brian dinter sjaj u tami duhovna · pdf filespoznaj ga i zavoli, ... drevni su pisci o ljudima...

Brian DinterSJAJ U TAMI

duhovna poezija

Brian DinterSJAJ U TAMI

duhovna poezija

Izdavač Ana Stjelja

Dizajn korica, lektura

Ana [email protected]

Recenzija

Ana Stjelja

Priprema i štampa

[email protected] www.chigoja.co.rs

Tiraž300

Brian Dinter

SJAJ U TAMIduhovna poezija

Beograd, 2012.

�

Brian Dinter SJAJ U TAMI

Duhovna poezija

�


Duhovna poezija

Ljepota pisanja, gracioznost je koja pripada mojoj duši.

Božji blagoslov osvjetljava moju ruku koja leprša po papiru uz svekoliko čuđenje mojih prizemnih pet osjetila: osjetila koja vjerno servisiraju svijet vanjštine, pronoseći slike koje pomućuju osjetljivi um.

Poraz ega je pobjeda duše, duše izmorene od silnog skrivanja, od borbe za mirom, od ustajanja u ranu zoru da bi dobila mig svog gospodara.

Pisanje je ljepota koja izvire iz nebeskih visina, ljepota koju um poput ogledala oslikava na matrici umirućeg ega.

O ruko moja, kreći se slobodno po uzvišenom diktatu, ne prestajući stvarati stihove slobode, finoću srčanih izraza i fantazmagoriju duhovnih primjesa kojima obiluje svijet zbilje: svijet koji se nalazi iza kulisa iluzije, iza zidina propalog carstva!

�


Duhovna poezija

DUHOVNA SJETA

Objašnjenje mog bivstvovanja ne dugujem nikome,Bog se smijulji mojoj naivnosti i prati me nježnoIspisujem misli površno i snenoTražim povraz koji udicu djela drži.

Tko li je mamac mojoj smislenosti u sumraku životaTko li sjedi pokraj na stolici pokajanja u šumi očaja?Svjetlo snažno postoji i zrake nježno pokazujeSramno se šuljam vijugavim putevima tražeći tebe!

Bože spusti povraz s mamcem do osjetila mojihNeka mudrost njihova čulnost plitku nadigraNeka sjaj u očima gnjevnog dječaka blud svakodnevnice odbaciPotok radosti u šumarku bajnom iščekuje izletnika života!

Odbacujem ostarjelu i izmučenu kožuPrljavštinom sam se dičio i gospodski odbacioDa li sam divljaštvo očistio sudba će pokazatiPrividi neka miruju u zdencu duhovne sjete!

�


Duhovna poezija

OTAC

Tražih sebe na putovanjima silnimU prostranstvima ega utjehu ne nalazih.

Korijene svoje ne spoznah u bujici riječiOca svoga ne vidjeh, oca svoga zemaljskoga.

Istina se skrivala u velovima laži Potomci novi rađahu se u divljini uma.

Lepršajte misli u silnicama duhaNe silazite tamo gdje vode i kruha nema.

Pružite mi anđeli utjehu današnjiceOdvedite me putem gdje prošlost vrijednosti nema.

Ljepota duha moga u truležu osjetila čamiPotraga zemaljska upitnicima nagomilana biva.

Rastem i padam dok Duša prostor nebeski tražiNovo potomstvo gledam rušeći sebstvo svoje.

Primi me na grudi nježne, svjetlom optočenePrimi me Oče jer nebesima pripadam!

�


Duhovna poezija

ROMAN BEZ KORICA

Vrijednost riječi rijetko smislenošću odišeNa bezvremenskom ogledalu misli se skupljajuTko li će odaslati glas u kozmičku harmoniju?Tko li će obasjati smislenom rječitošću ovaj britki svijet?

Gledam u pregršt knjiga na policama gladnim dodiraPosmatram sijaset vrlih pisaca i smislenost njihovih djela:Je li doista bilo vrijedno truda trošiti vrijeme na druge?Je li doista ogledalo pustih misli konačno očišćeno?

Sebstvo hrani samo sebe zrnevljem vječnostiTko li shvati dubinu svog bunara iluzija,Spreman je za izlet u nepregledne daljine,Spreman je da napusti prizemnost misli,Spreman je da shvati svoju neshvačenost...

Neka vrli ostaju mudri u granicama sebstva svojegNeka svijet iluzornih luđaka i dalje čupa trnje duhovne ružeVrijeme je za kraj serije,Vrijeme je za otkazivanje epizodne uloge u romanu bez korica!

�


Duhovna poezija

PONIZNOST

Savij se čovječe, vrijeme je za Boga, za otkriće sebstva svoga!Savij kičmu svoju da Dušu napokon oslušneš!Budi ponizan u prisustvu gospodara svojega,Budi nježan u mislima i odvažan u djelima!

Govori istinu drugima, no ponajprije duši svojojPričaj joj otvoreno o skučenosti svojoj, o nočima besanimNeka te dobra djela krase na koraku svakomNeka te pohvale od bližnjih udaljuju jer zavišću odišu!

10


Duhovna poezija

VOLJENI

Budi poput drva koji u vatri duha izgaraPretvori se u žar koji iskre ljubavi ocu svome šalje!Neka samilost i vjera budu gorivo tvojeNeka vrline nježno narav tvoju u spokoj nebeski pretvore!

Zrak tvojih misli neka potpiruje vatru tvojeg duhaVodeni slap tvojih osjećaja neka miluje namjere tvojeNeka zrak vodenu struju nosi u smjeru sunca,Neka toplina srca tvoga voljenom ljubav iskaže!

11


Duhovna poezija

FORMA I SADRŽAJ

Poklanjam olako pažnju ljusci svojoj otežaloj,no vrijednosti se olako ne mijenjaju u vrtlogu psihe.Čežnja za mirom pohodi izmučene misaone prazninenalazi kratki spokoj u otežaloj vodi pustih ovozemljskih želja.

Tražim vatru žudnji da me pokrene u pravcu pohotemisao vrla poput hladnog obloga obruši se po čelu:„Ne daj se sine stazama beskrajnog licemjerja,zaustavi vulkanski kamen na nizbrdici čežnje: okupaj ga suzama svojim.”

U miru leži ljepota spokojnog gledanja u daljinu,prostranstva daleka otvaraju se oku duševnom.Sadržaj sjajni poput kraljevskog žezla prkosi strastima:iščekujem sliku božanstva da izviri iz potoka unutarnje radosti.

Koliko će čvrstina volje izdržati pod pritiskom iluzija,koliko će moje sebstvo čistoćom okruniti nedostatak jada?Mjesečina prkosi suncu i smijulji se novom danu,oči sovuljage bučne kapke zatvaraju pri spomenu zore.

Neka forme zemaljske odbačene budu u bunar iluzija,neka svjetlost istine prodre kroz naboranu tjelesnu koru!Spokoj se odupire i snaži u mudrih prispodoba,Suton strahu vrata ne otvara: nebeska svjetlost vječno sjaji!

12


Duhovna poezija

KRILA HARMONIJE

Milozvučne note Bahove muzike opijaju moju Dušustrast za dubinama pohodi prostrana mora jednote.Nalazim sjenku novog postojanja u svijetu formisjenka koja stalno bježi pred očima, žudnjom optočenih!

Primiri se dušo i pusti da mili zvuci sami oči otvore,pusti da te nose vjetrovi novih mističnih zdanja.Prepusti se olujama mira i slasnog spokojanagone izmorene animalnosti pred kapijom sutrašnjice ostavi!

Krila se polako rastvaraju na pučini stvarnostibrišem suvisle poglede i vjerno vlastitu sudbu slijedim.Jednostavnost radosti toliku smjelost traži,umirujuća harmonija počinje liječiti uzroke vječnih patnji!

13


Duhovna poezija

UTOČIŠTE

Tuđi strahovi vatrenom žudnjom me opijaju,kazuju mi da djelujem u osvit jednog zamrlog doba.Lepršaju umom nevolje koje vape za pomoći,čime li ih privlačim, koji li mamac na udici sebstva rabim?

Hrani me ljudska tjeskoba i tjera na korake sumorne,ispijen do boli krećem se ulicom vatrene stihije.Nailazim na tmurna lica hladovinom mjeseca obasjana,razularenost bivstvovanja traži otok radosti na oceanu mirnog

plavetnila!

Bandera sam koja svjetli sumornim sjajem,mentalni pijanci oslanjaju se na moje skute tražeći odmor.Utočište bijah i ostadoh osim za Dušu svoju,vrijeme je da žarulju ugasnem, vrijeme je da biser školjku svoju

obasja!

1�


Duhovna poezija

SJAJ U TAMI

Što li je toliko čarobno u snježnim pahuljama:bjelina što ih krasi ili snaga vjetra što ih raznosi?Milosrđe zraka vodu u pahulju bajnu pretvara:s neba se spušta vizija božanskih djela, djela ljubavi i istine!

Alkemija čarobnu bjelinu simbolima duha krasiu srcu čovjekovom raste uzvišena potreba za dobrim.U dubinama tamom pokrivena bjelina snijega nove horizonte otvaraPromatram smjelost svoju, smjelost koju tišina i kajanje krase.

O snježe čarobni spusti milodar spoznaje do uma ljudskoga,neka pahulje tvoje nova saznanja u nama otvore!Neka ih sunce obasja i radost novu na odar ljudskog jada prinesu!

Zasvirajte pahulje čarobnu melodijuZasvirajte pjesmu nebeske harmonijeZasvirajte odu radosti ljudskom pokoljenjuZasvirajte srcima koji smjelo put u tmini traže!

1�


Duhovna poezija

SNJEŽNE PAHULJE

Pahulja sjajna licem mojim prošetašenevinošću spoznaje ispunjena cilju svojem stremiMisli radosne spontano iz glave moje izmilišenove emocije srcu šapću nježno: ajde se pokreni!

Zar poput pahulje živjeti je moguće:letjeti zračnim vrtlogom u nepoznate krajeve?!Misli prizemne oduvijek su bile gorućetjeraše emocije krivim putem: u ralje zmajeve!

Ipak nada u bolje sutra negdje u meni postojivrijeme je da još danas pahulju svoju pronađem!Stoga umu moj prezreni novim putem krenuti nastojiiza čarobnog ugla harmoniju ću idiličnu da iznađem!

1�


Duhovna poezija

PUSTINJA SEBSTVA

Glavobolja stišće od siline knjiganisam kadar primiti više ni zrno tuđih misliPreostaje da se iživljavam u granicama svoje pojavnostipreostaje da gutam otrov današnjice u svjetlu novoga dana

Vidio sam sve što je vidljivo i osjetljivogaravo sam pamet puštao da drugima služiOtpočeo je ciklus novog jastva i silikonskog putaotpočela je dilema pravaca koja obostrano u beskraj jada vode

Letim mislima i zabijam ih na križ mentalnih idiotarasturam emocije u pravcu čudnih pojavnosti i bilježim reakcijeZar je titraj fizikuma toliko značajan za bijednog pojedinca?zar je mrtvilo kože doseglo ponos i njegovu izobličenu patnju?

Dozvoliti ću si sarmu od ljudskog mesa sa prilogom strastvene paprike

lijepo ću prezalogajiti u društvu dekadentnih moralistaOdgajati ću sebstvo u znaku astrologa i vračara, spodoba iz

nužnikaspustiti ću vodu u trenu kada smrad zagadi pustinju mojih

ograničenja!

1�


Duhovna poezija

POTRAGA

Sažaljenje je poruga vlastitom biću, smrt unaprijed zapisanaono podstiće ravnodušnost spram sebstvu i zakržljale ciljeveOvisnost o pripadnosti dekadentna je manira svih živih bićatrgovanje svjetlošću koja u nama sjaji nije vrijedna rabota!

Cilj je u potrazi, u čežnji za novim i nepreglednimu izobilju ljepota koje svijest našu prema nebesima dižuVrijeme je za odbacivanje svih očekivanja i lažnih predanostivrijeme je za otvaranje srca svekolikim intuitivnim spoznajama!

Cilj je traganje kako god ga zvali i kojima god imenima ga okrunilineka unutarnja osjetila prevaziđu vanjska i gledaju nepreglednoNeka mirisi novih spoznaja budu utočište našem sebstvuodbacimo stoga staru kožu i obrasce, odbacimo želju za sigurnim i Otisnimo se na pučinu blagostanja!

1�


Duhovna poezija

ELEMENTI

Elementi moga sebstva u borbu začaranu nemilo krenuše,shvaćam vremenom da sukob surovi prestati mora.Da oko svoje oceanu jednote trebam usmjeriti, oceanu koji harmonijom odiše i svrhom blaženom srce u

spokoju čuva.

Svako u sebi dominaciju jednog elementa nosi i njemu prkosinemojmo se suprostavljati istom kako u sukob uspaljeni ne bi još

više zaronili.Pustimo da živi i ne vezujmo se za njega: promatrajmo ga sneno,doći će trenutak kada će na njegovu kapiju novo poslanje

zakucati!

Čar harmonije elmenata četiriju dolazi preko dominacije jednog:spoznaj ga i zavoli, pusti da djeluje i nježno ga obrli u srcu

svome.Na put istine odvesti će te ukoliko ljubavlju istinskom ga hraniš,u protivnom grijehom će optočiti misli tvoje i u djela nevjerna

srce zatočiti!

Žedan element vodu u sudruzima svojim traži,stoga dominaciju njegovu u svjetlu jednote mu prikaži!Shvačenu ulogu utjelovljenja svojeg bojama harmonije izrazi,u oceanu ribe spokoja i radosti raduju se tvojoj obnovljenoj

snazi!

1�


Duhovna poezija

SUNCE ISTINE

Lakoća poetskog stvaranja u dubini put svoj tražino sunce se i dalje odbija na izmučenoj tjelesnoj ambalaži.Rijeći sipaju svoje misli kroz potoke prikupljenih iskustvarastu plodovi gorki koji garavo spaljuju sokove moga sebstva!

Vrijeme novih plodova shvačanja uzvišena budi u menižar životne volje sjeme duhovno u srce moje oprezno spremiKonj podivljali od silnog trka izmoriše svoju krivudavu stazuput jahaču otvoriše se: sunce istine prkosi tjelesnom mrazu!

20


Duhovna poezija

DUHOVNI IZAZOV

Svakim danom nova zora stara upozorenja šalje:sebstvo svoje predaj poslanju koji dušom tvojoj sjaji.Raduj se iluzijama koje ti sudba uglađeno servira,primi ih za okovratnik čežnje i odgurni prema krmi života.

Svjesnost trenutka ukida želju sa okovima smislenosti,ljepota nebeske misli putuje lađom na moru čiste krvi!Sjajim iskreno i odbacujem stari ponos grča prezrenogatomi nepoznatih snaga vijore na vjetru duhovnih izazova.

21


Duhovna poezija

OČAJ

Izmorena duša zapuštenom bradom ulicama tumaraostatke nečije za spas svoj tjelesni nemilice prebire.Očaj je spustio zastore svoje tražeći žrtve nove;duša jadna ni iluzijama hraniti se više ne uspješe!

22


Duhovna poezija

JEDNO

Najljepše je u svjetlu svog sebstva okupan biti,toplom vodom istinskih osjećaja očišćen iz kupke života izaći.Divim se ljudskom mehanizmu uzvišenih strasti:onih duhovnih osjećaja koje pohode jecaje srčane istine.

Drevni su pisci o ljudima krvlju istinu zapisivali,teškoće svakojake u srcima svojim su zatvarali.Oslobođanje stege samo milošću božjom dolazi, let prema nebu samo vatri otkrivenog duha vjerno pripada.

Snovi su granice našeg uma vječno pomicali,snagu smislene nježnosti u srcima našim su budili.Da li smo svjest svoju njihovom pričom podignuli,ili smo upozorenja vrla u smetlište iluzija bjesno ubacili?!

Ipak je vrijeme novog duha u stvarnost zakucalo,srcima plovi brod koje oluje svojim jedrima smiruje.Mržnje i strahovi nove izazove u nama otkrivaju,vječni pohod ka cilju vidike nove otvara u sazvježđu harmonije.

Slijedim misli koje prolaze i plamičak istinske vatre nalaze,toliko su nježne i neplanske poput očiju tigra koji ljubav traži.Osjećaji slijede misao uzvišenu i daruju tijelu ljepotu neviđenu,kraja više nema, smisao je sama sebi postala sjena

– svi smo jedno!

23


Duhovna poezija

HODOČAŠĆE

Zavjetima sam oboružan da bi kapiju svjetlosti otvorio,tebe sam udahnuo u dubini sebstva mirisom veličanstvenosti.Jedna želja hrani moju dušu: boraviti na putu ka zagrljaju tvome,živjeti u svemu šireći ljubav uzvišene dobrote i duševnog mira.

Tijelo se bori za povratak u pećinu iluzija i strasti, hodočašće koje sam izabrao nema idole na oltaru duševnog krika.Svjetlost je jedna i ti si moje božanstvo kome se klanjam,uzmi sve što posjedujem, što je maglom obavijeno i položi me na

Tvoja očinska koljena!

Svaka patnja koju osjećam slatkoćom čudnovatom zrači,skriva duhovne prostore u kojima srce moje vječnu žeđ utažiti želi.Um je skitnica koja staze racionalnog bitka neprekidno traži,pokora njegova srcem je nametnuta, nebeskim je svjetlom

obavijena.

2�


Duhovna poezija

BIJEG

Ljepota bijega ogleda se u naboranoj koži, istina duha promatra se u zjenicama izmorenih očiju.Težnja ka planinskim vrhuncima blista u duši dorasloj

krajnostima,toplina njena otapa ledene brijegove, hladnim vjetrom razuma

nagrižene!

Vrijeme je za nove snove, spokojstvom duha išarane,čuvari planina dozivaju krikovima izmakle sudbine.Otopljena voda nježno i silovito silazi niz padinu istrošenog

razuma,blagost njena nabore vremena ravna, ljepotu očaravajuću stvara.

Dolinom sjetnom sjemena isušena kaplju vode željno dozivaše,iz zemlje turobne stabiljke žitne krikove žedne ispustiše.Voda spretno, novim povjetarcem nošena, u naborane napukline

siđoše,za neka sjemena kasno bijaše za klijanje bajno: rastaše se od

duhovnog vrenja.

2�


Duhovna poezija

BUNAR – ’Visio smaragdina’

Na dnu bunara štetoćine se po tijelu mome razmiliše,blato okorjelo osjetila moja ambicijom ispuniše, ali dušu otežanu

ostaviše.Od vode ni traga, daleko je ispod blata na kojem grčevito ležimgledam prema visini mrakom ispunjenoj, bez traga svjetlosti i

nade.

Iz duše neki glasić tanki zboriše uvijeno: kopaj duboko, kopaj tijelom svojim!

upit mojim umom prostrujaše: čemu dublje kopati, ne želim više silaziti.

Duh se osmjehnuše i misao uputiše: do kraja treba stići da bi svjetlu se vratio.

Um se strastveno borio protiv ideje takve: zar paradoksu da služim,

Zar logiku da preskočim razumom svojim?

No ruke dušu slušati želješe, tračak svjetlosti se na dlanovima pojaviše.

blato se koprcalo pod tijelom probuđenim, crvi dunjalučki moj pogled ometaše.

’Nećete se ponovno sladiti mojim mrakom’, pomislih, ’sudba je moj izbor’!

Vlaga je odjednom pod prstima nadirala, osjećaj novi prostrujiše srcem snenim.

Smaragdno svjetlo u meni zasjaše, do vode duboke moje tijelo stigoše.

ljepota emocijama ispunjena svojom vodom me nahraniše.

2�


Duhovna poezija

Mlaz tanani se u vodoskok pretvoriše i prema površini me odgurnuše.

Odjednom tračak svjetla u bunaru se pojaviše, moj um u smiraj krenuše.

Empatija novog sebstva na vodenoj površini ležala je mirno,gledao sam u novu zoru: auru mojeg sebstva anđeli lahorom

ispuniše. Pjev obojenih zraka na vodenom zrcalu duhovne note zabilježiše,srce putnika prema svom dobročinitelju napokon smjerno

krenuše.

O zoro vjerna koliko je lako prema tebi ljubav iskazivati,potreban je samo tračak tvoje milosti da dotakne srce smrtnika.Um je logiku istisnuo iz njedra koja se blata nepokornog riješiše,izlaz je vidljiv oku svetom i zamrlim osjetilima prizemnim:

Svjetlo se svjetlu svome vratiše!

2�


Duhovna poezija

STANOVNIK

Umorom me ispunjavaš svakodnevno,prema granicama nebeskim putokaz mi ispisuješ.Prepoznajem svjetlo koje prostranstvima leprša,jato ptica poput misli zemlju novu nastanjuju.

Stapanje svjetla išćekujem kao hranu tjelesnu,potonja je slabašna da mi utaži glad nebesku.Prikaze snene Pegaza jašu dodirujući osjetila moja,zmije prošlosti napuštaju Gorgonu, nove glave pohode! Stanovnika sebstva svojeg u obličju novom išćekujem,tko li će ispisivati novu stranicu milostive sudbine?Ruka i dalje poseže za navikama starim i prezrenim,dodiruje predmete znane, vjetrom osjećaja iznošene.

U novom ruhu obitavati ću u zemlji starog spokoja,lice bez bora nositi ću smjerno u krutosti tijela otežaloj.Jadu više mjesta nema na planetu iluzija umom ispisanih,srce se u smaragdu otopiše, na krilima harmonije poletješe!

Ljubim te dragosti nebeska što mi sjaj donosiš,ljepilo ljubavi duhovne trojstvo razdvojeno u jednotu pretvoriše!

2�


Duhovna poezija

SPASENJE

Moje srce upozorenje je milo koje snagu mi daje,vuče me k visinama kroz tjelesne bolove i muke.Razlaz tijela s porivima bjesomučan je posao za neuke,očekivanja nema a težnje nestaju da bi prostor novi sačinile.

U prostoru punom nade nova duhovna stremljenja rastu,obilazak puta nije više rješenje za onoga koji prag spoznaje pređe.Vrludanjima je kraj stigao, osobenostima su uloge znane nestale,ostala je praznina obojena božjom svjetlošću, zrakama jednote.

Nova muzika sluhu je milina postala, zamjena za note stare,ljepota koju žamor zraka pronosi skladba je nepoznate ruke.Obrisi boja koje tajno oko prikazuje pjev je veličanstveni,put koji nas vodi u bezbojnost vječnu bez traga sjenki mračnih.

Obgrli me prirodo uzvišena u njedrima svojim bezvremenskim,skloni me od pokore tijela, skloni me od kiša koje blato

nadahnjuju.Odjeću krutu skini zauvijek s kože koja se ponosom pronosila,učini me pokajnikom koji ruke otvorene nebesima pruža uz

Molitvu vječnog spasenja!

2�


Duhovna poezija

ČAVLI NA DRVU

Tijelo je poput drva u koji su zabijeni željezni čavli, grijesi nemili,teško ih je izbiti iz tamnice iluzija, iz nepokorenog i žilavog tijela.Sila je nadljudska potrebna da se tijelo grijehova oslobodi, sila koja nježnošću odiše: duhovnim začećem iza kapije osjetila.

Tijelo otpor pruža, bahati se svojom čvrstinom i umišljenom snagom,

željno dokazivanja i moći čavlima svojima slavu novu obećaje.Duša u svojoj tmurnoj patnji duh sveti doziva u pomoć,svjetlo svoj put ka vječnom suncu traži, ka nježnosti i spokoju.

Jednom zapaljena duhovna vatra briše grubosti tijela i vremena,drvo se u žar prekrasan pretvara ostavljajući čavle na pepeljastoj

ledini.Grijesi odjednom svoje uporište izgubiše, žar borbe nestade

zauvijek,pogledavaše se međusobno u nerazumnoj tuzi koja je kraj ispisala.

Očišćeno tijelo od grijeha je poput žara podatnog novim oblicima,

duša je obgrljena božjom notom koja je u visine na počinak doziva.

Harmonija misli, rijeći i djela u žar pretvara tvrdokorno tijelo,oslobađa ga grijeha kroz pokoru koja milost doziva iz nebeskog

etera.

U žaru duhovne zanesenosti duša se uspinje na elizejske poljane,stupa u vječnu igru sa družicama svojim, sa blistavim

svjetlosnim atomima.

30


Duhovna poezija

Pepeo tijela ostadoše u društvu zahrđalih čavala: odurnih grijehova,

nesposobno da dušu na nove stramputice nanese, na staze izvan puta.

Svjetla duhovne aurore zasjaše u suton prolaznog dana,sadržaj je formu istrošenu nadišao ostavivši mirisnu notu u

zraku.Čavao bez tijela hrđa je puka, a tijelo bez čavla pepeo čađavi,žar nekdašnji povjetarcem duha odnešen je u nastambu novu!

31


Duhovna poezija

MAGLA

Magla u glavi tišinu doziva, silovitu težnju ka letu k visinama,straha je nestalo, no sjeta je određena ostala da gladuje u krvi.Rastu zazubice za sve snošljivijom samoćom, za osjetilnom

pokorom;signali s neba poput svjetionika u središtu oceana dušu

usmjeravaju.

Jedan se po jedan centar mog tijela umiruje i potčinjava ptičjem letu,

letu koji vodi iznad šume iluzija satkanih od stabala moći i ponosa.Nadvisujem vode tmurne jezera bez riba i rijeke koje bezglavo

vrludaju,ostao je samo trag prošlosti u njedrima zrakom božanskim

ispunjenim.

32


Duhovna poezija

LEPTIR

Vijorenje prema astralu pruža mi utjehu pomaganja,bliži se vrijeme novog početka, razvoja izvan tijela.Nastanjujem svoje brige plemenitošću i sjajem misli,upućujem ih da zamru pred višim ciljem kojem stremim.

Ne postoji tjelesna snaga koja može izraziti ljubav,dobrota i radost čistim zrakom plove prema pućini ljepote.Šumovi nestaju otkrivajući zvukove snene i čudnovate,osjetila bez naprezanja zemlju novu stvaraju u obilju sunca.

Anđeli šapuću poruke koje željezno srce ne prihvaća,oslobođena duhovna vatra otapa metalni ovoj ojađene duše.Nesigurnost i prateći božji gnjev nestadoše s naličja sebstva,milina mirisnog zraka poput ružinog pupoljka ispuniše auru.

Kraj je početak, ličinka se u leptira bajnog pretvoriše!

33


Duhovna poezija

MORSKA OBALA

Tražim te u snovima i ne nalazim te,toplina se u hladnoću prelijeva tražeći te.Znam da radost se krije duboko u tebi,znam da je trud ono što mi preostaje.

Otkri mi čari svojeg skrivenog postojanja,otkri mi klicu sjemena sebstva mojega.Mir se skrio iza zastora nedopečene iluzije,toliko je blizu srca da ga je teško pogledom naći.

Ukini mi htijenja koja pakosti i jad skrivaju,udalji me od mišolovke koja mi krila razara.Jačim me učini u mislima vlastitim,krutost zamijeni blagošću duševnog povjetarca.

Suzne oči suhe ostadu u pustinji želja,masno tkivo hranu prostu gnjevno tražiše.Neću posustati pred najezdom umnih lešinara,tijelo ću odmoriti na morskoj obali vječne sreće.

3�


Duhovna poezija

HOD

Moja molitva je pjesma koju ti pišem,moja molitva je sol koja slatke snove sniva.Krijem se u tebi tragajući za sobom,krijem se od neznanca koji me neumorno traži.

Da li se nađoh u suštini osjetila svojih?Da li postadoh sjenka tjelesa koje put svoj nezna?Vatra svoju vodu umiruje i zrakom se širi,zemljana prašina vrluda u koritu umnih lutanja.

Promatram rijeći svoje koje tebi upućene bivaju,promatram sjaj očiju koje vječne snove otkriva.Postojanost je bliska svjetlu nebeskom,postojanost je na tragu užarene molitve koju ti srcem darujem!

Znam da ćeš se osvrnuti kada mi vrijeme dođe,osjećam bliskost jednote koja u prašini sebstva svjetluca.Zora je kraj kazališne predstave u gradu tame,hod bića smjernoga, tragove na zemlji ne ostavlja.

3�


Duhovna poezija

REP

Neka ruke služe uzvišenoj službi koja sije voljom tvojom,Neka ruke gledaju u sadržaj nepostojećeg obličja.

Rep moj ugodi da mi podsvijest probudiš,rep moj zadovolji da mi glavu čiste misli pohode.

Neka um radost svoju u repu tijelesa svojega nađe,neka mir duše harmonijom novom oklop nahrani.

3�


Duhovna poezija

SVJEŽINA SEBSTVA

Lahor ugode srce umom pronosiu dane lipnja na tepihu lipinih latica.Svježina mirisa koji zrakom lebdi,tračak duhovne suštine pred sebstvo donosi.

Slatki umor nastanjuje bremena ustaljenih misli,otpor nestaje u zadahu novih htijenja.Htijenja koja cilja svoga nemaju,htijenja koja očekivanja svakojaka osuđuju.

Prostor je vremenom opasan silinom uma,poljane spokojnog mira s nebesa se podsmjehuju.Poruke glasne priroda šalje srcu snenom,osjetila dahom novim stvarnost nemirnu otpuhuju.

Jedinka sam koja planinski vrhunac u sjeti traži,razum svoj ostavlja zauvijek u tjelesnoj ambalaži.Bliži se upotreba nestvarnog u tvarnom,bliži se kraj vremena u prostoru bezgraničnom.

Sačuvati ću sebe od svojatanja bahatog sebstva,primiti ću sveto u pore griješne krvi.Zrnca bijela i crvena poigravaju se na kiši radosti,okupana boju svoju u prozirnu ljepotu pretvoriše.

3�


Duhovna poezija

JUTRO U HAJDUKOVU

Seoska ulica lipanjskim jutrom se dičila,na razglednicu idiličnu besprijekorno je sličila.Mirisom okupani mještani su mirno koračali,koji bijaše dan, nisu marili ni shvačali.

Opojnost prirode srca je njihova zarobila,ostatke jučerašnjih misli u prah je zdrobila.Radost je na licu crte anđeoske narisala,sudbu dnevnu je u srcu njihovom ispisala.

Djeca se veseliše praznicima nadošlim,svojom nevinošću učiniše zrak opojnim.Dvorišta u cvatu stanare su k sebi mamila,cvjetna ljepota dušu je ljudsku vrlinom nahranila.

3�


Duhovna poezija

ČISTOĆA UMA

Neka Bog blagoslovi pjev ptica na poljanama zelenim,Neka se misaone sjenke predaju duhovnom svjetlu.Korijenje sebstva plodovima se različitim iskazuje,voda ljubavi nebeske zalijeva sjeme uzvišenih htijenja.

Jasan znak poslanstva u srcima bića svih formi leži,tračak svjetla istinskog svakog u životu bar jednom pohodi.Nježnost duše prepoznaje toplotu božanskog gnjeva,pokorom ka milosti put svoj traži u bespuću sjena.

O, ljepoto beskrajna, um iluzija u svjesnost pretvori,tjelesnim žudnjama bunar prošlosti zauvijek nahrani.Krila anđela stvorenja bogom ispunjena odnose u vječnost,krajolici bojama prošarani u bjelinu se sjajnu pretvaraju.

Osjećaj bespuća smješkom duše nadahnute ispraćen biva,prolaznost u plemenitoj ljubavi trajni smisao svoj nalazi.Pora svake primisli u nježnosti istkanoj počast zaslužuje,umna prostranstva mirom nadahnuta s ljubavlju dušu hrane.

3�


Duhovna poezija

POBJEDA

Usnule čari pobjede snene strastima opasane,gorčinu danima srcem umornim strpljivo pronosiše.Um ne razumije granice koje vremešnost traži,diči se iluzijama budućnosti u fantazijama istkanim.

Mreškasti valovi vjetrom misli isprepleteni,sudbu na površini vode naše ispisuju vrijedno.Na dnu prašina emocija starih grubo se smiješi,da li će ikada nebo svoje oblake raspršiti u bezdan?

Pobjeda je porazu vjerni sluga, pokoru mu izražava;ljepota formi sadržaju svjetlom snagu oduzima.Ako nebu pripadam čemu oblacima da se klanjam?ako carevi prisustvo moje žele neka tada srce moje

prašinu s ogledala svoga spere!

�0


Duhovna poezija

RIJEČI

Neka riječi plahovito poput pahulje u tvoj um padnu,ljepota izražaja u srcu snenom odmara svrhu svoju.O riječi , riječi koliko ste snage utrošili uzalud,koliko ste vrijednosti sipali na mlin tuge u kraju poetičnom.

Stanite pokraj puta i putnika svoga pustite da snije,ne zaustavljajte mu kretnje koje ga cilju krajnjem vode.Poklonite se izvođaću svojem da vas mirom pozdravi,te tugujte za smislom svojim koji u nebesima tiho prebiva.

Šutnju svojim drugom ljubomornim učinite,tkanjem sladora vječnog obujmite ju nježno.O, riječi krotke, ne zidajte opeke čežnje na šutnji svojoj,prepustite joj korak koji će vaš napor prosvijetliti.

Nadahnuće mirne vode jezera sebstva pohodi,rijeći poput barćica plahih plove povjetarcem nošene.Nježna slika bez valova sjete jezeru rajske zvuke donosi,labuđi pjev barćice u luku radosti na počinak odnosi.

�1


Duhovna poezija

PERON RADOSTI

Ljepota koju mi šalješ predanost moju ti daruje,svjetla nebeska eterom caruju i toplinu tijelu pridaju.Osjećaj je to vrli koji mimohod atoma sebstva pokreću,vrijeme je stalo u prostoru misaone praznine istinskog sjaja.

Zaustavljam vlak sebstva na peronu carstva jednote,gasim motore uma svoga da bi vlak odmor tihi preživao.Velebni care klanjam ti se bez kovčega zemaljskog jada,vrlinama opasan spreman sam da ti služim vjerno.

S kolodvora vlak đavolje pobude pokrenuti hoće,vratiti se nizinama zemaljskih htijenja naum je jadan.Toplota oka svetog vatrom duha naum gnjevni slama,na peronu radosti odsustvo svoje najavljuje ljudska galama.

Mir u toplini ljubavi tvoje zanos je bez presedana,snaga usporedba silnih nestaje u vrtlogu plavih nijansi.Ne šalji me s kolodvora na kojem grijesi pristupa nemaju,s mjesta na kojem zastava harmonije na luku spasa ukazuje.

�2


Duhovna poezija

FLAUTA

Jutarnji zvuk melodiozne flaute zbori lakoćom jednog života snenog.Prati dušu u poljane cvjetnih pupoljakatjera ruku umornu da podigne laticu uvelu.

Zaborav jednog tužnog vremena ispariše,zora rosom svježom napitak slasni donosi.Praznina uma zvuke nebeske prima sjetno,jadikovke stečene sakriše se u šumi hladnoj.

Melodija zlatne niti u srcu vješto plete, suzom bistrine potok htijenja ispunjen postade.O, krasnog li žamora na sebstvu pokorenom,vile bajne plešu igru na povjetarcu božanskom.

Čekaj me ljepoto u trenutku sna nadošlogprimi moje srce vatreno, krotko i nedopečeno;Pokri ga slapom slatke ljubavi svoje vječnejavi bližnjima da je vrijeme radosti stiglo!

Flauto mila, sviraj melodiju harmonije bajneuspavanku tijela u sjajni pohod ka Ocu usmjeri;Ljudima priču vjere u stvarnost dnevnu pretvori,pusti da tuga na žaru obnovljene volje izgori!

�3


Duhovna poezija

UŠĆE

Dok sjena pažnju moju traži u nemirnim vodama lutanja sebstva,mirnoća puta brižno upozorava dušu na strpljivi beskraj koji

spokoj skriva.Do radosti put je neizmjerno dug za borca protiv prekaljenih

sjena,do ušća koje u ocean jednote vodi, trag je zemljom garavom

pokriven.

Suština htijenja u radost prašinu neznanja za tren pretvori,uzorito svjetlo sjenu u kutak tjera, na spavanje bez milosti.Rastem u šumi gdje se stabla u korijenu milosrđa sijeku,rastem promatrajući drugove čije grane gorke ravnice prekrivaju.

��


Duhovna poezija

UZDE ŽIVOTA

Ljepota svjetla zidove ruši i graničare izbezumljuje,postojano davanje bilježi u dnevniku radosti nove.Papiri zrakom lete isušeni lažnom mudrošću titulaša,vatra nebeska pali ih na groblju nepresušnih želja.

Kraj je početak visina čije mjerenje um pojmiti ne može,klica ljubavi prema bistrini duše čistu krv žedno traži.Lakoća bivstvovanja dojilja je uma od misli odumrlog,uzde života u božjoj ruci vrline tjera na pobjedu krajnju.

��


Duhovna poezija

LIJENOST

Lijenost je dojilja duše u vrijeme formi krutih,ona je spas koji putu nebeskom sigurno vodi.Kretanje suludo kojim čovjek u roblje vremensko zapada,moć mu istinsku oduzima i oblake sudbine oštre stvara.

Lijenost svjetlo božansko u obilje sjena donosi,šutnja joj je milostivi svjedok koja bujicu rijeći razara.Duhovno oko otvara se u mirnoći ugodnoj lijenoga uma,pogled ka duginim bojama sebstva svojega sve rane lijeći.

O care milostivi pruži mi snagu da se lijenošću pokrijem,podari mi izazov kojim ću iskušenja strasti u smrtni veo zaviti.Uzaludnost kretnji, rijeći i misli neka jedro moje postane,vičan sam luci koja sredstva nebeska moreplovcima daruje.

��


Duhovna poezija

VODA ODRICANJA

U vodi odricanja noge svoje molećivo perem,zemlju krutu majci njenoj zauvijek vraćam.Ranom zorom čistim grijehe na obali carskog mora,donosim srcu izražaj ljepote sjaja bisernoga.

Neka aura moja pronosi svjetlo koje nebesa šalju,neka istina bude katanac zatvora slatke nutrine.Obilje svjetovno udara o kapke očiju sumornih,srce šapuće nježno: ‘prašinu s ogledala moga skini’.

Ćula na put iskušenja revnosno me tjeraju,koristim dah jedinog htijenja da me na Putu ostavi.Dobrota neka i dalje vlada umom koji darivati želi,iskre pakosnih želja vrlina odricanja britko gasi.

Sjedim mirno u kutku sobe koja formu staru oslikava,trenutak je skoka u vječni izvor koji oblike stvara.Oči više ne gledaju koprenom zavisnog nadmetanja,uši više ne slušaju uzaludni lavež gladnih pasa.

Brige ostaviše prostor slobodnom letu ka jedinom cilju,svjetlo sunca izmamiše sokola da u njemu krila rastopi.Vječnost leži u porama obličja novog tijela isušenog,voda odricanja ispraše i zadnji izdanak iluzija starih.

��


Duhovna poezija

VENE

Ljepota izražaja napušta osobu koja jedinstvo dotiče,riječi ispraznošću zjape pred svjetlom božanskog sjaja.Krila radosti u smjeru jednom lete lahorom blagim nošena,u nizinama ustroj napuštenog poretka sjenama se diči.

Prozirna je duša bića vodom milosrđa nahranjena,poput naja pjesmu opojnu svira u skali koja srcu vodi.Tijelom svjetlost nova šeće tražeći drugove svoje,pora do pore spaja se u notama skladatelja Puta jedinog.

Strpljenje trud više ne traži od stanovnika tijela svojeg,poput krvi struji u venama koje su vječnost trenutka spoznale.Voljeno sam stvorenje jer nagradih sebe ljubavlju vječnom,uspomene sam u trajnost doživljaja odjednom pretvorio.

��


Duhovna poezija

SJEME

Poput krova koji silovite kapi vode propušta u prostoriju kučnu,moje tijelo bujicu osjećaja nepotrebnih otkriva u riječima mojim.Pustimo jutarnju rosu da čista do sumraka bude,pustimo jednostavnost da blista na zrakama sunca.

Duša potragu jednu ima, da svoje more čim brže nađe;suvišne kapljice želja poput utega je povlače u tijelo zemljano.Tijelo u kojem brlog medvjed požude smjerno izgradiše,nastambu gnjevnu u planinama surovim, od mora dalekim.

Deblo teži da se korijenju vrati i prije no što vočka sazreli,pustimo da sjeme padne u trenutku svjetlom i podatnom.Korov bijedni loše misli sije na poljani tuge i očekivanja,bolest ambicije širi se u vjeđama očiju snenih i umornih.

Odmor potraži u sjeni čempresa strpljenjem naoružanog,sačekaj da list prividne vječnosti padne u krilo tvoje.Tada pogledaj u granu umornu koja proljeće novo traži,osluškuj žamor umornih ptica koje na tijelu njenom počivaju.

��


Duhovna poezija

ŽIVOT

Život je milostivi pohod krhke duše ka vječnosti,milost je drhtavica tijela snenog u predvećerje života.Sjaj koji pruža duhovna ljubav nadmašuje svaku misao,izvanumna je tvorevina koja bljesak istine svečano iskazuje.

Oj, živote miluj me svakoga trena svojom prisutnošću,dodjeli mi značaj koji blaženstvom okrunjuje sva htijenja.Ispuni mi grudi prazninom treperavom iz etera vječnog,blagost prospi po djelima mojim i nježnošću me zavedi.

Dragi Bože oslobodi me slijepila koji tamu sjenama zavodi,svjetlost neka u očima mojim putokaz radosti vječne bude.Dobrota u svemu oko nas prostire svoj tihi milodar ljepote,poziva nas glasom tišine u svijet beskrajnog zanosa ljubavi.

Život je namet duše da biser na prijestolje Cara svoga vrati,život je dobro koje milost u ljubavi svekolikoj iskazuje.Neka prostirka topline nebeske okrvavljene noge dočeka,u vodi milosti svaki trag krvi u čednost se izvornu pretvara.

�0


Duhovna poezija

POEZIJA

Sklad svoj tražim u poeziji nebeskog htijenja,vrludave misli pohabana su korica izmučene knjige.Gdje li je sjaj koji um napušta u trenu zrelosti?Gdje li je početak doba koji bakar u zlato pretvara?

Čađava je briga oholih i gnjevnih ljepotana,iskrali se u tamno doba noći na stazu postanka.Traženje je san onih koji tražiti ne znadu,put nađu oni koji od traženja um svoj iskradu.

Naum je moj da životinju ljudsku s lanca skinem,razvoj sebstva sluganstvo svoje u miru traži.Jad je muka koja pjesniku stvaralaštvo daruje,bez nje prozor ka tišini skriven u zastorima biva.

Slika sjaja nebeskoga u oku duhovnom se krije,stihovi uma mojeg sposobni nisu da dočaraju to!Likova nema već siluete u bojama igru svoju pletu,ostavljam te materijo gruba na ulaštenom parketu!

�1


Duhovna poezija

MINIJATURE

Hrana

Plod razumijevanja s grane suncem obasjane dolazi,plod neukosti diči se sjenom koja granu njegovu skriva.Zrake gospodara našeg hranu mira srcu vjernom donose,sudbina je vreteno duše s kojeg um plete odjeću svoju.

Voda

Samo vatra u visine vodu podignuti neizmjerno može,sjaj kaplje koja se u zrak nebeski pretvara blaženstvo donosi.Slušaj me vodo tjelesna: ne mami prljavštinu u biće svoje,prozirna budi da pijesak ega iz dubina tvojih očistiti mogu.

Muka

Ljepota nesreće i muke u okruženju ljudskomradost duši donosi jer sadržaj istine pronosi.Neka srce pjeva melodiju na odru tjelesa izmučenog,neka note božanstva suptilnošću krutost premažu.

Vrata

Mir u srcu pjesmu slatke tišine otkriva,sklon sam muci koja vrata raja otvara.

�2


Duhovna poezija

PERON ILUZIJE

Jasnoća uma prazninom se hrani,vrijeme da se duša navika starih posrami.Izlet rajski za svakoga je ponaosob skrojen,hrabrost je moć da ego bude izdvojen.

Pamtimo trenutke koje život čine bučnim,osjetila nas šetaju po krajevima mučnim.Sjaj u mraku trenutke mira vjerno traži,vojnik duhovni volju zmijsku drži na straži.

Sukobi poput crva izjedaju plod sjete moje,srce u bunaru čeka da ga oslobode ruke tvoje.Miluj me nježno jabučicama prstiju svojih,život je samo stanice jedne peron: ne dvojih!

Vjera je tijek koji rijeku prema oceanu smjerno vodi,smisao je biser koji do mora svoju školjku sprovodi.Obalni sprudovi se peronima iluzija vječno hvale,šanse da opstanem u pohotnoj svjetini: doista su male!

�3


Duhovna poezija

ULAZNICA NEBESKA

Plivam u osjećaju nesnošljivog podizanja svijesti.

Pitam se koliko li to vrijedi, a opet znam da je najvrijednije od svega!

Ego traži svoja opravdanja, a srce se guši pri pomisli na povratak u zatvor.

Krila su ojačala, pa je red da poletim čim prije,Dok je obilje zrnevlja u poljanama svijetlim...

Promatram pojavnost bora na svojim rukama,Zar doista je toliko vremenskih jada iza mene?

Plač i jecaj duše hrli ka svojem znanom cilju,Jedinstvo svega da mi bar lice svoje pokaže!

Prašina na ogledalu nije se slegla koliko bi trebala,Ostaci strasti bjesomučno traže drugove svoje.

Jačina misli nadvladava želje poput lava koji zamku njuši,Mir je sjena božjeg lika, neka tako i ostane...predajem se njemu...

Otvori mi vrata voljeni,Dopusti mi da uđem u predvorje istineNeka žrtva pojavnosti moje, cijena milostiva bude ulaznice nebeske!

��


Duhovna poezija

PLODNA ZEMLJA

Tamo gdje je zemlja rodnaLjudi su plemenitošću obasjani,Jer zemlja plodove ne dajeGdje je ljudska gramzljivost prisutna

Ljepota strujanja povjetarcaGladi voćke koje nijemo osluškuju...zar je to šapat boga?Ne, to je dobrota ljudi koju bog nagrađuje!

Davanje se davanjem obilato uzvraćaSkromnost se ljubavlju vjernom podstičeNaručje majke prirode vrline prima,A trulo voće odbacuje.

��


Duhovna poezija

STID

Stidimo se naših misli, govora i djela,Stidimo se jer tako se na put svoj vraćamo,Bog nam oprašta jer se usuđujemo stidjeti,Bog nas stidne voli jer stid je ogledalo čiste duše.Stid je anđeo koji nam pozdrave nebeske šalje!

��


Duhovna poezija

SVJETLOST

Skrušeno sjedim u očekivanju vratiju srećeSvjetlost prodire u zanosima i obasjava moje skuteTopim se od radosti koja oslikava Njegov sjajZar je blaženstvo toliko jednostavno i bliskošću obdareno?!

Javi mi se Oče prije predvečerja života mogaŽelim te spoznati u veličanstvenosti tvojojŽelim da služim dobroti koja je milošću tvojom ispunjenaTražim bljesak svjetlosti u svijetu iluzija, u formi malenkosti svoje.

Harmoniju boja koju mi šalješ u trenucima miradarivam svom tijelu da bi novi božanski ples izučiloTaktove začarane slijedim dobrotom ispunjeniznenadna me sreća spolja dodiruje i harmoniji zahvaljuje!

Razum sebstva mojeg, vrata istine ne može otvoritiNeizmjerna ljubav uskladištena u srcu ključeve uzorno čuvaAškom obasipan prema voljenom se krećem!

��


Duhovna poezija

ŽUDNJA

Žudnja za istinom vatru strasti mojih slamaBiser duše moje svjetlo božansko primaJasnoća nebesa travu zeleni u polju vrlina bajnihŽudnjo, hrano mojega duha, usliši težnje koje biser gaji!

Patnji se predajem da čast uzvišenu zadovoljimNeka vrline rosom svojom livadu mojega jastva ispuneNeka pasu duše izgubljene na putu tvojemNeka vatra života u svjetlo istine se pretvori!

��


Duhovna poezija

SRCE SUFIJE

Bezgranična ljubav koja mojim srcem ploviOdraz je uzvišenosti koja Božjoj milosti pripadaLjepota koju osjećam i vidim u svakom doživljajuDar je koji nebesa upućuju otvorenim srcima.

O, Bože, primi me u svoje carstvo i svojstvom sluge me obdariNeka svaka moja misao, riječ i djelo budu ogledalo Tvoje ljubaviLjubavi koja ljepotu nebeskih vibracija pronosi nebomLjubavi koja smisao života anđeoskim lahorom u srcu nastanjuje.

Neka se sva Tvoja imena u srcu mojem nastaneNastambu svoju neka svaki dio Tvoje namjere u mome umu nađeStrpljenjem sam oboružan da dušu svoju Tebi predam,Upornošću sam obdaren da dugi put k Tebi cilju privedem.

��


Duhovna poezija

SADRŽAJ

Duhovna sjeta .................................................................................................�Otac ..................................................................................................................�Roman bez korica ...........................................................................................�Poniznost .........................................................................................................�Voljeni ............................................................................................................10Forma i sadržaj .............................................................................................11Krila harmonije .............................................................................................12Utočište ..........................................................................................................13Sjaj u tami ......................................................................................................1�Snježne pahulje .............................................................................................1�Pustinja sebstva .............................................................................................1�Potraga ...........................................................................................................1�Elementi .........................................................................................................1�Sunce istine ....................................................................................................1�Duhovni izazov .............................................................................................20Očaj ................................................................................................................21Jedno ..............................................................................................................22Hodočašće .....................................................................................................23Bijeg ................................................................................................................2�Bunar – ’visio smaragdina’ ..........................................................................2�Stanovnik .......................................................................................................2�Spasenje .........................................................................................................2�Čavli na drvu .................................................................................................2�Magla ..............................................................................................................31

�0


Duhovna poezija

Leptir ..............................................................................................................32Morska obala .................................................................................................33Hod .................................................................................................................3�Rep ..................................................................................................................3�Svježina sebstva.............................................................................................3�Jutro u hajdukovu .........................................................................................3�Čistoća uma ...................................................................................................3�Pobjeda...........................................................................................................3�Riječi ...............................................................................................................�0Peron radosti .................................................................................................�1Flauta ..............................................................................................................�2Ušće ................................................................................................................�3Uzde života ....................................................................................................��Lijenost ..........................................................................................................��Voda odricanja ..............................................................................................��Vene ................................................................................................................��Sjeme ..............................................................................................................��Život ...............................................................................................................��Poezija ............................................................................................................�0Minijature ......................................................................................................�1Peron iluzije ...................................................................................................�2Ulaznica nebeska ..........................................................................................�3Plodna zemlja ................................................................................................��Stid ..................................................................................................................��Svjetlost ..........................................................................................................��Žudnja ............................................................................................................��Srce sufije .......................................................................................................��

�1


Duhovna poezija

�2


Duhovna poezija

brian dinter sjaj u tami duhovna · pdf filespoznaj ga i zavoli, ... drevni su pisci o ljudima...

Documents