brosura ljekovito bilje

45
LJEKOVITE, AROMATIČNE I ZAČINSKE BILJKE (materijal za I-godinu usmjerenja Hortikultura Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci) 1. Uvod Ljudi vijekovima biljke koriste kao hranu i lijek. Zato Hipokrat (460 -377 g. p.n.e.), koji se smatra osnivačem naučne medicine u svom djelu '' Corpus Hippocratum'', kaže ''Vaša hrana neka bude lijek a vaš lijek neka bude hrana''. Teško bi se nakon skoro 2500 godina ovoj poruci bilo šta moglo dodati ili oduzeti. Dioskorid Pedanije, grčki ljekar u prvom vijeku novog milenijuma napisao je knjigu '' De Materia Medica'' u kojoj je opisao veliki broj biljaka i načina liječenja sa njima. To djelo korišćeno je 15 narednih vijekova, posebno kod starih Arapa i Rimljana. Galenus (129-199) farmakolog iz Pergama, smatra se začetnikom praktične farmacije. On je u svojim djelima opisao veliki broj biljaka i metode izrade lijekova. Smatra se da je on uveo Uvu u praktičnu upotrebu, kao ljekovitu biljku. Metode Galena koristile su se narednih 10 vijekova. Brojni su drugi ljudi, poznati i nepoznati različitih zanimanja i obrazovanja, koji su se kroz vijekove bavili izučavanjem ljekovitog bilja, njegovim sakupljanjem i gajenjem - plantažiranjem. Tradicija sakupljanja i liječenja ljekovitim biljem u Bosni i Hercegovini, vijekovima je duga. O tome postoje brojni pismeni i usmeni dokazi i predanja. Urbanizacija i broj stanovnika u svijetu naglo raste. Rastu i potrebe za ljekovitim biljem. Potrebe farmaceutske industrije sve su veće i nije ih moguće zadovoljiti samim sakupljanjem u prirodi. Neophodno je dakle plantažiranje koje ima određenih prednosti. Pogodnost plantažiranja ljekovitog bilja je što se zasniva uglavnom na manjim površinama, a takvih je u BiH najviše. Na takvim površinama moguće je organizovati organski način proizvodnje, prema određenim standardima i normama. Poseban aspekt plantažiranja ljekovitog bilja je zaštita biodiverziteta. Ničeg u prirodi nema u tolikim količinama što neplanskim korišćenjem i lošim upravljanjem ne možemo uništiti i time doprinijeti narušavanju ukupnih ekoloških sistema, koji su već upitni u savremenoj civilizaciji. Organska poljoprivreda je proizvodni sistem koji isključuje ili u najvećoj mogućoj mjeri izbjegava upotrebu sintetički dobijenih pesticida, đubriva, regulatora rasta i dodataka u stočnoj hrani. Do krajnjeg maksimuma organska poljoprivreda se oslanja na poštovanje plodoreda, korišćenje stajnjaka, zelenišno đubrenje, upotrebu leguminoza radi unošenja azota u zemljište i korišćenje biološke kontrole korova, štetnika i bolesti. 2. Značaj sakupljanja i plantažiranja ljekovitog bilja u BiH

Upload: dadoinina

Post on 08-Nov-2014

477 views

Category:

Documents


24 download

DESCRIPTION

Poljoprivredni fakultet

TRANSCRIPT

Page 1: BROSURA ljekovito bilje

LJEKOVITE, AROMATIČNE I ZAČINSKE BILJKE(materijal za I-godinu usmjerenja Hortikultura

Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci)

1. UvodLjudi vijekovima biljke koriste kao hranu i lijek. Zato Hipokrat (460 -377 g. p.n.e.), koji se smatra

osnivačem naučne medicine u svom djelu '' Corpus Hippocratum'', kaže ''Vaša hrana neka bude lijek a vaš lijek neka bude hrana''. Teško bi se nakon skoro 2500 godina ovoj poruci bilo šta moglo dodati ili oduzeti.

Dioskorid Pedanije, grčki ljekar u prvom vijeku novog milenijuma napisao je knjigu '' De Materia Medica'' u kojoj je opisao veliki broj biljaka i načina liječenja sa njima. To djelo korišćeno je 15 narednih vijekova, posebno kod starih Arapa i Rimljana.

Galenus (129-199) farmakolog iz Pergama, smatra se začetnikom praktične farmacije. On je u svojim djelima opisao veliki broj biljaka i metode izrade lijekova. Smatra se da je on uveo Uvu u praktičnu upotrebu, kao ljekovitu biljku. Metode Galena koristile su se narednih 10 vijekova.

Brojni su drugi ljudi, poznati i nepoznati različitih zanimanja i obrazovanja, koji su se kroz vijekove bavili izučavanjem ljekovitog bilja, njegovim sakupljanjem i gajenjem - plantažiranjem. Tradicija sakupljanja i liječenja ljekovitim biljem u Bosni i Hercegovini, vijekovima je duga. O tome postoje brojni pismeni i usmeni dokazi i predanja.

Urbanizacija i broj stanovnika u svijetu naglo raste. Rastu i potrebe za ljekovitim biljem. Potrebe farmaceutske industrije sve su veće i nije ih moguće zadovoljiti samim sakupljanjem u prirodi. Neophodno je dakle plantažiranje koje ima određenih prednosti. Pogodnost plantažiranja ljekovitog bilja je što se zasniva uglavnom na manjim površinama, a takvih je u BiH najviše. Na takvim površinama moguće je organizovati organski način proizvodnje, prema određenim standardima i normama.

Poseban aspekt plantažiranja ljekovitog bilja je zaštita biodiverziteta. Ničeg u prirodi nema u tolikim količinama što neplanskim korišćenjem i lošim upravljanjem ne možemo uništiti i time doprinijeti narušavanju ukupnih ekoloških sistema, koji su već upitni u savremenoj civilizaciji.

Organska poljoprivreda je proizvodni sistem koji isključuje ili u najvećoj mogućoj mjeri izbjegava upotrebu sintetički dobijenih pesticida, đubriva, regulatora rasta i dodataka u stočnoj hrani.

Do krajnjeg maksimuma organska poljoprivreda se oslanja na poštovanje plodoreda, korišćenje stajnjaka, zelenišno đubrenje, upotrebu leguminoza radi unošenja azota u zemljište i korišćenje biološke kontrole korova, štetnika i bolesti.

2. Značaj sakupljanja i plantažiranja ljekovitog bilja u BiH

Zahvaljujući svom geografskom položaju, klimatskim uslovima, zatim pedološkoj i geomorfskoj raznolikosti, može se reći da Bosna i Hercegovina ima veliko bogatstvo biljnog diverziteta. Prema nekim studijama i procjenama u BiH raspolažemo sa diverzitetom od oko 700 vrsta ljekovitih i aromatičnih biljaka. Sakuplja se preko 270 biljnih vrsta.

Najveći dio biljnih (ljekovitih) sirovina dobija se sakupljanjem samoniklog ljekovitog i aromatičnog bilja i sekundarnih šumskih proizvoda, često bez dovoljno kontrole ili dozvola. Time je biodiverzitet nekih biljnih vrsta ugrožen i velika je vjerovatnoća nestanka takvih vrsta sa naših prostora. To su npr: lincura (Gentiana lutea L.), jagorčevina (Primula veris L.), runolist (Leontopodium alpinum Cass.), salep (Orchis morio L.) i još neke. Crvena lista ugroženih vrsta kod nas još nije donesena.

Organizovana sakupljačka djelatnost i promet ljekovitog bilja na prostorima BiH počinje prije 60 godina u otkupnim zadrugama. Nema pouzdanih podataka o otkupljenim količinama, ali evidentan je stalan rast otkupa i povećan broj otkupnih mjesta i zadruga. Postoje podaci o sakupljanim količinama i vrstama ljekovitog bilja krajem 1990 godine, po navodima SIDA-E: uva (Arctostaphylos uva urs l.i), lipa (Tilia spp. – cvijet), kopriva (Urtica spp. – herba), kantarion (Hypericum perforatum L. – herba), lincura (Gentiana lutea L. – korijen), kleka (Juniperus communis L. – plod), žalfija (Salvia officinalis L.– herba), maslačak (Taraxacum officinale L. – herba), glog (Crataegus monogyna Jacq.– cvijet i plod) i divlji kesten (Aesculus hippocastanum L. – plod).

Page 2: BROSURA ljekovito bilje

Na osnovu prikupljenih podataka i procjena (Kathe,W., Hannef, S Heym) iz 2001 godine imali smo u cijeloj BiH najviše otkupljenog ploda Juniperus ssp.- 402 t., zatim Salvia officinalis L. 352 t., Betula pendula Roth. (samo centralna Bosna) - 80-100t, Sambucus nigra L. (samo dijelovi BH) 44 t, Rhamnus frangula L. (samo Hercegovina) 50 t., itd.

Vidimo da se radi o različitim biljnim vrstama, a da se podaci ne odnose na cijelu teritoriju BiH. Vjerovatno je da su otkupljene i prometovane količine sakupljenog ljekovitog i aromatičnog bilja znatno veće.

Potrebno je još dodati da je prema studiji Evropske Unije iz 2002. godine tržišna vrijednost ljekovitog i aromatičnog bilja u BiH iznosila 50 miliona KM i od tada se stalno povećavala i vrijednost i zahtjevi kupaca. To je posebno značajno za organsku proizvodnju ljekovitog bilja.

Takođe iz navedenih podataka može se zaključiti da je riječ o značajnim količinama sirovina. Ovaj posao organizaciski nema dobar koncept i dovodi u pitanje opstanak nekih biljnih vrsta, zbog prekomjernog sakupljanja. Neophodno bi bilo uvođenje održivog sakupljanja samoniklog bilja. Način da se smanji pritisak na sakupljanje, naročito ugroženih diverziteta i postignu bolji finansiski efekti kao i održivost ove djelatnosti, jeste plantažiranje ljekovitih biljaka u BiH.

Brojne su prednosti plantažiranja, ali najvažniji argumenti za uvođenje plantažne proizvodnje su: Garantovano snadbijevanje, po dogovorenim količinama i cijenama Kontrola proizvodnje i kvaliteta sirovina, prema organskim standardima Moguća je standardizacija kvaliteta prema farmakopejskim propisima Pouzdanija je i brža mogućnost dobijanja potrebnih garancija vezanih za potrebne dokumente

(certifikate organske kontrole, deklaracije i sl.) Plasman roba je lakše obezbjediti u organizovanom i kontrolisanom načinu proizvodnje, posebno

ako je to organska proizvodnja.

3. Stanje u oblasti ljeko bilja kod nas i u svijetu

Plantažiranje ljekovitog bilja u BiH nije na potrebnom nivou i moguće je na tom polju uraditi mnogo više. Prema navodima WWF-a i SIDA-e iz 2002. godine pod ljekovitim biljem nalazilo između 200 i 300 ha. Najveće površine bile su pod lavandom (Lavandula angustifolia L.)-105 ha, kamilicom (Matricaria recutita L.) – 40 ha, mentom (Mentha x piperita) -5 ha, i manje površine pod matičnjakom(Melissa officinalis L.), nevenom (Calendula officinalis L.) i nekim drugim u ispitivanju. Vjerovatno je da ni ovi podaci nisu tačni, ali su približni jer te godine počinje se sa uvođenjem podsticaja za razvoj ljekovitog bilja u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Podsticaji su proizvodnju stimulisali i razvijali u pravcu bržeg konvencionalnog plantažiranja u BiH. Organski vid proizvodnje ljekovitog i aromatičnog bilja, kao zahtjevniji i složeniji, počinje se uvoditi u širu proizvodnju nešto kasnije i još uvijek treba tražiti dobre praktične modele za stimulaciju ovakvog vida proizvodnje kod nas.

Tako je u 2008. godini situacija sa plantažnim ljekovitim biljem znatno drugačija u odnosu na 2002. godinu, barem što se tiče površina pod ljekovitim biljkama. Površine pod plantažama ljekovitih biljaka znatno su povećane, tehnološki nivo popravljen, ali sa nizom otvorenih pitanja i problema u organskom vidu poslovanja koje treba riješiti. Najveće plantažne površine zasijane su sa kamilicom, pitomom nanom i matičnjakom u sjevernom dijelu BiH, u podrinju se sije i neven, a u Hercegovini se povećavaju površine pod lavandom.

Teško je doći do tačnih podataka ali prema procjenama i podacima o podsticajima za razvoj ljekovitog bilja Republike Srpske i dobijenih podataka iz Federacije BiH cijeni se da je u 2008. godini ljekovitim i aromatičnim biljem bilo zasijano između 700 i 800 ha.

Na osnovu uvida u stanje proizvodnje i plasmana dio proizvodnje plasira se na domaćem tržištu (monočajevi u marketima i mega marketima), dio se ekstrakuje i na taj način plasira na inostrano i domaće tržište.

Danas, iako Zapadna Evropa ima preko 70 000 ha plantažiranog ljekovitog bilja više od 75% potreba zadovoljava uvozom van svog regiona, a koji se kreće između 250.000 – 300.000 t godišnje.

Odnos sakupljenog i gajenog ljekovitog bilja (na tržištu) pokazuje da neke zemlje (Radanović, D., 2008.), kao np.r Turska, ima skoro 100% sakupljačku djelatnost, dok Holandija sakuplja 30-50%, a 50-70% gaji

Page 3: BROSURA ljekovito bilje

(plantažira), Albanija sakuplja više od 95%, a gaji (plantažira) oko 5%, Bugarska sakuplja 75-80%, a gaji 20-25%, Srbija sakuplja 50-60%, a gaji 40-50%.

Taj odnos kod nas nije procijenjen ali bi bilo neophodno prvo podmiriti domaće tržište a potom organizovano nastupiti na druga tržišta, prema međunarodnim normama i standardima, posebno kada je organska proizvodnja u pitanju. Tehnološki i organizaciono gledano imamo mogućnosti da organizujemo proizvodnju na organski način kamilice, pitome nane, nevena, lavande...

4. Agroekologija ljekovitog bilja

Cjelokupno čovječanstvo danas je suočeno sa brojnim problemima narušavanja ekološke ravnoteže. Globalni efekti staklene bašte, povećanja temparatura, narušavanje ekoloških sistema naveli su ljude na ozbiljnu brigu o budućnosti generacija koje dolaze. Značajno mjesto u ukupnim sistemima čovjekove borbe za kanalisanje ljudske sudbine na planeti Zemlji ima agrarna djelatnost i pristup ljudi proizvodnji hrane. Poznavanje mogućnosti i iznalaženje rješenja da se ekološki sistemi održavaju na prirodan način su veoma značajan doprinos ukupnim naporima u toj borbi.

Agroekološki pristup proizvodnji u agraru uopšte, posebno u organskoj proizvodnji ljekovitog bilja, zahtjevan je i složen. Neophodno je prihvatiti princip i odrediti osnovni pristup zemljištu kao fundamentalnoj osnovi za biljnu proizvodnju, te samim tim i organsku proizvodnju ljekovitog bilja. Agroekološko zoniranje BiH je, trenutno, najprihvatljiviji koncept u oblasti ljekobilja koju treba razvijati i unaprijediditi.

Zemljište za gajenje ljekovitih biljaka treba da bude slabo kisele reakcije pH =5,5 – 7,0, da ne sadrže u sebi ostatke pesticida i teških metala.

Agroekološko zoniranje predstavlja određenu metodologiju kojom se iz neke prostorne (administrativne) jedinice (svijet, kontinent, region, država ili regija) izdvajaju površine koje imaju slične karakteristike koje su povezane kroz upotrebu zemljišta, njegovu potencijalnu produktivnost i okolišni (ekološki) uticaj. Površine izdvojene agroekološkim zoniranjem nazivaju se agroekološke zone (AEZ).

Krajnji rezultat agroekološkog zoniranja predstavlja prikaz pogodnosti zemljišta za uzgoj pojedinih biljaka, iz čega proizilazi planiranje optimalne upotrebe zemljišta.

Agroekološki uslovi organske proizvodnje ljekovitog bilja u BiH su dosta složeni i moguć je višestran pristup. Bilo koji pristup ima dobre i loše strane. Možda je kompleksnija i za organsku proizvodnju ljekovitog bilja, kao agro-ekološka osnova, najprihvatlivija podjela BiH na tri AEZ (Okiljević V. i saradnici, 1997). Ova agro-ekološka podjela predstavlja podjelu uglavnom na osnovu reljefa i klimatskih faktora, tako da je treba smatrati uslovnom i orjentacionom u smislu makroodrednica kada je ljekovito bilje u pitanju.(Sl.1).Sl. 1. Agroekološke zone u BiH

AEZ I – ravničarsko i blago valovito područje koje obuhvata sjeverni dio Bosne i Hercegovine. Područje ove AEZ nalazi se u donjim tokovima rijeka: Una, Sana, Vrbas, Bosna i Drina. U ovoj AEZ su najznačajnije poljoprivredne površine koje predstavljaju žitnicu Bosne i Hercegovine (Lijevče polje, Posavina i Semberija).

Zemljišta su srednje duboka, uglavnom na karbonatnoj podlozi. Oko 37 % poljoprivrednog zemljišta je slabo alkalne, neutralne i slabo kisele reakcije. Kisela i jako kisela zemljišta obuhvataju oko 63 %

Page 4: BROSURA ljekovito bilje

poljoprivrednog zemljišta (45 % su jako kisela, na kojima je potrebno izvršiti određene agromelioracione mjere). Najplodnija zemljišta se nalaze u centralnom dijelu Prijedorskog i Lijevča polja. Reljef je pretežno ravničarski i blago valovit do 300 m n/v. Klima je umjereno kontinentalna.

Vegetacioni period sa temperaturama iznad 5C počinje oko 6. marta, a završava se oko 18. novembra i traje prosječno oko 253 dana. Temperaturna suma >5C iznosi 3.613C.

Vegetacioni period sa temperaturama iznad 10C prosječno počinje oko 9. aprila, a završava se oko 18. oktobra, tj. traje prosječno oko 190 dana. Temperaturna suma >10C iznosi 3.138C. Prosječna godišnja količina padavina na području ove zone iznosi 896 mm. Generalno posmatrano, može se reći da je raspored padavina takav da frekvencija pojavljivanja suše u ovoj zoni iznosi 33 %, a trajanje suše je prosječno oko 37 dana godišnje, i to u glavnom od početka avgusta do 6. septembra.

U ovoj AEZ postoje najpogodniji uslovi za organski način plantažnog gajenja ljekovitih biljaka: kamilice,

pitome nane, matičnjaka, komorača, peršuna, celera (lišićara), kima, korijandera, slačice.

AEZ II – brdovito područje koje obuhvata centralni i ujedno najveći dio teritorije BiH. Što se tiče temperaturnog režima, vegetacioni period sa temperaturama iznad 5C u ovoj zoni počinje

oko 21. marta, a završava se oko 9. novembra i traje prosječno 227 dana. Temperaturna suma iznad 5C iznosi 2.941C.

Vegetacioni period sa temperaturama iznad 10C počinje oko 21. aprila, a završava se oko 12. oktobra, tj. traje prosječno 173 dana. Temperaturna suma >10C iznosi 2.642C.

Prosječna godišnja količina padavina na području ove zone iznosi 1.047 mm. Frekvencija pojavljivanja suše u ovoj zoni iznosi oko 35 %, a trajanje suše je prosječno 33 dana godišnje. Suša se javlja najčešće krajem jula i traje do početka septembra.

U ovoj AEZ postoje uslovi za gajenje ljekovitih biljaka kao i u AEZ I, s tim sto se treba voditi računa o visinskim zonama i rokovima sjetve pojedinih ljekovitih biljaka.

AEZ III – mediteransko područje koje obuhvata južni, mediteranski dio Bosne i Hercegovine. Unutar ove zone smješteni su Mostar i Trebinje.

Ova zona odlikuje se suptropskom zimom sa puno padavina. Vegetacioni period sa temperaturama iznad 5C u ovoj zoni počinje oko 3. februara, a završava se oko 24. decembra i traje prosječno 321 dan. Temperaturna suma iznad 5C iznosi 4.639C.

Vegetacioni period sa temperaturama iznad 10C počinje oko 27. marta, a završava se oko 9. novembra, tj. traje prosječno 221 dan. Temperaturna suma iznad 10C iznosi 3.931C.

Prosječna godišnja količina padavina na području ove zone iznosi 1.577 mm. Frekvencija pojavljivanja suše u ovoj zoni iznosi 85 %, trajanje suše je prosječno 50 dana godišnje, a javlja se najčešće početkom jula i traje do pred kraj avgusta.

U ovoj AEZ postoje najpogodniji uslovi za organski način plantažnog gajenja ljekovitih biljaka: lavande, kadulje, komorača, korijandera, mirođije, origana, majorana, timijana itd.

5. Principi agrotehničkih mjera u organskoj poljoprivredi

Agrotehničke mjere u organskoj poljoprivredi slične su mjerama u konvencionalnoj proizvodnji. Razlika je u tome da se u organskoj proizvodnji ne primjenjuju one mjere koje nisu dozvoljene, ili nisu u skladu sa paincipima ili zakonskom regulativom o ovoj proizvodnji. Te mjere podrazumijevaju:

Osnovnu i dopunsku obradu zemljišta (oranje, rigolanje, podrivanje,tanjuranje, drljanje, kultiviranje, valjanje, ravnanje),

sjetvu ili sadnju, njegu usjeva zaštita od korova, valjanje, drljanje, mehanjčko uništavanje korova, nadosijavanje, dosađivanje,

Page 5: BROSURA ljekovito bilje

prihranjivanje, razbijanje pokorice, zaštita od mrazeva i golomrazica, razbijanje sniježne i ledene pokorice,

odvodnjavanje i navodnjavanje okopavanje, ogrtanje, prorjeđivanje i ručno plijevljenje plodored đubrenje, organskim i drugim đubrivima prema propisanim standardima bio zaštita bez primjene hemiskih sredstava i dozvoljenim sredstvima u organskoj zaštiti

SAKUPLJANJE LJEKOVITOG BILJA

Sakupljanje i upotreba ljekovitog bilja potiču od najranije ljudske istorije. Naraniji podaci potiču iz VII vijeka p.n.e, sa glinenih tablica iz Asirije - ricinus, vrba, v.loza, lokvanj, kafa. Stari Egipćani - koristili preko 80 biljnih vrsta (bunika, lincura, kadulja, majoran, nana, pelin, šafran, aloja, ricinus...) Prvi pisani podaci u Kini su iz 3 000 godine p.n.e. Civilizacije Inka i Asteka ljekovite i otrovne biljke koristili su u svojim religioznim obredima. Hipokrat, najpoznatiji i najugledniji ljekar stare Grčke opisao je preko 230 ljekovitih biljnih vrsta Aristotel, grčki filozof, pisao je mnogo o ljekovitom bilju, njegov učenik Teofrast, smatra se ocem botanike, napisao je kapitalno djelo Istorija biljaka gdje su opisane mnoge ljekovite vrste.Najveći doprinos u upotrebi biljaka u medicinske svrhe dao je Dioskorid, Grk, koji je u svom djelu De Materia Medica (77.god. p.n.e.) opisao oko 500 prirodnih lijekova biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla; uvodi u upotrbu valerijan, đumbir, korijander, kamilicu, lavandu, mrazovac.... Plinije Stariji, Rimljanin, u svom djelu Istorija prirode opisuje preko 1 000 biljaka. Galenius, rimski ljekar i apotekar, opisao 304 droge biljnog porijeklaAvicena, najpoznatiji arapski ljekar, u svom djelu Kanon medicinske nauke opisuje oko 900 ljekovitih sredstava biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla. Slijedi period u kome su vladali magija, vračanje, alhemija i religija, sve do XVI vijerka kada je švajcarski ljekar Paracelzus unio modernija shvatanja i postavio nove terorije u korišćenju ljekovitog bilja. U drugoj polovini XVIII vijeka švedski farmaceut Scheele izolovao je organske kiseline (jabučnu, vinsku, oksalnu), a pripisuje mu se i otkriće glicerina.Period velikih otkrića hemijskog sastava biljaka, fitoterapija postaje aktuelana u svim dijelovima evrope. Kod nas prvi pisani dokazi o upotrebi ljekovitog bilja, Hilandarski tipik, datira iz XII vijeka.Botanika - Josifa Pančića i Narodni učitelj - Vase Pelagića dali su veliki uticaj na proučavanje ljekovitog bilja na našim prostorima. U svijetu se koristi 40-50 hiljada biljnih vrsta u ljekovite svrhe, a u prometu na svjetskom tržištu nalazi se oko 3 000 vrsta, samo oko 300 vrsta se plantažira, a sve ostalo se sakuplja iz prirode. Prema statističkim podacima WHO 50% aktivnih materija pri proizvodnji lijekova je biljnog porijekla.Urbanizacija i broj stanovnika u svijetu naglo raste, time rastu i potrebe za ljekovitim biljem. Potrebe farmaceutske industrije sve su veće i nije ih moguće zadovoljiti samim sakupljanjem u prirodi, stoga je neophodno plantažiranje koje ima određenih prednosti. Pogodnost plantažiranja ljekovitog bilja je što se zasniva uglavnom na manjim površinama, a takvih je u BiH najviše. Na takvim površinama moguće je organizovati organski način proizvodnje, prema određenim standardima i normama. poseban aspekt plantažiranja ljekovitog bilja je zaštita biodiverziteta. Ničeg u prirodi nema u tolikim količinama što neplanskim korišćenjem i lošim upravljanjem ne možemo uništiti i time doprinijeti narušavanju ukupnih ekoloških sistema, koji su već upitni u savremenoj civilizaciji. Organska poljoprivreda je proizvodni sistem koji isključuje ili u najvećoj mogućoj mjeri izbjegava upotrebu sintetički dobijenih pesticida, đubriva, regulatora rasta i dodataka u stočnoj hrani. Organska poljoprivreda se oslanja na poštovanje plodoreda, korišćenje stajnjaka, zelenišno đubrenje, upotrebu leguminoza radi unošenja azota u zemljište i korišćenje biološke kontrole korova, štetnika i bolesti.

Page 6: BROSURA ljekovito bilje

Uputstva za sakupljanje pojedinih biljnih dijelova

KORIJEN I RIZOM (radix; rhizoma) sakupljaju se u jesen ili u proljeće ako postoji opasnost od zamjene ljekovite sa otrovnom biljkom, može se sakupljanje vršiti i u toku

vegetacije nakon vađenja, podzemne organe očistiti od zemlje; ukloniti nadzemne ili natrule dijelove; po potrebi

oprati korijen i rizom se suše direktno na suncu ili u sušarama sve dok se pri savijanju ne lome osušenu drogu čuvati u višeslojnim vrećama, kako ne bi upila vlagu iz vazduha

NADZEMNI DIO BILJKE (herba)

podrazumjeva 25-30 cm vršnih dijelova biljke u cvijetu sakuplja se u fazi cvjetanja može da se kosi ili da se odsjeca srpom ili makazama suši se u hladu, na promajnom mjestu ili u sušarama osušenu drogu čuvati u višeslojnim vrećama ili u balama od 40-50 kg

LIST (folium)

sakuplja se kada je potpuno razvijen, što je najčešće pred početak cvjetanja izbjegavati branje mladih listova koji su puni vode i siromašni aktivnim materijama suši se u hladu, na promajnom mjestu ili u sušarama pakuje se u kutije ili u papirne vreće

CVIJET (flos)

sakuplja se po lijepom i sunčanom vremenu na početku cvjetanja kada su i najbogatiji aktivnim materijama uvele cvjetove ne brati beru se ručno pri čemu cvjetne drške trebaju biti što kraće sakuplja se u pletene korpe bez sabijanja da ne bi došlo do zagrijavanja mase i tamnjenja suši se u hladu, na promajnom mjestu ili u sušarama pakuje se u kartonske kutije ili u višeslojne papirne vreće i čuva na suvom i tamnom mjestu

PLOD (fructus)

sakuplja se kad je poluzreo (nedozreo) ili zreo mesnati plodovi kada su zreli, a suvi prije sazrijevanja suvi plodovi (kim, mirođija, anis) u jutarnjim časovima dok ima rose, jer lako opadaju nakon berbe dosušuju se u provjetrenim prostorijama mogu se sušiti i na suncu sušenje mesnatih plodova treba biti pod kontrolom da ne bi došlo do kvarenja i propadanja osušeni čuvaju se u višeslojnim papirnim vrećama

SJEME (semen)

Page 7: BROSURA ljekovito bilje

bere se potpuno zrelo dosušuje se u hladu i provjetrenim prostorijama pakuje se u obložene vreće ili kutije i čuva dobro zaštićeno od glodara

KORA (cortex)

sakuplja se sa mladih grana i stabljika u rano proljeće prije cvjetanja, kada počne kretanje sokova nikada se ne skida sa suvih ili polusuvih grana, niti sa debelim slojem plute nakon skidanja, kora se siječe na uzdužne trake 2-3 cm široke i 10-30 cm duge suši se na suncu ili u sušarama na 60˚C čuva se u balama od 40-50 kg ili u višeslojnim papirnim vrećama

SUŠENJE LJEKOVITOG BILJA

Sušenje na vazduhu i na suncu je najekonomičnije, ali ono zavisi od klimatskih uslova regiona. Svjež biljni materijal izlaže se djelovanju sunčevih zraka u tankom sloju na platnu, prostirkama, ljesama za sušenje voća, stolovima ili čistim podovima. Ovaj način sušenja traje od nekoliko časova do nekoliko nedelja, što zavisi od vlažnosti vazduha i vrste biljnog materijala. Na ovaj način se ne mogu sušiti cvjetovi, jer izgube boju, niti aromatično bilje, jer se gubi jedan dio etarskog ulja. Materijal koji se suši biva izložen temperaturnim kolebanjima te dolazi do pojave rose, pa se mora zaštititi.

Sušenje u hladu se više koristi. Na ovaj način materijal je zaštićen od direktnog sunčevog uticaja. Za ovu svrhu se obično koriste nadstrešnice, garaže ili šupe gdje postoji konstantna struja vazduha, a materijal se poslaže u tankim slojevima na ljese, stolove ili stalaže. Brzina sušenja na ovaj način ne omogućava sušenje velikih količina biljne mase.

Sušenje u termičkim sušarama je najbolje ali i najskuplje. Sušare treba da budu tako konstuisane da temperatura i ventilacija mogu da se regulišu. Kod jednostavnih sušara, topao vazduh se dovodi prizemno, ispod ljesa, zasićuje se vodenom parom iz biljnog materijala i odvodi se napolje. Toplota se obezbjeđuje iz ložišta na čvrsto gorivo ili na električnu energiju. Ljese se izrađuju od drvete ili metala. Između ljesa se mora ostaviti dovoljno prostora za cirkulaciju vazduha. Temperaura u ovim sušarama se kreće od 40°C za cvjetove, herbu i listove, do 60°C za koru i korjen.

Slika 2. Cvijetovi kamilice na ljesama u termičkoj sušari

PAKOVANJE I ČUVANJE

Propisno osušeno bilje je najbolje pakovati odmah nakon sušenja kako bi se smanjio rizik od napada nametnika, kao i rizik od kvarenja robe usljed djelovanja toplote, vlage ili svjetlosti. Za pakovanje osušenih proizvoda koristi se različita ambalaža: sanduci i kutije (kartonske, drvene, metalne, plastične), jednostruke i dvostruke papirne vreće, jutane i platnene vreće, većih ili manjih dimenzija, zavisno od količine i vrste droge. Treba izbjegavati plastičnu ambalažu kad god je to moguće. Ambalaža koja se može ponovo koristiti treba biti dobro očišćena i potpuno osušena prije ponovnog korišćenja. Cvjetovi, listovi i drugi osjetljivi biljni organi se pakuju bez nabijanja u kartonske kutije ili dvostruko obložene papirne vreće. Manje osjetljivi organi (korjen, herba) mogu se pakovati u slamarice ili bale. Po završetku rada svako pakovanje se obilježi (narodni i latinski naziv droge, bruto i neto težina, datum pakovanja, lokacija).

Page 8: BROSURA ljekovito bilje

Dobro zapakovana droga se čuva na suvom mjestu, u provjetrenim prostorijama zaštićena od uticaja sunca. Relativna vlažnost vazduha u skladištima bi trebala biti ispod 60%, a temperatura ne viša od 25°C.

Slika 3. Cvjetovi nevena u skladištu u papirnim vrećama

SASTOJCI LJEKOVITOG BILJA

AlkaloidiHeterozidiSaponinske drogeTaninske drogeAromatične droge i etarska uljaSmole i balsami

Alkaloidi Su bazna azotna organska jedinjenja biljnog porijekla sa jakim i specifičnim fiziološkim dejstvom

na organizam ljudi i životinja. Prvi čist alkaloid – MORFIN izolovan je iz opijuma 1806 . god Na osnovu hemijskih i biohemijskih osobina alkaloidi se dijele u tri grupe: pravi alkaloidi (tipični

alkaloidi), protoalkaloidi, pseudoalkaloidi manje ili više gorkog ukusa, bezbojni, amorfni ili kristalni, ne rastvaraju se u vodi lako se rastavraju u organskim rastavračima sa kiselinama grade lako rastvorljive soli Alkaloidi su u biljkama najčešće vezani sa običnim biljnim kiselinama (jabučna, limunska,

oksalna). Mnogi alkaloidi grade sa taninima nerastvorljive komplekse. Alkaloidi mogu biti nagomilani u različitim biljnim dijelovima (list, korijen, sjeme ili kora)i obično

se nalaze u obliku soli, estara amida ili glikozida. Od monokotiledonih biljaka najviše alkaloida imaju biljke iz porodice Liliaceae Od dikotiledonih biljaka najviše alkaloida imaju biljke iz porodice Ranunculaceae, Berberidaceae,

Solanaceae, Papaveraceae, Rosaceae, Cruciferae, Labiatae... U algama, lišajevima i mahovinama nema alkaloida,a u gljivama ih ima savim malo - Claviceps

purpurea. U alkaloidnim biljkama alkaloida ima skoro u svim organima ali ne u istim količinama, o čemu

treba voditi računa prilikom berbe. Količina alkaloida u biljkama zavisi i od klimatskih i ekoloških uslova, pa se naročita pažnja

posvećuje godišnjem dobu ubiranja i načina konzervisanja biljnih dijelova

Heterozidi

Su organske supstance koje se pod uticajem hidrolize, kiselina ili baza, a neke i jednostavnim kuvanjem u vodi, razlažu dajući jedan ili više šećera.

Page 9: BROSURA ljekovito bilje

Mnoga jedinjenja ove vrste hidrolizom daju glikozu, pa se stoga susreće i termin GLIKOZIDI. čvrste, neisparljive, većinom gorke manje ili više rastvorljive u vodi, sirćetnom estru i etanolu kristalne ili amorfne organske supstance neutralne reakcije Sastoje se iz C, H, O, a neki imaju i N i S heterozid. Veoma su rasprostranjeni u prirodi i nalaze se u tkivima mnogih živih bića, pretežno u biljkama. Uvijek se nalaze rastvoreni u ćelijskom soku. Nepostojana su jedinjenja te se od sušenja do prerade droge i izrade lijeka treba nastojati da se

ne izazove hidroliza

Saponinske droge Su organska glikozidna jedinjenja koja su vrlo rasprostranjena u biljnom svijetu Nađeni su u preko 70 biljnih porodica, a najbogatije su biljke iz porodica: Caryophyllaceae,

Primulaceae, Chenopodiaceae, Liliaceae... Biljke bogate taninima oskudjevaju u saponinima. Saponini su rastvoreni u ćelijskom soku; obično se nalaze u cijeloj biljci, ali najviše se nagomilavaju u podzemnim organima, plodovima i

sjemenju. Kuvanjem sa razblaženim kiselinama razlažu se na jedan ili više šećera Različiti saponini u različitoj mjeri draže sluzokožu usta, želudca i crijeva i izazivaju pojačano

lučenje žlijezda. Mnogo se koriste u industriji, izarađuju se pjenušavi rastvori za gašenje požara jer imaju veliku

moć adsorpcije. Brojni losioni, šamponi i slična kozmetička sredstva sadrže saponine

Taninske droge

Tanini su polifenoli, bezazotna, netoksična, složena i raznovrsna jedinjenja biljnog porijekla, oporog ukusa.

Vrlo su rasprostranjeni, a najviše zastupljeni u biljkama iz porodica: Rosaceae, Fabaceae, Rubiaceae, Polygonaceae...

Biljke iz porodica Brassicaceae i Papaveraceae ne sadrže tanine Malo ih je i rijetko se nalaze u algama, mahovinama i gljivama. U višegodišnjim zeljastim biljkama najviše ih ima u podzemnim organima (rizom, korijen) U drvenastm biljka u: kori sa korijena, stabla i debljih grana, u listovima i plodovima. Rastvoreni su u ćelijskom soku i smješteni u parenhimskim ćelijama Taninske droge služe za proizvodnju tanina i za liječenje. Najveća količina tanina potroši se na štavljenje kože. U medicini koristi se samo tanin dobijen od šišarki alpskih četinara. U sluzokoži usta izazivaju opornost i suvoću Ublažavaju bolove u organima za varenje, čime se objašnjava upotreba tanina u ublažavanju i

liječenju bacilarne dizenterije

Aromatične droge i etarska ulja

Droge u kojima su glavni sastojci isparljivi mirisni proizvodi – ETARSKA ULJA, nazivaju se aromatičnim drogama.

Od masnih ulja razlikuju se većom isparljivošću i intenzivnijim mirisom. Etarska ulja su vrlo složene smješe alifatskih i cikličnih jedinjenja

Page 10: BROSURA ljekovito bilje

Etarska ulja često se nalaze u vrstama iz porodica: Labiateae, Apiaceae, Rutaceae, Asteraceae, Pinaceae...

Za dobijenje etarskog ulja koriste se brojne biljke: razne vrste bora, kleka, ruzmarin, žalfija, pitoma nana, lavanda, kim, korijander, matičnjak...

Etarsko ulje nalazi se i u nadzemnim i u podzemnim organima biljaka.

Smole i balsami

Smole se u biljkama javljaju kao sporedni proizvodi i slično etarskim uljima, nalaze se u posebnim tzv, smonim hodnicima i drugim rezerovarima.

Najviše se javljaju u biljkama posle ozljede, tako da smole služe kao zaštita rane od spoljnih infekcija i rana brže i lakše zacijeli

Smole koje cure iz biljke nakon ozljede zovu se patološke, a iz neozljeđene biljke – fiziološke smole.

Svježe smole su guste tečnosti koje vremenom, pod uticajem kiseonika iz vazduha, svjetlosti i toplote “ostare” i postaju manje ili više čvrste

Balsami su rastvori ili emulzije smole u etarskim uljima Destilacijom se može odvojiti etarsko ulje od smole

*Važnije vrste ljekovitnih, aromatičnih i začinskih biljaka:

kamilica - Matricaria chamomilla pitome nana - Mentha piperita hajdučka trava - Achillea millefolium matičnjak - Melissa officinalis neven - Calendula officinalis lavanda - Lavandula angustifolia gencijana. lincura - Gentiana lutea pelin - Artemisia absinthum bosiok (bosiljak) - Ocimum basilicum ruzmarin - Rosmaria officinalis smilje - Helichrysum arenarium lan - Linum usitatissimum sljez - Malva sylvestris kantarion - Hypericum perforatum origano - Origanum vulgare echinacea - Echinacea angustifolia komorač - Foeniculum vulgare kim - Carum carvi bijela mrtva kopriva - Lamium album bršljan - Hedera helix jagorčevina - Primula veris bijeli luk - Allium sativum

KAMILICA (Matricaria chamomilla L., fam. Asteraceae)

se nalazi na prvom mjestu kako po upotrebi tako i po količinama u prometu u našoj zemlji. Njenu ljekovitost dobro su poznavali egipatski i

Page 11: BROSURA ljekovito bilje

grčki ljekari, o čemu postoje pisani dokumenti. Od najstarijih vremena do danas upotreba kamil ice se stalno povećava. Etarsko ulje kamilice se proizvodilo još u XVI vijeku. Najviše se gaji u Argentini, Brazilu, Egiptu, Mađarskoj, Rusiji i Srbiji. U Bosni i Hercegovini kamilica se gaji na oko 300 ha.

Opis biljke - Kamilica je jednogodišnja, zeljasta, korovska biljka. Stablo je uspravno, do 80 cm visoko, od osnove granato, golo. Ima tanak i slabo razvijen vretenast korjen. Listovi su višestruko perasto djeljeni. Cvjetovi su sakupljeni u glavičaste cvasti koje su poluloptaste ili kupaste, sa kratkom drškom, najviše do 2 cm ili bez nje. Cvjetište je šuplje i golo, do 6 mm visoko i do 2 mm široko, u mladih glavica poluloptasto, a u starijih kupasto. Po obodu glavice ima do 20 bijelih, jezičastih ženskih cvjetova, sa tri zupca i četiri nerva. U sredini glavice ima mnogo zbijenih žutih, cjevastih, hermafroditnih, petozubih cvjetova. Za puni razvoj cvijeta potrebno je 20-25 dana. Kamilica cvjeta u aprilu i maju. Procjenjuje se da u jednom kilogramu ima preko 20 miliona sjemenki. Vegetacioni period traje oko 100 dana.

Pored prave kamilice (Matricaria chamomilla L.) postoje i druge vrste ovog roda, koje nemaju isto farmakološko svojstvo kao kamilica. Od postojećih vrsta, sa kojima je moguća zamjena prava kamilice možemo da navedemo: Matricaria maritima L. i Matricaria discoidea DC. Obje ove vrste su po svom izgledu veoma slične kamilici. Razlikuju se od nje po tome što nemaju karakterističan prijatan miris i nagorak ukus. Druga karakteristična razlika je što prava kamilica ima šuplju cvjetnu ložu, dok ostale vrste u presjeku cvasti nemaju šupljinu.

Gajenje kamilice

Zemljište -U pogledu zemljišta kamilica ne postavlja neke određene uslove. Može da se gaji gotovo na svim tipovima zemljišta - kako na plodnim i bogatim, tako i na siromašnim čak i ekstremno alkalnim.

Plodored - Kamilica nema neke posebne zahtjeve u pogledu pretkul ture. Kamilica dobro podnosi i monokulturu, naime, može da se gaji dvije do tri godine uzastopno na istom zemljištu.

Obrada zemljišta - Zemljište za kamilicu treba pripremiti tokom ljeta, a najkasnije do početka jeseni, tj. do septembra. Naročito je važno da se zemljište što ranije obradi u onim krajevima gdje nema dovoljno atmosferskih padavina. Dubina oranja za kamilicu na normalnim zemljištima treba da bude oko 25 cm. Nakon oranja i tanjiranja, zemljište treba fino usitniti rotacionom frezom ili sjetvospremačem, a zatim povaljati teškim glatkim valjkom. Pri obrađivanju zemljišta za kamilicu najveću pažnju treba posvetiti uništavanju korovskih biljaka. Naročito veliku štetu mogu da joj nanesu višegodišnji korovi, kao i korovi sa velikom lisnom površinom. Kako u organskoj poljoprivredi nije dozvoljena upotreba herbicida, pripremi zemljišta treba obratiti naročitu pažnju.

Đubrenje - Na srednje plodnim i bogatim zemljištima kamilicu ne treba đubri ti jer je đubrena kamilica prebujna, pa je berba znatno otežana. Na siromašnijim zemljištima, može da se predsjetveno unese u zemljište neko od organskih đubriva (stajnjak, kompost...) . U organskoj poljoprivredi nije dozvoljena upotreba sintetičkih mineralnih đubriva (NPK, urea, KAN).

Sjetva - Kamilica se u našem regionu sije krajem avgusta i tokom septembra. Ukoliko sjeme dobije dovoljno vlage, za 8 — 10 dana počinje da klija. Mlade biljke do zime ojačaju, potpuno prekriju zemljište i takve prezime. Rano s proljeća, čim se snijeg otopi, kamilica intenzivno počinje da se razvija. Kamilica se sije omaške i u redove. Bilo da je u pitanju jedan ili drugi način sjetve, pravilo je da sjeme mora da ostane na površini zemljišta, jer je sjeme kamilice veoma sitno i klija isključivo na svjetlu. U redove se kamilica sije sijačicom za žito, s tim što sa sijačice moraju da se skinu ulagači sjemena, tzv. lule. Rastojanje između

Page 12: BROSURA ljekovito bilje

redova treba da iznosi 20 — 30 cm. Izbjegava se da se sije čisto sjeme kamilice, nego se prethodno pomiješa sa vlažnim sitnim pjeskom. Poslije sjetve, posijana površina se obavezno valja lakim glatkim valjkom da bi se sjeme priljubilo uz zemljište i došlo u dodir sa zemljišnom vlagom.

Kamilica se može sijati i ručno. Sjeme se i u ovom slučaju prethodno pomiješa sa vlažnim sitnim pjeskom. Sije se po tihom vremenu, jer i najslabiji vjetar može da poremeti sjetvu.

Za sjetvu kamilice se kod nas koristi tzv. pulvisno sjeme. To je u stvari sjeme kamilice pomiješano sa dijelovima cvasti (laticama). Cijena jednog kilograma takvog sjemena je od 20-30 KM. Na našem tržištu je moguće pronaći i organsko sjeme kamilice.

Količina pulvisnog sjemena potrebna za sjetvu 1 ha iznosi 10 — 15 kg, a zavisi od preciznosti sijačice, kvaliteta i pripremljenosti zemljišta.

Njega - kamilice podrazumijeva uništavanje korova ako se pojave u toku vegetacionog perioda. Uništavanje korova se vrši isključivo mehaničkim putem.

Berba - Kamilica se gaji radi dobijanja cvjetnih glavica. Cvjetanje kamilice počinje u aprilu. Najveći procenat etarskog ulja u cvjetnim glavicama nalazi se u fazi punog cvjetanja. Najbolje je ako se berba obavi kada bijeli jezičasti cvjetovi zauzmu vodoravan položaj. U našem području kamilica se bere krajem maja ili početkom juna.

Berba na manjim površinama (do 0,5 ha) se obavlja ručno, pomoću tzv. "češljeva" koji su specijalno izrađeni za tu namjenu. Berba kamilice obično počinje rano ujutro i bere se sve dok dan ne otopli. Kasnije ubrana kamilica se lako ugrije, a i gubici su veći.

Danas se za berbu kamilice na većim površinama koriste specijalni berači pomoću kojih se dnevno može obrati 2-2,5 ha. I u Bosni i Hercegovini ima nekoliko ovih berača.

Tretman nakon branja - Kamilica treba da se što prije transportuje na sušenje da se ne bi „upalila“. Suši se razastrta na drvenim ljesama, u tankom sloju, u hladovini, na promaji ili u termičkim sušarama na temperaturi do 45°C. Ne smije se sušiti na suncu, jer ovako osušen cvijet kamilice potamni. Za vrijeme sušenja masa se ne prevrće da se glavice ne bi izdrobile. Prirodno sušenje traje od 5 do 10 dana, a sušenje u termičkim sušarama traje 24 časa. Odnos svježe i suve mase je 5:1. Osušena droga se pakuje u sanduke koji su sa unutrašnje strane obloženi papirom ili u duple papirne vreće. Čuva se na suvom, hladnom i promajnom mjestu. Droga je karakterističnog, prijatnog i snažnog mirisa i nešto gorkog ukusa.

Etarsko ulje kamilice se dobija destilacijom vodenom parom, a destilacija traje oko 10 sati. Ulje je gusto, tamno plave boje i karakterističnog prijatnog mirisa.

Prinos - Prinos kamilice kod nas se kreće od 500 kg/ha osušenih cvasti. Pored cvasti dobije se 200 - 400 kg/ha cvasti sa dužim peteljkama (kupka).

Sastav i upotreba - Kamilica sadrži od 0,3-2% etarskog ulja, flavonoide, seskviterpenske laktone, kumarine, amino kiseline, gorke materije, tanine, holin, sluzi, polisaharide, organske kiseline, fitosterin i dr. Cvijet kamilice je karminativ, spazmolitik, blag sedativ, antiseptik, antikataraktik, stomahik, antiflogistik, dijaforetik, a dokazano je i baktericidno i fungicidno dejstvo. Koristi se kod želučano-crijevnih bolesti (gastritisa, enteritisa, kolitisa, nadimanja, grčeva), kod otežane menstruacije, dijareje. Spolja se koristi kod upala kože i sluzokože, za inhalaciju, za ispiranje rana, kod opekotina, ekcema, kod oboljenja sluznice grla i nosa, za ispiranje očiju i za jačanje korjena kose. Etarsko ulje se primjenjuje u kozmetičkoj i parfimerijskoj industriji. Kamilica je jedino sredstvo koje se u određenoj količini može davati novorođenčadi.

PITOMA NANA (Mentha piperita L., fam. Lamiaceae)

je višegodišnja biljka iz porodice usnatica. Naziva se još i paprena ili crna nana. Razne vrste nane čovječanstvo koristi već više od dvije hiljade godina, a pitomu nanu tek negdje u zadnjih 250. Jedna je od najviše gajenih vrsta ljekovitog i aromatičnog bilja u svijetu.

Page 13: BROSURA ljekovito bilje

Opis biljke – Pitoma nana je višegodišnja zeljasta biljka sa razgranatom stabljikom visine 40 – 100 cm. Stabljika je zelena, a pri vrhu ljubičastozelena i četvrtasta. Grananje stabljike počinje odmah pri zemlji. Rizom je veoma razgranat, horizontalan, sa razvijenim stolonima, na člancima se ukorjenjuje. Stoloni se razvijaju na dubini do 5 cm i po površini zemljišta. Podzemni stoloni su bijele boje, a nadzemni ljubičasti. Listovi su naspramni, na drškama, izduženojajasti, na licu tamnozeleni, a na naličju svijetlozeleni, po obodu testerasto nazubljeni. Listovi su obrasli kratkim dlačicama. Na donjoj strani listova nalaze se mnogobrojne sitne i sjajne tačkice – žlijezde koje luče ulje. Cvjetovi su sitni, sakupljeni u cvasti koja se nalazi na vrhovima grana, crvenkastoljubičasto bijele boje. Cvjetanje je postepeno, odozdo na gore. Cvjeta od juna do septembra.

Pitoma nana treba da se gaji u područjima sa dosta padavina pošto ne podnosi sušu. Ima velike potrebe za hranivima i vodom. Mlade biljke mogu izdržati mrazeve do -8 °C.

Gajenje Zemljište – Najviše joj odgovaraju laka, aluvijalna hranjivim materijama bogata zemljišta, čiji je pH od 5 – 7. Teška, zbijena zemljišta nisu pogodna za gajenje pitome nane.

Plodored – Pitomu nanu obavezno treba gajiti u plodoredu, na prvom mjestu zbog neotpornosti prema lisnoj rđi. Najbolji predusjev su joj đubrene okopavine ili strna žita. Pitoma nana na istom zemljištu može ostati najviše 3 godine ali se najčešće gaji dvije. Na istu parcelu može da se sadi tek poslije tri do pet godina.

Obrada zemljišta – Zemljište za sadnju pitome nane treba da se što bolje pripremi pošto su stoloni veoma nježni i za svoj rast i razvoj zahtjevaju rastresit površinski sloj zemljišta. Oranje treba izvršiti na dubinu 25 – 30 cm. Prije sadnje potrebno je fino usitniti zemljište i otvoriti brazde dubine 10 cm.

Đubrenje – Pitoma nana ima veliku potrebu za hranivima jer formira veliku količinu nadzemne mase i stolona. Za osnovno đubrenje se treba upotrijebiti dobro zgorio stajnjak u količini koja zavisi od plodnosti zemljišta, a koju treba utvrditi laboratorijski.

Razmnožavanje – Pitoma nana se razmnožava vegetativno, pomoću stolona. Stoloni se uzimaju sa proizvodnih parcela za koje se zna da su u dobrom zdravstvenom stanju i da su sortno čiste. Najkvalitetniji stoloni se dobijaju iz jednogodišnjih zasad. Sakupljanje stolona se može obavljati ručno i mašinski. Ručno se nadzemni i podzemni stoloni zajedno vade pomoću vila. Ako se radi mašinski, za podrivanje može da posluži vadilica za krompir, a zatim se sakupljanje vrši ručno. Treba voditi računa da se što bolje odstrane nadzemni dijelovi, jer se preko njih mogu prenijeti spore rđe i može da dođe do zaraze u početnim fazama razvoja mladog zasada.

Vađenje stolona treba da se obavi neposredno prije sađenja. Stoloni ne smiju da se izlažu suncu i vjetru jer to može dvesti do potpunog propadanja.

Sadnja – Sadnja se obavlja u jesen ili u proljeće. Jesenja sadnja je bolje jer je veći prijem stolona, mlade biljke ranije krenu na proljeće i dobije se veći prinos. Pri jesenjoj sadnji stoloni ne izmrzavaju i mogu da podnesu mrazeve i do -10 °C.

Page 14: BROSURA ljekovito bilje

Stoloni se sade u neprekidnom nizu u prethodno otvore kanale na dubinu od 10 cm. Razmak između redova treba da bude od 60 – 70 cm. Kanali se zatim zatvaraju ručno. Za ovakav način sadnje potrebno je oko 1500 kg stolona/ ha.

Njega – Prilikom gajenja pitome nane primjenjuju se sljedeće mjere njege: okopavanje, prihranjivanje, plijevljenje, navodnjavanje i zaštita od bolesti. Okopavanje je obavezna mjera koja mora da se izvodi svake godine 2 – 3 puta u toku vegetacije. Plijevljenje se vrsi u rednom prostoru, a obavezno je prilikom gajenja pitome nane radi dobijanja etarskog ulja. Ako postoji mogućnost navodnjavanja, ova mjera sigurno daje pozitivne efekte na prinos i kvalitet pitome nane. U organskoj proizvodnji prihrana je dozvoljena samo folijarnim đubrivima koja imaju dozvolu za korišćenje.Od bolesti u našim uslovima pitomu nanu najviše napada rđa (Puccinia menthae Pers.) Ova bolest se manifestuje pojavom rđavih pjega na naličju lista. Simptomi se prvo pojavljuju na donjim listovima, a zatim se širi prema vrhu. Oboljeli listovi vremenom opadaju. Kišovito vrijeme kao i vlažna staništa, pogoduju pojavi

bolesti. U organskoj proizvodnji posebnu pažnju treba posvetiti preventivnim mjerama borbe protiv ove bolesti. Treba birati prozračne i vjetrovite lokalitete bez puno maglovitih dana za podizanje zasada pitome nane. Takođe je neophodno nabaviti zdrav sadni materijal.

Žetva – Žetva pitome nane se obavlja kad se otvore cvjetovi u prvoj polovini cvasti. U toku godine nan daje dvije žetve. U našim uslovima prva žetva je u julu, a druga u oktobru. Nana se kosi po lijepom i sunčanom vremenu na visinu od 5 cm.

Tretman nakon sakupljanja – Pitoma nana se upotrebljava za dobijanje lista ili za destilaciju. Za dobijanje lista, pokošena masa se ostavlja 3 -5 sati na parceli da provene pa se zatim transportuje do

sušare. Može se sušiti prirodnim ili vještačkim putem. Prirodno sušenje se obavlja u natkrivenim, promajnim prostorijama i traje 4 -6 dana. Sušenje u termičkim sušarama se obavlja na temperaturi do 40°C i traje 24 sata. Odvajanje lista od stabljike se može obaviti reblovanjem tj. trljanjem na sitima sa odgovarajući otvorima. Ova operacija se mora obaviti odmah nakon vađenja mase iz sušare jer kasnije lisće i grane povuku vlagu iz vazduha i veoma se teško razdvajaju. Za dobijanje 1 kg suve mase potrebno je 5 kg svježe. Odnos lišća i grana je 50:50 što znači da je za dobijanje 1 kg čistog lista potrebno 10 kg svježe herbe.

Za dobijanje etarskog ulja koristi se cijela nadzemna masa koja se ostavi da malo provene na parceli. Pitoma nana se destiliše pomoću vodene pare na standardnoj aparaturi. Destilacija traje oko 2,5 sati.

Prinos – Pitoma nana može dati od 1500 – 2000 kg/ha suvog lista. Sa jednog hektara može da se dobije 25 – 40 kg etarskog ulja.

Sastav i upotreba – List nane sadrži od 2 – 4 % etarskog ulja u kom je glavna komponenta mentol. Osim ulja droga sadrži i do 12 % tanina, flavonoide, gorke materije i dr. Pitoma nana je spazmolitik, karminativ, dijaforetik, lokalni antiseptik i virustatik. Povoljno djeluje na funkcije jetre i žučne kese. U kombinaciji sa drugim čajnim drogama koristi se kao sedativ. Ulje se koristi u kozmetičkoj, preharmbenoj i farmaceutskoj industriji.

MATIČNJAK (Melissa officinalis L. fam. Lamiaceae)

Smatra se da je matičnjak porjeklom iz područja Sredozemlja. Raste kao samonikla vrsta skoro u cijeloj Evropi, sem krajnjeg sjevera. Raste po međama, oko sela po svijetlim listopadnim šumama, pored puteva, pored potoka. Uspijeva na različitim tipovima zemljišta u područjima sa godišnjom sumom padavina preko 600 mm. Droga koja se nalazi u prometu uglavnom potiče od gajenog matičnjaka. Dosta se gaji u Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumuniji i Bugarskoj.

Page 15: BROSURA ljekovito bilje

Opis biljke - Matičnjak je višegodišnja, zeljasta, razgranata biljka sa kratkim rizomom i podzemnim stolonima. Stabljika je uspravna, četvorougaona, razgranata i visoka do 1 m. Ima dobro razvijen korjen. Listovi su jajasti, dugački do 8 cm, široki do 4 cm, naspramni, sa kraćom ili dužom lisnom drškom. Liska je tanka, krta, na bazi srcolika ili zaobljena, po obodu tupo nazubljena, sa lica tamn ozelena, slabo dlakava, sa naličja svijetlo zelena i sa istaknutim glavnim i sporednim nervima. Cijela biljka je prekrivena sitnim i finim maljama. Cvjetovi su bijeli do svijetlo crveni, dužine do 1,5 cm, u grupi od 6-10 smješteni u pršljenastim cvastima u pazuhu gornjih listova. Čašica je dvousnata sa 5 zubaca, krunica do dva puta duža od čašice, plavičasto ili žućkasto bijela. Matičnjak cvjeta od juna do septembra. Sjeme je sitno, sjajno mrke boje, jajastog oblika. Klijavost sjemena je od 85 do 90 %. Starenjem sjemena klijavost brzo opada. Masa 1000 sjemenki je oko 0,6 g. Plodonosi u septembru i oktobru. Matičnjak je otporan na niske temperature i nema opasnosti od izmrzavanja u toku zime u našim uslovima. Kada se listovi protrljaju dlanovima miriše na limun, a okusa gorkog i malo oporog. Medonosna je biljka.

Gajenje matičnjakaZemljište - Matičnjak treba gajiti na zemljištima dobre plodnosti. Jako teška i vlažna zemljišta matičnjak ne podnosi, a najbolje uspijeva na umjereno vlažnim i rastresitim, humusnim zemljištima, neutralne do slabo kisele reakcije. Ne treba ga saditi na zemljišta na kojima su prethodno primjenjivani herbicidi.

Plodored - Matičnjak na istom zemljištu ostaje 5 - 6 godina, zbog čega se ne uvodi u klasičan plodored. U plodored može doći iza strnih žita, okopavina i l i industrijskih biljaka. Kao najbolji predusjev smatra se krompir, ili bilo koji drugi usjev za koji je zemljište đubreno stajnjakom.

Obrada zemljišta - Pripremi zemljišta za sadnju matičnjaka treba posvetiti posebnu pažnju i to ne samo u smislu vremena obrade i dubine oranja, nego i u pogledu suzbijanja korovskih biljaka. Suzbijanje korovskih biljaka od osobite je važnosti ako se zna da matičnjak na istom mjestu osta je 5 — 6 godina, a nekada i duže.

Obradu zemljišta za sadnju treba započeti u jesen, što je moguće rani je. Zemljište je potrebno uzorati na dubinu 25-30 cm. Ako se sadnja obavlja u proljeće zemljište ostaje u otvorenim brazdama da prezimi. U slučaju jesenje sadnje poorano zemljište treba odmah pripremiti za sadnju.

Đubrenje - Najbolji prinos matičnjak daje ako se gaji na parceli koja je prethodne godine bila đubrena stajnjakom. U organskoj proizvodnji nije dozvoljeno korišćenje vještačkih mineralnih đubriva, tako da je neophodno unijeti organska đubriva u dovoljnim količinama prije sadnje matičnjaka.

Razmnožavanje - Matičnjak se najčešće razmnožava proizvodnjom rasada u hladnim lejama, a zatim sadnjom tog rasada na stalno mjesto.

Zemijište za proizvodnju rasada treba da ima mogućnost navodnjavanja, jer rasad u početku mora da se zaliva. Hladne lijehe se zasnivaju na ocjeditom i prethodno dobro nađubrenom zemljištu. U dobro usitnjeno zemljište sjetva se obavija u redove, gdje je međuredno rastojanje 20 cm . Za sjetvu 1 m2

potrebno je oko 2 grama sjemena. Posijano sjeme se prekrije sa 1 - 2 cm debelim slojem sitne zemlje pomiješane sa kompostom ili zrelim stajnjakom. Lijehe se moraju redovno zalivati i u tom slučaju sjeme niče za 2 - 3 sedmice. U hladnim lijehama rasad ostaje do 3 mjeseca, tj. dok biljčice ne dobiju 4 - 6 para listova i dostignu visinu preko 10 cm. Nakon toga rasad se vadi i rasađuje na stalno mjesto. Sa 1 m2

može se dobiti 200 - 300 komada rasada.

Sadnja - Matičnjak se sadi u jesen ili u rano proljeće. Meduredno rastojanje je 50 cm, a u razmak između biljaka u redu je 30 cm. Za 1 ha potrebno je 66.600 sadnica.

Na manjim parcelama matičnjak se može saditi ručno, dok se n a većim parcelama treba saditi mašinski pomoću sadilica za povrće..

Page 16: BROSURA ljekovito bilje

Njega – Tokom vegetacije se uglavnom primjenjuju sljedeće mjere njege: okopavanje, zaštita od bolesti i prihrana.

Okopavanje je obavezna mjera prilikom gajenja matičnjaka. Vrši se mehaničkim metodama dva ili, češće, tri puta u toku godine. Treba paziti da se posljednje okopavanje obavi neposredno pred berbu kako bi dobijena droga bila bez korovskih biljaka.

U vlažnim godinama, na našim prostorima se na lišću matičnjaka mogu razviti gljivice (Septoria Meissae Desm.) koja izaziva sivkastomrke i l i crne pjege, obično ograničene lisnim nervima. Da bi se umanjila mogućnost pojave ove bolesti, za sadnju matičnjaka treba birati osunčana i provjetrena mjesta na kojima nije česta pojava magle. U inostranstvu se mogu nabaviti i sredstva za zaštitu koja su dozvoljena u organskoj poljoprivredi.

S obzirom da se matičnjak gaji radi dobijanja vegetativne mase, prihranjivanje u toku vegetacije značajno povećava prinos. U organskoj poljoprivredi nije dozvoljena upotreba sintetičkih mineralnih đubriva, te se zbog toga prihrana vrši pomoću dozvoljenih folijarnih đubriva. Neka od tih đubriva se mogu naći i na našem tržištu.

Berba - Matičnjak se kosi dva, a u dobrim godinama i tri puta tokom godine. Kosi se prije nego što biljka iscvjeta, po lijepom i suvom vremenu. Matičnjak ne treba kositi za vrijeme cvjetanja, a naročito ne poslije cvjetanja, jer je tada lišće sitnije, ima manje ljekovitih materija i ulja i zbog toga je manje vrijedno. Košenje se obavlja kosom na 5 do l0 cm iznad zemlje.

Ako se matičnjak suši u termičkim sušarama, temperatura u toku sušenja treba da iznosi 35 — 40 °C.

List dobrog kvaliteta treba da sačuva prirodnu zeienu boju. Prijatan miris na limun je osnov dobrog kvaliteta lista matičnjaka. Osim toga, list ne smije biti usitnjen, niti smije sadržavati strane primjese.

Droga se pakuje u papirne vreće. Prilikom pakovanja treba paziti da se list ne izdrobi. Droga se po pravilu čuva u hladu, na promajnom i suvom mjestu.

Tretman nakon sakupljanja - Sakupljena herba suši se prirodnim putem u hladu, u tankom sloju, na promajnom mjestu. U sušnici se suši na temperaturi do 40°C. Tokom sušenja materijal ne treba prevrtati jer izgnječen lako pocrni. Poslije sušenja vrši se rešetanje (odvajanje) listova od stabljike. Dobro osušena droga treba da sačuva prirodnu zelenu boju. Droga miriše na limun, ukusa je gorkog i slabo stežućeg. Odnos svježe i suve mase je 5:1. Osušen list matičnjaka se pakuje u jutane ili papirne vreće i čuva u tamnoj, suvoj i provjetrenoj prostoriji. Droga matičnjaka može da sadrži do 3% stranih primjesa, do 7% dijelova stabla i cvijeta, smeđe obojenih listova do 10%, do 14% vlage, pepela do 13% i minimum 0,1% etarskog ulja.

Etarsko ulje matičnjaka se dobija destilacijom vodenom parom iz svježih vrhova grančica u cvijetu. Ulje je bistro, veoma isparljivo, bezbojno ili žućkasto, prijatnog, osvježavajućeg mirisa na limun i prijatnog ukusa. Ne proizvodi se u velikim količinama zbog čega mu je i cijena visoka.

Prinos - Prinos u prvoj godini gajenja matičnjaka se kreće od 600 - 800 kg/ha suvog lista. Druge i narednih godina prinos se povećava i iznosi 2000 - 3000 kg/ha suvog lista. Prinos herbe se kreće od 3000 - 6000

kg/ha.

Sastav i upotreba - List matičnjaka sadrži od 0,05-0,3% etarskog ulja (citral oko 30%, geraniol, linalol, citronelal oko 40% - od koga potiče prijatan miris na limun), oko 5% tanina, do 14% rozmarinske kiseline, kafensku kiselinu, flavonoide, triterpene, gorke materije i dr.

Page 17: BROSURA ljekovito bilje

Matičnjak se od davnina koristi kao važna medonosna, ljekovita, aromatična i ukrasna biljka. Ispoljava sedativno, spazmolitično, karminativno i antibakterijsko dejstvo. Koristi se kod bolesti želučano-crijevnog trakta, psihovegetativnih bolesti srca, migrena, za smirenje, kod poremećaja sna, kod bolova u organima za disanje, za pojačanje apetita. Spolja se koristi protiv neuralgije i reumatizma i olakšava bolove kod uboda ose. Koristi se u industriji likera i kao začin. Dokazano je i virustatsko djelovanje na virus herpesa. Od davnina se koristi kao sredstvo koje pozitivno utiče na raspoloženje, na poboljšavanje koncentracije i memorije. Etarsko ulje se koristi u medicini, farmaciji, parfimerijskoj i kozmetičkoj industriji, za aromatizaciju napitaka i ostalih proizvoda široke potrošnje. Svjež list matičnjaka se koristi kao začin za salatu, kuhana jela, povrće i supe. Koristi se i kod spravljanja mekih sireva. Nema neželjenih dejstava.

NEVEN – (Calendula officinalis L., fam. Asteracea)

Neven se gaji u Evropi od 12 vijeka. Porijeklom je iz Mediteranskog područja i zapadnih dijelova Azije . Prvi tragovi nevena potiču sa Kanarskih ostrva. Danas se gaji u čitavom svijetu kao ljekovita, ukrasna, dekorativna, rijetko divlja biljka. U nas se svuda gaji kao omiljeno narodno cvijeće.

Opis biljke - Neven raste kao jednogodišnja, rjeđe dvogodišnja zeljasta biljka. Odlikuje se dubokim vretenastim korijenom. Stablo je razgranato, visoko ( 70 cm i više ). Listovi su naizmjenično raspoređeni, duguljasti, svijetlozeleni, maljavi i blago nazubljeni ili cijelog oboda. Donji listovi su na drškama, gornji sjedeći. Ima složenu cvast koja se sastoji od jezičastih neplodnih i tubastih plodnih cvijetova. Tubasti su smješteni u sredini, a jezičasti koncentrično po obodu cvijetne glavice u 3 - 4 kruga. Cvast je terminalna glavica prečnika 4 - 7 cm. Cvjetovi su zlatno žute i narandžaste boje skupljeni u cvast. Plod je ahenija braon boje, po površini bodljikava, jako savijena. Masa 1000 zrna je 5 - 10 g. Sjeme zadržava klijavost 5 - 6 godina. Cvijeta od maja do oktobra. Cvijetovi imaju lijep i prijatan miris. Mlade biljke su otporne na mrazeve. Biljke nikle u jesen često mogu da prezime bez oštećenja.

Gajenje nevenaZemljište — Neven treba sijati na zemljištu normalnih fizičko-hemijskih karakteristika. Ne podnosi teška i vlažna tla, kao ni isprana kisela zemljišta siromašna biljnim hranjivima. Raste na svim tipovima zemljišta, ali da bi dobili veće i

bogatije cvjetove potrebno je zemljište srednje obezbjeđeno hranjivim materijama. Neven je toploljubiva biljka, pogoduju mu sunčani položaji i može da podnese sušu.

Plodored - Neven, kao jednogodišnja kultura obavezno se gaji u plodoredu. Najpogodniji predusjevi za neven su jednogodišnje mahunarke (grašak, pasulj, grahorica), zatim đubrene okopavine i strna žita.

Obrada zemljišta - Priprema zemljišta je kao i za sve druge kulture koje se siju u proljeće. U jesen se zemljište ljušti i ore, a u proljeće drlja i ravna.

Page 18: BROSURA ljekovito bilje

Đubrenje - Ne preporučuje se prevelika upotreba organskih đubriva i velike količine azota, jer neven tada manje cvjeta. Đubrenje treba odrediti na osnovu hemijske analize zemljišta. Neven vrlo povoljno reaguje na đubrenje fosforom. U organskoj poljoprivredi je dozvoljena upotreba fosfornih đubriva koja su mineralnog porjekla.

Sjetva - Neven se proizvodi direktnom sjetvom sjemena. Sjetva se obavlja mašinski. Sije se početkom marta na razmak između redova 40 - 50 cm, na dubinu od 2 – 3 cm, uz upotrebu 6 - 8 kg/ha sjemena. Nakon sjetve površinu treba povaljati. U našem klimatu sjeme niče za 10 - 15 dana. Nakon nicanja, u fazi obrazovanih 3 - 5 listova suviše guste biljke se prorjeđuju na 5 – 8 cm razmaka između biljaka u redu.

Njega - U periodu vegetacije potrebno je obaviti 1 - 2 međuredna okopavanja da ne bi došlo do zakorovljavanja. Krajem jula ili početkom avgusta kada donji listovi počnu da žute biljke se pokose na 15 cm iznad zemlje i odnesu sa njive. Za tri nedelje biljke će ponovo cvjetati.

Berba - Berba se obavlja ručno i ona može početi već krajem maja mjeseca. Bere se sukcesivno svaki drugi, treći dan. Cvasti se mogu skupljati do prvih mrazeva.Cvijet treba brati po suvom i sunčanom vremenu u korpe i što prije osušiti na jakoj promaji da što bolje sačuva divnu prirodnu boju i miris, jer se droga cijeni prije svega prema izgledu, boji i mirisu.

Tretman nakon branja - Cvasti nevena se mogu sušiti prirodnim putem i l i u sušarama. Prirodno sušenje se mora obaviti u sasvim tankom sloju u promajnom prostoru. Ukoliko se u jednom sloju nađu 2 - 3 cvasti jedna preko druge vrlo brzo može da dođe do kvarenja robe. Zato sušenje treba obaviti što brže.

Sušenje u termičkim sušarama se obavlja na temperaturi do 50 °C. Za 1 kg suvih potrebno je 5 - 6 kg svježe cvasti.Osušene cvasti treba da imaju narandžastu boju i da budu bez drški.

Prinos - Neven daje prinos od 1000 — 2000 kg/ha suvih cvasti.

Sastav i upotreba – U osušenom cvijetu nevena ima: 5,2 % masnog ulja, 5 % kaučuka, 8 % flavonoida, 8 - 9 % sluzi ( smole ), 1,3 % bjelančevina, 0,12 – 0,4 % eteričnog ulja,12 % šećera, kao i salicilne kiseline, enzima, gorkih materija i raznih soli. Neven je antiflogistik, spazmolitik, antimikrob, epitelizant, a postoje podaci da vodeni ekstrakt djeluje antitumorski na određene tipove karcinoma.. Najčešće se koristi spolja (za zarastanje rana, granulaciju i epitelizaciju. Ljeti je od svih biljnih ulja najefikasnije nevenovo ulje kao zaštita od sunca jer neven sadrži KN supstancu za koju je naučno dokazano da je antikancerogena. Neven ulazi u sastav čajeva protiv karcinoma, a naročito je važan u liječenju poremećenog ciklusa kod žena, jakih upala jajnika, cisti čak i steriliteta. U narodnoj medicini neven se cijeni kao sredstvo za izazivanje znojenja, za povećano lučenje mokraće, protiv crijevnih parazita i kod bolesti žučnih puteva.

LAVANDA (Lavandula angustifolia Mili. fam. Lamiaceae)

Na našim prostorima nije autohtona biljna vrsta. Raste svuda po Mediteranu po sučanim kamenjarima od obala mora pa sve do 1700 m nadmorske visine. Plantažira se u velikom broju zemalja na gotovo svim kontinentima.

Opis biljke - Lavanda je višegodišnja, kserofitna, polužbunasta biljka iz porodice usnatica. Ima odrvenjen, snažan i gusto razgranat korjenov sistem sa velikim brojem žila koje prodiru u dubino i do 4 m. U prirodnim uslovima žbun lavande je u obliku polulopte, visine do 1 m. Nadzemni dio se sastoji od mnogobrojnih stabljika koje su u donjem dijelu odrvenjele, dok su u gornjem dijelu zeljaste, četvrtastog izgleda i završavaju se cvastima. Listovi su naspramni, uski, prosti, kožasti i veoma žilavi. Dugački su oko 5 cm, a široki oko 5 mm, po obodu uvijeni, kao i grane prekriveni srebrenastim maljama, tako da cijela biljka ima sivozelenu boju. Cvast je cimozna, lažni klas (dihazijum), sa dugačkom bezlisnom drškom (15-20 cm). Cvjetovi su sitni, zigomorfni, raspoređeni u 5-9 pršljenova, 4-6 zajedno, u vršnom dijelu grana. Čašica je cjevasta, sa 5 zubaca. Krunica je najčešće

Page 19: BROSURA ljekovito bilje

plavoljubičaste boje, i kao i čašica, pokrivena dlakama i žljezdastim ljuspama. Plod je merikarpijum, koji se raspada na 4 jednosjemena plodića, od kojih su samo jedan ili dva dobro razvijeni. Sjeme je sitno, crne boje i metalnog sjaja sa dobrom klijavošću (oko 90%) koja vremenom opada. Masa 1000 sjemenki je od 0,85-1,1 gram. Lavanda cvjeta od juna do avgusta. Plodovi sazrijevaju sredinom avgusta. Dugovječna je biljka koja živi i do 30 godina, veoma otporna na niske temperature (i do -30°C), ali i na sušu.

Gajenje lavande Zemljište - Zahtjevi lavande prema zemljištu su veoma

skromni. Uspijeva na gotovo svim zemljištima koja sadrže dovoljno fiziološki aktivnog kalcijuma (Ca). Podnosi čak i najljući krš. Ne odgovaraju joj jedino zabarena i kisela zemljišta. Ipak, najviše joj pogoduju laka, propustljiva, krečna i hranljivim materijama normalno obezbijeđena zemljišta. Sva zemljišta na kojima uspijeva vinova loza odgovaraju i lavandi. Lavanda je biljka toplih južnih krajeva, koja ima veiike potrebe za svjetlošću i toplotom. Posebno ima velike zahtjeve za svjetlošću. Ukoliko joj je na raspolaganju više svjetla, utoliko više ima etarskog ulja, a ono je boljeg kvaliteta. Zasade lavande treba podizati na južnim nezasjenjenim i od vjetra zaštićenim ekspozicijama.

Plodored .- Lavanda kao višegodišnja vrsta na istom zemljištu ostaje više godina, te se ne uvodi u klasičan plodored.

Obrada zemljišta - Oranje treba obaviti u septembru i l i oktobru na dubinu koja ne bi trebalo da bude manja od 40 cm. Prije sadnje je potrebno usitniti zemljište i otvoriti kanale u koje će se saditi sadnice.

Đubrenje – Đubrenje povroljno utiče na prinos i kvalitet lavande. Pošto je u pitanju višegodišnja vrsta, to je neophodno posvetiti punu pažnju đubrenju. Potrebno je prije sadnje u zemljište unijeti što veću količinu dobro zgorjelog stajnjaka koji će imati pozitivno dejstvo u prve 3 – 4 godine razvoja zasada. U kasnijim godinama lavanda povoljno reaguje na đubrenje fosfornim đubrivima, pri čemu se dobije veći prinos cvijeta.

Razmnožavanje - Vegetativno razmnožavanje ožiljenim reznicama najviše se koristi u praksi. Ovaj način razmnožavanja obavezno se primjenjuje pri gajenju lavande koja se upotrebljava za proizvodnju etarskog ulja.

Reznice se proizvode tako da se sijeku dijelovi grana iz proizvodnog zasada dužine 15 - 20 cm. Odsječeni dijelovi se pikiraju radi ožiljavanja. Za ovu svrhu prethodno treba pripremiti površinu koja mora biti dobro poravnata i usitnjena. Reznice se pripremaju u proljeće dok biljke nisu krenule. Pikiranje treba obaviti na rastojanju 10 — 15 cm između redova i između biljaka u redu. Reznice u rasadniku treba navodnjavati i plijeviti sve do jeseni kada ih treba rasaditi na stalno mjesto.

Sadnja - Lavanda se na stalno mjesto može saditi u jesen i l i u proljeće. Jesenja sadnja ima mnoge prednosti u odnosu na proljećnu zbog kojih je treba primjenjivati u proizvodnji. Primanje sadnica zasađenih u jesen daleko je bolje, a osim toga biljke se već u prvoj godini jače razvijaju i daju izvjesnu količinu cvasti.

Jesenju sadnju treba obaviti krajem oktobra i i i u novembru, zavisno od vremenskih i drugih uslova.Lavanda se sadi u redove na rastojanju 80 - 100 cm sa razmakom između biljaka od 60 - 80 cm.

Njega - Njega zasada lavande se sastoji u okopavanju, kultiviranju, popunjavanju praznih mijesta i prihranjivanju.

Page 20: BROSURA ljekovito bilje

Posebnu pažnju treba posvetiti njezi zasada u prvoj godini, jer tada mladoj biljci treba obezbijediti povoljnije uslove da se što brže razvije. Ukoliko se biljke jače razvijaju u prvoj godini, utoliko zasad ranije dospijeva na rod.

Okopavanje i kultiviranje je obavezna mjera njege i obavlja se više puta u toku godine (2 – 3 puta) . Kako se lavanda sadi širokoredno, međuredni prostor se može obrađivati međurednim kultivatorima. Prostor između i oko biljaka okopava se ručno.

Popunjavanje praznih mjesta za zasad lavande je od velike važnosti, jer zasad više godina ostaje na istom zemljištu. Za popunjavanje praznih mijesta treba blagovremeno obezbijediti sadnice. Zasad se popunjava sve do četvrte i l i pete godine gajenja. Za ovu svrhu treba upotrijebiti samo jače i razvijenije sadnice.

Prihranjivanje - Zasad lavande u organskoj proizvodnji se može đubriti stajnjakom. Poslije 4 - 5 godina unosi se 20 - 30 t/ha. Stajnjak treba da bude potpuno zgorio da bi se što više otklonila mogućnost unošenja korovskog sjemena u zasad. Treba ga unositi u jesen, a odmah poslije toga treba dublje međuredno kultivirati i okopavati, kako bi se đubrivo što bolje izmiješalo sa zemljom.Berba – U nižim dijelovima Hercegovine cvjetanje počinje u drugoj polovini juna. Na većoj visini cvjetanje može da počne čak i čitav mjesec kasnije. Od početka pa do punog cvjetanja najčešće prođe oko 20 - 25 dana.

Najveći prinos ulja se dobija kada je žetva obavljena u momentu punog cvjetanja, a takođe je i ulje najboljeg kvaliteta.

Žetva lavande se obavlja ručno. Odsijecaju se cvasti sa drškom dužine 10 — 15 cm. Posječena masa se odmah sakuplja radi prenošenja na destilaciju. Za berbu gajene lavande u Francuskoj postoje mašinski berači.

Tretman nakon berbe - Obrani cvjetovi lavande mogu da se suše ili da se destiluju. Suši se u tankom sloju, u hladovini na promajnom mjestu ili u sušarama na temperaturi od 40°C. Nakon sušenja cvasti se omlate, stabljike se odstrane, a cvjetovi sakupe. Odnos suvih i svježih cvjetova je 6:1. Suva droga ima intenzivan miris i gorak ukus. Čuva se u duplim papirnim vrećama ili u kartonskim kutijama na suvom, tamnom i prozračnom mjestu. Treba da sadrži minimalno 1,5% etarskog ulja, nerazvijenih cvjetova 90%, razvijenih cvjetova maksimalno 6%, drugih dijelova biljke 1%, vlage do 10% i pepela do 8%. Ako se cvijet lavande koristi za destilaciju onda se destiliše svježa masa. Osušen cvijet lavande daje manji prinos ulja i slabiji kvalitet u odnosu na svjež. Lavanda se destiliše na standardnoj opremi pomoću vodene pare. Destilacija traje od 1,5-2 sata. Dobijeno etarsko ulje je lako pokretljiva tečnost, bezbojno ili svijetlo žute boje, prijatnog, intenzivnog mirisa i ljutog i nagorkog ukusa. Čuva se u staklenoj, tamnoj ambalaži ili u inox buradima.

Prinos - Najmanji prinos se dobija u prvoj godini gajenja, a skoro redovno to je tako malo da je njegovo sabiranje nerentabilno. Sa starošću zasada raste i prinos. Sve do pete i l i šeste godine prinos se povećava, jer se bokori razvijaju do te starosti. Poslije 5 - 6 godina prinos se ustaljuje. Prinos ulja po 1 ha u drugoj godini gajenja kreće se od 8 - 10 kg, u trećoj 18 - 23 kg, a u četvrtoj 18- 30 kg, u petoj 19 - 30 kg i u šestoj godini 18 - 32 kg.

Ukoliko se proizvodi osušen cvijet (droga), onda se prinosi kreću od 200 do 800 kg/ha, zavisno od starosti zasada.

Sastav i upotreba - Cvijet sadrži od 1-3% etarskog ulja, sa 30-55% linalil acetata i između 20 i 35% linalola, cineolom, kamforom, geraniolom i drugim komponentama. U cvijetu još ima tanina (5-10%), kumarina, flavonoida, fitosterola i dr. Cvijet lavande je blagi sedativ, holagog, spazmolitik, karminativ, stomahik, diuretik i antireumatik. Koristi se kod dispepsije, kolika, depresije, kao blago sedativno sredstvo kod uznemirenosti, nervne iscrpljenosti i nesanice, stomačnih tegoba usljed nervoze. U narodu se koristi za stimulaciju stvaranja i lučenja žuči, kod teškoća u varenju hrane i protiv štetnih insekata u domaćinstvima, prvenstveno moljaca, komaraca i stjenica.

Page 21: BROSURA ljekovito bilje

Ulazi u sastav biljnih mješavina za kupanje i draženje kože. Za spoljšnju upotrebu se koristi lavandino ulje u obliku tinkture kod neuralgija i migrena. Koristi se i pri liječenju šuge i hroničnih bolesti kože. Osušeni cvijet se koristi za punjenje aromatičnih jastuka koji se preporučuju kao sredstvo za lakše uspavljivanje. Etarsko ulje ima i baktericidan efekat.

Ipak, osnovna upotreba etarskog ulja lavande je u kozmetičkoj i parfimerijskoj industriji. Upotrebljava se kao mirisna komponenta u kolonjskim vodicama, parfemima, sapunima, šamponima i kozmetičkim preparatima. Etarsko ulje lavande se može zamjeniti (falsifikovati) sa uljem dobijenim od hibridne lavande (L. hybrida) koje je slabijeg kvaliteta.

KIM (Carum carvi L. fam. Apiaceae)

Rasprostranjenost : Evroazija

Istorijat: Jedan je od najstarijih poznatih začina iz porodice Apiaceae. Plodovi kima nađeni su u iskopinama iz 3000-te godine p.n.e., a u pisanim spomenicima pominje ga Karlo Veliki.

Droga : Carvi fructus – plod kima, sastoji se od usitnjenih i osušenih plodova kima.

Glavni sastojci : eterično ulje, flavonoidi, kumarini, višemasne kiseline i vitamin C.

Djelovanje: Pospješuje izlučivanje sline i želučanog soka; spazmolitičko i antimikrobno djelovanje. Kod nadimanja, lakših grčeva u želucu i crijevima, meteorizma, flatulencije.

Spremanje čaja: 1.5g svježe zdrobljenih plodova na jednu šolju preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji, piti po jednu šolju 2-3 puta dnevno.

Nuspojave i kontraindikacije nisu poznate.

PELIN (Artemisia absinthum L. fam. Asteraceae)

Rasprostranjenost : Evropa, Azija, Sjeverna Amerika.

Opis biljke: Pelin je trajnica visoka 50 do 100 cm. Stabljika je uspravna, razgranjena i prekrivena gustim, srebrnastosivim dlačicama, te je cijela biljka sivkaste boje. Listovi su trostruko perasti. Cvjetovi ove biljke su polukuglasti i sitni, te se razvijaju na vrhu bogato razgranjene stabljike. Cijela biljka ima jak i karakterističan miris.Droga: Absinthii herba – pelin, sastoji se od osušenih bazalnih listova ili cvjetajućih i slabo olistalih vrhova stabljike ili od mješavine organa od kojih je građena vrsta Artemisia absinthium L. Sadrži najmanje 0.2% eteričnog ulja.

Page 22: BROSURA ljekovito bilje

Glavni sastojci: eterično ulje, gorke materije, flavonoidi, askorbinska kiselina i tanini.Djelovanje: Pelin je tipična droga kod koje djeluju gorke materije i eterično ulje. U narodnoj medicini koristi se kod loših želučanih funkcija, loše probave i želučanih tegoba. Koristi se kod slabog apetita, probavnih tegoba, potiče djelovanje žuči. Smatra se sredstvom koje poboljšava rad hormonskih žlijezda. Koristi se i kod gojaznosti, dijabetesa i reume. Pelin se još od davnina smatra lijekom kod želučanih, jetrenih i žučnih tegoba. U našoj narodnoj medicini pelin se smatra svestrano efikasnom biljkom.

NEŽELJENA DJELOVANJA: kod niske doze ne očekuju se neželjena djelovanja. Uvijek se pije samo kraće vrijeme. Za pripremanje alkoholnih pića upotreba pelina je zabranjena. Pelin nikada ne koristimo za vrijeme trudnoće i dojenja.

Tujon iz eteričnog ulja izaziva grčeve, stoga se ne smije upotrebljavati čisto eterično ulje.

Pripremanje čaja: 1g ili jedna čajna kašika na jednu šolju preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji. Piti pola sata prije jela po jednu šolju.

BOSILJAK ( Ocimum basilicum L., fam. Lamiaceae)

Narodni naziv: bosiok, bašelak, murtila, marjanec

Istorijat: Bosiljak je biljka iz porodice usnatica, porijeklom iz Indije, koju su na zapad prenijeli trgovci. Naziv basilicum latinska je izvedenica od grčke riječi basileos, što znači "kralj", čime bosiljak vijekovima dokazuje svoju važnost. Nekad se bosiljak uzgajao u vladarskim vrtovima antičke Grčke i srednjovjekovnoga Bizanta kao vrlo cijenjena začinska biljka.Danas se najviše uzgaja u Holandiji, u saksijama koje je potrebno obilno zalijevati vodom i držati na direktnom svijetlu.

Opis biljke: Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cijela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5cm dugi i do 3cm široki. Rubovi lista su glatki. Cvjeta od juna do septembra, cvjetovi su ružičasti ili bijeli. Na 2,5mm dugoj cvjetnoj dršci naraste petolatičasti cvijet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2mm dug i omotan uvećanom čašicom. Uobičajen je zeleni bosiljak, ali postoje još i ljubičasti i tamni bosiljak. Ljubičasti bosiljak ima kovrčave listove s lijepim nazubljenim rubovima i može se koristiti umjesto svojih zelenih "rođaka". Privlačan je i kao ukrasna biljka. Kao vrsta, tamni je bosiljak široko rasprostranjena povrtna biljka s nazubljenim listovima koji imaju dobar, srednje jak okus, ili nešto jači okus po đumbiru.

Listovi bosiljka imaju slatkasto aromatičan miris i pomalo su oštrog, iako ugodnog okusa. Sadrže 0,3-0,8% eteričnog ulja, tanin, saponin i gorke materije koji uništavaju štetne bakterije u hrani i sprečavaju njihov rast. Zbog toga se koristi kao prirodni konzervans. U listovima ima ugljenih hidrata, proteina, vitamina A i C i kiselina.

Upotreba: Bosiljak, kao i većina začinskog bilja koje jelu daje karakterističan okus, odlična je zamjena za so pa način prehrane u kojem umjesto soli koristimo začinsko bilje posredno djeluje i na snižavanje visokog pritiska i uklanjanje celulita. Osim što poboljšava okus i obogaćuje miris mnogih jela, bosiljak svojim sastojcima povoljno utiče na zdravlje organizma. Bosiljak podstiče apetit te povoljno utiče na probavu i ravnotežu crijevne flore.

Page 23: BROSURA ljekovito bilje

U obliku čajeva najčešće se primjenjuje kod liječenja upala (želuca, crijeva), početnih stanja tuberkuloze i kod bolesti mokraćnih organa (bubrega, mjehura). Ublažava kašalj, liječi afte, a služi i za grgljanje kod bolesti grla i protiv promuklosti. Ulje bosiljka smatra se odličnim sredstvom protiv akni. Povoljno djeluje na nervni sistem: smiruje živčanu napetost, migrenu, poboljšava pamćenje i otklanja mentalni umor. Obloge od bosiljka pospješuju zacjeljivanje rana. Svježi listovi bosiljka odličan su domaći lijek protiv uboda insekata ako prstima usitnite lišće i natrljate mjesto uboda.

Eterična ulja iz bosiljka u raznim se ljekovitim pripremama upotrebljavaju inhaliranjem, kupanjem u kadi i pod tušem, prilikom masaže te kod aromatiziranja prostorija. U organizam ih unosimo kožom ili udisanjem, a zatim krvotokom dospijevaju u ćelije. Na taj način djeluju na zdravlje jačajući imunitet i povoljno djeluju na psihičko stanje. Mnoga dosadašnja istraživanja pokazala su da eterična ulja imaju antibakterijsko, antivirusno i antiseptičko djelovanje.

HAJDUČKA TRAVA ( Achillea millefolium, fam. Asteraceae)

Farmaceutski naziv : Millefolii herba, folia et floresNarodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijećeIstorijat : legenda priča (grčka mitologija) da je tokom trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegovog neprijatelja Parida, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu hajdučkom travom i od tada prema tom mitu i grčkom junaku dobiva ime Ahilej (Achillea). Biljka se koristi već 2000.godina. U srednjem vijeku postojalo je vjerovanje da je hajdučka trava vještičija trava. Vjeruje se da uzgajanje ove vrlo ljekovite trave donosi ljubav, dobru sreću i jasno viđenje. Cvjetove se raspoređuju ispod jastuka, u svrhu dobivanja „istinskih snova“ o budućnosti. Njegovo lišće stavljeno na oči ima čarobno djelovanje, prikazuje buduće velike ljubavi. Poput mnogih „čarobnih“ biljaka u starom vijeku su ga zvali „željezna trava“ jer odlično zaustavlja krvarenja i liječi rane. Koristili su ga stari Druidi u svojim obredima, iz njega su izrađivali amulete i posipavali kućne pragove kao zaštitu od zlih sila. Svežanj hajdučke trave obješen na vrata ili zavezan na dječju kolijevku na ivanjsku noć trebao je osigurati iduću godinu bezbolnu. Postoji još puno vjerovanja o moćima ove ljekovite biljke.Rasprostranjenost: Evropa, Sjeverna Azija i Amerika.Raste po rubovima oranica, sunčanim obroncima i pašnjacima. Široko je rasprostranjena u našim krajevima.

Droga – Millefoli flos – cvijet hajdučke trave, sastoji se od osušenih cvjetova vrste A. millefolium L., a sadrži i najmanje 0.20% eteričnog ulja.Millefolii herba – sastoji se od osušenih ili svježih nadzemnih dijelova biljke sabranih u vrijeme cvatnje.Glavni sastojci: sadrži mnogo eteričnog ulja, gorke tvari, efirne masti, vitamina K i C, alkaloide,flavonoide, tanine, mravlju, sirćetnu, valerijansku, oleinsku, linoleonsku kiselinu, stearin, inulin, fosfate, fosfor, kalijeve soli i sumpor.Djelovanje: hajdučka travau braja se u gorke droge pa se koristi za liječenje bolesti želuca i crijeva, te kod problema s jetrom i žuči. Osim ovog ona djeluje protuupalno i spazmolitski (ublažava grčeve). Čaj od hajdučke trave pobuđuje rad bubrega, pospješuje cirkulaciju, smanjuje teškoće uslijed reume i gihta, koristan je ženama kod menstrualnih tegoba, pomaže kod unutarnjih krvarenja i krvarenja iz nosa. Djeluje slično kao kamilica: koleretički, baktericidno, spazmolitički. Pomaže kod nedovoljno izraženog apetita, grčevitih smetnji želuca i crijeva i krvarenja. Katkada se koristi kao diuretik kod visokog pritiska.U veterini se daje konjima i ovcama kod nadimanja i grčeva, a mladunčadima kod bolesti crijeva. Ujedno je najzdravije krmivo.

Page 24: BROSURA ljekovito bilje

Za ljudsku prehranu, za jelo, bere se već u rano proljeće od februara do juna i ponekad ponovo u jesen. Jestivi su posve mladi i nježni listovi. Mladi listovi imaju aromatičan miris po eteričnom ulju pa se dodaju salatama, varivima i svježem siru. ULJE OD HAJDUČKE TRAVE: 100 grama suhih listova, 1 litra suncokretovog ulja; u staklenku sa širokim grlom staviti usitnjenu suhu drogu i preliti svježim suncokretovim uljem. Grlo se prekrije pergament papirom ili najlonskom folijom, i dobro se zaveže. U veći lonac kojem se na dno stavi sloj čistih platnenih krpa, na njih se stavi staklenka omotana čistom tkaninom. U bocu uliti hladnu vodu tako da oblije cijelu staklenku, te postepeno zagrijavati na slaboj vatri sve dok voda ne zakuha, pustiti da lagano kuha 3 sata, zatim maknuti s vatre i ostaviti da se voda u staklenki polako potpuno ohladi. Ulje se zatim procijedi u čistu platnenu tkaninu, uliti ga u manje čiste bočice, koje moraju biti od neprozirnog stakla i dobro začepiti. Čuva se zamotano u tamni papir na suhom i hladnom mjestu.

ČAJ: priprema se od 20 g cvjetova u liri ključale vode i pije 4 čaše na dan. Ili osnovno - 1 kašika suhe droge na 2,5 dl. vode. Drogu (osušeni čaj) preliti ključalom vodom, poklopiti i ostaviti poklopljeno da stoji oko pola sata, dok se smlači. Kod želučanih tegoba treba piti malu čašicu dva puta na dan, sat prije jela.

KOMORAČ (Foeniculum vulgare L. - fam. Apiaceae)

Rasprostranjenost: prvobitno u području Sredozemlja; danas se uzgaja širom svijeta

Opis biljke: Biljka naraste od 60 do 120 cm u visinu. Ima duguljaste višestruko izdijeljene igličaste listove koji rastu na stabljici. Na kraju stabljike razvija se cvjetna glavica u obliku obrnutog kišobrana. Komorač je aromatična začinska biljka.Droga: Foeniculi vulgare - plod komoračaUpotrebljivi dijelovi: suhi zreli plodovi i eterično ulje koje se dobije iz njih. Glavni sastojci: eterično ulje, slatkasti transanetol, estragol i fenhon.Primjena: kod upala disajnih puteva, kod želučano-crijevnih tegoba. Nuspojave: rijetko izaziva alergije, moguće su reakcije s celerom.Kontraindikacije: ulje komorača ne valja uzimati tokom trudnoće i dojenja ili ga davati maloj djeci. Ne primjenjivati duže od 2 sedmice. Priprema čaja: 1 čajnu kašiku svježe usitnjenih plodova preliti sa 1,5 dl vruće vode, pokriti i ostaviti da odstoji 10-15 min. Piti 2-3 šolje na dan

LINCURA (Gentiana lutea , fam. Gentianaceae)

Rasprostranjenost: planine srednje i južne EvropeŽuta lincura (Gentiana lutea) ubraja se u zaštićene vrste. Koristi se već više od 2000 godina kao izuzetno ljekovita biljka. Nekontrolisano branje poslije II svjetskog rata dovelo je do toga da postane ugrožena i zaštićena vrsta. Najljekovitiji njen dio je rizom kojim se ova biljka istovremeno i vegetativno razmnožava. Raste na jako nepristupačnim, planinskim, kamenitim terenima i livadama. Lincura se kao lijek koristi preko 2000 godina, ali je njen hemijski sastav upoznat tek u XX vijeku. U II vijeku p. n. e. ilirski vladar Gencij je lincuru preporučivao kao lijek protiv kuge i trajno po tome ostao zapamćen kroz ime ove biljke.

Page 25: BROSURA ljekovito bilje

Opis biljke: U prvoj godini života stvara samo rozetu prizemnih listova, kasnije iz rozete izrasta stablo, dok se cvijet javlja tek treće ili četvrte godine. Cvjetovi su grupisani u prividnim štitovima, po 3-10 u pazuhu gornjih listova, sa žutim kruničnim listićima (lat. luteus = žut) Prilikom vađenja korjena treba glavu korjena sa pupoljcima vratiti u zemlju da bi se time omogućilo dalje razmnožavanje ove ugrožene biljne vrste!

Droga: Gentianae radix - korijen lincureUpotrebljivi dijelovi: korijen i izdanak koji se vade potkraj ljeta Glavni sastojci: gorke materijePrimjena: podstiče izlučivanje sline i želučanog soka, kod želučanih tegoba, čisti krv, liječi slabokrvnost, napade nesvjestice i nervnu osjetljivost, bolesti jetre i slezene, pospješuje izlučivanje žuči, jača odbrambene snage organizma kod pomanjkanja apetita, kod nadutosti, preporučuje se i kod bolova oko srca. Gorčinom svojih heterozida stimuliše pokretljivost želuca i izaziva jače lučenje želudačnog soka, pojačava pražnjenje žučne kese i lučenje žuči. Lincura se cjeni ne samo u naučnoj već i u narodnoj medicini posebno po planinskim krajevima za stomak, protiv groznice, za jačanje, za poboljšanje apetita. Korijen se najčešće stavlja u rakiju ili se kuva.Nuspojave: rijetke glavobolje.

BRŠLJAN (Hedera helix, fam. Araliaceae)

Narodni nazivi: barsijan, beštran, bršljen i brštanRasprostranjenost: Evropa i jugozapadna AzijaIstorijat: Bršljan se koristio pri uređenju rimskog vrta, ali posebnu popularnost stekao je u Viktorijansko doba, kada se proširio cijelim svijetom. U prošlim je vremenima bršljan bio simbolom plodnosti i besmrtnosti. Razlog tome vjerovatno je činjenica što je izrazito otporan i ostaje zelen tokom cijele godine. Rani su hrišćani svoje mrtve polagali na podlogu od bršljanova lišća. Slike bršljana mogu se naći u mnogim srednjevjekovnim crkvama, a bršljan se i danas nalazi na mnogim grobovima. Budući da je čvrsto pripijen uz drvo, bršljan je često simbol vjernosti i sretnog braka. Zbog njegove podatnosti i omotavanja oko podloge pri rastu, bršljan je i simbol ženstvenosti.Opis biljke: Ova penjačica naraste 20-30 m u visinu na za nju pogodnim mjestima, kao što su drveća i zidovi. Javlja se na vlažnim i humusnim zemljištima, ali dobro podnosi i kamenita i krečna zemljišta, voli vlažan vazduh. Odlikuje se kožastim zimzelenim listovima koji na jednoj biljci mogu doći u više različitih oblika. Listovi mogu biti zeleni ili prošarani kremastobijelim ili srebrenastim prugama, a dugi su 50-100 mm. Srcolikog su oblika i spiralno raspoređeni po stabljici koja se pomoću zračnog korijenja penje i prihvati za podlogu. Cvijeta od kraja ljeta do kasne jeseni, tačnije od avgusta do oktobra. Cvijetovi su bijelozelene boje. Plod su tamnoplave bobice prečnika 6-8 mm, koje su donekle otrovne za ljude. Plodovima bršljana hrane se mnoge ptice, pa one tako rasprostranjuju njihove sjemenke. U svakom plodu se nalazi 1-5 sjemenki. Bršljan može doživjeti i do nekoliko stotina godina starosti, ima vrlo spor prirast.Droga: Hederae helicis folium - list bršljanaUpotrebljivi dijelovi: osušeni listovi

Page 26: BROSURA ljekovito bilje

Glavni sastojci: triterpenski saponini, flavonoidi, steroli i eterično ulje. Saponini bršljana i neki flavonoidi djeluju tako što opuštaju grčeve. Saponini i ekstrakt listova bršljana osim toga uništavaju različite kolonije bakterija. Primjena: kožne bolesti, posebno lišajevi i akne, prištevi, žuljevi i kurje oči, perut, polipe i izrasline u nosu, upalu krajnika, otvorene rane zubnog mesa, žučni i bubrežni kamenci, arteriosklerioza, bijelo pranje kod žena, išijas. Pogodan je za primjenu kod djece, za njih su načinjeni posebni sirupi protiv kašlja bez alkohola, šumeće tablete ili štapići.Nuspojave: alergije; kod predoziranja nastupa ošamućenost, glavobolja, mućnina, proljev.Svi dijelovi svježeg bršljana su otrovni!!!Spravljanje čaja: 1 velika kašika svježih ili suhih cvjetova bršljana, stavi se 10 min u 0,5 l vrele vode i procijedi. Tokom dana nekoliko puta grgljati i isprati usta. Primjenjuje se u liječenju krajnika i zubnih fistula.

ŽUTO SMILJE ( Helichrysum arenarium, fam. Asteraceae)

Narodna imena: Žuto smilje, smili, cmilje, zlatnocvita trava, zneljek, laska kamilica, marjetica, sneljekRasprostranjenost: sjeverni dio srednje i istočne Europe. Aromatičnog je mirisa i okusa. Mediteranska biljka koja raste na sunčanim kamenjarima, padinama, pukotinama stijena, u napuštenim vinogradima, te na rubovima puteva.Droga: Helichrysi flos - cijet žutog smilja Upotrebljivi dijelovi: cvijet Glavni sastojci: gorke tvari, flavonoidi, eterično ulje. Cvjetne glavice sa vrhovima stabljike sadrže flavonoide, flavon apigenin, kumarin, smole, organske kiseline, eterično ulje, sitosterin, vitamin K, tanine, alkaloide.Primjena: obnavlja kožu i "briše" ožiljke, a osim kod kožnih bolesti, smilje je vrlo efikasno kod liječenja bolesti disajnih puteva-bronhitisa, katara, kašlja, alergija. Još u Homerovo vrijeme Grci su cijenili smilje kao odličan lijek za rane.Opis biljke: Smilje je trajna zeljasta biljka sivkaste boje od obilja vunastih dlaka. Stabljika je visoka 10-40 cm, uspravna, nerazgranata, obrasla duguljastim listovima, a na vrhu nosi nekoliko žutih glavičastih cvasti. Cvjeta ljeti. Cvjetne glavice beremo prije samog otvaranja, te ih sušimo u sjeni na toplom i prozračnom mjestu.

KANTARION (Hypericum perforatum, fam. Hypericaceae)

Narodni nazivi: kantarijon, bogorodična trava, gospino zelje, sentjanzovka, sentjanzevka.Rasprostranjenost: prvobitna postojbina Evropa i Sibir; danas raširena u svim suptropskim i umjerenim klimatskim zonamaDroga: Hyperici herba - kantarionUpotrebljivi dijelovi: osušeni nadzemni dijeloviGlavni sastojci: hipericin, flavonoidi, procijanidin, gorke tvari

Page 27: BROSURA ljekovito bilje

Opis biljke: Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka sa razgranatim korijenom. Stabljika je uspravna, gola, visine od 20 do 100 cm. Cvjetovi su žuti. Biljka treba zemljišta srednje bogata hranjivim materijama te umjereno topla i umjereno svijetla staništa.Primjena: koristi se kao antidepresiv, sedativ i kao antibiotik. Može se koristiti i za vanjsku upotrebu. Aktivna materija je hiperflorin. Kantarionovo ulje (Oleum hyperici) je naširoko poznato i koristi se za ublažavanje i liječenje opekotina. Dobija se maceracijom svježih cvjetova kantariona maslinovim uljem. Antidepresivno djelovanje je poznavao već u srednjem vijeku Paracelsus, a školska medicina ga je 70-tih godina prošlog vijeka potvrdila. Kaže se da kantarion koji cvjeta usred ljeta skuplja sunčeve zrake da bi ih ljudima dao za vrijeme tamnih mjeseci.

BIJELA MRTVA KOPRIVA (Lamium album , fam. Lamiaceae)

Narodni nzivi: medićRasprostranjenost: raširena je gotovo po cijeloj Evropi i Aziji, ima je i u Sjevernoj AmericiDroga: Lamii albi flos - cvijet Upotrebljivi dijelovi: osušeni listovi, cvjetovi Glavni sastojci: tanini, sluzi, iridoidni glikozidi, triterpenski saponini, flavonoidi, kalijumove soli, etrasko ulje. Saponini koje biljka sadrži potiču iskašljvanjeOpis biljke: istovi imaju dršku srcasto-ovalnog oblika, zašiljeni suna vrhu, nejednako bočno nazubljeni, rastu u paru na stablu(jedan naspram drugog). Cvjetovi su bijeli, ili bijelo-žućkasti i rastuiz unutrašnjeg bazalnog dijela lista. Biljka cvjeta u periodu april - jun.Raste na vlažnim mjestima, pored ograda, u jarku, u brdskimplaninskim predjelima. To je zeljasta biljka,visoka 20-40 cm, više ili manje vlaknastom stabljikom. Sakuplja secijela biljka ili samo cvjetovi u vreme cvjetanja.Sakupljanje se obavlja po suvom vremenu, jer u protivnom

cvjetovi potamne (u periodu april-avgust). Sušenje sakupljenihdijelova treba da je u sjenci, u dobro provetrenim prostorijama ilina otvorenom, na specijalnim ramovima prekrivenim papirom.Osušeni cvjetovi se stave u vreće od papira, ili ladice obloženepapirom, i čuvaju se od svjetlosti i vlage. Primjena:, temperature, upale mokraćnog mjehura, bubrežnih oboljenja, vodene bolesti oko srca, bolesti slezene, ženskih bolesti, slabe stolice, hemeroida, čireva, reume, gihta, nesanice Doza: upotrebljavaju se pripravci od cvjetova kao čaj, oblog ili kupkaSpravljanje čaja: 2 čajne kašike cvjetova preliti s 1,5 dl vruće vode, ostaviti da odstoji 5 min i piti 3 puta na dan.

LAN (Linum usitatissimum L., fam. Linaceae)

Rasprostranjenost: Kulturna biljka, nema posebnih zahtjeva u pogledu kvaliteta zemljišta.Istorijat: Lan je nekada bio najvažnija tekstilna biljka, a sada je po značenju iza pamuka. Porijeklo lana nije sasvim jasno, jer je poznat kao kulturna biljka još od praistorije. Stari Egipćani su nosili odjeću od lana, uvijali mumije u laneno platno, a slike biljke lana mogu se vidjeti na zidovima u grobnicama. Stari Grci su uvozili lan davno prije pojave hrišćanstva.

Opis biljke: Lan je jednogodišnja biljka s uspravnom glatkom stabljikom. Visina stabljike doseže 50-70 cm. Listovi lana su uski i lancetasti, naizmjenično i gusto su smješteni na stabljici lana. Cvjetovi su plavi ponekad i bijeli, s

Page 28: BROSURA ljekovito bilje

toljagastim prašnicima i plavim tučkom. Cvjetne drške duže su od listova što stoje uz njih. Sjeme je svijetlosmeđe boje, duguljasto i spljošteno, inače je bez mirisa, a uronjeno u vodu obavija se sluzavim slojem. Vrijeme cvjetanje od juna do avgusta. Droga: laneno sjeme (lini semen). Osušeno, zrelo sjeme, skuplja se u avgustu i septembru.Glavni sastojci: sluz i masno ulje, proteini, cijanogeni glikozidi, vitamin E, linolna i linoleinska kiselinaSjemenke u kojima se nalazi 30 – 45% ulja i 20% bjelančevina u gornjem dijelu lupine sadrže sluzi (3-6%). U lanenim sjemenkama se nalaze fosfatidi (0,8% lecitina) i brojni biljni fitosteroli (sitosterol, dihidrositosterol,

holosterol, kampesterol i stigmasterol) i razni enzimi i cijanogeni glikozid linustatin, koji se pod uticajem enzima razgrađuje na cijanovodičnu kiselinu i aceton (ne dolazi do trovanja jer kiseli želučani sok inaktivira enzimlinazu). Djelovanje: sjeme se koristi kao sredstvo za čišćenje organizma, sprječava upale i ublažava grčeve. Kod grčeva zbog žučnih kamenaca te drugih bolesti jetre i žuči, preporučuju se oblozi od lanenog sjemena. Lanena sluz koristi se kod gastritisa. Čaj od lanenog sjemena koristi se kao sredstvo za grgljanje kod upala u ustima, ždrijelu, desnima te protiv promuklosti a i upale želučane sluznice (sluz potpuno prekriva iritiranu i nadraženu sluznicu).Oblozi od lanene kaše ublažavaju bolove i omekšavaju potkožne čireve. Laneno ulje se koristi za vanjsku primjenu u obliku obloga kod ekcema, psorijaze, kožnih osipa. Vrećica s lanenim sjemenom je korištena za ublažavanje bolova (vruća vrećica – protiv zubobolje, išijasa, reume, neuralgija lica, bolova u trbuhu i dr). Kao

blago sredstvo za čišćenje crijeva se daje kašika lanenog ulja, a manje se upotrebljiva kao jestivo ulje jer brzo užegne. Laneno ulje u aromaterapiji se koristi kao baza za razrjeđivanje eteričnih ulja. Primjenjuje se kod raznih iritacija kože, njege masne kože i akni jer pomaže u regeneraciji ćelija. Djeluje blago protuupalno, a ublažava i bolove u mišićima i zglobovima.

Priprema: Kod zatvora, 2-3 puta dnevno 10 g popiti s najmanje 1 čašom tekućine. Sluz lanenog sjemena čine 2-3 kašike grubo smljevenog sjemena.Nuspojave: Slaba toksična djelovanja uslijed izdvajanja cijanovodične kiseline iz cijanogenih glikozida, nisu opasna.

CRNI SLJEZ (Malva sylvestris L., fam. Malvaceae)

Rasprostranjenost: Potiče iz južne Evrope i Azije, danas rasprostranjena u suptropskim i umjerenim klimatskim predjelima Opis biljke: Crni ili šumski sljez je jednogodišnja do dvogodišnja biljka, visine 25-120 cm. Korijen joj je sočan i razgranat. Stabljika je dlakava. Listovi na dugim peteljkama, okruglog ili bubrežastog oblika, krpasti i nazubljeni. Cvjetovi su veliki blijedoružičasti do ružičasti. Izbijaju iz lisnih pazušaca u kojima se nalaze od 2-6 cvjetova. Čitava biljka je bez mirisa i neukusna, sluzava okusa.Droga: cvijet crnog sljeza (malvae flos), list crnog sljeza (malvae folium). Osušeni cvjetovi i listovi, beru se od aprila do jula.Glavni sastojci: sluzi, tanini, flavonoidi, bjelančevine, eterično ulje, malvin

Page 29: BROSURA ljekovito bilje

Djelovanje: Ima umirujuće djelovanje, koristi se kod nadražene sluznice u ustima i ždrijelu te s tim povezanim suhim kašljem. Kupka i oblozi za oči s mlakim čajem crnog sljeza pomažu kod pojave suhih očiju. Oblozi također pomažu kod bolnih alergija na licu. Pomaže i kod rana i oteklih nogu i ruku kao posljedica preloma ili upale vena. Osim kod upale grla crni sljez pomaže i kod zloćudnih oboljenja grla. Prprema :Čaj: 3-4 čajne kašike usitnjenih cvjetova staviti u hladnu vodu, ocijediti i prije pijenja malo prokuhati.

JAGORČEVINA (Primula veris syn. Primula officinalis L., fam. Primulaceae)

Narodni nazivi: jaglac, jaglika, jagorčika, kunjavac, galčinaRasprostranjenost: Cijela srednja Evropa

Opis biljke: jagorčevina je višegodišnja biljka, jedna od prvih koje cvjetaju u proljeće. Cvjetna drška je bezlisna, 10-25 cm visoka. Jajasto okrugli prizemni listovi složeni su u rozetu. Bez dlačica su, naborani i savijenih rubova dok su mladi. Na cvjetno dršci se nalaze 5-10 cvjetova. Cvjetovi su u štitastom cvatu okrenuti na jednu stranu. Ugodnog su mirisa. Vrijeme cvjetanja april-maj.

Droga: cvijet jagorčevine (primulae flos), korijen jagorčevine(primulae radix). Sastoji se od osušenih cvjetova, osušenih podzemnih organa biljke. List i cvijet beru se u marta do maja, a korijen od septembra do novembra. Glavni sastojci: saponin, flavonidi, vitamin C, karoten, šećer, sluzi.Djelovanje: služi za liječenje plućnih bolesti, nesvjestice, lupanja srca. Čaj od korijena djeluje kao umirujuće sredstvo, protiv nervoze, nesanice, glavobolja, olakšava iskašljavanje, potiče mokrenje i tako rasterećuje krvotok i slabo srce.Priprema: Čaj: jedna kašika usitnjenog korijena jagorčevine preliti s ¼ vode, zagrijavati dok ne proključa te ostaviti 5 minuta. Piti 2-3 šolje dnevno.Sirup: jednu kašiku usitnjenog korijena kuhati s malo vode, procijediti i pomiješati s medom. Sirup uzimati kašičicom po potrebi.

BIJELI LUK (Allium sativum L., fam. Liliaceae)

Narodni nazivi: beli luk, česan, česen, česni luk, ćesnoviti luk, češnjak, češanj, češenj. Rasprostranjenost: Pradomovina luka je srednja Azija, a bio je poznat Indijcima, Grcima i starim Rimljanima. Istorijat: Poznavali su ga Egipćani, Grci i Rimljani. U srednjem vijeku bijeli luk je služio za liječenje od crijevnih parazita, ujeda i kuge. Karlo Veliki proglasio je bijeli luk "kultiviranom, korisnom biljkom". Kao i sve biljke jakog mirisa i bijeli luk služio je za "oslobađanje i protjerivanje zla", štitio je od demona, vampira i duhova.Opis biljke: Bijeli luk je višegodišnja biljka visine 35-90 cm. Stabljika je uspravna, a u donjoj polovini nosi dugačke, linearne listove. Na vrhu stabljike razvija se okruglast cvijet, sastavljen od malog broja cvjetova i 20 do 35 rasplodnih pupova. Cvjetovi se nalaze na dugoj drški. Lukovica je jajastog ili spljoštenog oblika, sastavljena od 10 do 20 malih lučica-češnjeva, koji su obavijeni čvrstom bijelom ili zelenkastom ljuskom, a svaki češanj ponaosob posebnom bjelkastom, crvenkastom ili ljubičastom opnom. U svakom je češnju po jedan vegetativni pup, iz kojeg se u sljedećoj godini razvija nova biljka. Droga: lukovica bijelog luka (allii sativi bulbs)Glavni sastojci: eterična ulja, vitamini (A, B1, B2 i C), minerali (kalij, željezo, sumpor, jod, kalcij, fofor, selen), aminokiseline, enzimi, polioze poput inulina, adenozin i alicinDjelovanje:

adenozin iz bijelog luka spriječava stvaranje krvnih ugrušaka organske komponente koje sadržavaju sumpor smanjuju nivo holesterola i djeluju preventivno na razvoj

malignih bolesti, aminokiseline utiču na sniženje nivoa štetnog holesterola (LDL) u plazmi, odnosno na povišenje koncentracije zaštitnog holesterola (HDL) - bijeli luk snižava nivo holesterola i triglicerida, čak i pri konzumaciji hrane s visokim udjelom masti

Page 30: BROSURA ljekovito bilje

potvrđen je njegov uticaj na širenje krvnih žila, pogotovo na perifernim krvnim žilama, odnosno suženim krvnim žilama glave, oka i nogu - moguća korist u tretiranju nekih vrsta glavobolje i bolnih grčeva u potkoljenicama koji se kod nekih starijih ljudi javljaju čak i nakon kraćih šetnji

dovodi do snižavanja krvnog pritiska za pet do deset posto normalizuje ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih žila i snadbijevanje srčanog mišića krvlju, što

dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti trombozi djeluje na održavanje elastičnosti krvnih žila i smanjenje viskoziteta krvi pospješuje probavu i rad želuca te postiče rad jetre, bubrega i prostate pomaže u liječenju raznih plućnih oboljenja, a izrazito je djelotvoran u liječenju gripe i bronhitisa dokazan je i antiparazitski efekat: u narodu se bijeli luk odavno koristi za izbacivanje dječjih glista dokazano je i djelovanje na herpes viruse i kvasne gljive (Candida albicans).

Glavni sastojak bijelog luka je ALIN, spoj iz kojeg u organizmu nastaju sumporni spojevi koji daju karakterističan miris bijelog luka. Jedan od glavnih spojeva koji nastaje iz alina djelovanjem enzima alinaze je alicin. Sadržaj alina razlikuje se u luku i do 10 puta, a i sadržaj spojeva nastalih iz njega u raznim satojcima uveliko ovisi o načinu ekstrakcije tih materija. Tako se pri ekstrakciji na previsokim temperaturama smanjuje enzimska aktivnost alinaze. Stoga različito proizvedeni preparati luka imaju i do 20 puta različit sadržaj alicina, pa svi preparati nemaju isti efekat na sprečavanje nastanka arteroskleroze. U svakom slučaju, sirovi luk efikasno djeluje na smanjenje nivoa holesterola (posebno “lošeg”-LDL holesterola) u krvi i do 10 %, a ima i više drugih pozitivnih efekata u suzbijanju arteroskleroze. Osim antiholesterolnog efekta, luk ima i antikoagulantno (sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, a time pomaže poboljšanju cirkulacije i ublažava mogućnost srčanih i moždanih udara i stenokardije), antikancerogeno (ima negativno djelovanje na rast i razvoj tumora), antioksidantno (uništava štetne slobodne radikale), antibiotsko i fungicidno (pomaže u suzbijanju infekcija) djelovanje.

EHINACEA (Echinacea angustifolia, Echinacea purpuerea fam. Asteraceae)

Rasprostranjenost: središnji i jugoistočni dio Sjedinjenih država. Zbog svojih ljekovitih svojstava danas se kao ljekovito bilje gaji širom svijeta.Droga: Echinaceae purpureae herba - crvena rudbekija. Upotrebljivi dijelovi: U medicinske svrhe se koristi korijen ehinacee, kao i nadzemni dio biljke koji se beru u vrijeme cvjetanja.Glavni sastojci: poliacetilen, alkilamid, flavonoidi, polisaharidi, derivati kavine koseline, eterična ulja

Opis biljke: ehinacea (ehinaceja) je biljka iz porodice Asteraceae. Ima šuplju stabljiku koja visine od 50-100 cm. Uski, duguljasti listovi su prekriveni sitnim dlačicama. Cvijet je ljubičaste boje. Ehinaceu su još indijanci koristili za različite bolesti. U zvaničnoj medicinskoj upotrebi je od 1887.god. za liječenje većeg broja bolesti (od prehlade do onkoloških bolesti). Još 1930.god. u Njemačkoj počinju savremena istraživanja o ljekovitom djelovanju ove biljke.Primjena - kod spriječavanja prehlade, kod gripe, za tegobe mokraćnih

puteva. Djeluje kao jak imunostimulans: jača odbrambeni sistem organizma tako što povećava proizvodnju antitijela i leukocita u krvi. Ranije se echinacea uglavnom koristila za detoksifikaciju krvi. Ehinacea je izuzetno jak protivotrov. Deluje protivupalno i zacjeljujuće. Stanja kod koji ehinacea donosi značajno poboljšanje su: oslabljen imunitet, prehlade, respiratorne infekcije, grip, čirevi, infekcije uha, sepsis, gljivična oboljenja.

Page 31: BROSURA ljekovito bilje

ORIGANO (Origanum vulgare L., fam. Primulaceae)

Narodni nazivi: majoran, divlji mažuran, mravinac, origan, vranilovka.

Rasprostranjenost: Domovinom origana smatra se istočno Sredozemlje, a uzgaja se na područjima s umjerenom klimom, jer je osjetljiv na mraz. Spominje se još u starom Egiptu, gdje je bio posvećen bogu Ozirisu. Origano je ime dobio po grčkoj riječi "oros"- znači planina i "ganos" - sreća. Porijeklom je iz južnih krajeva Evrope, a danas je najviše korišteni začin Italije, Amerike i Meksika. Zbog ljekovitih svojstva preporučivali su ga Hipokrat, Paracelzus i sveta Hildegarda. Jedno od imena, vranilovka, dobio je jer se njime bojila vuna u crnu "boju vrane". To je trajna biljka koja naraste do 60 cm visine. Stabljika je uspravna, a cvjetovi tamnocrveni ili svijetloružičasti. Miris biljke je

ugodan, a okus malo gorkast.Glavni sastojci: eterična ulja i gorke materije.Opis biljke: Jednogodišnja je biljka koja raste kao mali polugrm visine do 50 cm. Listovi su mali s kratkim peteljkama, a cvjetovi bijeli ili blijedoružičastocrveni. Biljka je jako aromatična, gorkog okusa.Djelovanje: S obzirom na sastav eteričnih ulja vrlo često se upotrebljava u aromaterapiji, za ublažavanje simptoma astme, bronhitisa, upale sinusa, glavobolja ili probavnih tegoba kao što je napuhnutost, žgaravica, mučnina. Osim toga dodaje se i u ulja za masažu gdje doprinosi oslobađanju bolova u mišićima. Koristi se kao tonik za ublažavanje stresa. Od origana se može pripremiti blagotvorni čaj koji potiče apetit i ublažava grčeve u želucu. Flavonoidi iz origana posjeduju sedativna svojstva, što pomaže kod nesanice, glavobolja ili migrena. Smanjuje zubobolju, bolove kod artritisa, istegnuća i ukočenih zglobova. Jače doze imaju umirujući i antidepresivni efekat.