broj 7 • godina 4 • božić 2018 · 46 zabava - križaljka impressum glasnik župe uznesenja...

Blagoslovljena Nova 2019. godina

SRETAN BOŽIĆ!

GLASNIKŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U PREGRADI

broj 7 • godina 4 • Božić 2018

IN MEMORIAM

časna sestra Leopoldina i

Vjekoslava

INTERVJU

vlč. Ivan Zovko, novi župni vikar

ISKUSTVA

dr. sc. M. Ninčević

Misionarsko ljeto u Africi

SADRŽAJ 03 Uvodnik04 Kronologija župnih događanja16 Intervju - vlč. Ivan Zovko18 Misionarsko ljeto u Africi22 In Memoriam - s. M. Vjekoslava od sv. Josipa24 In Memoriam - s. Leopoldina Temunović26 Hodočašće, Lourdes: Ja sam bezgrešno začeće30 Klapa Kmeti - Pjevanje grije srce i liječi dušu32 Pitanje vjere36 Intervju - Marko Vešligaj, gradonačelnik39 72 sata bez kompromisa40 Svjedoci radosne vijesti u hrvatskom narodu44 Radovi i obnova45 Christus mansionem benedicat46 Zabava - križaljka

IMPRESSUM

Glasnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi

Glavni urednik: vlč. Ivan Mikec, župnik

Izvršni urednik: Bernard Hostić

Uredništvo:Gabrijela Golubić, Martin Golubić, Tea Filipčić, Luka Halamić, Bernard Hostić, Marija Kajba, Dominik Kancir, Vinko Krištić, Paula Krušlin, Tomislav Krušlin, vlč. Ivan Mikec, Ivan Pavlić, Tena Pracaić, Tena Špiljak

Suradnici:dr. sc. Marino Ninčević, vlč. Ivan Zovko

Lektura: Tena Špiljak, Vinko Krištić

Fotografije: B. Hostić, H. Šorša, V. Krištić i autori tekstova

Naslovnica: Vinko Krištić

Dizajn i prijelom: Vinko Krištić

Izdavač:Rkt. Župa Uznesenja BDM PregradaGrofova Keglevića 4, 49218 Pregrada

OIB: 98597240339IBAN: HR9423600001101517292

Telefon: 049/376-081E-mail: [email protected]

zupa.pregrada.hr

HODOČAŠĆE - LOURDESSTR. 26

KLAPA KMETISTR. 30

PITANJE VJERESTR. 32

INTERVJU - MARKO VEŠLIGAJSTR. 36

72 SATA BEZ KOMPROMISASTR. 39

VJERONAUČNA OLIMPIJADASTR. 40

GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, Božić 2018. | 3

UVODNIKvlč. Ivan Mikec, župnik

Poštovani župljani i čitatelji Glasnika župe Pregrada,

Nalazimo se u vremenu došašća, priprave za blag-dan kojim Crkva i kršćani svijeta proslavljaju spomen na Isusovo rođenje za ovaj svijet. Rasvijetljeni gradovi i mjesta žele privući što više ljudi. U svemu tome nalazi

se opet zbrajanje profita i pohvala uspješnom adventu. Lijepo je vidjeti rasvijetljene trgove naših gradova i svi se trude da privuku što više ljudi kojima je ponuđena svakovrsna zabava i provod. Sve je to slika i naličje našeg konzumerističkog vreme-na, a oblikovatelji vremena smo svi mi. Čini nam se da je u prošlosti bilo kudikamo lakše govoriti o došašću kao vremenu koje privilegirano za Isusov rođendan.U ne tako davnoj prošlosti nije bilo toliko zaglušujuće buke i blještavila već se je došašće ispunjalo duhovnim mirom. I danas velik broj vjernika se istinski priprema za doživljaj duhovnog Božića. Lijepo je vidjeti ljude mlade i stare koji će svakodnevno prisustvovati misama zornicama. Mise zornice oblikovale su došašće. Doduše nema pouzdanih podataka otkad se slave, ali su kroz povijest bile prihvaćene. Nekako sa sigurnošću možemo reći da od 15. stoljeća se slave mise zornice u Alpskim dijelovima Italije i Austrije. Nema dvojbe da je slavlje Božića uvijek zračilo posebnom radošću, za što se trebalo posebno pripremiti. Mise zornice su za to bile veoma prikladne. Nijedan crkveni blagdan ne odiše toliko Božjom blizinom koliko blagdan Kristova rođenja.U vremenu došašća vidljiva je veća prisutnost vjernika na svetim misama kao i onih koji pristupaju sakramentu svete Ispovijedi. Tu je i nada da naša vjera nije mrtva već da živi u srcima vjernika. To nam daje i nadu da ćemo kao ljudi vjere pronalaziti nove putove koji će povezivati ljude u dobru i ljubavi. Isusovo povijesno utjelovljenje i rođenje potvrđu-je vrijednost biološkog određenja svakog čovjeka. Kristovo rođenje stavlja svjetlo na smisao ljudskoga života koji čovjek nikada ne bi otkrio samo u otkrivanju svoga biološkog odre-đenja. Čovjek koji shvaća pomoću svoga razuma da pripada ovoj prirodi, ali također u svjetlu vjere dolazi do spoznaje da njegov život nadilazi granice biološkog.. Slavlje Božića slavlje je i našeg čovještva koje u svjetlu Božića prima obilježja vječ-nosti. Na kraju smo još jedne godine. Puno toga se događa svakod-nevno u našim životima, a još više u čitavom svijetu. Slušat ćemo ovih dana o godišnjim proračunima o uspjehu i neuspjehu kako društva tako i pojedinaca. Neminovno je da čovjek čini nekakvu bilancu. I mi kao župna zajednica doživjeli smo puno toga lijepoga i korisnoga. Stoga želimo da nekako u ovom Glasniku naše župe donesemo događaje koji su obilježi-li ovu godinu. Glasnik je spomenar događaja i zbir pabirčenja naše svakidašnjice u životu župne zajednice.. Mnogi će primi-jetiti da su neki događaji objavljivani na našoj župnoj internet

stranici. Ovaj Glasnik želi biti prisutnost župe u našim domo-vima i obiteljima kojega možemo svakodnevno uzeti u ruke i prelistati, pročitati, pronaći nešto dobro, ali isto tako možda se s nečim ne složiti. Članovi naše župne zajednice potrudili su se da ovaj broj Glasnika doživi svoje objavljenje. Zahvaljujem svima koji su svojim radom i umješnošću i zalaganjem doprinijeli objavlji-vanju Glasnika. Dok izgovaramo riječ Božić srce nam se ispunja toplinom i radošću. Božić je blagdan koji u nama probuđuje djetinju radost i dobrotu. Poziva nas Isus da i ovog Božića budemo bliži jedni drugima. Da poštujemo jedni druge. Posebno mi je na srcu da nam svima prizovem u mislima ljepotu života u zajed-ništvu obitelji. Neka obitelji doista budu zajednice u kojima će se učiti darivati ljubav i poklanjati vrijeme. Neka i ovog Božića osjete svi ljudi da su prihvaćeni i da imaju svoju neizmjernu vrijednost za obitelj, društvo i Crkvu. Znati da smo prihvaće-ni jedni od drugih budi u nama snagu koje se odražava soli-darnošću i dobrotom. Nemojmo nikada dopustiti da nam nadnevci u kojima slušamo o strahotama i zlu izbrišu svaku nadu u istinsko dobro i istinsku ljubav. Svima Vama poštovani župljani želim blagoslovljeni Božić, koji će Vas opet okupiti u ljubavi i toplini Crkve i vaših domova. Blagoslovljen Božić starcu i starici, ocu i majki i vama dragi mladi i draga djeco.

Neka nas sve zajedno u Novoj godini prati Božji blagoslov!

4 | GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, Božić 2018.

priredile: Marija Kajba, Tea Filipčić

Svečano smo proslavili Božić u našoj župi (2017)

24. 12. 2017. u 17:30 sati započeo je prigodni program prije sv. mise polnoćke. U programu su sudjelovali zbor Zvončići s prigodnim pjesmama, a učenici Osnovne škole Janka Leskovara izveli su recitaciju te Priču o četiri svijeće i to: Matija Žgela, Branko Bolarić, Idora Tomašinjak, Dorotea Sinković, Lana Kolar, Lea Novak i David Peer. Sv. misu polnoćku u 18 sati animirao je župni zbor Zvončići, a misno slavlje predvodio je župnik Ivan Mikec.U ponoć je bila sv. misa polnoćka koju su animirali župni zbor Kyrie. Zbor je prije same sv. mise, prigodnim pjesmama uveo u samo raspoloženje slavljenja Kristovog rođenja, a sv. misu predvodio je župnik Ivan Mikec u koncelebraciji magistra Tomislava Škendera i velečasnog Josipa Belavića. Župnik Ivan naglasio je kako za kršćanstvo bi čovjek iz perspektive Božića trebao postati najvećom svetinjom i vrijednosti, jer kroz njega i u njemu progovara sam Bog i svakodnevno šalje svoju poruku ljubavi i milosrđa. „S druge strane, Božić također otvara svijest da svako ugrožavanje čovjeka u najširem smislu riječi znači izravnu pobunu protiv Boga. Zapravo, otkako je Isus postao čovjekom, Boga se u ovome svijetu može susresti u svakom čovjeku, bez obzira kojem narodu pripadao ili kojim jezikom govorio, bez obzira koju boje kože imao, bez obzira na kojem prostoru kugle zemaljske živio, i također, bez obzira kojoj religiji pripadao. Zato je Božić veličanstvena poruka Boga o čovjeku i za čovjeka, o njegovu svijetu i o njegovoj budućnosti. Božić je neraskidivo utjelovljivanje Božje u ljudsku stvarnost, u budućnosti čovjeka i ovoga svijeta, bez obzira na sve prepreke koje bi se mogle nalaziti na putu ostvarenja te budućnosti.“ Na Božić su bile svete misu u 8, 11 sati u župnoj crkvi, a u 9:30 u kapelici Majke Božje Bistričke u Maloj Erpenji i u sv. Ani u Gornjoj Plemenšćini. Sv. misu u Erpenji predvodio je velečasni Tomislav Škender, a u sv. Ani župnik Ivan Mikec. Također, sveta misa slavila se i u 16:00, na kojoj je bio tradicionalni blagoslov djece povodom Božića.

Karitativna košarica ljubavi

Župljani naše župe u vrijeme došašća u svojem hodu prema proslavi blagdana Kristova rođenja, odazvali su se na čin i djelo ljubavi. Proveli smo akciju košarica ljubavi, kako bi doista i mi sudjelovali u tom Kristovom pozivu na djelatnu ljubav. Cilj je bio prikupiti što više živežnih namirnica i ostalih kućnih potrepština koje su se o Božiću podijelile potrebitima u našoj župi. Namirnice i svoje priloge župljani su ostavljali u pripremljenoj košari u župnoj crkvi kod oltara sv. Josipa, a također i u pripremljenim košarama u našim pregradskim trgovinama: Strahinjčica, Gavranović Market i Diskont Posavec. Neka dobri Bog nagradi svako srce koje otvoreno i u ljubavi dariva drugoga u potrebi. Karitativna košarica ljubavi bila je organizirana ponovno i tijekom korizme.

Kršteno četvrto i peto dijete u obitelji Gretić

U nedjelju, 11. veljače 2018. kršteni su Sara i Josip, četvrto i peto dijete obitelji Gretić iz Pregrade. Krštenje je bilo pod misom u 11 sati, a krstitelj i predvoditelj euharistije bio je mons. Ivan Miklenić, kanonik. U obitelji Gretić rođeni su Marija, Gabrijel, Lana, Josip i Sara, a svako peto dijete u obitelji krsti biskup ili izaslanik kardinala Josipa Bozanića, što je ovog puta bio mons. Ivan Miklenić. Time se pokazuje poštovanje prema prihvaćanju daru novog života, štoviše zbog toga jer je brojnih

KRONOLOGIJA ŽUPNIH DOGAĐANJA


obitelji sve manje. Na kraju svete mise mons. Ivan uručio je roditeljima prigodne poklone Nadbiskupije zagrebačke, ali i pred njih stavio odgovornu zadaću da vjerno i primjerom pokažu radost evanđelja svojoj djeci.

Susreti za odrasle u našoj župiOve godine, počeli su susreti za odrasle. Kateheze je održavao župnik Ivan Mikec. Tema tih susreta bilo je nauk vjere i njegova aktualnost u današnjem vremenu te se kroz dijalog došlo do temeljnih smjernica života vjernika-kršćanina.

Koncert Orkestra mladih glazbenika u Pregradi

U Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi održan je 16. ožujka 2018. s početkom u 19 sati prigodni korizmeni koncert na kojem je Orkestar mladih glazbenika s Muzičke akademije u Zagrebu izveo jedno od kapitalnih djela klasične glazbe „Stabat Mater“ Giovannija Battiste Pergolesija. Orkestar mladih glazbenika sa svojim dirigentom Marom Ricom već je otprije poznat pregradskoj publici kojoj su se premijerno predstavili izvevši Faureov Requiem, na dan Svih svetih 2017. godine. Ovog puta došli su sa solisticama Ivanom Krajinom Barun i Martinom Menegoni. Koncert je organizirao Grad Pregrada u suradnji s glazbenom školom. Zahvaljujemo se Orkestru mladih glazbenika i njihovu dirigentu Mari Ricu što su ovom izvedbom kulturno i duhovno obogatili ovo korizmeno razdoblje. Također, zahvaljujemo pokroviteljima i organizatorima koncerta što su omogućili ovaj događaj.

Križni put na Kunagoru

Na Žalosni petak, 23. ožujka 2018. molili smo pobožnost križnog puta penjući se prema svetištu Majke Božje Čudotvorke od Kunagore. Tom pobožnošću oplemenili smo svoj korizmeni hod te usprkos relativno nepovoljnom vremenu, odlučili poći postajama križnog puta kako bi si u mislima približili Kristovu muku i patnju. Pobožnost je započela u 15 sati, a nakon križnog puta uslijedila je sveta misa u kapeli Majke Božje Kunagorske.

Cvjetnica (2018)

U nedjelju, 25. ožujka 2018. proslavili smo blagdan Muke Gospodnje odnosno Cvjetnicu. Taj blagdan označava ulazak u Veliki tjedan te nas potiče da dublje razmišljamo o Isusovom, ali i našem poslanju na zemlji. Blagoslov i procesija s grančicama vrlo je poznati običaj u našem narodu. Tako smo na misama u 8 i 18 sati imali blagoslov grančica u crkvi, a prije središnje mise u 11 sati, blagoslov je bio na Trgu Gospe Kunagorske, nakon čega smo ophodnom procesijom ušli u crkvu. Na Cvjetnicu se ove godine (B) čitala (ili pjevala) „Muka po Marku“. Muku u 11 sati izveli su članovi župnog zbora „Salve Regina“, a na misi u 18 sati Izvještaj Muke upriličio je dječji zbor „Zvončići“.


Veliki tjedan i blagdan Kristovog Uskrsnuća

Obredi Velikog četvrtka i Velikog petka obilježeni su simbolikom i upriličenjem Isusovih posljednjih dana i muke na križu. Liturgija Velikog četvrtka u svojoj simbolici pokazuje Isusovu poniznost i zalaganje za čovjeka. Obred pranja nogu jedan je od najprepoznatljivijih oblika pobožnosti u liturgiji Velikog četvrtka. Tako je oko oltara bilo prisutno dvanaestak naših župljana, koji su predstavljali Isusove apostole. Svećenik im je, kao sluga Božji, oprao noge i tako uprizorio Isusovu poniznost i zalaganje za čovjeka. Na Veliki petak pjevana je Muka po Ivanu u izvedbi župnog zbora mladih „Kyrie“, a nakon kratke propovijedi koju je imao velečasni Matija, vjernici su imali priliku pristupiti obredu ljubljenja križa. Nakon obreda Velikog petka, imali smo križni put sa svijećama ulicama našeg grada. Vazmeno bdijenje ili Velika subota najvažnija je misa u cjelokupnoj liturgijskoj godini, jer ona predstavlja budno iščekivanje onoga što će se u toj noći dogoditi, a to je Isusovo Uskrsnuće.Prvi dio obreda sastojao se od blagoslova uskrsne svijeće na ognju ispred župne crkve. Nakon unošenja svijeće u crkvu, uslijedila su čitanja koja su čitali naši mladi. Na Slavu su zazvonila sva zvona, koja nisu zvonila od Velikog četvrtka, te je to označilo trenutak Isusova uskrsnuća, tzv. „uskrsni prasak“. Euharistija se nastavila prema uobičajenoj liturgiji, a nakon mise bio je tradicionalni uskrsni blagoslov jela. Sam blagdan Uskrsa u ovim je krajevima obilježen pucanjem iz kubura, kojim se slavi Isusovo uskrsnuće. Tako su na Uskrs prije i poslije svetih misa kuburaška društva pucala su iz svojih “pištola”. Na svetoj misi u 11 sati u našu kršćansku zajednicu primili smo novog člana, Jakova Tomašinjak. U poslijepodnevnim satima kuburaši su imali blagoslov u kapeli svete Ane u Gornjoj Plemenščini. U Svetom Vazmenom trodnevlju i na Uskrs u obredima i misama sudjelovali su, uz župnika Ivana, i svećenici Matija Knok te Josip Belavić.

Posvetilo župne crkve i Dan grada

Na Bijelu nedjelju, 8. travnja 2018. proslavili smo 200-tu obljetnicu “posvetila” župne crkve, kao i Dan grada Pregrade. Svetu misu u 8:30 sati predvodio je župnik Ivan Mikec. Jutarnjoj svetoj misi prisustvovali su gradonačelnik Marko Vešligaj zajedno sa zamjenicom Gordanom Križanec-Ružić i ostalim članovima gradskog poglavarstva te građankama i građanima Pregrade. Također, na slavlju euharistije bili su prisutni i gosti - predsjednica Županijske skupštine, gospođa Vlasta Hubicki te gradonačelnik Krapine, gospodin Zoran Gregurović. Svečanost su upriličile i brojne povijesne postrojbe u svojim odorama. Svetu misu u 11 sati predvodio je mons. Zvonimir Sekelj, kanonik Zagrebačke nadbiskupije. Uz njega su u koncelebraciji bili i vlč. Ilija Žugaj, vlč. Josip Belavić, pater isusovac Mikolaj Martinjak te župnik Ivan Mikec.

Kršteno peto dijete u obitelji Šantek

U subotu, 7. travnja 2018. sakrament krštenja primila je Iris Šantek. Iris je kći Tomice Šantek i Ane r. Cesarec iz Pregrade te je njihovo peto dijete (uz Anu, Gitu, Nou i Eli). Roditeljima čestitamo na rođenju i krštenju njihova djeteta, a maloj Iris želimo obilje Božjeg blagoslova i radosti u daljnjem odrastanju.


Blagoslov raspela u Cigrovcu

U nedjelju 29. travnja 2018. u 14 sati bio je blagoslov obnovljenog raspela u Cigrovcu kod okretišta autobusa “Jakoplići”. Mjesni odbor je na inicijativu nekoliko župljana tog dijela Cigrovca organizirao potpunu obnovu raspela nakon što su od zadnje restauracije prošle 42 godine. Važno je spomenuti da prvo raspelo na tom mjestu datira još iz davne 1936. godine pa je ono postalo dio povijesti samog naselja. Na blagoslovu okupio se velik broj župljana. Župnik je nakon blagoslova uputio prigodnu riječ kako je to raspelo tijekom godina ovdje, te su se mnogi pokraj zaustavljali s molitvom na usnama. Dugi niz godina, djeca su upravo pred tim raspelom u listopadu i svibnju molila krunicu.

Blagdan svetog Josipa Radnika u Svedruži

Na blagdan svetog Josipa Radnika, koji se slavi 1. svibnja, i ove smo godine slavili svetu misu u kapeli u Svedruži. Tu kapelu dao je izgraditi pokojni župnik mons. Branko Ivanjko, a posvećena je upravo svetom Josipu Radniku. Misno slavlje započelo je 11 sati, a predvodio ga je župnik Ivan Mikec, dok je liturgija bila uveličana pjevanjem pučkih pjesama pod vodstvom č. s. Jasenke. Na slavlju se okupio popriličan broj vjernika, koji su se na kraju misnog slavlja u zavjetnom ophodu oko oltara imali priliku zavjetovati svetom Josipu Radniku.

Prva Pričest (2018)

U nedjelju, 10. svibnja 2018. u našoj župi bila je podjela Svete Pričesti. Misno slavlje u nedjelju započelo je u 11 sati, a predvodio ga je župnik Ivan Mikec uz koncelebracija prečasnog Josipa Belavića i pjevanje župnih zborova “Kyrie” i “Zvončići”.Liturgija je bila popraćena brojnim recitacijama i govorima prvopričesnika. Sakramentu je pristupilo četrdeset i troje prvopričesnika, koji su se tijekom godine pod vodstvom č.s. Bernardice Jurić neumorno pripremali za ovaj sakrament. Čestitamo prvopričesnicima na ustrajnosti i predanosti u pripremi te im želimo obilje Božje radosti u svagdanjem životu.

Posjet hodočasnika iz Nizozemske

Od 9.-14. svibnja 2018. župljani župe sv. Franje i Klare iz Twella (Nizozemska) posjetili su Hrvatsku, a posjet je organizirao njihov pastoralni djelatnik Ivan Kantoci, rodom iz Pregrade. Na svojem hodočašću posjetili su Zagreb, Pregradu, Vinagoru, Svete Gore, Mariju Bistricu, Varaždin i Donju Stubicu, gdje su noćili. U sklopu posjeta održana su i dva koncerta. U subotu 12. svibnja u Zagrebačkoj katedrali, te u nedjelju 13. svibnja u Zagorskoj katedrali – pregradskoj župnoj crkvi. Oba koncerta izvela su tri sastava – prigodni hodočasnički zbor župljana iz Nizozemske, klapa Komin I. Snježanin iz Zagreba i klapa Kmeti iz Pregrade. Posjet je završio zajedničkim nedjeljnim ručkom u pregradskom vatrogasnom domu.


Sveta Potvrda (2018)

U subotu, 12. svibnja 2018. godine, pedeset i devet mladića i djevojaka iz naše župe pristupilo je sakramentu Svete Potvrde. Djelitelj Potvrde bio je prof.dr.sc. Matija Berljak, kanonik zagrebačke nadbiskupije. Liturgijsko slavlje započelo je u 11 sati, a pjevanje je predvodio župni zbor mladih “Kyrie”.Čestitamo našim novopotvrđenicima na sakramentu milosti Duha Svetoga te im u daljnjem životu i školovanju želimo obilje Božjeg blagoslova. Zahvaljujemo se njihovom vjeroučitelju i voditelju Tomislavu Krušlinu na ustrajnom radu i pripremi krizmanika za ovaj veliki sakrament.

Tijelovo (2018)

U četvrtak, 31. svibnja 2018. proslavili smo blagdan Tijelova. Na taj blagdan obnavljamo svoju vjeru u Isusa prisutnog u Presvetom oltarskom sakramentu, koji je u određenom povijesnom času postao povijesnom osobom, kao jedinorođeni Sin Božji. Jutarnju misu u Pregradi, koja je započela 8 sati, predvodio je prečasni Josip Belavić. Župnik Ivan predvodio je euharistijsko slavlje u 11 sati u Pregradi. Nakon mise, procesijom pronijeli smo Presveto ulicama našeg grada. Također, na misi i u procesiji sudjelovao je i velečasni Dirk Vannetelbosch, svećenik iz Bruxellesa, koji je popodne predvodio blagoslov motora i motorista, koji se već tradicionalno na Tijelovo održava u našoj župi.Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način pridonijeli obogaćenju slavlja i procesije. Posebice hvala udruzi “Kostelska žena” , povijesnoj postrojbi “Grof Keglević”, Limenoj glazbi grada Pregrade, lovačkom i vatrogasnom društvu iz Pregrade, dječici koja su prosipavala latice, župljanima koji su ukrasili

postaje i napravili “oltariće” na prozorima svojih domova te svima vama, dragi vjernici, što ste svojom molitvom i prisustvovanjem uveličali ovaj veliki kršćanski blagdan.

Proštenje sv. Vida

Dana 10. lipnja 2018. godine, proslavili smo svetom misom vidovsko proštenje u kapelici sv. Jurja gdje se nalazi kip sv. Vida. Svetu misu predvodio je u 11 sati, župnik Ivan Mikec u koncelebraciji s velečansnim Josipom Belavićem, gdje se okupio velik broj vjernika, kako bi se utekli zagovornom molitvom sv. Vidu.

Izložba pod nazivom “200 godina naše Zagorske katedrale”

U petak, 15. lipnja 2018. u Gradskoj galeriji održana je izložba „200 godina naše Zagorske katedrale“. Na izložbi su se mogli vidjeti primjerci stare arhivske građe naše župe (#Statusi duša”, zabilješke kolatora, računi gradnje i obnova kapela itd.). Također, važan dio izložbe bile su i slike iz župnog arhiva, na kojima se mogla vidjeti zadnja veća obnova župne crkve, koja se zbila za vrijeme župnikovanja monsinjora Branka. Nakon uvoda u izložbu voditeljice programa gospođe Draženke Gretić, gradonačelnik gospodin Marko Vešligaj uputio je riječi pohvale i potpore izložbi. Uslijedilo je prigodno izlaganje župnika Ivana, koji nas je podrobnije uveo u priču o nastanku i gradnji naše Zagorske katedrale. Izložba je bila popraćena i pjesmom, koju su izveli gospođa Dijana Stefanović na klaviru i gospodin Vlado Zorko.


Blagoslov djece na blagdan sv. Antuna Padovanskog

U srijedu, 13. lipnja 2018. proslavili smo spomendan svetog Antuna Padovanskog. Sveti Antun Padovanski smatran je glavnim zaštitnikom male djece, nerotkinja - žena koje mu se željne potomstva usrdno obraćaju. Na misi u 18 sati, koju je predvodio župnik Ivan Mikec u koncelebraciji s prečasnim Josipom Belavićem bio je blagoslov djece. Djeci je nakon pristupanja blagoslovu poklonjen ljiljan, kao znak čistoće i kreposti. Misno slavlje bilo je obogaćeno pjesmom dječjeg zbora „Zvončići“.

Smotra kuburaša u Pregradi

U subotu, 16. lipnja 2018. u našoj župnoj crkvi okupilo se oko 20-ak udruga kuburaša, počasnih straža i viteških društava. Okupljanje je bilo kod glazbene škole te su zatim krenuli prema župnoj crkvi gdje su sudjelovali na svetoj misi koja je bila u 11 sati. Za vrijeme mise kuburaši su složno pjevali Marijanske pjesme. Na misi je bila prisutna zamjenica gradonačelnika, gospođa Gordana Križanec Ružić i gospodin Marijan Hohnjec, predsjednik Hrvatske seljačke stranke Krapinsko zagorske županije.Na smotri su sudjelovali: Složna kubura Pregrada, Povijesna postrojba “Kostelska pištola-Keglevićeva straža Kostel” , Pucačka družina grof Keglević, Kuburaško društvo Stara kubura Stipernica, Kuburaško društvo Vinagorska kubura, Kuburaško društvo Desinička kubura, Kuburaško društvo Taborska kubura, Kuburaško društvo sv. Vid Klenovec športsko, Kuburaško društvo sv. Pavao Prišlin, Športsko

kuburaško društvo Radobojska kubura, Kuburaško društvo Leopold Mandić, Hromec kuburaško društvo sv. Juraj Hlevnica, Kuburaška udruga Munja Tuhelj, Kuburaška udruga kubure Male Erpenje, Viteško društvo sv. Križa Lobor, Kuburaško društvo Petrovska pištola, Kuburaško društvo Ban Toma Erdody Kačkovec, Kuburaško društvo Grof Kulmer Zabok, Kuburaško društvo Ban Josip Jelačić Zaprešić, Kuburaška udruga Markuševec, Društvo ročnih možnaristov Rogatec, Kuburaško društvo Tri kralja Kraljev Vrh, Kuburaška udruga Okić Klinča Sela, Kuburaško društvo Sloga Stipernica, Kuburaško društvo Sv. Leonard, Športsko kuburaška udruga Cigrovec, Športsko kuburaško društvo kubure Jesenja, Kuburaško društvo sv. Martin Poljana Sutlanska.

Dvjesto godina Zagorske katedrale

Na jedanaestu nedjelju kroz godinu, 17. lipnja 2018., proslavili smo 200 godina otkako je izgrađena naša župna crkva, posvećena Blaženoj Djevici Mariji, koja je poznata i pod nazivom “Zagorska katedrala”. Jutarnje misno slavlje, koje je započelo u 8 sati predvodio je prečasni Josip Belavić, a misu u 11 sati predmolio je velečasni Tomislav Subotičanec, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu. Na Euharistijskom slavlju u koncelebraciji su bili i župnik Ivan Mikec te prečasni Josip Belavić. Liturgija je bila obogaćena pjesmom zbora mladih Kyrie. Na slavlju se okupio popriličan broj vjernika, kao i članova naših lovačkih i vatrogasnih društava. Valja spomenuti da su na svetoj misi bili prisutni i gospođa Vlasta Hubicki, predsjednica Županijske skupštine Krapinsko - zagorske županije, kao i gospodin Marko Vešligaj, gradonačelnik Pregrade, koji je na kraju svete mise uputio nekoliko riječi podrške i poticaja. Nakon svetih misa, vjernici su imali priliku za okrjepu koju su organizirali članovi vinarskog društva “Dobra kapljica” iz Pregrade. Popodne, prije večernje svete mise, naša “katedrala” ugostila je Varaždinski kvartet koji su izveli prigodne skladbe te tako obogatili taj veliki dan za naše građane i župljane. Učenici trećih i četvrtih razreda Osnovne škole Janka Leskovara u Pregradi i Područne škole u Benkovu na satovima Vjeronauka crtali su svoju župnu crkvu. Ovim crtežima obilježili su dvjestotu obljetnicu od gradnje “Zagorske katedrale” te im zahvaljujemo na njihovom trudu, kao i njihovim mentoricama vjeroučiteljicama č.s. Bernardici Jurić i Ljiljani Kurko na poticaju i radu s učenicima.


Gostovanje Marina Restrepa

U srijedu 4. srpnja 2018. poznati propovjednik Marino Restrepo posjetio je našu župu u sklopu svojeg hodočasničko-svjedočanskog putovanja kroz Hrvatsku, koje je organizirala Naklada Benedikta iz Velike Gorice. Predavanje je započelo nakon večernje svete mise, a sastojalo se od uvodnog izlaganja njegova života prije obraćenja, da bi se kasnije osvrnuo na svoj put prema Kristu te nam ukazao na važne svakodnevne sitnice u kojima možemo biti “Kristovi ratnici” te tako izgrađivati Njegovo kraljevstvo na zemlji. Na predavanju se okupio popriličan broj vjernika, a nakon izlaganja, vjernici su na izlazu iz crkve mogli kupiti knjige koje je napisao.Restrepo je rođen 1951. godine u Kolumbiji, u malom gradu visoko u planinama Anda. Odrastao je u katoličkoj obitelji uz katolički nauk i tradiciju. U dobi od 14 godina preselio je u Bogotu, gdje se počeo baviti krijumčarenjem droge. Šezdesetih godina bio je član hippie pokreta u Kaliforniji, a 1976. godine uključio se u zabavljačku industriju i radio je kao glumac u TV serijama i filmovima. Na Badnjak 1997. godine, tijekom posjeta Kolumbiji, zarobljen je od strane pripadnika Kolumbijske narodne armije. Tijekom šest mjeseci zatočeništva doživio je mistično iskustvo s Bogom koje ga je zauvijek promijenilo. Nakon oslobođenja postao je propovjednik koji diljem svijeta svjedoči o svome životu i obraćenju.

Ministranti i članovi zbora Zvončići na izletu u Zagrebu

U četvrtak, 5. srpnja 2018. naši ministranti i članovi zbora “Zvončići” uputili su se na izlet u Zagreb. Tamo su posjetili

Zoološki vrt i crkvu “Sveta Mati Slobode” na Jarunu, gdje ih je dočekao don Ivan Alojzije Terze, salezijanac i subrat našeg don Davida. Župa im je ovim putem željela pokazati mali znak zahvalnosti za njihov trud i predanost u pohađanju proba i sudjelovanju na raznim župnim događanjima.

Proštenje u Maloj Erpenji

12. kolovoza 2018. proslavili smo proštenje u kapeli Majke Božje Bistričke u Maloj Erpenji. Proštenje u Maloj Erpenji tradicionalno se održava prvu nedjelju nakon župnog hodočašća u svetište Marije Bistrice te je popraćeno pucanjem kuburaša i brojnim aktivnostima koje organiziraju udruge.Misno slavlje započelo je u 11 sati, a predvoditelj slavlja bio je župnik Ivan Mikec. Euharistija je bila popraćena sviranjem puhačkog orkestra Selno iz Krapinskih Toplica te pjevanjem djevojaka u narodnim nošnjama iz KUD-a Zlatko Baloković, koji također dolazi iz Krapinskih Toplica.

Proslavljen blagdan Velike Gospe

Kao pripravu za ovaj veliki Crkveni blagdan organizirana je trodnevna priprava, koja je trajala od 12. do 14. kolovoza. Misu na prvi dan trodnevnice predvodio je župnik Ivan Mikec, drugi dan pregradski kapelan i upravitelj Župe Kostel Ivan Zovko, dok je treći dan predvoditelj misnog slavlja bio velečasni don David Alojzije Leskovar, salezijanac rodom iz Pregrade. Na treći dan trodnevnice, prije misnog slavlja organizirano je klanjanje, a nakon mise tradicionalnom procesijom s kipom Bogorodice


Marije uputili smo se okolnim ulicama crkve. Procesija je završila kod župnog dvora, gdje su vjernici imali priliku za okrjepu.Na blagdan Velike Gospe svete mise su bile u 8, 11 i 18 sati. Mise u 8 i 18 sati predvodio je župnik Ivan Mikec. Misno slavlje u 11 sati predmolio je pater isusovac Marijan Steiner, profesor na Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu, a u koncelebraciji su sudjelovali vlč. Franjo Mezak (župnik u Desiniću), vlč. Dragutin Gereci (župnik u Vinagori i Marincima), vlč. Ivan Gretić (župnik u Brdovcu), vlč. Milan Juranić (dekan našeg dekanata), don David Leskovar (salezijanac na službi u Knežiji-Zagreb) te župnik velečasni Ivan Mikec. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor mladih „Kyrie“. Na svetoj misi okupili su se i mladi u narodnim nošnjama, koji su tim simboličkim činom željeli pokazati da način odijevanja njihovih pređa nije zaboravljen i da tradicija živi i u mlađim naraštajima, kao jedno kulturno, ali i duhovno dobro, u koje je „utkan“ djelić povijesti ovog kraja. Nakon svetih misa vjernici su se mogli zavjetovati i uputiti svoje molitve i zahvale Djevici Mariji u ophodu oko glavnog oltara.

Preminule časna sestra Leopoldina i M. Vjekoslava od sv. Josipa, OCD (Štefanija Špiljak)

Dana 21. kolovoza 2018. u večernjim satima preminula je časna sestra dominikanka Leopoldina, koja je u svojem dugogodišnjem služenju u pastoralnom radu na našoj župi ostavila neizbrisiv trag u srcima mnogih župljana. Časna Leopoldina preminula je u samostanu koji se nalazi u Subotici, gdje je i u subotu 25.8. bio sprovod. Župljani naše župe pošli su organiziranim prijevozom na sprovod u Suboticu. U srijedu, 29.8.2018. slavili smo misu zadušnicu u u našoj župi, u spomen na časnu Leopoldinu. Misno slavlje započelo je u 18 sati, a predvodio ga je župnik Ivan Mikec, u koncelebraciji velečasnog Ivana Zovka i prečasnog Josipa Belavića. Župnik Ivan se u propovijedi osvrnuo na dolazak časni dominikanki, koje su bile jedini red časnih sestara koji je prihvatio rad u tada siromašnoj pregradskoj župi. U toj prvoj “ekipi” časnih sestara, koja je na župu stigla 1963. godine bila je i časna sestra Leopoldina, koja je zajedno s č.s. Amatom i ostalim sestrama dugi niz godina svjedočila dominikanski ideal siromaštva,

poniznosti i predanja u služenju za druge. U vrijeme kada u Pregradi nije bilo ustanova za čuvanje male djece, časne sestre su s ljubavlju prihvatile mnogu djecu “na čuvanje”, a kasnije su svoj poziv ostvarivale u brizi za stare i nemoćne. Župljani su im na tome neizmjerno zahvalni, a nadamo se da nas časna Leopoldina svojim nevinim i gotovo uvijek nasmiješenim pogledom gleda s nebeskih visina i zagovara kod nebeskog Oca.

U nedjelju, 26. kolovoza preminula je s. M. Vjekoslava od svetog Josipa, OCD (Štefanija Špiljak), rodom iz naše župe, inače sestra pokojnog svećenika Franje-Nikice Špiljaka. Preminula je u 77 godini, a Družbi Kćeri Božje ljubavi i Karmelu služila je hrabro i velikodušno 56 godina po svetim redovničkim zavjetima. Sestri Vjekoslavi zahvaljujemo na požrtvovnom služenju u svom pozivu. Svetu

Misu zadušnicu i obrede sprovoda predvodio je preuzvišeni gospodin mons. Mijo Gorski, zagrebački pomoćni biskup, u utorak, 28. kolovoza 2018. u 15,30 sati u svetištu Bezgrešne Kraljice Karmela u Brezovici i na samostanskom groblju.

Posjet bogoslova iz Zagreba

Bogoslovi prve godine Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa iz Zagreba bili su u četvrtak 20. rujna u posjetu našoj župi. U pratnji bogoslova bili su odgojitelji koje je vodio rektor Bogoslovije mr. Anđelko Košćak. Poslije mise zadržali su se u kratkom druženju u našoj župi. Svetu misu predvodio je rektor mr. Anđelko Košćak te se u propovjedi osvrnuo na svećenički poziv i ulogu svećenika u Crkvi. Uz našu župu, bogoslovi i odgojitelji posjetili su dvorac Veliki Tabor gdje im je gospođa Kustosica govorila o povijesti samog dvorca i obitelji Ratkaj. Vraćajući se u Zagreb bogoslovi su posjetili i spomenik Lijepoj našoj u Zelenjaku.


Župno klečanje

U petak 21. rujna bilo je godišnje župno klečanje u našoj župi. Svaka župa u našoj Nadbiskupiji ima određeni dan kada je izloženi Presveti Oltarski Sakremenat od jutra do navečer za pobožnost, molitvu i klanjanje. U našoj župi započeli smo klanjanje poslije jutarnje Svete mise do 11 sati kada je bila Sveta misa koju je predvodio velečasni Josip Belavić, a propovijedao je Franjo Mezak župnik iz Desinića. Pjevanje je animirao župni zbor Salve Regina. Nakon Svete mise bilo je izloženo Presveto do večernje mise zahvalnice.

Održan 23. Susret zborova Krapinsko-zagorske županijeU crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u nedjelju 14.

listopada 2018. održan je 23. Susret zborova Krapinsko-zagorske županije, u organizaciji Zajednice amaterskih kulturno-umjetničkih udruga Krapinsko-zagorske županije. Nastupilo je 14 zborova: “Salve Regina” iz Pregrade, Zbor mladih “Beate” glazbene družine Franjo Dugan iz Budinšćine, Ženski zbor KUD-a Bedekovčina, Zbor crkve svete Katarine iz Krapine, MVS KUD-a Lovro Ježek „Ježice“ iz Marije Bistrice, KUD Rikard Jorgovanić iz Huma na Sutli, Udruga Magdalenić iz Bedekovčine, KUD Ilirci Krapina, Mješoviti pjevački zbor KUD-a Zlatko Baloković iz Krapinskih Toplica, Ženski zbor KUD-a Sloboda iz Oroslavja, MPS Kraljevec na Sutli, Vokalni sastav Arete iz Konjščine, PZ Đuro Prejac iz Desinića i KUD „Naša Lipa“ Tuhelj. Događanju je prisustvovala i zamjenica župana gospođa Jasna Petek, a okupljenima je dobrodošlicu poželio i gradonačelnik Pregrade gospodin Marko Vešligaj koji je istaknuo zadovoljstvo što se ovaj događaj već godinama održava u Zagorskoj katedrali te zahvalio Župi Pregrada i Kulturno umjetničkom društvu na njihovom angažmanu.

Misa zahvalnica za plodove zemlje u kapeli sv. Leonarda

U nedjelju, 14. listopada 2018. zahvalili smo Bogu za sva dobročinstva i milosti koje svakodnevno primamo od Njega. Tradicionalno, misa zahvalnica u kapeli svetog Leonarda bila je izraz zahvale za primljene plodove i prinose u poljoprivredi, ali i za plodove našeg ostalog rada. Euharistijska slavlja bila su u 9 i 11 sati, a predvodio ih je župnik Ivan Mikec. Liturgiju u 11 sati uveličao je zbor mladih „Kyrie“, a nakon svake mise vjernici su imali priliku zavjetovati se u ophodu oko glavnog oltara. Također, župnik je blagoslovio jabuke koje su vjernici ponijeli svojim kućama kao znak blagoslovljena dobročinstva koje svakodnevno blagujemo.

Kmeti u župnoj crkvi održali koncert “Naš frtalj Evrope”

U nedjeljnim popodnevnim satima 21. listopada 2018. održan je koncert pod nazivom Naš frtalj Evrope koji je pregradska klapa Kmeti odlučila smjestiti u Zagorsku katedralu - župnu crkvu Uznesenja BDM u Pregradi.Kmeti govore kako su priželjkivali punu crkvu, a to se i dogodilo. Okupljeni su imali priliku uživati u sat i pol glazbe i izvrsnih vokalnih aranžmana koje su, osim klape Kmeti, priredili i gosti - Ženska vokalna grupa Kajda iz Mača, Mješoviti zbor KUD-a Zlatko Baloković iz Krapinskih Toplica te Ženski vokalni sastav Ratkajke iz Vinagore. Program je izvrsno vodila gđa. Kristina Pavlović, inače kustosica muzeja u Velikom Taboru.


Blagdan Svih svetih

Na prvi dan mjeseca studenog proslavili smo svetkovinu Svih svetih, kada Rimokatolička Crkva slavi sve svece, s posebnim naglaskom na one koji još nisu kanonizirani. Na svetkovinu Svih svetih, mise u našoj župnoj crkvi bile su u 8, 11 i 15 sati. Na kraju mise u 15 sati pročitana su imena pokojnika koji su nas napustili od protekle svetkovine Svih Svetih te je njihovim obiteljima uručen blagoslovljeni lampion. Kada je misa završila, vjernici su se procesijom uputili do gradskog groblja, gdje je bio blagoslov svih vjernih mrtvih koji počivaju na našem groblju. Euharistijska slavlja na Dušni dan bila su u 8, 11 i 18 sati. Misa u 11 sati bila je u kapeli na gradskom groblju, a predvodio ju je velečasni Matija Knok koji je trenutno na postdiplomskom studiju povijesti u Rimu, a rodom je iz župe Lobor. Vjernici koji su u prvih osam dana u studenome pobožno pohodili groblje, te se pomolili za vjerne pokojne, mogli su dobiti potpuni oprost koji se namjenjuje za duše u čistilištu.

Spomendan sv. Huberta

U subotu, 3. studenog proslavili smo spomendan svetog Huberta. Na misi u 18 sati okupili su se članovi lovačkog društva “Kuna” iz Pregrade te se molitvom i pjesmom utjecali svom svecu zaštitniku. Nakon svete mise, članovi lovačkog društva krenuli su u ophod oko oltara, a proslava svetog Huberta nastavljena je u lovačkom domu, gdje je blagoslovljen novi kip svetog Huberta.

Šesta godišnjica smrti mons. Vinka

U nedjelju, 4. studenog prisjetili smo se voljenog pregradskog župnika, mons. Vinka Gregura. Naime, on je prije šest godina (4. 11. 2012.) preminuo nakon kratke i teške bolesti, ostavivši velik trag u srcima vjernika. Misa na nakanu za dušu mons. Vinka bila je 4. studenog u 11 sati, a predvodio ju je kapelan Ivan Zovko. Zahvaljujemo svima koji su prisustvovali na svetoj misi te preporučamo velečasnog monsinjora Vinka u molitve.

Misa u čast sv. Martinu

U subotu, 10. studenog 2018. proslavili smo blagdan sv. Martina. Misa je bila u kapelici svetog Leonarda, gdje se nalazi pokrajnji oltar svetog Martina. Euharistiju je predvodio župnik Ivan Mikec. Sveti Martin zaštitnik je vinara i podrumara, pa su nakon mise blagoslovljene tzv. “Martinove suze” odnosno male bočice s vinom koje su vjernici ponijeli svojim kućama. Zahvaljujemo se svima koji su sudjelovali u slavlju svetog Martina te molimo da po njegovu zagovoru blagoslovljeno vino bude na krepost i blagoslov svim onima koji u njemu uživaju.


Župljani Ludbrega u posjetu pregradskoj župi

U subotu 17. studenog 2018. posjetili su nas župljani župe Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. To je poznato hodočasničko svetište u koje svake godine hodočasti i pregradska župa. Nakon pozdrava dobrodošlice, župnik Ivan izrekao je nekoliko riječi o povijesti župe i grada Pregrade. Nakon toga, vjernici su slavili svetu misu koju je predvodio ludbreški župnik Josip Đurkan uz koncelebraciju kapelana Ivana Stojka. Iza svete mise, naši gosti obišli su gradski muzej, nakon čega su u župnoj dvorani imali malu okrjepu.

Održan koncert “Da se ne zaboravi vukovarska žrtva”

U subotu, 17. studenog u našoj župnoj crkvi održan je koncert povodom godišnjice pada grada Vukovara. Program je započeo u 19 sati, a nastupili su župni zborovi “Kyrie”, “Salve Regina” i “Zvončići” te naša pregradska klapa “Kmeti”. Nastupi naših izvođača bili su popraćeni prigodnim recitacijama naših mladih. Koncert je nosio naziv “Da se ne zaboravi vukovarska žrtva”, pa smo, sukladno geslu koncerta, nakon završetka programa zapalili lampione kao znak sjećanja na poginule branitelje.

Paljenje prve adventske svijeće na Trgu Gospe Kunagorske

U nedjelju 2. prosinca 2018. godine, nakon večernje svete mise upaljena je prva adventska svijeća na Trgu Gospe Kunagorske. Na samom početku, okupljenim se građanima obratio gradonačelnik Marko Vešligaj te im uputio čestitke za nadolazeće blagdane i riječi ohrabrenja. Župnik Ivan Mikec blagoslovio je adventski vijenac te upalio prvu adventsku svijeću. Dječji župni zbor “Zvončići” svojom je pjesmom uveličao paljenje prve adventske svijeće.

Predstavljeni novi kandidati za Prvu Pričest

Na Prvu nedjelju Došašća, 2. prosinca 2018. predstavljeni su ovogodišnji kandidati za sakrament Prve Pričesti. Župnik Ivan, zajedno s njihovom vjeroučiteljicom č.s. Bernardicom, uručio im je „Male molitvenike“ i „Bibliju za djecu“ te ih ohrabrio i potaknuo da ustraju na putu pripreme za sakramente Ispovijedi i Prve Pričesti. Čestitamo svim ovogodišnjim kandidatima za Prvu Pričest, kojih ima pedest i jedan, kao i njihovoj voditeljici časni Bernardici. Molimo za njih i za njihove obitelji, da ustraju u pripremi za ove sakramente te spoznaju važnost svete Ispovijedi i Euharistije.


Prva Pričest

U nedjelju, 20. svibnja šestero vjeroučenika iz Kostela primilo je Prvu Pričest. Zajedno s vjeroučiteljicom iz P.Š. Kostel Maja Preglej protekle školske godine pripremali su se za sakra-mente Ispovijedi i Pričesti. Roditelji prvopričesnika, zajedno s župnikom Brankom Bukvićem pripremili su lijepu proslavu primanja sakramenta Prve pričesti. Velečasni Branko uputio je lijepe riječi prvopričesnicima, njihovim roditeljima i svim prisutnima. Nakon svete mise roditelji su pripremili prigodni domjenak ispred crkve.

Tijelovo

Na blagdan Tijelova proslavili smo Isusovu prisutnost u Presve-tom oltarskom sakramentu. Nakon svete mise bila je tijelov-ska procesija u crkvenom dvorištu. Za tu prigodu izgrađene su postaje od grana. U procesiji su sudjelovali prvopričesnici, “Kostelske žene” u narodnim nošnjama, povijesna postrojba “Grof Keglević” i mnogobrojni vjernici. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor iz Kostela predvođen Marijom Ivanjko.

ZahvalnicaU Kostelu je 21. listopada 2018. proslavljena misa Zahvalnica. Sveta misa započela je procesijom s kipom Majke Božje. Procesija se, uz sviranje limene glazbe, uputila od crkve do kipa kod groblja te se vratila u crkvu, gdje je započelo misno slavlje koje je predvodio upravitelj župe Kostel i pregradski kapelan Ivan Zovko. Euharistijsko slavlje uveličala je i prisutnost naših udruga kuburaša i lovaca te pjevanje župnog zbora pod vodstvom Dijane Stefanović. Nakon misnog slavlja, vjernici su imali priliku za okrjepu u dvorištu crkve koju su priredili vjernici iz Kostela.

ŽUPA SV. MIRKA, KOSTEL


Tena Pracaić

Predstavljamo vam ukratko novog upravitelja Župe sv. Mirka u Kostelu, i ujedno novog vikara Župe Uznesenja BDM u Pregradi - vlč. Ivan Zovko.

VLČ. IVAN ZOVKO - rođen je 9. kolovoza 1983. u Prozoru, BiH. U župi Presvetoga Srca Isusova primio je sakramente kršćanske inicijacije. Razdoblje koje je uslijedilo nakon završene srednje škole usmjerilo je njegov život prema Božjem poslanju i cilju da postane svećenik. To se poslanje i počelo ostvarivati kada je upisao Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, te po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Boza-nića primio Sveti red prezbiterata. Prema dekretu imenovan je župnim vikarom u Karlovcu, a zbog potreba pastoralne službe godinu dana kasnije imenovan je župnim vikarom u župi Uznesenja BDM, Stenjevec. Službu župnog vikara u Mariji Bistrici preuzeo je 25. kolovoza 2016. i vršio ju je do prelaska u Pregradu i Kostel.Dekretom broj:1336/2018 imenovan je župnim vikarom u župi Pregrada i istodobno upraviteljem župe sv. Mirka u Koste-lu. Župu Kostel je zapisnički preuzeo 12. srpnja 2018. činom primopredaje.

Uvođenje u službu velečasnog Ivana ZovkaU nedjelju 15. srpnja 2018 u službu upravitelja župe Sv. Mirka Kostel uveden je velečasni Ivan Zovko. Na misi se okupio veliki broj župljana koji su radosno dočekali svoga novoga župnika. Sveta misa započela je ulaznom procesijom. Do prikazanja svetu misu je predvodio Ivan Mikec, župnik u Pregradi koji je prema odredbi zagrebačkog nadbiskupa predstavio i uveo u službu novog župnika. U propovijedi župnik Mikec naglasio je dužnosti i obveze župnika. Podsjetio je novoimenovanog župnika na svećeničko služenje u zajednici,a isto tako da bude spreman nositi križ svoje službe. Naglasio je neka ga uvijek prati poniznost i suosjećajnost s povjerenim mu župljanima. U obredu primanja župe najprije se pročitao dekret o imeno-vanju župnikom što je učinila gospođa Marija Vešligaj člani-ca župnog pastoralnog vijeća. Nakon toga novoimenovani župnik pročitao je prisegu koju su potpisali član ekonomskog vijeća gospodin Željko Gajšak i gospođa Marija Vešligaj članica pastoralnog vijeća kao i novoimenovani župnik i uvoditelj u službu. Poslije potpisivanja slijedio je pozdravni govor gospo-dina Željka Gajšaka i predaja cvijeća u znak dobrodošlice. U prikaznim darovima donijeli su ministranti štolu znak sveće-ničkog reda i služenja, ključ župne crkve kao simbol preuzima-nja i vođenja župe, križ znak poniznog služenja te kruh i vino znak euharistije koja okuplja sve župljane u jedinstvu vjere, ljubavi i služenja. Na kraju mise novoimenovani župnik izrekao je riječi zahvale i uputio im prve riječi svoga služenja u kostel-skoj župi koje su izražavale njegovu spremnost na služenje i poziv župljanima na zajedništvo.

INTERVJU - vlč. Ivan Zovko

Novi mladi svećenik u župi Pregrada i KostelDekretom broj 1336/2018 vlč. Ivan Zovko imenovan je župnim vikarom u župi Pregrada i istodobno upraviteljem župe sv. Mirka u Kostelu. Župu Kostel je zapisnički preuzeo 12. srpnja 2018. činom primopredaje, a u službu je uveden 15. srpnja na nedjeljnoj svetoj misi.


Recite nam nešto više o sebi. Tko ste, odakle dolazite ?Zovem se Ivan Zovko. Rođen sam 9. kolovoza 1983. u mjestu Prozor – Rama (BiH). Razdoblje djetinstva i odrastanja bilo je usko vezano uz moj rodni kraj u kojem sam proveo jedno divno razdoblje života u koje se i danas volim uvijek iznova vraćati. Nakon osnovne škole upisao sam Srednju turističko- ugostiteljsku školu.

Što vas je privuklo da postanete svećenik?Nakon srednje škole bio sam suočen sa različitim životnim okolnostima i izazovima koji su polako usmjeravali moj životni put prema Božjem poslanju i cilju biti svećenik. Iako je to bilo i razdoblje ponekad toliko teških životnih pitanja i traženja odgovora, ali uvijek uz molitvu i svijest da je moj život u Božjim rukama i njegovoj providnosti. Služiti Bogu kroz svećeništvo značilo je za mene sve dublje otkrivati ljepotu toga poslanja i služenja. A i život pojedinih svetaca o kojima sam ponešto i čitao budilo je u meni i jedan drugi pogled na svijet i jednu drugu logiku u odnosu na ovaj svijet i ono što on nudi.

Jeste li nekad poželjeli biti nešto drugo?Ako me pitate sada kao svećenik, onda moj odgovor je ne. Ali prije svećeništva bilo je nekih želja i snova. Kao mladić imao sam takoreći neke svoje idole i uzore koji su me znali fascinirati. I počesto sam zaželio da i moj životni put bude sličan njihovu.

Što volite raditi u slobodno vrijeme?Pokušavam slobodno vrijeme iskoristiti čitanjem knjiga razne tematike, ali i pogledati dobar film.

Sviđa li vam se u našoj župi?Volim upoznavati mjesta i ljude koji me životno vežu. Tako i ovo mjesto i župu ovdje u Pregradi. Otkako sam preuzeo službu župnog vikara, imao sam milost upoznavat dublje ovu župu. Smatram da ljepota nekog mjesta ovisi o ljudima. Naravno da čovjek ne može odmah u ovako kratkom vremenu objektivno prosuditi, ali moje subjektivno iskustvo mi govori da su Pregrađani vrlo susretljiv i gostoljubljiv narod. Dakako, taj vidokrug je sužen kada se odnosi na aktivne vjernike i župljane s kojima imam gotovo svakodnevni susret na slavlju sakramenta Euharistije i Pomirenja. To su ljudi molitve i vjere koji jos uvijek u Crkvi gledaju svijetlo i nadu u ovom ponekad mračnom svijetu.

Što biste promijenili u svojoj novoj župi?“Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami.”, kaže jedna mudra izreka. Smatram da je svaki župnik na određen način dao svoj doprinos na župi. Trebam iskoristiti ovo dragocjeno vrijeme u služenju Bogu i ljudima i konkretno mojoj župnoj zajednici čiji sam pastir po službi koja mi je povjerena. Ne volim prosuđivati kako je tko radio prije mene nego se fokusirati na ono sada. Što ja trebam činiti u svakidašnjici za svoje župljane i naravno prema svakoj osobi. Bog traži od svakoga, od nas, da izvršimo zadaću i dužnost koja nam je sada povjerena.

Smatrate li da ste dobar svećenik?Hmm... Opet teško pitanje. Opet bi se pozvao na jednu izreku: Ljudi vole ono što je dobro ili što im se čini da je dobro, ali obično griješe u procjeni što je to dobro.

Što mislite o vjeri mladih u našoj župi?Nekako mi se čini da su mladi danas izgubili dosta povjerenje u starije i u autoritete osjećajući se pomalo izgubljenima u ovom suvremenom društvu koje živi kao da Boga nema. Upravo zbog toga im je potrebno ohrabrenje, potreban im je netko komu će vjerovati i tko će im vjerovati. A Crkva je ta na koju se mogu osloniti. Drago mi je da naša župa ima mladih i da su aktivni. Upravo oni pomlađuju Crkvu pa ako hoćete i župnu zajednicu i daju nam svima nadu i poticaj da hrabro naviještamo središnju Kristovu poruku Kraljevstvo Božje. Tamo gdje nema mladih, župa je siromašna.

Što biste poželjeli vjernicima Pregrade i Kostela?Svjestan sam da mi je kao svećeniku prvotna zadaća donijeti Krista ljudima. Također, svjestan svojih ograničenosti želim koliko je moguće to i činiti. U ovom vremenu došašća želim na osobit način da srca svih naših župljana budu otvorena za Krista i da se On rodi u svakome od njih. Da u svakome od njih po uzora na Sv. Mirka (Emerika) i iznad svega našu Nebesku Majku Mariju raste ona ljepota i zadaća vršiti volju Božju.

Poštovani župljani župe sv. Mirka Kostel,

U dodiru sa svojim župljanima želim upoznati različite poteškoće, muke i probleme s kojima se suočavate, te želim i svoje pastoralno djelovanje što više konkretizirati prema svakom čovjeku u potrebi. Današnji čovjek je često izgubljen i prepušten samome sebi i u mnoštvu ovosvje-tovnih ponuda traga za ispraznim zadovoljstvima, a to rađa opasnošću da se udalji od onoga što Crkva nudi kao pomoć u ostvarivanju istinskih čovjekovih težnji. Upravo zbog toga potreban mu je netko tko će ga ohrabriti, komu će vjerovati i tko će mu vjerovati. A Crkva je ta na koju može vjernik računati. Dragi župljani uvjeren sam da ćemo samo u zajedništvu uspjeti odoljeti različitim iskušenjima te uz zagovor naših zaštitnika Sv. Mirka, Stjepana, Majke Božje Čiselske i Ranjenog Isusa crpiti snagu i nadahnuće za ostvarenje ljudskih i kršćanskih vrijednosti.

vlč. Ivan Zovko


doc. dr. sc. Marino Ninčević

Zašto Afrika? U Africi, konkretnije u Zambiji poznajem našeg misionara vlč. Borisa Dabu, u jednom od naših razgovora spontano je došlo do toga da bih svoj godiš-

nji odmor mogao provesti kod njega, tj. u misijama koje vodi i pomoći mu. Iako nisam baš točno znao što i kako, rado sam pristao. Poslao mi je program moga boravka u misiji Nawin-da, a program je uključivao posjet misijskim postajama, koje obuhvaćaju udaljena i zabačena sela, slavlje misa i sakrame-nata u tim mjestima, no, i život s lokalnim ljudima. Sve mi si činilo izazovno i zanimljivo, no, šok je uslijedio kad sam shvatio

da bi sve to trebalo biti na Silozi jeziku. Nije bilo druge nego dohvatiti se interneta i početi učiti, jer tečaj Silozija ne postoji u Hrvatskoj a ni u Europi. Silozi nema nikakve veze s niti jednim jezikom kojega poznajem. Unatoč tomu uspio sam ponešto naučiti: fraze, izgovor, riječi… Pri završetku moga boravka u Zambiji već sam mogao sastaviti i poneku rečenicu. Vlč. Boris Dabo je u Zambiji 35 godina, trenutno vodi brigu o tri misije: Njoko, Nawinda i Maziba, sve tri misije je on osno-vao i „postavio na noge“. Fr Boris živi u misiji Njoko. Ove misije se prostiru na tisuće četvornih kilometara i obuhvaćaju stoti-ne sela. Onaj osjećaj ponosa što sam Hrvat i što potječem iz Hrvatske, kojega su u meni, a vjerujem i u većini naših građa-na, probudili naši reprezentativci, u Zambiji se još više poja-čao i porastao kad sam vidio što je sve napravio i što sve radi fr Boris, naš sunarodnjak, rodom iz Novalje na otoku Pagu. Father Boris je skroman i samozatajan čovjek, ali veoma mudar, čovjek koji malo govori ali puno radi, čovjek s velikim životnim iskustvom. Posvetio je svoj život i svoje talente služenju najsi-romašnijima i najpotrebitijima. Uzor! U Zambiji ga svi poznaju, poštuju i neizmjerno vole i cijene, kako političari, tako biskupi i svećenici, a posebno narod. I to svi podjednako i katolici i ne katolici, jer father Boris je tamo za sve i pomaže svima. Čovjek je jednostavno kralj! Što i koliko je napravio u Zambiji, gotovo da nije moguće realizirati u jednom životnom vijeku, ali i ono što sada trenutno radi prelazi ljudske snage, a 66 mu je godina. Čovjek je buldožder. Uz koordinaciju pastoralnih aktivnosti na misijama, a misijska mjesta su udaljena jedna od drugih stoti-nama kilometara, bez telekomunikacija i prijevoznih sredsta-va, trenutno gradi jednu crkvu i jednu bolnicu na području misije Maziba. Uz to priprema realizaciju velikog projekta u

Misionarsko ljetou Africi

dr. sc. Marino Ninčević proveo je ljeto u misiji Nawinda u Zambiji - program je uključivao posjet misijskim postajama u udaljenim i zabačenim selima uz slavlje misa i sakramenata, ali i suživot s lokalnim ljudima

ISKUSTVA


misiji Nawinda… Kad kažem „gradi“, to nije isto što i „gradi-ti“ kod nas. Radi se o mjestima koja su stotinama kilometara udaljena od bilo čega, stoga, sav materijal treba prevesti do mjesta gradnje i to u misijskom džipu, jer samo takav tip vozila može prometovati po divljem i pjeskovitom terenu. Vlč. Dabo je u Zambiji, uz evangelizatorski rad, sagradio desetke crkava, bolnica i škola. Omogućio je tisućama djece školovanje. Fasci-nira me njegov rad s vjernicima laicima, odgojio je i osposobio veliki broj župnih animatora, kojima omogućava da steknu i učiteljsku diplomu (teaching licence) kako bi mogli biti učitelji u školama. Animatori po selima podučavaju ljude temeljima katoličke vjere i pripremaju ih za sakramente, no, oni su ujedno i učitelji u Community schools po selima. Community schools nisu državne škole, no, država ih priznaje, a učitelj može biti samo onaj tko je stekao teaching licence. Ove škole osnivaju i grade uglavnom misionari, u njima država ne plaća učite-lja, već naš misionar, dakle svaki mjesec mora osigurati plaće za 15 učitelja, koliko ih trenutno ima na platnom spisku. Za primjer ću navesti selo Mboma, udaljeno stotinama kilometa-ra od Nawinde, u kojem postoji jedna takva škola, nju trenutno

pohađa 180 učenika od 1. do 7. razreda (osnovna škola), a imaju samo jednog učitelja za sve razrede. Takvih škola na misijama fr Borisa je desetak. Bez tih škola tisuće djece bi ostalo nepismeno, tj. bez osnovnog oblika obrazovanja. Ovdje dakle nije problem zatvaranje škola, nego je problem manjak škola. Prošle godine je opstojnost ovih škola došla u pitanje jer je father Boris ostao bez sredstava kojima bi ih mogao financirati. Međutim, dobri ljudi iz župe Brela, sa svojim župnikom don Stjepanom, su u kratkom roku skupi-li 10 000 tisuća eura i tako osigurali nasta-vak rada ovim školama.No, father Boris uz pomoć dobrih ljudi pomaže djeci da pohađaju i srednjoškol-sko obrazovanje, koje se u Zambiji plaća. Na sve tri misije stipendira više od 300

djece. Stipendija za jedno dijete iznosi 100 eura na godinu, to uključuje boravak u nekom od domova, hranu i školarinu. Ako netko želi školovati jedno dijete, bilo na određeno vrijeme, ili ga pratiti tijekom cijelog srednjoškolskog školovanja, može se mailom javiti našoj časnoj sestri Augustini Vukančić ([email protected]) koja u ovom dijelu misionarskog rada pomaže fr Borisu. Svatko tko se odluči školovati jedno ili više djece, primit će njegovu fotografiju i dobivat će redoviti izvje-štaj o njegovom školskom uspjehu.

Boravak u misiji NawindaNawinda se nalazi u Zapadnoj pokrajini Zambije u kojoj živi pleme Lozi i govori se Silozi jezik. To je najnerazvijeniji i najsi-romašniji dio Zambije. Nawinda je mlada misija, ustanovljena 2014. godine, obuhvaća nekoliko misijskih postaja i na deset-ke sela, udaljenih stotinama kilometara. Uz Nawindu boravio sam u postajama Ibolelo, Samisisi, Mboma, Salvelo i Namenja. U njima sam slavio mise, te sakramente krštenja i vjenčanja. Pratili su me katehist Thomas, župni suradnik Keby, vozač Namacando i ministrant Matias. Sveukupno sam imao 86 →

Mambongwe - selo koje želi postati katoličko

Mboma - škola koju pohađa 180 učenika

20 | GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, Božić 2018.20 | GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, Božić 2018.

krštenja i 4 vjenčanja. Naravno sve na Silozi jeziku. Vjenčavaju se uglavnom stariji parovi koji imaju uvjete za katolički brak. Brak tamo nije stabilna institucija, jer je podložan tradicijskim pravilima, a uvriježena je i poligamija. Po selima sam susreo stotine predivnih ljudi i djece. Živio s njima, molio s njima, jeo s njima, plesao s njima, „tuširao“ se u rijekama, noćio u selima... Ovi ljudi, u materijalnom smislu, nemaju ništa: struje, vodo-voda, interneta, telefona, plina, pokrivača, odjeće... „Kuće“ odnosno kolibe su im od blata prekrivene slamom, hrane se uglavnom bijelom palentom, spavaju na zemljanom podu... Većinom su nepismeni. Djeca nemaju nikakvih igračaka, ako imaju komad odjeće sretna su i zadovoljna. Nažalost velikom broju djece neće biti omogućeno nikakvo školovanje, a radi se o zdravoj, bistroj i inteligentnoj djeci. Unatoč tolikoj neimaštini nigdje nisam susreo toliko ljudske dobrote, čestitosti, iskrenosti, susretljivosti, osjećaja za druge i one duboke istinske radosti. Kad kažem koliko su i kako sretni i radosni, naši ljudi obično reagiraju: pa ne znaju za bolje! Nije istina, znaju oni i za bolji komad odjeće, znaju oni da posto-ji i obuća, znaju oni da postoje solarne ploče koje im mogu dati struju, znaju oni da postoje pokrivači, znaju oni i za bolju hranu… sve oni znaju, ali oni toga nemaju niti si bilo što od toga mogu priuštiti. Nitko, tko me je pitao za pomoć, nije pitao

ni za odjeću, ni za obuću, ni za mobitel… nego: father možeš li pomoći da se školujem! Ovdje se zbilja potvrđuje ona narod-na: „Nije sretan onaj tko puno ima nego onaj tko malo treba.“ Nas zapadne ljude je materijalizam totalno uništio. Opterećeni smo i zarobljeni tisućama nepotrebnih stvari i gluposti. Zabo-ravili smo smijati se, radovati se, jednostavno živjeti. Zanimlji-vo je da u ovim selima nema razbojstava, kriminala, droge, krađa, alkohola... a mi mislimo da oni nisu civilizirani, kojeg li apsurda. K tomu još, kršćanstvo je tamo prisutno manje od 100 godina, a u Hrvatskoj više od 1400 godina, kako razumje-ti kod nas toliku trulež u svim segmentima društva? Teško mi je shvatiti i da tzv. civilizirani čovjek 21. stoljeća, koji ne zna što će od izobilja, mirno spava znajući da milijuni ljudi žive u krajnjem siromaštvu. Ovi ljudi, a posebno djeca trebaju našu ljubav i pomoć. Izdvojio bih posjet selu Mambongwe, do kojega se od Nawin-de vozi oko 7 sati. Kad smo nakon nekoliko sati vožnje iz Nawinde došli u Mbomu, župni animator nam je rekao da postoji jedno selo u kojem bi ljudi željeli postati katolici i da bi željeli da ih father posjeti. Bez razmišljanja smo sjeli u auto i nastavili vožnju do Mambongwea. Tolike zapuštenosti, bijede i siromaštva nisam nigdje susreo ni vidio. Oni pak nemaju ništa! Djeca su prvi put vidjela bijelog čovjeka, stalno su ponavljala „mukuwa“, moja pratnja mi je objasnila da to znači „bijeli čovjek“. Skupili su se ispod stabla i iznijeli svoje razlo-

ge zašto žele postati katolici. Katehist Thomas im je objasnio što to znači i koji su daljnji koraci. Na taj način, ispod stabla, u Africi počinje i nastaje katolička zajednica. To selo su prozvali mojom „župom“. U Zambiji sam susreo siromašnu i poniznu Crkvu koja evan-gelizira a ne administrira, koja služi a ne vlada, Crkvu koju ne zanima poli-tički utjecaj i moć. Mogu slobodno kazati da se radi o Crkvi koja u navi-ještanju upotrebljava metodologiju apostolskih vremena i zato mislim da je budućnost Katoličke Crkve u Africi. Father Boris bez pomoći dobrih ljudi iz Hrvatske i svijeta ne bi mogao učini-ti ništa. I doista, uvjerio sam se da

Nova crkva u Salvelu

Mboma - crkva u sjeni mangovog stabla

GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, Božić 2018. | 21GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, Božić 2018. | 21

postoje dobri ljudi koji pomažu najpotrebitijima. Kao primjer mogu navesti izgradnju bolnice u Nawindi koju je financirao jedan ugostitelj iz Novalje, a nastavio ju je i dalje financirati na godišnjoj razini. Prije mog odlaska u Zambiju mala župa Splitsko-makarske nadbiskupije, Vinišće prikupila je za tjedan dana 5000 eura za pomoć misijama vlč. Borisa. Spomenuo sam veliki projekt u Nawindi, radi se o učeničkom domu, čiji bi kapacitet bio 100 đaka, 50 dječaka i 50 djevojčica. Izgradnjom ovog doma bi se djeci iz spomenutih udaljenih i siromašnih sela omogućilo srednjoškolsko obrazovanje, jer u Nawindi postoji državna osnovna i srednja škola. Nakon što je prošle godine za Božić Jutarnji list objavio članak o vlč. Borisu Dabi i njegovim misijama jedan zadarski poduzet-nik, pročitavši članak u Jutarnjem, javio se vlč. Borisu i rekao da i on želi nešto napraviti za Afriku. Otišao je na lice mjesta i uvjerio se da je školovanje djece prioritet i da im u tome treba pomoći. Odmah je dao jednom zadarskom arhitektu da izgradi projekt, a on je osigurao 200 000 američkih dolara. Nedostaje još 100 000 američkih dolara da bi se financijska konstrukcija mogla zatvoriti. Bilo bi lijepo kad bi ovaj projekt do kraja isfinancirali zadrani. Ovim putem molim i potičem zadarske poduzetnike da pomognu u zatvaranju financijske konstrukcije ovoga projekta. Padaju mi na pamet i naši zadar-ski reprezentativci, bilo bi lijepo kad bi i oni pomogli u reali-zaciji ovog projekta jer je cijela Zambija, a posebno misije fr Borisa, tijekom svjetskog prvenstva, navijala za nas. Bez obzira što po ovim selima nemaju ni radija, ni televizora, ni struje, svi znaju za Modrića, Perišića, Rebića, Subašića… posebno simpatično izgovaraju Subašić. Iako nikada nisu vidjeli pravu loptu, niti obuli tenisice jako dobro igraju nogomet. Igrao sam s njima. Mislim da bi izbornik Dalić među njima mogao vrlo

lako pronaći podmlatka za našu „repku“. Zambija je prekrasna zemlja, u južnoj Africi, poznata po prirod-nom fenomenu Viktorijini slapovi - Victoria Falls ili Mosi oa Tunya što znači „dim koji grmi“. U Zambiji se uz mnoštvo parko-va prirode nalazi i park South Luangwa, jedan od najljepših u Africi ali i na svijetu. Zambija jest siromašna zemlja u materijal-nom smislu, međutim bogata je djecom i zato će imati buduć-nost. Zambija je, prije svega, zemlja divnih ljudi veselog i otvo-renog duha među kojima sam se osjećao kao među svojima. Oduševila me njihova plemenita životna jednostavnost.

Nalata Zambia, nalata Nawinda. Luka bonana!

Smještaj učenika koje stipendiramo i djevojke u Nawindi koje su u stipendijskom programu


s. Ilijana T. Cvetnić

U nedjelju, 26. kolovoza 2018. godine, na

spomen mističnog Probodenja Srca sv. Terezije Avilske, prese-lila se i vratilla dušu svome Stvoritelju naša s. Marija Vjekoslava od sv. Josipa (Štefanija Špiljak), nakon duge i teške bolesti, okružena svojim susestrama, iz Stepinčevog Karmela u nebeski Karmel, ojača-na svetim sakramenti-ma, u 77. godini života i u 56. godini svetih zavjeta.

BiografijaSvoj zemaljski život započela je 15. prosinca ratne 1941. godine u uzornoj katoličkoj deseteročlanoj obitelji oca Vinka i majke Ruže Špiljak, u Celju, u Sloveniji. Tu je primila dar svete vjere kao dijete po sakramentu Krštenja, kao i 1948. godine Prvu sv. Pričest u Pregradi, a sv. Potvrdu 1957. u zagrebačkoj Katedrali. Rasla je u toplini, ljubavi i radosti roditeljskog doma, uz dvije sestre i uz petero braće od kojih je jedan, Nikica, bio uzoran i revan svećenik i župnik, već u Nebu, kao i brat Josip, i oni su je dočekali u Domu Očevu.Gospodin ju je pozvao vrlo mladu u Družbu Kćeri Božje Ljuba-vi, gdje je uspješno završila redovničku i stručnu formaciju, te na blagdan Imena Marijina, 12. rujna 1962. godine položi-la privremene, a na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1967. godine svoje doživotne zavjete i uz to završila za katehisticu i orgu-ljašicu. Obnašala je tijekom svog redovničkog života razne dužnosti po Provinciji. Nije bilo toga posla kojega nije radila; od kuhanja do šivanja, od čišćenja do glačanja, a najviše je zauzeto i kreativno radila s djecom i s mladima kao katehistica i orguljašica po raznim mjestima Hrvatske. Djelovala je u Slavoniji, u Zapolju i Dragaliću, u Petrinji, u Karlovcu, te u Dalmaciji, a osobito godinama na otoku Braču.

Bila je i zamjenica Provincijalke, kao i poglavarica sestara Kćeri Božje Ljubavi na zagrebačkom Kaptolu, te sakristanka u Stepinčevoj katedrali, odakle se zaputila, ponovno slušajući Gospodina, 1989. godine u Šarengradski, a potom u Stepin-čev Karmel u Brezovicu. Tu je, nakon karmelske formacije, na blagdan Prečistog Srca Marijina, 27. lipnja 1992. godine, polo-žila doživotne svete zavjete u službi vanjske sestre i nastavila u duhu terezijanske karizme svoj molitveno-duhovni život i apostolat, uspinjući se s Gospodinom na Goru Karmel. Sestre i mnogi poznavali su je kao redovnicu čvrste vjere, ustrajne molitve, vedroga duha, zdravog humora, jednostav-nu i komunikativnu, razboritu i mudru, veliku u patnji, koja je imala razumijevanja i srca za svakoga tko trpi. Križeve je nosila strpljivo i hrabro, s krunicom u ruci, s molitvom na usnama i bez suze u oku, kao i bez mrmljanja i prigovaranja. U razgovo-rima je bila direktna, jasna, kratka, konkretna, spontana, bez „filozofiranja“ i nadmudrivanja, praktičarka. Patetiku i fraze nije poznavala, a kad bi se razišla s nekim u mišljenju, za neko-liko minuta sve bi oprostila i razgovarala bi s osobom kao da ništa nije bilo. Bila je skromna i zahvalna do kraja života za svaku pomoć sestara, liječnika, dobročinitelja i prijatelja; za svaki i najmanji znak pažnje; za cvijet, za Agnus Dei, za čokoladu, za krunicu, čak je bila zahvalna i liječnicima za sondu, koju su joj stavili tri dana prije smrti, zbog pehrane. Uz zahvalnost odlikovala se susretljivošću i darežljivošću prema sestrama i prema drugima. Što bi dobila, to bi brzo podijelila, s radošću i jednostavnošću.Voljela je dragog Boga, Majku Božju, svece, ljude, osobito mlade koji su se zanimali za duhovna zvanja; voljela je život, karmel, svoje sestre, prijatelje, rodbinu, cvijeće, prirodu i sunce... Gajila je posebnu pobožnost prema Majci Božjoj, sv. Josipu, sv. Maloj Tereziji, bl. Alojziju Stepincu i sv. Ivanu Pavlu II., a sv. Antun Padovanski uvijek ju je uslišavao.U Karmelu je bila u službi sakristanke, vrsne organizatoice liturgijskih slavlja, porterice, aranžerke, kontakt osobe između samostana i ljudi, te vanjska poveznica između naših hrvatskih karmela, uz ostalo...Homilije nije voljela dulje od tri do pet minuta ili najviše do sedam minuta jer se to lakše pamti, znala bi reći. Za svečanih liturgijskih slavlja tamjan ju je gušio zbog slabih pluća i srca, te se znala povući u sakristiju, ali bi ostala do kraja na sv. misi. Bila je original Božje ljubavi i svojim životom oživjela je mnoge i podržala ih je na Božjem putu. Volja Božja bio je njezin put do Neba, važnija od zdravlja i života.

IN MEMORIAM - s. Marija Vjekoslava od sv. Josipa, OCD

Skromna i zahvalnado kraja životaS. Marija Vjekoslava od sv. Josipa (Štefanija Špiljak) rodom iz pregradske župe, inače sestra pokojnog svećenika Franje-Nikice Špiljaka, preminula je u 77. godini. Družbi Kćeri Božje ljubavi i Karmelu služila je hrabro i velikodušno 56 godina po svetim redovničkim zavjetima.


Posebna karizma s. Vjekoslave u Karmelu bila je molitva i žrtva za duhovna zvanja, osobito za bogoslove, svećenike, redov-nike i redovnice, za Crkvu i za naše obitelji. Njih je duhovno pratila, slušala, savjetovala, bodrila, učvršćivala na Božjem putu. Bila je na svoj način njihova duhovna majka i jedan od stupova Karmela. Vjerujemo da to poslanje nastavlja i u Nebu, motreći Božje Lice i radeći neumorno za posvećenje svih koji su joj darovani i koji joj se utječu ovdje na zemlji. Msgr. dr. Ivan Šaško, zagrebački pomoćni biskup, predvodio je u utorak, 28. kolovoza 2018. godine sv. misu zadušnicu i sprovodne obrede za dušu s. M. Vjekoslave, a uz njega je bio o. Srećko Rimac, OCD, provincijal Hrvatske karmelske provin-cije sv. oca Josipa i prof. dr. fra Ivan Karlić, OFMConv, te oko četerdesetak svećenika, redovnika, bogoslova i ministranata, uz rodbinu, prijatelje i dobročinitelje s. Vjekoslave i Karme-la. Misno slavlje animirao je vrlo dostojanstveno „Prvi komin Snježanin,“ a obred ukopa završio je Vjekoslavinom omiljenom pjesmom: „K suncu prosi vsaka roža“ i pjesmom Majci Božjoj: „Salve Regina.“ Živo se nadamo da ih sada obje pjeva u Nebu.

brezovica.karmel.hr

Zagrebački pomoćni biskup msgr. Dr. Ivan Šaško predvodio je u utorak, 28. kolovoza 2018. u Stepinčevu karmelu u Brezovici svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede za dušu preminule nam s. M. Vjekoslave od svetog Josipa (Štefanije Špiljak). Uz njega je bio o. Srećko Rimac, OCD, provincijal Hrvatske karmel-ske provincije sv. Oca Josipa i prof. dr. fra Ivan Karlić, OFMConv, te četrdesetak svećenika, redovnika, bogoslova i ministranata.U uvodnim mislima Otac Biskup se zahvalio Bogu za ćivot s. M. Vjekoslave, izrazio je sućut sestrama karmelićankama i ožalo-šćenima, u svoje, i u ime zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa, te učvrstio prisutne u nadi i vjeri koja već sada gleda na buduću slavu.Pri završetku misnog slavlja od s. M. Vjekoslave oprostila se u ime svoje Zajednice č. majka Ilijana Terzić Cvetnić. Ona je zahvalila dragome Bogu na daru s. M. Vjekoslave, a s. M. Vjekoslavi na njezinom gotovo 30-godišnjem životu služenja Bogu, Crkvi, Karmelu, po vjeri, molitvi, patnji i žrtvi; po njezi-noj dobroti, velikodušnosti, jednostavnosti, vedrini i hrabro-sti koju je utkala u život Karmela. Bila je original Božje ljuba-vi. Svojim životom oživjela je živote mnogih i podržala ih na Božjem putu.Jednako tako, s. Ilijana je na kraju govora zahvalila Ocu Bisku-pu i svima prisutnima koji su kroz život pratili s. M. Vjekoslavu svojom molitvom, blizinom, dobrotom i strukom i dopratili je u vječnu Luku spasa.Biskup Ivan Šaško, nakon sv. Mise zadušnice, nastavio je spro-vodne obrede i zajedno sa svećenicima, redovnicima, redov-nicama, bogoslovima, rodbinom i sestrama karmelićanka-ma ispratio je s. M. Vjekoslavu u Dom Očev, na samostansko groblje, gdje njezino tijelo čeka uskrsnuće. Gospodin joj bio vječna radost, pjesma i život!


Vinko Krištić

dominikanke.org / zupa.pregrada.hr

U subotu, 25. kolovoza 2018., u Subotici je bio ispraćaj pokojne s. Leopoldine Temunović. U 9,30 njeno tijelo bilo je izloženo u crkvi sv. Jurja, a brojne prisutne sestre,

svećenici i rodbina molili su krunicu. U 10,30 započela je sveta misa zadušnica koju je predvodio subotički biskup mons. Ivan Penzeš u koncelebraciji sa župnikom vlč. Ištvanom Palatinu-som i još desetak svećenika.Na sprovod je došla grupa vjernika iz Pregrade gdje je s. Leopoldina djelovala više od 40 godina. U homiliji se župnik Ištvan toplim riječima oprostio od s. Leopoldine. Za kratko vrijeme što je boravila u Subotici ostavila je prepoznatljiv trag svoje dobrote i ljubavi. Svakodnevno odlaženje na misu bila je prilika za susretanje s ljudima, te je uz koju riječ i neodoljivi smiješak ljudima davala nadu i radost. Nakon župnika, opro-štajnu riječ uputila je njena nećakinja s. Blaženka Rudić. Nakon svete mise njeno tijelo je ispraćeno na Senćansko groblje gdje je položeno u grob sestara dominikanki.

BiografijaS. Leopoldina, krsnim imenom Marija, rođena je 25. svibnja 1925. u brojnoj katoličkoj obitelji na Pavlovcu, u župi sv. Marka u Starom Žedniku kod Subotice, u kojoj je također niklo sveće-ničko zvanje sina Josipa i redovničko zvanje kćeri s. Trpimire. Prvih dvoje djece je umrlo ubrzo po rođenju, te je Marija bila najstarije živuće dijete. Zbog toga je vodila brigu za mlađu braću i sestre, kao i za starije i bolesne u obitelji. Puno je radila na salašu u svom djetinjstvu i mladosti. Bila je vrijedna i požr-tvovna. Voljela je zabavu i veselje. U zreloj dobi osjetila je Božji poziv. Roditelji su je poslali u grad da se skrbi za bolesnog ujaka, koji je živio u župi sv. Jurja i tu je susrela sestre domi-nikanke. Godine 1953. stupila je u zajednicu u Korčuli. Nakon godinu dana započela novicijat, a potom nakon još jedne godine položila prve zavjete te 1960. godine i doživotne zavje-te. U tom razdoblju djelovala je nekoliko godina u Tavankutu. Bez visokih škola znala je ljubiti Boga i služiti čovjeku. Bila je vrsna kuharica, sakristanka, njegovateljica, vrtlarica i sve što je trebalo. Najdulje je živjela i djelovala u Pregradi, gdje je otišla u najboljim godinama i ostala do svoje 85. godine života. Tu je dala sve najbolje što je znala i imala, izvrsno surađujući sa sada već pokojnim župnikom Brankom Ivanjkom. Tu je u više

mandata vršila službu starješice. Kad su sile popustile vratila se u rodnu Suboticu. I tu se uključila brzo u zajednicu šireći mir i radost, radeći poslove koje je mogla. Prije dvije godine amputirana joj je lijeva noga te je postala ovisna o drugima. S. Leopoldina znala je i to prihvatiti sa radošću i zahvalnošću.U svojim oproštajnim riječima župnik Ištvan istaknuo je jednu zanimljivost iz njenog života. U mladosti je s. Lepoldina imala jednu prijateljicu Katu Ivanković koja je željela ići u samostan, ali je njen ispovjednik savjetovao neka osnuje obitelj i bude

IN MEMORIAM - s. Leopoldina Temunović

Trag dobrote i ljubavi u srcima župljanaS. Leopoldina Temunović preminula je 21. kolovoza 2018. u samostanu dominikanki u Subotici. Službovala je u pregradskoj župi više od 40 godina te je ostavila neizbrisiv trag u srcima mnogih župljana. Neka joj je pokoj vječni i slava na Nebesima.


dobra majka. Iz njene brojne obitelji poteklo je više svećenič-kih i redovničkih zvanja. S. Leopoldina je voljela zabave i plani-rala udati se, ali onda je čula poziv i ostvarila sretno i ispunjeno redovničko zavnje. Pod stare dane došla je u Suboticu i nakon nekoliko godina u samostan pod skrb svoje kćeri redovnice došla je i njena prijateljica iz djetivnjstva, Kata. Tako su zajedno provele neko vrijeme, obje u samostanu, prisjećajući se dana iz mladosti, zajedno moleći i pjevajući. Kata je preminula prije nje, i puno joj nedostajala.Sestra Leopoldina je često govorila da joj je u životu bilo lijepo, osobito u starosti. Bila je zadovoljna sa svime i sa svojim živo-tom. Tako je smireno i zadovoljno napustila ovaj život i ušla u onaj ljepši koji nikad ne prestaje. Uživala navijeke vječnu radost!

Misa zadušnica u PregradiU srijedu, 29. kolovoza 2018. slavili smo misu zadušnicu u spomen na časnu Leopoldinu, koja je preminula protekli tjedan. Misno slavlje započelo je u 18 sati, a predvodio ga je župnik Ivan Mikec, u koncelebraciji velečasnog Ivana Zovka i prečasnog Josipa Belavića. Župnik Ivan se u propovjedi osvr-nuo na dolazak časni dominikanki, koje su bile jedini red časnih sestara koji je prihvatio rad u tada siromašnoj pregrad-skoj župi. U toj prvoj “ekipi” časnih sestara, koja je na župu stigla 1963. godine bila je i časna sestra Leopoldina, koja je zajedno s č.s. Amatom i ostalim sestrama dugi niz godina svje-dočila dominikanski ideal siromaštva, poniznosti i predanja u služenju za druge. U vrijeme kada u Pregradi nije bilo ustanova za čuvanje male djece, časne sestre su s ljubavlju prihvatile mnogu djecu “na čuvanje”, a kasnije su svoj Poziv ostvarivale u brizi za stare i nemoćne. Župljani su im na tome neizmjerno zahvalni, a nadamo se da nas časna Amata svojim nevinim i gotovo uvijek nasmiješenim pogledom gleda s nebeskih visina i zagovara nas kod nebeskog Oca. Nekaj joj je pokoj vječni i slava na Nebesima. Počivala u miru Božjem.


HODOČAŠĆE - Lourdes

Gabrijela i Martin Golubić

Sjećate li se našeg hodočašća u Poljsku stopama sv. Maksi-milijana Kolbea i sv. Faustine Kowalske? Nezaborav-no iskustvo. Bilo je to u kolovozu 2016. godine. Nakon

Susreta hrvatske katoličke mladeži u 2017. godini, u 2018. smo htjeli otići na još jedno hodočašće izvan Lijepe naše. Odluka je pala na Lourdes. Uspjeli smo uskladiti poslovne obaveze i uzeti tjedan dana godišnjeg odmora. A najveće iznenađenje smo doživjeli došavši na autobusni kolodvor u Zagrebu, gdje je bio dogovoren polazak na hodočašće.

1. dan – Nica, St. MaximineNa kolodvor smo stigli uvečer posljednje nedjelje u mjesecu svibnju. Autobus je krenuo iz Čakovca, a nakon kratkog staja-nja u Varaždinu očekivali smo ga oko 21 sat u Zagrebu. Kratimo vrijeme razgovarajući, a iznenađuje nas neočekivani pozdrav iz nepoznatog pravca: „Pozdrav Pregračani!“ Zbunjeno smo se na kratko pogledali i očima krenuli tražiti osobu koja nas je pozdravila, a kad ono, to je naš dragi Darko iz Pregrade s obitelji. Baš smo bili ugodno iznenađeni. „ Nije to sve, ima nas još Pregračana“ nadoda Darko. Ubrzo nam se pridružuju i g. Dominik Burić sa suprugom Tanjom. Koje li slučajnosti. Drago nam je da su Pregračani aktivni i da nas ima na hodočašćima. Ukrcavamo se u autobus i putovanje kreće iz Zagreba prema Gorskom kotaru gdje nas je čekalo još petero hodočanika, a dalje nastavlja noćnom vožnjom kroz Sloveniju i Italiju. U jutarnjim satima smo stigli u Nicu, grad kojeg nazivaju mondenim ljetovalištem na Azurnoj obali. Zbog relativno vjetrovitog i kišnog vremena nismo baš dobili osjećaj da smo

na nekom tako posebnom mjestu, a vjerojatno i zato što dola-zimo iz Hrvatske koja, budimo realni, ima definitivno najljepše more na svijetu. No bez obzira na to, u Nici se osjeća dašak luksuza i ekskluzivnosti na tragu Monte Carla i sličnih mjesta. Ne nedostaju skupocjeni automobili, brojni hoteli i restorani uz obalu, lijepo uređeni parkovi i šetališta uz more. Nica se baš ne bi mogla poistovjetiti s hodočašćem, ali zanimljivo je bilo vidjeti i navedeni grad, zašto ne. U Nici smo se zadržali nekoli-ko sati i nakon odmora od cjelonoćne vožnje te ručka nastavili putovanje prema St. Maximinu. Saint Maximine je gradić na jugoistoku Francuske koji ima petnaestak tisuća stanovnika, udaljen je od Nice otprilike dva sata vožnje, a najpoznatiji je po gotičkoj bazilici sv. Marije Magdalene gdje se nalazi i njezin grob. To je najstarije svetište u francuskoj pokrajini Provansi, a postalo je poznato u 13. stoljeću, točnije 1279. godine, kada je Karlo II. pronašao sarkofag s tijelom sv. Marije Magdalene. Sarkofag se nalazio u ostacima prijašnje crkve. Legenda kaže da je za vrijeme prvih kršćanskih progona Marija Magdalena doplovila iz Palestine do francuske obale na brodu kojeg su morske struje dovele do francuskog grada Saintes Maries de la Mer koji je ime dobio zahvaljujući tom događaju. Uz Mariju Magdalenu, na tom brodu su bile brojne osobe iz Svetog Pisma, kao što su: Marta, Lazar, Marija Jakovljeva, Marija Saloma te Maximin i Sidonius koji su bili dvojica od 70-orice učenika iz Evanđelja, te njihovi sluge Marcel i Suzana. U kripti današnje katedrale svetog Maximina se nalazi relikvijar svete Marije Magdalene u kojem se nalazi svetičina lubanja. U toj katedrali naš duhovni voditelj vlč. Ivan Bogdanović je slavio svetu misu. Naše hodočašće smo nastavili prema hostelu u kojem smo noćili.

Ja sam Bezgrešno Začeće

Na svetkovinu Blagovijesti 25. ožujka1858., čim je Bernardica stigla, ugledala je Gospu. Gospa joj se nasmiješila. Zatim se Bernardica ohrabri i upita za ime. Dobila je odgovor: „Ja sam Bezgrešno Začeće.“


→

2. dan – Carcassone, LourdesUstali smo jako rano. Doručak je bio poslužen već u šest sati i vrlo brzo smo krenuli dalje. Uhvatili smo još malo dodatnog sna u autobusu. U prijepod-nevnim satima stižemo u Carcassone. To je posljednja stanica prije dolaska u Lourdes. Carcassone je srednjo-vjekovna utvrda s masivnim zidovi-ma koji okružuju dvorac, katedralu i okolne građevine. Prema narodnim predajama, grad je dobio ime nakon što je jedna dvorkinja imena Carcas završetak opsade grada objavila rado-snom zvonjavom zvona (na francu-skom „Carcas sona“). Utvrda je stvar-no posebna i bilo je mnogo turista iz cijelog svijeta. Nas se najviše dojmila gotička katedrala u kojoj smo zate-kli muški ruski kvartet koji je pjevao a capella srednjovjekovne napje-ve. Katedrala daje vrhunsku zvučnu kulisu za navedeni način pjevanja i cjelokupan ambijent je bio oduševljavajući. Osim svega nave-denog, potrebno je napomenuti da je utvrda Carcassone 1997. godine dodana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine. Izuzetno nam je bilo drago što smo posjetili navedeno mjesto.U Lourdes smo stigli u poslijepodnevnim satima. S obzirom da je bilo kišovito i crni oblaci su se nadvili nad jug Francuske,

do kraja dana nismo imali organiziran grupni program, nego smo kratko odmorili nakon dugotrajnog boravka u skučenom prostoru autobusa. Lourdes se nalazi na brdovitom dijelu južne Francuske, u području Pireneja. Naša hodočasnička grupa je bila smještena u hotelu na povišenom dijelu grada, a u podnožju se mogla vidjeti velebna katedrala i svetište. Vlč. Bogdanović nam je ispričao da se svaku večer održava bole-snička procesija koja je poseban doživljaj za hodočasnike koji su prvi put u Lourdesu. Taman smo imali vremena da otiđe-mo do svetišta i sudjelujemo na navedenoj procesiji. Kako na bolesničkoj procesiji sudjeluje velik broj bolesnika koji su u invalidskim kolicima, procesija se zbog kiše ponekad održava u podzemnoj bazilici. Odlučili smo prošetati do svetišta. Spustili smo se u centar grada i prelaskom preko mosta iznad rijeke Gave de Pau našli smo se na samom ulazu u svetište. Pred nama je bio spektakularan prizor. Sve je u zelenilu, prostor uređen i čist, na samom ulazu veliki centralni križ. Ušli smo u svetište i lagano koračali prema bazilici. S desne strane nalaze se zgrade u kojima su bolnice i lječilišta za smještaj na tisuće bolesnika. Ima mnogo osoba u invalidskim kolicima, na štaka-ma, pa čak osoblje dovodi bolesnike i u posebno skrojenim kolima, nalik rikšama, koje su prilagođene bolesnicima kako bi oni što lakše sudjelovali na svim događanjima u svetištu. A tim bolesnicima nesebično pomažu mnogi: medicinske sestre, hodočasnici, volonteri, mladi... Zbilja šaroliko mnoštvo ljudi. Čujete toliko raznih svjetskih jezika da se pomalo gubite u toj kakofoniji riječi. Približavamo se katedrali i primjećujemo slike svetih osoba na pročelju u stilu koji nam je jako poznat. Nešto slično smo vidjeli u Poljskoj, kada smo posjetili baziliku pape Ivana Pavla II. u Krakovu. U blizini katedrale teče rijeka, a mnoš-tvo ljudi puni kanistere i bočice raznih veličina vodom. Opaža-mo i da svi odlaze na neko mjesto s desne strane katedrale. Iz znatiželje automatski krećemo u tom smjeru i primjećujemo da je to špilja u kojoj se desilo ukazanje, a katedrala je sagra-đena na samoj stijeni u kojoj je špilja ukazanja. Čak postoji i mogućnost da se uđe u špilju, no znaju biti jako velike gužve zbog tisuća hodočasnika koje dolaze u Lourdes.

Lourdes - panorama francuskog gradića smještenog u podnožju Pireneja

Hodočasnici iz pregradske župe


Pokušava se osigurati protočnost hodočasnika i mnogi zašti-tari upozoravaju ljude da ne stvaraju gužvu, no kad uđete u špilju, želite što dulje ostati u molitvi i meditaciji jer nemate puno prilika u životu biti na ovako svetim mjestima kao što je ovo mjesto ukazanja Djevice Marije, majke našeg Gospodi-na Isusa Krista. Ovdje smo proveli nekoliko trenutaka u tišini i molitvi. Najdomljiivija slika koja će nam biti urezana u sjeća-nje je dolazak osoba u invalidskim kolicima u špilju ukaza-nja. Zatvorenih očiju naginju svoja čela na stijenu i vrlo tiho izgovaraju riječi molitve. Prođu vas trnci kada to vidite. S lijeve strane se formira procesija koja se održava svakodnevno u isto vrijeme. Na toj procesiji sudjeluju na stotine bolesnika i hodočasnika. Svi pale svijeće i lagano koračaju u jednom veli-kom ophodu po cijelom svetištu. Za to vrijeme se moli sveta krunica, no svaki Zdravomarijo se moli na drugom svjetskom jeziku. Nakon desetica se pjevaju razne marijanske pjesme i svijećama pozdravlja naša nebeska Majka. Na kraju se svi sudi-onici procesije okupljaju ispred katedrale gdje slijedi završna molitva i blagoslov. Fotografirali smo te predivne prizore. Ali ne možete si zamisliti koliko je puno teških bolesnika u toj procesiji koji strpljivo mole držeći svijeću u jednoj ruci, a u drugoj prebiru po zrncima krunice. Nakon završetka procesije već je bilo poprilično kasno i pao je mrak pa smo se vratili u hotel na počinak.

3. dan – LourdesTrećeg dana hodočašća smo sudjelovali u prijepodnevnim satima na pobožnosti križnog puta na brdu Kalvarija. Vlč. Bogadnović je pripremio inspirativne meditacije kod svake postaje. Razgledavanje smo nastavili u Bazilici Bezgrešnog Začeća koja je prva građena na kamenu Massabielle (stije-

na u kojoj se nalazi špilja ukazanja). Bazilika je sagrađena 1873. godine. Samo deset godina kasnije, krenula je gradnja i druge bazilike koja se naziva Bazilika Svete Krunice, a izgrađena je u podnožju stijene. Izgrađena je vrlo brzo jer prva nije bila dovoljno velika za sve hodočasnike koji su počeli dola-ziti u Lourdes iz svih dijelova svijeta. U jednoj od brojnih kapelica u sklopu dviju Bazilika smo slavili i svetu misu. Imali smo slobodnog vremena za kupnju suvenira, a potom smo se vrati-li u hotel na ručak. U poslijepodnev-nim satima smo mogli ponovno sudje-lovati na bolesničkoj procesiji, no ona se ovaj put održavala u podzemnoj bazilici. Podzemna bazilika je impre-sivan prostor koji se nalazi u podze-mlju većeg dijela svetišta. Procesija se odvijala u kružnom ophodu, a na zidovima su istaknute velike slike svetaca. Ponovno su vjernici nosili upaljene svijeće te je sve skupa izgle-dalo veoma impresivno. Prije odlaska u hotel, iskoristili smo priliku otići još do špilje ukazanja. Kada padne mrak, kip Blažene Djevice Marije je osvijet-

ljen, a ispred špilje gori mnogo svijeća pa u tom mističnom ambijentu smo imali predivnu priliku za molitvu i osobnu meditaciju u tišini.

4. dan – LourdesČetvrti dan hodočašća smo započeli na najljepši mogući način – svetom misom u špilji ukazanja. U jutarnjim satima nije velika gužva u špilji i atmosfera je puno intimnija. Svatko je mogao prikazati svetu misu za svoje nakane. Obišli smo uži dio centra grada i posjetili rodnu kuću svete Bernardice Soubirous kojoj se Gospa ukazala čak osamnaest puta. Također smo imali prili-ku okupati se u Lourdesskoj vodi za koju se smatra da čude-sno ozdravlja. Nakon Gospinog ukazanja iz špilje je potekao izvor koji je nepresušan sve ove godine, a voda je pogodna i za piće. Obredno kupanje je najneobičniji događaj tijekom cijelog hodočašća. Bili smo veoma znatiželjni kako to izgle-da i kakav je osjećaj tijekom kupanja. Ponekad su vrlo velike gužve pa je potrebno biti strpljiv da se dođe na red. Ulazi se u posebne prostorije gdje osoba svlači sa sebe svu odjeću, volonteri i osoblje ju prekrivaju ručnicama, a tada se ulazi u bazen. Svi su vrlo strpljivi i ugodni. Nakon ulaska u bazen, moli se kratka molitva po želji, a potom zaranja u vodu. Nakon izra-njanja osoba se ostavlja u kratkoj tišini ako želi izmoliti još koju molitvu i cijeli postupak završava u dvije-tri minute. Ako se ikada zateknete u Lourdesu, obavezno morate otići na obred-no kupanje jer je to poseban osjećaj i doživljaj. Taj dan je bio posljednji dan našeg boravka u Lourdesu. Poslije podne smo proveli u kupovini suvenira, fotografiranju, osobnoj molitvi pred špiljom ukazanja i tko je htio mogao je ponovno sudjelo-vati u bolesničkoj procesiji.

Mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije u Lourdesu privlači hodočasnike iz cijelog svijeta, kao i bolesne koji mole za milost ozdravljenja


5. dan – Lourdes, AvignonPeti dan je započeo svetom misom u grkokatoličkoj crkvi već u ranu zoru. Crkva se nalazi u neposrednoj blizini našeg hotela, praktički na drugoj strani ulice. Nakon doručka oprostili smo se od Lurda i krenuli prema Hrvatskoj. Na putu smo stali u mjestu Avignon u kojem su tijekom 14. stoljeća boravile pape. Tog dana je bilo veoma vruće tako da smo slobodno vrijeme proveli šetajući parkovima te časteći se kavom i sladoledom. Ako vas ikad put dovede u Avignon, posjetite Papinsku palaču i katedralu Notre Dame des Doms. Na žalost, mi smo imali premalo vremena za bilo kakvo daljnje razgledavanje grada jer nas je čekao još veoma dug put kući. Noćili smo u istom hostelu kao i na putu prema Lurdu.

6. dan – Gospa od jasena, PescieraPosljednji dan hodočašća smo posjetili talijanski grad Peschie-ru koji se nalazi uz jezero Garda. Kako je bio početak mjeseca lipnja i bilo je lijepo i sunčano vrijeme, osjećali smo se kao da smo na godišnjem odmoru i šećemo uz neku plažu na morskoj obali. Doživljaj je bio potpun: s jedne strane velike kuće s ured-nim okućnicama, bazenima i skupocjenim automobilima, a kada prijeđete cestu i malu šetnicu, ovdje se nalazi jezero uz čiju obalu su vezane brojne brodice. Hvatala nas je nostalgi-ja za pravim ljetnim godišnjim odmorom i kupanjem u moru. Nakon guštanja u ispijanju kave uz obalu jezera, posjetili smo još i malo svetište Gospe od jasena koje se nalazi niti dvadese-tak minuta vožnje od Peschiere. U tom svetištu se čuva najma-

nji čudotvorni Marijin kip. Kip prikazuje Mariju i malog Isusa, a visine je svega 14 centimetara. Svetište se još naziva i Gospa od pepela jer se Marijin kip nekim čudom pojavio 1510. godine u pepelu drveta. Ovdje smo slavili svetu misu i razgledali manji dio franjevačkog samostana. Ovo je bila posljednja stanica na našem hodočašću. Preostala nam je vožnja kroz Italiju i Slove-niju do naše Hrvatske. Bilo je jako veselo putem. U autobusu se ispričalo na desetke viceva, izmolilo nekoliko krunica, puno razgovaralo i družilo, a najmanje spavalo. Vožnja autobusom na tako dalekom puto-vanju je podosta naporna, ali kad se to prikaže kao mala žrtva, sve se može izdržati. Ako se na putovanje odlučila i jedna osamdesetogodišnja baka iz Gorskog kotara, mišljenja smo da se mi mlađi onda ne smijemo nimalo žaliti. Sve u svemu bilo nam je jako lijepo.Veliko hvala našim pregradskim suputnicima: obitelji Darka Gregurića te Dominiku i Tanji Burić na lijepom društvu. Preno-site lijepe trenutke i sjećanja s putovanja ostalim našim Pregra-čanima kako bi i oni dobili poticaj da krenu na hodočašće. Mi već imamo neke nove planove, ali ne ćemo vam ih još otkri-vati. Potencijalnih odredišta je puno, a do sad smo putovali samo Europom. Ima predivnih odredišta i diljem svijeta. Vidjet ćemo... A vi, koji ovo čitate, nadamo se da su Vam naši tekstovi zanimljivi. Hvala Vam što nas čitate i putujete s nama. BVB

Špilja u kojoj se Blažena Djevica Marija ukazala svetoj Bernardi - mistični ambijent koji nudi predivnu priliku za molitvu i osobnu meditaciju u tišini


KLAPA KMETI

Vinko Krištić

Izliči mi dušu pismo… – tako započinje jedna skladba svima omiljenog dalmatinskog tenora,

trogirskog slavuja Vinka Coce, koji danas više nije s nama, već pjeva s anđelima. Složili bismo se s njim, pjesma zbilja liječi dušu kad je čovje-ku teško, ali i stvara te učvršćuje prijateljstva. Klapa Kmeti je sada već poznati pregradski vokalni sastav koji godinama djeluje u Zagorju, ali i na drugim područjima Lijepe Naše. Čak šestorica članova klape dolazi iz iste pregradske ulice – Kolarije. Mnogi će se složiti da je Kolarija kroz povijest dala puno talenata, a taj trend se nastavlja i s klapom Kmeti.

Zašto klapa, i zašto Kmeti?Mnogi ljubitelji glazbe složit će se kako su dalmatinske klape vokal-ni vrhunac koji kombinacija suvremene i etno glazbe može ponuditi, i vjerojatno neće biti daleko od istine. Posljednjih godina u glazbenu modu vratilo se klapsko pjevanje. Mahom većina klapskih sastava može se pronaći isključivo u medite-ranskom podneblju Lijepe Naše gdje ljudi žive koliko-toliko opuštenim životnim stilom. Stariji dalmatinci živjeli su od mora i trsa. Ustajali su u ranu zoru oko tri ili četiri ure, lovili ribu i obrađivali trsje proizvodeći jedno od najcjenjenijih crnih vina u svijetu. Njihov težački rad je završavao oko osam ili devet uri ujutro, a zatim je slijedio odmor i hladovina do uvečer kad se nastavljalo s radom. U vrijeme odmora sastajale bi se klape, pilo bi se vino i slagali bi se glasovi.Iz sličnog razloga i kod nas u Zagorju rodila se ideja za stva-ranjem klape. U samim počecima lomila su se koplja među članovima oko toga hoće li Kmeti biti klapa, vokalni sastav, ansambl ili pak nešto treće. Iako su mišljenja bila podijeljena, odlučeno je da Kmeti ipak budu klapa jer klapa nije isključi-vo dalmatinski brend, već je postao i prepoznatljivi hrvatski proizvod.Također, problem je bio i naziv sastava. Kmeti su htjeli da njiho-vo ime odražava i njihovu osobnost, da bude prepoznatljivo,

lako pamtljivo i na neki način humoristično. U jednom podru-mu na probi tada je na nečiji prijedlog jednoglasno odlučeno da je ime Kmeti naprosto savršeno. Nijedan sastav se tako ne zove, a ime asocira na skromnost, jednostavnost i rad. Kmeti su upravo takvi. U početku su probe bile na raznim lokacijama, ovisno o tome kako je bilo moguće – podrum, klet, dnevna soba, kuhinja, hodnik, župni farof, itd. Međutim, 2013. godine Kmeti su se registrirali kao neprofitna udruga te su kao takvi imali priliku aplicirati za prostor koji su ubrzo i dobili, i to u gradskom prostoru za udruge. Od tada, sve probe se održava-ju upravo tamo, osim kada situacija ne naloži drugačije.

Tko su ustvari ti dečki?Dečki, muži… Kako god hoćete. Većina Kmeta odavno više nisu dečki, već odrasli situirani ljudi sa svojim obiteljima i djecom. Neki dan je zbrajano i zaključeno da Kmeti zajedno ukupno imaju čak 19-ero djece (plus jedno na putu), što ih čini apsolutnim rekorderima među glazbenim sastavima u Zagorju, a vjerojatno i šire. Donedavno su s Kmetima pjeva-la i dvojica mladih članova – mladi studenti Goran Gregorin i Daniel Halužan. Riječ je o dečkima sa srednjom glazbenom

Pjevanje grije srcei liječi dušuKlapa Kmeti postoji od 2006. godine, iako prijateljstvo i zajedničko pjevanje seže od djetinjstva njenih članova. Nedavno su snimili i javno objavili svoj treći video spot – Zagorje spi

Ispred zagrebačke katedrale nakon nastupa u svibnju ove godine prilikom gostovanja hodočasničkog zbora iz Nizozemske (Twello) koje je doveo njihov župljanin, bivši Pregračan, Ivan Kantoci


naobrazbom te izvrsnim teoretskim i praktičnim znanjem u području glazbe. No, njihove studentske obveze ipak su ih za sada privremeno udaljile od klapskih proba. Ipak, vjerujemo da će nam se uskoro vratiti jer na mladima leži budućnost klape Kmeti. Od 2013. godine, kada su Kmeti odlučili krenuti u ozbiljnije vode, angažirali su stručnog voditelja Sinišu Miklau-žića koji je od hrpe nebrušenih dijamanata stvorio nakit. Siniša je voditelj sa znanjem i iskustvom koji razumije klapu, ali se voli i uklopiti u društvo te prihvaća zafrkanciju. Upravo takav jedan je klapi i bio potreban, a Siniša se odnedavno klapi priključio i kao pjevač.Na YouTubeu postoji snimka još iz daleke 1994. kada crkveni sastav Šalom izvodi pjesmu Na babilonskim obalam. Radi se o muškom dječjem sastavu od dvanaest članova od kojih je većinu činila današnja klapa Kmeti, a vodila ga je časna sestra Leonija. To je samo jedan primjer koji ukazuje da Kmeti zbilja od malih nogu pjevaju zajedno. Osim pjevanja, bilo je tu i glume. U Kolariji, koja je 90-ih bila najbogatija ulica djecom u Pregradi, postojala je dječja glumačka družina Ferko koju su također uglavnom činili Kmeti. Ferko je nastao 1992. pod vodstvom tadašnjeg 20-godišnjeg Tomice Kolara, iste godine organizirali su vrlo posjećenu predstavu u pregradskoj kinod-vorani, a godinu nakon toga i u dvorištu obitelji Vukmanić.

Pogled u budućnostStara klet, već naširoko poznata himna manifestacije Branje grojzdja, snimljena je još 2006. godine uz financijsku pomoć Grada Pregrade, a kao službena himna prihvaćena je te iste godine. 2013. napravljen je remake uz samo dva instrumenta, a godinu dana kasnije snimljen je i video spot – topla ljudska priča o prožimanju generacija i nasljedovanju lijepih tradi-cijskih i obiteljskih vrijednosti. Iste 2014. godine snimljena je i skladba Huncutar s kojom su Kmeti nastupili na festivalu Zagorska Krijesnica 2015. godine. U ovom slučaju, riječ je o skladbi vedre i vesele naravi koja vrlo lako ulazi u uho slušate-lja. Skladba na šaljiv način opisuje život unutar jednog mjesta te prenosi slike o tome kako Europa i Europska Unija zbilja izgledaju u Hrvatskom zagorju.Uslijedila su dva nastupa na Festivalu kajkavske popev-ke u Krapini sa skladbama Fino staro vino (2015.) i De ste si vi (2017.). Početkom 2016. godine pred auditorijem HRT-a u

emisiji Lijepom Našom Kmeti su izveli Staru klet, već nebrojeni put, ali opet s istim žarom kao da je prvi. Iste godine snimljen je drugi video uradak pod nazivom Miesec, a ove godine svjetlo dana je ugledao i treći video spot – Zagorje spi. Sve su to skladbe koje potpisuje član Kmeta, Tomica Kolar. No, i drugi članovi imaju svoje skladbe, u nešto drugačijem duhu. Nadamo se da ćete uskoro i njih imati priliku čuti. Uz sve to, nakupio se i nemali broj različitih nastupa na raznim koncerti-ma, festivalima, priredbama i drugim događanjima. Najsvježiji nastup bio je njihov samostalni koncert uz goste - ŽVS Ratkaj-ke, ŽVG Kajda i KUD Zlatko Baloković, a koji je održan u našoj župnoj crkvi pod nazivom “Naš frtalj Evrope”.Budućnost klapskog pjevanja u Zagorju je na dobrom putu. Uz Kmete, tu je još nekoliko muških i ženskih vokalnih sastava, a vjerujemo da će se u budućnosti pojaviti i novi sastavi. No, Kmeti će uvijek u srcu nositi svoj pregradski kraj i ponosno ga svima predstavljati.

NOVI SPOT - ZAGORJE SPI

Klapa Kmeti snimila je nedavno svoj treći video spot - za skladbu Zagorje spi. Spot je snimljen inovativnom i modernom tehnikom dvostruke ekspozicije, a glavnu žensko ulogu u spotu igrala je Tea Filipčić iz Pregrade.

Ovaj spot, kao i prethodne video uratke i snimke s nastupa možete potražiti na službenom YouTube kanalu klape Kmeti: https://www.youtube.com/c/KmetiHrklapa.

Šalom je bio dječački crkveni sastav koji je nastupao pod vodstvom č. s. Leonije daleke 1993.-1996., a okosnicu su činili članovi današnje klape Kmeti


FILOZOFIJA

Bernard Hostić

Pitanje pojma vjere (a uz to i religioznosti) nužno pripa-da čovjekovoj stvarnosti, bio on vjernik ili ne-vjernik. On se iz vjere-u-nešto (ili nekoga) odlučuje usmjeriti život

prema aksiomima koje mu donosi ta Stvarnost. Iz tog razlo-ga smatram važnim pitanje i značenje kreposti vjere u životu današnjeg, „modernog“ čovjeka, koji pod utjecajem mnogih znanstvenih otkrića, možda čak i nesvjesno, pokušava pojam vjere gurnuti u zapećak, kao nešto zaostalo i neutemeljeno.

1. Vjera – vapaj našeg „ja“ za našim „mi“Pojam vjere nećemo odmah početi razlagati kao nešto vezano uz religioznost. Valja prvo shvatiti jednu intersubjektivnu dimenziju koja se odnosi na vjeru, a zapravo je dio svakog međuljudskog odnosa. Čovjek čovjeku priopćuje vijest, sugerira mu nešto, zabranjuje mu, a sve to pomoću govora, pisanim znakovima, gestama... Zapravo, da nema smislene i suvisle komunikacije među ljudi-ma, naš svijet nalikovao bi na nagonsku kolotečinu lišenu ikakve prave racionalnosti. I sama znanost zasniva se na priop-ćavanju nekome nečega što je otkriveno ili domišljeno. U toj svoj komunikaciji, čovjek u govoru daje „dio sebe“ drugome, da bi u tom procesu nešto dobio, a to je shvaćanje drugoga, to jest čovjek želi-da-bude-shvaćen. To nije moguće ako ovaj drugi ne pristupi procesu komunikacije na „otvoren“ način: on je „otvoren“ onomu što mu drugi daje te se na taj način njihov individualni bitak ostvaruje kao jedna intersubjektiv-no-dijalektička dimenzija. Ti dobiva ja i ja daje onom ti, oni sada imaju nešto zajedničkog. Naime, ti zna što hoće ja, ne u nekom nagonskom, životinjskom smislu, nego ja može i želi obrazložiti ti kako se osjeća te se samo u takvom činu komu-nikacije čovjek ostvaruje u punini svojeg bitka. Iako daje dio sebe ili prima dio drugoga, on „čovjekuje“ kako priliči njegovoj racionalnoj dimenziji.Sada se čitatelj vjerojatno osjeća zbunjenim zašto u raspra-vu o vjeri navodim problematiku čovjekove komunikacije. Naime, to radim iz razloga što je vjera upravo temelj te „otvo-renosti“ prema drugome. Mi se „povjeravamo“ drugome i on nam vjeruje. Dakako, ta vjera ne bi bila moguća da u „priči“ drugoga ne nalazimo barem mali tračak istine. Kako govori njemački katolički filozof Josef Peiper: „Vjerovati znači imati udjela spoznaji onoga tko zna.“1 Da nema povjerenja odnosno vjere u nekoga tko je već prije nas nešto otkrio, uzaludno nam

je uopće govoriti o nekom sustavu znanosti, jer se upravo isti temelji na povjerenju u znanstvenikov eksperiment. Razne spoznaje na području znanosti potrebuju kriterij objektiv-ne vrijednosti. No, s tim zahtjevom automatski je povezan i zahtjev za intersubjektivnim važenjem: svaki spoznajni subjekt mora priznati (tj. vjerovati drugome) da je neki određeni iskaz istinit, pod pretpostavkom da mu (tomu drugomu) na raspo-laganju stoje spoznajna sredstva. Mi vjerujemo fizičarima da prosječna gravitacijska akceleracija iznosi 9.81 m/s2 i služimo se time u riješavanju problema iz područja fizike, iako je rijet-ko tko od nas izveo pokus i sam se uvjerio da su znanstvenici točno izmjerili i odredili prosječnu akceleraciju sile kojom nas zemlja privlači. Ali ćemo reći: „Znanstvenici su svojim eksperi-mentom, za koji vjerujemo da je ispravno izveden, uspjeli doći do određene spoznaje, mi se s time slažemo i vjerujemo im.“ Odatle slijedi, kako u svojoj Antroplogiji navodi Haeffner, da svi spoznajni subjekti mogu i trebaju u svojim mnijenjima biti suglasni s obzirom na istinu.2 Bez intersubjektivne suglasnosti,

Pitanje vjere - odgovor u dijaloguDanašnji moderni čovjek pod utjecajem mnogih znanstvenih otkrića, možda čak i nesvjesno, pokušava pojam vjere gurnuti u zapećak, kao nešto zaostalo i neutemeljeno. Kako se tome oduprijeti?

Dijalog - “ja” i “ti” postajemo “mi”


koja je često teme-ljena na vjeri, nema objektivnost, a bez objektivnosti nema pozitivne znanosti.No, vjera u Boga po svojoj je naravi ipak nešto drugot-no. Gdje god se vjeruje na smislen način, tu je netko drugi na koga se vjernik oslanja, a taj drugi opet nije sam vjernik. Onaj na koga se vjeruju-ći oslanja ne može biti onaj koji vjeru-je.3 Tu bi se, naime došlo do falacije. Jer bi vjernik zapra-vo vjerovao nekom drugom vjerniku, koji je isto tako

vjernik, odnosno nalazi se na istoj razini spoznaje „o zadnjim stvarima“ kao i onaj prvi. Također, taj sadržaj „o zadnjim stvari-ma“ ne možemo ispitati. Imamo samo neka uvjerenja koja su stalno pobijana od strane većine današnje „znanstvene elite“. No, možda bismo vjeru trebali shvaćati kao S. Kierkegaard. Naime, za njega je kršćanska vjera „dohvaćanje paradoksa“, odluka za istinu, ali ne istinu po nekim našim ljudskim mjerili-ma.4 Pa što je onda to vjerovati-u-Boga?Tko Boga shvaća kao Nekoga sposobnog za govor, a čovjeka kao biće koje je po naravi otvoreno Bogu, upravo time drži Objavu mogućom.5 Treba napomenuti da se duh, vjerujući, ne kreće na svojem vlastitom, nego na stranom tlu.6 Dakako, Boga ne možemo svesti na apsolutnu „onostranost“, ali nam se ne čini „materijalno“ dostupnim, kao netko koga bismo mogli upoznati „licem u lice“ i razgovarati s njim na naš „ljud-ski“ način, barem ne u našem pred-eshatološkom, tjelesnom obličju. To za čovjeka današnjice, koji „sve želi vidjeti“ pred-stavlja problem, iako nam je Isus u jedno vrijeme povijesti, kao bogočovjek, svjedočio i tumačio Božju riječ kao jedan od nas. Čovjek današnjice željan je svime „zagospodariti“. Stvarnost se želi svesti na „objektivnu“, a ta „objektivnost“ često u sebi nosi i poriv za ovladavanjem i nadvladavanjem te stvarnosti. No, čovjek, ipak uviđa svoju ograničenost. On je biće koje je svjesno da postoji „nešto Više“ i pokušava to pronaći . Zapravo, u odnosu prema tom Višem on spoznaje svoju nesavršenost. Tako se u njemu budi spoznaja da ne može sve obuhvatiti, svime vladati, nego da je pozvan i nečemu služiti. Današnji svijet tu esencijalnu spoznaju u svrstava u „ropotarnicu povi-jesti“ s razlogom da divinizira „sićušnog“ čovjeka, tako da nam ne preostaje ništa drugo nego ustvrditi da današnja main-stream politika i društveno mnijenje ide prema proizvodnji što većeg broja ljudi-bogova, pa se stoga može kazati da je zapadnjačko društvo postalo „tvornica Übermenscheva7“. No, potreba za religijom (a time i vjerom) ipak je ostala. U dubini srca osjećamo poziv prema nečem savršenom i vječnom, što

ne možemo ostvariti u ovozemaljskom stanju, samo što taj poziv, pod utjecajem raznih ideologija, često zatomljujemo.Čovjek u svojem religioznom doživljaju stupa u odnos sa Svevišnjim. To se događa kroz razne čine, obrede, molitvu ili pak kontemplaciju. To dakako nije shematizirani odnos „ja-ti“, nego čovjek svojim esencijalnim porivom traži Boga, koji čeka da ga primi u svoje „naručje“, no ne nekim materijalnim, fizič-kim činom, nego Bog zauzvrat ispunjava prazan kalup duhov-ne komponente čovjekove egzistencije te tim činom čovjek postaje homo religiosus. Vjera je zapravo i kultura. Čovjek je kao religiozno biće prot-kano osjećajem za nadnaravno, koji se projicira u nizu obreda, pravila, raznih čina i načinu života. Kako je religioznost ljudski specificum, možemo ustvrditi da je i ona jedna od posebnosti zbog kojih čovjeka nazivamo homo cultus.

2. Fides et ratioDobro znana enciklika Fides et ratio (Razum i vjera) Ivana Pavla II iznosi mnoge tvrdnje koje pobijaju novovjekovne teze o neuskladivosti vjere i razumske spoznaje (a time i znanosti općenito). Ivan Pavao II smatrao je da su krepost vjere i moć razuma dva krila na kojima bi se trebalo zasnivati Crkveno učiteljstvo i kretati Crkva u svojem hodu prema budućno-sti. No, kakva je razumnost svojevrsna vjeri? Zar to nisu dva suprotna pola odjeljena nepromostivom provalijom?Enciklika se već na početku, osvrće na veliki doprinos filozofije ljudskom čovječanstvu: „Raznovrsne su mogućnosti kojima se čovjek može poslužiti kako bi podupro napredovanje u istina-ma koje valja spoznati i time svoju egzistenciju učiniti ljudski-jom. Među njima se ističe filozofija koja izravno pomaže da se postavi pravo pitanje o smislu života te mu se zacrtaju obrisi

Vjera i razum nisu dvije nespojive krajnosti, već stvarnosti koje se moraju međusobno nadopunjavati

Fides et ratio - umjetnički prikaz u bazilici u Wadowicama

→


odgovora (...) Svakom je narodu naime prirođena originalna mudrost koja, kao pravo blago kultura, teži k tome da se izrazi i sazrije baš u filozofijskom obliku.“8 Ovdje vidimo da Crkva zauzima pozitivan stav prema filozofiji, a-priori je ne odbacuje, već je spremna za otvoreni dijalog s raznim kulturama. Tako-đer, enciklika smatra filozofijsku nauku vrlo važnom u strukturi teologijskih studija.9

Teologija je kao znanost o vjeri uređena na temelju dvojakog metodološkog načela: auditus fidei i intellectus fidei. Auditus fidei se odnosi na objavljenu Istinu dostupnu čovjeku, a intelle-ctus fidei na razumijevanje vjere i njezino podrobnije razlaga-nje kategorijama razuma.10 Ovo dvojako načelo vrlo je važno u kontekstu kreposti vjere. Naime, bez kreposti vjere teologija bi postala filozofijom religije11. Čovjek-teolog svoje znanje gradi na temelju vjerničkog iskustva, koje je obično prvotno12. On to iskustvo vjere znanstveno artikulira kroz pojmovlje filozofije. Jer, i vjera i filozofija pitaju se o posljednjim stvarima, o smislu svega i počelu stvarnosti. Vjera širi horizont mišljenja filozofa, upotpunjuje njegovu misao, a filozofija ga usmjerava u pravcu prema tom horizontu. Intelekt mora tražiti ono što voli, kako to lijepo govori sv. Anselmo, i što više voli, to želi više upoznati. To traženje nije atematsko nego je usmjereno prema istini a ta težnja za istinom potiče razum da uvijek ide dalje.13 To što „voli“ u vjernika jest Bog i njegov su-odnos s ljudima. U tom traženju neizostavnu ulogu ima krepost vjere, koja nas potiče da težimo za daljnjim traganjem istina, kako bismo došli do konačne Istine.Ivan Macan, isusovac rodom iz naše župe, u svojem poznatom članku „Razum i vjera“ govori o vjeri kao jednom sveobuhvat-nom (totalnom) iskustvu čitava ljudska života. Vjera prožima čovjekovu nutrinu i daje mu smisao, radi se o iskustvu koje uključuju jedan vid posebnost koji nadilazi iskustva ostalih pojava u materijalnom svijetu.14 Vjera, dakle, uključuje i proži-ma čitav integritet stvarnosti gledan subjektivnim očima vjer-nika. Svijet dobiva svoju „zaokruženiju“ sliku. To se posebice

uočava kada razne znanosti dođu do granica svojih spozna-ja, dolaze „do zida“ i pred njim staju. Ali vjernik, zahvaljujući svojoj kreposti vjere, preskače taj „zid“, nadilazi ga i ulazi u prostor potpunijeg shvaćanja sebe i svijeta – u prostor vjere koji ga prožima. Također, vjernik koji je ujedno i znanstvenik neke prirodne znanosti (tzv. STEM-ovac15) u vjeri pronala-zi egistencijalni temelj i nadopunu svojih teorija. Sjetimo se samo Einsteinovih zaključaka ili pak učenja našeg velikog fizičara Vladimira Paara, čija su otkrića i zaključci nedvojbeno povezani s vjerom i religijom.Dakle, vidimo da su se vjera i razum kadri (i trebaju se) nado-punjavati. Vjera nije ancilla (lat. sluškinja) razuma, a niti obrnu-to. To su dva aspekta koja prožimaju našu ljudskost. Ostala živa bića nisu prožeta snagom razuma niti su kadra „vjerovati“. Te dvije komponente dokaz su da je čovjek pozvan misliti i vjero-vati. Dakako, čovjek je u svojem bitku slobodan, pa toj meta-fizičkoj otvorenosti može „zalupiti vrata“. Tako postoje i brojni utilitaristički sustavi koji marginaliziraju filozofsko znanje.16 Sjetimo se samo Karla Marxa, koji je pokretačem naroda smatrao ustanak i rad, a vjeru nazvao opijumom za narod. Vrijedi poštivati Marxovu filozofiju, ali vjeru ipak ne bismo smjeli tumačiti kao nekim „melem“ za ranjeni narod, nego u njoj spoznati smisao tog naroda i patnje. Daniel Dannett, američki evolucionistički filozof, religiju (a i time samu krepost vjere) smatra čistim nusproizvodom biološke evolucije čovje-ka.17 Svođenje čovjekove religioznosti i vjernosti na razinu prirodnog fenomena oduzima joj duhovnu puninu. Štoviše, tu se ne radi samo o naglašavanju suprotnosti i nepomir-ljivosti duhovnog i materijalnog aspekta stvarnosti, već se „duhovnost“ duhovne sfere u potpunosti niječe - svodi ju se na prirodni fenomen, što je suprotnost Macanovu shavaćanju. Čovjek suvremenog društva, okružen ovakvim shvaćanjem, vjeru smatra nečim nepotrebnim, čak i nepoželjnim. Zatvorio se u svoj kategorijalni svijet u kojem samodostatno živi bez „nepotrebnog“ i/ili „isključenog“ Boga.18 No, ima li još nade za vjeru?

3. Vjerovati danasKako se u dosadašnjem razmatranju moglo zaključiti, današ-nja suvremena civilizacija baš i ne pogoduje razvijanju i valo-riziranju kreposti vjere. Zašto bi današnji čovjek uopće vjero-vao, kada u neke stvari može biti sigurniji. Zašto bi se uopće u svojem svakodnevnom životu „predavao“ nekoj Stvarnosti za koju niti nije siguran da li uopće postoji? Postoji krajnji cilj koji svaki čovjek pokušava postići, odnosno ostvariti. Taj krajnji cilj mnogi nazivaju srećom. Naravno da o sreći svi nemaju istu ideju, no sigurno je da se svaki čovjek želi ostvariti i da je svjestan činjenice da njegovo ostvarenje uvelike ovisi o njegovim postignućima oko izgradnje vlasti-te egzistencije.19 Tako čovjek današnjice teži za moći, bogat-stvom, slavom... U toj svoj težnji, vjera kao milosni dar Božji ostavlja se po strani, jer čovjek ne razlučuje vječno od propad-ljivog. Dakako, i takav čovjek je religiozan u nekom smislu (vidi smisao vlastite egzistencije u moći), pa čak i „vjeruje“ da će jednom imati veliku moć i bogatstvo te će onda doseći cilj koji će mu donijeti sreću, no ima jedna važna distinkcija između „profane“ i „transcendentne“ religije. Razlika je upravo u tome što vjera “profane“20 religije ne uključuje vječnost tog stanja, dok religije „nadilazećeg“ karaktera u svojoj pozadini imaju

Vjerom preskačemo ograničeni svijet materijalnosti


misao o vječnosti. Krepost vjere dio je čovjekovog duhovnog aspekta. Ona u prvom smislu nije za „ovdje“, ovu materijalnu stvarnost u kojoj egzistiramo kao tjelesna bića i koja je prolazna, već se po kreposti vjere izgrađujemo u jedan integritet duha i tijela koji svoju spremnost na služenje i promicanje Kraljevstva Božjega pokazuje kroz čine milosrđa, ljubavi i pouzdanja u Boga, a svoju puninu nalazi u suodnosu s Bogom, za koji je najprije potreb-na vjera. Također, u tom odnosu pokazuje se prava vrijednost i smisao ljudske egzistencije. Kako naš poznati moralist Ivan Fuček navodi: „Baš to želi izraziti riječ krepost: vrijediti za nešto; biti vrijedan i koristan kao čovjek, biti vrijedan i koristan kao kršćanin! A to uključuje sposobnost tražiti, pronalaziti i proživ-ljavati u sebi i kroz svoje dnevne dužnosti onu Tajnu o kojoj ni jedna znanost o čovjeku ne može nego samo tepati, jer ta Tajna nadilazi okvire svih znanosti o čovjeku, pa i same teolo-gije.“21 U takvom odnosu prema Tajni, vjera je jedna od temelj-nih kreposti. Naime, religioznost jest dio čovjekove biti, on je bitno religiozno biće, ali da bi ta religioznost bila ostvarena u punini, čovjek u tu religioznost treba uključiti krepost vjere, treba ući u jedan dublji odnos s Bogom, koji uključuje čitavu ljudsku osobu, da Mu se „u vjeri povjeri“. Taj odnos povjerenja zasigurno je temelj naše vjere u Božju milost. Vjerujemo Bogu kao svojem Ocu, povjeravamo se, molimo ga za pomoć. Možda bi nam i taj, pomalo djetinji odnos s Bogom, mogao poslužiti u nadvladavanju dehumaniziranog duha današnje civilizacije. Ivica Raguž u svojem članku „Kršćanska vjera i djetinji duh“ naglašava: „(…) dijete je biće povjerenja u dobrotu. Kod djete-ta jasno prevlada pozitivno nad negativnim, dobro nad zlim. Temeljno obzorje njegova života jest dobrota. Na tu smo činje-nicu navikli, ali kad malo zastanemo i promislimo, tada se nad tom činjenicom ne možemo dovoljno nadiviti.“22 Ako bismo takvim očima vjere gledali Boga kao svog nebeskog Oca te imali povjerenja u Njega kao što imamo u našeg „zemaljskog“ oca, naša vjera poprimila bi jedan drugačiji karakter. Krepost vjere očituje se u dijaloškom ključu „ja-ti“, a uključu-je dimenziju osobnog povjerenja u Boga. Taj Bog nije samo neki „božanski“ Bog, nego pred nas dolazi kao Onaj kojem se možemo obratiti, stupiti u odnos povjerenja s njim. Ako bismo si to stalno posvješćivali, u svojoj vjeri bili bismo puno odgo-vorniji, ne samo u smislu čuvanja tog odnosa, već činjenju djela koja su naš odgovor na Božji govor u našoj nutrini. Cijeli naš nazor na svijet bio bi obasjan očima vjere, čime bi nam se otvorio put prema izgrađivanju Kraljevstva Božjeg ovdje na zemlji.

OpomenaZar ćeš vječno tumarati?Gle, dobro je blizu, tu.Tu je sreća, što se varaš!Samo znaj da uhvatiš nju.

Johann Wolfgang von Goethe

1 Usp. Josef Peiper, O vjeri (Zagreb: KS, 2012), 33.2 Usp. Gerd Haeffner, Filozofska antroplogija, prev. Dario Škarica (Zagreb: Naklada Breza, 2003), 90.3 Usp. Peiper, O vjeri, 33., 36.4 Usp. Ivan Macan, „Razum i vjera“, Obnovljeni život, br.1 (siječanj 1997), 25.5 Usp. Peiper, O vjeri, 69.6 Usp. Peiper, O vjeri, 44.7 Übermensch - čovjek koji se oslobodio svih predrasuda o nadosjetilnom svijetu i koji svoju egzistenciju gradi jedino na samome sebi, tj. na svojem neposrednom životu u svijetu. Riječ je popularizirao Nietzsche, kao ideal pojedinca koji je shvatio da je kršćan-stvo samo platonizam za narod, te da se treba osloboditi misli o onostranoj stvarnosti. Time čovjek postaje svjestan svoje moći i da mu je ona jedini putokaz prema kojem treba ići.8 Ivan Pavao II., Fides et ratio, prev. Šimun Selak (KS: Zagreb, 1999) (u daljnjim bilješ-kama FR), br. 3. 9 Usp. FR 62.10 Usp. FR 65.11 Ovim ne degradiram vrijednost filozofije religije, nego samo upućujem da se radi o drugačijem pristupu „svetoj stvari“.12 Ovdje ne isključujem slučajeve u kojima neki filozof-nevjernik može doći do spozna-je koja ga uvodi u otajstvo vjere, samo naglašavam da ti slučajevi baš nisu česti.13 Usp. Ivan Tadić, „Razum i spoznaja u enciklici Fides et ratio“ – izlaganje sa skupa (Split: KBF Split, 2000), 42.14 Usp. Macan, 28.15 Kolokvijalni naziv za naučenjake i znanstvenike koji se bave područjima prirdonih znanosti, tehnologije, inžinjeringa i matematike (Science, Technology, Engineering, Mathematics).16 Usp. Tadić, 43.17 Usp. Tonči Matulić, Vjera i nevjera u četiri oka (Zagreb: Glas Koncila, 2012), 165.18 Usp. Vuletić-Tušek, „Ateistički pokušaju negacije kreposti vjere“, Služba Božja, br. 4 (prosinac 2010), 397.19 Usp. Aleksandra Golubović, „Egzistencijalni dokaz vjere“, Obnovljeni život, br. 1 (svibanj 2018), 54.20 Ta „profana“ religija nije u pravom smislu religija, već ideologija koja čovjekovo djelovanje usmjerava u smjeru u kojem će taj čovjek imati korist od tog djelovanja. Nešto kao utilitarizam.21 Ivan Fuček, „Krepostan čovjek – domet i zadatak“, Crkva u svijetu, br. 3 (rujan 1979), 244.22 Ivica Raguž, „Kršćanska vjera i djetinji duh“, Crkva u svijetu, br. 2 (srpanj 2016), 291.

Vjernik koji je ujedno i znanstvenik neke prirodne znanosti, u vjeri pronalazi egzistencijalni temelj i nadopunu svojih teorija


vlč. Ivan Mikec

Za početak, možete li nam ukratko reći koje su dužno-sti i obaveze gradonačelnika?

Gradonačelnik zastupa grad te obavlja izvršne poslove. Grado-načelnik utvrđuje i podnosi prijedloge općih akata koje donosi Gradsko vijeće te donosi opće i pojedinačne akte kada je na to ovlašten propisima, izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata Gradskog vijeća, predlaže Gradskom vijeću donošenje proračuna, odgovoran je za planiranje i izvršavanje proraču-na, upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu Grada, kao i prihodima i rashodima Grada u skladu sa zakonom, Statutom i općim aktima Grada, usmjerava djelovanje uprav-nih tijela Grada u obavljanju poslova iz njihovog samouprav-nog djelokruga te obavlja nadzor nad zakonitošću njihovog rada, imenuje i razrješava pročelnike upravnih tijela Grada, odgovara za zakonitost rada upravnih tijela Grada, podnosi Gradskom vijeću odgovarajuća izvješća, obavlja nadzor nad zakonitošću rada tijela mjesnih odbora, zaključuje ugovore i druge pravne poslove u skladu sa zakonom i drugim propisi-ma, obavlja druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost zakonom, Statutom Grada, općim aktima ili drugim propisima. Možemo reći da je uloga gradonačelnika, da osim zastupanja Grada, bude i koordinator procesa, da zajedno s gradskim vije-ćem, mjesnim odborima, gradskim ustanovama, poduzećima, udrugama civilnog društva, poduzetnicima i samim građani-ma, kreira politiku koja će ići na dobrobit svih stanovnika i da nastoji ravnomjerno ulagati i razvijati sva područja koja pripa-daju gradu. Dijelom posla gradonačelnika, iako nisu definirane Zakonom i Statutom smatraju se i brojne druge obveze poput primanja građana, medijskih nastupa, prisustvovanja društve-nim događanjima u gradu i županiji itd.

Koji su najbliži suradnici gradonačelniku i na koji način pomažu gradonačelniku u vršenju njegove vlasti?

Prvi suradnik je zamjenik, odnosu kod nas u Pregradi zamjeni-ca, koja u slučaju mojega odsustva preuzima obavljanije poslo-va koji su u domeni gradonačelnika, s obzirom da je također direktno izabrani dužnosnik. Najbliži suradnici gradonačelniku jesu i pročelnici Upravnih odjela Grada. Oni su glavni rukovo-ditelji odjela i obavljaju stručne, upravne i druge poslove utvr-đene zakonom, Statutom Grada Pregrade i Odlukom o ustroj-stvu i djelokrugu rada upravnih tijela Grada Pregrade. Grad Pregrada ima dva upravna odjela: Upravni odjel za financije i gospodarstvo te Upravni odjel za opće poslove i društvene djelatnosti, te sukladno tome ima dva pročelnika. Osim njih, u upravljanju Gradom važnu ulogu ima i predsjednica Gradskog vijeća te gradski vijećnici i vijećnice koje donose odluke i akte koje onda sa zamjenicom i stručnim službama provodimo u djelo. Važan dio u upravljanju Gradom imaju i Vijeća mjesnih odbora, kojima iz godine u godinu dajemo sve veći značaj. Uz odbore i povjerenstva koja pokrivaju razne djelatnosti, važna je i uloga Savjeta mladih i Dječjeg gradskog vijeća.

INTERVJU - Marko Vešligaj, gradonačelnik

Grad Pregrada će nastaviti podupirati vjerske zajedniceMarko Vešligaj: “Sa župama i župnicima s područja grada imamo odličnu suradnju koja se očituje ponajviše u organizaciji manifestacija, događanja i projekata te vjerujemo da će se takav odnos koji se temelji na poštovanju i podršci i dalje nastaviti”.


Koji je najvažniji „dokument“ koji se donosi u upravljanju nekim gradom?

Jedan od najvažnijih dokumenata je gradski proračun jer se kroz njega realiziraju projekti koji utječu na standard života. Planirani proračun za 2019. godinu iznosi nam rekordnih 41,2 milijuna kuna. Ovaj iznos ponajviše možemo zahvaliti sredstvi-ma dobivenima iz EU fondova, koji su rezultat kontinuiranog rada Gradske uprave te upornog javljanja na brojne natječaje koji se otvaraju. Zahvaljujući njima u energetsku obnovu slje-deće godine idu gradska zgrada s pripadajućim aneksom koji najvećim dijelom koriste naše udruge, zgrada Nogometnog kluba Pregrada i zgrada Zemljišno-knjižnog odjela u središtu grada, a u iščekivanju smo rezultata za naš najveći projekt dogradnje Kulturnog centra, kao i za izgradnju javne rasvjete u poslovnoj zoni. Osim već kontinuiranih ulaganja u komunalnu infrastrukturu, sljedeće godine proračunom planiramo velika ulaganja u djecu, kulturu i sport, a ne zaboravljamo ni na soci-jalnu komponentu proračuna te sa zadovoljstvom mogu reći da nastavljamo sa svim onim aktivnostima koje smo iz godine u godinu proširivali i obuhvaćali sve veći krug korisnika, od poklona za novorođenčad, stipendija i potpora za učenike i studente.

Možete li nam nešto reći o udrugama civilnog društva, koliko su iste zastupljene u našem gradu i koja im je primarna funkcija?

Organizacije civilnog društva predstavljaju okosnicu aktivne participacije građana i građanki u različitim aspektima djelo-vanja grada te je ključna podrška njihovu djelovanju. Veliki iskorak u smjeru nefinancijske podrške udrugama na području grada učinjen je već 2013. godine projektom “Otvoreni grad”, kojim su ostvarena sredstva za uređenje prostora udrugama u prostorijama aneksa Upravne zgrade Grada i u Gradskoj vijećnici te je proveden Natječaj za dodjelu gradskih prostora na korištenje udrugama. Navedene prostore danas koristi 12 udruga. Projektu je prethodila Povelja o suradnji Grada Pregra-de i udruga civilnog društva iz 2013. godine, kojom je Grad

želio potaknuti razvoj civilnog društva, uvažiti interes i potrebe građana, defini-rati okvire suradnje Grada i udruga kao i okvire financiranja aktivnosti, projekata i programa udruga, stvaranjem ravnoprav-nog partnerskog odnosa grada i udruga u svrhu razvoja lokalne zajednice. Sred-stva iz gradskog proračuna dodjeljuju se organizacijama civilnog društva isključi-vo temeljem provedenih javnih natječaja ili poziva, a sukladno kvaliteti prijavljenih programa odnosno projekata. Sredstva koje Grad osigurava za organizacije civil-nog društva u proračunu svake godine su sve veća, što upućuje na aktivno djelovanje sve više udruga, na kvalitetne projekte i sve veću aktivnost naših građa-na i građanki. U gradu Pregradi trenut-no djeluje više od 60 udruga, društava, klubova aktivnih na raznim područjima

od djece, mladih, zašite okoliša, sporta, kulture te je u njima aktivno više od 1000 naših sugrađana koji svojim volonterskim radom uvelike obogaćuju našu Pregradu.

Budući da pišemo za župni Glasnik, neminovno je pitanje odnos Grada i vjerskih zajednica u gradu?

Grad Pregrada redovito podupire aktivnosti i projekte vjer-skih zajednica davanjem materijalne i nematerijalne potpore, osobito za obnovu objekata vjerskih zajednica. Tako sudjeluje i u obnovi pročelja župne crkve u Pregradi, naše Zagorske kate-drale s 50.000 kn, a i sljedeće godine u gradskom su proračunu osigurana sredstva za donacije udrugama u kulturi i vjerskim zajednicama. Sa župama i župnicima s područja grada imamo odličnu suradnju koja se očituje ponajviše u organizaciji mani-festacija, događanja i projekata te vjerujemo da će se takav odnos koji se temelji na poštovanju i podršci i dalje nastaviti.

Kako se postaje zastupnik u Hrvatskom saboru i od kada obnašate dužnost saborskog zastupnika?

Dužnost saborskog zastupnika obnašam od 2016. godine, a zastupnike u Sabor, na temelju općeg i jednakog biračkog prava, biraju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina. Zastupnici se biraju tako da se područje RH podijeli na 10 izbornih jedinica te se u svakoj jedinici bira 14 zastupnika. Biraju se po proporcionalnoj zastupljenosti i preferencijal-nim glasovanjem, a birači mogu glasovati samo za jednu listu kandidata. Mandat zastupnika traje 4 godine.

Koje su dužnosti i obaveze te prava saborskog zastupnika?

Saborski zastupnici imaju obveze prema svom biračkom tijelu. Prema Poslovniku Hrvatskog sabora, zastupnik ima prava i dužnosti sudjelovati na sjednicama Sabora i na njima raspravljati i glasovati, podnositi prijedloge i postavljati pita-nja, postavljati pitanja predsjedniku Vlade i članovima Vlade, sudjelovati na sjednicama radnih tijela i na njima raspravljati, a u radnim tijelima kojih je član i glasovati. Zastupnici imaju →


pravo i dužnosti prihvatiti izbor koji mu svojim odlukama odredi Sabor te imaju pravo na stalna novčana primanja i druga prava sukladno zakonu.

Hrvatski sabor je najviša zakonodavna vlast. Što je potreb-no da bi se donio neki zakon?

Postupak donošenja zakona pokreće se dostavom prijedlo-ga zakona predsjedniku Sabora. Ukoliko je Vlada predlaga-telj, zakon se usvaja na Vladi, a potrebno je i provesti postu-pak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, gdje i građani mogu davati svoje primjedbe. Predsjednik Sabora primljeni prijedlog zakona upućuje predsjednicima svih radnih tijela, zastupnicima i predsjedniku Vlade, kada Vlada nije predla-gatelj. Pravo predlaganja zakona ima svaki zastupnik, klubo-vi zastupnika i radna tijela Sabora te Vlada. Prije rasprave o prijedlogu zakona na plenarnoj sjednici Sabora, predsjednik matičnog radnog tijela i Odbora za zakonodavstvo dužni su prijedlog zakona uvrstiti na dnevni red sjednice radnog tijela i provesti raspravu. Radna tijela izjašnjavaju se o svim elementi-ma prijedloga zakona, a Odbor za zakonodavstvo posebno i o ustavnim osnovama zakona.Rasprava o prijedlogu zakona provodi se u dva čitanja. Prvo čitanje zakona je prvi dio u postupku donošenja zakona koji se provodi na sjednici Sabora. Ono obuhvaća: uvodno izlaga-nje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu zakona, raspravu o pojedinostima koja uključuje i raspravu o tekstu prijedloga zakona, raspravu o stajalištima radnih tijela koja su razma-trala prijedlog, kao i donošenje zaključka o potrebi donoše-nja zakona. Konačni prijedlog zakona predlagatelj je dužan podnijeti u roku od šest mjeseci od dana prihvaćanja prijedlo-ga zakona. U suprotnom, smatrat će se da je postupak dono-šenja zakona obustavljen. Rasprava o konačnom prijedlogu smatra se drugim čitanjem zakona i ono obuhvaća: raspravu o tekstu konačnog prijedloga zakona, raspravu o stajalištima radnih tijela, raspravu o podnesenim amandmanima, odluči-vanje o amandmanima te donošenje zakona.U slučajevima kada je na tekst konačnog prijedloga zakona podnesen veći broj amandmana ili kada su amandmani takve naravi da bitno mijenjaju sadržaj konačnog prijedloga zakona, provodi se i treće čitanje. Iznimno, zakon se može donijeti po hitnom postupku. Zakoni se po hitnom postupku donose kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprečavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu. Procedura donošenja akata razlikuje se ovisno o tome o kakvom je aktu riječ, pa se tako procedura razlikuje za donošenje organskih zakona, državnog proračuna, no sam zakonodavni proces uvijek završava objavom zakona u službenom glasilu Republi-ke Hrvatske.

U srpnju ove godine proglašeni ste najaktivnijim sabor-skim zastupnikom iz sjeverozapadne regije. Kako su sjed-nice Sabora javne te se prenose putem televizije, često vidimo da je malo zastupnika na pojedinim raspravama. Smatrate li da bi se odnos prema dolasku i aktivnosti na sjednicama Sabora trebao popraviti?

Svakako da bi se trebao popraviti jer Hrvatski sabor, kao najvi-

še zakonodavno tijelo u RH, trebao bi biti mjesto konstruktiv-nih rasprava koje će ići k poboljšanju života svakog građanina Hrvatske, a često to nije tako te kod nekih zastupnika prevla-davaju trivijalnosti i eksces kao uobičajeni model ponašanja, a sve kako bi se pridobila medijska pozornost, koja postaje svrha sama sebi. Ja osobno nastojim izbjeći tu zamku i govori-ti o problemima s kojima se suočavamo u manjim sredinama kao što je Pregrada, nuditi prijedloge i rješenja. Naravno da bi više zastupnika trebalo biti prisutnije na raspravama i da bi trebali biti aktivniji, no o tome tko će biti zastupnik odlučuju birači pa vjerujem da će ipak prilikom sljedećih izbora razmis-liti o onima koji se nemarno odnose prema poslu na koji su ih građani izabrali, kao i onima koji mijenjanjem opcija, pokazuju prijezir prema onima koji su ih izabrali.

Približava nam se blagdan Božića te kraj 2018. i početak Nove 2019. godine. Što biste željeli poručiti vjernicima i građanima za kraj školske godine?

Želim prvo uputiti čestitku za Božić i ostvarenje najljepših želja u novoj 2019. godini svim Pregračankama i Pregračani-ma. Moje poruka za kraj godine svima je univerzalna, a to je da samo zajedničkim radom, trudom i zalaganjem, uz među-sobno uvažavanje i prihvaćanje razlika među nama možemo graditi ovaj grad, županiju i državu mjestom iz kojeg ljude ne odlaze, nego dolaze.

GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, Božić 2018 | 39

Tena Špiljak

Volonterski projekt 72 sata bez kompromisa već 5. godinu zaredom okuplja oko 3000 mladih u više od 300 akcija. Korijeni ovog projekta su u Njemačkoj, a

osmislila ga je i pokrenula skupina kreativne mladeži čija je namjera bila smisliti kako učinkovito potaknuti svoje vršnjake na volontiranje i beskompromisno, bezuvjetno davanje drugi-ma, a osobita pozornost bila bi pružena onima na marginama društva, diskriminiranima, siromašnima i potrebitima.U Europi je projekt do danas zaživio u Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Italiji i Švicarskoj. Ovaj međunarodni volonterski projekt 2014. godine održao se prvi puta u Hrvatskoj u Splitu, nakon čega su se počeli priključivati i ostali gradovi te je danas u projekt uključeno čak devet gradova i jedna općina - Dubrovnik, Osijek, Sinj, Split, Zadar, Zagreb, a od 2018. godine i nove loka-cije - Metković, Sisak, Slavonski brod, Suhopolje.

Interes raste svake godineMladi od 16 do 30 godina prilikom prijave biraju grad u kojem žele volontirati, izražavaju što ih je potaknulo, odnosno s kojim motivom se uključuju i prijavljuju li se kao grupa ili pojedinac. Na temelju njihovih prijava, organizatori im dodjeljuju akciju, a prijavljeni o njoj saznaju tek na samom početku volontira-nja, što je i poanta ovog projekta – volontirati bez kompromi-sa i ne znajući pri prijavi koju akciju ćeš dobiti. Broj prijava je ograničen, a za njega interes svake godine raste pa tako i broj zainteresiranih uvijek premašuje broj kapaciteta za sudjelova-nje, potičući tako organizatore da svake godine prošire projekt na nove gradove. Prijavljeni sudjeluju u različitim socijalnim, ekološkim, radnim volonterskim akcijama u dječjim domovi-ma, domovima za starije, udrugama, školama i ostalim insti-tucijama. Mene je ova akcija privukla već 2015. godine, kada se i prvi put održala u Zagrebu te sam tada volontirala u Druš-tvu Afrikanaca u Hrvatskoj – DAH gdje su nam brojni azilanti prezentirali svoju državu, naučili nas plesati afričke plesove, svirati bongose i izrađivati nakit. Godinu dana nakon, volonti-rala sam u Župi Marije Kraljice apostola u Zaprešiću gdje smo krečili, izrađivali nakit za prodaju u dobrotvorne svrhe i obila-zili obitelji glazbom i pjevanjem.2015. godine osnovana je kuća za majke „Srca Isusova i Mari-jina“ u Novom Brestju u Zagrebu, a to je četvrta kuća za trud-nice, majke i djecu koju je otvorio „Centar za nerođeni život – Betlehem“ pa sam tako prošle godine u sklopu ovog projekta volontirala upravo tamo. Ove godine, po prvi puta kao voditelj,

vodila sam akciju u Caritasovom domu za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. U vrijeme kad se priča da su gradovi bez perspektive, mladi bez posla i novca, ovaj projekt okuplja baš njih, pokazujući da su mladi puni sposobnosti i spremni dati svoje vještine, znanja i vrijeme kako bi volon-tirali za gradove pune zajedništva, mogućnosti, solidarnosti, perspektive, sretnih ljudi. Izlazeći iz individualizma, slažući svoju idealnu kombinaciju i okupljajući se u zajedništvu, mladi kroz trajanje projekta od 72 sata, volontiranjem u akcijama i aktivnostima za dobrobit drugih, zajednički doprinose Hrvat-skoj promičući društvene vrijednosti - prijateljstvo, hrabrost, odvažnost, nesebičnost i zajedništvo. Zato i ja vas pozivam da se uključite u ovaj međunarodni projekt i budete dio zajed-nice koja čini ovaj život ljepšim, da prihvatite izazov volonti-ranja koja kreće od vas, a daje doprinos promjeni društva, općina, gradova pa tako i cijele Hrvatske. Zadržite to na umu te se prijavite na pravu avanturu, onu volontersku, koja donosi promjenu i ostavlja trag.

72 sata bez kompromisaVolonterski projekt 72 sata bez kompromisa već 5. godinu zaredom okuplja oko 3000 mladih u više od 300 akcija

PROJEKTI - Pomoć drugima

40 | GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, Božić 2018. GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, Božić 2018. | 41

Tomislav Krušlin

Da svetost može biti aktualna tema i u 21. stoljeću, poka-zuju poticaji mnogih vjeroučenika i mentora da tema ovogodišnje Vjeronaučne olimpijade bude Svjedoci

radosne vijesti u hrvatskom narodu. Mladi u ovom užurbanom i stresnom svijetu, punom različitih glazbenih, filmski i sport-skih idola želi uzore i svjedoke Evanđelja. Žele upoznati hrvat-ske svece i blaženike! Raduje i ohrabruje želja naših učenika za boljim upoznavanjem uzora vjere, Kristovih svjedoka iz našeg naroda kako bi nadahnjujući se na njihovim svetim primjeri-ma, Riječ Božju što bolje prihvatili i primijenili u svom životu. Upravo ta radost bila je poticaj autorima građe Sabini Marun-čić i Tomislavu Krušlinu da pomognu učenicima rasplamsati ono svjetlo vjere i svetosti koje je u svetom krštenju upalio dobri Bog u njihovim kršćanskim dušama. Građa je podijeljena na tri dijela. Prvi dio nosi naziv Svetost i sveci Crkve u Hrvata, gdje se najprije tumači pojam „svetost“ i donosi kratak pregled svetaca u Crkvi tijekom njezine dvije tisućljetne povijesti. Nakon toga progovaramo o pozivu na svetost u svjetlu crkvenih dokumenata te prikazujemo postu-pak proglašenja blaženim, odnosno svetim. Potom slijedi kratak pregled svetaca koji su djelovali na području današnje Hrvatske, prije i nakon dolaska Hrvata od kojih smo u počet-cima baštinili kršćansku vjeru. Osobiti naglasak stavili smo na prikaz kanoniziranih svetaca i beatificiranih blaženika iz hrvat-skog naroda, a poruke koje se iščitavaju iz njihova života ukrat-ko ćemo upoznati i u ovom članku.U drugom dijelu građe pod naslovom Na putu svetosti autori predstavljaju nekoliko slugu i službenica Božjih razli-čitih poziva i poslanja za koje se vodi postupak za proglaše-nje svetima. Zatim donose kratak prikaz osoba koje su dale pečat duhovnosti hrvatskom narodu, koje su također živjele na glasu svetosti, ali nikad nisu od Crkve službeno proglašene blaženim ili svetim. Na samom kraju ovogodišnje vjeronaučne

građe, u Dodatku, autori preporučuju nekoliko tekstova koji su važni za produbljivanje i bolje razumijevanje teme Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu, kao i za osobnu duhov-nu izgradnju. Željeli bi nadasve da naši učenici i nakon završe-nog ovogodišnjeg natjecanja rado posegnu za ovim i drugim tekstovima o velikanima duha hrvatskog naroda te da u njima pronađu moćne zagovornike i pomoćnike na putu ostvarenja svetosti u svom osobnom životu.

Sveci - nasljedovatelji Isusa iz NazaretaSveci o kojima danas svakodnevno slušamo poput Sv. Nikole Tavelića, sv. Leopolda Mandića, Sv. Marka Križevčanina, bl. Aloj-zija Stepinca… ne bi bilo da nije bilo Isusa iz Nazareta. Stoga put svetosti Svjedoka vjere hrvatskog naroda nadahnjuje život Prve Crkve i njezinog nasljedovanja Isusa Krista. Crkva koja je po nauci vjere trajno sveta nastavlja Kristovo djelo spasenja u svijetu. Stoga je kršćanin pozvan biti sličan Bogu, biti svet, a nitko na ovaj svijet ne dolazi svet, nego u ovom svijetu ostva-ruje svetost. Na to nas redovito podsjeća Hrvatski katolički radio u najavi emisije Svetac dana, emitirajući ovu poruku: Sveci se ne rađaju, svecem se postaje. Ova emisija svakodnev-no podsjeća da je svetost zadaća koja traje cijeli život i da nitko nije ‘dovršen’ svetac, sve do smrti. No i smrt ima svoje znače-nje u rastu svetosti. Nije dovoljno samo sveto kršćanski živjeti, treba i sveto kršćanski umrijeti. Blaženi Alojzije Stepinac tako je čitav život molio za milost svete smrti. On je tu milost uisti-nu isprosio pa je i njegova smrt bila sveta. Kad je 10. veljače 1960. godine, nekoliko sati prije smrti, trebao primiti injekciju za bolji rad srca, rekao je župniku da je odloži i nastavio: Idemo najprije na ono što je najvažnije. Uzmite štolu. Čemu se zavara-vati? Sjednite ovdje pa idemo od početka. Osigurati se pa što Bog dade! Eto, kako spremno umiru sveci! Sveta smrt rezul-tat je svetog života i čovjekove povezanosti s Bogom tijekom života na zemlji. Ovaj primjer bl. Alojzija pokazuje da su sveci ljudi koji su poput

VJERONAUČNA OLIMPIJADA

Svjedoci radosne vijesti u hrvatskom naroduZnate li koji su hrvatski sveci i blaženici? Ovim tekstom ćemo vam pokušati približiti njihove živote, a svetost u 21. stoljeću ujedno je i tema ovogodišnje Vjeronaučne olimpijade


nas prolazili kroz slične životne poteškoće; osobe sa slabo-stima i nesavršenostima, ali unatoč svemu tome uspjele su ostvariti svetost. Stoga se s pravom možemo zapitati: kako je to moguće? Sveci svoje odluke i svoja djela nisu temeljili samo na vlastitim snagama, znanjima i sposobnostima, nego su svoj život oslanjali na Isusa Krista, dopustili su da ih njegova ljubav stalno nosi i vodi. Upravo stoga što je Isus Krist bio njihov uzor i cilj, od njega su dobivali milost i snagu za prihvaćanje život-nih poteškoća, podnošenje progona i trpljenje različitih oblika mučenja i zlostavljanja. Osobe koje su i u tim najtežim trenut-cima svog života ostali vjerni Kristu, Katolička Crkva smatra dostojnima časti oltara; najveće časti koju Crkva u ime Božje može podijeliti smrtnom čovjeku, a isto tako i narodu iz kojeg ta osoba dolazi. Stoga možemo reći da su sveci najveće blago svakog naroda i najljepši ures Crkve!

Kanonizirani sveci iz hrvatskog narodaKršćanin je čovjek koji slijedi Isusov poziv. Činili su to i mnogi naši sunarodnjaci vršeći svoje svakodnevne obveze, u dobru i zlu, u radosti i žalosti, u uspjehu i neuspjehu na ovom hrvat-skom izmučenom i više puta krvlju natopljenom prostoru. Katolička Crkva u Hrvata diči se kršćanstvom već četrnaest stoljeća. Nažalost, imamo samo tri kanonizirana sveca, unatoč nizu kršćanskih mučenika tijekom povijesti koji su ostali nepo-znati, osobito za vrijeme nacizma i komunizma, ali i u novije vrijeme. Mnogi od njih uzdigli su se do herojskih kreposti. Iako nisu službeno kanonizirani, vjerujemo da su građani neba. Možemo s ponosom reći: Hrvatska je naselila nebo svecima, kako je jednom prilikom zapisao veliki hrvatski pisac Pavao Ritter Vitezović.

• Nikola Tavelić – suzaštitnik hrvatskog naroda poruču-je nam: Sve za Krista! Njega ni mač nije mogao rastaviti od ljubavi Kristove. Poziva nas da budemo Kristovi te da, unatoč svim nedaćama koje nas mogu zadesiti u životu, ostanemo Kristovi. U skladu sa svojim imenom koje dolazi od grčke riječi Nikolaos, a znači koji je narodni pobjednik, sv. Nikola nas potiče da ne bježimo od svijeta, nego da ga svjedočanstvom vlastitog života pridobijemo za Krista.

• Leopold Bogdan Mandić – služitelj pomirenja i pokore koji je zbog svoje sićušne tjelesne građe (bio je visok samo 135 cm, imao govornu manu, teško hodao te bio jako boležljiv) morao prihvatiti život toliko različit od njegovih dugo sanjanih snova o apostolatu ekumenizma. Premda omalovažavan unutar i izvan samostanskih zidina, bio je dobrohotan pa je ubrzo stekao poštovanje svih koji su ga poznavali. U svom životu postupao je po načelu: Ni jedan čovjek nije toliko od blata da se u njemu ne bi moglo otkriti zrnce zlata. Možemo reći da je kao istinski čovjek Božji ljubio Boga u svakom čovjeku. Njegova unutarnja ljepota učinila ga je svetim. I mi imamo svojih snova. Često smo nesretni i nezadovoljni svojim izgledom, intelektualnim i drugim sposobnostima. Svetom Leopo-ldu njegovo krhko tijelo nije smetalo da ostvari nebeske visine, da bude čašćen na zemlji, a slavljen na nebu. Ne dopustimo to ni mi!

• Marko Križevčanin – uzor vjernosti Crkvi bio je natpro-sječno nadaren, ali je smatrao da nije prikladan za različi-te službe u vodstvu Crkve. Želio je samo služiti kao sveće-nik. Mi često mislimo da možemo sve. Vrlo mlad žrtvovao je svoj život za katoličku vjeru i tako postao ures Crkve i svog naroda. U njegovom životu ostvarile su se Isusove riječi: „Tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga“ (Mt 10, 39). Nasljedujmo sv. Marka Križevčanina kako bi hrvat-ski narod i nadalje ostao predziđe kršćanstvaSveti Ivan Pavao II uči da se čovjek ostvaruje na tri razine: kao osoba, kao član svoje obitelji i svoga naroda. Da bi i mi u tome bili uspješni, dobro je da upoznamo svece hrvatskog naroda koji su ostvarili život u Kraljevstvu nebeskom kako bi nam njihovi životi bili istinski putokazi za nasljedovanje. →


Beatificirani blaženici iz Hrvatskog narodaHrvatski pjesnik Ivan Mažuranić spjevao je 1840. godine pjesmu Javor koja završava stihovima o ljudskoj veličini: Nije visok, tko na visu stoji, nit’ je velik, tko se velik rodi, već je visok tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine, a velik je, tko se malen rodi al’ kad pane, golem grob mu treba!Upravo takva veličina krasila je hrvatske svece i blaženike. Oni se nisu veliki rodili, nego su veliki postali veličinom i pleme-nitošću vlastite duše, nasljedujući Učitelja iz Nazareta. Njihovi životi nas obvezuju. Pozivaju nas na obraćenje od svega što nije evanđeosko. Obraćenje je preduvjet svetosti, a započinje odbacivanjem zla i ostvarivanjem dobra oko nas i u nama. Samo čisto srce može slaviti Boga u bližnjemu. „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40), nova je Isusova zapovijed i polazi-šte civilizacije ljubavi koju je bezuvjetno slijedio najsvjetliji lik u Hrvata, bl. Alojzije Stepinac. Upravo je njega papa Ivan Pavao II., osvrčući se na apostolski pohod Hrvatskoj 7. listopada 1998. godine, istaknuo kao primjer za nasljedovanje: Vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima potvrđena prašta-njem, jedinstvo s Crkvom vođenom Petrovim nasljednikom. Moleći blaženike za pomoć, mi ćemo rasti u osobnoj svetosti, a čudo koje će se na njihov zagovor dogoditi, uzdignut će ih do svetosti i častit će ih cijela Katolička Crkva. Blaženici hrvat-skog naroda su:

• Augustin Kažotić - prvi hrvatski blaženik, zagrebački nadbiskup. Branitelj siromaha i obespravljenih, vrstan govornik i znanstvenik pokazuje nam kolika je važnost dobre knjige i učenja.

• Gracija iz Mula – časni brat i euharistijski svetac poka-zuje koliko je važno da kršćani redovito slave nedjeljnu euharistiju.

• Ozana Kotorska – dominikanska trećoredica, učitelji-ca mistike i velika pokornica svojim molitvenim živo-tom potiče nas da oživimo obiteljsku molitvu i osobnim primjerom svjedočimo Božju ljubav i blizinu.

• Alojzije Stepinac - najsvjetliji lik Crkve Božje u Hrvata, vjerni učenik Isusa Krista i dosljedni svjedok Evanđelja nadahnuće je svima nama za nesebičnu žrtvu, za mir i pravdu u domovini i u svijetu. Neka bude uzor osobito mladim vjernicima. Blaženi Alojzije rastao je u skladu s Božjim zapovijedima, u nevinosti, pobožnosti i odvaž-nom svjedočenju za prava Crkve. Neka i nama bude poti-caj da nam Isus Krist bude sve u životu. Neka nam bude istinski primjer kako treba provoditi duhovni život koji donosi mir, radost i vječno blaženstvo.

• Marija Propetog Isusa Petković – utemeljiteljica Družbe Kćeri Milosrđa, svojim životom pokazala je da se ne možemo ostvariti bez drugoga. Mi moramo biti sama ljubav i milosrđe da Bog stanuje u nama i po nama vrši djela svoje ljubavi i milosrđa, govorila je bl. Marija. Milosr-đe iskazano najmanjima odraz je ljubavi i u Božjim očima ima neizmjernu cijenu. Marija je ostavila sve i pošla za Kristom. Osobnim primjerom pokazala nam je jedan od izvrsnih načina nasljedovanja Isusa Krista.

• Ivan Merz – apostol hrvatske mladeži bio čovjek koji je vjeru živio čitavom svojom osobnošću. U svom dnev-niku je zapisao: Naša vjera mora biti putokaz života. I bila je! Naučio je deset jezika i postao je intelektualac široke naobrazbe. Osposobio se za zvanje vojnog časni-


ka, profesora, književnika, a mogli bismo reći i svećeni-ka, iako to nije bio. Nije doživio ni 32 godine, a svojim primjerom nam je pokazao kako vjernik laik može ostva-riti ideal kršćanske svetosti sudjelujući u poslanju Crkve. Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić s pravom je rekao da je bl. Ivan Merz „Božja poruka našem vremenu.“ Otkrijmo je, kako bismo mogli nasljedovati njegovu apostolsku revnost u širenju Božjeg kraljevstva.

• Drinske mučenice – čuvarice zavjeta obogatile su marti-rologij s pet novih mučenica, a svoju redovničku zajedni-cu Družbu Kćeri Božje ljubavi obdarile su nebeskim zaštit-nicama koje i Družbi i cijelom narodu daju novi poticaj za nasljedovanje svetosti u svakidašnjem životu. One su nam vlastitim primjerom pokazale da se u nevoljama i borbama života oslonimo na Isusa kako nas nikakvo zlo ne bi obeshrabrilo i udaljilo od puta dobra. Drinske muče-nice nam poručuju da postoje vrijednosti za koje se isplati sve žrtvovati kako bi se sačuvala ljubav i kako bi se saču-vao život u vječnom zajedništvu s Bogom.

• Miroslav Bulešić – zaštitnik sakramenta potvrde mogao je spasiti svoj život napuštajući svoju domovinu. Odbio je jer je bio spreman umrijeti za vjeru i Kristovu Crkvu. Danas mnogi trče iz domovine za lakšim životom. Blaženi Miro-slav pokazuje nam svojom žrtvom da samo podnošenjem križa u hrabrosti, skromnosti i poniznosti možemo saču-vati domovinu. Njegova prolivena krv vapi da ostanemo vjerni Isusu i njegovom evanđelju. On nas i danas poziva

da svoju vjeru čuvamo kao najveću dragocjenost kako se ne bismo izgubili u svijetu praznih, prolaznih i bezbožnih ideologija.

• Albanski mučenici Serafin Glasnović Kodić i Anton Muzić – čuvari su ljudskog dostojanstva koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri, za vrijeme komunističkog režima u Albaniji. 38 albanskih mučenika iz tog vremena proglaše-no je blaženima, a među njima i dva Hrvata. Život muče-nika za vjeru u Albaniji možemo opisati riječima jednog od njih: Živio Krist Kralj, živjela Albanija! Umiremo bez krivnje. Opraštamo onima koji će nas strijeljati.

• Jakov Zadranin, zvan Ilirik (Hrvat) – prijatelja siro-mašnih voljela su sva Božja stvorenja, a Bog ga je obilno obdario karizmom proroštva i čudesa.

• Julijan iz Bala – tješitelj ucviljenih ostao zapamćen u narodu kao onaj koji donosi mir i pomiruje posvađane.

Umjesto zaključkaU crkvi u Herceg Novom, u kojoj je kršten sv. Leopold Bogdan Mandić, iznad krstionice stoji natpis: Ovdje je Leopold Bogdan Mandić primio milost krštenja koju je sačuvao do kraja života. Naši sveci i blaženici su dostojno živjeli svoj krsni poziv na svetost i sada su u nebeskoj slavi. Za njih su se ostvarile riječi sv. Pavla: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“ (1 Kor 2, 9). Neka njiho-vi životi budu i nama putokaz za Kraljevstvo nebesko. Ako su mogli oni (biti svetima), zašto ne bih mogao i ja? upitao se jednom prilikom sv. Augustin. I sveci su u svom životu imali slabosti i nesavršenosti, ali upravo te slabosti Isus Krist je pretvorio u njihovu jakost. Sveci nisu žudjeli da postanu nešto posebno, oni su samo čeznuli da budu Božji.Promatrajući naše velikane vjere, uvidjeli smo kako nijedan svetac ne nalikuje na drugog, kako je svaki jedinstven, a svima je Isus Krist – sve. A taj Krist služio se njihovim ograničenim sposobnostima i slabostima kako bi ih pretvorio u neustrašive svjedoke Evanđelja. Svaki je svetac odraz Isusa Krista. Budimo i mi! I nas je Bog stvorio za svetost. Želimo li je ostvariti, moramo svakodnevno žudjeti za ljudskim i vjerničkim rastom kako bismo osobnom izgradnjom obogaćivali svoj duhovni život.


vlč. Ivan Mikec

Župna crkva u Pregradi, po svom izgledu je kasnoba-rokno-klasicističko zdanje, građena je početkom 19. stoljeća. Gradnja crkve započela je 1803., dovršena je

1818., a posvećena je 1820. godine. U tlocrtu osnove crkve čine ulazni dio flankiran dvama zvonicima, centralni brod i dvodijelno svetište, zaključeno stiješnjenom apsidom, s obje strane flankirano sakristijama pravokutnog tlocrta. Crkvom dominira brod ovalnog oblika, svođen kupolastim svodom, koji počiva na osam radijalno postavljenih stupaca. Između stupaca su potisnuti bočni zidovi, u kojima su smještene plitke kapele, a u dijagonalnim osima oltari. Konkavno pročelje s dva vitka zvonika dominira vanjskim izgledom crkve, ali i vizurom naselja. Razvedeni tlocrt crkve čitljiv je i izvana. Sve fasade imaju ujednačenu artikulaciju, a najistaknutija je na pročelju. Čitava crkva građena je kamenom građom uz mjestimične dodatke cigle. Gradnja crkve pripisuje se mariborskom gradi-telju Fuchsu koji je u to vrijeme jedan od poznatijih graditelja kasnobaroknih crkava.

Restauratorska istraživanjaU radovima restauratorskih istraživanja otvoreno je 48 strati-grafskih sondi, u kojima je utvrđeno 5 tehnoloških i 10 krono-loških slojeva (od 19. do 20. stoljeća). Najstariji pronađeni sloj je žbuka, koja je iz razdoblja gradnje, ili vjerojatnije iz prve velike obnove 1873.-1875./76. godine, kada je rađeno novo žbukanje crkve.

Radovi na obnovi pročeljaIz restauratorsko konzervatorskih istraživanja vidi se da je potrebna obnova pročelja. Prema projektnoj dokumentaciji skida se sva žbuka u visini 2 do 2,5 m. Potrebno je od teme-lja pratiti nastala oštećenja koja idu vertikalno te ih injektirati. Radovi na pročelju crkve podijeljeni su u nekoliko faza. Prva faza je trenutačno u tijeku, skinuta je žbuka oko cijele crkve, a slijedi skidanje žbuke sa zapadnog pročelja crkve te injek-tiranje i navlačenje nove žbuke. Svi radovi izvode se prema naputku konzervatora i projektanta te nadzor nadzornog inže-njera te konzervatorskog odjela u Krapini. Cijena prve faze je 377.567,45 kn plus PDV .Prema projektu, cijena radova na pročelju je oko 2,4 milijuna kn s PDV-om. Međutim, na konačnu cijenu uvelike će utjeca-ti sam pregled čitave žbuke i sanacija arhitektonskih ošteće-nja. Prema ponudi restauratorice Marine Fernežir, restauracija zidne slike iznosi 185.430,00 kn.

RADOVI I OBNOVA

U tijeku je obnova crkvene fasadeNaša župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije ove godine je proslavila 200. rođendan. Izgrađena je i dovršena 1818. godine - u tijeku su radovi na obnovi ove velebne građevine.

RADOVI U BROJKAMA (2014. - 2017.)

Projektna dokumentacija “Župna crkva s restauratorskim istraživanjem”:187.253,24 kn

Projektna dokumentacija “Sveta Ana”:99.875,12 kn

Radovi na krovištu crkve i temeljima kapele sv. Ane: 1.221.458,31 kn

Ukupno: 1.508.586,67 kn

Ministarstvo kulture uplatilo: 882.400,00 knDarovi župljana za obnovu: 228.516,00 kn


Vinko Krištić

Nakon svetkovine Isusovog porođenja počinje godišnji blagoslov obitelji. Namjerno ovdje spominjem pojam blagoslov obitelji, a ne blagoslov kuća jer je pokojni

župnik mons. Vinko rekao kako nije došao blagosloviti vrata i zidove, već ljude koji borave među njima. Blagoslov obitelji je lijepi običaj koji obično traje od Božića do Bogojavljenja – blagdana kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusa Krista. Prvi spomen Bogojavljenja nalazi se u tekstu Klementa Aleksandrijskog na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, a prvi spomen kao službenoga crkvenog blagdana poznat je iz sredine 4. stoljeća. Krajem 4. stoljeća na Istoku se sa Zapada uvodi blagdan Božića, pa Bogojavljenje gubi značenje blag-dana u kojem se slave svi događaji vezani uz Isusovo rođenje i skroviti život do krštenja. Nakon Drugoga vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavlje-nja, a na tu se nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo.

Pronaći blago svog životaBogojavljenje, ili kako se u narodu naziva – Sveta tri kralja, ima svoju podlogu u Evanđelju. Evanđeoski tekst nam pripovijeda o Mudracima koji dođoše s Istoka pokloniti se novorođeno-me Kralju, premda nisu znali točno mjesto gdje se rodio (Mt 2, 1-12). Za mudrace u tekstu Evanđelja stoji grčka riječ „magoi“ koja ima različita značenja – mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd. Najvjerojatnije potječu iz Perzije. To su ljudi koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti, vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru. Ostavljaju kuće i svoja dobra i kreću na put i iz daleka dolaze u Betlehem. Njihov put je pretpostavljao sustavno i ustrajno traženje Kralja čiju su zvijezdu zapazili na nebu, te se nisu bojali napora i puta do Jeruzalema i potom Betlehema. Osim toga, oni su mu doni-jeli svoje darove jer su ga htjeli obdariti kao istinskog kralja. No upravo zahvaljujući takvom dobrohotnom stavu pred Kristom, oni su pronašli pravo blago svoga života u Istini koja im je zasjala u Betlehemu po utjelovljenome Božjemu Sinu.

Gašpar, Melkior i BaltazarU kršćanskoj tradiciji dvojica teologa iz trećega stoljeća: Origen i Tertulijan, pridonijeli su stvaranju današnje slike o „tri kralja“. Origenu se pripisuje da je tri dara simbolično protuma-čio – zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt. Tertulijan je mudrace pretvorio u kraljeve pozivajući se na Izajijine svetopi-samske tekstove i Psalme. U srednjem vijeku jedan je talijanski

umjetnik izrađivao mozaik triju kraljeva i iznad svake figure stavio imena – Gašpar, Melkior i Baltasar. Po tom slikaru Gašpar znači čovjek iz područja Kaspijskog mora, Melkior znači kralj svjetla, a Baltasar znači „gospodar čuva kralja“. Nije poznato tko je zatim tri kralja vidio kao predstavnike triju kontinenata – Azije, Afrike i Europe. Zato se na slikama jedan od trojice kralje-va prikazuje kao crnac, što se obično interpretira porukom da se svi zemlje te čitavi svijet trebaju pokloniti Isusu kao Kristu. Također, ne zna se sa sigurnošću koje su životne dobi bila tri kralja. Od srednjega vijeka, uglavnom se prikazuju tako da je jedan od njih starac, drugi muškarac srednjih godina, a treći mladić, što je, kako se smatra, motiv kojim se htjelo istaknuti da svi ljudi, od djeteta pa do starca, trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga.

Christus mansionem benedicatKao što smo spomenuli, u Božićnom vremenu razvio se lijep običaj da svećenici zajedno sa sjoim pratiteljima posjećuju obiteljske domove. To je ujedno izvrsna prilika za svećeni-ka da osobno posjeti svoje župljane, uvjeri se da su dobro i zdravo te ih blagoslovi zajedno s njihovim domom. Ranijih godina na ovratnik doma kredom su se ispisivala slova C+M+B (u našoj verziji G+M+B) te godina blagoslova. Umjesto ispi-sivanja kredom, danas svećenik prilikom blagoslova svakoj obitelji pokloni naljepnicu s takvim natpisom. Što to znači? Prema jednom tumačenju ova tri slova označavaju imena triju kraljeva – Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. Ipak, ovo tumačenje nije jedino. Ova tri slova zapravo su akronim latinske blagoslovne rečenice – Christus mansionem benedicat, iliti Krist neka blagoslovi (ovaj) dom!Primite i ove godine ovaj prekrasni božićni blagoslov. Ostav-ljamo vas uz zadnji stih tradicionalne pjesme nastale u Kolariji: „Mi se od vas odvraćamo, Bogu, trem kraljem vas zručamo. Naj vas ne žge vječni plamen, sačuvaj vas Jezuš, Amen!“

BOGOJAVLJENJE

Christus mansionem benedicatUoči blagdana Bogojavljenja, iliti Sveta tri kralja, dotaknut ćemo se tematike godišnjeg blagoslova obitelji i prinosa darova malenom Isusu


1) Svetica i mučenica, spomendan 21. siječnja (Janja)2) Zapadnjački duhovni pokret protivan kršćanstvu koji odbacuje religijske dogme3) Starozavjetni prorok (ognjena kola i konji)4) Popeo se na stablo kako bi vidio Isusa5) Uveo Izraelce u Obećanu zemlju6) Izveo Izraelce iz Egipta i vodio ih kroz pustinju7) Drugo ime apostola Bartolomeja8) Papa Grgur (3. rujna) ili Leon (10. studenog)9) Simbol kršćanstva (akronim: Isus Krist)10) Zajednica muškarca i žene11) Pali se tijekom liturgijskog slavlja, simbolizira uzdizanje molitava k Bogu12) Svetac zaštitnik moreplovaca – nosi darove djeci13) Franjevačko odijelo koje nose fratri14) Odricanje od mesa, obično dolazi uz post15) Židovski duhovni učitelji koje je radi prijetvornosti Isus često kritizirao16) Svetica kojoj je posvećena romanička katedrala u Zadru17) Abrahamov prvorođenac kojeg je dobio sa sluškinjom Hagarom18) Blagdan Kristovog porođenja19) Krivovjerna kršćanska sekta nastala u 10. stoljeću, raširena u Bosni20) Evanđelist (simbol: krilati vol)21) Otac Ivana Krstitelja koji je zanijemio nakon sumnje u anđeosko navještenje22) Na njemu je Isus bio raspet23) Božja zajednica na zemlji24) Prvi od sedam smrtnih grijeha25) Blagdan kojim započinje korizmeno vrijeme26) Sakrament kojeg kršćani prvog primaju27) Isusova i naša Majka28) V: Petar mu je odsjekao uho; O: Evanđelist (simbol: anđeo)29) Mjesto Isusova rođenja30) Planina deset Božjih zapovijedi31) Biografija svetaca ili crkvenih poglavara32) Rimski namjesnik koji je dao raspeti Isusa33) Znak milosti i Božje prisutnosti – ima ih sedam34) V: Isusov učenik; O: Jedan od Isusovih učenika, Petrov brat35) Farizej koji se tijekom noći sastajao i razgovarao s Isusom36) Prema predanju, jedan od trojice mudraca s istoka

37) Isusov učenik, jedini koji je umro prirodnom smrću38) Prvomučenik čiji se blagdan obilježava dan po Božiću39) Mjesto s kojeg se čita tijekom liturgijskog slavlja – propovjedaonica40) Svetica, zaštitnica glazbenika41) Herod – vladar Galileje i Pereje u vrijeme Isusove smrti i Uskrsnuća42) Apostol koji je bio progonitelj kršćana, a kojeg je Isus preobratio43) Sin Adama i Eve44) Crkva i Nebo su Boži i naš…45) Sveukupnost moralnih normi, prosudbi i institucija46) Mjesto na obali Galilejskog jezera, središnje mjesto Isusovog djelovanja47) Nada u postizanje spasenja i blaženstva48) Odaje u kojima se skupljaju kardinali s pravom glasa prilikom izbora pape49) Radnja kojom čovjek uvrijedi Boga i bližnjega50) Jedan od plodova Duha Svetoga51) Svetac, zaštitnik hrvatskog naroda52) Mojsijev brat53) Mjesto u kojem su učenici prepoznali Isusa u lomljenju kruha54) Blagoslovljeni tajnik proroka Jeremije55) Izraelski kralj koji je praćkom ubio Golijata56) Svetac, preveo Bibliju na latinski jezik57) Starozavjetna biblijska molitva u stihovima58) Evanđelist (simbol: lav)59) Starozavjetni prorok, donosi najviše proroštva o Mesiji60) Apostoli - Zebedejev i Alfejev61) Nedjelja Muke Gospodnje62) Izakov stariji sin63) Najveći kršćanski blagdan64) Napast koja djeluje na čovjekov duh (Isus u pustinji)65) Tijelo Kristovo66) Otac, poglavar katoličke crkve67) Marijansko svetište u Francuskoj68) Prva Božanska osoba69) Krv Kristova70) Zajednica muškarca, žene i djece koja podrazumijeva brak, ljubav i odgoj71) Dio svete mise koji slijedi nakon Gospodine smiluj se72) Isusov učenik kojem je povjerena crkva na zemlji

ZABAVA

1 2 3

4 5 6 7 8 9 10 11 12

13 14 15

16 17 18

19 20 21 22

23 24

25 26 27

28 29

30 31

32 33 34

35 36

37 38 39

40 41 42 43

44 45 46 47

48 49

50 51 52 53 54

55 56 57 58

59 60

61 62 63

64 65 66

67 68

69 70 71

72Autor: Vinko Krištić

NAKLADNIK • Župni ured Pregrada

broj 7 • godina 4 • božić 2018 · 46 zabava - križaljka impressum glasnik župe uznesenja...

Documents