraj 42

Havel, Václav 202

Hebrang, Andrija 88, 89, 239

Hefner, Hugh 11

Hektorović, Petar 11

Helmer, Hermann 55

Heskey, Emil 207

Hiddink, Guss 131

Hieronymus, nadbiskup salzburški 81

Hitchcock, Alfred 107

Hitler, Adolf 34, 66, 137, 160

Hobbes, Thomas 202

Hofman, Branko 33

Homer 250

Horvatinčić, Tomislav 12, 53

Hrvačić, Hrvoje 53

Huber, Marica 142

Husein, Sadam 160

IIbanez, Luis Ezequiel 137

Ibler, Drago 67

Icke, David 173

Ilijić Čičak, Berta 168

Ionesco, Eugene 163

Isaković, Antonije 33

Ivan Grozni 16

Ivanišević, Goran 43, 44, 45, 47

Ivanković, Branko 175, 176

Ivan Pavao II. 168

Ivić, Tomislav 132


JJakovina, Tvrtko 191

Jancso, Miklos 103

Janković, Vesna 256

Janša, Janez 51

Jelinčič, Zmago 162

Jendričko, Slavko 16, 17

Jerković, Jurica 241, 243

Jerković, Dražan 241, 242, 244, 245, 246

Joyce, James 250

Juraj Dalmatinac 8

Jurić, Marija Zagorka 248

Juvančić, Joško 22

KKajin, Damir 72

Kajmak, Marijan 166

Kamov, Janko Polić 216

Kandare, Boris 176

Kapičić, Dragan 32

Kapičić, Stefan 32

Kapičić, Jovo Kapo 32, 33, 36

Kappus, Franz Xaver 12

Karađorđević, Aleksandar kralj 233

Karajan, Herbert von 79, 80, 81, 82, 83, 84, 259

Karlo Veliki 29

Karpatský, Dušan 212

Kelemen, Boris 67

Kennedy, Jackie 11

Kesey, Ken 90

Kierkegaard, Soren 242

Kiš, Danilo 32

Kirin, Ivica 45

Klimt, Gustav 224

Klose, Miroslav 123, 124

Knego, Andro 19

Knežević, Milan 142

269kazalo imena

Knežević, Snješka 53, 162, 252

Knez, Tomislav 245

Kobeščak, Zdenko 245

Kokoschka, Oscar 224

Korvin, Matijaš 212

Kosec-Bourek, Dijana 23

Kosor, Jadranka 125, 141, 239

Kovačević, Božo 189, 252

Kovač, Mišo 245

Kovač, Mirko 253, 254, 255, 256, 257, 258, 260

Kranjčević, Silvije Strahimir 20, 211, 212, 213, 214, 215, 216, 260

Križanić, Juraj 20, 215

Krleža, Miroslav 20, 31, 33, 34, 35, 36, 40, 60, 95, 122, 176, 190, 203, 214,

215, 216, 231, 259

Kršinić, Frano 67

Kudrjavcev, Anatolij 61, 62, 63, 64, 65, 66, 189

Kundera, Milan 199, 200, 201, 202, 203, 204, 233, 257

Kušan, Ivan 212

Kuranyi, Kevin 124

Kusin, Vesna 252

Kvaternik, Dido 34

LLadan, Tomislav 175, 176, 237

Lagarde, Christine 157

Lamza, Stjepan 245

Lapthorne, Britt 188

Larsen, Neil 198

Lasić, Vjekoslav pater 162, 203

Lasić, Stanko 190, 203

Le Clézio, Jean-Marie Gustave 199

Lenjin, Vladimir Iljič 146

Lennon, John 11, 30

Leonardo da Vinci 224

Levačić, Krunoslav 76

Lewinsky, Monika 139

Lineker, Gary 123


Linhartova, Vera 202

Lipovetsky, Gilles 47

Löw, Joachim 128

Lozano, Francisco-Javier 177

Lugo, Fernando 155

Lunaček, Vladimir 64

Luxuria, Vladimir 235, 236, 237, 239, 240

MMadonna, Louise Ciccone 11

Mahler, Gustav 153

Mailer, Norman 8, 9, 10

Maisky, Mischa 232, 250

Makavejev, Dušan 103, 104, 105

Malinar, Božidar 8, 255

Malnar, Željko 164

Malraux, André 154

Mamić, Zdravko 111, 209, 238

Mann, Klaus 161

Man, Paul de 197, 200

Manzoni, Alessandro 79

Mappes-Niediek, Norbert 39

Marinković, Janko 67

Marinković, Ranko 95, 202, 250, 251, 252

Marjanović, Milan 216

Markač, Mladen 7

Marković, Tamara 154

Marković, Vlatko 75, 126, 209, 245

Marotti, Josip 141

Martin, Todd 44

Marulić, Marko 63

Maruna, Boris 58, 147, 185

Marx, Karl 15, 104

Mas, Javier 197

Matić, Slobodana 254

Matoš, Antun Gustav 20, 58, 215

271kazalo imena

Matvejević, Predrag 14

Matvijenko, Valentina 158

Maurović, Andrija 67

May, Karl 133

Mbywangi, Margarita 155

McCain, John 217, 218

McLoughlin, Coleen 115

Meazza, Giuseppe 246

Merkel, Angela 128, 157

Merz, Ivan 165, 166, 167

Mesić, Miljenko 209

Mesić, Stjepan 71, 129, 237

Metzger, Bob 198

Michelangelo, Buonarroti 121, 139, 224

Mihailović, Dragoslav 33

Mihalić, Slavko 212

Mihanović, Antun 84, 113

Mihanović, Robert Frangeš 55

Mikac, Marijan 213

Milanović, Zoran 153

Milić, Goran 39

Milinović, Darko 88, 153, 207

Militka, Iva 199

Miller, Jacques-Alain 106

Mimica, Neven 39

Mlikotin Tomić, Deša 177, 178

M’Naghten, Daniel 87

Modrić, Luka 130

Molotov, Vjećeslav Mihailovič 31

Montherlan, Henry de 69

Moore, Michael 172

Morales, Pedro 137

Morgan, Pierpont 65

Mozart, Leopold 81

Mozart, Marija Ana 81

Mozart, Wolfgang Amadeus 42, 79, 81, 83


Mrkonjić, Zvonimir 212

Muhammad Ali 11

Murdoch, Iris 11

NNabokov, Vladimir 257

Nalješković, Nikola 11

Napolitano, Giorgio 140

Nazor, Vladimir 31, 258

Neuville, Oliver 124

Nietzsche, Friedrich 221

Nikolić, Vera 67

Njegoš, Petar Petrović 32

Nooyi, Indra K. 158

Norac, Mirko 184

Novak, Slobodan Prosperov 39

Novak, Vjenceslav 64, 213

Novosel, Tomislav 153

OOates, Joyce Carol 11

Obama, Barack 217, 218, 219, 221, 222, 240, 260

Obama, Barack Senior 220

Obersnel, Vojko 72

Obrovac, Tamara 75, 76, 77, 78

Ogrizović, Milan 213

Okudžava, Bulat 197

Oštrić, Boris 181

Orbison, Roy 251

Orwell, George 87

Owens, Jesse 182

Oz, Amos 41

PPal, Alfred 33

Paljetak, Luko 22

Palme, Sven Olof 70

273kazalo imena

Palokaj, Augustin 50

Papić, Krsto 252

Parkin, Adela 10

Parun, Vesna 212

Pasolini, Pier Paolo 103

Pavelić, Ante 66, 71, 110

Pavić, Vlasta 209

Pelegrinović, Mikša 11

Perković, Marko Thompson 75, 98, 110, 111, 112, 113, 128, 153, 164, 167,

250

Pessoa, Fernando 212, 257

Petöfi , Sándor 149

Phelps, Michael 152

Pietersen, velečasni 228

Pilsel, Drago 109

Platon 40

Pletnjov, Mihail 80

Podolski, Lukas 123, 124

Polančec, Damir 27

Pracat, Miho 27

Prešern, France 141, 149

Prica, Čedo 72

Primorac, Dragan 75, 167, 179, 239

Prosinečki, Robert 122

Prpić, Goran 44

Puccini, Giacomo 56

Pukanić, Mirjana 86, 87, 88, 89

Pupačić, Josip 212

Pupovac, Milorad 72

Pusić, Zoran 39

QQuiquerez, Ferdo 252

RRabin, Jicak 71

Radin, Furio 89


Radman, Miroslav 39

Rački, Franjo 8

Rafael 198, 224

Rafter, Patrick 43, 44

Rakitić, Ivan 123

Rakovec, Uroš 76

Ranković, Aleksandar 40

Raos, Josip 95

Ratzinger, Joseph 14, 140

Rea, Chris 56

Regnault, François 106

Rehn, Oliver 16

Reić, Zdravko 118

Reich, Wilhelm 71, 104, 137

Reihl-Kir, Josip 142

Rembrandt, Harmens van Rajn 224

Rice, Condoleezza 157

Riefenstahl, Leni 112

Rilke, Rainer Maria 12

Ritz, Luka 188

Roban Križić, Ivan 101

Rogendorf, Christoph 21

Rončević, Berislav 187, 188, 190

Rooney, Wayne 115, 116

Rorauer, Julije 213

Rosetti, Roberto 130

Rostropovič, Mstislav Leopoljdovič 39

Rubens, Peter Paul 224

Rudolf, Davorin 39

Runjanin, Josip 84

Runjić, Zdenko 181

Rupel, Dimitrij 16

SSabato, Ernesto 109

Sadat, Anvar el 70

Sammir, Jorge 137

275kazalo imena

Sampras, Pete 43

Sanader, Ivo 16, 17, 37, 71, 129, 141, 177, 219, 237

Sarnavka, Sanja 250

Savonarola, Girolamo 167, 203, 249

Sbutega, Branko don 185

Scheinman, Jenny 77

Schiele, Eugen 224

Schiller, Friedrich 84

Schmidt, Helmut 172

Schönberg, Arnold 83

Schopenhauer, Arthur 112

Schorm, Evald 103

Sebastijan, Hrvoje 23

Selem, Petar 67

Selimović, Meša 258

Semih, Sentürk 134

Seneka 11

Shakespeare, William 226

Shaw, George Bernard 65

Silverstein, Larry 172

Sivilotti, Valter 94

Sloterdijk, Peter 108, 203, 257

Smoje, Miljenko 65

Sobiesky, Jan 116

Soetor, Lolo 220

Soldo, Božidar 66

Soldo, Dino 197

Solovjov, Vladmir Sergejevič 146

Solženjicin, Aleksandar 145, 146, 147

Spaić, Kosta 23

Srebrić, Zorislav 135

Srna, Darijo 130

Staljin, Josif Visarionovič 31, 32, 34, 109, 146

Stanić, Mirej 23

Starčević, Ante 166

Stevens, Carol 10

Stipišić, Zlatan Gibonni 181


Strossmayer, Josip Juraj 41, 42, 64, 216

Suarez, Giillermo 137

Swoboda, Hannes 16

Szász, Thomas S. 87, 88

ŠŠakić, Dinko 161

Šenoa, August 64, 258

Ševčenko, Taras 149

Šimatović, Šime 251

Šimunić, Josip Joe 123

Šimunović, Frano 154

Škorić, Zlatko 245

Škrabalo, Ivo 39

Škunca, Andriana 212

Šohaj, Slavko 67

Šola, Ivica 191

Šoletić, Glorija 23

Šoljan, Antun 91, 212

Štimac, Igor 209

Šulek, Bogoslav 63

Šutej, Vjekoslav 125

TTadić, Ljuba 154

Tartaglia, Marino 67

Tasso, Torquato 65

Tijardović, Ivo 66

Timošenko, Julija 157

Tizian 165

Tolstoj, Lav Nikolajevič 113, 191

Tomac, Zdravko 167

Tomić, Lucija Ana 177

Tommaseo, Nikola 8

Toni, Luka 195

Trochowski, Piotr 124

Trotta, Margarethe von 103

277kazalo imena

Turopoljac, Darko 89

Tuđman, Franjo 116, 178

Tzara, Tristan 163

UUjević, Tin 96

VVasconcellos, Jose 220

Vedriš, Mladen 39

Verdi, Giuseppe 79

Vergilije 98

Vetranović, Mavro 11

Vidal, Gore 10

Vidić, Branimir 23

Visković, Nikola 152, 154, 191

Visković, Velimir 39, 185, 255

Visocki, Vladimir 197

Vodopija, Magdalena 248, 255

Vrančić, Antun 232

Vraz, Stanko 63

Vrdoljak, Dražen 185

Vučković, Severina 98, 153, 164, 231

Vukov, Diana 183

Vukov, Emil 183

Vukov, Ivana 183

Vukov, Vice 182, 183, 184, 185

WWagner, Richard 81, 83

Weil, Simone 144

Westenhalter, Peter 158

West, Rebecca 42, 60

Wheen, Francis 234

Whitman, Walt 222

Wolfe, Thomas 9, 15


YYakin, Hakan 123

ZZagorec, Klerisa 192

Zagorec, Vladimir 178

Zajec, Ivan pl. 214, 252

Zambata, Slaven 245

Zenić, Milivoj 8

Zeune, August 232

Zima, Fabijan 231

Zima, Juraj 231

Zima, Luka 92

Zima, Mihael 231

Zima, Tomo 231

Zima, Vinko 231

Zobundžija, Goran 142

Zogatto, Adamo 65

Zrinski, Petar 116

ŽŽidak, Tomislav 119

Žilnik, Želimir 103

Žižek, Slavoj 103, 106, 107, 108

Žužul, Miomir 27, 75

279kazalo imena

bordel u plamenu

Documents