broj 38 2011. cijena 1 km«kiseljak». i kada se prelistaju naša krila od početka do kraja stječe...

list učenika i djelatnika Osnovne škole “Kiseljak” u Kiseljakusvibanj 2011. cijena 1 KM

broj 38

Nasa krila.indd 1Nasa krila.indd 1 10.06.2011. 15:13:3910.06.2011. 15:13:39

2 N A Š A K R I L A

NAŠA KRILA - list učenika i djelatnika Osnovne škole “Kiseljak”

Izdavač: Osnovna škola «Kiseljak» Josipa bana Jelačića 42 A

telefon: 030/877-358telefaks: 030/877-357

e-mail: [email protected]: www.os-kiseljak.ba

Glavna i odgovorna urednica: Sandra Franković

Uredništvo: Sandra Franković, Vesna Bilan, Stjepan Čondrić, Zlatko Dević,

Ivana Anić i Nevena Barišić

Računalna priprema:Davor Vladić

Tisak:Suton d.o.o. Široki Brijeg

Naklada: 1000 primjeraka

Generalni pokrovitelj ovog broja:Naklada ALFA d.o.o. Mostar

SADRŽAJPisma uredništvu ....................................................... 2

Život i rad u školi - perom i kamerom ................ 4

Istražili smo ................................................................11

Učenici - putopisci ..................................................13

Anketa: Facebook ....................................................16

Djeca su ukras svijeta .............................................18

Razgovor sa školskim logopedom ....................20

Đačka umjetnička radionica ................................21

Ekološke teme ..........................................................32

Učenici - uspješni sportaši ....................................33

S druge strane učiteljskog stola .........................35

“Često ljudi govore: Treba se spustiti na razinu djeteta. Ma ne! Treba se vinuti na razinu djeteta. Dijete je duhovno kudikamo u većoj ekspanziji i ima jaču duhovnu energiju negoli što je ima odraslo biće. Dijete sanjari, fantazira, imaginacija je njegova strahovita...”

Zvonimir BALOG,prvo ime hrvatske književnosti za djecu i mladež

PISMA UREDNIŠTVU

Novinarska sekcija

naše škole

Prvi broj Naših krila tiskan je na šapirografu, u povodu Dana škole, 21.svibnja 1976.godine.Na IX. republičkoj smotri đačkih listova u Zvorniku 1989.godine, 23. broj Naših krila proglašen je

najboljim đačkim listom u Bosni i Hercegovini.


N A Š A K R I L A 3

Poštovana gđo Grgić,

zahvaljujem se na Vašem pismu i listu učenika i djelatnika

Osnovne škole «Kiseljak», što ste mi pružili priliku da Vam dam

mišljenje o Vašem časopisu.

S obzirom da su obrazovanje i odgoj djeteta od početnih

predškolskih aktivnosti, preko osnovnog, srednjeg do akademskog

obrazovanja jako važni i imaju veliku ulogu u njihovom životu,

časopisi kao što je ovaj pružaju još veće mogućnosti za progres,

napredovanje i intelektualni razvoj.

Kroz časopise kao što je Vaš jako je važno uspjeti razviti

sposobnost odgovornosti, komunikacije i odnosa između učenika,

škole, roditelja, učitelja i nastavnika.

Stoga želim da iskoristim ovu priliku i da Vam zaželim uspjeh u

daljnjem objavljivanju školskog lista.

Srdačan pozdrav,

premijer Kantona

Salko Selman

Dok sam s posebnim zadovoljstvom iščitavao 37.

broj Naših krila, sjetio sam se jedne prekrasne

misli koju je Martin Luther King III. izrekao u

intervjuu «Svjetlu riječi» za vrijeme boravka u BiH

u svibnju 2009. godine, a ona glasi:

«Neka nas bude stid umrijeti ako ne uradimo

nešto kako bismo pokušali područje, zemlju i

društvo u kojem živimo, učiniti bar malo boljim

nego što je bilo kad smo stigli.»

Vi, poštovano uredništvo i cijenjena urednice,

možete biti ponosni što svojim odgovornim i

predanim radom Naša krila činite, iz broja u broj,

boljim nego što su bila kad ste stigli.

U to ime od srca vam čestitam!

Anto Drmač, umirovljeni nastavnik

i bivši glavni i odgovorni urednik

Naših krila

Poštovani učenici i djelatnici Osnovne škole «Kiseljak»!

Listajući «Naša krila», imala sam osjećaj kao da sam vas posjetila,

nekako i upoznala! A to je izvrstan pokazatelj da ste izdali dobar

školski list.

Iz stranice u stranicu nižu se vaše aktivnosti, postignuća i

područja interesa. Čitatelj ne zna što bi prije pročitao, od čega bi

počeo pa bi duži tekstovi možda mogli imati podnaslove te istima

biti podijeljeni u manje cjeline kako bi i oni, ne toliko strpljivi

čitatelji, od svega nešto «pohvatali».

Iz lista je očito da vaši učenici i djelatnici dosta putuju, a takve su

teme svima zanimljive pa rubrike s putopisima možete proširiti,

obogatiti ih ponekom anegdotom i sa što više fotografi ja, naravno.

Jako mi se svidjela ideja učeničkog pisanja o podrijetlu svoga

prezimena, to je već područje istraživačkoga novinarstva, tema

koju je šteta ne produbiti i ne proširiti.

«Djeca su buduća mladost, a na njima svijet ostaje, zato za njih

uvijek moramo imati vremena», prekrasna je misao Vesne Bilan,

dječica s dvolisnice još su ljepša, ali tko su ona, jesu li to djeca

djelatnika, braća, sestre učenika? To mi je pitanje prostrujalo

glavom, zanimalo me jako pa to možda možete navesti u idućem

broju.

Literarni i likovni kutak, vaša Đačka umjetnička radionica pokazuje da niste samo izvrsni novinari, već i prave umjetničke

duše. Bravo!

Cijelim listom protežu se vaši uspjesi i rezultati. Vrijedno svake

pohvale! Kad je toliko toga, možda biste mogli stvoriti i posebnu

rubriku, rubriku za one koji su se te školske godine trudili najviše.

Tu onda možete uvrstiti i učenike generacije.

37. broj i nije mala stvar! Radujemo se 38.!

Srdačan pozdrav!

Osnovna škola «Bijaći»Polinovac 8

21216 Kaštel Novi

Poštovana gđo Grgić,

najsrdačnije pozdravljam Vas, učitelje, učenike i

sve djelatnike vaše škole. Iznimno nam je drago

što ste nas se sjetili i poslali nam primjerak novog

broja Naših krila.

Čitajući vaš list dobio sam uvid u raznolik i

kvalitetan rad vaše škole. Kroz Naša krila, koja su

nastala u suradnji učenika i učitelja, a posebno mi

je drago da su učenici stvarali ovaj list, može se na

divan način iščitati raznovrsnost vašeg školskog

programa. Od raznih natjecanja, prigodnih

priredbi do putovanja i stjecanja novih iskustava,

opisanih u Našim krilima, možemo sagledati

cjelokupni trud učitelja i učenika Osnovne škole

«Kiseljak».

I kada se prelistaju Naša krila od početka do

kraja stječe se dojam kako ovaj list nudi zanimljiv

sadržaj, ne samo za učenike i djelatnike OŠ

«Kiseljak» ili građane Kiseljaka, nego i za širu

publiku.

Još jednom na kraju primite moje srdačne

pozdrave i želje.

S poštovanjem,

predsjednik Udruge Lijepa naša

doc.dr.sc. Ante Kutle

�◆�

�◆�

PISMA UREDNIŠTVU



I za ovu školsku godinu mogu reći da je uspješno okončana, bez obzira na sve poteškoće s kojima smo se susretali. Naši učenici su na natjecanjima održavanima tijekom ove

školske godine pokazali zavidne rezultate. Postizali su uspje-he na školskim i općinskim natjecanjima, a na županijskim su sjajno predstavljali našu školu, što me ispunjava ponosom i zadovoljstvom. Na Županijskom natjecanju iz matematike već nekoliko godina postižemo izvanredne rezulate, a ove go-dine naši učenici VII. razreda zauzeli su prvo i drugo mjesto te drugo mjesto u kategoriji VIII. razreda. Na Županijskom eko-kvizu i na natjecanju «Sigurno u prometu» postižemo, ta-kođer, dobre rezultate iz godine u godinu. Ne zaostaje se ni u sportskim natjecanjima, tako važnima za mladež: svake godine organiziramo školska natjecanja u sprintu i skoku uvis, kros koji se održava u svibnju smatramo već školskom tradicijom. Košarkaška ekipa naše škole ove godine je na općinskom na-tjecanju zauzela prvo mjesto, a najbolji pojedinac natjecanja je, također, učenik naše škole itd. Svi ovi rezultati jednostavno, nisu mogli izostati jer nastavno osoblje radi s učenicima kroz cijelu školsku godinu, tako da ja kažem da je njihov uspjeh za-jednički uspjeh i nastavnika, i škole, ali, dodala bih, i obitelji učenika.Moram naglasiti da naši učenici imaju i mogućnost učlanjenja u jednu od sedamnaest sekcija koliko ih djeluje u školi. Ško-la već godinama ima školski radio, a kontinuirano izdajemo i školski list. Dosta se, dakle, pozornosti posvećuje učeničkim vannastavnim aktivnostima, tako da se, svatko prema svojim sklonostima, može uključiti i u vannastavni rad.Škola ima i svoju web stranicu koja je izuzetno posjećena za-hvaljujući trudu našega nastavnika informatike Stjepana Čon-drića koji je redovito ažurira tako da su svi podatci i informa-cije o radu, različitim aktivnostima i projektima transparentni i dostupni svim zainteresiranima.

ŽIVOT I RAD U ŠKOLI – PEROM I KAMEROMGovori ravnateljica škole Vitka Grgić

ŠKOLSKA 2010./2011. GODINA USPRKOS SVEMU - USPJEŠNA

KODEKS PONAŠANJA UČENIKA OŠ «KISELJAK»

Na prvoj sjednici Učiteljskog vijeća ove školske godine, done-sena je odluka da se realizira program koji se bavi kulturnim normama i ponašanjem učenika. Projekt pod imenom Osnov-ne moralne i kulturne norme ponašanja podržan je od strane Školskog odbora i Vijeća roditelja OŠ «Kiseljak» te se uskoro pristupilo njegovom realiziranju. Izvršena su iscrpna istraživa-nja i dogovori tima zaduženog za njegovu provedbu i analizu, uz suradnju razrednika na satima razrednih odjela. Kao rezultat svega toga, ustanovljen je Kodeks ponašanja učenika Osnovne škole «Kiseljak» na koji smo jako ponosni. Evaluacija cjeloku-pnog programa slijedi na samom kraju školske godine, a onda ga planiramo unijeti u naš Godišnji plan i program rada. Također, Školski odbor Osnovne škole «Kiseljak» je 6.travnja 2011.godine, donio Kodeks ponašanja i odijevanja uposlenika OŠ «Kiseljak» s kojim su upoznati svi uposlenici. Njime se u osnovi propisuje skup pravila, odnosno načela, ko-jih se u radu, ponašanju i odijevanju u školi i školskom okru-ženju moraju pridržavati uposlenici Osnovne školi ''Kiseljak''. Objavljen je i na našoj web stranici.

ANGAŽMAN VIJEĆA RODITELJA

Naglasila bih sjajnu suradnju s Vijećem roditelja naše škole te njihovu stalnu angažiranost u svim pitanjima koja se tiču naše škole. Primjerice, na njihovu inicijativu je opremljen i naš ka-binet informatike koji omogućava kvalitetnije izvođenje sati informatike, pa im se i ovom prigodom srdačno zahvaljujem na njihovom velikom trudu.Jedna od ideja o kojoj se sada ozbiljno razmišlja jeste i uvođe-nje nastave informatike u V. i VI. razred, a uvođenje drugoga stranoga jezika u VII. i VIII. razred.

LOGOPED U ŠKOLI

Od ove školske godine stručni tim naše škole potpomognut je i logopedom što se pokazalo izuzetno korisnim jer je velikom broju učenika potrebna takva vrsta pomoći. Pedeset i tri uče-nika naše škole imali su potrebu za logopedskim tretmanom. Sada učenici prema rasporedu pohađaju svoje terapije te im se nastoji pomoći i olakšati im svladavanje nastavnog gradiva.

BOTANIČKI VRT - PONOS ŠKOLE

Moram reći da sam jako ponosna na školski botanički vrt i ni-sam sigurna može li se još neka škola pohvaliti ovakvim vrtom i primjercima biljaka koje su izložene. Uspijevaju nam čak i ri-jetke mediteranske biljke, a među najljepšima su kamelija (lat.Camellia japonica) za koju se kaže da je «cvijet nad cvjetovi-ma», zatim strelicija (lat. Strelitzia reginae), čiji se cvijet zove i rajska ptica jer izgledom podsjeća na egzotičnu pticu.Prvo što uradim kada ujutro dođem u školu jeste da obiđem naš vrt – već je očigledno da se trud isplatio pa se ovdje zaista ima što za vidjeti i svaki dan je primjetno kako biljke rastu i razvijaju se.

RIJEŠEN PROBLEM GRIJANJA

Spomenula sam na početku svog osvrta na proteklu godinu poteškoće, pa ću pojasniti da je ova školska godina bila ui-stinu teška i da mislim i na ekonomsku, financijsku krizu, i na svibanjski generalni štrajk prosvjetnih djelatnika Kantona Središnja Bosna te još niz teškoća koje su omele realiziranje planova i projekata u planiranim vremenskim rokovima. Kriza se odrazila, prvenstveno, na iznalaženje financijskih sredstava

U našem botaničkom vrtu uspijevaju i rijetke mediteranske biljke



za izvedbu planiranih građevnih radova, na kapitalna ulaganja, ali, evo, bez obzira na sve financijske poteškoće, dovršen je je-dan od planiranih projekata priključenja sustava za centralno grijanje na plin u našoj područnoj školi na Brnjacima. To je bio jedan od prioritetnih zadataka, a već u sljedećoj sezoni grijanja neće biti problema.Također je izmijenjena stolarija u zgradi u kojoj se izvodi ra-zredna nastava, a na tome se zahvaljujem Vladi Republike Hr-vatske koja nam je donirala sredstva.

PLANOVI ZA SLJEDEĆU GODINU

Što se tiče upisa učenika u prvi razred, ove školske godine upi-sana su dva odjela u središnjoj i jedan odjel u našoj područnoj školi.Kabinet biologije smo uspjeli u ovoj školskoj godini multime-dijalno opremiti, a moja je vizija da svaka učionica ima raču-nalo i da barem još 2-3 kabineta multimedijalno opremimo.Za 2011./12. školsku godinu u planu je izmjena podnih obloga u zgradi u kojoj se izvodi razredna nastava i nastavak izmjene stolarije. Neću naglašavati koliko je važno u kakvom nam am-bijentu učenici borave i kako se izvodi nastavni proces pa je, svakako, jedan od stalnih prioriteta i izmjena učioničkog na-mještaja. Nadam da će se iznaći sredstva i za to.

Drago mi je da, po prvi put u povijesti škole, imamo fotografiju cijeloga našeg kolektiva. Potrudila sam se da u školska pod-zakonska akta uđe i odredba o obvezi fotografiranja cijeloga kolektiva na kraju svakoga obrazovnoga razdoblja pa ćemo to ubuduće i činiti.

ASOCIJACIJA RAVNATELJA

Inicijativni odbor za osnivanje Asocijacije direktora/ravnate-lja osnovnih škola organizirao je 7. prosinca 2010. godine u Sarajevu Osnivačku skupštinu Asocijacije na kojoj je za pred-sjednika izabran Dragorad Vasić. Izuzetna mi je čast što sam ja izabrana za predsjednicu Upravnog odbora Asocijacije, i to tajnim glasovanjem, gdje su mi svoje povjerenje ukazali gotovo svi članovi. Istaknula bih da je čitav projekt snažno podržan od strane Misije OSCE-a u BiH kojima se i ovom prigodom za-hvaljujem na podršci. Inače, u osnivanju Asocijacije sudjelovali su ravnatelji 86 škola iz cijele Bosne i Hercegovine.

Ciljevi i djelatnosti ove Asocijacije sa sjedištem u Sarajevu su unaprjeđenje osnovnog obrazovanja kroz utjecaj na obrazovne politike na razini BiH, suradnja s mjerodavnim ministarstvi-ma, pedagoškim zavodima i drugim institucijama vezanima za obrazovanje te razvijanje suradnje među školama u BiH i inozemstvu itd.Nadomak smo ostvarenju jednoga od glavnih ciljeva Asocija-cije, a to je ulazak u članstvo ESHE (Europska asocijacija rav-natelja škola).Asocijacija, dakle, djeluje na cijelom području BiH, a temeljna načela njezinog rada su zakonitost, tolerancija, raznolikost, do-brovoljnost, otvorenost, transparentnost.Planiramo i prvi stručni skup u lipnju mjesecu 2011.godine, gdje će se po prvi put okupiti i upoznati svi ravnatelji/direktori iz Bosne i Hercegovine. Članstvo u Europskoj asocijaciji omo-gućit će ravnateljima škola pristup radnim resursima i struč-nom usavršavanju koje će doprinijeti boljem radu svih škola na području Bosne i Hrecegovine.

ZAHVALA NAKLADI ALFA

I na kraju, zahvaljujem se našem sponzoru u radu, Nakla-di Alfa, koja financira izdavanje ovog broja školskog lista. To nam, zaista jako puno znači, a s tom nakladnom kućom, inače, godinama uspješno surađujemo i nadam se da ćemo to činiti i u budućnosti.

ŽIVOT I RAD U ŠKOLI – PEROM I KAMEROM

Članovi Skupštine Asocijacije ravnatelja Bosne i Hercegovine

Prvi put u povijesti škole fotografija cijeloga kolektiva



U subotu, 16. travnja 2011. god. u OŠ "Nova Bila" odr-

žano je natjecanje učenika sedmog i osmog razreda

osnovnih škola. Natjecanje je organizirala Udruga ma-

tematičara Ruđera Boškovića iz Mostara u suradnji s resornim

Ministarstvom, a sudjelovale su škole koje nastavu pohađaju

po hrvatskom planu i programu.Za našu školu natjecali su se:

Adna Hajdarević, Marina Šimić (VIII. razred),Paško Zdilar i

Luka Trogrlić (VII. razred).

U kategoriji učenika VII. razreda prvo mjesto osvojio je naš

Paško Zdilar, a drugo mjesto zauzeo je naš Luka Trogrlić. Treće

mjesto osvojila je Marinka Luber iz OŠ «Uskoplje».

U kategoriji učenika VIII. razreda drugo mjesto osvojila je naša

Adna Hajdarević, dok se na prvome mjestu našla Patricija Ši-

munić iz OŠ «I.G.kovačić» iz Gojevića. Treće mjesto osvojila je

Lana Vujica iz OŠ «Dubravica»,Vitez.

Učenike je za natjecanje pripremao nastavnik Josip Musa, ko-

jemu, kao i natjecateljima, od srca čestitamo na, već četvrtu

godinu zaredom, izvanrednom rezultatu.

Pobjednik u kategoriji učenika VII. razreda Paško Zdilar nam

je rekao:

- Imali smo dodatnu nastavu jedanput tjedno, ali radio sam i

kod kuće jer jako volim matematiku. Konkurencija je bila ve-

lika, ali se ja nisam uplašio jer sam puno radio i uspio sam se

izboriti za prvo mjesto. Bio sam sretan kad sam doznao da sam

prvi, ali mi je bilo drago i što je Luka drugi, zbog naše škole i

zbog nastavnika.

VII. ŽUPANIJSKO NATJECANJE IZ MATEMATIKE

Svakodnevna primjena suvremene opreme - Manje pišemo, a više pamtimo! - kažu učenici

SUVREMENA OPREMA U KABINETU BIOLOGIJE

Od 2010./11. školske

godine kabinet bi-

ologije suvremeno

je opremljen, što učenicima

olakšava praćenje nastave i

usvajanje znanja iz ovog na-

stavnog predmeta.

«Prezadovoljna sam osuvre-

menjivanjem nastavnog pro-

cesa», rekla nam je Kornelija

Okić, profesorica biologije i

kemije. «Učenici puno lakše

razumijevaju i pamte ono što

im je i vizualno predočeno,

što nova oprema kabineta

Podsjećamo:

• od IV. županijskog matematičkog natjecanja, kojem

je domaćin bila upravo naša škola 12. travnja 2008. godine, nastavlja niz uspješnih sudjelovanja naših

učenika. Tada je Ivana Baban (VII.r.) osvojila drugo, a

Mia Čolić (VIII.r.) treće mjesto

• u travnju 2009.godine na natjecanju u Vitezu Ivan

Bartulović i Ivana Baban (VIII.r) osvojili su prvo i

drugo mjesto, a Katarina Lukić (VII.r.) drugo mjesto

• u travnju 2010. godine u Biloj, Silvija Stanišić i

Katarina Lukić (VIII.r.) osvojile su prvo i drugo

mjesto

Paško Zdilar (VI.r.), na po prvi put organiziranom

natjecanju za učenike VI. razreda, zauzeo je prvo

mjesto

• u travnju 2011.- opet uspjeh. Što reći, osim – bravo,

djeco, a poštovanom kolegi, svaka čast!


omogućava. Primjetan je veći

interes učenika za sve oblasti

mog nastavnog predmeta, što

je i razumljivo - ovo su nara-

štaji kojima su računalne teh-

nologije puno interesantnije

od udžbenika, ploče, pisanja

u bilježnice i svih, nazovimo

ih, tradicionalnih metoda.

Međutim, nikakva tehnolo-

gija ne može zamijeniti rad i

učenje, može samo olakšati

usvajanje znanja te u većoj

mjeri zainteresirati učenike

za nastavne sadržaje, a to je

svakako uspjelo!»

U razgovoru s učenicima do-

znali smo da im je najintere-

santnije gledati trodimen-

zionalne projekcije dijelova

ljudskog tijela i životinje.

Možda je najbolje svrhu

opreme opisao učenik VII.

razreda: «Puno manje piše-

mo, više zapamtimo i intere-

santnije je!»



Tradicionalna manifestacija “Dani kruha-dani

zahvalnosti za plodove zemlje” održana je u

našoj školi 6.listopada 2010. godine. Na sto-

lu svakog odjela našlo se obilje voća, povrća, i proi-

zvoda od tijesta te starih, već pomalo zaboravljenih

predmeta. Učenici svih odjela su se potrudili, ali i za-

bavili uljepšavajući svoj stol. Školsko povjerenstvo u

sastavu Zlatko Dević, Vedrana Mišanović i Kornelija

Okić najatraktivnijim stolom proglasilo je stol VIII.5

odjela. Predstavnice odjela Ana-Maria Grgić, Ivona

Šteko, Mirna Mišković, Tamara Bakula i Andrea Anić,

predstavljale su OŠ “Kiseljak” na Županijskoj smotri

održanoj 8. listopada u Dubravici kod Viteza. Doma-

ćin je, kao prošlogodišnji pobjednik među osnovnim

školama, bila OŠ “Dubravica”.

Pobjednicima Smotre proglašeni su osnovci iz OŠ

“Bila” te učenici Gimnazije KŠC-a “Petar Barbarić”

iz Travnika. Ivica Marjanović, ravnatelj OŠ Dubravi-

ca, kazao je da je na smotri sudjelovalo 30 osnovnih

i srednjih škola i, kao posebni gosti, djeca iz Dječjeg

vrtića “Vitez” te udruga “Žena ženi prijatelj”.

Ivona Drljepan, VI.3

U organizaciji Asocijacije auto-moto klu-

bova BiH i Autokluba Vitez, 15. svibnja

2010. godine u OŠ «Dubravica» kod Vi-

teza, održano je županijsko natjecanje iz pozna-

vanja prometnih propisa i vožnji bicikla na po-

ligonu.

Ekipa naše škole u sastavu: Maja Škoro (VI.4),

Katarina Perković (VI.4), Luka Buzuk (VI.2) i

Leonard Beljan (VI.3), u pratnji voditelja sekcije

nastavnika Stjepana Čondrića, zauzela je 6. mje-

sto u konkurenciji od 16 ekipa.

Luka Buzuk (V.2) je u pojedinačnoj konkurenciji

zauzeo 1. mjesto:

- Poligon je bio težak i zahtjevan, ali uz malo

vježbe nije bio problem. Puno smo svi učili prije

natjecanja. Ja sam testove uradio bez pogrješke, a

i vožnju, i tako sam osvojio 1. mjesto. Nagrađen

sam peharom, diplomom, a kao glavnu nagradu

osvojio sam bicikl!

DANI KRUHA I PLODOVA ZEMLJE

Stol s kojim smo se predstavili u Vitezu

Nastavnik Stjepan Čondrić i natjecatalji: Maja Škoro, Luka Buzuk, Leonard Beljan i Katarina Perković

SIGURNO U PROMETU 2010.

DANI KRUHA I PLODOVA ZEMLJE ŽIVOT I RAD U ŠKOLI – PEROM I KAMEROM



U petak, 11. lipnja 2010. godine, naša škola ispratila je još jedan

naraštaj. Školsku svečanost pjesmom „Neka cijeli ovaj svijet“ otvorio je naš školski zbor, a sve to u čast našim dragim osmašima. Željka i Branka Vučetić (VIII.3) s nama su podijelile sjećanje na najuzbudljivije školske dane. Kažu: najzanimljiviji su bili sati kemije i hrvatskoga jezika.Naše recitatorice - Brigita Bilić i Vedrana Šimić, za-jedno su se upitale „Kud će ta djeca“ i „Kako li go-dine odlaze“podsjećajući nas na stihove Vesne Parun i Dragutina Tadijanovića.Jelena Čurčić (VIII.3) u svojoj recitaciji rekla je da se najljep-še gleda kroz školski prozor, a Viktorija Vidović (VIII.3) ko-mentirala je čvrsti hod starog učitelja. U svom pozdravnom govoru ravnateljica Vitka Grgić je rekla da je protekla generacija imala i uspona i padova, ali da je dobro pona-šanje pokazala na ekskurziji. Zatim su ravnateljica i načel-nik Mladen Mišurić Ramljak dodijelili priznanja i nagrade ponosnim učenicama gene-racije: Silviji Stanišić (VIII.1), Maji Dugandžić (VIII.2), Moniki Đukić (VIII.2), Kata-rini Lukić (VIII.2), Valentini

U školi je, prema odluci Učiteljskog vijeća, prove deno

istraživanje na temu kulturne norme po na ša nja uče-

nika. Članovi tima koji realizira ovaj program su:

učiteljice Nina Mihaljević i Amarela Marjanović, nastavnice

Kornelija Okić i Marina Katava, pedagogica Vedrana Vukoja i

ravnateljica Vitka Grgić.

Prvi cilj bio je utvrditi kakve su kulturne norme ponašanja

naših učenika. Izrađen je test s ovom tematikom i testirano je

14 školskih odjela, točnije svi neparni odjeli od III. do VIII.

razreda. Nakon analize dobivenih rezultata, izrađen je Kodeks

ponašanja učenika Osnovne škole “Kiseljak”, koji je usvojen od

strane Školskog odbora i Učiteljskog vijeća. Kodeksom pona-

šanja učenika propisuje se skup pravila, odnosno načela kojih

Bošnjak (VIII.3) i Barbari Stanić (VIII.4).Nagrađeni su i učenici koji su dostojno predstavljali našu školu na županijskim i dr-žavnim natjecanjima. Ivana Ilijašević (VII.3), Maja Du-gandžić (VIII.2) i Luka Tro-grlić (VI.2) nagrađeni su za osvojeno 1. mjesto na Eko-kvizu „Lijepa naša“ i za veliki uspjeh na državnom natjeca-nju u Puli. Silvija Stanišić (VIII.1) i Ka-tarina Lukić (VIII.2) kao

PRIREDBA ZA UČENIKEpredstavnice osmog razre-da, nagrađene su za uspješ-no predstavljanje škole na županijskom natjecanju iz matematike, a Paško Zdi-lar (VI.1) nagrađen je jer je osvojio 1.mjesto na matema-tičkom natjecanju učenika šestog razreda. Nagrađeni su i Luka Buzuk (VI.2) za osvojeno 1. i natjecatelji za 6. mjesto na županijskom natje-canju „Sigurno u prometu“.Na koncu je ravnateljica uru-čila dar i nastavniku Josipu

Nagrađene učenice generacije 2009./10. : Maja Dugandžić (VIII.2), Silvija Stanišić (VIII.1), Valentina Bošnjak (VIII.3), Barbara Stanić (VIII.4), Katarina Lukić (VIII.2), i Monika Đukić (VIII.2), s kiseljačkim načelnikom i ravnateljicom škole

Musi kao znak pažnje što je naše matematičare poučavao i bodrio ih na natjecanjima. Ta gesta pozdravljena je gro-moglasnim pljeskom i odo-bravanjem učenika.Osmaši su na ovoj svečanosti postali ponosni vlasnici svo-jih svjedodžbi i time okrunili jedan nezaboravan period svog života. Na kraju su svi zapjevali s Mateom Liješnić i Petrom Anđelić (VII.3).

Ivana Anić, VII.4

KODEKS PONAŠANJA UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE ‘’KISELJAK’’

se u radu, ponašanju i odijevanju u školi i školskom okruženju

moraju pridržavati učenici Osnovne škole “Kiseljak”, a u smi-

slu čuvanja dostojanstva i ugleda škole. Također se utvrđuju

opće etičke smjernice i postupci vezani uz njih, prava, obveze i

odgovornosti, zabranjene radnje te sprovode etičke vrijednosti

specifične za djelatnost škole u najširem smislu.

Svi roditelji, a i svi koji su zainteresirani za rad škole, bit će

upoznati s Kodeksom i pravilima ponašanja koja se očekuju od

učenika naše škole.

Sada smo u fazi anketiranja učenika, koja će se uskoro provesti

u jedanaest odjela, i to nakon što razrednici odjela pročitaju

učenicima Kodeks, a na kraju godine ćemo okončati ovaj dio

projekta njegovom evaluacijom.

Kornelija Okić




U organizaciji udruga proiste-

klih iz Domovinskog rata,

obilježena je 17. obljetnica

pogibije Mate Lučića Maturice, čije

ime nosi kiseljačka vojarna. Učenici

VI.4 i VIII.4 odjela, u pratnji rav-

nateljice Vitke Grgić, i razrednica

odjela Zrinke Zujić i Kornelije Okić,

nazočili su ovoj svečanosti 10. svib-

nja 2010.godine.

- Po dolasku u vojarnu, okupili smo

se oko spomenika Mate Lučića oko

kojega su lokalni zvaničnici položili

vijence i upalili svijeće. Nakon što je

spomenik blagoslovljen, otišli smo u

kapelu vojarne gdje je u 11 sati slu-

žena sveta misa.

Uslijedila je izložba vojne opreme i

naoružanja. Druženje s vojnicima

ovjekovječili smo fotografiranjem,

na što su raspoloženi vojnici rado

pristali. Nakon razgledanja izložbe,

pozvani smo na pravi vojnički grah.

Kad smo se svi dobro najeli, izašli

smo još malo razgledati poligone za

vježbu, nakon čega smo se vratili u

školu.

Marko Marušić, VIII.4

BMX ZA RIJEŠENI REBUS

Josipa Bošnjak, učenica

III.2, u prosincu 2010.

godine silno se razveselila

ugledavši svoje ime među

imenima nagrađenih učeni-

ka: za točno riješeni rebus,

međugorski Cvitak je Josipu

nagradio BMX biciklom.

-Cvitak sam počela čitati

u II. razredu. U Cvitku sve

pročitam, a najviše volim

priče. Ali moram priznati da

uvijek nestrpljivo prvo po-

17. OBLJETNICA MATURIČINE POGIBIJE

Učenici sa zanimanjem razgledali izložbu koju su pripremili vojnici

Svaki trud se isplati: Josipa Bošnjak s dobivenom nagradom


tražim stranicu s imenima

nagrađenih učenika. Već sam

osvajala nagrade, dobila sam

ranije knjigu «Zlatni snovi»,

kao i molitvenik. Poručujem

i drugim učenicima da čitaju

školski tisak jer, osim što pro-

čitaju mnoštvo zanimljivih

stvari, mogu osvojiti i atrak-

tivne nagrade. Ja jedva čekam

proljeće da isprobam svoj

novi bicikl!

POMOĆ ZA MALOG MARKA

I naša škola se u listopadu 2010. godine uključila u huma-

nitarnu akciju prikupljanja pomoći za jedanaestomjeseč-

nog Marka Puškara iz Brestovskog kod Kiseljaka. Naime,

dječak je hitno morao transplantirati jetru. Jednotjedna

akcija okončana je 28.listopada, kada su razrednici odjela

prikupljenih 3836 KM predali u školsko računovodstvo.


Malo trčimo po snijegu, malo po cvijećem obraslim livadama


Učenici V, VI, i VII. razreda su se u

pratnji svojih razrednika u lipnju

2010. godine uputili na izlet. Prije

našeg konačnog odredišta Prokoškog jeze-

ra, otišli smo razgledati fojnički Franjevački

samostan Duha Svetoga. S velikim zanima-

njem pregledali smo muzej, knjižnicu i sam

samostan kroz koji su nas proveli ljubazni

domaćini.

Prokoško jezero je na planini Vranici i leži

na nadmorskoj visini od 1635 m. Penjući

se planinom, doživjeli smo mnoge zgode i

nezgode, od prelazaka planinskih potoka

do uzbudljivog susreta s malom zmijom.

Puno smo se šalili, igrali i zabavljali. Nakon

silaska s planine, jeli smo ćevape, sunčali se,

ispijali sok i uživali u jezeru i prirodi. Bilo je

odlično i željela bih to ponoviti.

Svima preporučujem da svakako odu na

Prokoško jezero i uživaju u svim ljepotama

jezera i okolice.

Ivona Drljepan, V.3

U organizaciji OŠ “Kiseljak” održan je

7. ožujka 2011. godine tradicionalni

karneval. Kiseljačkim ulicama je prolazila

vesela karnevalska povorka, a našim maš-

karama priključili su se i lijepo maskirani

učenici OŠ “Brestovsko”, kao i najmlađi iz

vrtića “Pčelica Maja”. Pred školom je odr-

žana karnevalska priredba. U tako veselu

ozračju, optužen je i spaljen fašnik, a pre-

uzimanje ključeva grada izazvalo je ovacije

maškara.

NA PROKOŠKOM JEZERU

KARNE VAL 2011.

Karnevalska povorka

Novinarka Ivana Anić(VIII.4), ovoga puta Predsjednica Fašničke Republike, pokušava od načelnika preuzeti ključeve grada

Lijepo maskirani učenici iz OŠ “Brestovsko”




O aktualnom problemu nezaposlenosti, ali i o struktu-

ri zanimanja koja su tražena u našoj općini, i kojih,

s druge strane, ima viška, razgovarali smo s g. Perom

Madžarom, voditeljem kiseljačke Službe za zapošljavanje Ispo-

stava Kiseljak

Možete li nam reći otkada Ispostava postoji i, ukratko, koje su vaše djelatnosti?Služba za zapošljavanje postojala je i u prošlom sustavu, na

ovom istom mjestu, od 60-ih godina prošlog stoljeća, otkad je

zgrada napravljena. U novijoj povijesti počela je raditi 5. ruj-

na 1994.godine. Naša osnovna djelatnost je prijem i evidencija

nezaposlenih osoba i posredovanje pri zapošljavanju između

nezaposlenih i poslodavaca.

Koliko osoba u našem gradu trenutno traži posao?U potrazi za zaposlenjem u našoj općini je 2700 osoba.

Kako stoje stvari sa zanimanjima, koje je najtraženije, a ko-jega, opet, ima «viška»?Najtraženije su osobe koje su završile studij stranih jezika, za-

tim fakultete tehničkih znanosti, elektrotehniku, strojarstvo,

građevinu, informatiku, elektroniku. Nastavnici matematike

najtraženije su zanimanje ne samo u općini, već i u kantonu.

Mislim da je razlog težak studij, a i ne radi se matematika kao

nekad, primjenjuju se suvremene informatičke tehnologije. Od

260-300 učenika jedne generacije maturanata srednje škole je-

dan ili nijedan upiše studij matematike.

Od srednjih škola, traže se specijalizirana zanimanja kojih da-

nas gotovo i nema: tesari, metalska zanimanja, građevinske

struke, stolari, drvoprerađivači. Traži se, npr. varilac, ali nema

nijedne mlade osobe s tim zanimanjem. Metalska zanimanja

postoje u školi u Kreševu, ali konkretno varilac nema. Ima, ta-

kođer, još uvijek otvorenih natječaja za mesare, ali se nitko ne

javlja.

Možete li nam usporediti situaciju s nezaposlenošću u Kise-ljaku s drugim gradovima u BiH?Općina Kiseljak je među najboljima od 12 općina u Kantonu

Središnja Bosna. Po popisu iz 1991.godine, naša općina ima 24

083 žitelja. Na evidenciji je manje od 12% od broja stanovnika.

U drugim općinama taj postotak se penje i do 20 i 30 %.Težnja

je da i druge općine u Federaciji BiH dostignu tu razinu zapo-

slenosti.

Prije rata smo imali oko 1700 zaposlenih na općini, a sada ima-

mo 4600. Bilo je dosta ljudi koji su vozarili van naše općine,

radile su mnoge građevinske i metalske fi rme itd. Bilo je dosta

dnevne migracije, ljudi su išli prema Sarajevu i drugim mjesti-

ma, narod se puno kretao...Danas toga nema zbog devastira-

nog tržišta.

Dešava li se da nezaposlena osoba, možda, odbije ponuđeni posao?Dešava se, uglavnom je riječ o starijim osobama, koje su obo-

ljele, tržište ih je istrošilo ili su izgubili svoje fi rme, možda su i

žrtve rata, a sada su na našoj evidenciji radi ostvarivanja prava

na zdravstveno osiguranje, drugi čekaju rješenje o mirovini ili

rješavaju druga pravna pitanja sa svojim nekadašnjim fi rma-

ma. Imamo 424 osobe koje imaju 50-60 godina, oni uglavnom

odbijaju posao.

U današnje vrijeme posao se ne traži kao u prijašnjem susta-

vu, danas službe za zapošljavanje posreduju pri zapošljavanju,

a obveza zaposlene osobe je da i sama bude aktivna u traženju

posla. Mi u tome pomažemo, kao i u ostvarivanju prava neza-

poslenih.

Ima li nezaposlenih s visokom i višom stručnom spremom?Da, imamo 36 nezaposlenih osoba s visokom stručnom spre-

mom i 39 s višom stručnom spremom i Bolonjom. Međutim,

VSS, VŠS dosta brzo rješavaju svoj status, često i samoinicija-

tivno javljajući se preko e-maila, šaljući svoj CV, odnosno ži-

votopis poslodavcima. I moja preporuka je da mladi aktivno

sudjeluju u traženju posla i rješavanju tog životnog pitanja.

Posjet Službi za zapošljavanje u Kiseljaku

NAŠA OPĆINA MEĐU NAJBOLJIMA U KANTONU

Naše novinarke s voditeljem Službe za zapošljavanje g. Perom Madžarom

ISTRAŽILI SMO...



Spomenuli ste studente koji su završili po bolonjskom pro-cesu, kakva su vaša iskustva s njima? U tom smislu nema razlike između starog i novog sustava stu-

dija, ali i poslodavci tu dosta ne razumiju, uglavnom se traži

određena stručna sprema. Onaj koji završi 3 godine po bolonj-

skom sustavu, bakalaureati, je u rangu više stručne spreme. Ta

klasifi kacija nije do kraja izrečena, još je u fazi razvoja, ali vi-

dimo da mnoge europske zemlje napuštaju Bolonju i to one

koje su je prve uvele, a mi koji smo je uveli među posljednjima,

sigurno ćemo se jednog dana vratiti na stari sustav izobrazbe.

Nedavno sam bio u Mostaru i zaprepastilo me koliko ljudi s

VSS i VŠS u istočnom i zapadnom Mostaru nemaju posla i to

diplomirani pravnici i ekonomisti. Vjerojatno je razlog što je to

sveučilišni centar i što se ti kadrovi puno profi liraju pa je došlo

je do zasićenja. Mladima u Kiseljaku se, na sreću, dosta brzo

rješava status.

Gdje je onda najveći problem? Najveći problem nam je, u stvari, srednja stručna naobrazba:

gimnazijalci, ekonomisti, medicinari i ostala zanimanja sred-

nje stručne spreme, oni vrlo

teško nalaze posao. Zanimanje

gimnazijalac nitko ne traži,

oni se jedino privatno nekako

snalaze...Od gimnazijalca se

očekuje nastavak obrazovanja.

Dosta je i ekonomista, komer-

cijalista. Ima 639 nezaposle-

nih osoba ovih struka.

O tome bi trebala povesti ra-

čuna i ministarstva, i gospo-

darstvo - na koja zanimanja

prelaziti, što traži okruženje,

što traži tržište. Nešto se bit-

no mora mijenjati u sustavu

izobrazbe, treba usmjeravati

učenike na zanimanja ade-

kvatna prostoru i okolici. Npr.

Kiseljak je turističko središte i

trgovinsko čvorište, to je sada ono na što se treba orijentirati.

Nije ništa bolje ni sa KV zanimanjima: trgovci, frizeri teško

nalaze posao, kad završe, prijave se u našu Službu i čekaju...

Automehaničari, učenici koji završavaju srednju školu u Kre-

ševu, i ostala KV zanimanja, također, teško nalaze zaposlenje,

jer nema privrednih subjekata, proizvodnih djelatnosti da bi se

mogli zaposliti u svojoj struci.

S druge strane, traže se ugostitelji, konobari i kuhari, za koje

postoji mogućnost zaposlenja i u Hrvatskom primorju, a jedan

od uvjeta je poznavanje stranoga jezika.

Ima li trenutačno nekih interesantnih projekata koje realizi-rate i kakvi su vam planovi za dalji rad?Realiziramo programe poticajnih mjera za zapošljavanje neza-

poslenih osoba. U tijeku je program stažiranja osoba s VSS i

VŠS, za 11 osoba stažiranje će biti okončano na ljeto. Neki će

možda i ostati raditi na mjestu stažiranja, a neki će se vjerojat-

no vratiti u Službu.

Također, 15 osoba pohađa preobuku, prekvalifi kaciju za potre-

be krojačke fi rme «Globus». Vrlo malo ima, a traženo je, vrsnih

krojača, modelatora i svih zanimanja potrebnih suvremenom

tržištu tekstilne industrije. Imamo u Službi osoba koje su neka-

da radile u «Globusu» i koje više ne mogu raditi iz zdravstve-

nih ili drugih razloga, ali pravih radnica sa završenom školom

i pripravnika ima malo.

Žene preko 30 godina, kategorija je koja, također, teško nala-

zi posao. Imamo 9 takvih uposlenih žena kod poslodavaca uz

program poticajnih mjera. U prošloj godini Služba je sudjelo-

vala sa 118 150 KM u ovim programima stažiranja VSS, preo-

buke i zapošljavanja žena preko 30 godina.

Ima li neka dobna granica do koje se ljudi mogu prijaviti kod vas?Prijaviti se mogu i maloljetne osobe od 15 pa do 65 godina,

dakle i oni koji poslije osnovne škole ne namjeravaju nastaviti

školovanje. Svi se trebaju javiti najdalje 90 dana po prestanku

školovanja da bi mogli ostvariti svoja prava, prvenstveno prava

na zdravstvenu zaštitu.

Primaju li nezaposleni neku novčanu nadoknadu?Oni koji su ostali bez posla ne svojom krivicom, ako su radili

više od 8 mjeseci imaju pravo na novčanu naknadu, moraju

se javiti u roku od 30 dana po prestanku radnog odnosa. U si-

ječnju 2011.g. 99 osoba je isko-

ristilo ovo pravo. U protekloj

2010.g. 239 osoba je ostalo bez

posla i isplaćeno im je 350 850

KM. Pravo na zdravstvenu za-

štitu preko naše Službe ima čak

915 osoba.

Što s osobama koje rade na crno?Na žalost, koliko mi znamo oko

690 osoba radi kod poslodavaca

na crno. Strašno je što poslo-

davci na taj način, izbjegavaju

uplaćivanje doprinosa za miro-

vinsko i zdravstveno osigura-

nje, za obrazovanje...To je stvar

inspekcijskih službi, ali koliko

je učinkovito, ne znam. Možda

se, čak, nalaze i kod nas u evi-

denciji. Ako inspekcija zatekne radnika bez ugovora o radu,

dostavlja i nama službeni dopis, onda te osobe brišemo s evi-

dencije. Ima li dogovora između poslodavaca i inspekcije, mi

to ne možemo utvrditi.

Koliko ima zaposlenih osoba u Kiseljaku u 2010.godini?Oko 4736 osoba. To je 3 % manje u odnosu na 4861 zaposlenih

u 2009.g. zahvaljujući teškom gospodarskom stanju, recesiji...

Na našoj općini ima oko 17 državnih ustanova ili poduzeća,

zatim registriranih 237 D.O.O poduzeća; 785 obrtničkih, sa-

mostalnih trgovinskih radnji itd. Prema evidenciji općinskog

Odjela za gospodarstvo, ima oko 1039 registriranih raznih dje-

latnosti s 4736 uposlenih. Dakle, u Kiseljaku je dosta živa radna

aktivnost u odnosu na druge općine.

Treba poraditi na razvitku poljodjelstva, tako da osobe koje žive

na selu u kvalitetnijem radu izvrše samozapošljavanje. Mislim

na plastenike, razne poljoprivredne proizvode koji su traženi

na tržištu. To ne može bez kvalitetnijeg pristupa mjerodavnih

institucija i Odjela za gospodarstvo, za poljodjelstvo itd.

Martina Škoro, VI.3

Marija Slišković,VIII.4

Ivana Anić, VIII.4

Kvalifikacijska struktura

nezaposlenih u našoj općini:

2700 nezaposlene osobe /od toga žena:1216 ili 45%/

VSS 36 /22 žene/

VŠS i «Bolonja» 39 /24 žene/

SSS 639 /395 žena/

VK 10 /samo muškarci/

KV 1199 /456 žena/

PK 46 /16 žena/

NK 731 /303 žena/

U veljači 2011. Agencija za statistiku BiH

kaže u Bosni i Hercegovini ima

527 667 registriranih nezaposlenih osoba

ISTRAŽILI SMO...



NEZABORAVNO ZIMOVANJE

veći grad je Ženeva. Tamo

smo išli prvenstveno zbog ski-

janja, pa smo tako išli na ne-

koliko svjetski poznatih odre-

dišta kao što su: Chamonix,

Val Thorens i Val d'Isere.

Izdvojio bih skijanje u pozna-

tom skijaškom centru Cha-

monixu: bilo je fenomenalno,

a naročito nas se dojmio sam

gradić. Samo je nekoliko gra-

dova na tolikoj nadmorskoj

visini. Nalazi se u podnož-

ju Mont Blanca.U njemu su

održane prve Zimske olim-

pijske igre 1924. godine. Ski-

janje u ostalim centrima bilo

je također jako zanimljivo,

mnogo je drugačije nego kod

nas i zaista trebate biti dobro

pripremljeni da biste se snašli

na mnoštvu premreženih pi-

sta. Uz kupljeni ski-pass mo-

žete dobiti i plan pista koje su

obilježene bojama od zelene,

plave, pa do crvene i crne

koje označavaju težinu pista,

tako da ako niste dobar ski-

jaš, držite se zelene i plave.

Nešto što nas je strašno po-

treslo: pogibija većeg broja

skijaša koja se tamo desila baš

tih dana. Radilo se o grupa-

ma avanturista koji su skijali

izvan pista, upravo po lavina-

ma koje vrlo često znaju biti

opasne. Izazov i rizik koji je

neke koštao života!

Od gradova smo posjetili još

Ženevu i Bern, dva švicarska

grada, svaki sa svojim ljepo-

tama.

Ženeva je poznata po svom

visokom vodoskoku i veli-

kom cvjetnom satu, a narav-

no i po pravim satovima koje

nalazite posvuda, zidovima,

buticima itd.

U glavnom švicarskom gradu

Bernu naišli smo na izložbu

«oldtimera» što je mene na-

ročito oduševilo jer oboža-

vam automobile. Onda smo

obišli stari dio grada koji je

zaista jedinstven sa svojim

kipovima i starim kućama i

građevinama.

Jako sam ponosan što sam

obišao toliko zemalja i što

sam skijao na pistama «bez

kamenja», s puno snijega i

savršeno uređenim, i nadam

se da ću opet nekad imati pri-

liku posjetiti i ostale predjele

tih prelijepih zemalja.

Karlo Perić, VII.2

Snimljeno odmah po dolasku u Val d’Isère, poznato svjetsko skijalište

Stadion Giuseppe Meazza, poznatiji kao San Siro, dom je Milanu i Interu i jedan od najpoznatijih nogometnih stadiona u svijetu «...ako niste dobar skijaš, držite se zelene i plave...»

Ispred znamenite milanske katedrale, jedne od najvećih na svijetu i druge po veličini u Italiji

Moje zimsko putova-

nje je počelo prola-

skom kroz Hrvat-

sku, Sloveniju, a zatim Italiju.

Zaustavili smo se u Milanu,

jer smo moj brat i ja željeli

vidjeti čuveni nogometni sta-

dion San Siro, a naši roditelji

glasovitu milansku katedralu.

Na kraju našeg puta, smjestili

smo se u Francuskoj, u malom

mjestancu St. Julien, uz samu

granicu sa Švicarskom. Prvi

UČENICI - PUTOPISCI



Mama je sve spakira-la i krenuli smo ka sarajevskoj zrač-

noj luci. Let je bio zakazan u 14.25 sati. Čekao nas je naš vodič Samir i njegov kineski prijatelj Đino. Ukrcali smo se u avion poletjeli za Istambul, gdje smo trebali presjesti.

Let nije dugo trajao, mož-da dva sata, dok su slijetanje i polijetanje sasvim druga priča. Dok polijećete, imate osjećaj kao da će se motori ugasiti svakog trenutka, a sli-jetanje je bilo kao da se vozite po makadamu. Presjeli smo na drugi zrakoplov i poletje-li u Kinu. Nakon dvanaest neprespavanih sati u avionu, stigli smo u Šangaj. Mislio sam da je istambulska zračna luka ogromna, ali u šangajska je dva-tri puta veća. Najbolje vam o veličini govori to da nam je otprilike sat i pol tre-balo da izađemo iz nje! Če-kao nas je kombi i dečki koji

U DALEKOJ KINIsu nas vozili do obližnjih gra-dova i do tvornica za obradu i pakiranje vode, što je bio i glavni razlog dalekog puta. Tvornice su velike kao igrali-šta sa hrpom kranova unutar njih, ali i hrpom Kineza koji kao na traci izbacuju proi-zvode.

Većinu vremena sam proveo u tvornicama, a imao sam dojam da je Kina, u stvari, gomila autoputova koji pove-zuje tisuće ogromnih tvorni-ca. One u nekim gradovima toliko zagade zrak da sunce ne izlazi po čitav dan. Glavni razlog tome je da se urbana područja šire brže nego što infrastruktura može pratiti, tako da im je voda, također, dosta zagađena. Ali ono što moram priznate jeste da su im ulice urednije od naših i da mnogo više rade nego mi. Zanimljivo, u Kini nisam vi-dio niti jednog čovjeka koji prosi na ulici. Još mi je čudni-

je činjenica je da nigdje nema psa niti mačke, a pogotovo nekih drugih životinja.

Hotel u kojem sam bio smje-šten prilično je luksuzan, ali im je hrana katastrofa. Nigdje nisam jeo ništa drugo, osim piletine i hrpe salata koje podsjećaju na špinat. Zato sam mnogo vremena proveo u McDonaldsu, uz američki hamburger koji se, vjerovali ili ne, sviđa i Kinezima. Kine-zi su vrlo pobožni, skoro pred svakom tvornicom i kućom stoje kipovi Buddhe, a ispred njih leže košarice s hranom i cvijećem za blagoslov kuće ili radnika.

Preostalih pet dana sam veći-nu vremena proveo obilazeći tvornice, no zadnji dan osta-vili smo za obilazak Šangaja. On je jedna šuma nebodera, i to velika. Većinu smo vreme-na proveli vozeći se po gradu. Obilazeći okolicu Šangaja,

primijetio sam puno motora i automobila, ali u Šangaju ima pet puta više auta i biciklista. Najveću pažnju privukao mi je visoki neboder koji se, ja mislim, smatra i među najve-ćim u svijetu. U tom nebode-ru nalazi se veliki internacio-nalni restoran, u kojem sam ja poslije jela malo zaspao pa nije puno falilo da me iz-bace. Nakon dugog dana u Šangaju, bilo je vrijeme za povratak. Slijedilo je dvana-est sati leta do Šangaja, pa do Istambula, pa do Sarajeva... Kada sam došao kući bio sam i sretan i tužan. Sretan jer sam napokon kući i uživam u našoj „normalnoj“ hrani, ali i pomalo tužan jer je završilo jedno predivno putovanje i iskustvo u mom životu.

Anto Brajković, VIII.4

Obitelj Brajković s vodičima

Pogled na Šangaj s Jin Mao tornja visokog 421 m, donedavno najviše kineske, a u svijetu četvrte, zgrade




Grad u kojem sam se rodio i živio deset godina jest tali-

janski grad Torvaianica. Torvaianica je grad na moru,

udaljen od Rima svega 30-ak kilometara. Ime su mu

dali pape 1500. godine po kuli "Tor del Vaianico", a imao je

važnu ulogu zaštite od gusara. Povijesno je značajan grad jer

je prema starim pričama u njemu boravio Eneja koji je bježao

nakon pada Troje i kojeg smatraju Ocem Rima i rimskog na-

roda.

Danas u je Torvaianica poznata kao turističko mjesto primor-

skoga grada. Ima mnoge veoma kvalitetne restorane s ukusnim

i bogatim jelovnikom. Talijanska kuhinja je zdrava jer je najvi-

še zastupljeno povrće i morski plodovi.

U gradu se nalazi crkva U čast Gospina uznesenja čija je pro-

slava 15. kolovoza. Ovaj dan je veoma poznat u cijeloj Italiji. U

Torvaianici se taj dan obilježava tako da se navečer u barkama

i procesijom nosi kip Gospe od grada do grada cijelim primor-

jem Italije. Procesiju prate tisuće ljudi s upaljenim svijećama.

MOJ RODNI GRAD

Oko ponoći bude i vatromet te mnogi ljudi tu večer prespavaju

na plaži uz vatru.

U vrtićima i školama se obvezno slave Božić, Uskrs i priređu-

je se karneval. Učiteljice s djecom pripremaju razne priredbe i

zajedno prave kostime. Za Božić 2006. godine u jednom vrtiću

pravljene su žive jaslice. Pri crkvi djeluje jedna radionica koja

okuplja djecu od 9-14 godina i vode je dečki i djevojke koji rade

dobrovoljno pri crkvi. Tu se mladi uče svirati gitaru, pjevati

pjesme koje se izvode na priredbama i igraju se. Glavni cilj ra-

dionice jeste okupiti mladež i izvesti ih na pravi put kroz igru i

učenje. Godine 2009., organiziran je izlet u Rim gdje smo obiš-

li razne znamenitosti, a jedna od njih je i Koloseum. Tu sam

doznao da je Koloseum je najveća građevina ikad izgrađena u

Rimskom Carstvu, kulturni simbol Rima i najveća atrakcija u

Italiji. Njegova izgradnja je počela 70. i 72. godine prije Krista

pod vodstvom cara Vespazijana.

David Stojanović

Uredila: Ivana Anić


Sjećam se zabavnog sudjelovanja u priredbama za najmlađe: detalj iz 2006. godine



Odlučili smo malo istražiti koliko naši učenici provode vremena na Facebooku.

Reprezentativni uzorak je za jednu osnovnu ško-lu zavidan: pet odjela osmog razreda.

Anketa je provedena u studenome 2010.godine, ano-nimna je, a broj ispitanika je 133, koliko ima naših osmaša.

Prvo pitanje u našoj anketi bilo je vezano za pristup inter-netu: od ukupnog broja ispitanika, njih 115 ima pristup internetu, a samo 18 učenika nema. Dakle, 86% učenika ima internet. Na Fecebook je prijavljeno je čak 111 uče-nika.

Koliko često budu na Facebooku, pitanje je sad?

Svaki dan je na Facebooku 71 učenik. Eh, sada,na Face-book se jednostavno ne može samo «zaviriti» i vratiti se knjizi ili učenju, obitelji, sportu, prijateljstvu «od krvi i mesa»-svi dođu «samo da vide što ima novo» i ostanu, bukvalno, satima. Učenici izgube pojam o vremenu dok su na mreži. Roditelji, napravite pokus: uklonite satove, pustite dijete da se «igra» koliko hoće - pitajte ga koliko je bilo na Facebooku? Dječji odgovor bi vas mogao izne-naditi. Ostali su odgovorili: 3-4 puta tjedno: 15 učenika; 1-2 puta tjedno: 17 učenika, a najmanje je onih koji su na Facebooku samo vikendom: samo njih 8.

Što to svi oni rade kad se prijave na FB?

Svi učenici, dakle 100 %, su odgovorili da se dopisuju s prijateljima i igraju igrice. Inače, mrežne igrice su vrlo lukavo konstruirane, izgubi se pojam o vremenu i u naj-većem broju slučajeva nema im kraja, samo više razine. Kad jedna dosadi, tu je mali milijun drugih...

Što im je najzanimljivije?

Odgovori kažu, bez izuzetka, da su to dopisivanje i foto-grafije. Naime, fotografije se objavljuju, svi ih gledaju i komentiraju. Gledaju se i videoisječci s Youtubea, sluša glazba, svakodnevno se pregledavaju «statusi», «obavije-sti», «objave», uglavnom, to je uistinu društvena, inter-disciplinarna zabava, a izvediva u samoći između svoja

ANKETA:FACEBOOK

ŠKOLA, KNJIGA I SPORT IMAJU OZBILJNU KONKURENCIJU: ZOVE SE FACEBOOKNismo u naslovu dodali druženje i zabavu jer Facebook to na neki način podrazumijeva: sve je samo zabava, a druženja ima, samo je u pitanju kvaliteta tog virtualnog prijateljstva i virtualne zabave-sve je dostupno svima pa je teško razlučiti što sve učenika zabavi, a što nikako nije primjereno njegovu uzrastu. Može li osnovnoškolac sam procijeniti što je za njegov razvoj i psihu korisno, a što nije? Naravno da ne može. Roditelji, učitelji, tu ste vi da pomognete, i to razgovorom, savjetima, ali i stalnim nadzorom aktivnosti svoje djece.Došli smo do podatka da je 83 % učenika prijavljeno na ovu društvenu mrežu!

četiri zida. Pruža iluziju povezivanja, druženja i dostu-pnosti svih i svega, i to u svakom trenutku. Dovoljno je kliknuti i sve su «novosti» pred djetetom, a uvijek je tu još tko pa se može i «popričati». Dok se igraju igrice, oči su prikovane uz ekran, a na ušima su slušalice i sluša se glaz-ba, a usputno se dopisuje s «prijateljima»i provjeravaju se «novosti». Prednjači interes, što je sasvim razumljivo, za lagane sadržaje: smiješni videosnimci, smiješne foto-grafije, vicevi, linkovi koje «prijatelji» preporučuju i koje, naravno, sve treba pregledati...

Samo je odgovor jednog učenika na ovo pitanje bio: ništa posebno, a jedan je nadobudni učenik ispisao da je najza-nimljivije «tražiti curu».

Od raznih objava učenika, učenicima su najzanimljiviji tzv.«statusi veze», tj. učenike zanima je li tko i s kim je u vezi.Naše sljedeće pitanje, možda najvažnije, bilo je vezano za cyberbullying, odnosno nasilje vezano za internet, kao i mobitele, koje maloljetni vršnjaci vrše međusobno, a posljedice mogu biti gore nego one kod “klasičnog” me-đuvršnjačkog nasilja. 68 anketiranih, oko polovice njih, zna što je to, svjesni su opasnosti kojoj osoba može biti izložena. Nekoliko učenika je sasvim lijepo objasnilo što je to: zloporaba nečijeg identiteta, prijetnje i objavljiva-nje nečijih kompromitirajućih fotografija bez pristanka, ismijavanje i omalovažavanje osobe što može ostaviti ogromne psihičke posljedice po zlostavljanu osobu. Ne-koliko učenika je napisalo da zna za slučajeve gdje je in-ternetsko zlostavljanje završilo s tragičnim posljedicama-opisali su slučaj mladića koji je pozvan putem interneta na «sastanak», a onda okrutno pretučen, kao i slučaj dje-vojke kojoj je otac «provalio na profil» s navodno teškim posljedicama po djevojku.

način podrazumijeva: sve je samo prijateljstva i virtualne zabave-sve o nikako nije primjereno njegovuzvoj i psihu korisno, a što nije?o razgovorom, savjetima, ali i stalnim

venu mrežu!

ž l d ž d



Jedna je učenica ispisala: «Meni se takav slučaj desio, spo-minjanje intime i prijetnja, ali sam ja to iritirala i sve je bilo OK.» Učenica je vjerojatno mislila ignorirala, samo je li ignoriranje pravi odgovor, odnosno je li rekla rodi-teljima o čemu se radi, jer ju je to sasvim sigurno uzne-mirilo?

Jedna je učenica šestoga razreda sustavno mjesecima maltretirana od vršnjaka preko društvene mreže. Njezin otac je to sasvim slučajno otkrio. Kad je, očajan, upitao svoju kćerku zašto se nije povjerila majci ili njemu, dobio je odgovor koji ga je zaprepastio: «Onda biste mi zabra-nili internet!»

Djecu treba upozoravati, razgovarati s njima, objašnjava-ti, a ne treba ih zastrašivati. Zabrane i zastrašivanja, kažu stručnjaci, rezultiraju strahom od povjeravanja roditelju po principu: mama i tata su mi to zabranili, ja sam ipak to napravio, znači oni će me kazniti, a ako nikad ne saznaju, ja neću ni biti kažnjen. U slučaju, dakle, da dijete naiđe na sadržaje koji ga zbune ili preplaše, u strahu od kazne neće potražiti pomoć. Stručnjaci savjetuju da djeci treba mirno u razgovoru objasniti opasnosti s kojima se mogu suočiti. Treba, također, odrediti vrijeme koje dijete može provoditi pred računalom i strogo se pridržavati dogovo-renih pravila. I, što je najvažnije, s djecom treba provodi-ti što više vremena i slušati pažljivo što pričaju.

Ostali učenici, njih 49 %, nikad se nisu susreli s pojmom internetskog zlostavljanja.

Ima li ikakav sadržaj na FB koji im pomaže u nastavi? Ovdje su osmaši glatko priznali - NE. Tako su odgovorila 82 učenika ( 74 %). Ovi koji su odgovorili sa DA, priznali su većinom - isto. Naime, učenici koji su odgovorili po-

ANKETA: FACEBOOK

tvrdno, objasnili su: prijatelji mi preko FB šalju pitanja za kontrolne, nekolicina na FB nalazi savjete kako napraviti najbolji šalabahter, a nekoliko učenika kaže da na FB raz-mjenjuju napisane lektire. To je, uglavnom, ono što Face-book «nudi» za bolji uspjeh u školi.

Jedino bi se mogla prihvatiti odgovora 4 učenika kojima igranje Geo Challenge igrice pomaže u zemljopisu i 2 učenika koja tvrde da im pomaže općenito s engleskim jezikom.

Još je 13 učenika odgovorilo sa DA na ovo pitanje ne objašnjavajući točno kako im pomaže.

Europska statistika kaže da 2/3 mladih u Europi uključe-no je u neku društvenu mrežu i, ako ni po čemu, barem smo, evo, po ovome u europskim okvirima. O visokom postotku naših učenika na FB možemo, osim uklapanja u europsku statistiku, reći da tješi činjenica da stručnjaci kažu da bi se roditelji trebali zabrinuti jedino u slučaju ako je mrežni kontakt dominantan način druženja mla-de osobe. Druženje «od krvi i mesa» djetetu jednostavno ništa ne može zamijeniti pa ni stotine ili tisuće virtualnih «prijatelja»

Sandra Franković

U siječnju 2011. godine 83-godišnji papa Benedikt XVI. blagoslovio je društvene mreže, no upozorio je kako «to ne može zamijeniti pravi ljudski kontakt». Inače poprilično tromi Vatikan kad su u pitanju su-vremeni trendovi, pravodobno je, čini se, uvidio zna-čenje koju društvene mreže imaju u životu mladog čovjeka.



DJECA SU UKRAS SVIJETA

Marija Cvitan, 2 godine i 4 mjeseca

Ivan Tuka, 4 mjeseca

Marija Lazić, 1,5 godinaKatarina Grubešić, 2 godineNikolina Antičević, 2 godine i 4 mjeseca

Katja Znahor, 7 mjeseci

Luis (8,5 godina), Jelena (6 godina), Frida (3 godine) i Marta Kristić (1 dan)



DJEČJI BISERI:• Baka je debela zato što je

puna ljubavi.• Kada baku bole zubi ona ih

stavi u čašu.• Što je čovjek stariji, njegovi

zubi su sve skuplji.• U zoološkom vrtu ima

životinja koje ne postoje.• Leptir je insekt iz porodice

helikoptera.• Veoma sam se uplašio kad

se mama razboljela. Pomislio sam da će tata kuhati.

• Krave ne smiju brzo trčati da ne bi prolile mlijeko.

• Neki psi toliko vole vodu da u njoj žive. To su morski psi.

Patricia Ban, 8 mjeseciAleksandra Ivković, 9 mjeseci Toni Petrović, 1,5 godina

Alena Tuka Geraudo, 2 godineLorena Bilić, 1 godina

Borijan Bešlić, 1 godina Antonio Medić – Bilan, 7 mjeseci



Možete li nam pobliže obja-sniti Vaš posao?Moj posao je da pomognem

svim osobama kojima je po-

trebna pomoć ukoliko imaju

neke govorne i jezične poteš-

koće. To se znači ne odnosi

samo na malu djecu nego i na

odrasle i na stare osobe.

Što vas je potaknulo da bu-dete logoped?Pa ne znam, čitala sam puno

literature, gledala neke filmo-

ve, a i poznavala sam neke

osobe koje su išle kod logo-

peda i onda su mi oni pre-

pričavali kako im je bilo, što

su radili i tako sam se zain-

teresirala za ovaj posao. Čak

u drugom razredu srednje

škole odlučila sam da ću biti

logoped i ništa drugo!

Kako se, u stvari, postaje logoped, koju školu treba završiti?Prvo, naravno, srednju školu

koja mora biti četverogodiš-

Od prošle školske godine u našoj školi radi i pruža pomoć velikom broju učenika logopedica Vanja Oroz. O njezinom radu i iskustvima vezanima

za rad s učenicima kojima je njezina pomoć neophodna razgovarale su članice naše novinarske sekcije

nja, a onda Edukacijsko-reha-

bilitacijski fakultet. Kod nas taj

fakultet ima u Tuzli, osim toga

ima u Zagrebu i u Beogradu.

Smjer koji sam ja završila je

logopedija i surdoaudiologija.

Ali to nije sve, treba čitav život

stjecati novo znanje i usavrša-

vati se u struci.

S kojim se poteškoćama naj-češće susrećete?Najčešće su to djeca s artiku-

lacijskim poteškoćama tj. s

problemima u izgovoru poje-

dinih glasova, zatim su česte

teškoće u čitanju i pisanju i

poteškoće u učenju.

Ima li puno starijih učenika, od V. do VIII. razreda koji dolaze kod Vas?Pa ima, obično su to učenici s

poteškoćama u učenju...

Koliki je, u stvari, broj djece kojima pružate pomoć?Broj djece kojoj pružam po-

moć je baš jako velik. Nekima

je potrebno da dolaze i češće,

RAZGOVOR S LOGOPEDICOM VANJOM OROZ

KLJUČ USPJEHA - SURADNJA S RODITELJIMA

Vanja Oroz u razgovoru s našim novinarkama

ali pošto je broj jako veliki,

to je prosto nemoguće. Ja se

nadam da će u skorije vrije-

me doći do okončanja nekih

tretmana da se mogu više

posvetiti i drugima kojima je

potrebna pomoć.

Vidite li napredak kod dje-ce? Naravno da je napredak vid-

ljiv, ali to je, opet, različito

od djeteta do djeteta. Najbo-

lje napreduju ona djeca kod

kojih su uključeni i roditelji,

obitelj, prijatelji, nastavnici.

Napredak je vidljiv i kod ve-

likog broja djece kojima su

tretmani već gotovi.

Kakva je Vaša suradnja sa roditeljima?Na žalost, ona bi mogla biti

bolja. Nisam baš zadovoljna

tom suradnjom. Postoji ne-

koliko roditelja koji stalno

dolaze sa svojom djecom,

koji se jako zanimaju, a ve-

ćina roditelja nema dovoljno

vremena za svoju djecu pa

onda nemaju vremena ni za

suradnju sa mnom.

Desi li Vam se da učenik ne napreduje kako ste očeki-vali?

Naravno, to je često. Potreb-

no je da se «poklope» razli-

čiti uvjeti da bi tretman išao

u onom smjeru u kojem ja

želim. Ali ako roditelji nisu

uporni onda ni dijete neće

biti zainteresirano. Može se

desiti i da svi mi pozitivno

utječemo, ali da dijete ne na-

preduje onako kako ja želim.

Onda tražimo koji je uzrok

toga problema i nastojimo ga

riješiti.

Možete li nam izdvojiti neki težak slučaj s kojim ste se susreli?Pa mogla bih reći da mi je naj-

teže kada mi dođu djeca koja

su "zakasnila" na tretman.

Roditelji često ne priznaju da

im dijete ima problema pa se

kasno sjete da djetetu treba

pomoć. A sa djecom od pet-

naest - šesnaest godina već

je teško bilo što napraviti. Ne

bih izdvajala neki najteži slu-

čaj, ali jako mi je teško kada

roditelji nisu uključeni i ako

postoji više poteškoća. Lako

mi je kada imam samo pro-

blem s artikulacijom ili pisa-

njem, ali kada je više proble-

ma, onda je već teže.

I, na koncu, možete li nam reći što Vas najviše žalosti, a što raduje u Vašem poslu?Raduje me, naravno, i svaki

mali pomak u samom tre-

tmanu. Raduje me kad su

djeca sretna, osmijeh kod

djece, a žalosti me kada dije-

te ima mogućnost da ide na

bolje, da napreduje, a ne želi.

Kada nije uporno, kada rodi-

telji ne žele priznati da dijete

ima problem i onda ono ide

u pogrešnom smjeru. Žalosti

me kada vidim da dijete nije

prihvaćeno od okoline. Po-

stoji mnogo djece koja su od-

bačena od svojih vršnjaka.

Nevena Barišić, VIII.4

Tanja Grgić, VIII.4

KLJUČ USPJEHA - SURADNJA S RODITELJIMA



ĐAČKA UMJETNIČKA RADIONICA

Kroz oblake i kroz maglu

zimsko sunce sad nas zove.

Ispod snijega povijene,

Sveg drveća grane stoje.

Vjetar nosi pahuljice,

svoje mjesto gdje će naći?

Bijeloj, zimskoj tad postelji,

dat će ruho i oblike.

Zima ima draži svoje,

skijanje i igra djece.

Poneki pas zalutali.

Mrak će brzo. Sunce žali.

Uvečer kraj tople peći

nitko se ne boji zime.

Sad Božić s veseljem čekam,

Svjetla crkve kroz mrak gledam.

Mateo Bilić, VIII.5

ZIMSKO JUTRO

Crveno neboSnijeg i led se tope

Od sjaja suncaNikola Trogrlić, VIII.5

Zima je.

Duge ledene kristale

obasjavaju jutarnje zrake sunca.

I one ptice male

traže malo mrvica.

Zavukla se magla

u svaki kutak grada

A puno bijelih pahulja

iz visine pada.

Melisa Curić, VIII.5

Glasna tišina, hladan, promukao zrak

usamljen širi se po selu,

ostavljajući neobični trag,

mrklo nebo i maglovito jutro.

Bijeli pokrivač neopaženo se uvukao u selo,

tiho, na prstima,

bacajući na nas pahulje,

srebrne, svečane.

Hladno, maglovito,

tužno, usamljeno,

u moje selo

došlo je zimsko jutro.

Anđela Puljić, VIII.4

Josip Anić, VIII.2



SVETI NIKOLA

Sveti Niko, jedva čekam

da dobiješ ovo pismo!

Slušali smo, dobri bili

pomagali svima mi smo.

Jednu zloću samo imam

i nadam se da nije velika:

svom sam bratu, i to

kradom, čokoladu ja pojela.

Sad te molim, Sveti Niko

da nam dvije ti doneseš,

a sve moje male zloće

da sa sobom ti odneseš.

Petra Bošnjak, II.3

KRILAJa da imam zlatna krila

bila bih mala vila.

Imala bih plašt k’o u princeze,

možda je to nekome bez veze...

Al’ da imam zlatna krila,

svima bih sreću donosila.

I ta krila bi bila k’o u vile,

i imala bih haljinu od svile.

Ema Andrić, IV.3

Moja mama

I ja idemo u šumu brati gljive,

A tata hvata ribe na Prokoškom jezeru.

Lastavice se vraćaju s juga,

A ptice pjevaju, cvrkuću i lete.

Tratinčica, ljubičica, jaglac i

Ivančica pjevaju

Nove pjesme proljeća.

Ovčice pasu travu.

Vjetar puše kroz grane zelenog stabla.

Ivana i Dragana šetaju. Ivana vodi svoga Ćiru, psića, a Dragana svoju macu Fani.

III.2

Tihana Brajković, VI.1

Marija Marčić, VIII.3





U listopadu 2010. godine otac naše učenice Kristine Miličević tragično je preminuo. Ona je na satu hrvatskoga jezika poželjela pročitati pjesmu koju mu je posvetila. Sućut i suze nitko nije mogao skriti... Prijatelji su tu da nas saslušaju i podrže kad nam je najteže.

BEZ TEBE

Svaki dan je sumoran

I bez tebe dosadan

A ja sam od svega umorna

Kad na tebe pomislim

Ja oči zatvorim

I kažem si: Što ću ja s ljudima?

Ne mogu živjeti bez tebe

Ti si mi najmiliji

Ne mogu disati

Kad ti nisi kraj mene.

Ne mogu živjeti bez tebe

Ti si mi najmiliji

Samo želim da se vratiš ti

Samo to, zapamti...

Kad se svega sjetim,

Suza mi krene niz obraze.

Gdje god da pogledam,

Vidim tvoje odraze.

Da mi lakše bude, trudim se

Ali nikako mi ne ide

Od bola me srce peče

a suza mi za suzom teče...

Kristina Miličević, VI.4

Darija Vučić, VIII.5

Anja Livančić, VII.3

Karla Kuliš, VIII.3

MOJ DJEDČesto sjednem ispred portreta moga djeda koji ponosno stoji

na zidu. Sjetim se nekih detalja našega zajedničkog života.

Uvijek sa štapom u drhtavoj ruci hoda i mene doziva. Leđa

mu već pogurena od teškog fi zičkog rada. Na glavi mu stari

kačket, ispod kojeg bi me pratile njegove plave, nasmijane oči.

U jednoj ruci štap, a u drugoj molitvenik od kojeg se nikada

nije odvajao. Često sam slušao kako čita nešto iz molitvenika,

na kojemu su se korice već davno izlizale. Divio sam se

njegovim očima koje su još uvijek tako dobro vidjele. Mnogo

sam vremena provodio s njim i znam da me puno volio, kao i

ja njega. Njegova smrt me jako pogodila. Dugo sam bio tužan

i nesretan Vremenom mi je ostalo samo sjećanje na njega i

njegovu ljubav.

Manuel Odak, VI.1

U poštanski sandučić Naših krila ubačeni su mnogi literarni radovi, lijepe pjesme i crteži. Za ovaj broj izdvajamo i objavljujemo dva rada, a svim učenicima zahvaljujemo na prilozima.



Moja baka Danica živjela je jako teškim nači-

nom života. Kao članica šesteročlane obitelji,

djetinjstvo je provela na Gromiljaku, s tri brata

i roditeljima. Otac im je plaćao školarine od jedne jedine

plaće dok su se svi školovali u Sarajevu. Baka je završila

medicinsku školu, a za vrijeme boravka u Sarajevu, teško

je se snalazila i mnogo je strahovala kad bi se po noći

vraćala kući. Premda nije znala što je banana postala je

farmaceutski tehničar i tako je stekla tridesetpetogodiš-

nje iskustvo. Baka ja bila lijepa, niskog rasta i mamila je

razne poglede. Tako je jednog dana upoznala mog djeda,

prijašnjeg visokog, ali malo poznatog atletičara. Dobili su

četvero djece i osmero unučadi. Baka je bila i ostala izvr-

sna kuharica, samo što je dobila malo više na težini dok je

djed još više smršao. No, oni su uvijek bili, a i sada su jako

dobar par, poznat po svojoj ljepoti. Volim često odlaziti u

šumu s bakom i djedom, ali najsretnija sam kada je baka

sretna, odnosno kada sa mnom i mamom ide u “šoping”,

dolazi nam na bazen ili, pak, kad joj u posjet dolaze braća

iz Amerike, Makarske i s Gromiljaka. Moja baka jedno-

stavno je posebna i volim je baš ovakvu kakva i jest. Često

nam prepričava događaje iz svog djetinjstva i pokazuje

fotografije iz maminog djetinjstva. O, umalo zaboravih!

Moj mlađi brat Jakov i ja uvijek započinjemo sezonu zim-

skih igara odnosno sanjkanja i grudanja kod djeda i bake.

Hmm, nadam se da će tako biti i ove godine!

Tihana Brajković, VI.1 MOJA BOSNABosna je:

sve što volim

sve što mi treba

i sjajno sunce

što mi se smiješi s neba.

Njome bistra rijeka teče,

puna je topline, ljubavi i sreće.

Zelena polja, šume svježe,

planine visoke, potoci plavi,

a da i ne govorimo o cvijeću

i zelenoj travi.

Čuvajmo Bosnu

za generacije druge!

Nek’ se njenim poljima

šire šarene duge.

Leona Duno, V.1Anđela Korčanin, V.2

Sara Bošnjak, VI.1


MOJA BAKA DANICA



PROLJEĆE ŠETA...Dok prirodom šeta,

zimi ono smeta,

a zima se tuži

s njime se ne druži.

Pobjegla je zima

na drugi kraj svijeta.

A proljeće šeta li šeta...

I dok šeta,

radost nosi

Vrapcu, šumi, travi

i cvijetu u rosi.

Ivana Ilijašević, VIII.3

Dora Stanić, III.2

Ana Duno, III.2

Mirna Biletić, II.1


PROLJEĆEPROLJEĆEProljeće je, sunce sija,

ptice stalno cvrkuću.

Cvijeće miriše,

zrak svjež,

stabla zelena.

To je toliko lijepo

da ne znam kuda ću:

na livadu punu cvijeća,

ili slušati ptice kako cvrkuću.

Odrekao bih se svega,

samo da je stalno proljeće.

Petar Rajić, V.1

ZVJEZDICADa sam zvjezdica mala

cijelu noć bih sjala.

Ni tren ne bih stala,

ni sekundu ne bih zaspala.

Spavati mogla bih

cijeli dan.

Tada bih usnula najljepši san!

Al' najljepše od toga je

što uvijek vidim sve,

i što ljudi noću

vide me!

Tereza Šušnjara, VI.3



ZBOGOM ŠKOLOZbogom knjige izderane,

zbogom torbe teške,

zbogom klupe stare,

idem kod svoje kuće male.

Kad ljeto dođe nama

Dječja radost vlada

i kad kući odem ja

bit će ćao, ćao

škola moja.

Marko Kobačić, II.1

Iva Anić, III.1Dajana Dijaković, V.1

Anđela Milanović, I.2




Strah i nevjerica, samo sam to u sebi osjećala. Stojeći prije osam

godina ispred školske zgrade činilo mi se kao da je škola jedan

nedostižan cilj, nešto nemoguće i neostvarivo, a u isto vrijeme

nešto novo i lijepo. Znala sam da je tada počeo neki novi život, a bila

sam u pravu. Novi ljudi su se pojavili u mom životu. Kao da sam do-

bila neku novu obitelj. Ulogu moje mame imala je draga i posebna

učiteljica Amarela koja je uvijek bila spremna pomoći svima i poka-

zati nam pravi put. Ulogu braće i sestara dobili su mnogi prijatelji iz

razreda s kojima sam provodila većinu svog vremena. Ubrzo je ulogu

učiteljice Amarele dobila učiteljica Mira. Iako je bila starija, dobro

nas je razumjela i uvijek je bila strpljiva s nama. Ona nas je i najdulje

učila. Posljednja u nizu, ali nikako manje važna, bila je mlada učite-

ljica Ana. U svakom smislu bila je posebna na sebi svojstven način.

Rastanak s njom svima nam je doista teško pao. Nakon tog četvero-

godišnjeg školovanja, uslijedilo je nešto novo. Nastavnici, razrednica,

te novi prijatelji. Nova prijateljstva lako smo sklapali. Svako novo pri-

jateljstvo bilo je moje priznanje i moja nova medalja, jer nije bilo lako

pronaći nekoga kome u potpunosti možeš vjerovati. I narednih go-

dina, zajedno smo prolazili kroz sve probleme, nevolje; zajedno smo

željeli, maštali, sanjali... zajedno smo voljeli.

Voljeli - zato što su se kao i kod svih, i kod nas pojavile prve ljubavi i

prvi snovi. Ali sve su to bili dijelovi našeg dosadašnjeg odrastanja. Ali

svakako ćemo iz ove škole izaći sretni i bogati mnogim novim isku-

stvima. Sada se nalazimo na raskrižju putova: hoćemo li odabrati put

ka slijepoj ulici ili ćemo ipak imati sretniji put, ali svakako nitko od

nas neće zaboraviti prošlost i zauvijek ćemo se sjećati osnovne škole s

osmijehom na licu.

Mihaela Marković, VIII.3

Mia Latinović, III.2

Ema Kuliš, II.1

Leona Cvitan, II.b


MOJE OSMOGODIŠNJE ŠKOLOVANJE



Andrea Vujica, VIII.4 Mihaela Anić, VI.2

David Dijaković, VII.1

Hrvoje Komšić, VIII.1 Gabrijela Oroz, IV.3


JESEN JE...Teška i sumorna kasna jesen dosađuje se po mom kra-

ju. Šalje jake hladne vjetrove u borbu protiv vrućine. U

ljudima budi tužna osjećanja koja jedino ona voli. Sve

cvijeće je na počinak poslala. Vjevericama ne da nima-

lo mira dok za hranu traže žir. Jelke su jedine ostale

zelene. One su jače od jeseni. U šumi je ostavila veliki

trag: sve joj je lišće pootkidala. Medvjede polako šalje

u san. Jesen je desna ruka zime, polako najavljuje njeno

ime. Snijeg često pada. Bijeli oblaci odlaze u zaborav,

dolaze novi, crni i mračni oblaci. Jesen je posljednje

godišnje doba pa ga moramo poštovati koliko poštu-

jemo i ostala.

Antonio Dilber, VI.1



Rijetko se tko od nas sjeća datuma kada je krenuo u ško-

lu, a ja se odlično sjećam: lijep i sunčan 1. rujna 2003.

godine. Oko stotinu nas je stajalo ispred škole uhvaće-

nih za majčinu ruku i čekalo da ga učitelj ili neka od učiteljica

prozove. Čuvši svoje ime iz usta učitelja, mama i ja smo se upu-

tile u učionicu. Taj dan svi smo bili zbunjeni, tek rijetki su se

poznavali. Tridesetak glava virilo je iz klupa i pažljivo slušalo

učiteljeve riječi dvije godine. Krajem drugog razreda, preuzela

nas je učiteljica Amarela, nekima na radost, a nekima na žalost.

Ja mogu iskreno reći da sam bila sretna jer me napokon uči

učiteljica! Brzo je prošao treći razred, pa četvrti. Zatim ekskur-

zija i prve, nazivamo ih „prave simpatije.“ Završila sam četvrti

razred, ali sa suzama u očima jer se rastajemo od učiteljice.

Došao je peti razred. Svi smo bili ganuti i pomalo tužni kad

smo čuli da će nas miješati i bojali se hoće li s nama biti naš

najbolji prijatelj. Mogu reći da su sa mnom u razredu ostale sve

one osobe koje baš volim. Sjećam se kad se biralo rukovodstvo

razreda, mnogi su govorili: „A zašto to nije netko iz našeg ra-

zreda“? Razrednica Ivana bi se nasmijala i odgovorila da smo

od sada jedan razred i da nema „vašeg i našeg razreda“. Iako je

u početku bilo tih nesuglasica, ja vjerujem da nitko od nas nije

požalio što su nas «miješali.» U početku mi je, kao i svima, to

bilo teško prihvatiti, ali sad svoj razred i prijatelje ne bih mije-

njala ni za što.Došao je šesti razred . Neki su nam se odselili, a

neki su nam doselili.

Za sedmi razred mogu reći da mi je „proletio“ ... Tada smo svi

postali neozbiljni, neki su učili, neki nisu. Uglavnom, bilo je

svega, ali najviše smijeha i zabave.

Napokon je stigao i VIII. razred koji mi se prije osam godina

činio tako, tako daleko. Tada sam mislila da neću nikada za-

vršiti osnovnu školu, a gle, sada već polako zatvaramo vrata

osnovnoj školi i djetinjstvu. Polako, ali sigurno nam se otva-

raju nova vrata, vrata srednje škole i ozbiljnijeg obrazovanja,

razmišljanja čime se će tko baviti u životu. Mislim da je to prva

ozbiljna odluka do sada koju trebamo donijeti.

Već sada mi je, čini se, žao osnovne…Po-

čet ću od hrvatskog jezika, meni najdražeg

predmeta. Nastavnica Sandra nas je uvijek

dočekivala s osmijehom na licu, vesela

i raspoložena. Često bi s nama podijelila

neke priče, odstupjući školskog gradiva,

ali ja kažem isto što i ona: „To ne smatram

izgubljenim vremenom!“. Zatim engleski

i muke s čitanjem, prijevodom, gramati-

kom i nepoznatim riječima. Zemljopis i

povijest, često nazivani najgorim i najte-

žim predmetima. Iako nikada nisam imala

sve petice, meni nikada nije bilo dosadno

na tim satima. Nastavnice Marina i Ljilja-

na su nas često nasmijavale, uljepšavale, ali

nekad i otežavale naše školske dane, grdile

nas i ljutile se, ali smatram da je i to jedan

neizbježan dio školovanja. Onda matema-

tika... nekada je bila baš „viša matematika“!

Kada bi trebao biti sat tehničkog, likovnog

ili informatike, za nas je to bilo poput godišnjeg odmora, a da

ne pričam o tjelesnom gdje smo znali istrošiti sav višak energi-

je! Na vjeronauku smo često pravili probleme, a na glazbenom

smo pjevali kao slavuji (šala, naravno). Fiziku i biologiju smo

rijetko slušali, ali uvijek je bilo i nekoliko „Einsteina“ koji su

pratili i te predmete. Pa zato i postoji izraz čast izuzetcima“!

Za kemiju smo se uvijek pitali zašto je imamo kao predmet, ali

nastavnici su uvijek znali naći odgovore i na takva pitanja.

Sada mogu reći da mi je osam godina provedenih u ovoj školi

bilo osam godina sreće, ljubavi i prijateljstva. Nekada bi se pri-

krao i koji tužan dan, ali oni se brzo zaborave. Tu smo stekli

prave prijatelje, zaljubili se prvi put, dobili prve jedinice i peti-

ce, doživjeli uspone i padove...

Sjećam se još jednog datuma 19. svibnja 2010. godine Danas

je točno godina dana od zgode koja mi se nikada neće izbrisati

iz sjećanja.

Bila je srijeda i imali smo pet sati. Pošto nije bilo autobusa,

Martina, Nevena i ja odlučile smo otići do «Konzuma» i tako

si skratiti vrijeme. Prolazeći pored košarkaškog igrališta, srele

smo Damjana, Renata i Gabrijela koji su nam se odlučili pri-

družiti. Tako smo svi zajedno otišli kupiti čokoladu u «Kon-

zum» i, na moj nagovor, otišli smo do parka. Svi smo potrčali

prema ljuljačkama. Na našim licima vrlo lako se čitao osmijeh

zadovoljstva, a oči su nam sjale od radosti. To nam je bilo krat-

ko prisjećanje na dane ranog djetinjstva, ali i znak da još nismo

bili odrasli.

Od tog događaja svi smo se promijenili. Otada više nismo bili

u parku i ljuljali se na ljuljačkama.

Trenutno, imam malu zbrku u srcu i mislima. Prepliću mi se

osjećaji tuge i radosti. Tuge, jer se rastajem od svojih prijatelja

i ispisujem posljednju stranicu o svome najburnijem razdoblju

života – djetinjstvu. Radosti, jer postajem zrelija i ozbiljnija

osoba koja će, nadam se, koračati životom uzdignute glave.

Ivana Anić, VIII.4

Ana-Maria Grgić, VIII.5


N EŠTO Z A K R A J . . .



Jelena Bošnjak, VI.4

Ivan Ćurčić, VI.2

Barbara Pecirep, V.2


MOJ GRAD

Ja živim u najljepšem gradu na svijetu. Zove se

Kiseljak. Kroz centar protječe rijeka Lepenica u

kojoj plivaju patke. Iznad rijeke je most kojim

prolaze pješaci i automobili. Najviše mi se sviđa pro-

laziti tim putom jer znam da on vodi u park gdje se

volim igrati i družiti s prijateljima. Iz parka se proteže

prelijep pogled na crkvu sv. Ilije. Moj Kiseljak poznat

je po izvoru mineralne vode i kiseljačkim pogačama.

Najljepši je noću obasjan svjetlom. Jedva čekam da

ga okite božićnim lampicama da nas i anđeli vide i

čuvaju. Ponosan sam na ljepotu moga grada i volim

ga jer je on za mene najljepši.Mateo Bošnjak, III.1



Iako sam odlična učenica, škola mi baš i nije draga. Uvijek

jedva dočekam raspust, ali znam da će mi kasnije nedosta-

jati. Još nisam svjesna da odlazim iz ove škole i znam: koli-

ko je god teško u ovoj bilo, u drugoj će biti još teže. Ovdje smo

se uvijek nečemu smijali. Još se sjećam nekih zgoda na satima.

U kabinetu likovne kulture je vječna priča, a onda se nastavnik

malo izdere, pa budemo mirni čak minutu. Tjelesno…ozljede,

padovi, ali svejedno nam svima drago. U kabinetu engleskog

jezika uvijek nam je nešto smiješno, ali kada nastavnica naja-

vi kontrolni, brzo se uozbiljimo. Na hrvatskome je mirotvorac

znao postati „tvorimir“... Fizika…sad trebam i ogledalo crta-

ti, te je li ravno, izbočeno ili udubljeno, bez toga ne možemo.

Sutra ćemo moći reći da smo u nekom prošlom vremenu na

povijesti lijepili stolice za pod.

Sa zemljopisom muke mučimo. Gdje je ovaj, a gdje onaj grad…

ma što će nam to?! Sto formula, sve moraš naučiti jer radimo

desetu pismenu zadaću iz matematike. Na biologiji nam je naj-

zanimljivije. Naučili smo da je boca piva na dan - zdrava. I još

kemija, jedan od najtežih predmeta, tu smo svi, naravno, zapi-

sani u „teft eru“...

Za kraj, znam da će mi ova škola nedostajati i da ću tek sada

vidjeti da ovdje ništa nije bilo teško, ali tako je, i mi moramo ići

dalje. Nadamo se da će nas nastavnici pamtiti po onim dobrim

stvarima, ako ih uopće ima, a ne po lošim.

Ana-Maria Grgić, VIII.5

Mario Kubiček, VII.1

Danijela Vujica, V.2

ZA KRAJ




Eko-kviz “Lijepa naša” održan je u Stojkovićima –

Novi Travnik 11. veljače 2011. godine.

Na tom županijskom natjecanju naša ekipa je za-

uzela drugo mjesto (zajedno sa KŠC “Petar Barbarić”

Travnik). Natjecalo se osamnaest škola, a prvo mjesto je

zauzela natjecateljska ekipa OŠ “Uskoplje”. Treće mjesto

pripalo je OŠ “Novi Travnik”.

Za našu školu natjecali su se: Ivana Ilijašević, Luka Tro-

grlić, Katarina Franjić i Marija Bradara. Čestitke svima

na postignutom uspjehu, kao i njihovoj mentorici Kor-

neliji Okić, te nastavnicama koje su učenike pripremale

EKO KVIZ “LIJEPA NAŠA” 2010./11.

BUDIMO EKOLOGIČNI!

Konkurencija je bila jaka, ali smo uspjeli!

EKOLOŠKE TEME

Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova

okrutnost nadmašuje njihovu.

Leonardo da Vinci (1452.-1519.)

MIR ČOVJEK MOŽE NAĆI SAMO

MEĐU BILJKAMA. Michelangelo Buonarroti (1475.-1564.)

za natjecanje: Zrinki Zujić, Marini Katavi, Arijani Rimac

i Zdenki Mišković. Pitamo naše natjecatelje kakvi su doj-

movi:

-Bila je jaka konkurencija, ali smo nastojali pokazati sve

što znamo i što smo naučili s našim nastavnicama. Puno

smo radili i učili, radili na našoj prezentaciji i općenito se

trudili da što bolje predstavimo svoju školu. Radili smo

prezentaciju na aktualnu temu otpada, odnosno njegovog

recikliranja. Kad smo čuli da smo osvojili drugo mjesto,

nitko nije bio sretniji od nas! Drago nam je i zbog mento-

rice i zbog drugih nastavnica.

“Dobili smo dar od nastavnika

Ante!” pronio se glas školom.

Ubrzo su se svi djelatnici na jed-

nom velikom odmoru u svibnju

2010. sjatili u naš botanički vrt i

imali što i vidjeti: krasnu biljku

s nadahnutom posvetom.

VELIKA TI,

ANTO, HVALA

“VELIKA TI, ŠKOLO, HVALA, ZA SVE LIJEPO ŠTO SI MI DALA! 2010. A. DRMAČ”



U utorak, 8. lipnja 2010. godine održan je treći

po redu svibanjski kros. U krosu su sudjelova-

le učenice i učenici od V. do VIII. razreda. Prve

na startu bile su učenice petog razreda, gdje je Katarina

Perković (V.4) osvojila prvo mjesto, drugo mjesto zauzela

je Antonela Galić (V.3 ) i treće mjesto osvojila je Vanja

Bošnjak (V.1) . U skupini dječaka petog razreda, „titu-

lu“ najbržeg učenika odnio je Nikola Baban (V.4) , dok

je drugo mjesto zauzeo Marko Štekić (V.1) i treće mjesto

– Antonio Ćorić (V.4).

U konkurenciji učenica šestog razreda pobjedu je odnije-

la Matea Šteko (VI. ) , drugo mjesto pripalo je Maji Ma-

riji Pravdić (VI.3) i treće mjesto zauzela je Marina Šimić

(VI.3). Od dječaka šestog razreda, prvo mjesto osvojio je

Mario Slišković (VI.1), drugo mjesto - Paško Zdilar (VI.1

) i treće mjesto - Marko Štekić (VI.4).

Od učenica sedmog razreda, koje su trčale 500 metara,

treću pobjedu zaredom odnijela je Darija Vučić (VII.5),

drugo mjesto osvojila je Karla Kuliš (VII.3) i treće mjesto

- Tamara Bojo (VII.2). Od dječaka sedmog razreda naju-

spješniji bio je Mateo Bilić (VII.5), drugo mjesto odnio je

Marin Trogrlić (VII.1) i treće mjesto - Mladen Marković

(VII.1) .

Od učenica osmog razreda koje su trčale 600 metara, naj-

uspješnija bila je Silvija Stanišić (VIII.1), drugo mjesto

pripalo je Željki Trogrlić (VIII.2) i treće mjesto Nikolini

Dana 11. svibnja 2010. godine održano je školsko

natjecanje u trčanju (sprintu) na 40 metara.

Natjecali su se učenici V., VI., i VII. razreda.

U kategoriji V. razreda pobjedu su odnijeli Maja Škoro

(djevojčice) i Mihael Vlajić (u dječaci).U kategoriji VI.

razreda pobijedili su Brigita Bilić i Luka Franković. U

kategoriji VII. razreda najbrži su bili Petra Puljić i Marin

Trogrlić.

- Prije natjecanja bila sam nervozna, pa sam s „konku-

renticama“, Tamarom i Karlom, otišla kupiti slatkiše.

Postajale smo sve nervoznije. Nastavnik nas je pozvao

u dvoranu da se odjenemo i zagrijemo. Onda smo izašli

vani, a nastavnik nam je objašnjavao pravila trčanja. U

stomaku sam osjećala mučninu. Zazvonilo je i čitava

škola je došla gledati nas. To mi je bilo još gore. Vrijeme

je bilo za start. Mislila sam samo kako moram pretrčati

što brže. Čula sam zvuk pištaljke te krenula. Na kraju

utrke nastavnik je pokazao prstom u mene i rekao da

sam osvojila prvo mjesto. Nisam mogla vjerovati!

Petra Puljić (VII.5)

SPRINT

Pobjednici utrke dobili priznanja

Pobjednici utrke

SVIBANJSKI KROS

UČENICI - USPJEŠNI SPORTAŠI

Dusper (VIII.3). Učenici osmog razreda trčali su 800 me-

tara, a pobjedu je odnio Marin Galić (VIII.3), dok je dru-

go mjesto zauzeo Boris Puljić (VIII.2). Na trećem mjestu

našao se Ivan Korčanin (VIII.).

Poslije održanog krosa, ravnateljica škole pobjednicima

je dodijelila pehare i diplome, uz burnu podršku učenika

na tribinama, koji su zdušno bodrili svoje kolege koji su

se utrkivali. Kroz ovaj sportski događaj publiku i sudioni-

ke vodila je članica novinarske sekcije Maja Dugandžić.

Ivana Anić, VII.4



U nedjelju, 27. ožujka 2011.godine u dvorani Srednje škole “Ivan Goran Kovačić” u Kiseljaku je održano košarkaško na-tjecanje. U natjecanju su sudjelovale osnovne škole: “Kiseljak”, “Gromiljak”, “Lepenica”, “Brestovsko” i “Kreševo”. Naša natje-cateljska ekipa osvojila je 1. mjesto, a najboljim pojedincem proglašen je Karlo Gardavski (VIII.5).

Detalj s natjecanja u skoku uvis održanog 24. listopada 2010. - Melisa Curić, VIII.5

Učenik VIII.2 odjela naše škole, Tin Dujmović zasi-gurno je jedan od najboljih karatista svoje dobi. Tin tre-nira karate već tri godine i ima plavi pojas. Trener mu je njegov tata Mato Dujmović, a karatisti svoje klubove imaju i u Brnjacima, Lepenici i Kre-ševu. Trenira šest puta tjedno, a njegova početna grupa je u Lepenici. Tin je tri godine vodeći u Bosni i Hercegovi-ni u kategoriji dječaci 13-14 godina, a već devet mjeseci peti je u svijetu. Ima ukupno petnaest medalja, od kojih su: jedanaest zlatnih, tri srebrne i jedna brončana. Od 18. do 20. veljače 2010. godine, Tin je sudjelovao na Svjetskom pr-venstvu u Beogradu. Zauzeo je odlično peto mjesto u kon-kurenciji od 60 natjecatelja, a njegova reprezentacija bila

Europsko prvenstvo mažoret-kinja održano je od 16. do 19. rujna 2010.godine u Širokom Brijegu. Na prvenstvu je su-djelovalo 95 mažoret-ekipa, uz nastup 2048 mažoretkinja iz 10 europskih zemalja: Bo-sne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Češke, Slovačke, Francuske, Rumunjske i Bugarske. Prvi dan se nismo natjecale već smo uvježbavale koreo-grafije i defilee. Drugi dan smo se natjecali u plesu s pomponima, a treći u ple-su sa štapom. Natjecanje se održavalo na terenima hotela “Đulić”, ali treći dan je zbog kiše završno pojedinačno na-tjecanje u svim kategorijama održano u Gradskoj šport-

je jedna od najboljih. Najve-će protivnike ima u Karate klubu “Fudokan” iz Visokog, a njegov uzor je proslavljeni nositelj crnog pojasa dr. Ilija Jorga. Tinov cilj je steći naj-veće znanje iz karatea i posta-ti najbolji u svijetu.

Ivana Anić, VIII.4

Konkurencija je bila velika

XII. EUROPSKO PRVENSTVO MAŽORETKINJA U ŠIROKOM BRIJEGU

NAŠ KARATIST

LICE S NASLOVNICE: DAJANA DIJAKOVIĆ, V.1

KOŠARKAŠKI TURNIR

Najbolji na turniru

Najveći uspjeh: peti u svijetu

skoj dvorani “Pecara”. Sve mažoretkinje su bile odlične i zaista su imale prekrasne odore. Apsolutne pobjednice ovog Prvenstva bile su Za-grebačke mažoretkinje koje su osvojile prva mjesta u svih 14 kategorija! Iako nije važno pobijediti nego sudjelovati, one su zasigurno bile pono-sne kao nositeljice 14 zlatnih medalja. U Kiseljak smo se vratili 19. rujna u ponoć, i to umorne, iscrpljene i s ne baš najbo-ljim plasmanom. Ali za utje-hu nam ostaje činjenica da je konkurencija bila velika, a mi smo bile sretne jer smo se vratile kući. Ipak smo se sve lijepo zabavile.

Ivona Drljepan, VI.3

Ako se pitate kako je naša mala Dajana uspjela sve te silne medalje i pehare sa skijaških natjecanja donijeti u školu, da znate - pitam se i ja. U razgovoru nakon fotografi ranja doznali smo da je Dajana promijenila skijaški klub i sada je članica “Sarajevskog skijaškog kluba Sarajevo”, kaže zbog toga što je moguć veći uspjeh. I ove skijaške sezone postigla je sjajne rezultate, a kaže da joj je najveća želja ići opet u Austriju na skijanje na glečerima.Nadamo se da će Dajana uspjeti ostvariti svoju namjeru, a i da ćemo je dogodine opet fotografi rati, i to s novim peha-rima, medaljama i priznanjima.

S.Franković

UČENICI - USPJEŠNI SPORTAŠI



NA SATIMA HRVATSKOGA:

-Što bi ti želio biti kad porasteš?

-Paa, ja bih nastavnice, želio postati ili vožač aviona ili pilot.

�◆�

Jedan se učenik uporno javlja da odgovara lektiru.

Nastavnica odluči da mu da priliku da popravi ocjenu pa ga

pita:

-Vidim dopao ti se Krleža, baš lijepo, koji bi tekst ti

odgovarao?

Učenik će samouvjereno: Ja sam obradio onaj njegov Krmelj! -Valjda Kremlj! - ljutito će nastavnica.

-A šta je to?

�◆�

-Ideš u etnografsku sekciju? Krasno,

što, inače, radi etnografska sekcija?

-Oni vam, nastavnice, čiste ribicama svakog četvrtka! -

objašnjava brže-bolje jedan učenik koji nije njezin član.

�◆�

Analizirajući pjesmu Frana Galovića Jesenski veter,

nastavnica pojašnjava kajkavizme.

-Što bi mogli, što mislite, značiti stihovi:

Mošt nam curi. V čeber.-Znam ja! Curi nam nos!

�◆�

Kako još nazivamo sklonidbu pridjeva?

-Znam ja, detonacija pridjeva!

�◆�

Nakon čitanja književnog teksta, nastavnica

provjerava jesu li poznate sve riječi, pa pita:

-Spominje se, djeco, ovdje mehana. Zna li tko što je to?

Javlja se jedan hrabar:

-To bi mogla bit' automehaničarska radnja!

�◆�

Stariji brat objašnjava svojoj maloj sestri:

-Na svijetu postoje četiri čovjeka...

Prije nego što je nastavio objašnjavati dosjetku, da su ostalo-

ljudi,

sestrica brzo provjerava:

-Uh, a jesam li ja jedan od ta četiri?

SA ZEMLJOPISA:

-Koji je Hrvat pomagao u istraživanju Afrike?

Učenik ne zna, a nastavnica mu pomaže:

-Dragutin..Dragutin...

Napokon se učenik dosjeti:

-Aaaa, Tadijanović!

�◆�

Na pitanje koji je to tip dalmatinske obale,

nastavnica dobiva odgovor:

-Paa...taj je tip obale najčešći u Norveškoj!

�◆�

Na pitanje što je nastalo na Versaillskoj

konferenciji,

nastavnica povijesti je dobila neočekivan odgovor:

-Liga prvaka!

�◆�

Nastavnica zemljopisa žali se kolegici:

-Toliko mi je hladno da mi sve noge cvokoću!

REKOŠE I OSTADOŠE ŽIVI:• Najveći dio stanovništva Kine čine Japanci.

• Organi za disanje su dušnik, pluća i crijeva.

• Rijeka Neretva izvire u Schwartzvaldu.

• Na Čubrenu ima vulkan.

• Kad se ne možemo evakuirati s otoka, onda...

sjedimo i molimo krunicu.

• Najveća rijeka u Brazilu je Nil.

• Zid plača nalazi se u Kini.

• Austrijanci su otkrili Nizozemsku i osnovali New

York.

• Ja ću upisati komercionalnu školu.

• Prvi TV u boji nastao je 1859.godine

• Idealist je onaj koji vjeruje u kipove!

• Kada janje poraste nastane tele.

• Geološka doba - to su proljeće, ljeto, jesen i zima.

• Japan je poznat po karateu.

• Glasovi se dijele na šumeće i na zvučnike.

• Sjedište sluha je u mozgu.

• Život krškim poljima daju podmornice.

Nastavnica kemije pita učenika koji se bori za

pozitivnu ocjenu:

- Što nastaje gorenjem metana?

Učenik se, nemajući pojma, posluži logikom:

- Nastaje plamen!

�◆�

Na satu engleskoga jezika, jedan je prijevod

zvučao ovako:

- Tvoje oči se brže miču ispod očnih poklopaca.

DIJALOG UZ AKVARIJ

Učenik i učenica sjede u holu na klupi i promatraju

ribice u našem akvariju.

Nakon nekog vremena, on upita:

- Kako li ove ribe piju vodu?

- Pa normalno, otvore usta, napiju se, zatvore usta,

objašnjava ona.

S DRUGE STRANE UČITELJSKOG STOLA

Preuzeto iz školskog lista Školarac:

Kaže mali Perica učiteljici: “Učiteljice, ne bih Vas htio prestrašiti, ali moj tata je rekao da će, ako budem imao loše ocjene, nekoga izlemati!”


MALI MATURANTI2010./11.

VIII.1

VIII.3

VIII.4

VIII.5

VIII.2


broj 38 2011. cijena 1 km«kiseljak». i kada se prelistaju naša krila od početka do kraja stječe...

Documents