svibanj 2012.

BROJ 34GOD. XIII.

Časopis učenika OŠ Ivana GundulićaZAD

NJA

KLU

PA

2

izdavač: OŠ Ivana GundulićaGundulićeva 23 a Z A G R E B

tel/fax: 01 / 4854 - 187glavni i odgovorni urednik:

Pavao Jerolimovuredništvo:

učitelji: Marcela Boban, Zoran Čorkalo, Hen-rieta Herjavec Rubčić, Pavao Jero-limov, Darija Odorčić Matijević i Iskra Osmančević.

učenici:Dora Draganić (8.a), Jelena Račić (8.a), Dijana Bubnjar (8.b), Mia Cvi-tković (8.b) Marija Gracija Pleština (8.b), Nina Balaž Piri (7.a) Antonija Pupačić (7.a), Ema Šaler (7.a), Iva Bulaja (7.b) i Konrad Kiss (5.a).

likovna i računalna obrada: P. Jerolimov i učenici nov. grupegrafički urednik: P. Jerolimov

tisak: fotokopiranje (60 komada)broj 34, godina XIII.Zagreb, svibanj 2012.časopis izlazi jednom u

polugodištucijena: 10 kuna

e-mail:os-zagreb-001@skole.htnet.hr

web stranica:www. os-igundulica-zg.skole.hr

Riječ urednika .............................Od razreda do razredaOd prve do zadnje klupe ..........Uspjesi naših učenika ................Pročitali smo za vas ....................Učenici - putopisci .....................Književnici za djecuSanja Pilić ...................................Iz povijesti stripaZvonimir Furtinger ....................Glazba, film, kazalište ...............Slikopisi ......................................Zdravstvena kultura .................Biserko ........................................

U školi Trnoružica!Ova mi je Školska godina naprosto proletjela, što znači

kako nije bilo trenutka opuštanja jer se u Školi stalno nešto događalo. No, moram priznati ovogodišnji školski novinari baš i nisu sve popratili svojim olovkama, za razliku od fotografa. Dobio sam dojam kako radim u školi u kojoj je mnoštvo Trno-ružica, uspavanih ljepotica i ljepotana. Možda je problem i u tome što je ovo 13-a godina izdavanja Zadnje klupe. Ma dajte, nećemo valjda vlastiti nerad pravdati praznovjerjem. Moram priznati kako vas je bilo teško dobiti za napisati neki tekst, a i ono što sam dobio nerijetko je bilo ispod razine vaših sposob-nosti. Svaka čast pojedincima koje nije trebalo moljakati, a to su članovi uredništva i učenici koji su sudjelovali na držav-nim natjecanjima i međunarodnim smotrama znanja.

Koristim priliku i Nikolini Kollar, učenici 8. b razreda, če-stitam na osvojenom 1. mjestu na državnom natjecanju iz bi-ologije, a isto tako čestitke Marku Bulaji i Bruni Sanderu, također učenicima 8. b razreda, te učeniku 5. a razreda Kon-radu Kissu, što su nas predstavili u najboljem svjetlu na svo-jim natjecanjima. Hvala vam.

Vi svojim zalaganjem i učenjem značajno doprinosite ugle-du škole. Sudjelovanjem u brojnim manifestacijama i natjeca-njima širite dobar glas o našoj školi. Nije svejedno hoće li jed-nog dana neki vaš susjed reći: ,,A, u tu je školu išao naš ugledni i poznati susjed ili naša slavna susjeda.” Želim vam da jednog dana i vi budete poznati i ugledni građani Zagreba, Hrvatske, na našu radost, veselje i ponos.

Što se tiče Zadnje klupe ni ove godine nemamo posebnih razloga za neke novotarije, zadržali smo isti broj stranica, iste rubrike, a Što je najvažnije, usprkos poteškoćama u pri-kupljanju radova, zadržali smo i jednaku kvalitetu. Iznimku smo napravili time što smo u ovom broju izostavili stranicu “Tko pita ne skita” i povećali rubriku “Brinemo o zdravlju i okolišu” jer je bilo toliko događanja na tom polju pa bi bila prava šteta ne izvijestiti vas o njima.

Do kraja školske godine planiramo objaviti još jednu Zadnju klupu, broj 35. Naime, za skorašnju podjelu svjedodžbi osmaši-ma tradicionalno pripremamo broj samo za njih, s izborom nji-hovih radova ostvarenih u osam godina školovanja. Taj prigodni broj je svojevrsni vremeplov njihova školovanja i prvenstveno podsjetnik na lijepe dane provedene u OŠ Ivana Gundulića.

Upravo završava školska godina i zbrajamo ostvarene uspje-he. Moji kolege i ja čestitamo svima koji su uspjeli ostvariti željeno, a onima drugima savjetujemo da učenju prionu odmah na početku školske godine pa će i oni na kraju biti zadovoljni. Osmašima želimo uspješan upis u željene srednje škole, a svima vama kao i roditeljima da budete sretni, zdravi i zadovoljni.

Ugodno se provedete za vrijeme ljetnog raspusta. Skupite puno energiju za još bolju suradnju i nove uspjehe, prvenstve-no u učenju. U idućoj Školskoj godini čeka nas mnogo posla i iznenađenja za koja dobri novinari moraju uvijek biti spremni.

Pavao Jerolimov

SADRŽAJ:2

38

1011

12

1314161820

Na naslovnici:Priznanja naših učenika: Marka Bulaje, Konrada Kissa, Nikoline Kollar i Brune Sandera koje su ostvarili na ovogodišnjim državnim i međunarod-nim natjecanjima iz biologije, zemljopisa, njemačkog i engleskog jezika.

3

Od razreda do razreda - Od prve do zadnje klupe

Lena Žulj, 3. mađ. raz.

Agata Habibović, 1. mađ. raz.

NAJDRAŽI PARK

MAJČIN DAN MOJA MAMA NAJLJEPŠI BOŽIĆMoja mama je najbolja.Moja mama se zove Bojana.Moja mama me voli najviše na svijetu.Moja mama je dobra.

Borna Jakšić, 1. aMoja se mama zove Lidija.Jako je lijepa i ljupka.Topla je poput sunca.Jako je dobra i jako me voli.Volim se šetati s njom.

Lina Odak, 1. aMoja mama zove se Matija.Moja mama ide na posao.Ja sa svojom mamom idem u park.Moja mama je lijepa.

Kira Rimaj, 1. aMoja mama se zove Aleksandra. Ona je jako dobra. Moja mama me jako voli. Ja se s mamom najviše volim igrati rumikulu.

Tea Sander, 1. aMoja mama se zove Sanja.Moja mama je dobraMoja mama je kao lavica.Ona je kao more.

Paula Tomić, 1. a

Majka je za meneNajljepše stvorenje.Zna plesati,pjevatiI glasno se smijati.Za rad joj ne treba vikatiVeć samo zamoliti.Kad je bolest tuMama je na vidiku.Kad ružan san dođeMama je tu da me strah prođe.Mama je ljubav,srećaMama je velik buket cvijeća.

Nikola Dragić, 4. a

Jednog lijepog jutra sam se probu-dila prije mame. Otišla am u kuhinju i napravila limunadu. Odnijela sam je u maminu sobu i otvorila prozor. Rekla sam joj da je danas Majčin dan. Napomenula sam da danas nema kave za buđenje, nego limunada. Ka-zala sam joj da sam spremila ruksak za izlet. Iznenadila se kada je čula da idemo na izlet.

Kada smo se spremile krenule smo na Rastoke. Išle smo autobusom. Tamo smo razgledavale raznovrsne slapove dok nismo došli do resto-rana „Vodena Ovca“. Bile smo jako gladne. U restoranu smo vidjele slike Rastoka. Nakon finog ručka išli smo razgledavati Rastoke. Vidjele smo mnoge slapove, vodu kako teče kroz podrume, mjesto gdje se nekoć pralo rublje i vidjele smo bačvu u kojoj se pralo rublje. Dobro smo se zabavile. Mama je rekla da joj je ovo bio naj-ljepši Majčin dan i da se ponosi mno-me. U tom trenutku sam bila najsret-nija u svom životu.

Pala Bokić Liko, 3. m

Napunila sam sedam godina. Napokon idem u školu. Dobila sam nove knjige. Krenula sam u prvi ra-zred. U prvom razredu imala sam četiri prijatelja: Pala, Eszter, Kien i Majki. Bili su mi odlični prijatelji. Majki me često škakljao. Svaki dan smo se igrali. Učiteljice su mi bile slatke i lijepe. Imali smo i trećaše i četvrtaše. Ja sam bila zaljubljena u Davida. Pod odmorom je Majki pjevao pjesmu Kiki klaun, a mi cure smo plesale. Bilo je smiješno. Voljela sam od uvijek prvi razred i danas ga još uvijek volim.

Lena Žulj, 3. m

Danas je karneval. U mojoj školi svi su stavili maske. Naša razredna tema je kraljevski dvor, što znači da smijemo biti samo: princeze, kraljice, dvorske lude, prinčevi, kraljevi, dame ili sluge i dvorski kuhari.

U Samoboru je najveći karneval jer je tamo jako veliki smijeh i jako velika gužva. Od 24. veljače do utorka 8. ožujka 2011 bio je veliki i lijepi kar-neval u Zagrebu. Karneval je kulturni i tradicionalni događaj u Hrvatskoj.

Eszter Burkus, 3. m

DANI KARNEVALA

RECEPT ZA ŠKOLSKI DAN

Došla je zima. Počela sam raditi snjegoviće, a snježni brijeg je počeo bijeliti. Snijeg je više padao nego ika-da, ali s ogromnim pahuljicama. Led je već visio na krovovima. Mislim da nam se približava Božić. Pitala sam tatu kada će doći Božić, a on je rekao da još trebamo pričekati jedan tjedan. Jako sam se dobro osjećala.

U ponedjeljak sam s tatom kupila božićno drvce, u utorak sam stavila kuglice na božićno drvce, u srijedu sam stavila plameniku na božićno drvce, u četvrtak sam pisala pisma, u petak sam s mamom radila puricu i ribu, u subotu sam odabrala božićnu haljinu, a u nedjelju je došao Božić. Jedva sam čekala ovaj dan.

Došli su i gosti. A kad su došli, došli su i pokloni... Vau! Dobila sam stotinu poklona: bebu, loptu... Mama mi je rekla da se ne hvalim, jer postoje djeca koja ne mogu slaviti Božić. Palo mi je na pamet da mi se jedan poklon ne "sviđa". Taj poklon sam poslala u Afriku djeci. Tada mi je bio najljepši Božić, jer sam i ja dala nekome poklo-ne, a i mali Isus mi je poslao poklone.

Eszter Burkus, 3. m

Živim u Mihanovićevoj ulici blizu velikog parka Mažuranca. Na Mažu-ranac idem s prijateljem Adamom. Tamo se volim igrati jer mi tamo do-laze prijatelji iz razreda. Volimo igrati graničara, košarku, nogomet, skriva-ča i lovice. Na Mažurancu se volim ljuljati i vrtiti na vrtuljku. Ponekad se djed i ja s našim psom šećemo po Mažurancu.

Patrik Steinbauer, 4. a

Bio je dan prije Uskrsa, a ja ni-sam napisala pismo Uskrsnom zecu. Razmišljala sam ako sad napišem neće stići na vrijeme, a da mu vičem ne bi me čuo. Prošla su već tri sata kako sam razmišljala, ali ništa. Svi su već bojali jaja, a ja sam samo sjedila. Kada odjednom dođe moj brat i kaže na svom bebastom još jezikom da Uskrsnom zecu kažem želju putem misli. „Da, bravo!“ rekla sam svome bratu i poljubila ga. Od te godine uvi-jek šaljem pismo mjesec dana ranije. Jako volim Uskrs.

Pala Bokić Liko 3. m

USKRS U MOM SRCU

4

Ivan Bilić Dalmata, 3. a

Noémi Nagy, 1. mađ. raz.

Nika Anđela Ivanda, 3. a

Lovro Ivanda, 3. a

Lea Gelo, 3. a

Ljetna je večer i nebo je prepuno zvijezda. Sjedim na terasi i proma-tram more. Odjednom se na morskoj površini pojavi neobično biće – mor-ska sirena. Daje mi znakove da joj se približim i ja se spuštam stepenica-ma do mora. Nježno me povukla za ruku, a ja sam udahnula zrak i zaro-nila. Ronile smo sve dublje i dublje, a pored nas su plivale sirene i druga neobična morska bića. Odjednom sam se našla u kraljevstvu morskoga kralja koje je bilo poput morskih kra-ljevstva u bajkama. Dvorom su šetale vile, Domaći, javorčići, župančići… Potrčim prema Rutvici i Jaglenci i za-grlim ih. Oni me povedu u razgleda-vanje dvora i govore mi kako smo mi u sunčanom dijelu kraljevstva, dok u mračnom dijelu borave bjesovi, vile zatočnice, baka Mokoš, poludnica…Rutvica me vodi morskome kralju koji sjedi na prijestolju, a pored njega je Zora-djevojka i Malik Tintilinić. Radosno me pozdravljaju, a ja se ču-dim kako mogu disati pod morem i kako ih razumijem. Odjednom se pored mene stvori veliki crni konj i na njemu vila Kosjenka. Nešto mi govor, ali ja je ne razumijem. Njen je glas sve jasniji i do mene dopiru ri-ječi: “Ana! Ana! Buđenje, moraš ići u školu!“ Budim se i shvaćam da je to bio samo jedan predivan san.

Ana Letica, 6. a

ŠETNJA MORSKIM KRALJEVSTVOM

Ovogodišnje ljetne praznike pro-veo sam u Njemačkoj blizu gradova Stuttgarta i Tübingena. Jednoga dana posjetio sam Muzej fosila, koji se na-lazi kod jedne tvornice cementa u ma-lom mjestu, Dotternhausen. Taj dio Njemačke je u pretpovijesno vrijeme bio pod morem, pa se danas tamo može naći puno okamenjenih ostata-ka pretpovijesnih životinja – fosila. U muzeju je bilo jako zanimljivo. Prika-zan je nastanak našeg planeta Zemlje od prije 4 milijarde godina. Život je započeo u vodi – hlađenjem Zemlje nastali su oceani. Najprije su se razvile biljke, a onda i jednostavni organiz-mi. Kako su biljke prelazile na kopno, bilo je sve više kisika u zraku pa su se mogle razvijati i životinje. Bilo je jako zanimljivo vidjeti razne fosile puževa, školjki, riba i ptica. Vani pored muzeja je otvoreno nalazište fosila. Donosi se kamenje iz obližnjeg rudnika i svatko može doći i lupkanjem po kamenju pokušati sam pronaći neki fosil. Tako sam i ja pola dana proveo u istraživa-nju i našao nekoliko fosila koje sam ponio kući. U muzeju je bio detaljno prikazan razvoj našeg planeta kao vre-meplov. Ono što me najviše zabrinulo je da je prije 300 milijuna godina u zra-ku bilo čak više od 30% kisika, a danas ga ima samo 21%. Razvoj naše Zemlje je trajao dugo – ne bismo li trebali raz-misliti kako je sačuvati? Možda bismo trebali saditi više zelenila.

Konrad Kiss, 5. a

POSJET MUZEJU FOSILA

Jednog sunčanog dana na auto-busnoj stanici ispred veterinarskog fakulteta stajala je gospođa žirafa. Na stanicu je stigao autobus na ko-jemu je bila reklama za zoološki vrt. Gospođa žirafa je ušla u autobus, ali je krov bio prenizak pa je morala sa-gnuti glavu. Kada su to vidjeli ostali putnici u autobusu; komarci, ljame i nilski konji, zatražili su od vozača da ih odvede do upravitelja zoološkog vrta. Objasnili su mu problem gos-pođe žirafe i zatražili za nju poseban autobus. Kako to u pričama obično biva, njihova je želja ispunjena pa su autobuse dobile i ostale životinje. Da-nas gradom voze raznovrsni autobu-su kojima se najviše raduju djeca.

Luka Mitar, 5. a

ŽIRAFA U AUTOBUSU

Ustao bih u 7 sati i gledao jutarnje crtiće do 8 sati, a zatim bih pojeo piz-zu. Otišao bih do muzeja Nikole Tesle i slučajno uključio skriveni stroj koji bi me odveo u Pariz. Pogledao bih Eif-felov toranj, popeo se na njegov vrh, otišao do muzeja Louvre i pogledao Mona Lisu. Nakon točno 1 h naprava bi se pojavila i odvela me u London. Vozio bih se metroom do Trafalgar Squarea, pješačio pješačkim mostom preko Temze, gledao slike najpoznati-jih slikara na svijetu, otišao do muzeja Madamme Tussaud i vidio puno mo-jih voštanih idola. Iduća postaja bio bi Istanbul. Otišao bih do najveće ista-nbulske tržnice Bacardi Caddesi i ku-pio čajeve za baku, do Plave džamije i muzeja Aja Sofija. Zatim bih otišao do Tokia i vozio se najbržim vlakom na svijetu Shin kan senim do Tokio Brid-gea koji noću sja duginim bojama, a posjetio bih i druge poznate gradove. Vratio bih se kući i u parkiću bacao najbolji avion od papira, a u 7 uvečer moji prijatelji i ja otišli bi kod Adama na pidžama party. Igrali bi monopoly, slagali lego kocke i jeli kokice uz do-bar film. Vratio bih se kući u pola 12 h. Razmišljao bih o mom svršenom danu i od silnog umora sretan zaspao.

Max Godinić, 4. a

MOJ SAVRŠEN DAN

5

Borut Razbornik, 7. b

Utorak je. Danas je u našoj školi maskenbal. Polako idem prema ško-li. Bojažljivo promatram prolaznike koje susrećem na ulici. Sramim se. Obučen sam u crveno-crni kostim bubamare i izgledam djetinjasto, a imam jedanaest godina. Jadan ja. Nikako nisam mogao uvjeriti mamu da to nije kostim za jednog petaša. Kako ću ući u razred?

Brzo ulazim u školu. Predvorje je prazno. Nakon nekoliko minuta do-laze Luka i Ivan, a za njima Krešimir i Josip. Ali, jao! Oni nisu maskirani. Čudno me gledaju, no ne govore ni-šta. Baš sam budalast! Pa maskenbal nije danas. Da situacija bude još gora, sjetim se da nemam knjige ni pribor za nastavu.

Zvrr! Zvrr! Zazvoni zvono, ulazi-mo u razred i sjedamo na svoja mjesta. Svi se oko mene smijulje i pogledava-ju me. Učiteljica pregledava zadaću i pribor. Sada sam ja na redu. Ruke mi se znoje i srce mi kuca sve jače. Uči-teljica shvati da nemam zadaću te po-viče: „Josipe, jedinicaaa!“ U šoku sam. Kako ću to objasniti mami? Zašto ja? Zašto sam baš ja pobrkao dane?

Na kraju sata naglo istrčim iz ra-zreda očiju punih suza. Svi će mi se rugati jer sam jedini došao u školu kostimiran i dobio jedinicu. Tada ugledam kako iz ostalih učionica izlaze učenici u kostimima. Znači da nisam pogriješio, ipak je danas ma-skenbal. Ah, kako sam naivan! To su me prijatelji nasamarili jer sam im danima dosađivao pitanjima: „Kakvu ćeš masku nositi? U što ćeš se maski-rati? Jesi li nabavio kostim?“ Kakvo olakšanje! Nema jedinice u imeniku, a i kostim bubamare nije tako loš.

Josip Pardon, 5. a

SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI

LJETO U PRIDRAGICI MOJE DVORIŠTE

ŽALOSNO DRVO

SLONIĆ BOBI

Čim zazvoni zadnje školsko zvo-no i zatvore se školska vrata, spre-mim svoju školsku torbu u ormar i za mene počinje najljepše razdoblje u godini – ljeto.

S bakom i didom idem u Pridra-gicu, malo mjesto na otoku Korčuli. Pridragica je mala uvala s kamenim lukobranom koji već stotinu godina odolijeva snažnim valovima što se propinju i zapljuskuju ga. Oko uvale se, poput ogrlice, nižu stare kamene kuće. Borovi svojim čarobnim miri-som opijaju ljude i brodice pa se one ljuljuškaju na mirnome moru. Ljepo-tu i tišinu uvale ponekad poremeti zvuk motora ribarskoga čamca. Pro-budi li me iz sna, ne ljutim se jer znam da će se u mreži naći i poneka školjka koju će ribar baciti u more, a ja ću je kasnije izroniti i diviti se njenoj ljepo-ti. Na kućnom dimnjaku odmara se galeb skupljajući snagu za novi let.

U odmoru ga ponekad ometaju jata malih lastavica koje lete u potrazi za hranom. Krajem ljeta lastavice se skupljaju na žicama i pripremaju za odlazak na jug. Tada i ja počinjem pakirati svoje stvari. Opraštam se s prijateljima jer znam da je ljetu do-šao kraj i uskoro će ponovno zazvo-niti školsko zvono.

Luka Mitar, 5. a

Moje je ime Bobi i ja sam veliki plišani slon. Nekoć sam živio na odje-lu za plišance, u trgovini igračaka, a sada živim u sobi jedne petašice. Sje-ćam se dana kada je jedna djevojčica primijetila moje modre oči. Prišla mi je i znatiželjno me promatrala, a ja sam osjećao uzbuđenje. Nadao sam se da joj se sviđam. Naš kada sam to pomislio, one me podigla, zagrlila i viknula: „Tata, izabrala sam!“ Tata je prodavaču dao novac, a moja je vla-snica sa mnom u rukama istrčala iz trgovine. Kada smo stigli u moj novi dom, posjela me na krevet i počela češljati. Kasnije mi je na malenom tanjuriću poslužila plastični kolačić koji ja, na žalost, nisam mogao poje-sti. Po cijele je dane Dora, djevojčica koja me odabrala u trgovini, pazila na mene, čitala mi, vodila me u šet-nju i kupala. Na večer bi me polegnu-la pored sebe, zagrlila me i bezbrižno zaspala jer je znala da je ja čuvam.

Sada Dora više nema vremena za igru i druženje sa mnom, no ja i dalje sjedim pored njenog kreveta i čuvam ju dok spava.

Dora Kranželić, 5. a

Stanujem u Ulici Ljudevita Gaja. Jedan dio mog stana je na uličnu stra-nu. Na toj strani je uvijek živo, bučno i zanimljivo. Prolaznici šeću, voze bi-cikl, užurbano hodaju, guraju kolica iz kojih se čuje dječji plač, jedu koki-ce, ližu sladoled, auti jure, trube ili se parkiraju. Na drugoj strani stana po-gled je sasvim drukčiji. S tih prozora gledam u svoje dvorište. Dvorište je puno cvijeća raznih vrsta i boja. U njemu su i voćke, pa beremo višnje, šljive i maline. Sve je zeleno, tiho i mirno. Tu tišinu ponekad prekine pjesma ptičica ili mijaukanje mači-ća. U hladovini bora nalazi se stol i klupice kao u parkiću. Kad imam vremena spustim se iz stana u moje dvorište pa sadim cvijeće, crtam ili se igram. Kad moje dvorište pokrije snijeg radim snjegovića i uživam u prirodi kao da sam negdje daleko od grada. Lijepo je imati svoje dvorište!

Korina Kolumbić, 4. a

U šumi su bila dva hrasta. Bili su stari više od 500 godina. Vidjeli su ih ljudi i htjeli ih posjeći. Čula su to ta dva hrasta i jako su se ražalostili. Hrastovi su počeli međusobno raz-govarati. Prvi hrast reče: „Posjeći će nas!“, a drugi. će na to: “Uvjeren sam da će netko doći.“ Kada je to govo-rio priđe im drvosječina kći. Malo ih je pogledavala, pa je razmislila i na-kraju je otrčala k ocu. Vratili su se u šumu s motornom pilom. Hrastovi su se bili jako preplašili, ali djevojči-ca reče: “Oče pogledaj ove predivne hrastove.“, a otac je na to odgovorio:“ Da baš su lijepi, baš sam ih mislio po-sjeći za tvoj novi krevet.“ Djevojčici nije bio važan krevet pa je uzviknu-la: “Oče, nemoj ih posjeći, pogledaj kako su im velike krošnje, sigurna sam da daju puno kisika.“ “Imaš pra-vo, neću ih posjeći, zbilja su stari“ reče otac. Djevojčica je bila jako sret-na zbog očeve odluke da ne posiječe stare hrastove. Kada je otac odlučio da neće posjeći dva hrasta djevojčica reče: “Tata ti možeš sjeći stara drva i na njihovo mjesto saditi nova, ali mi nemoj posjeći ova dva hrasta.“ Otac se složio. Od toga dana drvosječa nije bio samo drvosječa nego i drvosađa. Ta dva hrasta još su uvijek u Krčkoj šumi. To možemo zahvaliti samo jed-noj djevojčici.

Pouka: Ako posiječete drvo posa-dite dva nova.

Pala Bokić Liko, 3. m

6

U kući moje prabake u Dubrov-niku nalazi se jedna posebna pro-storija - podrum. Prije je taj veliki prostor bio prizemlje kuće, ali kada je počeo Domovinski rat, pala je gra-nata u dvorište i oštetila ga. Tada se prabaka preselila na kat, a prizemlje je postalo podrum. U prvom se di-jelu nalazi vinarija pa se cijelim po-drumom širi kiselkasti miris vina. U drugom su dijelu stare lutke, igračke, knjige... Sve su to uspomene na ba-kino i mamino djetinjstvo. Podrum ima izlaz na dvorište i velike prozo-re pa u njemu nikada nije mračno kao u drugim podrumima. Ljeti u njemu pronalazim spas od vrućine i žege jer u njemu nikada nije vruće. Obožavam sjediti u bakinoj stolici za ljuljanje, Tada najčešće čitam knjigu ili promatram djedov alat koji visi na zidu. Često mi pažnju privuku i mnogobrojne obiteljske fotografije koje je baka objesila na zidove. Zimi podrum postaje mali zimski vrt jer je prepun raznovrsnih biljaka koje je baka sklonila kako se ne bi smrznule na hladnoći. Na sredini podruma na-lazi se stari drveni ormar kojemu bi dobro došla obnova, ali djed kaže da je to jako skupo pa nisam sigurna da će ormar uskoro dočekati bolje dane.

Podrum bakine kuće posebno mi je drag i zato se veselim ljetu i vre-menu koje ću provesti opuštajući se i odmarajući u njemu.

Ana Fabris, 6. a

BAKIN PODRUM

Moj djed Ivo ima sijedu kosu, ve-lik nos, guste sijede brkove i naočale na očima. Voli nositi kratke hlače, mornarsku majicu i sandale. Njegov je hod pomalo smiješan zato što se pri hodu gega, ali je njegovo držanje ponosno. Uvijek je spreman pomoći drugima pa i ja često tražim djedovu pomoć. Svoje umirovljeničke dane provodi u Dubravi ili u svojoj viken-dici na moru. Puno se bolje osjeća kad je na moru. Čamcem, koji je nazvao po meni, odlazi u ribolov ili na obližnje otoke. Brine se i o povrt-njaku koji je uredio uz kuću. Moj je djed jako vrijedan, stalno nešto radi pa i nas tjera na rad. On je bio po-stolar i puno je radio pa mu je rad postao navika. Ponekad sam lijena i ne da mi se ništa raditi. Tada se djed ljuti na mene, ali njegova ljutnja brzo prođe i on opet postaje najbolji djed na svijetu.

Nika Vrbanić, 6. a

Jednog proljetnog jutra baka me odvela u svoj stari voćnjak. Dok smo mu prilazile, govorila mi je kako je voćnjak najljepši u proljeće. Pribli-živši mu se, shvatila sam da je baka govorila istinu.

U voćnjaku su nas dočekale mla-de voćke, koje je baka tek zasadila, ali i stare, koje su tu bile još prije baki-nog rođenja, i sve su izgledale čarob-no. Njihovi su nježni listovi poput svile lepršali na laganom povjetarcu. Rascvjetale grane trešanja, bresaka i jabuka smiješile su se krhkim latica-ma, a kad bi povjetarac zapuhao, la-tice bi se otkinule s raskošnih grana i veselo poletjele zrakom.

Cvrkut ptica, zujanje pčela i let šarenih leptira budilo je u meni ra-dost. Veselo sam trčala voćnjakom u želji da se sakrijem iza svakog stabla i da zavirim u svako gnijezdo. Pažnju mi je privukla niska ružičasta grana na kojoj se sakrilo maleno gnijezdo. U njemu su bila tri šarena ptića. U daljini sam ugledala pticu velikih krila koja je žurno prilazila gnijezdu. Brzo sam se odmaknula kako bih ot-klonila njezin strah za potomstvo.

Uskoro me baka pozvala da se oprostim od voćnjaka. Pozdravila sam čarobne voćke i poželjela da se što prije vratim u bakin voćnjak.

Dora Kranželić, 5. a

Moja baka živi na selu. Ona ima staro, izborano lice i kovrčavu sijedu kosu koja kao da lebdi iznad njene glave. Uvijek nosi odjeću istog izgle-da: sivu majicu, plavu ili crnu suknju i crne cipele ili čizme. Baka govori govorom svoga sela pa je neke riječi baš i ne razumijem. Ponekad odlazi-mo k njoj na selo, a nekad i ona dođe k nama u Zagreb. Kad joj dođemo u posjet, pita me kako sam, što je novo u Zagrebu, jesam li gladan. Ona je brižna i suosjećajna osoba i svako-me želi pomoći. Jako volim bakina jela zato što su domaća i ukusna. Kad smo kod bake, ona nam želi u svemu udovoljiti i ugoditi nam. Što smo mi sretniji, i ona je zadovoljnija i sretni-ja. Baka nam uvijek govori da joj ni-šta ne treba, da ima svega na selu, ali mi joj ipak kupujemo stvari jer joj se želimo zahvaliti na dobroti i ljubavi.

Vrijeme provedeno s bakom brzo prođe pa se u Zagreb vraćam tužan i s nestrpljenjem čekam ponovni susret.

Luka Žižić, 6. a

MOJ DJED

MOJA BAKA

U BAKINOM VOČNJAKUPROJEKT SLIKOVNICApriredili učenici 3-b razreda

7

Moj 4. a razred osnovne škole Ivana Gundulića išao je u Školu u prirodi u Novi Vinodolski. Krenuli smo u 9 sati ispred Mimare. Vozeći se vidjeli smo dvorac Ozalj. Put je bio dug pa sam se pokušao odmoriti. Sta-li smo u malome gradu Senju kako bi pogledali tvrđavu Nehaj. Tvrđava je napravljena za obranu grada Senja. Njome su vladali Uskoci.

Kada smo stigli u Novi Vinodolski razgledali smo okolinu i smjestili se u sobe. U ponedjeljak smo imali pred-stavljanje razreda. Utorak smo išli na Krk u grad Vrbnik. Vidjeli smo Kugi-nu kuću, prošli smo kroz najužu ulicu na svijetu koja je široka 43 cm. Vidje-li smo dijelove zidina staroga grada. Navečer smo imali igre bez granica. U srijedu smo išli na Krk u špilju Biseri-jku i vidjeli endeme. Kada smo izašli iz Biserijke krenuli smo prema Cri-kvenici. U Crikvenici smo išli pogle-dati akvarij. Te večeri smo imali super talent show. U četvrtak smo išli u mu-zej u Novog Vinodolskog i vidjeli prvi Vinodolski zakon. U petak ujutro bili smo na plaži. Došao je autobus i mo-rali smo krenuti za Zagreb. Svidjela mi se škola u prirodi zbog toga što smo otkrili mnogo toga. Išao bih opet zbog radionica i tuluma.

Adam Gašnar, 4. a

Današnje se društvo sve češće susreće s problemom nasilja među mladima. Nasilje može biti fizičko i(li) psihičko. Fizički udarci bole manje od psihičkih zato što rane na srcu zarastaju puno teže i sporije od onih na glavi ili nozi. Često su zlo-stavljači ona djeca koja su popularna ili jača od drugih.

Uzroci su takvoga ponašanja ra-zličiti: žele se dokazati u društvu, imaju obiteljske probleme, nedostaje im samopouzdanje, dosadno im je. Nasilničkim ponašanjem oni ne do-kazuju hrabrost i snagu, već slabost jer za svoje žrtve biraju osjetljivu i povučenu djecu koja im se ne znaju suprotstaviti. Mnogi se mladi nasil-ničkim ponašanjem žele dokazati pred drugima i uklopiti u društvo ne shvaćajući da je to pogrešan put za pronalaženje prijatelja. Nasilnicima je potrebna pomoć kako bi shvatili težinu svojih postupaka i pokušali se promijeniti. Već od vrtića treba dje-cu upućivati na mirno rješavanje su-koba i prihvaćanje različitosti kako jednog dana ne bi postali problem koji hitno treba riješiti.

Jelena Račić, 8. a

Vulgarizmi su postali sastavni dio rječnika brojnih mladih. Koriste se njima u svakodnevnom razgovoru, pa čak i na nastavi. Na žalost takav način izražavanja sve je češći i kod djece mlađe od 10 godina.

Često se pitam tko je kriv i odgo-vor se nameće sam. Dobrim su dije-lom krivi svi: odrasli, roditelji, bra-ća sestre, prijatelji. Kad su u autu, a netko ispred njih naglo zakoči ili ne krene čim se upali zeleno svjetlo na semaforu, roditeljima izleti vulgari-zam. Padne li im nešto pa se razbije, prvo što izgovore neka je neprimje-rena riječ ne mareći pritom za dje-cu koja sve slušaju i upijaju. Kasnije djeca u igri, među svojim prijatelji-ma ponavljaju te riječi. Čuju li ih sta-riji, često se nasmiju i potiču djecu da ponove te riječi. Povede li roditelj dijete na nogometnu utakmicu, bilo bi dobro da mu nabavi slušalice jer je repertoar psovki koje će čuti vrlo širok i raznovrstan.

Na učenički rječnik utječu i me-diji. Brojni su filmovi i serije u koji-ma se nižu vulgarizmi. Gledajući ih, djeca i mladi usvajaju takav način izražavanja pa sve češće izgovara-ju i psovke na engleskom jeziku. U današnje vrijeme psovkama se izra-žavaju osjećaji sreće i radosti među mladima. Naša je jezična kultura sve lošija pa predlažem nekoliko rješenja za pristojniju komunikaciju. Odrasli bi trebali paziti na svoje izražavanje, a televizija bi mogla smanjiti uporabu vulgarizama u filmovima i tv-serija-ma. Ako te mjere ne pomognu, onda predlažem staru metodu naših baka i prabaka: ispiranje usta sapunom.

Dora Draganić, 8. a

Ljetno je jutro. Razmišljam o tome kamo bih mogao ići. Imam ide-ju! U blizini moje kuće je Botanički vrt. Zelena oaza usred grada. Nigdje u gradu ne vlada takav mir i tišina kao u Botaničkom vrtu. U hladovi-ni divljih kestena promatram šetače, brbljave patke i svadljive vrapčiće. Kad sam se nauživao mira i tišine, odlazim prema Dolcu. Dočekuje me bogatstvo okusa, mirisa i boja, mnoš-tvo ljudi i glasova. Zvono na katedra-li nadglasalo je sve zvukove koji me okružuju pa nastavljam šetnju prema Kaptolu. Zagreb je moj najdraži grad.

Noa Plazonić, 5. a

ŠKOLA U PRIRODI

NASILJE NIJE HRABROST

ŠETNJA ZAGREBOM

NEPRIMJERENOST UČENIČKOG RJEČNIKA

PROJEKT SLIKOVNICApriredili učenici hrvatsko-mađarskog razreda

8

U vremenu od 7. do 10. svibnja 2012. u Vrsaru je održano Državno natjecanje učenika osnovnih i sred-njih škola Hrvatske iz biologije. Na-tjecanje se provodi u dvije kategorije. Jedno natjecanje bilo je u znanju, a drugo je u samostalnim istraživač-kim radovima.

Za natjecanje, zajedno s mentori-com profesoricom Lelom Zadražil, pripremila sam istraživački rad pod nazivom „Utjecaj šesterovalentnog kroma na klijavost, razvoj i prinos gra-ha“. Možda je izbor teme neobičan, ali nakon viđenog filma „Erin Brokovich“ ta me tema jako zainteresirala. Film je baziran na istinitoj priči o samohranoj majci koja je s malo pravnog znanja tužila veliku američku korporaciju zbog trovanja vode šesterovalentnim kromom u jednom gradu u Kalifor-niji. Uspjela je natjerati kompaniju da isplati rekordnu odštetu. Na žalost, više građana je umrlo, a mnogi ima-ju trajne posljedice. Mene je zanimalo kako krom štetno djeluje na vodu, tlo i hranu koju jedemo jer se i u Hrvatskoj kromom koriste u industriji.

I eto, sam odlazak iz Zagreba po-čeo je s mnogo kiše i kašnjenjem au-tobusa, ali to nije smetalo grupi koja je kretala u trima autobusima. U Karlov-cu su nam se pridružili učenici iz Kar-lovca i okolice pa smo nastavili put do Poreča gdje smo se smjestili u hotelu „Delfin“ u Zelenoj laguni. Drugog ju-tra krenuli smo u Vrsar jer su se tamo održavala sva natjecanja. Nakon izla-ganja unaprijed pripremljenog plaka-ta i usmene prezentacije praktičnog rada moj „posao“ je bio gotov. Pred večer smo svi uzbuđeno čekali rezul-tate. Nisam očekivala svoje ime prvo na popisu. Ali, moram priznati osjećaj je bio prilično dobar.

No, od samog natjecanja za sudio-nike možda je i važnije bilo druženje s drugim učenicima i profesorima. Profesori su bili puno „blaži“ nego inače i jako prijateljski naklonjeni. Treći dan je bio najljepši. Obišli smo Dinopark s pokretnim dinosauru-sima koji se nalazi u Funtani, 5 km od Poreča. Hrvatski „Jurski park“ je stvarno zabavan. Poslije podne smo plovili brodicom i posjetili Crveni otok, jednu od najpoznatijih turi-stička lokacija kod Rovinja. To su dva nasipom povezana otočića Sveti Andrija i Maškin. Otok je uređen kao park i zasađen mnogobrojnim bilj-kama iz cijeloga svijeta. Trenutno na otoku uspijeva preko 180 raznih vr-

DRŽAVNO NATJECANJE IZ BIOLOGIJE

sta biljaka. Na otoku prevladava stara crnogorična šuma, a ističu se prekra-sno uređeni cvjetni parkovi i stazice.

Na kraju dana održana je sveča-nost uz podjelu nagrada i priznanja sudionicima Natjecanja. Večer je pro-tekla uz zabavu, ples i druženje.

Sutradan ujutro pospani smo kre-nuli natrag u Zagreb. Sve u svemu, bilo je to lijepo iskustvo. Stekla sam nove prijatelje, a saznali smo da su i profesori prilično zabavni.

Nikolina Kollar, 8. b

Od 2. do 4. svibnja boravio sam u Dubrovniku na Državnom natjeca-nju iz geografije. 2. svibnja smo već rano ujutro autobusom krenuli na daleki put. Na putu sam se sprijateljio s Brunom iz šestog razreda i s Lunom iz petog razreda OŠ Ksaver Šandor Gjalski, kojima geografiju također predaje profesorica Mirjana Vasilj. Prof. Vasilj je na ovom natjecanju imala čak troje učenika, što je veliki uspjeh i velika čast za sve nas.

Nakon 11 sati vožnje stigli smo u hotel Valamar Club i smjestili se. Ja sam bio s Brunom, a Luna i petaši-ca Marta iz jedne druge škole bile su nam susjedi i mi smo cijelo vrijeme bili vesela družina. Nakon večere bilo je svečano otvorenje 19. Državnog natjecanja iz geografije i 13. Držav-nog natjecanja iz povijesti. Svečanost je malo duže trajala i na kraju su nam profesori i ravnateljica OŠ I. Gunduli-ća iz Dubrovnika zaželjeli puno sreće.

Zatim je došao dugo očekivani dan. Ujutro sam se od treme rano pro-budio. U 11 sati je započelo natjecanje u OŠ I. Gundulića i trajalo je tri sata. Sastojalo se od testa i praktičnog rada. U testu je bilo jako puno zadataka, ve-selio sam se onima koje znam, a “oblio me znoj” kod onih drugih. Za razliku od testa, praktični rad je imao malo zadataka, ali bili su opširniji.

Nakon natjecanja krenuli smo na izlet u okolicu Dubrovnika. Posjetili smo Konavle i gradić Cavtat. Meni se na tom izletu najviše svidio posjet Đu-rovićevoj špilji. Unutra su bili brojni stalagmiti i stalaktiti. Također je bilo lijepo vidjeti izvor rijeke Ljute. Nakon izleta vratili smo se u školu saznati re-zultate. Uzbuđenje je bilo veliko, ali je na kraju većina natjecatelja bila zado-voljna svojim postignućima. Na večer smo se svi opustili u igri i druženju.

Sljedećeg je jutra bilo svečano pro-glašenje pobjednika i dodjela prizna-nja. Nakon toga smo išli u razgleda-vanje Dubrovnika. Nismo imah puno vremena, pa na žalost nismo uspjeli obići stare zidine, ah smo se prošetati Stradunom. Rano poslije podne kre-nuli smo za Zagreb, no na putu smo još stali u Stonu, poznatom po sola-nama i kamenicama. Tako je završilo ovo zanimljivo i uzbudljivo putovanje.

Konrad Kiss, 5. a

DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE

DRŽAVNO NATJECANJE IZ NJEMAČKOG JEZIKA

Ovogodišnje natjecanje iz njemač-kog jezika održano je u Makarskoj od 13. do 15. svibnja 2012. Na natjecanju su sudjelovali učenici osmih razreda osnovnih škola te učenici trećih i če-tvrtih razreda srednjih škola.

Zahvaljujući osvojenom 1. mjestu na Županijskom natjecanju, i ja sam imao priliku boraviti u Makarskoj i još jednom provjeriti svoje znanje njemačkog jezika.

Natjecatelji su bili podijeljeni u dvije skupine. U skupini A bili su uče-nici koji pohađaju redovnu nastavu iz njemačkog jezika, dok su u skupini B bili učenici koji su se školovali u ze-mljama njemačkog govornog područ-ja. Kako sam pohađao nastavu u Nje-mačkoj, natjecao sam se u B skupini.

Provjera znanja se sastojala od pismenog i usmenog dijela. U pi-smenom dijelu ispita provjeravana je gramatika, razumijevanje teksta te sposobnosti pismenog izražavanja. U usmenom dijelu pokazao sam svoje sposobnosti i bogatstvo rječnika.

Iako sam bio siguran u svoje zna-nje, strah je učinio svoje pa sam po-griješio u nekim dijelovima ispita i osvojio 7. mjesto.

Zahvaljujući mojoj profesorici Iva-ni Aničić, koja me pripremala za ovo

natjecanje, stekao sam novo iskustvo i učvrstio svoje uvjerenje o važnosti učenja stranih jezika.

Marko Bulaja, 8. b

9

MEĐUNARODNO NATJECANJE IZ ENGLESKOG JEZIKA

PRVA POMOĆ

JEDAN MOJ ŽIVOT

MOJ TATA

Ustao sam se kao i svakog drugog dana i kao uvijek otišao prema školi. Tamo me čekala ravnateljica sa svojim automobilom. Pozdravio sam se s ma-mom i putovanje je počelo.

U Debrecen (koji je udaljen skoro 600 km od Zagreba) stigli smo oko 15 sati. Prijavili smo se da smo stigli na natjecanje i po mene je došla obi-telj kod koje sam trebao provesti tri dana. Odvezli su me u svoj stan. Bili su stvarno dragi. Dječak Dani i njego-va baka. Dobro sam se zabavio. Čak su me odvezli razgledati grad. Manji je i meni ljepši od Zagreba.

Natjecanje je počelo drugog dana ujutro pa sam morao ustati oko 7 sati. Doručkovao sam s Danijem i onda nas je njegova baka odvezla do škole. Ja sam izvukao broj 12. Bio sam 12-ti po redu i to mi je pružilo olakšanje. Nisam bio ni prvi ni zadnji. Bio sam u jutarnjoj grupi. Natjecanje je počelo oko 9 h u vrlo hladnoj školskoj dvora-ni. Dok su se pred mojim očima okre-tale prezentacije djece prije mene, ja sam već cvokotao zubima. Napokon je došao red na mene. Svoj sam dio prezentacije odradio izvrsno, ali sam greškom u organizaciji završio na 33. mjestu. Večer sam proveo ponovno s obitelji kod koje sam bio smješten.

Sve u svemu bilo je to za mene prelijepo iskustvo. Krenuli smo kući i ostavili Debrecen za sobom. Nadam se da ću ga ponovno posjetiti.

Bruno Sander, 8. b

Pamtim lijepe trenutke provedene sa svojim tatom. Posebno nam je bilo lijepo na moru. Pamtim ljeto kad je tata kupio barku. Jako je volio more i ribolov. Često smo išli loviti ribe. Tata je imao puno opreme za ribolov i obo-žavao je pripremati udice i mamce za pecanje. Imao je i bezbroj raznobojnih ribica varalica, tzv. panula. Čim bismo sjeli u barku, zavezao bi neku od njih pa bismo se vozili i za sobom vukli panulu. Uvijek je gledao po nebu i po moru gdje su galebovi koji vide dalje i dublje od nas. Gledao je kamo lete i kamo slijeću jer je to značilo da tamo ima ribe. Onda bismo se zaustavili na tom mjestu i bacili udice. Dugo smo u tišini iščekivali znak. Dugo smo u tiši-ni izmjenjivali neizgovorene riječi. A kakvo bi tek uzbuđenje nastalo kad bi riba zagrizla i napela se struna! Tata bi je brzo namatao, ja sam još brže trebao pripremiti mrežu da njome izvučemo ribu na čamac. Tata bi bio najsretniji kada bi ulovio neku veliku ribu.

Lijepe smo trenutke provodili i u Zagrebu. Zajedno smo gledah fil-move i utakmice. To je bilo zabavno! Tata je bio vrlo obrazovan tako da mi je često pričao o znanstvenim stvari-ma. Pričao mi je i o svom poslu. On je bio profesor prava na fakultetu. Ja sam malo što od toga razumio. Satima bi znao sjediti za kompjutorom, a kad bih mu prišao da vidim što radi, preki-nuo bi s poslom i onda bismo zajedno zaigrali neku igricu.

I sada još uvijek volim sjesti za ta-tin kompjutor i zaigrati te njegove sta-re igrice, a ponekad bih sjedio u tišini kao i onda kad smo bili u ribolovu.

Neven Šoljan, 7. aOvaj je sastav predložen za Državnu smotru osnovnih škola LiDraNo 2012.

Već prije 5 godina odlaskom moje sestre u Novi Vinodolski na prvu po-moć i ja sam dobila želju da jednog dana, tj. u 7. razredu, steknem slično iskustvo. Sjećam se nekih njezinih pri-ča, a čak sam upoznala neke ljude koje je ona tada spominjala.

No prije odlaska u Novi Vinodo-lski trebali smo nešto i naučiti. Dva puta tjedno smo se sastajali da bismo s našom mentoricom Doroteom, koja je nekad bila učenica naše škole, vjež-bali te naučili ponešto teorije i prak-se. U Novi Vinodolski smo išli u 11. mjesecu u pratnji profesorice iz glaz-benog na tri dana, zajedno sa sedma-šima iz drugih škola. U autobusu je

bilo kao što već znate s raznih izleta, super: kartanje, zezanje, slušanje glaz-be... Smjestili su nas u sedmokrevetne sobe. Tijekom cijelog dana imali smo organiziranu obuku iz prve pomoći, a navečer smo uživali u disku. Dobra kombinacija korisnog i zabavnog. Na-kon povratka u Zagreb nastavili smo vježbati i učiti, ali nažalost neki su odustajali pa smo prije samog natje-canja, koje se održalo 19. ožujka mo-rali zamijeniti jednu osobu. Tako smo Ema, Sara, Toma, Carla i ja u pratnji profesorice Paraman bili sudionici na-tjecanja u OŠ „Julije Klović“. Nažalost, nekako nam nije bio sretan taj dan pa smo na kraju bili 14., ali žalosniji bi-smo bili da smo bili 3. jer su natjecanje nastavljale samo dvije ekipe.

Na kraju krajeva ipak smo se do-bro zabavili, družili i ponešto naučili. Moje preporuke za buduće generacije: „Učite prvu pomoć uz zabavu jer ni-kada ne znate kada će vam zatrebat.“

Nina Balaž Piri, 7. a

Padam u mračnu malenu rupu. Vrlo je mračno. Crnilo posvuda oko mene. Okrećem se i ugledam ne-znatan zrak svjetlosti. Sve više traka velikog svjetla dopire do mene. Sada ni moja rupica više nije crna već je smeđa kao kora drveta. Mislim da je to zemlja. Svjetlo i tama se izmjenju-ju vrlo brzo. Uskoro mi se učini da vidim površinu zemlje i na njenoj po-vršini puno sličnih sebi. Izgledaju isto kao i ja iako nisam siguran ni kako ja izgledam. Valjda osjećam. Jednog po-lumraka kad sam se spremao na još jedan odmor, učinilo mi se da sam na planini, visoko iznad ostalih, sve bli-že i bliže svjetlu ... No onda, oštra bol i ... Bam! Padam na zemlju, na nešto jako tvrdo. Sve me boli i teško dišem. Ne znajući što me snašlo, probdio sam prvu tamu. Ne znam koliko je tama i svjetlosti prošlo, ali prvo sam svjetlo dočekao u strahu i još više ukočen. Sva mi moja osjetila govore da mi se približava netko strašan. Prišao je i zasjenio svjetlo. U nečemu nalik na pokretnu granu držao je prozirnu po-sudu. Dok sam ja u strahu zatvarao oči, on ju je izlio na mene. Razveselio me veliki val svježine. Za nekoliko tre-nutaka izdigao sam se nad zemlju veći

nego ikada. Čini mi se da sam otkinut od zemlje. Bez boli.

Iznad mene je razapeta struna koja me mami. Osjetio sam potrebu da je uhvatim. Netko mi u tome pomaže. Sad se držim čvrsto, sigurno je. Opet mi se približava netko. Ne bojim ga se. Vrlo nježno odvaja dijelove moga tije-la. Osjećam se dobro. Lagan sam kao zrak. Mislim da još rastem.

Vedran Šimić, 7. bOvaj je sastav predložen za Županijsku smotru osnovnih škola LiDraNo 2012.

10

Howlov putujući dvorac djelo je britanske spisateljice Diane Wynne Jones. U djelu se radi o Sophie Hatter u glavnoj ulozi. U zemlji Ingariji Sophie, najstarija od triju sestara, mora prva do-živjeti uspjeh, tj. mora prva pronaći sreću kako bi ju ostale sestre mogle slijediti. Ovdje se baš doga-đa obrnuto, prvo su sestre našle sreću, a Sophie je ostala sama raditi u obiteljskoj šeširnici. U Ingariji, u mjestu Market Chipping postojala je Vještica Pu-stošnica. Sophie joj se htjela suprotstaviti, no prije nego što je to učinila postala je izborana starica od devedeset godina. Ništa joj drugo nije preostalo nego da se zavije u maramu i ode daleko od svih, u brda, gdje ju nitko neće prepoznati. U to doba br-dima se kretao putujući dvorac čarobnjaka Howla. Za Howla se pričalo da otima mlade djevojke i jede im srca. Kad Sophie zbog Vještičine kletve napusti siguran Market Chipping, nađe se u zloglasnom dvorcu i upoznaje njegove stanovnike Michaela Calcifiera i Howla. Pred Sophie sada se nalazi težak zadatak: spasiti se od kletve i sestre od srcolomnog Howla. Djelo je fantastične tematike namijenjene prvenstveno djeci i mladima. U djelu ima i ilustra-cije što ga čini zabavnijim i zanimljivijim.

Roman je ekranizirao japanski velikan anima-cije Hayao Miyazaki pa je crtić mnogima možda poznatiji od same knjige.

Engleska spisateljica Diana Wynne Jones ro-đena je 16. kolovoza 1934. u Londonu i umrla je 26. ožujka 2011. u Bristolu. Priče je počela smi-šljati s devet godina, a krajem II. svjetskog rata pričama je zabavljala svoje mlade sestre u Walesu, gdje su se sklonili od njemačkog bombardiranja Londona. Diplomirala je engleski jezik i književ-nost na Oxfordu gdje su joj profesori bili, između ostalih, C. S. Lewis i J. R. R. Tolkien. S dječjom književnošću detaljnije se upoznala tek kad je svojoj djeci (tri sina) počela čitati priče, koje su je ponukale da se i sama počne pisati. Dobitnica je više britanskih, američkih i njemačkih književnih nagrada. Smatra se da je kao književnica znatno utjecala na J. K. Rowling.

Matea Matijašić, 8. b

“Čovjek samo srcem dovoljno vidi. Bitno je očima nevidljivo” Vjerujem da je većina učenika pročitali ili bar čula priču o “Malom princu” stoga tu priču ne bih ponavljala. Podsjećam, Mali princ je stanovnik malog planeta (B612), zainteresiran za otkrivanje novoga, putujući od planeta do pla-neta. Mali princ voli zalaske sunca, voli ružu sa svog planeta. Na svom putovanju upoznaje kralja, uobraženog čovjeka, noćobdiju i na šestom plane-tu upoznaje geografa koji ga upućuje na Zemlju. Na Zemlji mu prvi domaćin bi zmija a potom lisi-

ca. Nakon dužeg hodanja, došao je do vrta ruža, no razočara se kada ne nađe jedinstvenu ružu sličnu onoj sa svog planeta. Nakon osam dana u pustinji (Sahara), Mali princ se vrati na svoj planet osjeća-jući odgovornost za svoju jedinstvenu ružu.

Tko je zapravo mali princ? Vanjskom izgledu Malog princa nije dana prevelika važnost, jedno-stavno je naslikan kao mali zlatokosi dječak u prin-čevoj odori i s mačem u ruci. S druge strane va-žan je njegov unutarnji opis prema kojem je princ iskren, otvoren, znatiželjan, rado uči, pristojan, dostojanstven, nježan, krhak, a zapravo snažan i na kraju ponosno prihvaća smrt koja ga vraća njego-voj ljubavi - ruži. Opraštajući se od pilota, reče mu “kad budeš gledao nebo noću, budući da ću ja sta-novati na jednoj od njih, budući da ću se na jednoj od njih smijati, to će za tebe biti kao da ti se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se smiju”

Poruka Malog princa je, kako je i navedeno u uvodnom tekstu, na onome što dolazi iznutra, što se ne vidi očima nego srcem. To je ono po čemu se prepoznajemo i po čemu smo ljudska bića. Vanj-ski izgled nije nevažan, ali ne smije biti presudan. Nama je često najvažniji i to je pogrešno. Ravnoteža između vanjskog i unutarnjeg bila bi poželjna. Pre-poručam čitanje Malog princa i više puta, jer se u njemu može svaki put otkriti nešto novo i poučno.

Francuski pisac i zrakoplovac Antoine Ma-rie Roger de Saint-Exupery rođen je u Lyonu 29. lipnja 1900., a nestao je 31. srpnja 1944. negdje nad Sredozemljem kod Marseillea. Autor je više romana o zrakoplovstvu i drugih djela prožetih strašću za letom, ljepotom i slobodom. Najboljim njegovim djelima smatraju se knjiga pripovijedaka “Zemlja ljudi” i za mnoge, najljepši dječji roman “Mali princ”. Zrakoplovstvom se počeo baviti kao dvadesetogodišnjak. Sudjelovao je u pionirskim pothvatima uspostave prvih redovitih poštanskih zračnih linija u Južnoj Americi i Africi, a zatim je neko vrijeme živio na Long Islandu u Americi gdje je nastao “Mali princ”.

Iva Bulaja, 7. b

11

UČENICI PUTOPISCIU petak 20. travnja počeo je dugo iščekivani izlet u

Pečuh, Budimpeštu i Bratislavu. Neki učenici osmih i sedmih razreda te naravno njihovi profesori spremno su u 6.00 h dočekali polazak busa. Premda je još bilo rano, svi smo bili sretni i uzbuđeni. Unaprijed oda-brani učenici pripremili su tekstove o gradovima koje ćemo posjetiti pa smo otprilike znali što je značaj-no za vidjeti. Nakon nekoliko sati vožnje stigli smo u Pečuh. Poslije razgleda grada uputili smo se pre-ma prijateljskoj školi u kojoj smo i ručali. U školi su nas lijepo dočekali i pripremili nam kraću predstavu. Kasnije smo razgledavali školu i imali slobodno vri-jeme za druženje na igralištu. Zatim smo krenuli pre-ma glavnom gradu Mađarske, Budimpešti. Kada smo došli u Budimpeštu, otišli smo na brdo Gellert sa ko-jeg se pruža prekrasan pogled na cijeli grad, posebno na Dunav. Voditeljica puta ispričala nam je mnogo o gradu i njegovim mostovima, a to nam je još više po-budilo zanimanje za bolje upoznavanje mađarske pri-jestolnice. U hotelu smo večerali i bili smo spremni za spavanje. U sljedeća dva dana dobro smo upozna-li Budimpeštu: vidjeli smo Trg heroja, Novi Budim, kraljev dvorac, crkvu Sv. Mateja i drugo. Posebno me se dojmila vožnja brodom po Dunavu. Također smo posjetili Zoološki vrt i Tropicarium. U nedjelju smo mogli birati hoćemo li se kupati u Aquaworldu ili ćemo šetati. Većina nas je krenula u šetnju, a dio slobodnog vremena iskoristili smo kupujući suvenire i odlaskom na sladoled.

Zadnji dan putovanja bio je rezerviran za posjet Bratislavi, gradu koji se nalazi na jugu Republike Slo-vačke. Nakon kraće vožnje stižemo u grad. S voditelji-com smo krenuli u razgled grada te vidjeli Bratislav-ski dvorac, Narodno kazalište, katedralu sv. Martina, vijećnicu i druge lijepe građevine. Imali smo slobod-no vrijeme za ručak i kupnju suvenira. Prije polaska u Zagreb posjetili smo Hrvatsko veleposlanstvo.

Vožnja do Zagreba bila je vesela, puna pjesme i smijeha. Svi ćemo se s radošću sjećati ovog putovanja na kojem smo puno toga naučili i još se više zabavili.

Veronika Koštal, 7. bU petak 20. travnja 2012. u 6.00 krenuli smo ispred

muzeja Mimara na naše putovanje u Mađarsku i Slovačku. Oko 10 sati stigli smo u grad Pecs. Izašli smo iz busa i kre-nuli u kratki razgled grada. Prvo smo vidjeli katedralu sv. Bertalana, ali nažalost nismo imali mogućnost ući zato što se ulaz plaćao. Slijedeće što smo vidjeli bio je Szechenyev trg s džamijom. Nakon toga smo otišli u prijateljsku školu u Pecsu. Tamo smo ručali, a nakon ručka smo otišli u nji-hovu dvoranu i pogledali priredbu koju su pripremili. Po-slije ručka i priredbe imali smo malo slobodnog vremena. Nakon jednog sata krenuli smo prema Budimpešti. Kada smo stigli u Budimpeštu krenuli smo do hotela. U hotelu su nas smjestili u sobe, a svaki je profesor bio zadužen za tri do četiri učenika. Nakon večere smo otišli u sobe pro-vjeriti ako nešto nije u redu kako bismo to prijavili. Poslije toga smo otišli spavati.

Iduće jutro nakon doručka smo pokupili lokalnog vo-diča te krenuli u razgled grada. Grad smo razgledali iz busa, a poslije kratkog razgleda smo otišli vidjeti Mađar-sko veleposlanstvo, jedino veleposlanstvo u koje se može ući, no mi nažalost nismo ušli te smo krenuli na ručak.

Poslije ručka smo otišli vidjeti glavni trg u Budimpešti, Trg Heroja. Bio je jako lijep i na njemu se nalazilo više od 20 kipova. Nakon toga smo otišli da zoološkog vrta. Tamo smo imali malo vremena za sebe i za razgledati zoološki vrt. Vratili smo se u hotel. Otišli smo do soba i tamo smo bili oko sat vremena. Poslije večere otišli smo na vožnju brodom po Dunavu. Dok smo se vozili vidjeli smo i ra-svijetljeni Budimski dvorac. Bio je predivan i velik. Nakon vožnje brodom vratili smo se u hotel.

Treći dan nakon doručka smo krenuli u razgled Tro-picariuma. Tamo smo vidjeli mnoge životinje kao što su mađarske slatkovodne ribe, majmune, zmije, kameleone, tropske ribe i piranhe. Bio je još i velik bazen sa morskim psima te bazen sa ražama koje smo mogli i dotaknuti. Po-slije razgleda Tropicariuma smo imali slobodnog vremena za ručak i za zabavu. Poslijepodne smo se razdvojili na dvije grupe zato što su jedni htjeli u Aquaworld, a drugi u grad. U gradu smo imali dosta slobodnog vremena. Nakon sat-dva smo otišli razgledati mostove na Dunavu. Bilo ih je mnogo, a vidjeli smo i mnogo biciklista. Nakon razgleda mostova vratili smo se metroom u hotel. Od drugih sam saznao da je u Aquaworldu bilo jako zabavno. Ubrzo je stigla i dru-ga grupa iz Aquaworlda. U hotelu smo imali vremena za zabavu. Nakon večere smo otišli u sobe na spavanje. Iduće jutro nakon doručka uputili smo se na naše zadnje odredi-šte, Bratislavu. Prvo smo vidjeli Bratislavski dvorac, a zatim vrata sv. Mihovila i katedralu sv. Martina. Onda smo imali slobodnog vremena za ručak i šetnju gradom. Na povratku kući prošli smo kroz Austriju i Sloveniju. Kasno noću stigli smo u Zagreb, umorni, ali izuzetno zadovoljni.

Jakov Samardžija, 7. a

12

KNJIŽEVNICI ZA DJECUJednom davno, lijepog jesenjeg ju-

tra, u OŠ Ivana Gundulića došla je sa svojom mamom jedna mala plava djevojčica. Upisala se u prvi razred. Svakog je dana pažljivo pratila svoju učiteljicu i malo po malo zaljubila se u olovku i slova. Sreća nije bila duga vijeka, odselila se. Živjela je ona tako negdje drugdje, ali ljubav prema olov-ci i slovima ostala je do danas.

Tako nekako mogla bi početi baj-kovita priča o Sanji Pilić, jednoj od najpoznatijih hrvatskih spisateljica za djecu koja je stvarno bila kratko vrijeme naša učenica, a prije dvije godine bila nam je gošća u školi.

Pjesnikinja i spisateljica za djecu Sanja Pilić rođena je 16. svibnja 1954. u Splitu. Osnovnu školu i Školu pri-mijenjene umjetnosti, fotografski od-sjek, završila je u Zagrebu. Radila je kao fotografkinja, trik - snimateljica i koloristica na crtanom filmu. Su-rađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila je sa zlo-stavljanom djecom. Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvara-laštvo. Nastupa u školama na dječjim literarnim druženjima. Povremeno se bavi novinarstvom.

Može se kazati kako je i najplod-nija hrvatska spisateljica. Objavila je 24 knjige, uglavnom za djecu, i dese-tak slikovnica. Napisala je niz kratkih priča te radio-drama. Njezini teksto-vi prevedeni su na slovenski, engle-ski, njemački, nizozemski, talijanski i mađarski jezik.

Po romanu Sasvim sam popuber-tetio napravljene su kazališne pred-stave u Zagrebu i Karlovcu.

Potvrda spisateljskih vrijednosti Sanje Pilić su brojne nagrade i pri-znanja koje je dobila za svoja djela. Dobitnica je druge nagrade Večer-njeg lista za kratku priču “Ah, lud-nica” (1981.) i treće nagrade Večer-njeg lista za priču “Muškarci mog života” (2005.). Dobitnica je i druge nagrade za radioigru “O kome se to radi” Radio Studenta i revije Litera-tura 1990. (Slovenija). Za knjige “O mamama sve najbolje” (1990.) i “Sa-svim sam popubertetio” (2002.) do-bila je nagradu Grigor Vitez. Nagra-du Ivana Brlić-Mažuranić dobila je za knjige “Mrvice iz dnevnog borav-ka” (1995.) i “Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije” (2001.)

Za knjigu “Što mi se to događa?” (2007.) Sanja Pilić dobila je nagra-du “Mato Lovrak”. Roman “Jesam li se zaljubila? dobitnik je 2008. Časne liste IBBY-ja. Godine 2010. dobila je nagradu “Kiklop” za roman “Hoću biti posebnaaaaa!”, a 2011. istu nagra-du za slikovnicu “Maša i gosti”.

Književnica Sanja Pilić za osobite zasluge u prosvjeti i kulturi odlikova-na je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića.

Knjige:“Ah, ludnica!”, “Tjeskoba šutnje”, “O mamama sve najbolje”, “Nemam vremena”, “Mrvice iz dnevnog boravka”, “E, baš mi nije žao”, “Ženske pjesme”, “Zafrkancije, zezancije, smijancije

i ludancije”, “Faktor uspjeha”, “Sasvim sam popubertetio”, “Različitosti, od vrijeđanja do

umorstva”, “Leti, Marta, leti”, “Znala sam da moram izabrati

drugačiji život”, “Hoću i ja”, “Ljubavi različite, pjesme razne”, “Jesam li se zaljubila”, “Što mi se to događa?”, “Zar baš moram u školu?”, “Što cure govore? Što dečki govore?”, “Fora je biti faca, zar ne?”, “Mala torba, velika sloboda”, “Hoću biti posebnaaaaa!”, “Hej,želim ti nešto ispričati!”, “Maša i gosti”, “Maša i nova učenica”.

Slikovnice:“Vidiš da se moram zabavljati, “Znatiželjna koka”, “Zaljubljeni medo”, “Jupi, došao je Sveti Nikola”, “Princeza”, “Djed Mraz darove nosi”, “Stigao je brat”, “Priča o vučiću Grgi”, “Vuk Grga i njegova obitelj”.U našoj školskoj knjižnici naći

ćete neke od ovih knjiga Sanje Pi-lić i uživajte u njima. Ne zaboravite napisati vaš dojam o nekoj Sanjinoj knjizi za našu rubriku na 11. stranici Pročitali smo za vas.

13

IZ POVIJESTI STRIPAKao klinac gutao sam onodobne

dječje listove Plavi Vjesnik, Kekec i Politikin zabavnik i posebno uživao u stripovima maštajući kako ću i ja jed-noga dana stvarati neke svoje likove. Posebno me oduševljavala jednostav-nost crteža i kratkoća, najčešće duho-vitost, poruka. Crtež mi je bio važniji od priče stripa. Nema dobrog stripa bez dobre priče. Tekstopisci (scenari-sti) stripova nerijetko su u sjeni crta-ča iako su jednako zaslužni za dobar strip. Jedan od genijalaca stripa bio je i Zvonimir Furtinger čije sam stripove čitao s užitkom, a ove godine bilježi se stogodišnjica njegova rođenja.

Zvonimir Furtinger bio je radijski novinar, scenarist, prevoditelj, knji-ževnik i pisac znanstvene fantastike. Rođen je 12. studenoga 1912. u Za-grebu. Osnovnu i srednju školu poha-đao je u rodnom gradu gdje je upisao studij povijesti i arheologije koji je zbog novčanih teškoća ubrzo morao prekinuti. Zbog preživljavanja radio je svašta: bio je grobar, šef reklamnog biroa, član egipatske mađioničarske grupe, grafički radnik, direktor kina, suvlasnik rudnika lignita itd.

Po završetku II. svjetskog rata, u jesen 1945., dobiva posao na Ra-dio Zagrebu na kojemu je radio kao novinar, redatelj, scenarist i autor radij skih emisija. Usput se prihva-ćao i drugih poslova, te je radio kao muzičar, pjevač, foto reporter. Bio je redatelj na II. programu Radio Zagreba (1945. -1947.), a potom je radio u laboratoriju Radiocentra na tehničkim istraživanjima. Jedan je od pokretača i prvih urednika Radio Sljemena 1953. godine. Pisao je sce-narije za prve televizijske serije, a bio je i urednik u Dokumentarno-zabav-nome programu Radio Zagreba od 1964. do 1979. godine.

U rukopisu je ostavio publici-stičko djelo Povijest ratne tehnike te povijesni roman Povjerljivi zadatak. Napisao je 12 romana, 40 novela, eseja, feljtona itd. Potkraj života ba-vio se i parapsihologijom. S njemač-koga jezika preveo je djela češkoga biokemičara i parapsihologa Milana Ryzla Parapsihologija (1975.) i Pa-rapsihološki trening (1985). Umro je 22. studenoga 1986. u Zagrebu.

U literarnom svijetu Furtinger je najpoznatiji po svojim ZF romanima i nagrađen je 1982. nagradom Sfera za životno djelo na području znan-stvene fantastike. Napisao je još niz drugih romana (detektivskih, povije-snih ...) kao i strip-scenarija, a ovdje navodimo najpoznatije.

Scenariji za stripove:Fix i Fox, Lupo, 1955. - crtež: Jules Radilović,Izumi i otkrića, 1956. - crtež: Jules Radilović,Kroz minula stoljeća, 1956. - crtež: Jules Radilović,Izviđačke pustolovine, 1956. - crtež: Jules Radilović,Nana Sahib, 1957. - crtež: Jules Radilović,Ofir, čarobni grad, 1957. - crtež: Jules Radilović,Sjena, Udio, 1960. - crtež: Jules Radilović,Gospodar električnih sila, 1960. - crtež: Jules Radilović,Čovjek koji je volio zvijezde, 1960. - crtež: Jules Radilović,Pavel Biri, 1960. - crtež: Žarko Beker,Zaviša, 1960.-1967. - crtež: Žarko Beker,Afričke pustolovine, 1962. - crtež: Jules Radilović,Din Kol, 1964. - crtež: Jules Radilović,Herlock Sholmes, 1966. - crtež: Jules Radilović,Jaimie Mc Pheeters, 1969. - crtež: Jules Radilović,

Znanstveno fantastični romani:Vila na otoku,izvorno objavljeno u Plavom vjesniku 1950. u nastavcima, a cjelovito tiskano u knjizi ‘Psihophor’ 2010.U suradnji sa Stankom Radovanovi-ćem napisao je romane:Crveni duh, 1926.Majstor Omega osvaja svijet, 1941.U suradnji s Mladenom Bjažićem na-pisao je romane:Osvajač 2 se ne javlja, 1959.Zagonetni stroj prof. Kružića, 1960.Varamunga tajanstveni grad, 1960.Svemirska nevjesta, 1960.Mrtvi se vraćaju, 1965.Ništa bez Božene, 1973.

14

glazba, film, kazglište ...Wolfgang Amadeus Mozart je je-

dan od najgenijalnijih skladatelja u povijesti glazbe. Bio je čudo od djeteta, dječak koji je prije poznavao note nego slova i koji je već s tri godine počeo skladati jednostavne pjesmice, a s pet održavati koncerte. Najpoznatiji je po svojim operama. Rođen je 27. siječnja 1756. u austrijskom gradu Salzburgu. Vrlo rano je stekao posebnu glazbenu naobrazbu. U dobi od pet godina ovaj prvi put javno nastupa u Salzburgu. Wolfgang, njegova sestra Nannerl i otac Leopold sviraju za princa izabra-nika Bavarske Emanuela III. i dvaput sviraju u dvorcu Schönbrunn za ca-ricu Mariju Tereziju koja će im, kao nagradu, darovati svečana odijela koja su pripadala njezinoj djeci. Leopold Mozart organizirao je za svoju djecu mnoge turnjeje po Europi. Loša stra-na postignutih uspjeha tijekom ovih turneja bilo je Wolgangovo zdrav-lje, pa mnogi biografi smatraju da su brojna putovanja u ranom djetinjstvu jedan od razloga glazbenikove prera-ne smrti. Wolfgang Amadeus Mozart nije imao ni devet godina kada je u Londonu objavio svoje prve simfoni-je, prve sonate za čembalo, prva vokal-na djela, kao i prve koncerte. Njegova prva opera bila je “Jednostavna prije-vara” (“La Finta semplice”). U srpnju 1773. u Beču upoznaje Josepha Hayd-na, novatorskoga skladatelja toga doba koji će trajno utjecati na Mozar-tov rukopis i omogućiti mu da sklada golemo mnoštvo novih djela: kratke mise, koncerte za klavir, koncerte za fagot, sonate, kvintete... 1782. Mozart odlazi u Beč gdje će oženiti Constanze Weber. Vjenčanje je održano 4. ko-lovoza. u katedrali svetog Stjepana u Beču. Umire 5. prosinca 1791. u Beču. Njegova najpoznatija djela su: Otmica iz saraja, Figarov pir, Don Giovanni, Čarobna frula, 40. simfonija, 41. sim-fonija „Jupiter“, Requiem u d-molu, 25. simfonija... Jedno od Mozartovih najboljih djela: “Otmica iz saraja” bit će prvi put prikazano u bečkom Bur-gtheatru 16. srpnja 1782. u nazočnosti cara. Mozart pozdravi cara koji mu se obrati ovim riječima: „Moj dragi Mo-zarte, ova je opera prelijepa za naše uši, ali ima previše nota.“ Uvrijeđen, glazbenik je odgovorio svojom uobi-čajenom drskošću: „Gospodine, ni-jedna nije višak.“

Antonija Pupačić, 7. a

WOLFGANG AMADEUSMOZARTStjepan Hausar i Luka Šulić danas

su najpoznatiji violončelisti svijeta. Njihov susret s glazbom počeo je vrlo rano. Do vrhunca je došao u siječnju 2011. godine kada je duo obradio po-znati hit Michaela Jacksona ‘’Smooth Criminal’’, koji je u njihovoj violon-čelističkoj izvedbi u samo nekoliko dana postao hit na YouTubeu. Zajed-no su studirali Glazbenu akademi-ju u Zagrebu. Šulić trenutno studira na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu. Osvojio je niz međuna-rodnih nagrada i nastupao po cijelom svijetu. Hauser je pohađao Royal Nor-thern College of Music u Mancheste-ru. Nastupao je u preko 40 zemalja na svim kontinentima. Osvojio je preko 20 nagrada. Obojica imaju i uspješnu solo karijeru. Prije nego što su postali partneri bili su jedan drugom velika konkurencija. Često su se međusobno natjecali. Zanimljivo i neobično ih je gledati u takvoj glazbenoj izvedbi. Pri-bližavaju klasičnu glazbu onima koji-ma i nije tako bliska. Iako su snimili puno rock pjesama još uvijek sviraju s orkestrima i ne žele napustiti klasičnu glazbu. Osim klasike izvode pjesme od U2, Guns N’ Roses, Nine Inch Na-ils, Sting, Coldplay, Nirvana, Muse, and Kings of Leon. Svjetsku turneju s Eltonom Johnom u Cardiffu započeli su 8. lipnja 2011. A kako se čini nisu došli još ni blizu kraja!

Ema Šaler, 7. a

2CELLOS

Redatelji: O. Nakache, E. ToledanoUloge: Francois Cluzet, Omar Sy

Tema filma je briga mladića Dri-ssa o tetraplegičaru Phillippeu te njegova pomoć da Phillipp proživi život punim plučima. Na papiru pre-gled filma se ne čini baš pravednim, jer je glavni lik paraplegičar, a ovo je ipak komedija. Ali, smiješan je što je istinit i iskren. Najbitnije je to što ot-kriva i tješi u njegovom podsjetniku na ono bitno u životu: ljubav. Njegov pristup je jednostavan, čist i iskren i zavrijedio je titulu “najboljeg filma godine“. Bolest je iskorištena kako bi vidjeli da se ne treba opterećivati ne-bitnim stvarima i kako živjeti punim plućima i da uvijek ima bolja strana priče. U filmu priča nije toliko važna koliko odnos koji je prikazan između protagonista. Zato uz sve loše strane života, prijateljstvo i ljubav su najbit-nije stvari i u ovom filmu i u životu.

Jelena Račić, 8. a

15

glazba, film, kazglište ...Redatelj: Robert ZemeckisScenarist: Eric RothGlavne uloge: Tom Hanks (Forrest Gump), Robin Wright Penn (Jenny), Gary Sinise (poručnik Dan), Sally Field (Forrestova majka)Producenti: Wendy Finerman, Steve Fisch, Steve Starkey

Nagrade: osvojena tri Zlatna globusa (za najbolji film, režiju i glavnog glum-ca Toma Hanksa) i četiri nominacije (za najbolji scenarij, glazbu, sporednog glumca Garyja Sinisea, sporednu glumicu Robin Wright), osvojenih šest Oscara (za najbolji film, režiju, adaptirani scenarij, glavnog glumca Toma Hanksa, spe-cijalne efekte i montažu) i sedam nominacija (za najboljeg sporednog glumca Garyja Sinisea, fotografiju, šminku, glazbu, zvučne efekte, scenografiju)

Sadržaj: Alabama 40-ih godina. Forrest Gump je dječak kojeg odgaja sa-mohrana majka i koji ima ipodprosječan IQ 75. Jedina mu je prijateljica Jenny. Kad Forrest odraste, Jenny napušta Alabamu, a on je unovačen kao vojnik u vijetnamskom ratu. Tamo je spasio poručnika Dana koji ostaje paraliziran te se s njim vraća u SAD gdje održava obećanje koje je dao najboljem prijatelju Bubbi koji je poginuo u ratu – započinje posao ribara na škampe. Kad uragan uništi sve brodove osim njihovog, ulov im naraste i postanu bogati te sve investiraju u tvrt-ku Apple Computer. Cijelo je vrijeme mislio na Jenny u koju je bio zaljubljen. Jednog dana, ona se vrati i pojavi pred njegovom kućom, očajna za novcem. On ju prihvati i oni provedu nekoliko dana zajedno. Onda, isto kao što se tajnovito pojavila, Jenny je jednako brzo i nestala bez da je išta rekla. Forrest je na to od-lučio trčati nekoliko godina, od Atlanskog oceana do Tihog i natrag, te je opet privukao pozornost medija. 80-ih je godina dobio pismo od Jenny te se uputio k njenoj kući. Pronađe ju te otkrije da je ona dobila njegovog sina, inteligentnog dječaka. Ubrzo, ona mu otkrije da boluje od neke nove bolesti te nakon nekog vremena umire. Forrest se pobrine za njeno dijete.

U filmu „Forrest Gump“ svidjela mi se ideja koja se provlači kroz sve doga-đaje u filmu, a to je ideja da svaki čovjek, bez obzira na mentalne i fizičke osobi-tosti, ima pravo na uspjeh. Osnovna ideja je prikazana na zanimljiv i šaljiv način čime je doživlja filma još bolji, a poruka još upečatljivija. Jasno je prikazano da dobri preduvjeti nisu garancija da čovjek neće krenuti krivim putem i da neće upasti u opasne situacije i to nam svima treba biti upozorenje.

Antonija Pupačić, 7. a

FORREST GUMP

U petak 17. svibnja 2012. učenici 7-ih razreda otišli su pogledati pred-stavu „Galeb Jonathan Livingston“. Predstava je napravljena prema priči američkog pisca Richarda Bacha.

Jonathan bio je poseban galeb. Nije ga zanimala samo hrana, kao ostale galebove, već je htio naučiti što bolje letjeti. Na tom putu učenja i svladavanja granica pratio ga je nje-gov instruktor, galeb Sullivan. Galeb Jonathan postigao je velike brzine i očekivao pohvale starješine jata, ali bio je protjeran iz svoga društva. On je to iskoristio za poučavanje drugih galebova. Prvi učenik bio mu je mlad i radoznao Fletcher Lynd. Oko Jona-thana s vremenom se okupilo mnoš-tvo učenika koji su učili o slobodi, kako treba odbaciti sve što ih sputava u tome, pravila i strahove. Predstava je bila zanimljiva. Pouka ovog dijela je: „Često se dogodi da zajednica ne želi ili ne može razumjeti više ciljeve pojedinaca i stoga taj pojedinac bude isključen iz zajednice.“

Juraj Šimunović, 7. a

Rock and Roll band Hladno Pivo jedan je od najpopularnijih hrvatskih sastava. Osvojili su 8 Porina, 8 Zlatnih Koogli, 2 Crna mačka, 1 nagradu Da-vorin, te mnoge druge.

Prvi koncert održali su u Kumrov-cu 21. svibnja 1988. Na tom koncer-tu izvodili su najviše obrade pjesama domaćih sastava, ali su svirali i svo-ju prvu skladbu »Čelične zavjese«, objavljenu na svom prvom nosaču zvuka 1993. Prve skladbe objavljene su im 1992. na kompilaciji hrvatskih rock sastava pod nazivom T.R.I.P. Zo-neu izdanju Croatia Records-a. Na toj ploči snimili su »Trening za umiranje« i »Buba Švabe«.

U grupi sviraju: Milan Kekin - Mile (vokal), Zoran Subošić - Zoki (gitara), Mladen Subošić - Suba (bub-njevi), Krešimir Šokec - Šoki (bas gi-tara), Milko Kiš - Deda (klavijature) i Stipe Mađor-Božinović (truba).

Njihovi albumi su: Džinovski, G.A.D, Desetka, Pobjeda, Šamar, Knjiga žalbe i Svijet glamura.

Borut Razbornik, 7. b

16

Prvog dana nastave izveli smo predstavu za naše nove učenike, prvaše (slika gore lijevo). Tijekom pr-vog polugodišta bilo nas je svugdje, a ovdje vidite 2-a u šetnji Donjim gradom (slika gore desno). Pitate se što radimo (slika u sredini lijevo). Kao i svake godine mi se ozbiljno pripremamo za Dan kruha. Ako ste pomislili da se odmaramo, varate se, mi smo na terenskoj nastavi s izviđačima u Čakovcu (slika u sredini desno). Svake godine za Dan Ivana Gundulića ugostimo djecu iz obližnjih vrtića i pokazujemo im što će sve učiti kada i oni budu učenici (slika dolje lijevo). Za sam kraj I. polugodišta u Zagrebačkom kazalištu lutaka izveli smo Božićnu bajku (slika dolje desno). Održali smo brojna predavanja jedni drugima i još se mnogo toga lijepog dogodilo u I. polugodištu i nemojte misliti kako smo ovim sličicama rekli baš sve.

17

U povijesnom se muzeju osim razgledavanja može lijepo učiti i zabavljati (slika gore lijevo). Školski novinari ne mogu ni zamisliti koliko kreativnih igara imamo u “rukavu” (slika desno gore). Maškare ra-dimo svake godine, i veliki i mali, učenici, učitelji i roditelji, svi smo pod maskama (slika u sredini lijevo). Botanički vrt je naša česta odrednica, a kako i ne bi kada nam je to izvanškolska radionica u kojoj je uvijek zanimljivo (slika u sredini desno). Znali ste da smo znatiželjni, i, evo, uhvatili ste nas na djelu (slika dolje lijevo). Meta naša znatiželje bio je Plavi telefon. Na priredbi povodom Dana Škole imali smo toliko publike da svi nisu mogli stati u školsku sportsku dvoranu. Zadnje vrijeme to nije ništa neobično, jer su naše pred-stave prava mala remek djela. Ove godine napravili smo Priču o hrvatskim kraljevima (slika dolje desno).

18

Akcijom čišćenja, u parku priro-de Medvednica, obilježen je 26. rujna Svjetski dan čistih planina. Već osa-mnaestu godinu, Komisija za zaštitu prirode HPS-a organizirala je čišće-nje staza i vodotoka PP Medvednice (u suradnji s CKO “Susedgrad” i JU PP Medvednica).

Ove godine, koja je proglašena i Međunarodnom godinom šuma, glavna akcija održala se u subotu, 24. rujna s mjestima polaska iz Gračana i Šestina, a završetak je priređen na planinarskom domu “Puntijarka”. Drugog dana jeseni, po prekrasnom vremenu, nakon šetnje i skupljanja „malog“ smeća po planinarskim sta-zama, na ugodnoj i uvijek za takve akcije spremnoj Puntijarki, organi-ziran je planinarski ručak i zabavne igre za sudionike.

Za razliku od prošle godine kad nas se je, zbog jake kiše, skupilo svega tridesetak, ove godine vrijeme nam je bilo naklonjeno, a uz planinare i na-mjernike na dogovorena mjesta izaš-lo je stotinjak učenika zagrebačkih osnovnih škola, ponajviše iz centra grada (OŠ I. Gundulića, J. J. Stros-smayera) i Črnomerca - Kustošije. Djeca, koja su bila u pratnji učiteljica, pokojeg roditelja i kolega, bili su naj-brojniji i najglasniji sudionici. Pozivu na sudjelovanje poslanom zagrebač-kim društvima, odazvali su se plani-nari iz društava koja i inače tradicio-nalno sudjeluju na ovakvim akcijama, (Ericsson Nikola Tesla, Kapela, Mati-ca, Željezničar, INA-Naftaplin, Bjelo-lasica, Susedgrad, …).

U rano poslijepodne, nakon ugod-no provedenog dana na planinarskim stazama Medvednice, vratili su se uče-nici i planinari u svoje domove puna srca, jer su svojim djelom vratili dio duga prirodi za ljepotu i ugodu koje im ona svakodnevno pruža.

Naravno, to nisu bile jedine akci-je. Uključili su se još Šibenčani, Va-raždinci itd., a već ovih dana Plivaši će čistiti svoju stazu na Medvednici.

26. rujna je SVJETSKI DAN ČI-STIH PLANINA, proglašen od stra-ne UN kao podsjetnik na sve veće ugrožavanje planina. Danas se najve-ći izvori najdragocjenije vode nala-ze ispod planina ili im one služe kao velike okapnice i prirodni reaktori za pročišćavanje. Sve veća ljudska aktiv-nost ugrožava planinska područja te zadnje rezervate nedirnute prirode.

26. RUJNA SVJETSKI DAN ČISTIH PLANINA

Podsjećamo planinare da pri svo-jim odlascima u planine koriste javni prijevoz, ne oštećuju prirodu ni na koji način, svoje smeće nose u dolinu i odlažu ispravno, a potrebe i aktivnosti svedu na održivu mjeru, čuvajući za svoje unuke ono što smo naslijedili od svojih djedova.

Lela Zadražil, prof. biologije

Povodom obljetnice Hrvatskih planinara u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu 8. ožujka 2012. godine održana je prezentacija o pri-rodnim značajkama i spomenicima kulture otoka Mljeta. Predavanje je održao Marin Perković, kustos u NP Mljet. Govorio je i o planinarskoj obi-laznici po otoku.

Doznali smo da je sjeverozapadni dio otoka Mljeta 11. studenog 1960. proglašen nacionalnim parkom. U sustav NP ulaze naselja Polače, Gove-đari, Soline Pristanište i Pomena. Na otoku se nalaze i dva jezera: Veliko i Malo jezero. U Velikom jezeru nalazi se otočić Sv. Marije s benediktinskim samostanom iz XII. stoljeća.

Mljet nazivaju i Zelenim otokom zbog šuma alepskog bora i hrasta cr-nike. Bogat je i mnogim endemima kao što su Dubrovačka zečina, Jupi-terova brada i Drvenasta mlječika. Godine 1909. na Mljet je donesen mungos, vrsta grabežljivca koja uni-štava zmije pa danas na Mljetu nema zmija otrovnica. Od divljači žive div-lje svinje, jeleni lopatari i mufloni. Podmorski svijet je bogat bijelom i plavom ribom, školjkašima i rakovi-ma. Prezentacija nam se jako svidjela jer je bila zanimljiva i poučna.

Ana Letica i Iva Šimunović, 6. a

PRIRODNE ZNAČAJKE OTOKA MLJETA

U nedjelju 11. rujna 2011. godine bili smo na izletu na istočnom dijelu Medvednice. Taj se izlet zove „Pozovi prijatelja“. Svaki planinar koji se oda-zove pozivu na ovaj izlet treba povesti sa sobom prijatelje NE-PLANINARE koji bi jednog dana, nakon izleta pro-vedenog s nama, možda mogli postati planinari. Profesorica Lela Zadražil povela je nas šestašice. Sastali smo se ispred škole i tramvajem krenuli do Dubrave. Pričekali smo autobus koji nas je odvezao do sela Vidovec u pod-nožju Medvednice. Počelo je uspinja-nje. Pratili smo stazu i promatrali pri-rodu. Hodali smo približno 2 sata do planinarskog doma na Gorščici. Tamo smo se smjestili na zelenoj mirisnoj li-vadi i čekali ručak. Za ručak smo jeli palačinke i hrenovke. Planinari su pe-kli roštilj. Nakon jela smo brali ivanči-ce, proučavali šumu i rješavali radnu bilježnicu. Nekoliko puta smo pali u koprive dok smo igrali frizbi ali ništa nam nije smetalo. Kada je sunce po-čelo zalaziti polagano smo pješice kre-nuli nizbrdo. Silazili smo jako strmim putom. Brzo smo došli do podnožja. Sačekali smo autobus i vratili se u grad. Na izletu nam je bilo zanimljivo i zabavno. Ostale su nam mnoge lijepe uspomene. Nadamo se i slijedeće go-dine ponoviti taj izlet.A. Fabris, A. Letica i N. Vrbanić, 6. a

POZOVI PRIJATELJA

Svjetski dan čistih planina obilježa-va se 26. rujna. Već niz godina učenici naše škole pridružuju se toj akciji. U subotu 24. rujna 2011. učenici 5., 6. i 8. razreda uputili su se s profesoricom biologije Lelom Zadražil čistiti staze

DAN ČIŠĆENJA STAZA I PUTOVA MEDVEDNICE

Zagrebačke gore. Autobusom smo krenuli s Britanskog trga do Šestina. Putem su nam se pridružili mnogi planinari i učenici drugih osnovnih škola. Kod Šestinskog lagvića smo do-bili nekoliko vreća u koje smo stavljali prikupljeno smeće. Išli smo uz potok kroz šumu do Kraljičinog zdenca i preko Brestovca do Sljemena i plani-narskog doma Puntijarka. Uočili smo da su planinarske staze čiste ali mjesta gdje ljudi mogu doći autom su puna smeća. Dugo smo hodali dok napo-kon nismo došli do mjesta gdje smo se zasluženo odmorili, najeli graha i igrali razne igre. U nekima smo po-bijedili, a u nekim izgubili. Pobijedili smo u potezanju užeta ali ne i u ska-kanju u vrećama. Svemu tome brzo je došao kraj i morali smo natrag. Uz silazak su nam se pridružile dvije male profesoričine unuke, Zara i Nika koje su nam put činile smješnijim i zani-mljivijim. Kad smo se spustili i došli do tramvajske stanice, krenuli smo prema centru grada i svojim kućama. Taj dan bio nam je nezaboravan.Iva Šimunović i Kiara Karković, 6. a

19

U ponedjeljak 12. ožujka 2012. učenici osmih razreda posjetili su Hr-vatski institut za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Već 11 godina se organizira Tjedan mozga s ciljem popularizaci-je znanja o građi i funkcijama mozga kao i popularizacije neuroznanosti.

Institut se nalazi na Šalati. Otišli smo u dvoranu za predavanja gdje nas je mladi znanstvenik upoznao s istra-živačkim radom koji se provodi u In-stitutu. Ispričao nam je puno činjeni-ca o mozgu i detaljnije nam je opisao kako naš mozak funkcionira. Uspore-dili smo veličinu i građu mozga s moz-gom drugih sisavaca i jednostavnijih životinja. Pokazao nam je mikroskop-ske preparate presjeka mozga. Nakon predavanja posjetili smo laboratorije i muzej gdje se nalaze preparati mozga raznih vrsta živih bića.

Posjet Institutu bio je zanimljiv i koristan. Naučili smo puno novih či-njenica o mozgu i proširili znanje o tome kako naš mozak funkcionira.

Gracija Pleština, 8. b

POSJET INSTITUTU ZA ISTRAŽIVANJE MOZGA

Kad smo čuli da je za osmaše or-ganiziran niz predavanja zdravstve-nog odgoja bili smo presretni. Možda zbog toga što ćemo nešto novo naučiti a možda zbog toga što nećemo ima-ti školu. Pošto su cure iz 8. a već bile na predavanjima raspitale smo se što su one tamo slušale. Jedva smo čeka-le da idemo u Dječju bolnicu u Kla-ićevu ulicu. Bile smo jako radoznale. Pažljivo smo slušale prvo predavanje koje je bilo o spolnosti. Razgovarali smo o higijeni, zdravlju i odnosima među mladima. Pedagoginja Službe za reproduktivno znanje pričala nam je o slučajevima iz svoje bogate prakse. Imale smo mnogo pitanja, a ona je str-pljivo odgovarala. Drugo predavanje je bilo o spolno prenosivim bolestima. O toj smo temi već malo učile u ško-

ZDRAVSTVENI ODGOJ I OBRAZOVANJE

U petak 30. ožujka 2012. održana je 4. manifestacija pod nazivom „Noć biologije“. Uputili smo se na Roose-veltov trg na Biološki odsjek PMF-a kako bismo bili svjedoci raznih za-nimljivosti, poučnih sadržaja te kako bismo više naučili i proširili svoje znanje. Ponovili smo gradivo koje tre-nutno obrađujemo iz biologije, sustav organa za optok krvi i disanje. Dugo smo se zadržali u „tunelu“ odnosno putujućem krvotoku u kojem smo bili crvene krvne stanice. Pohvale studen-tima koji su to osmislili i izveli.

Ponovili smo gradivo iz prijašnjih razreda (zoologija i botanika). Nama se sve svidjelo a posebno biljke mesož-derke. Vidjeli smo bakterije koje su na hranjivim podlogama razvile kolonije u obliku zastava različitih država. Na-kon predavanja i prezentacije o otrov-nim beskralježnjacima riješile smo kviz i osvojile diplome. Jedva čekamo sljedeću godinu i novu Noć biologije.

Zrinka Rihtarić i Jelena Račić. 8. a

Povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS – a koji se obilježava 1. prosinca učenici 8. a razreda Jelena Račić, Lara Juriša, Zrinka Rihtarić, Martina Šimunović, Dora Draganić, Vedran Rihtarić i Mario Mucić pri-ključili su se projektu kako bi proširili svoje znanje i znanje drugih učenika.

U organiziranju projekta poma-gala nam je i vodila nas profesorica biologije Lela Zadražil. Iako smo se tijekom pripreme projekta znali za-bavljati, ipak smo ga shvatili ozbiljno. U sklopu prezentacije imali smo i jed-nu igru kako bi učenicima predočili brzinu i opasnost širenja HIV-a, što je njima bilo zabavno i poučno. Kroz malu anketu saznali smo da učenici

TRIBINA O HIV-u/AIDS-u

PREDSTAVLJANJE KNJIGE EVOLUCIJA JE REVOLUCIJA

U utorak 6. ožujka 2012. u 14 sati u Profil Megastoru učenici 5., 7. i 8. ra-zreda sudjelovali su na predstavljanju knjige Roberta Winstona „Evolucija je revolucija“. Urednice Ivana Žderić i Tamara Mezga srdačno su nas dočeka-le. U uvodu su nam pričale o Charlesu Darwinu koji je u XIX. stoljeću više od 20 godina potajno radio na svojoj sjaj-noj ideji o evoluciji živih bića ne govo-reći nikome o njoj osim dvojici dobrih prijatelja. Kad je objavio svoju teoriju o prirodnom odabiru, potkrijepljenu mnogobrojnim dokazima, stekao je međunarodnu slavu. Čak se i nakon 150 godina cijeni njegov rad!

S urednicama smo prošli i pono-vili evoluciju organizama na Zemlji. Igrom spajanja slika kralježnjaka pre-ma zajedničkim osobinama sintetizi-rali smo znanje 7. razreda. Pri tome je bilo malo problema jer nismo bili aktivni. Profesorica se malo naljutila, ali i dobro nasmijala. Ispostavilo se da su petaši više sudjelovali u igri i bolje riješili zadatke od nas starijih učenika pa nije znala da smo im mi popustili!

Tijekom predstavljanja često smo se vraćali na temu je li se čovjek još uvijek mijenja. Bilo je puno raspra-ve ali smo zaključili da je točno da se evolucija nastavlja. Shvatili smo i da evolucija ne mora uvijek biti korisna. Dotakli smo se i teme o genetski mo-dificiranoj hrani. Nismo mnogo znali o tome. Ipak smo mnogo raspravljali i ostali neodlučni je li to korisno i do-bro ili ne. Mišljenja su nam bila i osta-la podijeljena. Svima nam se svidjelo predavanje, naučili smo nešto novo i otišli smo sretni i zadovoljni.

Z. Rihtarić i V. Rihtarić, 8. a

li. Poslušale smo i to predavanje iako nam nije bilo zanimljivo kao prvo. Treće predavanje je održala također liječnica. Tema je bila kontracepcija. Pažljivo smo slušale o načinima zašti-te našeg zdravlja. Saznale smo mnogo novih činjenica. Na predavanjima je bilo zanimljivo, zabavno i vrijeme je brzo prolazilo. Mislim da su ova pre-davanja korisna jer nam otvaraju nove „prozore“, pripremaju nas za stvaran, odrasli život. Mladi bi trebali ići na ovakva predavanja i u budućnosti. Nama su se stvarno svidjela.

Sara Tomašković, 8. b

vrlo malo znaju o AIDS-u, pa je naš projekt bio učinkovitiji. Unatoč ma-loj tremi, prezentaciju smo uspješno odradili i naše prijatelje osvijestili o opasnostima AIDS-a, njegovom pre-nošenju i načinima zaštite.

D. Draganić i M. Šimunović, 8. a

Mene će u Europu primiti zadnjeg, jer sam u Zadnjoj klupi na zadnjoj stranici.

U OŠ Ivana Gundulića i ove

godine smo uspješno osmislili Tjedan hrvatske knjige projektom Slikovnica. To je zadnji tjedan mjeseca travnja kada je u našoj školi posebno zanimljivo.

Svi učenici nižih razreda uklju-čili su se u ovaj projekt čiji je cilj poticanje čitanja, upoznavanje sli-kovnice kao najintimnijeg medija i procesa nastanka priče i ilustra-cije. Njime su dobili mogućnost da izraze maštovitost i talente te ra-zviju svoje umjetničke potencijale.

Školska knjižničarka pripremila je legende iz naše književnosti kao poticaj za pisanje, a učiteljice su ih čitale u razredima. Tako su nastale naše prve razredne slikovnice.

Prvašići su se upoznali s bići-ma iz hrvatske predaje i crtali nji-ma najzanimljivije likove. Oda-brali su Sirenu ili Ženoribu, Vile i Patuljke. Ilustracije su bile više nego zanimljive.

Ostali učenici su svoju kreativ-nost pretočili u prekrasne priče i ilustracije. Učenici 2. razreda su na svoj način napisali završetak legende o Crnoj kraljici i nacrtali ilustracije uz tekst. Posebno doj-mljiv bio je format slikovnice.

Treći razredi bili su iznimno kreativni. Tako su učenici 3. a na-pisali prekrasnu priču pod naslo-vom Priča moga djeda inspirirani legendom o vilama. Tekst su pra-tile „sličice“ iste kvalitete. Dodatni trud uložili su u stvaranje prezen-tacije snimljene na CD. Gromo-glasni pljesak nazočnih bio je na-grada za njihov trud. Učenicima 3. b razreda najviše se svidjela legen-da Kraljičin zdenac pa su napisali nastavak i nacrtali ilustracije.

Legenda o dobrim divovima Hajdima najviše se dojmila učeni-ka 4. razreda pa su napisali priču pod naslovom Hajdi i ilustrirali je.

PROJEKT SLIKOVNICA

MAČAK U VREĆIKada nekome kažete kako je

dobio mačka u vreći, odmah ta osoba zna da je prevarena. Izraz “mačak u vreći” potječe iz uspome-ne na prijevare koje su se događale na sajmovima u XVIII. st. Naime, male svinje bile su dopremane na sajam zatvorene u vreći. Varalice bi često u vreću stavili mačku umje-sto svinje i tako prevarile kupca.

CADILLACTip američkog osobnog au-

tomobila raskošne izvedbe. Ime je dobio po francuskom plemiću i časniku Antoineu de la Mothe Cadillac, koji je osnovao američki grad Detroit.

DERBIUtrka trogodišnjih konja ili

neka važna sportska utakmica za koju vlada veliko zanimanje. Ime je dobilo u XVIII. stoljeću po en-gleskom grofu Edwardu Derbiju.

NIKOTINJedan od otrova koji je sasto-

jak cigarete i djeluje omamljujuće na živčani sustav. Ime je dobio po francuskom diplomatu iz XVI. sto-ljeća Jeanu Nicotu de Villemainu.

FAMAGlasina, lažna vijest, govorka-

nje. Riječ dolazi iz grčke mitologi-je. Fama je bila kćerka božice Tere. Rimski pjesnik Horacije opisuje je kao brzonogu pernatu neman koja ima očiju, ušiju i jezika koli-ko i perja na tijelu. Širenje lažnih glasina moćno je oružje te se u su-vremenim međunarodnim suko-bima stvaraju i posebni stožeri za širenje lažnih informacija.

Naslovnica dvojezične slikovnice ‘‘Plašt kralja Matijaša’’

Posebno inspirativna bila je sli-kovnica čiji su autori učenici ma-đarskog odjela. Napisali su priču o hrvatsko-mađarskom kralju Ma-tijašu pod naslovom Plašt kralja Matijaša i ilustrirali je iznimno li-jepim sličicama. Naravno, pisali su je i na hrvatskom i na mađarskom jeziku pa se možemo pohvaliti da imamo dvojezičnu slikovnicu.

Kruna projekta bila je prezen-tacija i izložba uradaka naših naj-mlađih učenika. Pisanjem i ilustri-ranjem svoje priče uključili su se u jedan smisleni proces u kojemu su praktično primijenili stečena likovno-literarna znanja i vješti-ne. Krajnji rezultat bila je autorska knjiga/slikovnica koja će služiti kao poticaj svima koji je pročitaju.

Sadržaj projekta bio je ujed-no i novi poticaj za istraživanje i razvijanje kreativnih vještina učenika što se uklapa u jednu od osnovnih odgojno-obrazovnih zadaća naše škole.

Iskra Osmančević, knjižničarka

JESTE LI ZNALI?