budŽetska procedura
DESCRIPTION
Seminarski radTRANSCRIPT
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
S A D R Ž A J
Uvodna razmatranja………………………………………………………………………………………………………...……….2
1. Budžetsko pravo…………………………………………………………………………………….…..……..…….3
2. Budžetska procedura…………………………………………………………………………….……………...…4
2.1. Sastavljanje budžeta…………………………………………………………….…………………4
2.2. Usvajanje ( donošenje ) budžeta……………………………………….………….…………5
2.3. Izvršenje budžeta………………………………………………………………..………….………6
2.4. Završni račun budžeta…………………………………………………………………..…………7
3. Budžetska kontrola………………………………………………………………………………..…………………8
4. Državna revizorska institucija……………………………………………………….…………………………10
4.1. Mesto I uloga državne revizije...................................................................12
Zaključna razmatranja………………………………………………………………………………………………………………15
Literatura…………………………………………………………………………………………………………………..…………….16
1
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
Uvodna razmatranja
Rad je podeljen u pet celina. Prvi deo rada posvećen je pojmovnom određenju
budžetskog prava. Drugi deo se bavi samom procedurom donošenja budžeta. Treći deo je
posvećen kontroli budžeta. Četvrti deo je fokusiran na reviziju, a u petom delu se nalaze
zaključna razmatranja.
Pri pojmovnom određivanju dudžetskog prava obradio sam nekoliko oblika u kojima se
javlja. Ti oblici su sledeći: subjektivno i objektivno budžetsko pravo, a u sklopu subjektivnog
budžetskog prava razlikujemo sledeće podoblike: apsolutno i relativno; potpuno i nepotpuno
subjektivno pravo.
Drugi deo rada posvećen je budžetskoj proceduri. Budžetska procedura obuhvata
nekoliko faza kroz koje budžet prolazi u toku svog trajanja počev od oformljenja nacrta,
utvrđivanje predloga, usvajanja i završenja budžeta.
Budžetska kontrola predstavlja neminovnost jednog budžeta. Da bi bila efikasna,
kontrola treba da bude višestruka i da se vrši u raznim momentima budžetskog ciklusa, kako bi
bili obuhvaćeni svi organi angažovani u izvrženju budžeta sve faze kroz koje prolaze budžetska
sredstva.
Institucionalna (računsko-sudska) kontrola jeste kontrola koju vrše posebne institucije
izvan uprave i nezavisno od njenih organa. Ova kontrola je odvojena od izvršne vlasti a kao
autonomna, eksterna i nezavisna omogućuje objektivnu i nepristrasnu proveru pravilnog i
zakonitog upravljanja budžetskim sredstvima.
U petom delu je obrađeno zaključno razmatranje u formi de lege ferenda.
2
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
1.BUDŽETSKO PRAVO
Sa pravnom prirodom budžeta tesno je povezano pitanje ovlašćenja koja imaju
predstavnički organ u pripremanju, donošenju, izvršenju I kontroli izvršenja budžeta. Taj skup
ovlađćenja koja parlanment ima u postupku donošenja I izvršenja budžeta I u postupku kontrole
izvršenja budžeta naziva se u finansijsko-pravnoj teoriji I praksi subjektivno budžetsko pravo.
Budžetska vlast parlamenta označava se drugačije kao finansijski suverenitet. Parlament je
tradicionalno zadržao budžetsku funkciju iako se u savremenim državama promenio odnos
između zakonodavne I izvršne vlasti u korist ove druge. Vršenjem budžetske funkcije parlament
suštinski ostvaruje kontrolu nad radom vlade. Subjektivno budžetsko pravo održava međusobne
odnose parlamenta I vlade. U zavisnosti od širine budžetskih ovlašćenja parlamenta, razlikuju se
apsolutno I relativno, potpuno I nepotpuno subjektivno budžetsko pravo.
Apsolutno subjektivno budžetsko pravo je pravo predstavničkog tela da samostalno I u
celosti odlučuje o sastavljanju, donošenju I izvršenju budžeta kao I o kontroli trošenja
budžetskih sredstava. Relativno subjektivno budžetsko pravo je ograničeno pravo
predstavničkog tela da odlučuje o budžetskim pitanjima. Potpuno subjektivno budžetsko pravo
je pravo predsedničkog tela da neograničeno odlučuje o visini budžetskih prihoda kao I o
njihovom trošenju. Ako su ta budžetska ovlašćenja predsedničkog tela ograničena, govori se o
nepotpunom subjektivnom budžetskom pravu.1
Budžetska funkcija parlamenta sadrži ovlašćenja odlučivanja o budžetskim prihodima,
budžetskim rashodima I kontroli budžeta. Odlučivanje o bidžetskim prihodima obuhvata pravo
određivanja ukupnog iznosa budžetskih sredstava za godinu za koju se budžet donosi, kao I
pravo određivanja izvora iz kojih će se obrazovati ukupni prihodi budžeta.
Subjektivno budžetsko pravo omogućava parlamentu da ostvari potpuni uvid u
finansijsko stanje države I punu kontrolu nad prikupljanjem budžetskih prihoda I nad njihovim
trošenjem. Za razliku od subjektivnog budžetskog prava, objektivno budžetsko pravo obuhvata
1 Vignjević, Nada; Bojovič Petar, javne finansije – pravo,institucije,sistemi, politike Beograd, 2009 god. Str. 93
3
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
one propise kojima je regulisana materija tehničke prirode vezana uz sastavljanje, donošenje I
izvršenje budžeta I sprovođenje budžetske kontrole.
2.BUDŽETSKA PROCEDURA
Budžetska procedura obuhvata nekoliko faza kroz koje budžet prolazi u toku svog
trajanja počev od oformljenja nacrta, utvrđivanja predloga, usvajanja i izvršenja budžeta. Sve
ove budžetske faze podložne su određenim oblicima kontrole.2
Budžetski proces predstavlja sistem formalnih i neformalnih pravila koja omogućavaju
izvršnoj vlasti donošenje odluka koje vode pripremi budžeta, predlaganju i prihvatanju u
parlamentu i konačno izvršenju budžeta.
2.1.SASTAVLJANJE BUDŽETA
Faze i postupci u sastavljanju budžeta strogo su formalizovani. Ključna pitanja vezana za
formalizaciju budžeta u savremenim budžetskim sistemima tiču se primene odgovarajućih
metoda pripreme budžeta i njihovog povezivanja sa srednjoročnim finansijskim planiranjem.
Izrada budžeta podrazumeva utvrđivanje nacrta budžeta i pripremu predloga budžeta.
Budžetska inicijativa u najvećem broju država poverena je organima uprave nadležnim za
obavljanje poslova iz oblasti javnih finansija tj. ministarstvu finansija.
Ministarstvo finansija daje uputstva i smernice za izradu nacrta budžeta kako bi svi
korisnici budžeta postupali na isti način u planiranju rashoda i prihoda. Korisnici budžetskih
sredstava dužni su da pripreme predračun rashoda, na osnovu propisane metodologije i
zakonom određenih elemenata. Ovi planovi rashoda slivaju se u organ za budžet u sastavu
ministarstva finansija. Posle se vrši njihova analiza.
Metodologija planiranja prihoda i rashoda u budžetu je izuzetno vazna faza u
sastavljanju budžeta. Ove dve budžetske strane moraju se predvideti sa što većom tačnošću u
cilju uravnoteženja budžeta.
U ministarstvu finansija-sektoru za budžet pretresaju se zahtevi za obezbeđenje
sredstava sa predstavnicima budžetskih korisnika kako bi se uskladili sa političkim programom
2 Ibid. str. 94
4
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
vlade. Organ nadležan za poslove budžeta izradjuje nacrt budžeta i sa obrazloženjem šalje ga
vladi. Vlada detaljno razmatra nacrt budžeta i upućuje ga u formi predloga parlamentu na
odobrenje.
2.2.USVAJANJE (DONOŠENJE) BUDŽETA
Jedna od najstarijih funkcija parlamenta jeste budžetska funkcija. Vršeći budžetsku
funkciju parlament u skupštini ostvaruje kontrolu nad radom vlade. Parlament nema aktivno
učešće u fazi pripremanja budžeta ali njegovi članovi mogu delovati naknadno, korisreći pravo
amandmana na vladin predlog budžeta. Procedura razmatranja predloga budžeta pre svega
zavisi od toga da li parlament ima dva doma ili jedan dom. U jednodomnom parlamentu
najjednostavniji je postupak jer u tom slučaju nema potrebe da se stavovi o predlogu budžeta
usaglašavaju sa nekim drugim telom. U dvodomnim parlamentarnim sistemima kao osnovno
pitanje javlja se koji od domova parlamenta ima veća budžetska prava.
Kada vlada podnese predlog budžeta parlamentu, budžet se dostavlja svim poslanicima
kako bi se pripremili za raspravu. U međuvremenu, do zasedanja parlamenta rasprava o
predlogu budžeta vodi se u radnim telima.3
O predlogu budžeta raspravlja se u plenumu skupštinskog doma. Ta rasprava počinje
ekspozeom ministra finansija i izveštajima predstavnika budžetskih odbora ili komisija. Poslanici
o predlogu budžeta najpre raspravljaju u načelu a zatim u pojedinostima, kada se odlučuje i o
budžetskim amandmanima članova komisija i članova parlamenta. Načelna debata služi opštoj
pozitivnoj ili negativnoj kritici budžeta i prilika je da se ispita celokupna vladina politika i to je
najpogodniji momenat da se zatraži račun o radu vlade, odnosno o radu pojedinih resora.
Rasprava o predlogu budžeta, odnosno njegovo usvajanje treba da se završi pre početka godine
za koju se budžet donosi, odnosno u toku decembra meseca. Budžetska rasprava okončava se
usvajanjem budžeta u formi zakona ili u formi posebnog pravnog akta koji se objavljuje u
službenim glasilima, u skladu sa načelom budžetske javnosti.
U praksi se može desiti da zbog dužine trajanja budžetske procedure ili zbog
neprihvatanja vladinog predloga budžeta, istekne zakonski rok a da budžet ne bude usvojen. U
3 Hrustić, Hasiba, Finansijsko pravo ( 2006 ), ‘’Fabus fakultet’’, Novi Sad, 2008. god. str. 152
5
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
slučaju kada predstavničko telo ne odobri budžet, tim činom se automatski izražava
nepoverenje prema vladi, koja posle toga mora da podnese ostavku.
Rešenje za ovakve situacije budžetsko zakonodavstvo nalazi u mehanizmu privremenog
finansiranja kako bi se obezbedio kontinuitet u finansiranju javnih rashoda.
2.3.IZVRŠENJE BUDŽETA
Izvršenje budžeta sastoji se u prikupljanju prihoda i finansiranju državnih potreba.
Celokupan proces odvija se kroz naplatu prihoda, njihovu raspodelu na korisnike budžetskih
sredstava i trošenje tih sredstava za predvišene namene.
Poslove izvršenja budžeta obavljaju naredbodavci i računopolagači.
Naredbodavci su organi uprave koji su ovlašćeni da upravljaju državnom imovinom, da
se staraju o prikipljanju državnih prihoda i samostalno odlučuju o raspodeli prihoda koji su im
budžetom za odnosnu godinu dodeljeni. Te funkcije u ime tih organa imaju lica koja stoje na
čelu upravnih organa (ministri, sekretari, direktori državnih agencija i sl.).
Najvažniju ulogu i najveću odgovornost u izvršenju budžeta ima ministar finansija, koja
obuhvata kako trošenje budžetskih sredstava tako i njihovu naplatu.4
Računopolagači su lica u organima kojima je povereno neposredno rukovanje državnom
imovinom i sredstvima. U praksi to su šefovi računovodstva u organim uprave. Oni ne mogu
samostalno da raspolažu državnim sredstvima, već samo izvršavaju naloge naredbodavca. Osim
toga, računopolagači su dužni da se staraju o državnoj imovini i da njome pravilno posluju.
Izvršenje budžeta složen je proces koji ponekad traje i duže od perioda koji je predviđen
za budžet. Klasičan princip budžetskog upravljanja je princip godišnjosti što podrazumeva da se
na kraju godine neiskorišćene aproprijacije ukidaju. Međutim, ovo pravilo može da podstakne
resorne ministre da vrše neplanirane i ekonomski neefikasne rashode pri kraju godine.
U toku izvršenja budžeta se može pojaviti potreba za virmanisanjem sredstava.
Virmanisanje podrazumeva izmenu namena i visine budžetskih sredstava i njihovu upotrebu,
delimično ili u celini za zadovoljenje neke druge potrebe. Ako se pojavi takva situacija da u
nekom delu budžeta nisu predviđena dovoljna sredstva za finansiranje izvesne potrebe,
4 Ibid. str. 155
6
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
naredbodavac, umesto da traži naknadne kredite od predstavničkog tela, može postupati na
dva načina: ili da koristi sredstva budžetske rezerve ili da vrši virmanisanje. To znači prenošenje
viška sredstava sa jedne namene na drugu namenu gde su sredstvanedovoljna. Virmanisanje
predstavlja izuzetnu budžetsku meru koja je dozvoljena samo ako to naročite potrebe
zahtevaju. Virmani se mogu vršiti jedino u okviru sredstava odobrenih u budžetu, odnosno
finansijskom planu.
Uspostavljanje narušene budžetske ravnoteže ili veće promene u nameni trošenja
budžetskih prihoda naziva se rebalans budžeta. Rebalans budžeta sprovodi se po istom
postupku po kome se budžet donosi.
U fazi izvršenja budžeta glavnu ulogu ima ministarstvo finansija odnosno trezor kao
njegov organizacioni deo. Klasične funkcije trezora su da vrši blagajničku službu javno-pravnih
tela, da nastupa kao državni bankar i da vrši finansijsku kontrolu nad izvršenjem budžeta.
2.4.ZAVRŠNI RAČUN BUDŽETA
Usvajanjem završnog računa budžeta okončava se budžetski ciklus. Ovaj dokument
predstavlja rezultate bankarskog poslovanja u protekloj godini. U završnom računu se iskazuju
svi ostvareni prihodi i ukupan raspored sredstava u budžetskoj godini koja je istekla.donosi se
po proceduri koja je slična posrupku za donošenje budžeta. Naime, inicijativu za sastavljanje
završnog računa budžeta imaju isti organi koji vrše pripremu nacrta dužeta. To su nadležni
organi uprave za poslove finansija, odnosno za poslove budžeta. Predlog završnog računa
budžeta vlada dostavlja parlamentu i računskom sudu ili drugom revizorskom organu, radi
kontrole sa gledišta zakonitosti i tačnosti, a donosi se u formi zakona.
Prihvatanje završnog računa daje se politička ocena o ispravnosti rada organa nadležnih
za izvršenje budžeta. Praktičan značaj završnog računa ogleda se u tome što se putem njega
omogućava uvid u finansijske tokove države u prethodnom budžetskom periodu. On pokazuje
kako su se vlada i organi uprave ponašali u odnosu na odluke parlamenta o prikupljanju,
raspodeli i trošenju javnih prihoda. Na osnovu završnog računa može se doći do ocene u kojoj
meri sistem javnih prihoda i rashoda određene zemlje odgovaraju ciljevima društveno-
7
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
ekonomske politike i na osnovu takve ocene eventualno vrđiti odgovarajuće izmene u tom
smislu. Informacije iz završnog računa koriste se pri sastavljanju predloga novog budžeta. Uz to,
zavtšni račun pokazuje u kojoj je meri primenjeno načelo realnosti u predviđanju prihoda i
rashoda. U tom smislu, završni račun može pokazati deficit ili suficit.
3.BUDŽETSKA KONTROLA
Budžetsko finansiranje ne može se zamisliti bez dobro organizovane i efikasne budžetske
kontrole. Budžetskom kontrolom treba da se spreče razne nepravilnosti i zloupotrebe u
raspolaganju budžetskim sredstvima i da se osigura trošenje tih sredstava za tačno utvrđene
namene i u predviđenim iznosima u budžetu. Da bi bila efikasna, kontrola treba da bude
višestruka i da se vrši u raznim momentima budžetskog ciklusa, kako bi bili obuhvaćeni svi
organi angažovani u izvršenju budžeta i sve faze kroz koje prolaze budžetska sredstva. Cilj,
budžetske kontrole jeste podsticanje i sprovođenje budžetske discipline.
Modaliteti budžetske kontrole javljaju se prema više kriterijuma.
Razlikuju se dokumentarna i terenska kontrola. Dokumentarna kontrola se vrši nad
ugovorima, računima i drugim finansijskim dokumentima. Terenska kontrola se sprovodi na licu
mesta, odnosno kod organa kome su poverena budžetska sedstva ili državna imovina.
Prema vremenu obavljanja budžetska kontrola može biti prethodna i naknadna.
Prethodna odnosno preventivna kontrola prethodi isplati rashoda. Tek kada nadležni organ
utvrdi da je raspolaganje javnim prihodima osnovano na propisima, odobriće se , nakon uvida u
priložene dokumente, da se isplata iz budžeta izvrši.
Naknadna kontrola sprovodi se nakon isplate i trošenja sredstava. Za razliku od
prethodne kontrole, ova kontrola ne može da spreči nastanak štetnih posledica za budžet usled
nepravilnog i nezakonitog trošenja javnih prihoda, ali može pokrenuti postupak za naknadu
štete ili preduzimanje odgovarajućih disciplinskih, krivičnih i političkih mera protiv učinioca
nezakonitih radnji.Naknadana kontrola se, po pravilu, vrši prilikom razmatranja završnog računa
budžeta od strane predstavničkog tela.
8
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
Prema subjektima nad kojim se obavlja finansijska kontrola razlikuje se kontrola nad
naredbodavcima i kontrola nad računopolagačima. Kod naredbodavaca se kontroliše
celishodnost upotrebe odobrenih budžetskih sredstava, uz političku odgovornost izvršnih
organa prema predstavničkom telu. Ako se utvrdi odgovornost izvršilaca, sledi razrešenje od
dužnosti. Kod računopolagača ispituje se kako je on rukovodio sredstvima koja su mu poverena
i da li se pri radu pridržavao zakonskih normi. Za razliku od političke odgovornosti
naredbodavca, odgovornost računopolagača je disciplinska i krivična.
Prema organim koji vrše kontrolu trošenja budžetskih sredstava razlikuju se upravna,
institucionalna ( računsko-sudska ) i parlamentarna budžetska kontrola.
Upravna kontrola budžeta je internog karaktera i sprovodi je viši organ uprave nad
nižim u pogledu prikupljanja i raspolaganja javnim prihodima. Viši organi uprave odgovorni su
za finansijsku disciplinu i zakonito trošenje finansijskih sredstava u okviru određenih upravnih
jedinica, pa su zbog toga dužni da prate i proveravaju rad nižih organa u delu rukovanja
budžetskim sredstvima. Upravna budžetska kontrola može biti prthodna i naknadna.5
Institucionalna (računsko-sudska) kontrola jeste kontrola koju vrše posebne institucije
izvan uprave i nezavisno od njenih organa. Ova kontrola je odvojena od izvršne vlasti a kao
autonomna, eksterna i nezavisna omogućuje objektivnu i nepristrasnu proveru pravilnog i
zakonitog upravljanja budžetskim sredstvima. Da bi ove specijalizovane kontrolne institucije
do kraja ostale nezavisne u svom radu od upravnih organa, čija se delatnost u postupku
trošenja budžetskih sredstava kontroliše, njihova organizacija i funkcionisanje je u mnogim
državama pod okriljem parlamenta kao predstavničkog tela.
Danas je institucionalna, eksterna, stručna i nezavisna kontrola organizovana kao
Vrhovna državna revizorska institucija.
Institucionalna kontrola može biti prethodna i naknadna. Ako je primenjena
prethodna kontrola, nijedna se isplata iz budžeta ne sme izvršiti dok organ institucionalne
kontrole ne potvrdi da je isplata zasnovana na zakonu. Naknadna institucionalna kontrola
vrši se prilikom pregleda završnog računa budžeta. Posle izvršenog pregleda ovi kontrolni
5 Vignjević, Nada; Bojovič Petar, javne finansije – pravo,institucije,sistemi, politike Beograd, 2009 god. Str. 139
9
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
organi dostavljaju parlamentu izveštaj sa svojim zapažanjima i primedbama, koji se koristi
tokom rasprave o završnom računu budžeta.
Parlamentarna kontrola jeste politička kontrola koju vrši skupština kao zakonodavni
organ države. Za razliku od upravne i institucionalne kontrole koje se vrše u toku izvršenja
budžeta, politička kontrola se po pravilu odnosi na već istekli period i obavezno se sprovodi
prilikom razmatranja i usvajanja završnog računa budžeta. Razmatrajući završni račun budžeta,
skupština obavlja političku kontrolu rada izvršnih organa u postupku izvršenja budžeta.
Skupštinska kontrola se prvenstveno odnosi na rad naredbodavaca, ministara i rukovodilaca
ustanova, pa se prilikom razmatranja završnog računa ocenjuje njihov rad, tako da se u slučaju
negativne ocene o radu vlade i njenih pojedinih funkcionera, odnosno utvrđenih nepravilnosti u
radu, vrši smenjivanje ministara i drugih odgovornih lica. Neodobravanje budžeta ili završnnog
računa budžeta znači da više ne postoji poverenje predstavničkog tela u izvršnu vlast pa u tom
slučaju vlada mora da podnese ostavku.
Politička budžetska kontrola nema veliki značaj, pa se u praksi svodi na prosto
izglasavanje budžeta i završnog računa budžeta jer ne postoji način da skupština samostalno,
neposredno tokom budžetske godine vrši efikasnu i kvalitetnu kontrolu trošenja budžetskih
sredstava.
Prema odnosu između organa koji je nadležan da obavlja budžetsku kontrolu i korisnika
budžetskih sredstava, budžetska kontrola može biti interna i eksterna. Interna ili unutrašnja
kontrola o raspolaganju budžetskim sredstvima obavlja se unutar korisnika budžetskih
sredstava. Eksternu ili spoljnu kontrolu obavlja određeno telo izvan korisnika budžetskih
sredstava.
4.DRŽAVNA REVIZORSKA INSTITUCIJA
Stil i sadržaj izveštaja revizije javnih rashoda zavisi od pririode i ciljeva te revizije.
Načelno, izveštaji eksterne revizije, gde spada i revizija javnih rashoda mogu se podeliti u dve
kategorije.
Statutarni izveštaj.
Izveštaji namenjeni rukovodstvu organa javne uprave, javnih fondova, javnih
10
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
preduzeca i drugih javnih institucija.
U okviru ove dve kategorije izveštaji se međusobno razlikuju zavisno od vrste revizije i
prostupa koji se promenjuje.
Statutarni izveštaj. Ova vrsta revizorskih izveštaja se izdaje kad postoji zakonska
obaveza da se izvrši revizija i da se dostavi izveštaj. Ova vrsta revizije predviđena je u nasem
zakonu o Saveznom bužetu iz 2000 god.
Statutarni revizorski izveštaji imaju sledeće karakteristike;
Revizor je zakonom obavezan da izradi izveštaj;
Obim izveštaja je određen zakonom;
Kod revizije potvrđivanja ili obuhvatnosti, izveštaj će sadržati misljenje revizora o
raćunovodstvenim dokazima i o stepenu njihove usklađenosti sa zakonom;
Kod revizije o korisnosti i optimizaciji javnih rashoda izveštaj dreba da sadrži
misljenje revizora o ostvarenoj ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti javnih
rashoda koji se ispituju.
Broj podataka koje će uneti u revizorski izveštaj zavisiće od materijalnosti nalaza
revizije.6
Revizorski izveštaji namenjeni rukovodiocima organa i ustanova u javnoj upravi. Ovi
izveštaji se bitno razlikuju od statutarnih izveštaja. Oni nisu zakonom obavezni. Rukovodioci
resora i organa javne uprave, na primer Uprave carina mogu u okviru svog resora i nadležnosti
organizovati internu reviziju javnih rashoda. Svrha ove revizije je da proverava funkcionisanje
internih kontrolnih sistema, utvrđenim zloupotrebama ovlašećenja i drugim nezakonitim
radnjama, takođe mora da obuhvati i predloge revizora za otklanjanje uočenih propusta i
slabosti u radu. Kako bi se isto brzo i efikano otklonili i time obezbedilo funkcionisanje službe,
odnosno organa po zakonu. To ne rade eksterni revizotri javnih rashoda. Oni utvrde
nepravilnost u radu ili propuste i greške u preglednim računovodstvenim izveštajima i drugim
evidencijam, prekoračenja zakonitosti, obim nastale štete i slično i o tom svom radu
obaveštavaju skupštinu, koja zatim odlučuje o odgovornosti organa kod koga su utvrđene
zakonske nepravilnosti i slabost funkcionisanja organizacije resora.
6 Ibid. str. 151
11
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
Da bi izbegli ovaj rizik rukovodioci velikih i složenih organa javne uprave, kao što su:
Upava carine, fondovi zdravstvenog osiguranj, fondovi penzionog osiguranja, Javna
elektroprivreda srbije, Pošta, Javna železnička preduzeća, Javno preduzeće za puteve i slična
treba da organizuju internu reviziju javnih rashoda. Interna revizija javnih rashoda primenjuje
iste revizijske standarde, pravila i procedure, kao i eksterna revizija javnih rashoda, koja je po
zakonu obavezna, utvrdi da je dobro postavljena interna revizija javnih rashoda i pravilno
primenjuje revizijska pravila i standarde, prihvata iste i značajno smanjuje revizijski rizik, čime su
rukovodioci resora „zaštićeni“ od eventualnih „revizijskih“ iznenađenja i gubitka mandata.
4.1 MESTO I ULOGA NEZAVISNE REVIZIJE JAVNIH RASHODA
Nezavisna revizija javnih rashoda ima izuzetno važnu ulogu i mesto u ukupnim
aktivnostima zemalja tržišne privrede za ostvarivanje dugoročne monetarne stabilnosti,
suzbijanje inflacija, podsticanje investicionih ulaganja, rast proizvodnje, zaustavljanje porasta
javnih rashoda i efektno usklađivanje javnih prihoda i rashoda, a samim tim otklanjanje
tendencije nezdravog finansiranja javnih rashoda iz budžetskih deficita.
U svim zemljama sa razvijenom tržišnom privredom i institucijama demokratskog
parlamentarnog sistema nezavisna revizija generalno, a revizija javnih rashoda posebno, ima
značajnu ulogu u ostvarivanju stabilnosti finansijskog sistema zemlje.
Nezavisna revizija pregleda, proverava i atestira finansijske izveštaje koji se podnose od
strane odgovornih rukovodilaca i državnih organa, Skupštinama i drugim najvećim telima javnog
sektora na verifikaciju. Pod time se podrazumeva da visko obrazovani i stručno kompetentan
revizor javnih rashoda pregleda finansijske izveštaje i druge relevantne informacije i bez
spoljnih i drugih uticaj, nezavisno utvrdi svoje revizorsko mišljenje na osnovu izvršene revizije i u
vezi sa njim izdaje atest o njihovom realnom, istinitom i objektivnom prikazu.
Suština nezavisne revizije javnih rashoda nije samo u kontroli ispravnosti prezentiranih
finansijskih izveštaj, već monogo značajnije u proveri funkcionisanja internih konrolnih sistema
koji postoje u ministarstvima, javnim fondovima, zdravstvenim organizacijama, univerzitetim,
12
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
objektima kulture i drugim institucijama koje su finansirane iz budžeta. Nezavisna revizija javnih
rashoda ima izuzetno važnu ulogu i zauzima visoko mesto u sveukupnim aktivnostima zemanja
tržišne privrede za ostvarivanje dugorošne budžetkse ravnoteže, monetarne stabilnosti,
suzbijanja inflacije i podsticanje investicionih ulaganja.7
Postojanje nezavisne državne revizije neminovno doprinosi ostvarivanju viskoe
finansijske i budžetske discipline. Sama činjenica da će sve odluke o trošenju sredstava javnih
rashoda biti podvrgnute detaljnom ispitivanju od strane nezavisne revizije doprinosi razvoju
kvaliteta u javnim finansijama. Nezavisna državna revizija povećava odgovornost svih subjekata
koji naplaćuju, upravljaju i troše javna sredstva u smislu njihovog ispravnog korišćenja. Ova
odgovornost se ostvaruje organizovanjem i vođenjem urednog budžetskog računovodstva i
izradom odgovarajućih računovodstvenih i finansijskih izveštaja.
Odgovornost institucija i organizacija u javnom sektoru mora biti rigoroznija od
odgovornosti koja se zahteva u privredi i privatnom sektoru. Za ovo postoje brojni razlozi. Na
primer preduzeća ili banke koje plaćaju porez na promet proizvoda ili usluga ne mogu da vezuju
svoj doprnos javnim prihodima dobijanjem kao protivusluga od vlade odgovarajuće beneficije ili
privilegovanog položaja u odnosu na druge organizacije koje su platile manji porez ili imale
druge privredne teškoće, nepovoljnije prirodne resurse, ograničavajuće spoljne faktore i slično.
Zato se moraju u javnom preduzeću jasno identifikovati delatnosti koje nisu profitabilne, a koje
služe zadovoljenju javnih potreba i njih treba odvojeno obračunati kako bi se javno preduzeće
adekvatno kompenzovalo i svako finansiranje postalo transparentno.
U skladu sa načelom organzovanja i podelom na organizacione entitete javna preduzeća
treba da postave ciljeve svog daljeg razvoja i da utvrde srategiju dolaska do postavljenih ciljeva.
Pri tome je potrebna stalana kontrola dostignutog i merenje performansi. Neki od ciljeva koje
preduzeče može postaviti jesu: finansijsko samoizdržavanje, smanjenje troškova, povećanje
profita, povećanje stope povraćaja sredstava.
Nezavisna revizija koju vrši javno priznato društvo za revizju obično povećava kredibilitet
društva pa prema tome i njegove izglede za privlačenje investicija.
Prava i dužnosti eksternog revizora su:
7 Isailović, Zoran, Javne finansije I finansijsko pravo ( 2009 ), ‘’Centar za publikacije’’,Niš. 2006. god. str. 168
13
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
Da vrši reviziju saglasno našim zakonima i međunarodno prihvaćenim
standardima.
Da upoznaje društvo sa svim relevantinm informacijama o zakonskim uslovima za
vršenje revizije.
Da obezbedi društvu u kom se vrši revizija izveštaj o reviziji u roku određenim ugovorom
između eksternog revizora i društva.
Obezbedi čuvanje dokumenata dobijenih ili sačinjenih tokom revizije, ne dozvoli
objavljivanje sadržaja ovih dokumenata bilo kojim neovlašćenim licima bez saglasnosti društva,
osim kada je to objavljivanje propisano zakonom.
5.ZAKLJUČAK
U svom prethodnom izlaganju pokušao sam da na što bolji i jednostavniji način prikažem
i objasnim funkcionisanje i pojam budžeta, kao vrlo bitnog plana i programa koji svaka uzemlja
donosi na godišnjem nivou.
Na samom početku bilo je reči ukratko o budžetskom pravu, dakle njegovom pojmu i
oblicima u kojima se javlja.
14
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
Drugi deo se odnosio na budžetsku proceduru, koja se odvija u nekoliko faza. Počev od
nacrta do skupštinskog usvajanja.
Svakako da kontrola predstavlja neminovnost budžeta, da bi bila razumna treba da se
vrši u raznim momentima budžetskog ciklusa.
I na kraju bilo je reči o državnoj reviziji, njenom značaju, oblicima u kojima se javlja i
kako ona utiče na rad javnih privredinh društava.
6.LITERATURA
Vignjević, Nada; Bojovič Petar, Javne finansije – pravo,institucije,sistemi, politike Beograd, 2009
god.
Hrustić, Hasiba, Finansijsko pravo ( 2006 ), ‘’Fabus fakultet’’, Novi Sad, 2008. god
15
Budžetsko pravo, procedura, kontrola I revizija budžeta
Isailović, Zoran, Javne finansije I finansijsko pravo ( 2009 ), ‘’Centar za publikacije’’,Niš
16