bujold, lois mcmaster - 07. braća po oružju

206
corry corry corry corry Čekajući da mu iz Carske zarobljenika na Dagooli, admir plaćenika, morat će vrijeme sv kao poručnik Miles Vorkosigan uzaludnog čekanja razvlače u popravke, za koje nema novca bratićem Ivanom, Miles će upl Uz već poslovičnu financijsku kriza (ljubav, ah, ljubav), koju nakon dva-tri pokušaja atentat zapravo atentatori žele ubiti: a No istinske komplikacije nasta ww ww ww ww 1 e riznice stigne honorar za opasnu operaciju s iral Miles Naismith, zapovjednik čuvenih den vog zasluženog odmora na Zemlji provesti kr n, posilni vojnog atašea u barrayarskoj amba u dosadnoj rutini uredskih poslova, Milesova o a, i skuplja pristanišne pristojbe u orbiti. Dijel loviti u more kriza. krizu (lova nikako ne stiže) nastupit će i dubo će uskoro slijediti i panična kriza povjerenja ( ata), da bi sve kulminiralo manijakalnom krizo admirala Naismitha ili poručnika Vorkosigana aju kada Miles počne slijediti tragove zavjere. ww ww ww ww.crostuff.net spašavanja ratnih ndariijskih rajnje neugodno - asadi. Dok se tjedni oštećena flota čeka leći očaj sa svojim oka emocionalna (kome vjerovati om identiteta (koga a). .

Upload: mladen-barkovic

Post on 05-Mar-2015

149 views

Category:

Documents


15 download

TRANSCRIPT

Page 1: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry

Čekajući da mu iz Carske riznice stigne honorar za opasnu operaciju spašavanja ratnih zarobljenika na Dagooli, admiral plaćenika, morat će vrijeme svog zasluženog odmora na Zemlji provesti krajnje neugodno kao poručnik Miles Vorkosigan, posilni vojnog atašea u barrayarskoj ambasadi. Dok se tjedni uzaludnog čekanja razvlače u dosadnoj rutini uredskih poslova, Milesova oštepopravke, za koje nema novca, i skuplja pristanišne pristojbe u orbitibratićem Ivanom, Miles će uploviti u more kriza.Uz već poslovičnu financijsku krizu (lova nikako ne stiže) nastupit kriza (ljubav, ah, ljubav), koju ćnakon dva-tri pokušaja atentata), da bi sve kulminiralo manijakalnom krizom identiteta (koga zapravo atentatori žele ubiti: admirala Naismitha ili poruNo istinske komplikacije nastaju kada Miles po

wwwwwwwwwwww

1

i da mu iz Carske riznice stigne honorar za opasnu operaciju spašavanja ratnih zarobljenika na Dagooli, admiral Miles Naismith, zapovjednik čuvenih dendariijskih

e vrijeme svog zasluženog odmora na Zemlji provesti krajnje neugodno nik Miles Vorkosigan, posilni vojnog atašea u barrayarskoj ambasadi. Dok se tjedni

e u dosadnoj rutini uredskih poslova, Milesova oštepopravke, za koje nema novca, i skuplja pristanišne pristojbe u orbiti. Dijele

e uploviti u more kriza. nu financijsku krizu (lova nikako ne stiže) nastupit će i duboka emocionalna

kriza (ljubav, ah, ljubav), koju će uskoro slijediti i panična kriza povjerenja (kome vjetri pokušaja atentata), da bi sve kulminiralo manijakalnom krizom identiteta (koga

zapravo atentatori žele ubiti: admirala Naismitha ili poručnika Vorkosigana).No istinske komplikacije nastaju kada Miles počne slijediti tragove zavjere.

wwwwwwwwwwww.crostuff.net

i da mu iz Carske riznice stigne honorar za opasnu operaciju spašavanja ratnih uvenih dendariijskih

e vrijeme svog zasluženog odmora na Zemlji provesti krajnje neugodno - nik Miles Vorkosigan, posilni vojnog atašea u barrayarskoj ambasadi. Dok se tjedni

e u dosadnoj rutini uredskih poslova, Milesova oštećena flota čeka . Dijeleći očaj sa svojim

e i duboka emocionalna na kriza povjerenja (kome vjerovati

tri pokušaja atentata), da bi sve kulminiralo manijakalnom krizom identiteta (koga nika Vorkosigana).

ne slijediti tragove zavjere.

Page 2: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

2

Lois McMaster Bujold

BRAćA PO ORUžJU

Brothers in Arms © 1989

PRVO POGLAVLJE

Njegov borbeni shuttle zgurio se tih i nepomičan u pristaništu za popravke. Milesu nije bilo do smijeha, ali njegovu kritičnom oku izgledao je baš - mrzovoljan. Oplata od metala i fiberplastike bila je izgrebana, izudarana i nagorjela. A bio je to tako ponosan, blještav, djelotvoran brod dok je bio nov. Možda je od silnih trauma doživio psihotičku promjenu ličnosti. Bio je nov prije nekoliko tako kratkih mjeseci...

Miles je iscrpljeno protrljao lice i ispustio dah. Ako je ovdje i bilo ikakvih zametaka psihoze, oni nisu bili u tehničkoj opremi. Rugala se žaba konju, zaista. Skinuo je noge u čizmama s klupe preko koje je bio izvaljen i uspravio se, barem onoliko koliko mu je to dopuštala njegova iskrivljena kralježnica. Zapovjednica Quinn, pazeći na svaki njegov pokret, krenula je za njim.

"A ovo", Miles je odšepesao uzduž trupa i pokazao na lijeva bočna vrata shuttlea, "je konstrukcijski nedostatak koji me najviše brine." Pokretom je pozvao prodajnog inženjera iz Kaymerova orbitalnog brodogradilišta da im priđe bliže. "Rampa koja se spušta kroz ova vrata izvlači se i uvlači automatski, s dodatnom mogućnošću ručnog upravljanja - dosad je sve u redu. Ali njezino uvučeno spremište nalazi se unutar otvora, što znači da se da hermetički zatvoriti. Vjerujem da možete zamisliti kakve to posljedice ima." Miles nije morao zamišljati te posljedice; gorjele su mu u pamćenju zadnja tri mjeseca. Ponavljanje scene bez mogućnosti zaustavljanja.

"Jeste li to otkrili na nezgodan način na Dagooli IV, admirale Naismith?" upitao je inženjer tonom iskrenog zanimanja.

"Aha. Izgubili smo... neke ljude. Bio sam prokleto blizu jednome od njih."

"Shvaćam", rekao je inženjer s punim poštovanjem. Ali obrve su mu se trznule.

Page 3: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

3

Kako ti to može biti zabavno... ? Na sreću po svoje zdravlje, inženjer se nije nasmiješio. Mršav čovjek malo viši od prosjeka, posegnuo je rukom uz bok shuttlea i prešao dlanom po utoru o kojem je Miles govorio, propeo se isturene brade, zavirio uokolo i promrmljao neke zabilješke u svoj diktafon. Miles je odolio porivu da počne poskakivati gore-dolje kao žaba, pokušavajući vidjeti što to gleda. To ne bi bilo dostojanstveno. Milesove su oči bile otprilike negdje u ravnini inženjerovih prsa, i trebale bi mu ljestve od oko metra visine samo da bi, stojeći na prstima, dosegao utor rampe. U ovom trenutku bio je previše umoran za tjelovježbu, a nije namjeravao zamoliti Elli Quinn da ga pridigne. Trznuo je bradom prema gore u starom nevoljnom nervoznom tiku i pričekao u paradnom stavu otpust, kakav je odgovarao njegovoj odori, s rukama spojenim na leđima.

Inženjer je bučno skočio natrag na tlo pristaništa. "Da, admirale, mislim da se Kaymer može pobrinuti za vaš problem. Koliko ste rekli da imate ovakvih shuttlea?"

"Dvanaest." Četrnaest manje dva jednako dvanaest. Osim u matematici Slobodne dendariijske plaćeničke flote, gdje je četrnaest shuttlea manje dva bilo jednako dvije stotine i sedam - mrtvih. Prestani s tim, odlučno je rekao Miles brojaču podsjetniku pri dnu svoga uma. To sada više nikomu ne koristi.

"Dvanaest." Inženjer je to zabilježio. "Što još?" Pogledao je otrcani shuttle.

"Moj inženjerski odjel pobrinut će se za manje popravke jer ćemo, kako se čini, zaista neko vrijeme ostati na miru, na jednom mjestu. Ja sam se htio osobno pobrinuti za ovaj problem s rampom, ali moj zamjenik, komodor Jesek, je glavni inženjer flote i on bi htio razgovarati s vašim ljudima koji se bave tehnikom skoka o ponovnom podešavanju nekih od naših Necklinovih osovina. Imam jednog skočnog pilota s ozljedom glave, ali mikrokirurgija skakačkih implantata nije, koliko znam, Kaymerova specijalnost. Kao ni oružani sustavi?"

"Zaista ne", složio se inženjer užurbano. Dotaknuo je trag vatre na izbrazdanoj površini shuttlea, možda fasciniran nasiljem kojem je trag bio tihim svjedokom, jer je dodao: "Kaymer orbitalci uglavnom servisiraju trgovačke brodove. Plaćenička flota je pomalo neuobičajena u ovom dijelu crvotočnog neksusa. Zašto ste došli k nama?"

"Bili ste najbolji ponuđač."

"Oh - ne korporaciji Kaymer. Na Zemlju. Pitao sam se kako to da ste došli na Zemlju? Mi smo poprilično izvan glavnih trgovačkih putova, osim za turiste i povjesničare. Ovaj... tu vlada mir."

Pita se imamo li ovdje neki ugovor, shvatio je Miles. Ovdje, na planetu s devet milijardi duša, čija bi udružena vojna snaga izgledala kao dječja igra prema pet tisuća Dendariija - naravno. On vjeruje da namjeravam izazivati nevolje na staroj majci Zemlji? Ili misli da bih prešao preko sigurnosti i rekao mu to čak i kad bi bilo tako... "Mir, upravo tako", rekao je Miles glatko. "Dendariima treba odmora i obnove. Miran planet udaljen od glavnih kanala neksusa je upravo ono što je liječnik preporučio." U sebi se zgrčio, pomislivši na liječnički račun koji je tek trebao stići.

Page 4: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

4

Nije bila stvar u Dagooli. Operacija spašavanja bila je taktički trijumf, gotovo vojničko čudo. Njegovi ljudi uporno su ga u to uvjeravali, tako da bi možda mogao početi vjerovati kako je to istina.

Proboj s Dagoole IV bio je treći najveći bijeg ratnih zarobljenika u povijesti, rekao je komodor Tung. Budući da je vojna povijest bila Tungov opsesivni hobi, on bi to trebao znati. Dendarii su uspjeli ugrabiti više od deset tisuća zarobljenih vojnika, čitav jedan logor ratnih zarobljenika, pod nosom Cetagandskog carstva, i pretvoriti ih u jezgru nove gerilske vojske na planetu koji su Cetagandanci prethodno bili smatrali lakim zalogajem. Troškovi su bili tako mali, u usporedbi sa spektakularnim rezultatima -osim pojedinaca koji su za taj trijumf platili vlastitim životima, za koje je cijena bila nešto beskonačno, podijeljeno s nulom.

Ono što je došlo poslije Dagoole bilo je pretjerano skupo za Dendariije, bijesni Cetagandanci u osvetničkom progonu. Slijedili su ih svojim brodovima sve dok se Dendarii nisu uspjeli provući s onu stranu političkih jurisdikcija preko kojih cetagandski vojni brodovi nisu mogli proći; lovili su ih i dalje tajnim skupinama za ubojstva i sabotažu. Miles se nadao da su sad barem opozvali ubilačke ekipe.

"Jeste li svu tu paljbu našli na Dagooli IV?" nastavio je inženjer, sa zanimanjem proučavajući shuttle.

"Dagoola je bila tajna operacija", rekao je Miles ukočeno. "Ne razgovaramo o njoj."

"Bila je na svim vijestima prije nekoliko mjeseci", uvjeravao ga je Zemljanin.

Boli me glava... Miles je pritisnuo čelo dlanom, prekrižio ruke i oslonio na njih bradu, smješkajući se inženjeru. "Predivno", promrmljao je. Zapovjednica Quinn se trznula.

"Je li istina da su Cetagandanci ucijenili vašu glavu?" upitao je inženjer veselo.

Miles uzdahne. "Da."

"Oh", reče inženjer. "Ah. Ja sam mislio da se to samo tako priča." Malčice se odmaknuo, kao da mu je neugodno ili kao da bi atmosfera morbidnog nasilja koja je okruživala plaćenika bila kakva zaraza koja bi mogla nekako prijeći na njega, ako se previše približi. Mogao bi biti i u pravu. Pročistio je grlo. "Dakle, što se tiče nacrta plaćanja za promjene u konstrukciji - što ste imali na umu?"

"Gotovina pri isporuci", rekao je Miles smjesta, "nakon prihvaćanja koje će slijediti provjeru i odobrenje vašeg rada što će učiniti moji inžinjerci. To su bili uvjeti u vašoj ponudi, čini mi se."

"Ah - da. Hm." Zemljanin je s mukom otrgnuo svoju pozornost od samog stroja; Milesu se činilo da ga vidi kako se prebacuje iz tehničke u poslovnu brzinu. "To su uvjeti koje normalno nudimo našim registriranim mušterijama."

"Slobodna dendariijska plaćenička flota je ustanovljena korporacija. Registrirana je pri Jacksonovu skrovištu."

Page 5: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

5

"Hm, da, ali - kako da kažem - najegzotičniji rizik kojem se naše uobičajene mušterije inače izlažu je bankrot, protiv čega imamo različite zakonske zaštite. Vaša plaćenička flota je, ovaj..."

Pita se kako će pokupiti plaću od mrtvaca, pomisli Miles.

"—znatno rizičnija", završio je inženjer iskreno. Slegnuo je ramenima u znak isprike.

Čovjek je bar pošten, ako ništa drugo...

"Nećemo podići našu zabilježenu ponudu. Ali bojim se da ćemo morati zatražiti plaćanje unaprijed."

Kad već izmjenjujemo uvrede... "Ali to nama ne daje nikakvu zaštitu protiv lošeg rada", reče Miles.

"Možete nas tužiti", primijetio je inženjer, "kao i svatko drugi."

"Mogao bih vam raznijeti..." Milesovi prsti zabubnjali su po šavu hlača gdje nije bilo futrole. Zemlja, stara Zemlja, stara civilizirana Zemlja. Zapovjednica Quinn, stojeći pokraj njegova ramena, dotakla mu je lakat prolaznim pokretom suzdržavanja. Dobacio joj je kratak, umirujući osmijeh - ne, ne namjerava si dopustiti da ga zanesu -egzotične - mogućnosti admirala Milesa Nasimitha, zapovjednog časnika Slobodne dendariijske plaćeničke flote. Samo je umoran, govorio je njegov smiješak. Lagano širenje sjajnih smeđih očiju je odgovorilo: Gluposti, gospodine. Ali to je bila jedna druga rasprava, koju neće nastaviti ovdje, naglas, na javnom mjestu.

"Možete", rekao je inženjer neutralno, "potražiti i neku bolju ponudu, ako želite."

"Potražili smo je", reče Miles kratko. Što vi dobro znate... "Dobro. Ovaj... kako bi bilo... pola unaprijed i pola pri isporuci?"

Zemljanin se namrštio, stresao glavom. "Kaymer ne pretjeruje u svojim procjenama troškova, admirale Naismith. A što se tiče premašivanja troškova, tu smo među najnižima. Time se ponosimo."

Od izraza premašivanje troškova Milesa su zaboljeli zubi, u svjetlu sjećanja na Dagoolu. Koliko su ovi ljudi uopće znali o Dagooli, uostalom?

"Ako vas zaista brine kvaliteta našeg posla, isplatna svota može se položiti na račun pod upravom neutralne treće strane, recimo neke banke, sve dok ne prihvatite našu isporuku. To nije baš zadovoljavajući kompromis, s Kaymerova stajališta, ali - dalje od toga ne bih mogao ići."

Neutralna treća zemaljska strana, pomisli Miles. Da nije prethodno provjerio kvalitetu Kaymerova rada, ne bi bio ovdje. Miles je mislio na svoju vlastitu likvidnost. Što nije bio Kaymerov problem.

"Imate problema s likvidnošću, admirale?" upitao je Zemljanin sa zanimanjen. Milesu se učinilo da mu u očima vidi podizanje cijene.

Page 6: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

6

"Nikakvih", slagao je Miles besramno. Govorkanja o dendariijskim poteškoćama s gotovinom mogla bi naškoditi i većim stvarima od ovog pogađanja oko popravaka. "U redu. Gotovina unaprijed, koja će ostati u pohrani." Ako već on ne bude mogao koristiti svoje fondove, neće ni Kaymer. Pokraj njega, Elli Quinn je udahnula zrak kroza zube. Zemaljski inženjer i plaćenički vođa ozbiljno su si stisnuli ruke.

Slijedeći prodajnog inženjera natrag prema njegovu uredu, Miles je načas zastao pokraj vidikovca koji je uokvirivao lijep pogled iz orbite na Zemlju. Inženjer se nasmiješio i uljudno, pa čak i ponosno, pričekao na njih, proučavajući Milesov pogled.

Zemlja. Stara, romantična, povijesna Zemlja, velika plava špekula osobno. Miles je oduvijek vjerovao da će jednog dana doputovati ovamo, premda sigurno ne pod ovakvim okolnostima.

Zemlja je još bila najveći, najbogatiji, najraznolikiji i najnaseljeniji planet u cijelom crvotočnom neksusu svemira što ga je istražila raštrkana ljudska rasa. Nedostatak dobrih izlaznih točaka u lokalnom svemiru Sunca i razjedinjenost vladavine činili su Zemlju, sa šire, galaktičke točke gledišta, vojno i strateški beznačajnom. Ali Zemlja je još upravljala, ako već nije vladala, kulturnom nadmoći. S više ratnih ožiljaka od Barrayara, tehnički podjednako napredna kao Kolonija Beta, završna točka svih hodočašća, bila ona vjerska ili svjetovna - i s obzirom na to, glavna veleposlanstva sa svih svjetova koji su si to mogli priuštiti bila su okupljena upravo ovdje. Uključujući, pomislio je Miles blago grickajući kažiprst, uključujući tu i Cetagandance. Admiral Naismith mora se poslužiti svim sredstvima da ih izbjegne.

"Gospodine?" Elli Quinn je prekinula njegovu meditaciju. Načas se osmjehnuo gore prema fino isklesanom licu, najljepšem koje joj je njegov novac mogao kupiti nakon opeklina od plazme, pa ipak, zahvaljujući genijalnim kirurzima, još uvijek nepogrešivo Ellinu licu. Kad bi bar svaka žrtva iz borbe u njegovoj službi mogla biti tako nadoknađena. "Komodor Tung je na komkonzoli, treba vas", produžila je.

Njegov smiješak se objesio. Što sad? Napustio je vidikovac i krenuo za njom da zauzme ured prodajnog inženjera jednim uljudnim, neumoljivim: "Molim vas, ispričajte nas."

Mirno, široko lice njegova eurazijskog trećeg časnika stvorilo se nad vid-pločom.

"Reci, Ky?"

Ky Tung, već bez odore i u civilnoj odjeći, kratko mu je kimnuo umjesto da salutira. "Upravo sam završio dogovore s centrom za oporavak, za naših devetero teških ranjenika. Prognoze su dobre, najvećim dijelom. I vjeruju da će biti u stanju povratiti četvero od osmero zamrznutih mrtvaca, možda i pet, ako bude sreće. A ovdašnji liječnici čak misle da će moći popraviti Demmijev skočni set nakon što živčano tkivo zacijeli. Za određenu cijenu, naravno..." Tung je naveo cijenu u federalnim kreditima; Miles ju je u sebi preveo u barrayarske carske marke i proizveo sićušan skvičavi zvuk.

Tung se iscerio, shvaćajući. "Aha. Ukoliko ne želiš preskočiti ovaj zadnji popravak. Samo to košta koliko sve ostalo zajedno."

Page 7: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

7

Miles je stresao glavom, mršteći se. "U svemiru ima dosta ljudi koje bih mirno prevario, ali moji ranjenici nisu među njima."

"Hvala ti", reče Tung, "slažem se s tobom. Dakle, više-manje sam spreman otići odavde. Zadnje što još moram napraviti je potpisati priznanicu kojom osobno preuzimam odgovornost za račun. Jesi li potpuno siguran da ćeš ovdje moći pokupiti plaću koju nam duguju za operaciju na Dagooli?"

"To mi je sljedeće na redu, upravo krećem", obećao je Miles. "Samo ti mirno potpiši, ja ću se pobrinuti da sve bude u redu."

"Dogovoreno, gospodine", reče Tung. "Jesam li nakon toga na dopustu?"

Tung sa Zemlje, jedini Zemljanin kojeg je Miles ikad upoznao - što je vjerojatno objašnjavalo podsvjesne pozitivne osjećaje koje je gajio prema ovom mjestu, pomisli Miles. "Koliko ti dopusta do sad već dugujemo, Ky, negdje oko godinu i pol?" I sve to plaćeno, nažalost, dodao je sitni glasić u njegovu umu, potisnut kao nedostojan. "Možeš uzeti slobodno koliko god hoćeš."

"Hvala." Tungovo lice umekšalo. "Upravo sam razgovarao sa svojom kćeri. Dobio sam unuka!"

"Čestitam", reče Miles. "To ti je prvi?"

"Da."

"Samo ti onda idi. Ako bilo što iskrsne, mi ćemo se za to pobrinuti. Ti si nezamjenjiv samo u borbi, ha? Ovaj... a gdje ćeš biti?"

"U kući svoje sestre. Brazil. Tamo imam valjda četiri stotine rođaka."

"Brazil, u redu." Gdje je, dovraga, Brazil? "Dobro se provedi."

"Hoću." Tungovo pozdravno polusalutiranje bilo je izrazito nehajno. Lice mu je nestalo s vida.

"Prokletstvo", uzdahne Miles, "mrzim ga izgubiti makar se radilo o dopustu. A mora se priznati da ga zaslužuje."

Elli se nagnula preko naslona njegova stolca. Dah joj je jedva dodirivao njegovu tamnu kosu, njegove tamne misli. "Smijem li primijetiti, Miles, da on nije jedini viši časnik kome je stvarno potrebno malo dopusta? Čak i ti se moraš povremeno osloboditi stresa. A i sam si bio ranjen."

"Ranjen?" Napetost je stegnula Milesovu čeljust. "Oh, kosti. Slomljene kosti se ne broje. Cijeli život imam te proklete krhke kosti. Naprosto se moram naučiti oduprijeti iskušenju i ne igrati više terenskog časnika. Mjesto za moju guzicu je udobna podstavljena stolica u taktičkoj prostoriji, a ne na bojišnici. Da sam unaprijed znao da će Dagoola postati tako - izravna, bio bih poslao nekog drugog da odigra lažnog ratnog zarobljenika. U svakom slučaju, eto ti ga. Imao sam dopust u bolnici."

Page 8: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

8

"I zatim proveo mjesec dana bauljajući uokolo kao krio-leš podgrijan u mikrovalnoj. Kad bi ušao u sobu, to bi sličilo posjeti Neumrlih."

"Cijeli posao na Dagooli sam vodio na čistoj histeriji. Ne možeš tako dugo biti na vrhuncu a da to ne platiš malim padom. Bar ja to ne mogu."

"Moj dojam je bio da tu ima još nešto."

Okrenuo je stolac da je pogleda u oči, opako iskežen. "Pusti me na miru! Da, izgubili smo neke dobre ljude. Ne volim gubiti dobre ljude. Plačem pravim suzama - nasamo, ako nemaš ništa protiv!"

Ustuknula je, povrijeđena izraza. Natjerao je svoj glas da omekša, duboko posramljen svojim praskanjem. "Oprosti, Elli. Znam da sam bio napet. Smrt onog jadnog ratnog zarobljenika koji je pao iz shuttlea me potresla više nego... više nego što sam si smio dopustiti. Izgleda da ne mogu..."

"Ja sam pretjerala, gospodine."

To "gospodine" bilo je poput igle koja probada neku drvenu voodoo lutku. Miles se namrštio. "Ne, sve je u redu."

Zašto, zašto, zašto, od svih idiotskih stvari koje je učinio kao admiral Nasimith, zašto je ikad ustanovio izričitu politiku da nikad ne traži tjelesnu intimnost ni sa kim u svojoj vlastitoj organizaciji? U tom trenutku se bilo činilo kao dobra zamisao. Tung je to odobrio. Tung je bio djed, za Boga miloga, jajca su mu se vjerojatno već odavno posušila. Miles se sjećao kako je odbio prvi korak koji je Elli ikad učinila prema njemu. "Dobar časnik ne kupuje u vlastitoj trgovini", bio je objasnio blago. Zašto ga nije tresnula po vilici zbog takve gluposti? Prihvatila je nenamjernu uvredu bez komentara i nikad više nije ništa pokušala. Je li ikad shvatila da je zapravo htio da se te riječi odnose na njega, a ne na nju?

Kad god bi duže vrijeme bio s flotom, obično bi se trudio poslati je na udaljene dužnosti, s kojih se neizbježno vraćala sa savršenim rezultatima. Bila je vodila prethodnicu na Zemlju i pronašla je Kaymera i većinu drugih njihovih opskrbljivača prije nego što je Dendariijska flota stigla u orbitu. Dobar časnik; nakon Tunga, vjerojatno i najbolji kojeg je imao. Što ne bi dao da uroni u to vitko tijelo i izgubi se u njemu, sada? Prekasno, izgubio je svoju šansu.

Njezine meke usnice zagonetno su se zgrčile. Zagrlila ga je - možda sestrinski. "Više te neću gnjaviti time. Ali bar razmisli. Mislim da nikad u životu nisam vidjela ljudsko biće kojem je ševa trebala više nego tebi ovog časa."

O, Bože, kakav šlagvort - što te riječi zapravo znače? Prsa su mu se stisla. Suboračka primjedba, ili poziv? Ako je samo primjedba, a on je pogrešno prihvati kao poziv, hoće li ona pomisliti kako on pokušava od nje izmamiti seksualne usluge? A ako je obrnuto, hoće li se ona opet uvrijediti i ne pogledati ga sljedećih tisuću godina? Panično se osmjehnuo. "Lova", izvalio je. "Ono što meni treba ovog časa je lova, a ne ševa. Nakon toga - nakon toga, hm... možda bismo mogli pogledati neke stvari. Bio bi zločin da dođemo ovamo a ne vidimo ništa od stare Zemlje, pa makar i slučajno. Ja bih u svakom slučaju dolje stalno morao imati tjelesnog čuvara, mogli bismo se udružiti."

Page 9: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

9

Uzdahnula je i uspravila se. "Da, dužnost je na prvom mjestu, naravno."

Da, dužnost je na prvom mjestu. A njegova sljedeća dužnost jest da se prijavi poslodavcima admirala Naismitha. Nakon toga, sve njegove nevolje bit će znatno jednostavnije.

Miles bi bio volio da se mogao presvući u civilnu odjeću prije nego što je krenuo na ovu ekspediciju. Njegova besprijekorna, sivo-bijela dendariijska admiralska odora bila je prokleto upadljiva u ovom shopping centru. Ili da je bar natjerao Elli da se presvuče - mogli su se pretvarati da su vojnik na dopustu i njegova djevojka. Ali njegove civilke bile su spremljene u nekakvoj kutiji nekoliko planeta daleko - hoće li ikad više doći do njih? Odjeća mu je bila rađena po narudžbi i skupa, ne toliko kao statusni simbol koliko iz čiste potrebe.

Obično je bio u stanju zaboraviti neobičnosti svoga vlastitog tijela - pretjerano velika glava još naglašena kratkim vratom smještenim na iskrivljenu kralježnicu, sve stisnuto na visinu od stotinu i četrdeset i pet centimetara, naslijeđe prenatalne nesreće - ali ništa, u njegovu vlastitom umu, nije više naglašavalo njegove nedostatke nego pokušaji da posudi odjeću od nekoga normalne veličine i oblika.

Jesi li siguran da se osjećaš upadljivo baš zbog odore, mali? pomislio je. Ili se opet igraš glupih igara sa samim sobom ? Prestani.

Opet se usredotočio na svoju okolicu. London, grad u kojem se nalazila svemirska luka, slagalica skoro dva tisućljeća sukobljenih graditeljskih stilova, bio je zadivljujuć. Sunčano svjetlo koje je padalo kroz oslikane staklene lukove trgovačkog centra bilo je zapanjujuće bogatih boja, presjecajući im dah. I samo to bi već bilo dovoljno da pogodi kako mu se oko vratilo na planet predaka. Možda će kasnije imati priliku posjetiti još neka povijesna mjesta, recimo podvodni posjet jezeru Los Angeles ili New York iza velikih brana.

Elli je još jedanput nervozno zaokružila oko klupe pod svjetlosnim satom, proučavajući gomilu. Bila je vrlo mala vjerojatnost da bi se na tom mjestu pojavile cetagandske udarne trupe, ali svejedno mu je godila njezina pozornost, jer mu je omogućavala da bude umoran. Možeš doći tražiti ubojice pod mojim krevetom kad god ti padne na pamet, ljubavi...

"Na određeni način, drago mi je što smo završili ovdje", dobacio joj je. "Ovo bi mogla biti odlična prigoda da admiral Nasimith na neko vrijeme krene svojim vlastitim putem. To bi smanjilo pritisak na Dendariije. Cetagandanci su vrlo slični Barrayarcima, zapravo, imaju vrlo osobni pogled na zapovijedi."

"Prilično nehajno pričaš o tome."

"Rane pripreme. Potpuni stranci koji me pokušavaju ubiti odmah me podsjećaju na dom." Jedna pomisao pala mu je na pamet s određenim mrtvačkim veseljem. "Znaš li da je ovo prvi put što me netko pokušava ubiti zbog mene samoga, a ne zbog nekog tko mi je u rodu? Jesam li ti ikad pričao o onome što je moj djed zapravo učinio kad sam..."

Presjekla je njegovo blebetanje podizanjem brade. "Mislim da je to to..."

Slijedio je njezin pogled. Zaista je bio umoran, ona je ugledala njihovu vezu prije njega. Čovjek koji im je prilazio s upitnim izrazom lica bio je odjeven u otmjenu zemaljsku odjeću, ali

Page 10: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

10

kosa mu je bila podšišana u barrayarsku vojnu četku. Možda neki nezapovjedni časnik. Časnici su obično više voljeli malo manje strog stil rimskih patricija. Trebao bih se ošišati, pomislio je Miles, ovratnik ga je iznenada zasvrbio.

"Gospodaru?" rekao je čovjek.

"Narednik Barth?" rekao je Miles.

Čovjek je kimnuo, bacivši pogled na Elli. "Tko je ovo?"

"Moja tjelesna straža."

"Ah."

Tako blago stiskanje usnica i širenje očiju, da se izrazi toliko podrugljivosti i prezira. Miles je osjećao kako mu se mišići u vratu grče. "Izvrsna je u svom poslu."

"Siguran sam u to, gospodine. Ovim putem, molim vas." Okrenuo se i poveo ih.

Bezizražajno lice mu se rugalo, osjećao je to, znao je to samo gledajući mu u zatiljak. Svjesna samo naglog porasta napetosti u zraku, Elli mu je dobacila zbunjen pogled. Sve je u redu, pomislio je prema njoj, podvukavši joj ruku pod svoju podlakticu.

Šetuckali su za svojim vodičem, kroz neki dućan, niz dizalnu cijev i zatim stubama, a onda su požurili. Podzemni uslužni katovi bili su labirint tunela, odvoda i pogonske optike. Prošli su nekoliko blokova, procijenio je Miles. Njihov vodič otvorio je dodirom dlana jedna vrata. Još jedan kratki prolaz doveo ih je do sljedećih vrata. Ova su pred sobom imala živog ljudskog stražara, izrazito urednog u barrayarskoj svečanoj carskoj odori, koji je navrat-nanos ustao od svojeg komkonzolnog sjedišta gdje je bio proučavao skenere i jedva se odupro porivu da salutira njihovu vodiču u civilnoj odjeći.

"Ovdje ostavljamo oružje", rekao je Miles Elli. "Sve. I mislim zaista sve."

Elli je podigla obrve na naglu promjenu Milesova naglaska, s monotone betanske arome na tople guturale njegova rodnog Barrayara. Ona je rijetko imala priliku čuti njegov barrayarski glas, uostalom - koji će joj od dva izgovora djelovati namješteno? Nije, međutim, bilo nimalo sumnje u to koji će djelovati kao pretvaranje osoblju veleposlanstva, Miles sije pročistio grlo da bude siguran kako mu je glas pod potpunom kontrolom u novome poretku.

Njegov doprinos hrpi na stražarevu stolu bio je džepni ošamut i dugački čelični nož u koricama od gušterske kože. Stražar je pogledao nož, otvorio srebrnu kapicu na vrhu ukrašene drške i otkrio složeni biljeg koji se nalazio ispod kapice, te pažljivo Milesu vratio oružje. Njihov je vodič podigao obrve pred minijaturnim tehničkim arsenalom kojeg je Elli izložila. Eto ti ga na, pomisli Miles. Zatakni si sve ovo u svoju propisnu rit. Krenuo je dalje osjećajući se znatno smirenije.

Uspon dizalom, i odjednom se atmosfera pretvorila u prigušeno, bogato, suzdržano dostojanstvo. "Barrayarsko carsko veleposlanstvo", objasnio je Miles šapatom.

Veleposlanikova žena ima dobar ukus, pomisli Miles. Ali zgrada je imala neki čudan okus hermetične zatvorenosti, koji je Milesov iskusni nos smjesta podsjetio na paranoičnu

Page 11: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

11

potrebu za sigurnošću u punom pogonu. Ah, da, veleposlanstvo nekog planeta smatra se njegovim tlom. Baš kao doma.

Njihov vodič proveo ih je još jedanput dizalom, ovoga puta prema dolje, do nečeg što je očito bio uredski hodnik - Miles je, dok su prolazili, ugledao senzorske skenere u izrezbarenom luku iznad njihovih glava - a zatim kroz još dvoja automatska vrata, uvevši ih konačno u malen, tih ured.

"Poručnik lord Miles Vorkosigan, gospodine", najavio je njihov vodič, stojeći u u stavu mirno. "I—tjelesni čuvar."

Milesove ruke naglo se trznuše. Samo je Barrayarac mogao unijeti tako profinjeno uvredljiv ton u pola sekunde pauze između dvije riječi. Dome, slatki dome.

"Hvala vam, poručniče, slobodni ste", rekao je satnik koji je sjedio za stolom. I opet svečana carska zelena odora. Veleposlanstvo mora održavati vrlo službenu atmosferu.

Miles se znatiželjno zagledao u čovjeka koji će, htio-ne htio, biti njegov novi zapovjednik. Satnik mu je uzvratio pogledom jednakog intenziteta.

Čovjek zanimljiva izgleda, premda nimalo zgodan. Tamna kosa. Zasjenjene, srednje tamnosmeđe oči. Oštre, oprezne usne, mesnata oštrica nosa koja se spušta niz rimski profil usklađen s njegovom kratkom frizurom. Ruke su mu bile krupne i čiste, pritisnute jedna uz drugu u zauzdanoj napetosti. Rane tridesete, pretpostavio je Miles.

Ali zašto me tip gleda kao da sam štene koje se upravo popiškilo na njegov sag? pitao se Miles. Tek sam stigao, nisam još imao vremena da ga uvrijedim. O, Bože, nadam se da nije jedan od onih seoskih barrayarskih tipova koji me vidi kao mutanta, izbjeglicu iz neuspjelog abortusa...

"Dakle", rekao je satnik, s uzdahom se zavaljujući u svojoj stolici, "vi ste dakle Velikanov sin, ha?"

Milesov osmijeh postao je posve ukočen. Crvenkasta izmaglica zamutila mu je vid. Čuo je krv kako mu bubnja u ušima poput posmrtnog marša. Promatrajući ga, Elli je ostala posve nepomična, jedva dišući. Milesove usne su se pomakle; progutao je. Zatim pokuša ponovno. "Da, gospodine", čuo se kako govori, kao iz velike udaljenosti. "A tko ste vi?"

Jedva je uspio da ovo zadnje ne ispadne kao: "A čiji ste vi sin?" Nije smio dopustiti bijesu koji mu je grčio želudac da se pokaže; ipak će morati raditi s ovim čovjekom. A možda uvreda i nije bila namjerna. Nije ni mogla biti: kako bi jedan potpun stranac mogao znati koliko je Miles krvi propišao boreći se protiv optužbi za privilegiranost i podcjenjivanja njegovih sposobnosti? "Mutant je ovdje samo zato što ga je njegov otac tu ubacio..." Čuo je i glas svoga oca, kako odvraća: "Za boga miloga, mali, izvuci glavu iz dupeta!" Ispustio je bijes iz sebe u jednom dugom, umirujućem dahu, i vedro nakrenuo glavu.

"Oh", rekao je satnik, "da, vi ste razgovarali samo s mojim pobočnikom, zar ne. Ja sam Satnik Duy Galeni. Viši vojni ataše veleposlanstva, i samim time šef ovdašnje Carske i Vojne sigurnosti. I, moram priznati, prilično sam iznenađen što ste se našli pod mojim zapovjedništvom. Nije mi baš posve jasno što bih trebao učiniti s vama."

Page 12: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

12

Nimalo seljački naglasak; satnikov glas bio je miran, obrazovan, blagog gradskog prizvuka. Miles mu nije mogao odrediti podrijetlo. "To me ne iznenađuje, gospodine", reče Miles. "Ni sam nisam očekivao da ću se morati prijaviti na Zemlji, i to tako kasno. Izvorno sam se bio trebao javiti Zapovjedništvu Carske sigurnosti u Glavnom stožeru Sektora II na Tau Ceti, prije više od mjesec dana. Ali Slobodna dendariijska plaćenička flota morala je pobjeći iz lokalnog svemira Mahate Solaris zbog iznenadnog cetagandskog napada. Budući da nam se ne plaća da ratujemo izravno sa Cetagandancima, pobjegli smo i na kraju se nismo mogli vratiti nikakvim kraćim putem. Ovo mi je doslovno prva prilika da se prijavim bilo gdje, sve otkako smo iskrcali izbjeglice u njihovoj novoj bazi."

"Meni nisu—" satnik je zastao, trznuo ustima, pa opet počeo: "Nisam bio svjestan da je nevjerojatan bijeg s Dagoole zapravo tajna operacija barrayarske obavještajne službe. Zar to nije bilo opasno blizu otvorenom ratnom postupku prema cetagandskom carstvu?"

"Baš zbog toga su i upotrijebljeni dendariijski plaćenici, gospodine. Zapravo je to trebala biti nešto manja operacija, ali stvari su malo izmakle kontroli. Na terenu, kako bi se reklo." Pokraj njega, Elli je gledala ravno pred sebe i nije se čak ni zagrcnula. "Ja, ovaj... imam potpuno izvješće."

Satnik kao da je bio zaokupljen nekom unutarnjom borbom. "Kakav je zapravo točan odnos između Slobodne dendariijske plaćeničke flote i Carske sigurnosti, poručniče?" rekao je konačno. U glasu mu se čula natruha žaljenja.

"Ovaj... što već znate, gospodine?"

Satnik Galeni podigao je ruke s dlanovima prema gore. "Nisam čak ni čuo za njih, osim usput, sve dok vi jučer niste uspostavili videokontakt. Moji dosjei - moji sigurnosni dosjei! - kažu točno tri stvari o toj organizaciji. Ne smije ih se napadati, bilo kakav zahtjev za hitnom pomoći treba prihvatiti s odgovarajućom brzinom i za daljnje informacije moram se obratiti glavnom stožeru Sigurnosti Sektora II."

"Aha", reče Miles, "tako je. Ovo je samo veleposlanstvo treće klase, zar ne. Hm, pa, odnos je prilično jednostavan. Dendarii dobivaju plaću za vrlo tajne operacije koje su izvan dometa Carske sigurnosti ili za one kod kojih bi bilo kakva izravna veza s Barrayarom bila politički nepogodna. Dagoola je imala obje te osobine. Naredbe se prenose od Glavnog zapovjedništva, s carevim savjetovanjem i pristankom, preko zapovjednika Carske sigurnosti Illyana do mene. To je vrlo kratak zapovjedni lanac. Ja sam posrednik i trebao bih biti jedina veza. Odlazim iz Carskog glavnog stožera kao poručnik Vorkosigan, i pojavim se - gdje već treba - kao admiral Naismith, mašući novim ugovorom. Odemo učiniti ono što smo dobili kao zadaću, a onda, s dendariijske točke gledišta, nestajem jednako tajanstveno kao što sam i došao. Samo Bog zna što oni vjeruju da radim u slobodno vrijeme."

"Stvarno te zanima?" upitala je Elli, blistavih očiju. "Kasnije", promrsio je kroz ugao usana.

Satnik je lupkao prstima po svojoj stolnoj konzoli i bacio pogled na ekran. "Ničeg od ovoga u vašem službenom dosjeu nema. Dvadeset i četiri godine - zar niste malo mladi za svoj čin, ovaj - admirale?" Glas mu je bio suh, pogledom je podrugljivo obuhvatio dendariijsku odoru.

Page 13: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

13

Miles se trudio ignorirati njegov ton. "To je duga priča. Komodor Tung, najviši dendariijski časnik, je pravi mozak operacije. Ja samo igram svoju ulogu."

Elline oči zapanjeno su se raširile; Miles ju je oštrim pogledom pokušao privoljeti da šuti. "Radiš ti i puno više od toga", prigovorila je.

"Ako ste vi jedina veza", namrštio se Galeni, "tko je, dovraga, ova žena?" Njegovo izražavanje isključilo ju je ako ne iz ljudskog roda onda sigurno iz redova vojske.

"Da, gospodine. Pa, za svaku sigurnost, postoji troje Dendariija koji znaju moj pravi identitet. Zapovjednica Quinn, koja je bila prisutna na početku čitave prevare, je jedna od njih. Imam strogu naredbu od Illyana da uvijek sa sobom imam tjelesnu stražu, tako da zapovjednica Quinn uskače kad god moram mijenjati identitet. Vjerujem joj u potpunosti." Poštovat ćeš moje ljude, s tim svojim prokletim podrugljivim pogledom, što god mislio o meni...

"Koliko dugo to već traje, poručniče?"

"Ah", Miles je dobacio pogled prema Elli, "sedam godina, zar ne?"

Elline sjajne oči su zablistale. "Izgleda mi kao da je bilo jučer", zagugutala je bezizražajno. Činilo se da je i njoj sve teže ignorirati satnikov ton; Miles se nadao da će ipak uspjeti zadržati svoj opasni smisao za humor pod kontrolom.

Satnik se zagledao u svoje nokte, a onda oštro pogleda Milesa. "Pa, poručniče, obratit ću se sigurnosti Sektora II.

I ako doznam da je sve ovo samo još jedna vickasta zamisao jednog vorskog barunića, učinit ću sve što je u mojoj moći i pobrinuti se da zbog toga odgovarate. Tko god bio vaš otac."

"Sve je istina, gospodine. Dajem vam riječ kao Vorkosigan."

"Upravo tako", rekao je satnik Galeni kroza zube.

Bijesan, Miles je duboko udahnuo - a onda je konačno uspio smjestiti Galenijev naglasak. Podigao je bradu. "Jeste li vi - s Komarra, gospodine?"

Galeni je nepovjerljivo kimnuo. Miles je ozbiljno uzvratio prilično ukočen pokret. Elli ga je gurnula šapćući, "Ma što, dovraga—?"

"Kasnije", uzvratio je Miles mrmljanje. "Unutarnja barrayarska politika."

"Hoće li mi trebati olovka i papir?"

"Vjerojatno." Podigao je glas. "Ja samo moram doći u dodir sa svojim pravim pretpostavljenima, satniče Galeni. Nemam pojma čak ni što su mi sljedeće naredbe."

Galeni je napućio usne i blago primijetio: "Zapravo sam ja vaš nadređeni, poručniče Vorkosigan."

Page 14: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

14

I to prokleto iznerviran, procijenio je Miles, što se našao izbačen iz svog zapovjednog lanca - a tko bi mu to mogao zamjeriti? Sad samo polako... "Naravno, gospodine. Koje su moje naredbe?"

Galenijeve šake načas su se stisle u frustraciji, oko usta mu se pojavio ironičan izraz. "Pretpostavljam da ću vas morati pridodati svojem osoblju, dok čekamo razjašnjenja. Treći pomoćnik vojnog atašea."

"Idealno, gospodine, hvala vam", reče Miles. "Admiral Naismith ovog trenutka ima veliku potrebu da nestane. Cetagandanci su ucijenili njegovu - moju - glavu, nakon Dagoole. Već sam dvaput imao sreće."

Sad je na Galenija bio red da se ukoči. "Šalite se?"

"Četvero Dendariija je zbog toga mrtvo, a šesnaestero ranjeno", rekao je Miles ukočeno. "Meni to nije ni malo šaljivo."

"U tom slučaju", rekao je Galeni smrknuto, "možete svoje kretanje smatrati ograničenim na područje veleposlanstva."

Pa da propusti Zemlju? Miles je nevoljko izdahnuo. "Da, gospodine", složio se bezizražajno. "Pod uvjetom da zapovjednica Quinn bude moja veza s Dendariima."

"Zašto vam je potreban daljnji kontakt s Dendariima?"

"Oni su moji ljudi gospodine."

"Činilo mi se da ste rekli kako onaj komodor Tung zapravo vodi stvari."

"On je ovog trenutka na dopustu. Ali sve što je zapravo potrebno prije nego što admiral Naismith nestane u magli jest da se plate neki računi. Ako biste mi mogli isplatiti potrebnu svotu za troškove, mogao bih odmah završiti ovu misiju."

Galeni je uzdahnuo; prsti su mu zaplesali preko kom-konzole, i zastali. "Hitna pomoć sa svom potrebnom brzinom. Dobro. Koliko im novaca točno treba?"

"Otprilike osamnaest milijuna maraka, gospodine."

Galenijevi prsti ostali su paralizirani. "Poručniče", reče obzirno, "to je i deset puta više od ukupnog godišnjeg proračuna za cijelo ovo veleposlanstvo. Nekoliko desetina puta više od proračuna za ovaj odjel!"

Miles je raširio ruke. "Operativni troškovi za 5000 vojnika i tehničara i jedanaest brodova, tijekom šest mjeseci, plus gubici na opremi - izgubili smo prokleto puno stvari na Dagooli - plaće, hrana, odjeća, gorivo, medicinski troškovi, streljivo, popravci - mogu vam pokazati sve proračune, gospodine."

Galeni se opustio. "U to ne sumnjam. Ali time će se morati pozabaviti Glavni stožer Sigurnosti Sektora. Fondovi u takvom iznosu ovdje čak i ne postoje."

Page 15: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

15

Miles je grickao svoj kažiprst. "Oh." Zaista, oh. Neće paničariti... "U tom slučaju, gospodine, mogu li vas zamoliti da se obratite Glavnom stožeru Sektora što je prije moguće?"

"Vjerujte mi, poručniče, vaše premještanje pod nečije " tuđe zapovjedništvo smatram ciljem od najvećeg prioriteta." Ustao je. "Oprostite. Pričekajte ovdje." Izašao je iz ureda tresući glavom.

"Što se to događa?" raspitivala se Elli. "Već sam mislila da ćeš rasturiti tipa, bio on satnik ili ne - a onda si samo stao. Što je tako čarobno u tome što je Komarranac i gdje si ja to mogu nabaviti?"

"Nije to ništa čarobno", reče Miles. "Sasvim sigurno nema ništa čarobno u tome. Ali strahovito je važno."

"Važnije od jednog vorskog baruna?"

"Na jedan čudan način, da, ovog trenutka. Gle, znaš da je planet Komarr bio prvo barrayarsko međuzvjezdano osvajanje, je l'da?"

"Mislila sam da vi to zovete pripajanjem."

"Ruža pod bilo kojim drugim imenom. Zauzeli smo ga zbog njegovih crvotočina, jer se nalazio posred naše jedine veze s neksusom, jer nam je davio trgovinu i iznad svega jer je prihvatio mito da propusti cetagandsku flotu kroz svoj teritorij kad je Cetaganda prvi put pokušala pripojiti nas. Možda se također sjećaš i tko je bio glavni konkvistador."

"Tvoj tata. U vrijeme dok je još bio samo admiral barun Vorkosigan, prije nego što je postao regent. To mu je i stvorilo reputaciju."

"Da, pa, stvorilo mu je više od jedne reputacije. Ako ikad poželiš vidjeti kako mu se dimi iz ušiju, šapni mu "Komarrski koljač". Stvarno su ga tako zvali."

"Prije trideset godina, Miles." Zastala je. "Je li u tome bilo ikakve istine?"

Miles uzdahne. "Nečeg je bilo. Nikad nisam uspio iz njega izvući cijelu priču, ali prokleto sam siguran da ono u povijesnim knjigama nije sve. U svakom slučaju, osvajanje Komarra je postalo ne lijepo. Kao posljedica toga, u četvrtoj godini regentstva dogodila se Komarrska pobuna, a to je bilo zaista ružno. Komarrski teroristi su od tada noćna mora za Carsku sigurnost. Pretpostavljam da je tamo dolje bilo poprilično represivno.

U svakom slučaju, kako je vrijeme prolazilo, stvari su se malo smirile. Na oba planeta, svi koji imaju viška energije, odlaze naseliti novostvoreni Sergyar. Bio se pojavio pokret među liberalima - vodio ga je moj otac - da se Komarr u potpunosti uključi u Carstvo. Ta ideja nije baš popularna među barrayarskim desničarima. Starome je to pomalo već opsesija - 'Između pravde i genocida nema, na duge staze, nikakve sredine'", naveo je Miles. "Kad se o tome radi, stari postane zaista elokventan. Dakle, u redu, na dobrom starom kastinskom vojnom Barrayaru put do vrha još je uvijek, i oduvijek je bio, preko Carske vojne službe. Komarrancima je prvi put otvoren prije samo osam godina.

Page 16: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

16

"To znači da je svaki Komarranac u Službi u središtu pažnje. Moraju dokazivati svoju odanost kao što ja moram dokazivati svoju—" zastao je, "kao što ja moram dokazivati sebe. Iz toga također slijedi da, ako radim s nekim Komarrancem ili pod njegovim zapovjedništvom, a jednog dana se pojavim neuobičajeno mrtav, taj Komarranac automatski postaje hrana za pse. Jer je moj otac bio Koljač, i netko neće povjerovati kako se nije radilo o nekoj vrsti osvete.

I ne samo taj Komarranac. I nad svakim drugim Komarrancem u Carskoj službi nadvio bi se isti oblak. To bi situaciju u barrayarskoj politici unazadilo za godine i godine. Kad bi me sad netko uspio ubiti", bespomoćno je slegnuo ramenima, "moj otac bi me zadavio."

"Nadam se da ne planiraš tako nešto", zagrcnula se Elli.

"Tako sad dolazimo do Galenija", nastavio je Miles užurbano. "On je u Službi - časnik je - ima mjesto u samoj Sigurnosti. Morao se slomiti od rada da dospije unutra. Čovjek od visokog povjerenja - za jednog Komarranca. Ali ne na nekom važnom ili strateškom mjestu; neke ključne informacije Služba mu namjerno uskraćuje; a sad evo mene da mu time još dobro natrljam nos. A ako je imao bilo kakvih rođaka u Komarrskoj pobuni - pa... opet, evo mene. Sumnjam da me voli, ali morat će me čuvati kao zjenicu oka. A ja ću mu, Bog mi pomogao, to morati dopustiti. To ti je jedna stvarno nezgodna situacija."

Potapšala ga je po ruci. "Možeš ti to."

"Hm", zagunđao je smrknuto. "Oh, Bože, Elli", zajecao je odjednom, spustivši čelo na njezino rame, "a nisam dobio novac za Dendariije - ne mogu ih dobiti, do bogzna kad - što ću reći Kyu? Dao sam mu riječ...!"

Potapšala ga je po glavi, ovaj put. Ali nije ništa rekla.

DRUGO POGLAVLJE

Još trenutak je ostavio glavu položenu na izglačanom tkanju njezine odore. Pomakla se, pružajući ruke prema njemu. Hoće li ga zagrliti? Ako to učini, odlučio je Miles, dohvatit će je i poljubiti na licu mjesta. A onda će vidjeti što će se dogoditi—

Iza njega, vrata Galenijeva ureda otvorila su se s piskavim zvukom. Elli i Miles su se s trzajem odmakli jedno od drugoga. Elli je ostala u stavu pozor, zabacivši svoje kratke tamne kovrče, a Miles je samo stajao i u sebi psovao zbog prekida.

Začuo je, i prepoznao, poznati lijeni glas i prije nego se okrenuo.

"—briljantan, naravno, ali prokleto napet. Svakog trena vam se učini da će izgubiti kontrolu. Pripazite se kad počne prebrzo govoriti. O, da, to je sasvim sigurno on..."

Page 17: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

17

"Ivan", dahnuo je Miles, sklapajući oči. "Kako sam Ti, Bože, zgriješio, da si mi dao Ivana - ovdje..."

Kad mu se Bog nije udostojio odgovoriti, Miles se iskrivljeno nasmiješio i okrenuo. Elli je nagnula glavu, mršteći se, i slušala, naglo usredotočena.

Galeni se vratio u pratnji visokoga mladog poručnika. Koliko god bio indolentan, Ivan Vorpatril se očito održavao u formi, njegova atletska pojava savršeno je isticala svečanu zelenu odoru. Ljubazno, otvoreno lice bilo je pravilnih crta, uokvireno valovitom tamnom kosom u urednoj patricijskoj frizuri. Miles nije mogao a da ne dobaci jedan pogled prema Elli, prikriveno procjenjujući njezinu reakciju. Uz njezino lice i stas, svi koji bi se našli pored nje obično bi djelovali otrcano, ali Ivan bi se možda mogao postaviti kao stalak za njezinu ružu i ne završiti zasjenjen.

"Bok, Miles", rekao je Ivan. "Što ti radiš ovdje?" "Ja bih tebi mogao postaviti isto pitanje", reče Miles.

"Ja sam drugi pomoćnik vojnog atašea. Poslali su me ovamo da se malo kultiviram, valjda. Zemlja, znaš."

"Oh", rekao je Galeni, dok mu se jedan ugao usana trzao prema gore, "znači zato si ovdje. A baš sam se pitao."

Ivan se smeteno osmjehnuo. "Kako se u zadnje vrijeme živi u neregularnim trupama?" upitao je Milesa. "Još ti uspijeva ona podvala s admiralom Naismithom?"

"Jedva", reče Miles. "Dendarii su i sada sa mnom. U orbiti su", pokazao je prstom prema gore, "i upravo ovog časa grizu nokte."

Galeni je djelovao kao da je zagrizao u nešto trpko. "Zar svi osim mene znaju za ovu tajnu operaciju? Ti, Vorpatrile - znam da tvoja razina pristupa Sigurnosti nije viša od moje!"

Ivan slegne ramenima. "Prethodni susret. Obiteljski posao."

"Prokleta vorska mreža moći", promrmljao je Galeni.

"Oh", rekla je Elli Quinn tonom iznenadane prosvijećenosti, "to je tvoj rođak Ivan! Uvijek sam se pitala kako izgleda."

Ivan, koji joj je dobacivao prikrivne poglede od trenutka kad je ušao u sobu, ukipio se sa svom uzdrhtalom pozornošću ptičara na tragu. Zasljepljujuće se osmjehnuo I sagnuo nad Ellinom rukom. "Oduševljen sam što smo se upoznali, moja gospo. Dendarii se zacijelo popravljaju, ako ste vi dobar primjer. A siguran sam da ste najbolji."

Elli je povukla ruku k sebi. "Već smo se upoznali."

"Siguran sam da nismo. Ne bih zaboravio ovakvo lice."

"Onda još nisam imala ovo lice. 'Glavica luka', mislim da ste se onda tako izrazili. Nisam imala pojma kako plastikožne proteze zapravo užasno izgledaju. Dok mi vi to niste rekli. Miles mi to nije ni spomenuo."

Page 18: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

18

Ivanov smiješak je splasnuo. "Ah. Dama koju je spalila plazma."

Miles se osmjehnuo i približio Elli, koja je posjednički provukla ruku pod njegov lakat i ponudila Ivanu hladan samurajski osmijeh. Trudeći se da zadrži dostojanstvo u porazu, Ivan se okrenuo satniku Galeniju.

"Budući da se poznajete, poručniče Vorkosigan, odredio sam poručnika Vorpatrila da vas preuzme i pomogne vam da se snađete u veleposlanstvu i svojim novim dužnostima", rekao je Galeni. "Vor ili ne, tako dugo dok vas Car plaća, može bar izvući i neku korist od vas. Nadam se da će neko pojašnjenje vašeg statusa stići uskoro."

"Nadam se da će plaća za Dendariie stići jednako tako skoro", reče Miles.

"Vaša plaćenička - tjelesna straža - može se vratiti u svoju jedinicu. Ako iz bilo kojeg razloga budete morali napustiti teritorij veleposlanstva, dat ću vam nekog od svojih ljudi."

"Da, gospodine", uzdahne Miles. "Ali moram imati mogućnost da stupim u kontakt s Dendariima, u slučaju nužde."

"Pobrinut ću se da zapovjednica Quinn dobije sigurnu kom-vezu prije nego ode. Zapravo," dotaknuo je svoju komkonzolu, "naredniče Barth?" rekao je.

"Da, gospodine?" uzvratio je glas. "Jeste li već spremili onu kom-vezu?" "Upravo dovršavamo kodiranje, gospodine." "Dobro, donesite je u moj ured."

Barth se, još u civilnoj odjeći, pojavio za nekoliko trenutaka. Galeni je pokazao Elli vrata. "Narednik Barth će vas ispratiti iz teritorija veleposlanstva, zapovjednice Quinn." Ona je preko ramena dobacila pogled Milesu, koji joj je napola salutirao, umirujućim pokretom.

"Što da kažem Dendariima?" upitala je.

"Reci im - reci im da su novci na putu", doviknuo je Miles. Vrata su se siktavo zatvorila, skrivajući je.

Galeni se vratio svojoj komkonzoli, koja je treptanjem zahtijevala pozornost. "Vorpatril, molim vas, neka vam prva dužnost bude da izvučete svog rođaka iz tog... kostima, u neku korektnu odoru."

Zar je moguće da vas admiral Naismith plaši - bar malo... gospodine? zapitao se Miles uzrujano. "Dendariijska odora jednako je stvarna kao i vaša, gospodine."

Galeni se namrštio prema njemu, preko svjetlucanja na stolu. "Ne bih znao, poručniče. Moj otac je meni, kad sam bio dijete, mogao priuštiti samo igračke vojnika. Obojica možete ići."

Pušeći se, Miles je pričekao dok se vrata nisu zatvorila za njima prije nego je strgnuo svoju sivo-bijelu jaknu i bacio je na pod hodnika. "Kostim! Igračke vojnika! Mislim da ću ubiti tog komarrskog pasjeg skota!"

"Oooh," reče Ivan, "što smo danas osjetljivi." "Čuo si što je rekao!"

Page 19: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

19

"Da, pa... Galeni je u redu. Možda malo previše po pravilima, to je sve. Po svim zakucima crvotočnog neksusa ima na desetine jeftinih malih plaćeničkih skupina. Neke od njih su vrlo blizu crte koja razdvaja ilegalno od legalnog. Kako bi on mogao znati da tvoji Dendarii nisu samo malo ljepše odjeveni razbojnici?"

Miles je podigao jaknu, istresao je i brižljivo je prebacio preko ruke. "Ha."

"Daj", reče Ivan. "Odvest ću te dolje kod ekonoma pa ćemo ti nabaviti opremu u boji koja se Galeniju više sviđa."

"Imaju li išta u mojoj veličini?"

"Naprave lasersku mapu tvoga tijela i proizvedu stvari po mjeri, pod kompjuterskom kontrolom, baš kao onaj astronomski skup gusar od krojača kojemu ti ideš u Vorbarr Sultani. Ovo je Zemlja, sinko."

"Moj čovjek na Barrayaru izrađuje moju odjeću već deset godina. Ima nekih trikova koji nisu u kompjuteru... Pa, pretpostavljam da ću preživjeti. Može li kompjuter veleposlanstva proizvesti i civilnu odjeću?"

Ivan se namrštio. "Ako su ti ukusi konzervativni. Ako hoćeš nešto čime bi zadivio lokalne djevojke, morat ćeš potražiti negdje drugdje."

"S Galenijem kao guvernantom, imam osjećaj da neću dobiti priliku otići baš jako daleko", uzdahne Miles. "Morat ću se zadovoljiti onim što dobijem."

Miles je zaškiljio niz šumskozeleni rukav svoje barrayarske svečane odore, popravio manšete i trgnuo bradom prema gore da bolje namjesti glavu iznad visokog ovratnika. Napola je već bio zaboravio koliko je taj prokleti ovratnik zapravo neudoban za njegov kratki vrat. Na prednjoj strani, crveni četverokuti poručničkog ranga kao da su ga boli u bradu; straga, štipalo ga je za neskraćenu kosu. A u čizmama je bilo vruće. Kost lijeve noge koju je bio slomio na Dagooli, još se trzavo javljala, čak i sada, nakon što su je ponovno slomili, ispravno namjestili i liječili elektrostimulacij om.

Pa ipak, zelena mu je odora bila kao dom. Njegovo pravo ja. Možda je došlo vrijeme da se odmori od admirala Naismitha i njegovih nesavladivih odgovornosti, vrijeme da se prisjeti razumnijih problema poručnika Vorkosigana, čiji je sada jedini zadatak bio naučiti procedure malog ureda i podnositi Ivana Vorpatrila. Dendariima nije trebao da ih drži za ručice tijekom rutinskog oporavka i popravaka, a ni za admirala Naismitha ne bi mogao smisliti sigurniji i potpuniji nestanak.

Ivan je bio posebno zadužen za ovu sićušnu sobu bez prozora duboko u utrobi veleposlanstva, a posao mu je bio pohranjivati stotine diskova s podacima u zaštićeno računalo koje ih je sažimalo u tjedno izvješće o statusu na Zemlji, koje se zatim slalo natrag šefu Sigurnosti Illyanu i glavnom zapovjedništvu na Barrayaru. Gdje ga se, pretpostavljao je Miles, kompjuterski uspoređivalo sa stotinama drugih takvih izvješća kako bi se stvorila barrayarska vizija svemira. Miles se iskreno nadao da Ivan ne zbraja kilovate i megavate u istoj koloni.

Page 20: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

20

"Najveći dio svih ovih gluposti su javne statistike", objašnjavao je Ivan, sjedeći pred svojom konzolom i, nevjerojatno, djelujući kao da mu je udobno u paradnoj zelenoj odori. "Demografske promjene, podaci o poljoprivrednoj i industrijskoj proizvodnji, objavljeni vojni proračuni različitih političkih grupa. Računalo ih zbroji na šesnaest različitih načina i zazuji kad mu se stvari ne slažu. Budući da svi izvori također imaju računala, to se ne događa baš jako često - sve laži se prilagode puno prije nego što podaci dođu do nas, kaže Galeni. Za Barrayar su važnija bilježenja kretanja brodova u Zemljin lokalni svemir i iz njega.

Onda stižemo do zanimljivijih stvari, do pravog špijunskog posla. Na Zemlji ima nekoliko stotina ljudi koje ovo veleposlanstvo nastoji pratiti, iz ovog ili onog razloga sigurnosti. Jedna od najvećih skupina su komarrski pobunjeni prognanici." Ivan je mahnuo rukom i desetak lica bljesnulo je, jedno za drugim, nad vid pločom.

"Oh, da?" rekao je Miles, sad privučen. "Ima li Galeni s njima tajnih kontakata i tome slično? Je li to razlog zbog kojeg je postavljen ovdje? Dvostruki agent - trostruki agent..."

"Kladim se da bi Illyan to volio", reče Ivan. "Koliko ja znam, svi oni izbjegavaju Galenija kao gubavca. Pokvareni kolaborant s imperijalističkim ugnjetavačima i tako to."

"Ali oni sigurno ne predstavljaju neku veliku prijetnju Barrayaru, nakon toliko vremena i na takvoj udaljenosti. Izbjeglice..."

"Neki od njih su bili pametni izbjeglice, znaš, oni koji su svoj novac sklonili na sigurno prije nego što je bomba pala. Neki su bili umiješani u financiranje Komarrske pobune za vrijeme Regentstva - oni su sad većinom puno siromašniji. Ali stare. Još pola generacije, ako integracijska politika tvoga oca uspije, i potpuno će izgubiti zamah, kaže satnik Galeni."

Ivan je podigao još jedan disk s podacima. "A onda stižemo do zaista vrućih stvari, a to je promatranje onoga što rade druga veleposlanstva. Kao recimo Cetagandanci."

"Nadam se da su oni na drugoj strani planeta", rekao je Miles iskreno.

"Ne, većina galaktičkih veleposlanstava i konzulata koncentrirana je upravo ovdje u Londonu. Tako nam je puno lakše da pratimo jedni druge."

"O, Bože", zacvili Miles, "nemoj mi reći da su nam oni susjedi ili tako nešto."

Ivan se osmjehnuo. "Zamalo. Udaljeni su otprilike dva kilometra. Puno idemo jedni drugima na svečane prijeme, vježbamo uslužnost i igramo igre tipa znam-da-znaš-da--znam."

Miles je sjedio, teško dišući. "O, sranje."

"Što ti je, stari?"

"Ti ljudi me pokušavaju ubiti."

"Ni slučajno. To bi počelo rat. Mi smo sad u nekakvom miru, sjećaš se?"

"Pa, u najmanju ruku, pokušavaju ubiti admirala Naismitha."

Page 21: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

21

"Koji je jučer nestao."

"Da, ali - jedan od razloga što je cijela ova prevara s Dendariima tako dugo izdržala jest udaljenost. Admiral Naismith i poručnik Vorkosigan nikad se ne pojavljuju manje od nekoliko stotina svjetlosnih godina udaljeni jedan od drugoga. Nikad se još nije dogodilo da zajedno zapnemo na istom planetu, a kamoli u istom gradu."

"Tako dugo dok ostavljaš dendariijsku odoru u mom ormaru, što će vas povezati?"

"Ivane, koliko crnokosih, sivookih grbavaca visokih metar i pol može uopće biti na ovom prokletom planetu? Misliš da se na svakom uglu spotičeš o trzave patuljke?"

"Na planetu s devet milijardi stanovnika", reče Ivan, "mora biti barem po šest komada od svega. Smiri se!" Zastao je. "Znaš, ovo je prvi put da sam te čuo koristiti tu riječ."

"Koju riječ?"

"Grbavac. A zapravo nisi, znaš." Ivan ga je promatrao s prijateljskom zabrinutošću.

Milesove šake su se stisle, otvorile u oštrom pokretu odbacivanja. "U svakom slučaju, Cetagandanci. Ako oni na svojoj strani imaju nekoga kao ti, tko radi ono što ti radiš—"

Ivan kimne glavom. "Upoznao sam ga. Zove se ghem--poručnik Tabor."

"Onda znaju da su Dendarii ovdje, znaju da je admiral Naismith bio viđen. Vjerojatno imaju popis svih narudžbi koje smo uputili preko kom mreže ili će ga uskoro imati, kad na to obrate pozornost. Prate nas."

"Možda vas prate, ali ne mogu dobiti upute odozgo ništa brže nego što to mi možemo", reče Ivan razumno. "A u svakom slučaju pate od nedostatka ljudi. Naša služba sigurnosti je bar četiri puta veća od njihove, zbog Komarranaca. Hoću reći, možda je ovo Zemlja, ali svejedno se radi o nevažnom veleposlanstvu, za njih još više nego za nas. Ne boj se", zauzeo je pozu u svom radnom stolcu, s rukom preko prsa, "rođak Ivan će te zaštititi."

"To je tako utješno", promrmlja Miles.

Ivan se osmjehnuo njegovu sarkazmu i vratio se svome poslu.

Dan se beskrajno odužio u tihoj, jednoličnoj sobi. Njegova klaustrofobija, otkrio je Miles, razvila se do znatno višeg stadija nego što je to prije bio slučaj. Upijao je poduku od Ivana, a u međuvremenu koračao od zida do zida.

"Mogao bi to sve napraviti otprilike dvaput brže, znaš", primijetio je Miles Ivanu, proučavajući analizu podataka.

"Ali onda bih bio gotov odmah poslije ručka", reče Ivan, "i ne bih imao što raditi."

"Sigurno bi ti Galeni mogao nešto pronaći."

"Toga se i bojim", reče Ivan. "Kraj radnog vremena dođe sasvim dovoljno brzo. A onda idemo na tulum."

Page 22: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

22

"Ne, onda ti ideš na tulum. A ja idem u svoju sobu, prema naredbi. Možda ću konačno uspjeti nadoknaditi manjak spavanja."

"Tako je, razmišljaj optimistički", reče Ivan. "Ja ću vježbati s tobom u dvorani veleposlanstva, ako budeš htio. Ne izgledaš baš dobro, znaš. Blijed si, i ovaj... blijed si."

Star, pomislio je Miles, to je riječ koju si upravo izbacio.

Bacio je pogled na iskrivljeni odraz svoga lica u kromiranoj oplati konzole. Tako je grozno, ha?

Ivan se udario po prsima. "Vježba će ti koristiti."

"Nedvojbeno", promrmlja Miles.

Dani su se brzo ujednačili u monotonom rasporedu. Ivan bi probudio Milesa u sobi koju su dijelili, zatim bi nakratko otišli u gimnastičku dvoranu, otuširali se, doručkovali i otišli na posao u prostoriju za obradu podataka. Miles se već počeo pitati hoće li mu ikad opet dopustiti da vidi predivan zemaljski zalaz sunca. Nakon tri dana, Miles je preuzeo Ivanov posao punjenja računala i dovršavao ga do podneva; tako su mu barem kasniji sati ostajali slobodni za čitanje i učenje. Gutao je pravilnike veleposlanstva i sigurnosti. Povijest Zemlje, galaktičke vijesti. U poslijepodnevnim satima otišli bi na još jednu mučnu seansu vježbanja u dvorani. Onih večeri kad bi Ivan ostajao kod kuće, Miles bi s njim gledao vid drame; onih večeri kad bi Ivan izašao, Miles bi sam pratio putopise sa svih onih zanimljivih mjesta koja nije smio posjetiti.

Elli ga je preko sigurne kom-veze svakodnevno izvještavala o statusu dendariijske flote, koja je još bila u orbiti. Miles, koji bi se svaki put zatvorio da bude sam u prostoriji, otkrio je kako mu postaje sve teže završiti razgovor, a Elli nikad ne bi prva prekinula vezu. Miles je fantazirao da joj se udvara u svojoj autentičnoj ličnosti - bi li zapovjednica prihvatila poziv na izlazak s običnim poručnikom? Bi li joj se barun Vorkosigan uopće svidio? Hoće li ga Galeni ikad pustiti da iziđe iz veleposlanstva i otkrije odgovore na ta pitanja?

Deset dana čistog života, vježbanja i urednog dnevnog rasporeda loše je djelovalo na njega, zaključio je Miles. Razina energije mu je porasla. Porasla, i našla se zarobljena u imobiliziranoj osobi baruna Vorkosigana, dok je lista zadaća koje su čekale admirala Naismitha rasla sve više i više...

"Možeš li se prestati vrtjeti, Miles?" požalio se Ivan. "Sjedni. Duboko udahni. Budi miran pet minuta. Možeš ti to, samo ako hoćeš."

Miles je još jedanput prošao kompjuterskom sobom, onda se bacio u stolac. "Zašto me Galeni još nije pozvao? Kurir iz Glavnog stožera Sektora stigao je prije sat vremena!"

"Pa, daj čovjeku vremena da ode na zahod i popije šalicu kave. Daj Galeniju vremena da pročita njegova izvješća. Ovo je vrijeme mira, svi imaju puno vremena i pišu izvješća. Bili bi povrijeđeni kad ih nitko ne bi pročitao."

"To je problem s vama na državnoj plaći", reče Miles, "razmaženi ste. Plaćaju vas da ne ratujete."

Page 23: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

23

"Zar nije jednom postojala plaćenička flota koja se time bavila? Pojavili bi se u nečijoj orbiti i platili bi im - da ne ratuju. I uspijevalo im je, zar ne? Ti naprosto nisi dovoljno kreativan plaćenički zapovjednik, Miles."

"Aha. LaVarrova flota. Uspijevalo im je dosta dobro dok ih taucetanska mornarica nije uhvatila, a onda su poslali LaVarra u dezintegracijsku komoru."

"Taucetanci nemaju smisla za humor." "Uopće", složi se Miles. "Kao ni moj otac." "To je potpuno točno. Pa—"

Komkonzola je zatreptala. Ivan se morao izmaknuti jer je Miles skočio prema njoj. "Da, gospodine?" reče Miles zadihano.

"Dođite u moj ured, poručniče Vorkosigan", rekao je Galeni. Lice mu je bilo bezizražajno kao i uvijek, na njemu se ništa nije moglo pročitati.

"Da, gospodine, hvala, gospodine." Miles je prekinuo vezu i jurnuo prema vratima. "Mojih osamnaest milijuna maraka, konačno!"

"Ili to", reče Ivan susretljivo, "ili ti je pronašao posao u skladištu. Možda će ti dati da prebrojiš sve zlatne ribice u fontani u glavnoj dvorani za prijeme."

"Sigurno, Ivane."

"Hej, to je pravi izazov. Te ribice se stalno muvaju, znaš."

"Kako znaš?" Miles je zastao, oči su mu zablistale. "Ivane, nije te valjda stvarno natjerao da to radiš?"

"Bilo je u nekoj vezi sa sumnjom u proboj sigurnosnih mjera", reče Ivan. "Duga priča."

"Kladim se da jest." Miles je zabubnjao prstima po stolu i, odgurnuvši se, zaobišao ga u skoku. "Kasnije. Odoh ja."

Miles je pronašao satnika Galenija kako sjedi, sumnjičavo zabuljen u nešto na svojoj komkonzoli, kao da još pred sobom ima kodirani materijal.

"Gospodine?"

"Hm." Galeni se zavalio u stolcu. "Pa, poručniče Vorkosigan, stigle su vam naredbe iz Glavnog stožera Sektora."

"I?"

Galenijeva usta su se stisla. "I potvrđuju vaš privremeni raspored u moju ekipu. Službeno i javno. Sada možete podizati svoju poručničku plaću u ovom odjelu. Što se tiče ostatka vaših naredbi, identične su Vorpatrilovima -zapravo, možda su to iste naredbe, samo su promijenili ime. Morate mi pomagati prema potrebi, biti na raspolaganju veleposlaniku i njegovoj supruzi za usluge pratnje, a kad se ukaže prilika, iskoristiti mogućnosti za obrazovanje specifične za Zemlju, prema vašem statusu carskog časnika i vorskog baruna."

Page 24: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

24

"Što? To ne može biti točno? Što su, dovraga, usluge pratnje?" Zvuči kao nešto s kurvama.

Sitan osmijeh podigao je jedan kraj Galenijevih usnica. "Uglavnom, to znači sjediti u svečanoj odori na službenim društvenim primanjima u veleposlanstvu i glumiti Vora za domoroce. Neobično velik broj ljudi smatra aristokrate - pa čak i aristokrate s drugih planeta - posebno zanimljivima." Galenijev ton nije ostavljao mjesta sumnji koliko mu se takvo zanimanje čini bizarnim. "Jest ćete, piti, možda plesati..." glas mu je načas postao neuvjerljiv, "i općenito, bit ćete besprijekorno pristojni prema bilo kome koga veleposlanik želi, ah, zadiviti. Ponekad će se od vas tražiti da upamtite razgovore i kasnije ih ponovite. Vorpatril je u svemu tome jako dobar, na moje prilično iznenađenje. On vam može pružiti detalje."

Meni ne treba poduka o ponašanju u društvu kakvu bi mi Ivan mogao pružiti, pomislio je Miles. I Vorovi su vojna kasta, a ne aristokracija. Što su, dovraga, mislili oni u Stožeru? Upute su se činile neobično tupavim, čak i za njih.

Ali ako nemaju nikakav novi projekt u pripremi za Dendariije, zašto ne bi iskoristili priliku i omogućili da sin grofa Vorkosigana dobije malo više diplomatske spretnosti? Nitko nije sumnjao da će Miles doseći najviše razine Službe - nije ga se moglo izložiti ništa manjem rasponu iskustva nego što je to bio slučaj s Ivanom. Nije u pitanju bio sadržaj naredbi, samo je nedostatak odvajanja od njegova drugog lica bio tako... neočekivan.

Pa ipak... pamćenje razgovora. Može li to biti početak nekog posebnog špijunskog posla? Možda su dodatne pojedinosti, koje će razjasniti stvari, već na putu.

Nije htio čak ni razmišljati o mogućnosti da je Stožer zaključio kako je konačno došlo vrijeme da se dendariijske operacije do kraja zatvore.

"Pa..." rekao je Miles nevoljko, "dobro..."

"Tako mi je drago", promrmljao je Galeni, "što su vam naredbe po volji, poručniče."

Miles je pocrvenio i čvrsto stisnuo usnice. Ali kad bi samo mogao zbrinuti Dendariije, sve ostalo ne bi bilo važno. "A mojih osamnaest milijuna maraka, gospodine?", upitao je, pazeći da mu ton ovaj put ostane ponizan.

Galeni je lupkao prstima po svome stolu. "Nikakvo kreditno pismo nije stiglo s ovim kurirom, poručniče. Ni bilo kakav spomen o njemu."

"Što!" zakriješti Miles. "Mora ga biti!" Zamalo se bacio preko Galenijeva stola da sam pogleda na vid; zaustavio se u zadnji čas. "Računao sam s deset dana za sve..." Mozak mu je izbacivao neželjene podatke koji su jurili pokraj njegove svijesti - gorivo, naknada za orbitalno mjesto, obnova zaliha, medicinsko-stomatološko-kirurški troškovi, smanjen inventar skladišta oružja, plaće, likvidnost, margine... "Prokletstvo, krvarili smo za Barrayar! Ne mogu - mora biti da se dogodila neka pogreška!"

Galeni je bespomoćno raširio ruke. "Nesumnjivo. Ali nije u mojoj moći da je ispravim."

"Obratite im se opet - gospodine!" "Oh, hoću."

Page 25: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

25

"Još bolje - dajte da ja idem kao kurir. Kad bih osobno razgovarao sa Stožerom—"

"Hm." Galeni je protrljao usnice. "Izazovna ideja... ne, bolje ne. Vaše naredbe su bile vrlo jasne. A vaši Dendarii će jednostavno morati pričekati sljedećeg kurira. Ako je sve onako kako vi kažete", naglasak nije promakao Milesu, "uvjeren sam da će se sve srediti."

Miles je pričekao jedan beskrajan trenutak, ali Galeni više ništa nije nudio. "Da, gospodine." Salutirao je i okrenuo se. Deset dana... još deset dana... bar još deset dana... Mogu pričekati još deset dana. Ali nadao se da će Stožer dotad već povratiti razum u svome kolektivnom mozgu.

Ženski gost najvišeg ranga na popodnevnom prijemu bila je veleposlanica s Tau Cetija. Bila je to vitka žena neodređene dobi, zadivljujućih kosti lica i prodornih očiju. Miles je procijenio da bi razgovor s njom bio sam po sebi obrazovanje, političko, profinjeno i duhovito. Nažalost, budući da ju je barrayarski veleposlanik posve zaokupio, Miles je sumnjao da će mu se pružiti prilika otkriti je li u pravu.

Gospa kojoj je Miles bio dodijeljen kao pratilac imala je statusni položaj preko supruga, gradonačelnika Londona, kojeg je upravo u tom trenutku zabavljala veleposlanikova supruga. Gradonačelnikova gospa kao da je bila u stanju neprekidno čavrljati, uglavnom o odjeći koju su nosili drugi gosti. Prolazeći pokraj njih, konobar prilično vojničkog držanja (svi ljudski poslužitelji u veleposlanstvu bili su članovi Galenijeva odjela) ponudio je Milesu vinsku čašu sa zlatnog pladnja, punu slamnato blijede tekućine, a on ju je žudno prihvatio. Da, dva ili tri takva pića, s njegovom niskom tolerancijom na alkohol, i dovoljno će otupjeti da izdrži čak i ovo. Zar to nije bila upravo ona uska društvena scena od koje je bio pobjegao u Carsku službu, usprkos poteškoćama i tjelesnim nedostacima? Naravno, više od tri čaše i naći će se ispružen u snu na podnom mozaiku, s priglupim osmijehom na licu. I u debeloj nevolji kad se probudi.

Miles je dobro potegnuo i skoro se zagrcnuo. Sok od jabuke, .. Prokleti Galeni, bio je temeljit. Hitri pogled uokolo potvrdio je kako to nije isto piće koje se služilo gostima. Miles je prešao palcem po visokom ovratniku svoje odore i ukočeno se osmjehnuo.

"Nešto nije u redu s vašim vinom, barune Vorkosigan?" upitala je matrona zabrinuto.

"Berba je malo, ovaj... mlada", promrmljao je Miles. "Mislim da ću predložiti veleposlaniku da ga zadrži u svojim podrumima još neko vrijeme." Recimo dok ja ne odem s planeta...

Glavna dvorana za prijeme bila je otmjeno uređena prostorija s visokim lukovima i stropnim prozorima koja je djelovala kao da bi trebala odjekivati poput pećine, ali je bila neobično tiha, s obzirom na masu uzvanika koju su njezine brojne razine i niše mogle primiti. Tu su negdje skriveni prigušivači zvuka, pomislio je Miles - a, okladio bi se da su tu, ako čovjek točno zna gdje treba stati, i izdvojena sigurna područja koja mogu pružiti zaštitu od svih prisluškivača, ljudskih i elektroničkih. Primijetio je, za budućnost, gdje se nalaze barrayarski i taucetanski veleposlanik; da, čak i pokreti njihovih usana djelovali su nekako zamućeno i zasjenjeno. Određeni sporazumi o pravima prolaska kroz taucetanski lokalni svemir uskoro su trebali postati predmetom ponovnih pregovora.

Page 26: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

26

Miles i njegova pratilja vrludali su prema arhitektonskom središtu prostorije, fontani s bazenom. Bila je to hladna, umjetnički oblikovana stvar puna potočića, s mahovinom i paprati usklađenih boja. Crvenkasto-zlatni obrisi tajnovito su se kretali u sjenovitoj vodi.

Miles se ukočio, zatim natjerao svoju kralježnicu da se opusti. Približavao mu se jedan mladić u crnoj cetagandskoj svečanoj odori, lica obojena žuto-crnim oznakama ghem-poručnika, nasmiješen i oprezan. Razmijenili su nepovjerljive pozdrave.

"Dobro došli na Zemlju, barune Vorkosigan", promrmljao je Cetagandanac. "Je li to službeni posjet ili ste na turneji?"

"I jedno i drugo", slegnuo je Miles ramenima. "Dodijeljen sam veleposlanstvu radi, ovaj, daljnjeg obrazovanja. Ali vjerujem da ste u prednosti predamnom, gospodine." Naravno da to nije bilo točno; Milesu su već na samom početku pokazali oba Cetagandanca u odorama kao i dvojicu u civilu, plus trojicu ljudi za koje se sumnjalo da su njihovi prikriveni pomagači.

"Ghem-poručnik Tabor, vojni ataše, cetagandsko veleposlanstvo", izrecitirao je Tabor pristojno. Opet su si međusobno kimnuli. "Hoćete li dugo ostati, barune?"

"Mislim da ne. A vi?"

"Ja sam se iz hobija počeo baviti bonsaijem. Priča se da su stari Japanci znali na jednom jedinom drvetu raditi i po stotinu godina. Ili im se možda samo tako činilo."

Miles je posumnjao da se Tabor šali, ali poručnik je zadržao lice tako bezizražajnim da nije mogao biti siguran. Možda se bojao da mu ne napukne boja.

Vibrirajući smijeh, mek poput zvončića, privukao im je pozornost na suprotnu stranu fontane. Ivan Vorpatril je bio tamo, oslonjen o kromiranu ogradu, tamne glave pognute prema nekom plavokosom slatkišu. Imala je na sebi nešto blijedoružičasto i srebrno, koje kao da je lepršalo čak i kad je stajala posve mirno, kao sada. Umjetnički razbarušena zlaćana kosa spuštala se preko jednog bijelog ramena. Nokti na prstima bljesnuli bi srebrnastoružičasto kad bi popratila svoj govor živahnim pokretima.

Tabor je tiho siknuo, besprijekorno se nagnuo nad ruku matrone, i krenuo dalje. Miles ga je ponovno ugledao na drugoj strani fontane, kako se trudi zadobiti mjesto do Ivana - ali Milesu se nekako činilo da to nije bilo u potrazi za vojnim tajnama. Nije nikakvo čudo što je Tabor pokazao samo usputno zanimanje za Milesa. Ali Taborovo prikradanje plavuši prekinuo je znak njegova veleposlanika i po dužnosti je krenuo van u pratnji visokih dužnosnika.

"Barun Vorpatril je tako simpatičan mladić", zagugutala je Milesova matrona. "Mi ga ovdje svi jako volimo. Veleposlanikova gospođa mi kaže da ste vas dvojica u rodu?" Nagnula je glavu prema njemu, puna iščekivanja.

"Da, mi smo neka vrsta bratića", objasnio je Miles. "Ah - tko je ona mlada dama s njim?"

Matrona se ponosno nasmiješila. "To je moja kći, Sylveth."

Page 27: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

27

Kći, naravno. Veleposlanik i njegova gospođa imali su istančan barrayarski smisao za nijanse društvenog položaja. Miles, koji pripada starijoj grani obitelji, da se ne spominje to što je sin Prvog ministra grofa Vorkosigana, bio je iznad Ivana društveno, ako već ne i vojnički. Što znači, o Bože, da je osuđen na propast. Zapast će ga sve važne matrone odavde do vječnosti, dok će Ivan - Ivan će dobiti sve kćerke...

"Privlačan par", rekao je Miles teško.

"Da, nisu li? Kakva vrsta bratića, barune Vorkosigan?"

"Molim? Oh, Ivan i ja, da. Naše bake bile su sestre. Moja baka bila je najstarije dijete princa Xava Vorbarre, a Ivanova je bila najmlađe dijete."

"Princeze? Kako romantično!"

Miles je razmotrio mogućnost da potanko opiše kako su njegovu baku, njezina brata i većinu njihove djece pretvorili u hamburgere za vrijeme strahovlade Ludog cara Yurija. Ne, gradonačelnikova gospođa mogla bi to smatrati jednostavno zastrašujućom i pretjeranom pričom ili, još gore, romantičnom zgodom. Sumnjao je da bi mogla shvatiti iskonsku divlju glupost Yurijevih postupaka, s posljedicama koje su se proširile na sve strane, opterećujući barrayarsku povijest sve do danas.

"Ima li barun Vorpatril neki dvorac?" upitala je svisoka.

"Ah, ne. Njegova majka, moja tetka Vorpatril", koja je društvena barakuda i proždrla bi vas u prolazu, "ima vrlo lijep stan u glavnom gradu, Vorbarr Sultani." Miles je zastao. "Mi smo nekad imali dvorac. Ali spaljen je prije kraja Vremena izolacije."

"Ruine dvorca. To je skoro jednako tako dobro."

"Prokleto slikovito", potvrdio joj je Miles.

Netko je ostavio tanjurić s ostacima predjela na ogradi fontane. Miles je uzeo jedan roščić i počeo odlamati komadiće za zlatne ribice. Kliznule su bliže da pohvataju mrvice uz kratko grgotanje.

Jedna od njih odbila je prihvatiti mamac, skrivajući se u dubini. Kako zanimljivo, zlatna ribica koja ne jede -dakle, to je rješenje za Ivanov problem riblje inventure. Možda je ta tvrdoglavica neka zloćudna cetagandska naprava, čije hladne krljušti svjetlucaju poput zlata zato što to i jesu.

Mogao bi je izvaditi mačkastim skokom, zdrobiti je pod nogom uz mehaničko krckanje i pucketanje elektronike, a zatim je podići sa slavodobitnim uzvikom: "Ah! Zahvaljujući svojem prodornom umu i hitrim refleksima, otkrio sam špijuna među vama!"

Ali ako mu je pretpostavka pogrešna, ah! Ljigavi zvuk pod njegovom čizmom, matrona u uzmicanju, i sin barrayarskog Prvog ministra ubrzo bi dobio reputaciju mladića s ozbiljnim emocionalnim problemima... "Aha!" zamislio je sebe kako se cereka prestravljenoj ženi dok mu se riblja utroba gnječi pod nogom. "A tek da vidite što radim s mačićima!"

Page 28: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

28

Velika zlatna ribica konačno se lijeno podigla, i uzela mrvicu uz praćakanje koje je poprskalo Milesove uglačane čizme. Hvala ti, ribo, pomisli Miles. Upravo si me spasila od poprilično neugodne društvene nezgode. Naravno, ako su cetagandanski stručnjaci zaista pametni mogli bi napraviti mehaničku ribu koja zaista jede, i pomalo se i prazni...

Gradonačelnikova gospođa upravo je postavila još jedno prodorno pitanje o Ivanu, koje Miles u svojoj zamišljenosti nije do kraja čuo. "Da, ta njegova bolest je zaista žalosna", zapreo je Miles i spremio se započeti monolog koji bi ocrnio Ivanove gene, uključujući tu probleme incestuoznoga aristokratskog naslijeđa, područja radijacije koja su preostala iz Prvog cetagandskog rata i Ludog cara Yurija, kad je sigurna kom-veza u njegovu džepu zapiskala.

"Oprostite, gospođo. Zove me pager." Blažena bila, Elli, pomislio je dok je bježao od matrone da pronađe neki tihi kut iz kojega bi se mogao javiti. Nijednog Cetagandanca na vidiku. Pronašao je jednu slobodnu nišu zaklonjenu zelenilom na drugoj galeriji i otvorio kanal.

"Da, zapovjednice Quinn?"

"Miles, hvala Bogu." Glas joj je bio užurban. "Izgleda da tamo dolje imamo nekakvu Situaciju, a ti si najbliži dendariijski časnik."

"Kakvu situaciju?" Nije volio situacije koje su dolazile s velikim početnim slovom. Elli inače nije bila sklona uspaničenim pretjerivanjima. Želudac mu se nervozno stisnuo.

"Nisam mogla dobiti nikakve uvjerljive pojedinosti, ali izgleda da su se četvorica ili petorica naših vojnika, koji su u Londonu na dopustu, zabarikadirali u nekakvoj trgovini s jednim taocem i odupiru se policiji. Naoružani su."

"Naši dečki ili policija?"

"I jedni i drugi, nažalost. Policijski zapovjednik s kojim sam razgovarala zvučao je kao da očekuje krv po zidovima. Uskoro."

"Sve gore i gore. Što to oni, dovraga, zamišljaju, što rade?"

"Ubij me ako znam. Ja sam upravo u orbiti, spremam se krenuti, ali trebat će mi četrdeset pet minuta, možda i sat vremena prije nego stignem tamo dolje. Tung je u još gorem položaju, trebalo bi mu dva sata suborbitalnog leta iz Brazila. Ali mislim da bi ti mogao stići za otprilike deset minuta. Evo, poslat ću adresu u tvoju kom-vezu."

"Kako je moguće da su naši momci dobili dozvolu za iznošenje oružja s broda?"

"Dobro pitanje, ali bojim se da ćemo ga morati ostaviti za autopsiju. Tako reći", rekla je smrknuto. "Možeš pronaći to mjesto?"

Miles je bacio pogled na adresu na svome ekranu. "Mislim da mogu. Naći ćemo se tamo." Već nekako... "Dobro. Quinn, gotovo." Kanal se naglo zatvorio.

Page 29: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

29

TREćE POGLAVLJE

Miles je spremio kom-vezu u džep i zagledao se po prostoriji. Prijem je dostigao svoj vrhunac. Bilo je prisutno možda i stotinu ljudi, u zasljepljujućoj raznolikosti zemaljskih i galaktičih modnih stilova začinjenih priličnim brojem različitih odora, ne samo barrayarskih. Nekolicina uzvanika, ranije pristiglih, već se spremala otići prolazeći pokraj službe sigurnosti u pratnji svojih barrayarskih domaćina. Cetagandanci kao da su zaista otišli, zajedno sa svojim prijateljima. Izgledalo je da će morati pobjeći koristeći se srećom, a ne pameću.

Ivan je još čavrljao sa svojom prelijepom gošćom, dolje uz rub fontane. Miles se nemilosrdno sručio na njega.

"Ivane. Vidimo se kod glavnih vrata za pet minuta."

"Molim?"

"Hitno je. Objasnit ću ti kasnije."

"Što je—?" počeo je Ivan, ali Miles je već nestao iz sobe i kretao prema stražnjim dizalnim cijevima. Morao se prisiljavati da ne potrči.

Kad su vrata u njegovu i Ivanovu sobu kliznula i zatvorila se za njim, svukao je svečanu zelenu odoru, izvukao se iz čizama i jurnuo prema ormaru. Navukao je crnu majicu i sive hlače dendariijske odore. Barrayarske čizme potjecale su od konjičke tradicije; dendariijske su se razvile iz opreme pješaštva. Kad je bio prisutan i konj, barrayarske su bile znatno praktičnije, premda Miles nikad nije uspio Elli uvjeriti u to. Trebala bi joj oko dva sata u sedlu, preko teškog terena bez utabanih staza, i listovi svedeni na krvave žuljeve, da je uvjere kako je oblik tih čizama imao i logičnu svrhu, osim izgleda. Ovdje nije bilo konja.

Zakopčao je dendariijske borbene čizme i popravio sivo-bijelu jaknu u zraku, spuštajući se niz silaznu cijev najvećom brzinom. Zastao je na dnu da povuče jaknu prema dolje, izbaci bradu i duboko udahne. Neće moći neprimjetno išetati ako bude dahtao. Krenuo je drugim hodnikom, oko glavnog dvorišta, prema prednjem ulazu. Još uvijek ni traga Cetagandancima, hvala Bogu.

Ivanove oči su se raširile kad je ugledao Milesa kako mu prilazi. Ispričao se plavuši kratkim bljeskom smiješka i prikovao Milesa uz biljku u tegli da ga sakrije od pogleda. "Što, dovraga—" siknuo je.

"Moraš me ispratiti odavde. Pokraj stražara."

"A, ne, to ne! Galeni će te odrati živoga i upotrijebiti tvoju kožu kao otirač pred vratima ako te ugleda u ovoj opremi."

"Ivane, nemam vremena za raspravu i nemam vremena za objašnjavanje, upravo zato zaobilazim Galenija. Quinn me ne bi pozvala da joj nisam zaista potreban. Moram krenuti smjesta."

Page 30: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

30

"Bit ćeš odsutan bez dopuštenja!"

"Neću, ako nitko ne primijeti da me nema. Reci im -reci im da sam se povukao u našu sobu zbog užasnih bolova u kostima."

"Jesu li se to oni tvoji osteo-zglobovi opet pobunili? Kladim se da bi ti liječnik veleposlanstva mogao nabaviti onaj lijek protiv upale—"

"Ne, ne - ne više nego obično, u svakom slučaju - ali bar je to nešto stvarno. Postoji realna mogućnost da se povjeruje u takvu priču. Hajde. Povedi i nju." Miles je bradom pokazao prema Sylveth, koja je čekala Ivana predaleko da bi ih čula, s upitnim izrazom na svom licu poput latice ruže.

"Zašto?"

"Kamuflaža." Smješkajući se kroza zube, Miles je povukao Ivana za lakat prema glavnim vratima.

"Dobra večer", obratio se Miles Sylveth, uhvativši je za ruku i podvukavši je pod svoju. "Tako mi je drago što smo se upoznali. Uživate li u prijemu? London je tako predivan grad..."

On i Sylveth također su bili privlačan par, zaključio je Miles. Krajičkom oka pogledao je prema stražarima dok su prolazili pokraj njih. Zamijetili su je. S malo sreće, on sam će u njihovu pamćenju biti samo niska sivkasta mrlja.

Sylveth je zapanjeno pogledavala prema Ivanu, ali dotad su već izišli na sunce.

"Nemaš tjelesnu stražu", pobunio se Ivan.

"Ubrzo ću se naći s Quinn."

"Kako ćeš se vratiti u veleposlanstvo?"

Miles je zastao. "Imaš vremena smisliti nešto dok se ja ne vratim."

"Agh. A kad će to biti?"

"Ne znam."

Pozornost vanjskih stražara privukao je zemaljski automobil koji je siktavo prilazio ulazu u veleposlanstvo. Napustivši Ivana, Miles je jurnuo preko ceste i utrčao u ulaz podzemnoga javnog prijevoza.

Deset minuta i dva presjedanja kasnije, izašao je i obreo se u znatno starijem dijelu grada, punom obnovljene arhitekture dvadeset drugog stoljeća. Nije morao gledati brojeve kuća da bi otkrio svoje odredište. Gomila, barikade, blještava svjetla, policijski hoveri, protupožarna oprema, hitna pomoć...

"Prokletstvo", promrmljao je Miles i krenuo niz tu stranu ulice. Kotrljao je riječi po ustima, mijenjajući brzinu, prema suhom betanskom naglasku admirala Naismitha. "Ou, sranje..."

Page 31: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

31

Miles je pretpostavio da je zapovjednik onaj policajac s megafonskim komom, a ne neki od petero-šestero ljudi u punom oklopu koji su mahali plazmičnim puškama. Progurao se kroz gomilu i preskočio barikadu. "Jeste li vi ovdje glavni?"

Policajac se zbunjeno okrenuo, a zatim je usredotočio pogled. Isprva se samo zapanjeno namrštio kad je ugledao Milesovu odoru. "I vi ste jedan od onih psihopata?" upitao je.

Miles se njihao na petama, pitajući se kako da odgovori na to. Potisnuo je sva tri prvotna odgovora koji su mu pali na pamet i odlučio se umjesto toga za: "Ja sam admiral Miles Naismith, zapovjednik Dendariijske slobodne plaćeničke flote. Što se ovdje događa?" Prekinuo se da polako i upadljivo ispruži jedan prst i od svoga lica odgurne njušku plazmične puške koju je na njega bila uperila jedna žena u oklopu. "Molim te, dušo, ja sam na vašoj strani, zaista." Kroz vizir njezine su oči nepovjerljivo bljeskale, ali policijski zapovjednik trznuo je glavom tjerajući je da se povuče nekoliko koraka unatrag.

"Pokušaj pljačke", rekao je policajac. "Kad ih je prodavačica pokušala zaustaviti, napali su je."

"Pljačka?" reče Miles. "Oprostite, ali to nema nikakva smisla. Bio sam uvjeren da se ovdje sve novčane transacije provode kompjuterskim kreditima. Nema gotovine koju bi se moglo opljačkati. Sigurno se radi o nekakvom nesporazumu."

"Nije u pitanju novac", reče policajac. "Roba." Ta trgovina, primijetio je Miles krajičkom oka, bila je prodavaonica pića. Izlog je bio sav išaran tragovima metaka. Miles je potisnuo mučan dojam nelagode i odlučno produžio zadržavajući lagani ton. "U svakom slučaju, ne mogu shvatiti ovakav klinč pun smrtonosnog oružja zbog običnog slučaja krađe u dućanu. Ne mislite li da ste reagirali malčice pretjerano? Gdje su vam ošamuti?"

"Drže ženu kao taoca", reče policajac smrknuto. ' "Pa? Ošamutite ih sve, Bog će se pobrinuti za svoje."

Policajac je uputio Milesu začuđen pogled. Ne poznaje vlastitu povijest, pretpostavio je Miles - izvor njegova citata bio je, zaboga, odmah preko rijeke.

"Tvrde da su postavili neku vrstu sigurnosnog prekidača. Tvrde da će cijeli blok otići u zrak." Policajac je zastao. "Je li to moguće?"

I Miles je zastao. "Jeste li već uspjeli identificirati nekoga od njih?"

"Ne."

"Kako komunicirate s njima?"

"Preko komkonzole. To jest, to smo radili - izgleda da su je prije nekoliko minuta uništili."

"Mi ćemo, naravno, platiti štetu", protisne Miles.

"Nije to jedino što ćete platiti", zarežao je policajac.

Page 32: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

32

"Pa..." Krajičkom oka, Miles je vidio kako se niže niz ulicu spušta hover-auto s natpisom MREŽA EURO-NEWS. "Mislim da je došlo vrijeme da završimo s ovim."

Krenuo je prema prodavaonici pića. "Što ćete učiniti?" upita policajac.

"Uhititi ih. Čekaju ih dendariijske optužbe zbog iznošenja opreme s broda."

"Sasvim sami? Ubit će vas. Mrtvi su pijani."

"Ne vjerujem. Da su me moji ljudi htjeli ubiti, imali su mnogo boljih prilika od ove."

Policajac se namrštio, ali ga nije zaustavio.

Vanjska vrata nisu radila. Miles je načas zastao pred staklom, zbunjen, onda udari šakom po vratima. Iza neprozirnog sjaja mogao se naslutiti zasjenjeni pokret. Vrlo duga stanka, a onda su vrata kliznula oko trećinu metra u stranu; Miles se okrenuo bočno i provukao kroz njih. Čovjek s unutarnje strane opet ih je rukom zatvorio i u utor im zagurao metalnu šipku koja im je onemogućavala kretanje.

Unutrašnjost vinarije bila je sva u neredu. Miles je ostao bez daha pred isparenjima u zraku, aromatičnim parama iz razbijenih boca. Mogao bih se naroljati samo disanjem... Pod njegovim nogama, sag je šljapkao.

Miles se osvrnuo oko sebe da odluči koga bi prvog htio ubiti. Onaj koji je bio otvorio vrata isticao se, budući da je na sebi imao samo donje rublje.

"T'je admiral Naismith", siknuo je vratar. Nesigurno je stao u stav pozor i salutirao.

"U čijoj si ti vojsci, vojniče?" zarežao je Miles na njega. Čovjekove ruke pravile su male neodređene pokrete, kao da želi ponuditi objašnjenja kroz pantomimu. Miles se nikako nije mogao prisjetiti njegova imena.

Jedan drugi Dendarii, u odori, sjedio je na podu leđima oslonjen o jedan stup. Miles je čučnuo pred njega procjenjujući bi li ga se dalo osoviti na noge ili bar na koljena, tako da ga povuče za jaknu i podboči. Zagledao mu se u lice. Sitne crvene oči kao užareno ugljevlje u pećinama očnih duplji uzvraćale su mu pogled bez prepoznavanja. "Fuj", promrmljao je Miles i ustao bez ikakvih daljnjih pokušaja komunikacije. Ovome je svijest bila negdje u crvotočnom svemiru.

"Koga briga?" začuo se promukao glas s poda iza jedne izložbene police, jedne od rijetkih koje nisu bile prevrnute i razbijene. "Koga, vraga, briga?"

Oho, danas su s nama najbolji i najpametniji, zar ne? pomislio je Miles kiselo. Netko uspravan pojavio se iza ruba police, govoreći: "Nemoguće, on je opet nestao..."

Konačno, netko koga je Miles poznavao po imenu. I predobro. Objašnjenja za scenu bila su gotovo suvišna. "Ah, vojniče Danio. Tko bi očekivao da ću vas ovdje sresti."

Danio se koliko-toliko postavio u stav pozor, nadnoseći se nad Milesa. Antikni pištolj, drške izrezbarene urezima, prijeteći je visio u njegovoj svinjskoj ruci. Miles kimne prema

Page 33: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

33

pištolju. "Je li to ono smrtonosno oružje zbog kojeg sam morao ostaviti svoje poslove i doći ovamo? Zvučalo je kao da ste dovukli ovamo pola našeg prokletog arsenala."

"Ne, gospodine!" reče Danio. "To bi bilo protiv propisa." S ljubavlju je potapšao pištolj. "Samo moje privatno vlasništvo. Jer se nikad ne zna. Luđaki su posvuda."

"Ima li netko od vas još neko oružje?"

"Yalen ima svoj lovački nož."

Miles je zauzdao trzaj olakšanja, znajući da je prerano za tako nešto. Svejedno, ako su ovi glupani ovdje sami, Dendariijska flota se možda ipak neće morati službeno upletati u njihova govna. "Jeste li znali da je na ovom području nošenje bilo kakva oružja krivično djelo?"

Danio je porazmislio o tome. "Lajbeki", reče konačno.

"Svejedno", reče Miles čvrsto, "morat ću vam sve to oduzeti i odnijeti natrag na admiralski brod." Zagledao se iza police. Onaj na podu - vjerojatno Yalen - ležao je grleći golu komadinu čelika kojom bi mogao odrati čitavog jelena kad bi kojim slučajem mogao naići na njega na metalnim ulicama i prolazima Londona. Miles je razmislio o tome i pokazao prstom. "Donesite mi onaj nož, vojniče Danio."

Danio je izvukao oružje iz stiska svoga kolege. "Neee..." rekao je onaj u horizontali.

Miles je sad mogao lakše disati, s oba oružja u svojim rukama. "A sad, Danio - brzo, jer tamo vani postaju nervozni - što se ovdje točno dogodilo?"

"Pa, gospodine, imali smo tulum. Iznajmili smo sobu." Trznuo je glavom prema polugolom vrataru koji se šćućurio, slušajući ih. "Nestalo nam je pića, došli smo ovamo da kupimo još, jer je bilo blizu. Sve smo pokupili i skupili, a onda prasica nije htjela prihvatiti naše kredite! Poštene dendariijske kredite!"

"Prasica...?" Miles se ogledao oko sebe, prekoračivši razoružanog Yalena. Oh, bogovi... Prodavačica, bucmasta žena srednjih godina, ležala je položena na bok, na podu s druge strane police, zapušenih usta, umotana u jaknu i hlače golog vojnika koje su služile kao improvizirana užad.

Miles je iz pojasa izvukao lovački nož i krenuo prema njoj. Iz grla je ispuštala histerične grgotave zvukove.

"Ja je ne bih oslobodio, na vašem mjestu", rekao je goli vojnik upozoravajuće. "Strašno je bučna."

Miles je zastao proučavajući ženu. Prosijeda kosa bila joj je razbarušena, osim na mjestima gdje ju je znoj zalijepio za čelo i vrat. Izbezumljene oči bjeličasto su kolutale; koprcala se u pokušaju da se oslobodi spona.

"Mhm." Miles je zasad vratio nož za pojas. Konačno je s odore pročitao ime golog vojnika i nimalo radosno povezao ime i osobu. "Xaveria. Da, sad te se sjećam. Dobro si se iskazao na Dagooli." Xaveria se ispravio.

Page 34: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

34

Prokletstvo. Toliko o njegovu novorođenom planu da ih sve jednostavno baci lokalnim vlastima, i moli se da svi budu još zatvoreni kad flota iziđe iz orbite. Može li se Xaveriu nekako odvojiti od njegovih bezvrijednih drugova? Nažalost, djelovalo je kao da su svi podjednako umiješani u ovo.

"I tako je odbila prihvatiti vaše kreditne kartice. Ti, Xaveria - što se dalje dogodilo?"

"Ovaj - razmijenile su se uvrede, gospodine."

"I?"

"I strasti su se malo razbuktale. Bacalo se boce, bacalo ih se na pod. Pozvala se policija. Nju se onesvijestilo." Xaveria je zabrinuto pogledao prema Daniju.

Miles je uočio naglu odsutnost vršitelja svih radnji u Xaverijinoj sintaksi.

"I?"

"I policija je stigla ovamo. A mi smo im rekli da ćemo dići sve u zrak ako pokušaju ući."

"A imate li i stvarnih sredstava da izvršite svoju prijetnju, vojniče Xaveria?"

"Ne, gospodine. To je bio čisti blef. Pokušavao sam smisliti - pa - što biste vi učinili u takvoj situaciji, gospodine."

Ovaj ima prokleto dobro zapažanje. Čak i kad je pripit, pomisli Miles suho. Uzdahnuo je i prošao rukom kroz kosu. "Zašto vam nije htjela prihvatiti kreditne kartice? Zar to nisu zemaljski Univerzali koji su vam izdani u luci? Niste pokušavali koristiti one koji su nam preostali s Mahate Solaris, zar ne?"

"Ne, gospodine", reče Xaveria.

Izvukao je svoju karticu kao dokaz. Djelovala je u redu. Miles se okrenuo prema komkonzoli na blagajni da bi je provjerio i otkrio da je netko pucao u nju. Rupa od metka na holovidnoj ploči bila je precizno centrirana, morala je biti predviđena kao coup de grace, premda je konzola još povremeno ispuštala sićušne hripave pucketave zvukove.

Dodao je cijenu konzole popisu računa u svojoj glavi i namrštio se.

"Zapravo", Xaveria je pročistio grlo, "stroj je ispljunuo karticu, gospodine."

"To se nije trebalo dogoditi", počeo je Miles, "osim ako—" Osim ako nešto nije u redu sa središnjim računom, završile su njegove misli. Praznina njegova želuca odjedanput je postala vrlo hladna. "Provjerit ću to", obećao je. "U međuvremenu moramo srediti stvari ovdje i izvući vas odavde prije nego vas lokalna policija sprži."

Danio je uzbuđeno kimnuo prema pištolju u Milesovoj ruci. "Mogli bismo se probiti van sa stražnje strane. Pobjeći do najbližeg metroa."

Načas bez riječi, Miles je zamislio kako ubija Danija njegovim vlastitim pištoljem. Spasila ga je samo pomisao kako bi mu povratni trzaj mogao slomiti ruku. Bio je slomio desnu ruku na Dagooli i sjećanje na bol još je bilo svježe.

Page 35: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

35

"Ne, Danio", rekao je Miles kad je povratio kontrolu nad svojim glasom. "Izaći ćemo mirno - vrlo mirno - kroz prednja vrata i predati se."

"Ali Dendarii se nikad ne predaju", reče Xaveria.

"Ovo nije oružarnica", reče Miles strpljivo. "Ovo je prodavaonica pića. Ili je, u najmanju ruku, to bila. Osim toga, nije čak ni naša prodavaonica pića." Premda ću je sigurno morati kupiti. "Nemojte o londonskoj policiji razmišljati kao o svojim neprijateljima, već kao o najdražim prijateljima. Jer oni to jesu, znate. Zato što", zagledao se u Xaverija hladnim pogledom, "sve dok oni ne završe sa vama, ja ne mogu početi."

"Ah," reče Xaveria, konačno primiren. Dotakao je Danija po ruci. "Aha. Možda - možda bi bilo bolje da dopustimo admiralu da nas odvede kući, ha, Danio?"

Xaveria je povukao bivšeg vlasnika lovačkog noža na noge. Nakon trenutka razmišljanja, Miles je tiho zaobišao crvenookog, izvukao svoj džepni ošamut i uputio lagani udar u dno njegove lubanje. Crvenooki se srušio na stranu. Miles se u sebi pomolio da ga ovaj posljednji stimulus ne pošalje u traumatski šok. Sam Bog je znao s kakvim se kemijskim koktelom susreo, jedino je bilo jasno da se ne radi samo o alkoholu.

"Ti ga primi za glavu", uputio je Miles Danija, "a ti, Yalen, zgrabi mu noge." Tako, to je uspješno imobiliziralo svu trojicu. "Xaveria, otvori vrata, stavi ruke na glavu i kreni polako, ne trčeći, do mjesta gdje ćeš se bez buke predati u ruke policiji. Danio, ti idi za njim. To je naredba."

"Volio bih da imamo ostatak čete sa sobom", promrmlja Danio.

"Jedina četa koja će vam trebati bit će četa pravnih stručnjaka", reče Miles. Pogledao je Xaveriu i uzdahnuo. "A ja ću vam je poslati."

"Hvala vam, gospodine", rekao je Xaveria i ozbiljno zateturao naprijed. Miles je išao zadnji, stišćući zube.

Zatreptao je na sunčanoj ulici. Njegova mala povorka ušetala je u ruke policiji koja ih je čekala. Danio se nije borio kad su ga počeli pretraživati, premda se Miles opustio tek kad je vidio da je zapetljajno polje konačno uključeno. Zapovjednik policajaca mu se približio, uzimajući dah da progovori.

Tiho fomp! probilo se kroz vrata trgovine pićima. Plavičasti plamenovi zapalucali su van na pločnik.

Miles je povikao, okrenuo se i startao bez zaleta, duboko udahnuvši i zadržavši zrak. Probio se kroz vrata trgovine u tamu prošaranu vrtlozima vreline oko police. Alkoholom promočeni sag uzgajao je plamenove kao vlati zlatnog žita, kovitlali su se u nepravilnim spiralama slijedeći koncentraciju isparenja. Vatra je napredovala prema vezanoj ženi na podu; za koji trenutak, kosa će joj postati vatrena aureola...

Miles se bacio prema njoj, podvukao rame pod nju i teško se uspravio na noge. Mogao bi se zakleti da osjeća kako mu se kosti svijaju. Žena se bacakala, nimalo mu ne pomažući. Miles je doteturao do vrata, svijetlih kao izlaz iz tunela, kao vratnice u život. Pluća su mu

Page 36: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

36

pulsirala, težeći za kisikom iza čvrsto stisnutih usta. Ukupno proteklo vrijeme, jedanaest sekundi.

U dvanaestoj sekundi, soba iza njih se osvijetlila, ričući. Miles i njegov teret pali su na pločnik, zakotrljavši se - on je kotrljao i ženu - s plamenim jezicima koji su im palucali preko odjeće. Ljudi su vrištali i urlali u nekoj nerazaznatljivoj daljini. Tkanje njegove odore, predviđeno za borbu, nije se ni topilo ni gorjelo, ali je pružalo sjajnu podlogu zapaljivim tekućinama koje su je zapljusnule. Dojam je bio prokleto spektakularan. Ali odjeća jadne službenice nije nudila takvu zaštitu—

Počeo se gušiti, lica obavijena pjenom kojom ih je zasuo vatrogasac koji je jurnuo naprijed. Mora biti da je stajao u pripremi cijelo vrijeme. Policajka zastrašena izgleda zabrinuto je stajala u blizini, stežući svoju savršeno suvišnu plazmičnu pušku. Vatrogasna pjena bila je nalik pivskoj pjeni, samo ne tako ukusna - Miles je ispljunuo gadne kemikalije i načas ostao ležati, hvatajući dah. Bože, zrak je dobra stvar. Nitko dovoljno ne cijeni zrak.

"Bomba!" povikao je policijski zapovjednik.

Miles se izvrnuo na leđa, uživajući u plavom komadiću neba koji je ugledao očima samo čudom nezamagljenim, nespaljenim i neoštećenim. "Ne", dahnuo je tužno, "konjak. Puno i puno vrlo skupog konjaka. I jeftinog žitnog alkohola. Vjerojatno ih je zapalio kratki spoj u komkonzoli."

Otkotrljao se s puta dok su vatrogasci u bijeloj zaštitnoj odjeći, noseći oruđa svoga zanata, hrupili naprijed. Jedan vatrogasac povukao ga je na noge, dalje od sad već razbuktale zgrade. Došao je k sebi buljeći u osobu koja je na njega uperila komad nečega što je, jedan zbunjeni trenutak, izgledalo kao mikrovalni top. Navala adrenalina zapljusnula ga je bez ikakva učinka, u njemu više nije preostalo snage za reakciju. Osoba pred njim nešto je blebetala. Miles je nesigurno zatreptao, a mikrovalni top se pretvorio u lakše prihvatljivu holovidnu kameru.

Poželio je da se ipak radilo o mikrovalnom topu...

Službenica iz trgovine, koju su konačno oslobodili, pokazivala je na njega plačući i vrišteći. Za nekoga koga je upravo spasio užasne smrti, nije baš zvučala osobito zahvalno. Holovid se načas okrenuo prema njoj, sve dok je nije odvelo osoblje iz kola hitne pomoći. Nadao se da će joj dati nekakvo sredstvo za smirenje. Zamislio ju je kako te večeri stiže kući, mužu i djeci— "A kako je danas bilo u trgovini, dušo...?" Zapitao se bi li pristala šutjeti uz novčanu nagradu i, ako bi, koliko bi tražila.

Novac, o Bože...

"Miles!" Glas Elli Quinn iza njegova ramena natjerao ga je da poskoči. "Je li sve pod kontrolom?"

Privlačili su zureće poglede, vozeći se podzemnom željeznicom do londonske zračne luke. Načas se ugledavši u ogledalima koja su prekrivala zid, dok je Elli potvrđivala njihove karte, Miles se nije iznenadio. Otmjeni, uglađeni barun Vorkosigan kojeg je zadnji put bio vidio kako mu uzvraća pogled prije početka primanja u veleposlanstvu sad se, kao vukodlak,

Page 37: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

37

pretvorio u izopačeno malo čudovište. Njegova spaljena, vlažna i otrcana odora bila je poprskana sitnim mjehuričastim komadićima osušene pjene. Bijela pruga na prsima jakne bila je prljava. Lice mu je bilo umrljano, glas kreštav, oči crvene i upaljene, nadražene dimom. Zaudarao je na dim, znoj i piće, osobito na piće. Konačno, valjao se u njemu. Ljudi koji su stajali blizu njih u redu onjušili bi ga i počeli se udaljavati. Policajci su mu, hvala Bogu, preuzeli nož i pištolj, zaplijenivši ih kao dokazni materijal. Ipak, Elli i on imali su svoj dio kola samo za sebe.

Miles se stenjući bacio u sjedalo. "I ti si mi neka tjelesna straža", rekao je Elli. "Zašto me nisi zaštitila od one novinarke?"

"Nije te pokušavala ubiti. Osim toga, tek sam bila stigla. Nisam joj ja mogla reći što se dogodilo."

"Ali ti si puno fotogeničnija od mene. To bi popravilo imidž Dendariijske flote."

"Na holovidu mi se uvijek zaveže jezik. Ali ti si zvučao sasvim mirno."

"Nastojao sam sve umanjiti. 'Dečki se moraju izdivljati', smijucka se admiral Naismith, dok u pozadini njegove trupe spaljuju London..."

Elli se osmjehnula. "A osim toga, ja ih nisam zanimala. Nisam ja bila junak koji je jurnuo u goruću zgradu - bogovi, kad si se iskotrljao van onako sav u plamenu—"

"Vidjela si to?" Milesa je to neznatno oraspoložilo. "Je li dobro izgledalo, onako izdaleka? Možda će to u očima naših domaćina nadoknaditi ono što su učinili Danio i njegova vesela družina."

"Izgledalo je savršeno zastrašujuće." Zadrhtala je od divljenja. "Čudi me što nisi jače opečen."

Miles je trznuo oprljenim obrvama i neprimjetno zavukao lijevu ruku, punu opeklina, pod desnu. "Nije to ništa. Zaštitna odjeća. Drago mi je što nam nije baš sva oprema neispravna."

"Ne znam. Iskreno govoreći, vatra me plaši sve od..." rukom si je dotakla lice.

"Tako i treba. Ja sam čitavu stvar izveo misleći samo malim mozgom. Kad mi je um konačno shvatio što mi tijelo radi, već je sve bilo gotovo i onda me uhvatila panika. Vidio sam nekoliko požara, u borbi. Jedina stvar o kojoj sam mogao misliti bila je brzina, jer kad požari dosegnu jednu određenu točku, šire se brzo."

Miles se zaustavio prije nego što joj je povjerio svoje ostale brige, o sigurnosnim aspektima onog prokletog intervjua. Sad je već bilo prekasno, premda mu se mašta poigravala idejom o tajnom dendariijskom napadu na mrežu Euronewsa, da se uništi vid-disk. Možda će izbiti neki rat ili će se srušiti kakav shuttle, ili će vlada pasti zbog seksualnog skandala i cijela priča o trgovini pićima će se naći zaboravljena na polici usred navale drugih vijesti. Osim toga, Cetagandanci već sigurno znaju da je admiral Naismith viđen na Zemlji. Uskoro će opet nestati u obliku baruna Vorkosigana, ovaj put možda zauvijek.

Miles je teturavo izišao iz podzemne željeznice, trljajući si leđa.

Page 38: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

38

"Kosti?" upitala je Elli zabrinuto. "Nešto ti se dogodilo s kralježnicom?"

"Nisam siguran." Šepesao je uz nju, prilično pognut. "Mišićni grčevi - ona jadna žena morala je biti deblja nego što mi se činilo. Adrenalin te može prevariti..."

Nije mu bilo ništa bolje ni do trenutka kad je njihov mali shuttle za prijevoz osoblja pristao na Trijumfu, dendariijskom admiralskom brodu u orbiti. Elli je uporno zahtijevala da odu u ambulantu.

"Istegnuti mišići", rekao je liječnik flote bez imalo sućuti nakon što ga je pregledao. "Odležite jedno tjedan dana."

Miles mu je dao nekoliko lažnih obećanja i izišao stežući u previjenoj šaci paket tableta. Bio je prilično siguran kako je liječnikova dijagnoza točna, jer bol je popuštala, sad kad se našao na svome admiralskom brodu. Osjećao je da mu napetost, barem u vratu, popušta i nadao se da će se tako nastaviti sve do nožnih prstiju. Isto tako, spuštao se s oblaka adrenalina - bolje bi bilo da sa svojim poslom ovdje završi dok još može hodati i govoriti istovremeno.

Popravio je jaknu, prilično uzaludno protrljavši bijele mrlje, i odlučno podigao bradu prije nego što je umarširao u unutarnje svetište financijskog časnika njihove flote.

Bila je večer, po brodskom vremenu, sa samo jednim satom zaostatka za londonskim vremenom, ali računovotkinja plaćenika još je bila na svome mjestu. Vicki Bone je bila pedantna žena srednjih godina, teške građe, pripadnica tehničkog a ne vojnog dijela posade, čiji je normalni zvuk glasa bio umirujući mrmor. Sad se okrenula u svome radnom stolcu i zaskvičala prema njemu: "Oh, gospodine! Imate li transfer kredita...?" Uočila je njegovu pojavu i glas joj se spustio u uobičajeniji ton. "Blagi Bože, što vam se dogodilo?" Kao dodatak, sjetila se i salutirati.

"Upravo sam to došao i otkriti, poručnice Bone." Zakvačio je još jedno sjedalo u podne šine i okrenuo ga tako da može sjesti naopako, ruku prekriženih preko leđnog naslona. "Mislio sam da ste me jučer izvijestili kako su nam sve narudžbe koje nisu neophodne za orbitalno održavanje života zaustavljene i da nam je zemaljski kredit pod kontrolom."

"Privremeno pod kontrolom", odgovorila je. "Prije četrnaest dana ste mi rekli da ću dobiti transfer kredita u roku od deset dana. Sve troškove koje sam mogla pokušala sam tempirati da se pojave iza tog roka. Prije četiri dana rekli ste mi da će proći još deset dana—"

"Barem", potvrdio je Miles smrknuto.

"I opet sam odgodila što sam god mogla, ali neki dugovi su se morali platiti, kako bismo dobili još jedan tjedan produljenja kredita. Nakon Mahate Soalaris opasno smo zaronili u rezervne fondove."

Miles je umorno prstom protrljao leđa sjedala. "Aha, možda smo trebali produžiti ravno do Tau Ceti." Sad je već bilo prekasno za to. Kad bi samo mogao izravno stupiti u vezu s Glavnim stožerom sigurnosti Sektora II...

"U svakom slučaju morali bismo ostaviti tri četvrtine flote na Zemlji, gospodine."

Page 39: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

39

"A ja nisam htio razbijati skupinu, znam. Ako ostanemo ovdje još dugo, nitko od nas neće moći otići - financijska crna rupa... Slušajte, uključite svoje programe i recite mi što se dogodilo s kopnenim kreditnim računom osoblja, večeras negdje oko šesnaest sati po londonskom vremenu."

"Hm?" Njezini prsti izvlačili su iz holovidne konzole nerazumljive i šarolike prikaze podataka. "Jao, meni. To se nije smjelo dogoditi. Pa kamo je nestao taj novac...? Ah, izravna naredba. Sad je jasno."

"Objasnite i meni", potaknuo ju je Miles.

"Pa", okrenula se prema njemu, "naravno, kad je flota dulje vrijeme stacionirana negdje gdje postoji nekakva financijska mreža, ne ostavljamo obrtna sredstva da se naprosto povlače uokolo."

"Ne ostavljamo?"

"Ne, ne. Sve što nije izravno predviđeno za izlaz ulaže se, što je dulje moguće, u neku vrstu kratkoročne investicije koja donosi kamate. Tako su nam svi kreditni računi namješteni tako da se drže legalnog minimuma; kad dospije neki račun, ja ga provedem kroz računalo i s investicijskog računa prebacim na kreditni samo onoliko koliko je potrebno da se taj račun pokrije."

"Je li to, ovaj, vrijedno rizika?"

"Rizika? To je osnovica dobrog poslovanja! Prošlog tjedna smo zaradili više od četiri tisuće federalnih kredita na kamatama i dividendama, sve dok nismo ispali iz skupine najmanjeg iznosa."

"Oh", reče Miles. Načas je imao viziju odustajanja od ratovanja i prelaska na burzu umjesto toga. Dendariijska slobodna plaćenička holding kompanija? Nažalost, car bi vjerojatno imao nekoliko primjedbi na to...

"Ali ovi idioti", poručnica Bone pokazala je na shemu koja je predstavljala njezinu verziju Danijevih pustolovina toga popodneva, "pokušali su pristupiti računu izravno preko njegova broja, umjesto da idu preko središnjeg računovodstva flote, a svima smo nekoliko puta rekli da rade samo tako. A budući da smo u ovom trenutku jedva na nuli, račun se nije mogao pokriti. Ponekad mi se čini da govorim gluhima." Još zasljepljujućih grafičkih prikaza procvalo joj je pod prstima. "Ali, gospodine, ja mogu ovako trčati u krug samo ograničeno vrijeme! Investicijski račun nam je sad prazan, tako da, naravno, ne proizvodi nikakav novi novac. Nisam sigurna ni da ćemo izdržati još šest dana. A ako prijenos kredita do tada ne stigne..." zalomila je rukama, "čitava Dendariijska flota mogla bi početi, dio po dio, nestajati u pljenidbi!"

"Oh." Miles sije protrljao vrat. Bio je u krivu, glavobolja mu se nije ublažila. "Nema li nekog načina na koji biste mogli prebacivati stvari s jednog računa na drugi tako da stvorite, ovaj... virtualni novac? Privremeno?"

"Virtualni novac?" Usne su joj se nabrale od gađenja.

Page 40: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

40

"Da spasimo flotu. Baš kao u borbi. Plaćeničko računovodstvo..." stisnuo je ruke koljenima i s nadom joj se osmjehnuo. "Naravno, ako je to izvan vaših sposobnosti..."

Nosnice su joj se raširile. "Naravno da nije. Ali ono o čemu vi govorite oslanja se najvećim dijelom na vremenske zaostatke. Zemljina financijska mreža je u potpunosti integrirana; nema vremenskih zaostataka osim ukoliko ne mislite raditi u interstelarnim razmjerima. Ali reći ću vam što bi moglo upaliti..." glas joj se izgubio. "Pa, možda i ne bi..."

"Što?"

"Otiđite u neku veliku banku i podignite kratkoročni zajam uz jamstvo, recimo, nekog velikog osnovnog komada opreme." Njezin pogled, koji je sugestivno prolazio kroz zidove obuhvaćajući Trijumf otkrio je koju je vrstu osnovne opreme imala na umu. "Morat ćemo možda od njih prikriti neke druge izrazite dugove i stvarno stanje opreme, da ne spominjemo određene dvoznačnosti u tome što jest a što nije vlasništvo korporacije Flote, u odnosu na kapetane-vlasnike - ali barem bi se radilo o stvarnom novcu."

A što bi komodor Tung rekao kad bi doznao kako je Miles založio njegov zapovjednički brod? Ali Tung nije ovdje. Tung je na dopustu. Sve bi već moglo biti završeno dok se Tung vrati.

"Morali bismo zatražiti dva ili tri puta veću svotu od one koja nam je zaista potrebna, kako bismo bili sigurni da ćemo dobiti dovoljno", nastavila je poručnica Bone. "Vi biste morali to potpisati, kao viši korporacijski časnik."

Admiral Naismith bi morao potpisati, razmišljao je Miles. Čovjek čije je pravno postojanje bilo izričito - virtualno, premda se od jedne zemaljske banke ne bi moglo očekivati da to otkrije. Dendariijska flota vrlo je uvjerljivo potvrđivala njegov identitet. To bi mogla biti gotovo najsigurnija stvar koju je ikad učinio. "U redu, pripremite to, poručnice Bone. Ovaj... uzmite Trijumf, to je najveća stvar koju imamo."

Kimnula je, ispravivši ramena, dok joj se vraćao dio njezine uobičajene smirenosti. "Da, gospodine. Hvala vam, gospodine."

Miles je uzdahnuo i gurnuo se na noge. To što je sjeo bila je pogreška; njegovi premoreni mišići su se grčili. Njezine nosnice su se nabrale dok je prolazio pokraj nje. Možda bi trebao odvojiti nekoliko minuta da se očisti. Bit će mu dovoljno teško objasniti nestanak kad se vrati u veleposlanstvo i bez objašnjavanja svog izgleda.

"Virtualni novac", čuo je kako mrmlja poručnica Bone, puna neodobravanja, u svoju komkonzolu, dok je on izlazio. "Blagi Bože."

Page 41: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

41

čETVRTO POGLAVLJE

Dok se Miles istuširao, uredio i obukao svježu odoru i sjajne rezervne čizme, tablete su već počele djelovati i nije više imao nikakvih bolova. Kad se uhvatio kako zviždi dok se pljuskao losionom poslije brijanja i popravljao prilično upadljivu i samo polupropisnu, crnu svilenu maramu oko vrata podvlačeći je u sivo-bijelu jaknu, zaključio je da bi sljedeći put trebao uzeti pola doze. Osjećao se suviše dobro.

Šteta što dendariijska odora nije uključivala i beretku koju bi se moglo nakriviti pod odgovarajuće nehajnim kutom. Mogao bi izdati naredbu da se nešto takvo doda. Tung bi se vjerojatno složio s tim; Tung je imao teoriju o tome da paradne odore pomažu pri novačenju i održavanju visokog morala. Miles nije bio posve siguran bi li jedina posljedica toga bila tek mnoštvo novih regruta koji se vole napirlitati. Vojnik Danio bi vjerojatno bio oduševljen beretkom... Miles je napustio tu ideju.

Elli Quinn ga je strpljivo čekala u šestom hodniku Trijumfa. Otmjeno se podigla na noge i ispred njega ušla u shuttle, primjećujući: "Bolje bi bilo da požurimo. Što misliš koliko dugo te tvoj rođak može pokrivati u veleposlanstvu?"

"Pretpostavljam da je to već izgubljena bitka", rekao je Miles, pritežući sigurnosni pojas u sjedalu do njezina.

Poštujući upozorenje s kutije tableta o upravljanju opremom i opet je njoj prepustio pilotsko mjesto. Mali shuttle glatko se odvojio od boka admiralskog broda i počeo propadati kroz svoju orbitalnu rutu.

Miles je smrknuto meditirao o prijemu na koji će vjerojatno naići kad se pojavi u veleposlanstvu. Kućni pritvor je najmanje što bi mogao očekivati, premda će se izvlačiti na olakotne okolnosti koliko god bude mogao. Nije mu se nimalo žurilo natrag takvoj sudbini. Bio je na Zemlji, u toploj ljetnoj noći, s prekrasnom, inteligentnom ženom pokraj sebe. Bilo je tek - bacio je pogled na sat -jedanaest navečer. Noćni život će se tek zagrijavati. London, sa svojom golemom populacijom, živi noću jednako kao i danju. Srce mu se neobjašnjivo podiglo.

A što bi mogli učiniti? Piće nije dolazilo u obzir; bogzna što bi se dogodilo kad bi dodao alkohol na svoj trenutni farmaceutski teret, i s njegovom specifičnom fiziologijom, osim što mu sigurno ne bi pomogao pri popravljanju koordinacije. Neka predstava? To bi ih dosta vremena ostavilo najednom mjestu, nesigurno. Bolje bi bilo da se odluče za nešto što će ih održati u pokretu.

Neka krepaju i Cetagandanci. Proklet bio ako postane talac već i samom strahu od njih. Neka se admiral Naismith još jedanput, posljednji put, dobro provede, prije nego što ga se vrati u ormar. Svjetla sletišta bljeskala su pod njima, posizala da ih privuku. Dok su se zaustavljali u svom iznajmljenom odjeljku (140 saveznih kredita dnevno), pod dendariijskom stražom, Miles je provalio: "Hej, Elli. Idemo - idemo gledati izloge."

Page 42: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

42

I tako su se našli u šetnji mondenim trgovačkim središtem, u ponoć. Ne samo zemaljska, već i roba iz cijele galaktike bila je izložena za posjetitelje s dovoljno novaca. Prolaznici su već sami po sebi bili parada vrijedna promatranja, za svakog koga zanima moda. Ove godine se nosilo perje, sintetska svila, koža i krzno; obnovljeno zanimanje za primitivne prirodne materijale iz prošlosti. A Zemlja je imala tako puno prošlosti kojoj se mogla okrenuti. Mlada dama u - astečko-vikinškoj odjeći, pretpostavljao je Miles - koja se oslanjala o ruku mladića s perjanicom i u čizmama koje su vukle na 24. stoljeće, posebno je privukla Milesovu pozornost. Možda dendariijska beretka ipak i ne bi bila tako neprofesionalno arhaična.

Elli se, primijetio je Miles snuždeno, nije opustila ni uživala. Njezini pogledi upućeni prolaznicima više su ukazivali na potragu za skrivenim oružjem i naglim pokretima. Ali konačno je s pravim zanimanjem zastala pred trgovinom s diskretnim natpisom: UZGOJENA KRZNA: PODRUŽNICA GALACTECHOVA BIOINGA. Miles ju je uvukao unutra.

Izložbeni prostor bio je prostran, sigurna naznaka razine cijena u kojoj su se kretali. Crveni lisičji kaputi, sagovi od bijelog tigra, jakne od izumrlog leoparda, upadljive taucetanske torbe od guštera, čizme i pojasovi s ukrasima, crno-bijeli majmunski kaputići od makaija - holovidna izložba imala je stalni program koji je objašnjavao da njihova roba nije napravljena od ubijenih životinja, već uzgojena iz epruveta i tankova GalacTechova bioinženjerskog odjela. Nudilo se devetnaest izumrlih vrsta, u prirodnim bojama. A u pripremi za jesensku kolekciju, uvjeravao ih je vid, bile su kože nosoroga u duginim bojama i bijela lisica trostruke dužine u dizajniranim pastelnim tonovima. Elli je gurnula ruke do zglavaka u nešto što je djelovalo kao eksplodirana perzijska mačka boje breskve.

"Linja li se?" upitao je Miles zbunjeno.

"Nimalo", uvjeravao ih je prodavač. "GalacTechova uzgojena krzna garantirano se ne linjaju, ne blijede i ne gube boju. Osim toga, otporna su na prljanje."

Ogromna masa svilenkastog crnog krzna tekla je kroz Ellino naručje. "Što je ovo? Kaput nije..."

"Ah, to je vrlo popularan novi proizvod", reče prodavač. "Posljednja riječ biomehaničkih sustava povratne informacije. Većina krznenih predmeta koje vidite ovdje od obične su štavljene kože - ali ovo je živo krzno. Ovaj model možete koristiti kao deku, prostirku ili sag. Za iduću godinu bioing priprema razne vrste odjeće."

"Živo krzno?" Obrve su joj se očaravajuće podigle. Prodavač se propeo na prste u nesvjesnom odjeku - Ellino lice imalo je svoj uobičajeni učinak na one koji je nisu poznavali.

"Živo krzno", kimnuo je prodavač, "ali bez nedostataka žive životinje. Ne linja se i ne jede niti", diskretno se nakašljao, "zahtijeva kutiju s pijeskom."

"Čekajte", rekao je Miles. "Kako ga onda možete reklamirati kao živo? Odakle dobiva energiju, ako nema kemijske obrade hrane?"

"Elektromagnetska mreža na razini ćelije pasivno prikuplja energiju iz okoliša. Holovidni valovi i tome slično. A otprilike svakih mjesec dana, ako vam se čini da je na izdahu, možete ga oporaviti tako da ga na nekoliko minuta stavite u mikrovalnu, na najslabije. Uzgojena

Page 43: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

43

krzna ne preuzimaju, međutim, odgovornost za posljedice ako vlasnik stavi mikrovalnu na jaču snagu."

"Ali to još uvijek nije živo", prigovorio je Miles.

"Uvjeravam vas", reče prodavač, "ova prostirka razvijena je kombinacijom najprofinjenijih gena vrste felis domesticus. Imamo i bijelog perzijanera, kao i čokoladno prugastog sijamca, u prirodnim bojama, a imam i primjerke dekorativnih boja koje se mogu naručiti, u bilo kojoj veličini."

"To su napravili od mačke?" zagrcnuo se Miles dok je Elli skupljala u naručje čitav naramak bez kostiju.

"Pogladite ga", uputio je nadobudni prodavač Elli.

Poslušala ga je i nasmijala se. "Prede!" "Da. Osim toga ima uprogramiranu termotaksičku orijentaciju - drugim riječima, dolazi se maziti."

Elli se čitava umotala u deku, crno krzno padalo joj je preko nogu kao dio kraljevske odore, protrljala je obraz o svilenkastu sjajnu dlaku. "Što će još smisliti? Joj. Dođe ti da ga protrljaš po cijelom tijelu."

"Stvarno?" promrmljao je Miles sumnjičavo. A onda su mu se oči raširile dok je zamišljao Elli, u svoj njezinoj dražesnoj koži, kako se valja po dlakavoj prostirci. "Stvarno?" rekao je, posve promijenjenim tonom. Usne su mu se povukle unatrag u gladnom smiješku. Okrenuo se prodavaču. "Uzet ćemo ga."

Nezgoda je nastala kad je izvukao svoju kreditnu karticu, zabuljio se u nju i shvatio da je ne može upotrijebiti. Glasila je na poručnika Vorkosigana, bila je prepuna njegove plaće iz veleposlanstva i beskrajno kompromitirajuća za njegovu sadašnju ulogu. Quinn je bacila pogled preko njegova ramena, zbunjena oklijevanjem. Nakrenuo je karticu prema njoj, skrivenu u svom dlanu, i pogledi su im se susreli.

"Ah... ne", složila se. "Ne, ne." Posegnula je za svojim novčanikom.

Trebao sam prvo pitati za cijenu, pomislio je Miles u sebi dok su izlazili iz trgovine vukući za sobom nezgrapan paket u otmjenom srebrnom plastičnom omotu. Paket, prodavač ih je konačno uspio u to uvjeriti, nije trebao imati rupe za zrak. Pa, krzno je oduševilo Elli, a priliku da oduševi Elli nije smio izgubiti zbog obične neopreznosti -ili ponosa - s njegove strane. Želio ju je oduševiti. Kasnije će joj vratiti novac.

Ali sad, kamo bi mogli otići da isprobaju krzno? Pokušavao je razmišljati, dok su izlazili iz trgovačkog centra i kretali se prema najbližem ulazu u dizalne cijevi. Nije želio da ova noć završi. Nije znao što želi. Ne, znao je savršeno dobro što želi, samo nije znao može li to i dobiti.

Ni Elli, pretpostavljao je, nije znala kako daleko su ga misli odvele. Malo usputne romantike je jedna stvar; promjena karijere kakvu joj je on mislio predložiti - zgodan izraz, ha - iz korijena bi promijenila cijeli njezin život. Elli, rođena u svemiru, koja je u trenucima nehaja sve ljude na planetima nazivala seljacima, Elli s vlastitim zamislima o karijeri. Elli koja je

Page 44: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

44

hodala po čvrstom tlu s nepovjerljivim gađenjem sirene izvan vode. Elli je bila neovisna zemlja. Elli je bila otok. A on je bio idiot i ovo se nije moglo još dugo nastaviti bez rješenja, ili će prsnuti.

Pogled na opjevani zemaljski Mjesec, vjerovao je Miles, to je ono što im je potrebno, po mogućnosti s odrazom u vodi. Nažalost, stara je gradska rijeka u ovom sektoru zalazila u podzemlje, povučena u arterijske cijevi ispod arhitektonskih metastaza dvadeset trećeg stoljeća koje su osudile na propast krajolik, dotada još nezagušen vrtoglavo visokim kulama i s očuvanom povijesnom arhitekturom. Tišina, neko ugodno i intimno mjesto, to se nije moglo lako pronaći u gradu živahnih milijuna.

Grob je ugodno i intimno mjesto, pa ipak se u njemu ne grle često... Posljednjih tjedana su sjećanja na smrtonosne događaje na Dagooli izgubila oštrinu, ali ovo ga je uhvatilo nespremna, u običnoj javnoj dizalnoj cijevi koja se spuštala do sustava podzemnih vozila. Elli je padala, naglim vrtlogom otrgnuta iz njegova otupjelog stiska - dizajnerska greška u antigravitacijskom sustavu - gutala ju je tama...

"Miles, au!" pobunila se Elli. "Pusti mi ruku! O čemu se radi?"

"Padanje", dahne Miles.

"Naravno da padamo, ovo je silazna cijev. Je li ti dobro? Daj da ti vidim zjenice." Zahvatila ga je jednom rukom i privukla ih oboje bliže rubu cijevi, izvan središnjeg područja brzog prometa. Ponoćni Londončani nastavili su lebdjeti pokraj njih. Pakao se modernizirao, zaključio je Miles divlje, i ovo je zapravo rijeka izgubljenih duša koja klokoće prema nekom svemirskom kanalizacijskom odvodu, sve brže i brže.

Zjenice njezinih očiju bile su krupne i tamne...

"Šire li ti se oči ili skupljaju kad dobiješ neku od onih čudnih reakcija na lijekove?" pitala ga je zabrinuto, s licem samo nekoliko centimetara udaljenim od njegova.

"Što sad rade?"

"Pulsiraju."

"Dobro mi je." Miles je progutao. "Liječnica sad dvaput provjerava sve što mi da. Moglo bi mi se samo malo zavrtjeti u glavi, to mi je rekla." Nije nimalo popustio svoj stisak.

U dizalnoj cijevi, shvatio je Miles nenadano, razlika u njihovoj visini nije se primjećivala. Lebdjeli su licem u lice, njegove su se čizme njihale iznad njezinih gležnjeva - nije čak morao pronaći kutiju na koju bi stao, niti se izlagati riziku iščašenja vrata - impulzivno, usne su mu se spojile s njezinima. U njegovu se umu na trenutak začulo prestravljeno zavijanje kao u trenutku nakon što se bacio sa stijena u trideset metara duboku čistu zelenu vodu za koju je znao da je ledeno hladna, nakon što je svu mogućnost izbora prepustio gravitaciji, ali prije nego što ga je svijest o posljedicama posve obujmila.

Voda je bila topla, topla... Njezine oči raširile su se od iznenađenja. Oklijevao je, gubeći dragocjeni potisak, i počeo se povlačiti. Usne su joj se odvojile od njega, ruka joj se stisla oko njegova vrata. Ona je bila atletski građena žena; stisak nije bio po pravilima službe, ali

Page 45: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

45

djelotvorno ga je imobilizirao. To je definitivno bilo prvi put da je, kad se našao na leđima, to značilo kako je on i pobijedio. Pohlepno joj je proždirao usne, ljubio obraze, kapke, obrve, nos, bradu - kamo je nestalo slatko vrelo njezinih usana? ah, evo ga...

Nezgrapni paket sa živim krznom počeo se lebdeći udaljavati od njih, lupetajući niz dizalnu cijev. Sudarili su se s nekom ženom u silasku koja se namrštila prema njima, tinejdžer koji je jurio niz samo središte cijevi doviknuo im je i napravio nekoliko nepristojnih, jasnih pokreta rukom, a oglasio se i pager u Ellinu džepu.

Nespretno, ponovno su uhvatili krzno i izišli kroz prvi izlaz na koji su naišli, pobjegli od polja cijevi kroz nadsvođen prolaz do platforme podzemne željeznice. Isteturali su na otvoreno i zabuljili se jedno u drugo, potreseni. U jednom luđačkom trenutku, shvatio je Miles, izokrenuo je cijeli njihov brižljivo izbalansirani radni odnos i gdje su sad bili? Časnik i podređeni? Čovjek i žena? Prijatelj i prijateljica, ljubavnik i ljubavnica? Možda je to bila kobna pogreška.

A moglo bi biti kobno i bez pogreške; Dagoola ga je dobro naučila tu lekciju. Osoba u odori bila je veća od vojnika, čovjek složeniji od njegove uloge. Smrt bi mogla dograbiti ne samo njega nego i nju, već sutra, i nestao bi čitav jedan univerzum mogućnosti, a ne samo jedan časnik. Poljubit će je opet - prokletstvo, sad je mogao dosegnuti samo njezin bjelokosni vrat—

Bjelokosni vrat ispustio je uzrujano režanje, otvorila je kanal na sigurnoj kom-vezi, govoreći: "Što, dovraga...? Sigurno nisi ti, ti si tu. Quinn ovdje!"

"Zapovjednice Quinn?" glas Ivana Vorpatrila došao je tiho ali čisto. "Je li Miles s vama?"

Milesove usnice nabrale su se u izrazu frustriranosti. Ivanov osjećaj za vrijeme bio je nadnaravan kao i uvijek.

"Da, zašto?" rekla je Quinn.

"Pa, recite mu da dovuče guzicu natrag ovamo. Držim mu otvorenu rupu u mreži osiguranja, ali ne mogu je još dugo održati. Prokletstvo, ne mogu još dugo ostati ni budan." Dug dahtaj koji je Miles protumačio kao zijevanje zakrčao je iz kom-veze.

"Bože, nisam vjerovao da bi stvarno mogao učiniti nešto takvo", promrmljao je Miles. Dograbio je vezu. "Ivane? Stvarno me možeš uvesti natrag a da me ne vide?"

"Još jedno petnaestak minuta. A morao sam sva pravila poslati kvragu i uspio sam, da znaš. Držim stražarsko mjesto na trećoj pod-razini, tamo gdje u veleposlanstvo ulazi napajanje i gradska kanalizacija. Mogu napraviti petlju na videozapisu i izrezati snimku tvog ulaza, ali samo ako se ti vratiš prije kaplara Velija. Ne smeta mi što riskiram kožu za tebe, ali ne želim je riskirati nepotrebno, kužiš?"

Elli je proučavala šareni holovidni prikaz koji je služio kao mapa podzemnog transportnog sustava. "Taman ćeš stići, mislim."

"Neće koristiti—"

Page 46: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

46

Dograbila ga je za lakat i povukla ga prema kolima, čvrst sjaj dužnosti izgurao je mekše svjetlo iz njezina pogleda. "Imat ćemo na putu još deset minuta da ih provedemo zajedno."

Miles je protrljao lice, dok je ona otišla potvrditi njihove karte, pokušavajući silom utrljati odbjegli razum natrag kroz kožu. Podigao je pogled i u zrcalu na zidu ugledao svoj mutni odraz, napola zaklonjen stupom, kako zuri u njega lica preplavljena frustriranošću i strahom. Čvrsto je stisnuo oči i opet pogledao, premjestivši se ispred stupa i zabuljivši se. Vrlo neugodno - na trenutak, ugledao se odjevena u zelenu barrayarsku odoru. Proklete tablete protiv bolova. Je li mu to njegova podsvijest pokušavala nešto reći? Pa, pretpostavljao je da neće biti u pravoj nevolji sve dok skeniranje mozga u dvije različite odore ne počne davati dva različita rezultata.

Kad je malo porazmislio, ta mu se zamisao više nije činila smiješnom.

Zagrlio je Quinn kad mu se vratila, s osjećajima složenijim od puke spolne požude. Potajno su se ljubili u vožnji - više boli nego užitka. Kad su stigli do odredišta Miles je bio u tjelesno najneugodnijem stanju uzbuđenosti kojeg se mogao sjetiti. Ama baš sva krv morala mu je otići iz mozga među prepone, pretvarajući ga požudom i zadihanošću u slaboumnika.

Ostavila ga je na platformi u četvrti u kojoj se nalazilo veleposlanstvo, s tjeskobnim šaptom: "Kasnije...!" Tek nakon što ju je podzemna željeznica progutala, Miles je shvatio da ga je ostavila s vrećicom u ruci, iz koje je dopiralo ritmičko predenje.

"Dobra maca." Miles ju je s uzdahom navalio na rame, i počeo hodati - šepati - prema kući.

Idućeg jutra probudio se mamuran, umotan u mrmoravo crno krzno.

"Prijateljski raspoložena stvarčica, ha?" primijetio je Ivan.

Miles se probio na površinu, pijuckajući dlačice. Prodavač ih je slagao: skoro-zvijer se očito hranila ljudima, a ne zračenjima. Potajno bi se tijekom noći omotala oko njih i probavila ih kao ameba - bio ju je ostavio u dnu kreveta, prokletstvo. Tisuće djece koja se zavlače pod svoje deke da se zaštite od čudovišta iz mraka doživjet će zanimljivo iznenađenje. Prodavač uzgojena krzna očito je cetagandski agent, provokator i ubojica...

U donjem rublju i s četkicom za zube koja je mangupski virila kroz blistave zube, Ivan je zastao da prođe rukom kroz crnu svilu. Zalelujala je, kao da se pokušava utrljati u njegov dodir. "Fo je fantaftifno." Ivanova neobrijana čeljust se pokrenula, premještajući četkicu za zube. "Dođe ti da je protrljaš po cijeloj koži."

Miles je zamislio Ivana kako se valja po dlakavoj prostirci. ... "Aha", zadrhtao je. "Bože. 'Di je kava?"

"Dolje. Kad se obučeš, fino i po pravilniku. Pokušaj barem izgledati kao da si u krevetu sve od jučer poslijepodne."

Miles je nanjušio nevolje istog časa kad ga je Galeni pozvao, samog, u svoj ured, pola sata nakon što im je počela smjena.

Page 47: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

47

"Dobro jutro, poručniče Vorkosigan", nasmiješio se Galeni, lažno pristupačno. Galenijev lažni smiješak bio je isto toliko zastrašujući koliko je njegov pravi, ali rijedak, smiješak očaravao.

"Jutro, gospodine", kimnuo je Miles oprezno.

"Vidim da vam je prošao akutni napad upale kostiju."

"Da, gospodine."

"Sjednite, molim vas."

"Hvala vam, gospodine." Miles je sjeo, vrlo pažljivo - jutros nije uzeo tablete protiv bolova. Nakon sinoćnje pustolovine, završene onim uznemirujućim priviđenjem u podzemnoj željeznici, Miles je bacio tablete u zahod i zapamtio da mora reći svojoj flotnoj liječnici da postoji još jedan lijek koji može prekrižiti na njegovoj listi. Galenijeve obrve krenule su prema dolje s bljeskom sumnje. Onda mu je pogled pao na Milesovu zavojem prekrivenu desnu ruku. Miles se promeškoljio u sjedalu i pokušao nehajno zataknuti ruku iza leđa. Galeni se kiselo namrštio i pozvao svoj holovidni prikaz.

"Jutros sam na lokalnim vijestima vidio nešto zapanjujuće", reče Galeni. "Mislio sam da bi i vas moglo zanimati."

Mislim da bih radije pao mrtav preko vašeg saga, gospodine.

Miles nije nimalo sumnjao što slijedi. Prokletstvo, a brinuo se samo da cetagandsko veleposlanstvo ne dozna za cijelu stvar.

Novinarka iz mreže Euronews počela je sa svojim uvodom - očito, ovaj dio je bio snimljen malo kasnije, jer je vatra u trgovini pićima već zamirala u pozadini. Kad je naišao dio s ogaravljenim, napetim licem admirala Naismitha, zgrada je još veselo gorjela. "... nesretni nesporazum", čuo je Miles svoj vlastiti betanski glas kako kašljuca. "Obećajem punu istragu..." Duga snimka njega samoga i nesretne službenice dok su se kotrljali kroz ulazna vrata u plamenu bila je samo umjereno spektakularna. Šteta što nije bila noć da istakne puni sjaj pirotehnike. Prestravljeni bijes Naismithova lica na holovidu blago se odražavao i u Galenijevu izrazu. Miles je osjećao određeno suosjećanje. Nije bilo nikakvo zadovoljstvo zapovijedati podčinjenima koji ne slušaju naredbe i dočekuju te s opasnim glupostima. Galeni neće biti sretan sa svim tim.

Konačno je isječak iz vijesti završio i Galeni je prekidačem isključio holovid. Zavalio se u svom stolcu i mirno se zagledao u Milesa. "Dakle?"

Ovo nije, upozoravali su Milesa instinkti, trenutak da se pravi pametan. "Gospodine, zapovjednica Quinn me jučer popodne pozvala iz veleposlanstva da iziđem na kraj s ovom situacijom jer sam bio najbliži dendariijski časnik. Konačno, pokazalo se da su joj strahovanja bila potpuno opravdana. Moja hitra intervencija zaista je spriječila nepotrebna ranjavanja, možda i smrti. Moram se ispričati što sam otišao bez dopuštenja. Svejedno, ne mogu reći da zbog toga žalim."

Page 48: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

48

"Ispričati?" zapreo je Galeni, susprežući bijes. "Izišli ste, bez dopuštenja, bez zaštite i u izravnoj suprotnosti s izričitim naredbama. Promaklo mi je zadovoljstvo, i to očito samo za koju sekundu, da svoj sljedeći izvještaj glavnom stožeru Sigurnosti završim pitanjem kamo treba poslati vaše dinstano tijelo. A najzanimljivije od svega, uspjeli ste se, izgleda, teleportirati iz veleposlanstva ne ostavljajući ni valić u mojim sigurnosnim zapisima. I namjeravate na to sve odmahnuti s isprikom? Mislim da neće ići, poručniče."

Miles je odlučio držati ono malo teritorija što mu je još ostalo. "Nisam bio bez zaštite, gospodine. Zapovjednica Quinn je bila prisutna. I ne odmahujem uopće."

"Onda možete početi tako da mi točno objasnite kako ste izišli, i kasnije se vratili unutra, kroz moju mrežu osiguranja, a da vas nitko nije primijetio." Galeni se prekriženih ruku zavalio u svome stolcu, bijesno buljeći u Milesa.

"Pa..." Tu su počinjale nezgode. Ispovijed bi možda bila dobra za njegovu dušu, ali bi li zaista trebao cinkati Ivana? "Otišao sam sa skupinom gostiju koji su napuštali veleposlanstvo, kroz glavni javni ulaz. Budući da sam na sebi imao dendariijsku odoru, stražari su pretpostavili da sam i sam bio jedan od gostiju."

"A povratak?"

Miles je zašutio. Galeni bi morao doznati sve činjenice, kako bi mogao popraviti svoju mrežu, ali između ostalih stvari Miles ni sam nije znao kako je Ivan prevario vid-skenere, da se ne spominje kaplar straže. Bio se stuštio u krevet ne pitajući ni za kakve pojedinosti.

"Ne možete zaštiti Vorpatrila, poručniče", primijetio je Galeni. "Njega si spremam za doručak odmah poslije vas."

"Zbog čega mislite da je Ivan umiješan u to?" produžila su Milesova usta, dajući mu vremena da razmisli. Ne, trebao je prvo razmisliti.

Galeni je djelovao zgađeno. "Budite ozbiljni, Vorkosigan."

Miles je duboko udahnuo. "Sve što je Ivan učinio, učinio je na moju zapovijed. Odgovornost je u potpunosti moja. Ako se složite da ga ne opteretite nikakvim optužbama, zatražit ću od njega da vam podnese potpuno izvješće o tome kako je stvorio privremenu rupu u mreži."

"Hoćete, ha?" Galenijeve usne su se iskrivile. "Je li vam palo na pamet da je poručnik Vorpatrli iznad vas u ovom zapovjednom lancu?"

"Nije, gospodine", progutao je Miles. "To je... ovaj, smetnuo sam to s uma."

"I on, izgleda."

"Gospodine. Isprva sam namjeravao biti odsutan samo kratko vrijeme, organiziranje mog povratka bila mi je najmanja briga. Kako se situacija pogoršavala, postalo mi je očito da bih se trebao vratiti ovamo sasvim otvoreno, ali kad sam konačno stigao bilo je dva ujutro a on je uložio veliki napor - činilo se nezahvalnim..."

"A osim toga", prekinuo ga je Galeni sotto voce, "djelovalo je kao da bi moglo i upaliti..."

Page 49: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

49

Miles je potisnuo nevoljni smiješak. "Ivan je u svemu tome nevin. Mene optužite kako god želite, gospodine."

"Hvala vam, poručniče, za to ljubazno dopuštenje."

Izazvan, Miles je prasnuo. "Prokletstvo, gospodine, što biste htjeli od mene? Dendarii su isto toliko barrayarska vojska kao i bilo tko u carskoj odori, čak i ako sami to ne znaju. Oni su meni povjereni na brigu. Ne mogu zanemariti njihove hitne potrebe da bih igrao ulogu poručnika Vorkosigana."

Galeni se zavalio u stolcu podignutih obrva. "Igrao ulogu poručnika Vorkosigana? Što vi mislite, tko ste vi?"

"Ja sam..." Miles je ušutio, zahvaćen iznenadnom vrtoglavicom, kao da pada kroz pokvarenu silaznu cijev. Jedan nejasan trenutak, nije mogao čak ni shvatiti pitanje. Tišina se produljila.

Galeni je spustio ruke na stol s uznemirenim izrazom lica. Glas mu je postao blag. "Izgubili ste se, ha?"

"Ja sam..." Milesove ruke bespomoćno su se raširile. "Dužnost mi je, kad sam admiral Naismith, da budem admiral Naismith koliko god mogu. Obično se ne moram ovako prebacivati amo-tamo."

Galeni je nagnuo glavu. "Ali Naismith nije stvaran. Sami ste tako rekli."

"Oh... da, gospodine. Naismith nije stvaran." Miles je udahnuo. "Ali njegove dužnosti jesu. Moramo smisliti neki pametniji način kako bih ih mogao izvršavati."

Galeni kao da nije shvatio da se, kad je Miles - koliko god nenamjerno - upao u njegov zapovjedni lanac, njegovo ljudstvo nije povećalo za jednog čovjeka, nego za pet tisuća. No ako to shvati, hoće li se htjeti petljati s Dendariima? Milesovi zubi stisli su se pred nagonom da mu na bilo koji način istakne tu mogućnost. Vreli bljesak - ljubomore? - prošao je kroz njega. Daj Bože da Galeni nastavi razmišljati o Dendariima kao o Milesovoj privatnoj stvari...

"Hm." Galeni si je protrljao čelo. "Da, dobro - u međuvremenu, kad dužnosti pozovu admirala Naismitha, prvo dođite k meni, poručniče Vorkosigan." Uzdahnuo je. "Smatrajte se na uvjetnoj slobodi. Stavio bih vas u kućni pritvor, ali veleposlanik je izričito zahtijevao vašu prisutnost za neke dužnosti pratnje danas popodne. Ali budite svjesni da bih mogao podnijeti ozbiljne optužbe. Neposluh izravnoj naredbi, između ostaloga."

"Ja sam... toga vrlo svjestan, gospodine. Ovaj... a Ivan?"

"Vidjet ćemo što ćemo s Ivanom." Galeni je stresao glavom, naizgled razmišljajući o Ivanu. Miles ga nije mogao kriviti za takvu reakciju.

"Da, gospodine", rekao je Miles, zaključivši da je dobio sve što se usuđivao tražiti, za sada.

"Možete ići."

Page 50: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

50

Izvrsno, pomislio je Miles ironično, izlazeći iz Galenijeva ureda. Prvo je mislio da sam neposlušan. Sad naprosto misli da sam lud.

Tko god da ja jesam.

Popodnevni političko-društveni događaj bilo je primanje i večera u čast posjeta Babe od Lairoube Zemlji. Nasljedni vođa svoga planeta, Baba je ujedinjavao političke i vjerske dužnosti. Nakon što je dovršio hodočašće u Mekcu, došao je u London da bi sudjelovao u pregovorima oko prava prolaza za skupinu planeta zapadnog krila Oriona. Tau Ceti je bila os ovog neksusa, a Komarr je imao veze s njima iz dva smjera, što je uzrokovalo barrayarski interes u cijeloj stvari.

Milesove dužnosti bile su uobičajene. U ovom slučaju bio je partner jednoj od četiri Babine žene. Nije bio siguran je li ona užasavajuća matrona ili ne - njezine sjajne smeđe oči i glatke čokoladne ruke bile su dovoljno privlačne, ali ostatak je bio umotan u svijetlu svilu obrubljenu zlatnim vezom koja je nagoviještala sočnu obilnost, kao vrlo privlačan madrac.

Njezinu duhovitost nije mogao procijeniti, budući da nije govorila ni engleski, ni francuski, ni ruski, ni grčki, bilo u barrayarskim ili bilo kojim drugim inačicama, a on nije govorio ni lairoubanski ni arapski. Kutija programiranih usnih prevodilaca bila je, nažalost, pogrešno isporučena na neku nepoznatu adresu s druge strane Londona, ostavljajući polovicu prisutnih diplomata samo da zure u svoje dvojnike s druge strane i smješkaju se. Miles i njegova dama komunicirali su pantomimom tijekom večere - soli, gospođo? - s puno dobre volje, a dvaput ju je uspio i nasmijati. Kad bi bar znao zašto se smijala.

Da stvar bude gora, prije nego što su govori poslije večere bili otkazani, zadihani pomoćnik isporučne službe donio je kutiju zamjenskih prevodilaca. Uslijedilo je nekoliko govora na različitim jezicima, namijenjenih prvenstveno snagama tiska. Stvari su se opustile, sočna dama prestala je biti Milesovom brigom pridruživši se društvu dviju njezinih su-žena, a on se počeo probijati preko prostorije prema skupini gostiju iz barrayarskog veleposlanstva. Zaobilazeći golemi alabasterni stup koji je pridržavao zasvođeni strop, našao se licem u lice s novinarkom mreže Euronewsa.

"Mon Dieu, to je mali admiral", rekla je veselo. "Što vi radite ovdje?"

Ne obazirući se na prestravljeni krik u svojoj lubanji, Miles je preuredio svoj izraz lica u - savršeno - uljudnu bezizražajnost. "Molim?"

"Admiral Naismith. Ili..." Uočila je njegovu odoru, oči su joj zasjale od zanimanja. "Je li ovo neka tajna plaćenička operacija, admirale?"

Prošao je jedan trenutak. Miles je dopustio svojim očima da se rašire, svojoj ruci da se spusti do šava na njegovim hlačama gdje bi se inače nalazilo oružje i tamo se trzne. "Bože moj", protisnuo je prestravljenim glasom - to nije bilo teško. "Zar vi to meni govorite da je admiral Naismith viđen na Zemlji?"

Brada joj se podigla, usne se razdvojile u polovičnom smiješku nevjerice. "U vašem zrcalu, nesumnjivo."

Page 51: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

51

Jesu li mu obrve vidljivo oprljene? Desna ruka mu je još bila u zavoju. Nije to opeklina, gospođo, pomislio je Miles divlje. Porezao sam se kod brijanja...

Miles je zauzeo paradni stav, lupnuvši ulaštenim petama, i ponudio joj malen, formalni naklon. Ponosnim, grubim glasom s opakim barrayarskim naglaskom, rekao je: "Griješite, gospođo. Ja sam barun Miles Vorkosigan od Barrayara. Poručnik Carske službe. Nije da se ne nadam činu koji spominjete, ali malo je preuranjen."

Slatko se nasmiješila. "Jeste li se do kraja oporavili od svojih opeklina, gospodine?"

Milesove obrve su se podigle - ne, ne bi trebao privlačiti pozornost na njih - "Naismith ima opekline? Vidjeli ste ga? Kada? Možemo li razgovarati o tome? Čovjek kojeg ste spomenuli od vrhunskog je interesa za barrayarsku Carsku sigurnost."

Pogledala ga je od glave do pete. "To bih i očekivala, budući da ste vi i on jedna te ista osoba."

"Dođite, dođite ovamo", a kako će se sad pak izvući iz toga? Uhvatio ju je za lakat i poveo prema jednom praznom kutku. "Naravno da smo jednaki. Admiral Naismith iz Dendariijskih plaćenika je moj—" nezakoniti brat blizanac? Ne, to neće proći. Nije mu samo sinulo, nadošlo je kao nuklearna eksplozija u samom svom središtu. "—klon", dovršio je Miles glatko.

"Molim?" Njezina uvjerenost je napukla; pozornost joj se prilijepila uz njega.

"Moj klon", ponovio je Miles čvrstim glasom. "On je neobično stvorenje. Mi smatramo, premda to nikad nismo mogli potvrditi, kako je on zapravo rezultat neke planirane cetagandske tajne operacije koja se teško izjalovila. Cetagandanci su svakako sposobni za medicinsku stranu takve priče, u svakom slučaju. Prave činjenice njihovih vojnih genetičkih eksperimenata bi vas prestravile." Miles je zastao. Barem je ovo zadnje bilo istina. "I, usput tko ste vi?"

"Lise Vallerie", načas mu je pokazala svoju press-kockicu, "mreža Euronews."

Sama činjenica što se bila spremna ponovno predstaviti potvrdila je da je odabrao ispravan pristup. "Ah", blago se povukao od nje, "služba vijesti. Nisam to znao. Oprostite, gospođo. Ne bih smio razgovarati s vama bez dopuštenja svojih pretpostavljenih." Počeo se okretati.

"Ne, čekajte - ovaj - barune Vorkosigan. Oh - niste u rodu s onim Vorkosiganom, valjda?"

Podigao je bradu u zrak i nastojao djelovati odrješito. "Moj otac."

"Oh", dahnula je tonom prosvjećenja, "to objašnjava sve."

I mislio sam da bi moglo, pomislio je Miles samozadovoljno. Napravio je još nekoliko malih pokreta pokušaja bijega. Držala ga se kao priljepak. "Ne, molim vas... ako mi vi ne kažete, sasvim sigurno ću sama provesti istragu." "Pa..." Miles je zastao. "To su poprilično stari podaci, s naše točke gledišta. Mogu vam reći nekoliko stvari, pretpostavljam, budući da

Page 52: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

52

se to mene tiče tako izravno. Ali to nije za javnost. Morate mi prvo dati riječ da to neće ići u javnost."

"Riječ barrayarskog vorskog baruna je čvrsta kao stijena, zar ne?" rekla je. "Ja nikad ne odajem svoje izvore."

"U redu", kimnuo je Miles, pretvarajući se kako vjeruje da mu je dala obećanje, premda u njezinim riječima zapravo nije bilo ničeg obvezujućeg. Dohvatio je par stolica pa su se smjestili izvan dometa robotičkih poslužitelja koji su raščišćavali ostatke banketa. Miles je pročistio grlo i bacio se.

"Taj biološki konstrukt koji sebe naziva admiralom Naismithom jest... možda i najopasniji čovjek u galaktici. Lukav - odlučan - cetagandska i barrayarska Služba sigurnosti pokušale su ga, u prošlosti, dati ubiti, bez uspjeha. Počeo si je izgrađivati osnovu za moć, sa svojim Dendariijskim plaćenicima. Još ne znamo kakvi su mu dugoročni planovi s tom privatnom vojskom, samo smo sigurni da nekakve planove mora imati."

Vellerijin prst sumnjičavo je dotakao usne. "Djelovao je - sasvim ugodno, kad sam razgovarala s njim. S obzirom na okolnosti. Hrabar čovjek, u svakom slučaju."

"O, da, u tom čovjeku ima i genijalnosti i čudesnosti", zavapio je Miles, onda zaključi da ne bi smio pretjerivati. "Karizma. Sasvim je sigurno da su Cetagandanci, ako su to bili Cetagandanci, imali s njim neke vrlo neobične namjere. On je vojni genij, znate."

"Pričekajte trenutak", rekla je. "To je pravi klon, kažete - ne samo vanjska kopija? Onda mora biti još mlađi od vas."

"I jest. Njegov rast i obrazovanje, bili su ubrzani umjetnim putem, po svemu sudeći da se ustanovi koliko se daleko s procesom ubrzanja može stići. Ali gdje ste ga vi vidjeli?"

"Ovdje u Londonu", odgovorila je, počela govoriti još nešto, i stala. "Ali vi kažete da ga Barrayar pokušava ubiti?" Malčice se odmaknula od njega. "Možda bih vas trebala pustiti da ga sami pronađete."

"Oh, to više ne vrijedi." Miles se kratko nasmijao. "Sad samo pazimo da nam ne nestane iz vida. Nedavno je iščezao, znate, a to moju službu osiguranja čini vrlo nervoznom. Očito je da je izvorno bio namijenjen nekakvoj ideji o zamjeni koja bi u konačnici bila usmjerena protiv mog oca. Ali prije sedam godina se odmetnuo, pobjegao od svojih tamničara-stvoritelja, i počeo raditi na svoju ruku. Mi - Barrayar - sad znamo previše o njemu, i on i ja smo se počeli previše razlikovati da bi me ovako kasno pokušao zamijeniti."

Zagledala se u njega. "Mogao bi. Stvarno bi mogao."

"Gotovo da bi." Miles se neveselo osmjehnuo. "Ali kad biste nas stavili u istu sobu, vidjeli biste da sam ja gotovo dva centimetra viši od njega. Kasni rast, s moje strane. Tretmani hormonima..." Mašta mu neće moći još dugo izdržati - blebetao je dalje...

"Cetagandanci ga, međutim, još nastoje ubiti. Dosad, to je najbolji dokaz koji imamo da se stvarno radi o njihovu stvorenju. Očito, on zna previše o nečemu. Strašno bismo rado

Page 53: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

53

znali o čemu to." Poklonio joj je privlačan vučji smiješak, stravično lažan. Još se malo odmakla.

Miles je dopustio svojim šakama da se ljutito stisnu. "Ono što je kod tog čovjeka najgore jest njegova drskost. Mogao si je barem odabrati neko drugo ime, ali ne, on se razbacuje mojim. Možda se navikao na njega dok je trenirao da zauzme moje mjesto, što je jednom morao proći. Govori s betanskim naglaskom, a kao prezime koristi djevojačko prezime moje majke, po betanskom običaju, a znate li zašto?"

Da, zašto, zašto... ?

Nijemo je stresla glavom, buljeći u njega sa zadivljenošću pomiješanom s gađenjem.

"Jer po betanskom zakonu o klonovima, on bi zapravo bio moj legalni brat, eto, zato! Pokušava samome sebi pribaviti lažnu zakonitost. Nisam siguran zašto. Možda je to ključ za njegovu slabost. Mora imati nekakvu slabost, negdje, nekakvu napuklinu u oklopu—" osim nasljednog ludila, naravno. Prekinuo se, blago zadihan. Neka ona samo misli da je to potisnuti bijes, a ne potisnuti užas.

Veleposlanik ga je, hvala Bogu, pozivao s druge strane sobe, njegova je skupina bila spremna za polazak. "Oprostite, gospođo", Miles je ustao. "Moram vas ostaviti. Ali, ovaj... ako opet sretnete lažnog Naismitha, smatrao bih velikom uslugom kad biste mi to javili u barrayarsko veleposlanstvo.

Pourquoi? pomakle su se njezine usnice. Prilično oprezno, i ona je ustala. Miles se naklonio nad njezinom rukom, izveo uredan okret nalijevo i pobjegao.

Morao se suzdržavati da ne poskakuje silazeći niz stube londonske Palače, hodajući iza veleposlanika. Genij. On je prokleti genij. Zašto se već prije godina i godina nije sjetio ovakve priče? Illyan, šef Carske sigurnosti bit će oduševljen. Čak se i Galeniju možda malo popravi raspoloženje.

PETO POGLAVLJE

Miles se ulogorio u hodniku ispred ureda satnika Galenija onog dana kad se kurir drugi put vratio iz stožera. Iskazujući veliku suzdržanost, Miles nije pregazio čovjeka u vratima dok je izlazio, već ga je pustio da prođe prije nego što se sam zaletio unutra.

Miles se zaustavio u paradnom položaju pred Galenijevim stolom. "Gospodine?"

"Da, da, poručniče, znam", rekao je Galeni uzrujano, mašući mu da pričeka. Tišina je pala dok se ekran po ekran podataka kotrljao preko Galenijeve vid ploče. Na kraju, Galeni se zavalio u stolcu. Bore su mu se produbljivale između očiju.

"Gospodine?" ponovio je Miles užurbano.

Page 54: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

54

Još se mršteći, Galeni je ustao i pozvao Milesa na svoje mjesto. "Pogledajte i sami."

Miles je dvaput prošao kroz sve. "Gospodine - ovdje nema ničega."

"Primijetio sam."

Miles se okrenuo da ga pogleda u oči. "Nikakvih kredita - nikakvih naredbi - nikakva objašnjenja - ničega. Uopće se nigdje ne spominju moji poslovi. Čekali smo dvadeset prokletih dana ni zbog čega. Mogli smo za to vrijeme pješice otići do Tau Ceti i natrag. Ovo je ludo. To je nemoguće. "

Galeni se zamišljeno naslonio na stol jednom ispruženom rukom, zagledan u šutljivu vid ploču. "Nemoguće? Nije. Već sam doživio da se naredbe izgube. Birokratske zavrzlame. Važni podaci poslani na krivu adresu. Hitni zahtjevi ostavljeni da pričekaju dok se netko vrati s godišnjeg odmora. Takve stvari se događaju."

"Ne događaju se meni", zasiktao je Miles kroza zube.

Jedna Galenijeva obrva se podigla. "Vi ste jedan arogantan mali vorić." Uspravio se. "Ali pretpostavljam da govorite istinu. Takve se stvari vama ne bi događale. Bilo kome drugome, da. Ne i vama. Naravno", zamalo se nasmiješio, "za sve postoji prvi put."

"Ovo je drugi put", istaknuo je Miles. Sumnjičavo se mrštio na Galenija, s divljim optužbama koje su mu kipjele tik iza usana. Je li to neka malograđanska komarrska zamisao o šali? Ako naredbe i krediti nisu ovdje, morali su biti presretnuti. Ukoliko je zahtjev za njima uopće poslan. Imao je samo Galenijevu riječ da je poslao zahtjev. Ali bilo bi nezamislivo da bi Galeni izložio svoju karijeru riziku samo zato da jednom podređenom priušti neugodnosti. Iako, plaća barrayarskog satnika i ne bila neki veliki gubitak, što je Miles dobro znao.

Ne kao osamnaest milijuna maraka.

Milesove oči su se raširile, a zubi su mu se stisnuli iza zatvorenih usnica. Siromašan čovjek, čovjek čija je obitelj izgubila sve svoje veliko bogatstvo u, recimo, osvajanju Komarra, mogao bi možda osamnaest milijuna maraka zaista smatrati velikim izazovom. Zbog kojeg bi vrijedilo riskirati - mnogo toga. Nije si tako protumačio Galenija, ali što je, zapravo, Miles uopće znao o tom čovjeku? Galeni nije progovorio ni jednu riječ o svojoj osobnoj povijesti u dvadeset dana njihova poznanstva.

"Što ćete sad učiniti, gospodine?" Miles se ukočeno trgnuo.

Galeni je raširio ruke. "Opet ću poslati zahtjev."

"Opet poslati zahtjev. To je sve?"

"Ne mogu izvući vaših osamnaest milijuna maraka iz svog džepa, poručniče.

A, ne? Pa, to ćemo još vidjeti... Morao je otići odavde, iz veleposlanstva i natrag k Dendariima. Tamo gdje je ostavio svoje vrhunske profesionalne stručnjake za prikupljanje informacija da skupljaju prašinu, dok je on dvadeset dana potrošio u ispraznom, paralizirajućem mirovanju... Ako ga je Galeni stvarno do te mjere prevario, Miles se u sebi

Page 55: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

55

zakleo, neće biti rupe dovoljno duboke da se u njoj sakrije sa svojih osamnaest milijuna ukradenih maraka.

Galeni se ispravio i nagnuo glavu, očiju stisnutih i odsutnih. "Meni je to zagonetka." Dodao je tiho, skoro samome sebi: "...a ja ne volim tajnovitost."

Drzak... hladnokrvan... Miles nije mogao da se ne divi glumačkoj sposobnosti skoro jednakoj njegovoj vlastitoj. Ali ako je Galeni zaista pronevjerio njegov novac, zašto nije već odavno nestao? Što još čeka? Nekakav signal za koji Miles ne zna? Ali doznat će, oh, da, doznat će. "Još deset dana", rekao je Miles. "Opet."

"Žao mi je, poručniče", rekao je Galeni, još uvijek odsutno.

Tek će vam biti... "Gospodine, moram dobiti jedan dan sa Dendariima. Dužnosti admirala Naismitha se nakupljaju. Kao prvo, zahvaljujući ovom produžetku, sad ćemo biti prisiljeni podići privremeni zajam iz komercijalnih izvora kako bismo izdržali svoje troškove. Moram to srediti."

"Smatram da bi s Dendariima vaša osobna sigurnost bila ugrožena, Vorkosigan."

"Pa onda dodajte još nekog iz veleposlanstva, ako mislite da morate. Ona priča s klonom je sigurno olakšala dio pritiska."

"Ona priča s klonom je bila idiotizam", odrezao je Galeni, dolazeći k sebi.

"Bila je briljantna", reče Miles, uvrijeđen takvom kritikom svoga stvaralaštva. "Tako se konačno Naismith i Vorkosigan potpuno odvajaju. Time se rješavamo najopasnije stalne slabosti u cijeloj prevari, mojeg... jedinstvenog i upadljivog izgleda. Tajni operativci ne bi smjeli biti tako uočljivi."

"Uostalom, zbog čega mislite da će ta novinarka ikada podijeliti svoja otkrića s Cetagandancima?"

"Vidjeli su nas zajedno. Milijuni na holovidu, za Boga miloga. Oh, sasvim sigurno će joj postavljati pitanja, ne bojte se, na ovaj ili onaj način." Blagi trzaj straha - ali sigurno će Cetagandanci poslati nekoga da suptilno ispita ženu. Neće je samo oteti, iscijediti i riješiti je se, ne kad se radi o javno poznatoj građanki Zemlje, tu na Zemlji.

"U tom slučaju, zašto ste zaboga odabrali Cetagandance kao navodne tvorce admirala Naismitha? Jedino što će oni sasvim sigurno znati jest da oni to nisu učinili."

"Uvjerljivost", objasni Miles. "Ako čak ni mi ne znamo odakle klon zaista dolazi, možda neće biti tako iznenađeni što ni oni dosad nisu čuli za njega."

"Logika vam pati od nekoliko vrištećih slabosti", narugao se Galeni. "Možda dugoročno pomaže vašoj prijevari, priznajem. Ali meni ne pomaže nimalo. Imati tijelo admirala Naismitha bilo bi mi podjednako nezgodno kao i tijelo baruna Vorkosigana. Shizoidni ili ne, čak se ni vi ne možete do te mjere podvojiti."

"Nisam shizoidan", odreže Miles. "Možda malo manično-depresivan", priznao je naknadno.

Page 56: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

56

Galenijeve usne su se trznule. "Spoznaj samoga sebe."

"Trudimo se, gospodine."

Galeni je zastao, a onda možda mudro odlučio ne obazrijeti se na ovu posljednju primjedbu. Otpuhnuo je i nastavio. "U redu, poručniče Vorkosigan. Dodijelit ću vam narednika Bartha da vam poveća sigurnost. Ali želim da se javljate u razmacima ne većim od osam sati, sigurnom vezom. Imate dvadeset četiri sata dopusta."

Udišući da krene sa svojim sljedećim argumentom, Miles je ostao bez riječi. "Oh", uspio je protisnuti. "Hvala vam, gospodine." A zašto je, dovraga, Galeni tako okretao list? Miles bi dao krvi i kosti da dozna što se ovog trena događa iza tog bezizražajnog rimskog profila.

Miles se povukao na vrijeme, prije nego se Galeni stigao predomisliti.

Dendarii su odabrali najudaljenije sletište među onima koja su se mogla iznajmiti u londonskoj zračnoj luci, zbog sigurnosti a ne štednje. Činjenica da je udaljenost činila sletište ujedno i najjeftinijim bila je naprosto dodatni, predivni bonus. Sletište je bilo na otvorenom, na samom kraju polja, okruženo masom praznoga, golog betona. Nitko se nije mogao neprimijećeno prišuljati. A ako bi se bilo kakav nemili događaj i zbio negdje u blizini, razmišljao je Miles, bilo je manje vjerojatno da bi se u njemu zatekli i slučajni civilni prolaznici. Izbor je bio sasvim logičan.

Bilo je, osim toga, i prokleto daleko za hodanje. Miles je pokušavao hodati oštro, a ne trčkarati kao pauk preko kuhinjskog poda. Je li on to postajao i pomalo paranoičan, osim što je bio shizofreničan i manično-depresivan? Narednik Barth, koji je marširao pokraj njega u svojoj neudobnoj civilnoj odjeći, namjeravao ga je isporučiti do vrata shuttlea u oklopljenom vozilu veleposlanstva. Miles ga je tek s mukom uvjerio da bi sedam godina bolno opreznih muljaža nestalo u dimu kad bi se admirala Naismitha ikada vidjelo kako izlazi iz službenog barrayarskog vozila. Dobar pogled na pristanište bio je dvosjekli mač, nažalost. Ipak, nitko im se nije mogao neprimijećeno približiti.

Ukoliko se ne bi poslužio psihološkim prerušavanjem, naravno. Recimo onaj veliki lebdeći transporter s oznakama luke, tamo dolje, koji je zaposleno žurio blizu tla. Takvih je vozila bilo posvuda; oko se brzo naviklo na njihovo neprestano prolaženje. Kad bi se on spremao na napad, zaključio je Miles, jedno takvo vozilo bi definitivno bilo njegov izbor. Bilo je predivno dvoznačno. Sve dok ne bi otvorilo vatru, nijedan Dendarii u obrani ne bi mogao biti siguran da neće slučajno ubiti nekog nespretnog zalutalog radnika zračne luke. Kriminalno neugodno, tako nešto, ona vrsta pogreške na kakvima propadaju karijere.

Teretnjak je promijenio smjer. Barth se trgnuo a Miles se ukočio. Nova putanja neugodno je ukazivala na kut presretanja. Ali prokletstvo, nikakva vrata ni prozori nisu se otvarali, nikakvi naoružani ljudi nisu se naginjali van nišaneći na njih pa makar i praćkom. Miles i Barth, svejedno su potegnuli svoje legalne ošamute. Miles se trudio da se odvoji od Bartha, dok je Barth pokušavao stati ispred njega, još jedan dragocjeni trenutak izgubljen u zabuni.

A teretnjak je, sada već brz, bio blizu njih dižući se u zrak, zaklanjajući im sjajno jutarnje nebo. Njegova glatka zapečaćena površina nije nudila nikakvu metu na koju bi se mogao

Page 57: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

57

primijeniti ošamut. Miles je konačno shvatio kako ga namjeravaju ubiti. Trebala je to biti smrt drobljenjem.

Miles je zaskvičao, okrenuo se i potrčao, trudeći se da postigne što veću brzinu. Lebdeći transporter je pao kao divovska cigla kad mu je netko naglo isključio anti-grav. Na neki način, to je izgledalo kao pretjerivanje; zar nisu znali da njegove kosti može smrskati i napunjena košara iz samoposluge? Od njega neće ostati ništa, osim odvratne vlažne mrlje na betonu.

Bacio se na tlo, zakotrljao - spasio ga je samo udar odgurnutog zraka dok je teretnjak udarao u pločnik. Otvorio je oči, ugledao rub teretnjaka na centimetar od svoga nosa, i skočio na noge dok se vozilo održavanja opet dizalo u zrak. Gdje je Barth? Još je nesvjesno stiskao beskorisni ošamut u desnoj ruci. Zglavci su mu bili izgrebeni i krvarili su.

Drške za ljestve bile su umetnute u utor na blještavom boku teretnjaka. Ako bude na njemu, neće se moći naći ispod njega - Miles je odbacio ošamut iz stiska i skočio, zamalo prekasno, da se uhvati za drške. Teretnjak se zanio u stranu i opet pljasnuo, uništavajući mjesto na kojem je dotad bio ležao. Podigao se i opet pao s bijesnim udarcem. Kao neki histerični div koji pokušava papučom zdrobiti pauka. Udarac je odbacio Milesa s njegova nesigurnog mjesta, udario je u pločnik i zakotrljao se, trudeći se da spasi kosti. Ovdje na podu nije bilo nikakvih pukotina u koje bi se mogao zavući i sakriti.

Linija svjetla proširila se pod teretnjakom dok se opet uzdizao. Miles je potražio crvenkastu mrlju negdje na betonu, ali nije ju pronašao. Barth? Ne, tamo dolje, pogrbljen u daljini, vrišti u svoj ručni komunikator. Miles se uspravio u skoku i jurnuo trčeći cik-cak. Srce mu je toliko lupalo da mu se činilo da će mu krv uskoro prsnuti kroz oči od čistog viška adrenalina, a disanje mu se napola prekinulo usprkos očajničkim naporima pluća. Nebo i beton vrtjeli su se oko njega, izgubio je shuttle - ne, tamo - počeo je trčati prema njemu. Trčanje nikad nije bilo njegova jača strana. Bili su u pravu, kad su ga htjeli izbaciti iz vojne akademije zbog njegovih tjelesnih nedostataka. S dubokim, zloćudnim zavijanjem, lebdeći transporter se probijao prema njemu.

Divlji bijeli prasak odbacio ga je naprijed, na lice, gurajući ga preko betona. Krhotine metala, stakla i kipuće plastike prosule su se po njemu. Nešto se tupo odbilo od stražnjeg dijela njegove lubanje. Prebacio je ruke preko glave i pokušao progorjeti rupu u pločniku vrelinom samoga straha. U ušima mu je lupalo, ali mogao je čuti samo neku vrstu ričuće bijele buke.

Još milisekunda i shvatit će da predstavlja nepokretnu metu. Trzajem se prebacio na bok, buljeći u zrak i oko sebe u potrazi za teretnjakom u padu. Nije ga više bilo.

Sjajan crni zračni automobil, međutim, hitro se i ilegalno spuštao u područje kontrole prometa zračne luke, zasigurno paleći upozoravajuća svjetla na kontrolnim pločama i pokrećući alarme po svim računalima Londončana. Pa, sad ionako više nije imalo smisla pokušavati ostati neupadljiv. Miles je procijenio da vozilo pripada barrayarskoj vanjskoj podršci, i prije nego je u njemu ugledao zelene odore, po činjenici da je Barth žudno trčao prema njemu. No, nije bilo nikakve garancije da će trojica Dendariija koji su trčali prema njima iz Milesova shuttlea doći do istih zaključaka. Miles je skočio na - ruke i koljena. Nagli

Page 58: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

58

pokret, premda zaustavljen, donio mu je vrtoglavicu i mučninu. U drugom pokušaju uspio se podići na noge.

Barth ga je za lakat pokušavao odvući prema vozilu koje je slijetalo. "Natrag u veleposlanstvo, gospodine!" poticao ga je.

Jedan Dendarii u sivoj uniformi s psovkom se naglo zaustavio na nekoliko metara od njih i nanišanio plazmičnim lukom na Bartha. "Miči se!" zarežao je Dendarii.

Miles je užurbano stao između njih dvojice, dok je Barthova ruka kretala prema unutrašnjosti jakne. "Prijatelji, prijatelji!" povikao je, šireći ruke s dlanovima prema naprijed. Dendarii je zastao, sumnjičav i nesiguran, a Barth je s naporom stisnuo šake uz bokove.

Prišla im je Elli Quinn, jednom rukom noseći bacač raketa s kundakom pod pazuhom, a dim je još izlazio iz pet centimetara široke cijevi. Morala je pucati s boka. Lice joj je bilo zajapureno i prestravljeno.

Narednik Barth promatrao je bacač raketa s prigušenim bijesom. "To je bilo malo blizu, ne čini vam se?" odrezao je prema Elli. "Zamalo ste ga digli u zrak zajedno s metom, prokletstvo." Ljubomoran je, shvatio je Miles, jer on nije imao bacač raketa.

Elline oči raširile su se od bijesa. "Bolje i to nego ništa. Čime ste, izgleda, vi bili opremljeni!"

Miles je podigao desnu ruku - lijevo mu se rame zgrčilo kad je pokušao podići i drugu - i oprezno opipao stražnji dio svoje glave. Ruka mu se spustila crvena i vlažna. Samo je oderana koža; krvarit će kao priklana svinja, ali nije ništa opasno. I, još jedna čista odora je uništena.

"Nije baš spretno tegliti veliko oružje po metrou, Elli," upleo se Miles blago, "a i ne bismo ga mogli pronijeti kroz osiguranje zračne luke." Zastao je i pogledao zadimljene ostatke lebdećeg vozila. "Čak ni oni izgleda nisu mogli prošvercati oružje kroz to osiguranje. Tko god da su bili." Značajno je kimnuo prema drugom Dendariiju koji je, shvativši nagovještaj, otišao ispitati stanje.

"Maknite se odavde, gospodine!" ponovno ga je potaknuo Barth. "Ozlijeđeni ste. Policija će stići svakog trenutka. Ne biste se smjeli miješati u ovo."

Poručnik barun Vorkosigan se ne bi smio umiješati u ovo, mislio je reći, i bio je apsolutno u pravu. "Bože, da, naredniče. Idite. Otiđite natrag u veleposlanstvo, zaobilaznim putem. Nemojte dopustiti da vas itko prati."

"Ali gospodine—"

"Moje vlastito osiguranje - koje je, mislim, upravo dokazalo svoju djelotvornost - sad će preuzeti stvari. Idite."

"Satnik Galeni će poželjeti moju glavu na tanjuru ako—"

"Naredniče, Simon Illyan, osobno, poželjet će moju glavu na tanjuru ako si dopustim razbijanje krinke. To je naredba. Idite!"

Page 59: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

59

Ime zastrašujućeg šefa Carske sigurnosti bila je riječ kojom se moglo stvarati čuda. Rastrzan i nesretan, Barth je dopustio Milesu da ga gurne prema vozilu. Miles je odahnuo od olakšanja dok se vozilo udaljavalo. Galeni će ga stvarno zaključati u podrum zauvijek, ako se sad vrati.

Dendariijski stražar se vraćao, smrknut i malo zelenkast, od raštrkanih ostataka teretnjaka. "Dvojica, gospodine", izvijestio je. "U najmanju ruku, mislim da su bili muškarci, a bili su barem dvojica, sudeći po broju, ovaj, preostalih dijelova."

Miles je pogledao prema Elli i uzdahnuo. "Nije ostalo ništa što bi se dalo ispitati, ha?"

Slegnula je ramenima, neiskreno se ispričavajući. "Oh - ti krvariš..." Zabrinuto se nadnijela nad njega.

Prokletstvo. Da je preostalo nešto što bi se dalo ispitati, Miles bi to najradije utovario u shuttle i odletio, s dopuštenjem ili bez njega, da nastavi svoju istragu u bolničkom odjelu Trijumfa, bez smetnji i zakonskih ograničenja koja će nedvojbeno zaustaviti lokalne vlasti. U svakom slučaju, s njim ili bez njega, londonski policajci bi teško mogli biti još nesretniji. Kako su stvari izgledale, uskoro će opet imati posla s njima. Vatrogasna oprema i vozila zračne luke već su u ovom trenutku kretala prema njima.

Ipak, londonska policija imala je nekih 60.000 zaposlenih, vojska mnogo veća, premda slabije opremljena, od njegove vlastite. Možda bi mogao njih nahuckati na Cetagandance, ili tko već stoji iza ovog napada.

"Tko su bili oni tamo?" upitao je dendariijski stražar, bacajući pogled u smjeru u kojem je nestao crni automobil.

"Nije važno", reče Miles. "Nisu bili ovdje, nisi ih ni vidio."

"Da, gospodine."

Volio je Dendariije. Oni nisu raspravljali s njim. Prepustio se Ellinu pružanju prve pomoći i počeo u sebi pripremati priču za policiju. On i policija bit će nedvojbeno umorni jedni od drugih prije nego što se njegov posjet Zemlji privede kraju.

Prije nego je forenzička ekipa uopće stigla do betona, Miles se okrenuo i ugledao Lise Vallerie pokraj svoga lakta. Trebao ju je i očekivati. Budući da se barun Vorkosigan bio potrudio da je odbije, admiral Naismith je sad skupio sav svoj šarm trudeći se da se prisjeti koji joj je od njegovih likova što rekao.

"Admirale Naismith. Vas nevolje zaista slijede!" počela je.

"Ova me slijedila", rekao je dobroćudno, smiješeći joj se s ono malo rastrzanog mira koliko je mogao skupiti s obzirom na okolnosti. Holovidski kamerman bio je negdje drugdje, snimajući - znači ona se trudi dobiti nešto više od nepripremljenog intervjua na mjestu događaja.

"Tko su bili ti ljudi?"

Page 60: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

60

"Jako dobro pitanje, sad na duši londonske policije. Moja je osobna teorija da su to bili Cetagandanci, u potrazi za osvetom za neke dendariijske operacije, ovaj, ne baš protiv njih, ali kao podršku jednoj od njihovih žrtava. Ali bolje da to ne navedete. Nemam dokaza. Mogli bi vas tužiti za klevetu ili tako nešto."

"Ne ako samo citiram vas. Ne mislite da se radilo o Barrayarcima? "

"Barrayarcima! Što vi znate o Barrayaru?" Dopustio je iznenađenju da se probije pokraj zbunjenosti.

"Istraživala sam vašu prošlost", nasmiješila se.

"Raspitujući se kod Barrayaraca? Nadam se da niste povjerovali sve što su vam rekli o meni."

"Nisam. Oni smatraju da su vas stvorili Cetagandanci. Tražila sam za to neovisnu potvrdu, iz svojih vlastitih, privatnih izvora. Pronašla sam jednog imigranta koji je nekad radio u laboratoriju za kloniranje. Njegovo sjećanje nije bilo baš podrobno, nažalost. Nasilno su ga ispraznili u trenutku kad je otpušten. Ono čega se mogao sjetiti bilo je užasavajuće. Dendariijska slobodna plaćenička flota službeno je registrirana na Jacksonovu Skrovištu, zar ne?"

"Samo zbog legalne praktičnosti. Nismo s njima povezani ni na koji drugi način, ako me to pitate. Dobro ste napravili zadaću, ha?" Miles je iskrenuo vrat. Tamo kod policijskog zemaljskog vozila, Elli Quinn je živahno gestikulirala razgovarajući s nekim nadobudnim policijskim satnikom.

"Naravno", reče Vallerie. "Voljela bih, uz vašu suradnju, napraviti emisiju baš o vama. Mislim da bi to bilo izuzetno zanimljivo za naše gledatelje."

"Ah... Dendarii ne traže reklamu. Upravo obratno. Nešto takvo bi moglo ugroziti naše operacije i operativce."

"Pa onda o vama osobno. Ništa aktualno. Kako ste došli do ovoga. Tko vas je dao klonirati i zašto - već znam od koga. Vaša rana sjećanja. Koliko znam, prošli ste ubrzani rast i hipnotičko obrazovanje. Kako je to bilo? I tako dalje."

"Bilo je neugodno", rekao je kratko. Njezina ponuda za nastup u emisiji bila je zaista izazovna, osim činjenice da, nakon što bi mu Galeni odrao kožu, Illyan bi je još dao preparirati i objesio bi je na zid. A prilično mu se sviđala Vallerie. Jedna stvar bi bila iskoristiti je za upućivanje u javnost nekoliko korisnih izmišljotina, ali prebliza povezanost s njim, u ovom trenutku - bacio je pogled preko pločnika na policijsku laboratorijsku ekipu koja je upravo stigla i petljala po ostacima lebdećeg transportera - to bi moglo biti pogubno za njezino zdravlje. "Imam bolju ideju. Zašto ne napravite emisiju o civilnom ilegalnom kloniranju?"

"To je već viđeno."

"Ali se kloniranje još prakticira. Očito nije učinjeno dovoljno."

Page 61: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

61

Nije djelovala nimalo uzbuđeno. "Kad biste blisko surađivali sa mnom, admirale Naismith, imali biste utjecaja na sadržaj emisije. Ako ne - pa, vi ste vijest. A na vijesti nema lovostaja."

Nevoljko je stresao glavom. "Žao mi je. Morat ćete to odraditi bez mene." Scena oko policijskog automobila neodoljivo mu je odvlačila pažnju. "Oprostite", rekao je odsutno. Slegnula je ramenima i krenula se pridružiti svome kamermanu. Miles je trčao u suprotnom smjeru.

Odvodili su Elli.

"Ne brini, Miles, već su me i prije znali zatvarati", pokušala ga je umiriti. "Nije to ništa."

"Zapovjednica Quinn je pripadnica mog osobnog osiguranja", pobunio se Miles policijskome satniku, "i bila je na dužnosti. Još je na dužnosti. Trebam je!"

"Ššš, Miles, smiri se", šapnula mu je Elli, "ili će na kraju i tebe povesti sa sobom."

"Mene! Pa ja sam, do đavola, žrtva! Onu dvojicu nasilnika koji su me htjeli spljeskati, njih bi trebalo uhititi!"

"Pa, povest će i njih, čim ih forenzičari natrpaju u vreće. Ne možeš očekivati da će vlasti samo tako prihvatiti našu riječ za objašnjenje cijele priče. Provjerit će činjenice, one će potvrditi našu priču, pa će me pustiti." Svjetlucavo se nasmiješila satniku, koji se očito topio. "I policajci su ljudi."

"Zar ti mama nikad nije rekla da ne ulaziš u auto s ljudima koje ne poznaješ?" promrmljao je Miles. Ali bila je u pravu. Ako podigne još veću buku, policajcima bi moglo pasti na pamet da im otkažu dozvolu za polijetanje ili nešto još gore. Zapitao se hoće li Dendarii ikad dobiti natrag bacač raketa, sad zaplijenjen kao oružje kojim je počinjeno umorstvo. Zapitao se je li uhićenje Elli prvi korak duboke zavjere protiv njega. Zapitao se ima li njegov flotni liječnik neke psihoaktivne lijekove koji bi bili učinkoviti protiv galopirajuće paranoje. Ako ih i ima, on će vjerojatno biti alergičan na njih. Zaškrgutao je zubima i, nastojeći se umiriti, duboko udahnuo.

Dendariijski mini-shuttle dvosjed kotrljao se preko uzletišta. Što je sad pak to? Miles je bacio pogled na sat i shvatio da je skoro pet sati, od dragocjena dvadeset četiri sata, izgubio zafrkavajući se ovdje po zračnoj luci. Znajući koliko je sati, znao je i tko to stiže, i ispod glasa je opsovao od frustriranosti. Elli je iskoristila novi događaj da potakne policijskog zapovjednika na kretanje, skicirajući Milesu samo prolazno, utješno salutiranje umjesto pozdrava. Novinarka je, hvala Bogu, otišla nekamo razgovarati s odgovornima u upravi zračne luke.

Poručnica Bone, čista do škriputavosti, uglačana i upadljiva u svojoj najboljoj baršunastoj sivoj svečanoj odori, izišla je iz shuttlea i prišla preostalim ljudima koji su još stajali u podnožju rampe većeg shuttlea. "Admirale Naismith, gospodine? Jeste li spremni za naš sastanak... Jao meni..."

Page 62: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

62

Zubato joj se osmjehnuo, izubijana i prljava lica, svjestan svoje kose, zamršene i ljepljive od osušene krvi, krvlju natopljenog ovratnika i poprskane jakne, i poderanih koljena svojih hlača. "Biste li kupili rabljeni džepni nožić od ovakva čovjeka?" zacvrkutao je prema njoj.

"To neće proći", uzdahnula je. "Banka s kojom radimo je vrlo konzervativna."

"Nemaju smisla za humor?"

"Ne, kad se radi o njihovu novcu."

"Dobro." Presjekao je sve daljnje viceve; bili su preblizu nekontrolirano nervoznom ponašanju. Htio je proći rukom kroz kosu, namrštio se i promijenio pokret u blag, istraživački dodir oko privremenog plastičnog zavoja. "A sve moje rezervne odore su u orbiti - i nisam baš lud za tim da trčim po Londonu bez Quinn iza svojih leđa. Bar ne u ovom trenutku. I moram otići liječniku zbog ovog ramena, nešto tu još nije u redu - pulsirajuća agonija, ako hoćete tehničke detalje - i ima još nekih novih i ozbiljnih sumnji o tome kamo je zapravo otišao naš prijenos kredita."

"Oh?" rekla je, svjesna tog bitnog pitanja.

"Gadne sumnje, koje moram provjeriti. U redu", uzdahnuo je, predajući se neizbježnome, "otkažite naš današnji sastanak u banci. Dogovorite drugi, za sutra, ako ikako možete."

"Da, gospodine." Salutirala je i udaljila se.

"Ah", zazvao je za njom, "ne morate spominjati zašto sam danas bio spriječen, dobro?"

Jedan kraj njezinih usana trznuo se prema gore. "Nisam to ni namjeravala", uvjerila ga je iskreno.

Opet u bliskoj Zemljinoj orbiti, na Trijumfu, posjet njegovoj flotnoj liječnici otkrio je tanku pukotinu u Milesovoj lijevoj ramenoj kosti, dijagnoza koja ga nije nimalo iznenadila. Liječnica je na ozlijedu primijenila elektrostimulaciju i stavila mu lijevu ruku u izrazito nespretnu plastičnu longetu. Miles je protestirao sve dok liječnica nije priprijetila da će mu čitavo tijelo staviti u plastičnu udlagu. Pobjegao je iz ambulante čim je sanirala ozlijedu na stražnjem dijelu njegove glave, prije nego što su je zanijele očite medicinske prednosti te zamisli.

Nakon što se uredio, Miles je potražio satnicu Elenu Bothari - Jesek, jednu osobu od ukupno troje Dendariija koji su znali njegov stvarni identitet. Druga osoba u trijumviratu bio je Elenin suprug a Milesov inženjer flote, komodor Bez Jesek. Elena je pak o Milesu znala vjerojatno isto toliko koliko i on sam o sebi. Bila je kći njegova pokojnog tjelesnog čuvara i bili su odrasli zajedno. Postala je časnica u Dendariijskoj floti još kad ju je Miles stvarao, ili pronašao, ili kako ste već htjeli opisati kaotičan početak čitave ove stravično prerastegnute tajne operacije. Bolje rečeno, časnicom je bila imenovana, a postala je časnica s vremenom; radom i hrabrošću i žarkim naporima učenja. Njezina koncentracija bila je strahovita, njezina vjernost potpuna i Miles je bio ponosan na nju kao da ju je sam izmislio. Njegovi ostali osjećaji prema njoj nisu se ticali nikoga drugoga.

Kad je ušao u čajnu kuhinju, Elena mu je uputila skicirani pozdrav na pola puta između mahanja i salutiranja, i nasmiješila se svojim ozbiljnim osmijehom. Miles joj je uzvratio

Page 63: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

63

kimanjem glave i kliznuo u sjedalo za njezinim stolom. "Zdravo, Elena. Imam sigurnosni zadatak za tebe."

Njezino dugo, vitko tijelo bilo je prebačeno preko stolca, tamne oči blistave od znatiželje. Kratka crna kosa joj je kao glatka kapa uokvirivala lice; blijeda koža, crte lica ne lijepe već otmjene, isklesane kao u hrta. Miles se zagledao u svoje vlastite kratke, tupaste ruke složene na stolu, da mu se pogled ne izgubi na profinjenim površinama toga lica. Još uvijek. Uvijek.

"Ovaj..." Miles je bacio pogled po sobi i uhvatio oči nekolicine zainteresiranih tehničara za jednim obližnjim stolom. "Žao mi je, dečki, ovo nije za vas." Trznuo je palcem, osmjehnuli su se i shvatili nagovještaj, pokupili svoje kave i izišli.

"Kakav sigurnosni zadatak?" rekla je, zagrizajući u svoj sendvič.

"Jedan koji mora ostati tajan s obje strane, i s dendariijske točke gledišta i barrayarskog veleposlanstva ovdje na Zemlji. Posebno što se tiče veleposlanstva. Kurirski posao. Hoću da nabaviš kartu za najbrži komercijalni let do Tau Ceti koji postoji i odneseš poruku poručnika Vorkosigana do Stožera sigurnosti Sektora u tamošnjem veleposlanstvu. Moj barrayarski zapovjednik ovdje na Zemlji ne zna da te šaljem i htio bih da tako i ostane."

"Ja... nisam baš luda za tim da kontaktiram s barrayarskim zapovjednim strukturama", rekla je blago nakon jednog trenutka. Zagledana u vlastite ruke.

"Znam. Ali budući da se ovo tiče moja oba identiteta, moram poslati ili tebe ili Baza, ili Elli Quinn. Londonska policija je uhitila Elli, a tvog muža baš i ne mogu poslati; neki zbunjeni činovničić na Tau Ceti bi ga mogao pokušati uhititi."

Elena je na to podigla pogled sa svojih ruku. "Zašto Barrayar nikad nije povukao optužbu za dezertiranje protiv Baza?"

"Trudio sam se. Mislio sam da sam ih skoro uspio nagovoriti. Ali onda je Simon Illyan dobio napadaj nelagode i zaključio da mu stalni nalog za Bazovo uhićenje daje, ako ne baš čvrstu, ali ipak dodatnu polugu koju može iskoristiti u slučaju, ovaj, nužde. Osim toga dodaje određenu umjetničku dubinu identitetu Dendariija kao zaista neovisnoj postrojbi. Mislio sam da je Illyan u krivu - zapravo, tako sam mu i rekao, sve dok mi konačno nije naredio da zašutim i ne spominjem više tu temu. Jednog dana, kad ja budem izdavao naredbe, pobrinut ću se da se to promijeni."

Njezine su se obrve trznule. "To bi moglo biti dosta dugo čekanje, s obzirom na tvoj trenutni ritam napredovanja - poručniče."

"Moj tata je osjetljiv na optužbe za nepotizam, satnice." Podigao je zapečaćeni disk s podacima koji je jednom rukom bio gurkao amo-tamo po stolu. "Hoću da ovo staviš u ruke glavnog vojnog atašea na Tau Ceti, komodora Destanga. Nemoj ga slati ni preko koga drugoga jer, između ostaloga, gajim i gadnu malu sumnju da možda postoji rupa u barrayarskoj kurirskoj vezi. Mislim da je problem na ovoj strani, ali ako sam u krivu... Bože, nadam se da se ne radi o samom Destangu."

"Paranoja?" upitala je zabrinuto.

Page 64: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

64

"I to sve jača iz časa u čas. A ludi car Yuri na mom obiteljskom stablu nimalo mi ne pomaže. Stalno se bojim da me ne hvata njegova bolest. Može li se biti paranoičan o tome da ne postaneš paranoičan?"

Slatko se nasmiješila. "Ako itko to može, onda si to ti."

"Hm. Pa, ovaj konkretni slučaj paranoje je čista klasika. Ublažio sam izraze u poruci Destangu - bolje bi bilo da je pročitaš prije nego što kreneš. Konačno, što bi ti pomislila o mladom časniku koji je uvjeren kako su mu pretpostavljeni u zavjeri protiv njega?"

Nagnula je glavu, podigavši otmjeno izvijene obrve.

"Upravo tako." Miles je kimnuo glavom. Potapšao je disk jednim kažiprstom. "Svrha tvoga putovanja jest da isprobam hipotezu - pazi, samo hipotezu – da je razlog što naših osamnaest milijuna maraka još nije ovdje u tome što su nestali putem. Moguće je da su završili u džepovima dragog satnika Galenija. Zasad još nemam nikakvih dokaza koji bi to potvrdili, kao recimo Galenijev nagli i potpuni nestanak, a to baš nije vrsta optužbe kakvu mlad i ambiciozan časnik može podnijeti s mogućnošću pogreške. Sakrio sam je među četiri druge teorije, u svom izvješću, ali to je ona mogućnost koja me najviše provocira. Moraš otkriti je li Stožer uopće poslao naš novac."

"Ne zvučiš baš isprovocirano. Zvučiš nesretno."

"Da, pa, to je svakako najgadnija mogućnost. Ima dobru mjeru logike za sobom."

"U čemu je kvaka?"

"Galeni je Komarranac."

"Koga je to briga? Utoliko je vjerojatnije da si u pravu."

Mene je briga. Miles je stresao glavom. Što je, konačno, unutarnja barrayarska politika značila Eleni, koja se strastveno zaklela da nikad više neće ni nogom kročiti na svoj omrznuti rodni svijet?

Slegnula je ramenima i ustala, spremajući disk u džep.

Nije joj pokušao uhvatiti ruke. Nije napravio nijedan pokret koji bi ih oboje stavio u nezgodnu situaciju. Do starih prijatelja bilo je znatno teže doći nego do novih ljubavnica.

Oh, moja najstarija prijateljice.

Još uvijek. Uvijek.

Page 65: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

65

ŠESTO POGLAVLJE

Pojeo je sendvič i srkao kavu za večeru dok je u svojoj kabini pregledavao dendariijska izvješća o stanju flote. Popravci na Trijumfovim preostalim borbenim shuttleovima bili su dovršeni i odobreni. I plaćeni, nažalost, novcem o kojem više nije postojalo ni sjećanje.

Rutinski poslovi ponovnog opremanja bili su obavljeni u cijeloj floti, slobodni dani iskorišteni, a politura izguljena beskonačnim laštenjem. Vladala je dosada. Dosada i bankrot.

Cetangandanci su bili potpuno u krivu, zaključio je Miles gorko. Neće rat uništiti Dendariije, već mir. Ako njihovi neprijatelji jednostavno ostanu sjediti prekriženih ruku, i ako budu dovoljno strpljivi, Dendarii, njegova kreacija, raspast će se sami od sebe bez ikakve vanjske asistencije.

Zvono kabine je zablebetalo, kao dobrodošao prekid u mračnom i bezizlaznom vrtlogu njegovih misli. Uključio je kom na svome radnom stolu. "Da?"

"Elli."

Ruka mu je željno skočila do prekidača za otvaranje vrata. "Uđi! Vratila si se ranije nego što sam te očekivao. Bojao sam se da ćeš zapeti tamo dolje, kao Danio. Ili još gore, zajedno s Danijom."

Okrenuo je sjedalo i dok su se vrata siktavo otvarala soba je odjednom djelovala svjetlije, premda ni jedan svjetlomjer to ne bi registrirao. Elli mu je domahnula pozdrav i oslonila bok na rub stola. Smješkala se, ali oči su joj djelovale umorno.

"Rekla sam ti", rekla je. "Zapravo, nešto se bilo govorilo o tome da ostanem stalan gost. Bila sam draga, bila sam spremna na suradnju, držala sam se kao školarka, trudeći se da ih uvjerim kako ne predstavljam ubilačku prijetnju društvenom miru i kako me stvarno mogu pustiti natrag na cestu, ali nisam ništa postigla sve dok njihovo računalo nije odjednom pogodilo u metu. Laboratorij je uspio identificirati onu dvojicu ljudi koje sam... ubila, u zračnoj luci."

Miles je shvaćao trenutak oklijevanja prije nego što je odabrala izraz. Netko drugi bi možda odabrao lakši eufemizam - raznijela ili rasturila - stvarajući distancu između sebe i posljedica svojih postupaka. Ali ne i Quinn.

"Što je bilo zanimljivo, pretpostavljam", rekao je ohrabrujuće. Natjerao je svoj glas da ostane miran, bez i traga osude. Kad bi te bar duhovi tvojih neprijatelja samo pratili u pakao. Ali ne, morali su ti beskonačno viriti preko ramena čekajući da sam počneš tražiti njihovo društvo. Možda urezi koje Danio rezbari na kundaku svoga oružja i nisu tako loša zamisao. Zapravo je veći grijeh zaboraviti makar i jednog mrtvog čovjeka na svome rabošu. "Reci što je bilo."

"Ispalo je da su obojica poznati i traženi na eurozakonskoj mreži. Bili su - kako da kažem - vojnici sive ekonomije. Profesionalni ubojice. Lokalni."

Page 66: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

66

Miles se trznuo. "Blagi Bože, što sam pak njima skrivio?"

"Sumnjam da su te progonili za svoj račun. Bili su gotovo sigurno plaćenici, koje je naručila neka nepoznata treća strana, premda pretpostavljam da bismo oboje mogli pogoditi o kome se radi."

"O, ne. Cetagandsko veleposlanstvo sad nudi ugovore za moje umorstvo? Pretpostavljam da to ima smisla. Galeni je rekao da imaju manjak osoblja. Ali shvaćaš li ti—" ustao je i počeo koračati od uzbuđenosti, "to znači da bi me mogli opet napasti, na bilo kojem mjestu. Bilo gdje, bilo kada. Potpuno bezlično motivirani stranci."

"Košmar za osiguranje", složila se.

"Ne vjerujem da je policija uspjela otkriti njihova poslodavca?"

"Nismo mi te sreće. Bar ne još. Ja sam im pokušala skrenuti pozornost na Cetagandance, kao kandidate za osnovicu bilo kojeg trokuta, s načinom, motivom i prilikom, koji bi mogli pokušati sastaviti."

"Dobro. Možemo li mi sami složiti bilo što od dijelova načina i prilike?" zapitao se Miles naglas. "Krajnji rezultat ovog pokušaja kao da govori o laganoj nepripremljenosti za zadaću."

"S moje točke gledišta, sam način je bio prokleto blizu uspješnog", primijetila je. "A sugerira, međutim, da bi im prilika mogla biti ograničavajući faktor. Hoću reći, admiral Naismith ne samo da se sakrije kad ti siđeš na planet, koliko god bi moglo biti teško pronaći jednog čovjeka u devet milijardi ljudi. Ali on doslovce prestane postojati bilo gdje, zap! Ima dokaza koji upućuju na to da su se ti dečki već nekoliko dana vucarali po zračnoj luci čekajući da se pojaviš."

"Bljak." Njegov posjet Zemlji bio je do kraja pokvaren. Admiral Naismith bio je, izgleda opasan i za sebe i za druge. Zemlja je previše skučena. Što ako njegovi napadači idući put pokušaju dići u zrak vagon podzemne željeznice ili restoran, samo da dođu do svoje mete? Da ga duše njegovih neprijatelja prate do pakla, to je jedna stvar, ali što će biti ako idući put bude stajao pokraj cijelog razreda djece?

"Oh, usput rečeno, stvarno sam vidjela vojnika Danija dok sam bila dolje", dodala je Elli, proučavajući okrhnuti nokat. "Njegov slučaj je na redu za sudski postupak za nekoliko dana i zamolio me da te zamolim da dođeš."

Miles je poluglasno zarežao. "Oh, svakako. Potencijalno neograničeni broj potpunih stranaca me pokušava srediti, a on bi htio javno pojavljivanje. Za vježbu gađanja, sigurno."

Elli se osmjehnula i uredno si odgrizla nokat. "Htio bi da netko tko ga poznaje svjedoči o njegovu karakteru."

"Svjedočenje o karakteru! Volio bih znati gdje skriva svoju kolekciju skalpova; ponio bih je sa sobom samo zato da je pokažem sucu. Terapija za sociopate je izmišljena zbog ljudi kao što je on. Ne, ne. Zadnja osoba koja mu treba da svjedoči o njegovu karakteru jest netko tko ga pozna." Miles je udahnuo, smirujući se. "Pošalji kapetana Thornea. Betanac, s puno kozmopolitskog savoir faire, trebalo bi dobro lagati kao svjedok."

Page 67: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

67

"Dobar izbor", zapljeskala je Elli. "Bilo je i vrijeme da počneš prebacivati malo svojih opterećenja i na druge."

"Stalno ih prebacujem", pobunio se. "Strahovito mi je drago, na primjer, što sam brigu za svoju osobnu sigurnost prebacio na tebe."

Trznula je rukom, mršteći se, kao da želi odbiti implicirani kompliment prije nego što je se dohvati. Jesu li je njegove riječi povrijedile? "Bila sam spora."

"Bila si dovoljno brza." Miles se okrenuo i prišao joj da joj se zagleda u lice ili barem u grlo. Bila je napola svukla jaknu; izrez crne majice kratkih rukava presijecao joj je ključnu kost u nekoj vrsti apstraktne, estetske skulpture. Njezin miris - nikakav parfem, samo ženski miris - toplo se uzdizao iz kože.

"Mislim da si bio u pravu", rekla je. "Časnici ne bi trebali kupovati u vlastitoj trgovini—"

Prokletstvo, pomislio je Miles, to sam onda rekao samo zato što sam bio zaljubljen u ženu Baza Jeseka a nisam to htio priznati - nikad to ne smijem priznati.

"—to stvarno može loše utjecati na dužnosti. Promatrala sam te, dok si išao prema nama preko zračne luke, i nekoliko minuta, nekoliko kritičnih minuta, sigurnost mi je bila zadnja briga."

"Što ti je bila prva briga?" upitao je Miles s nadom, prije nego što bi ga razum mogao zaustaviti. Probudi se, čovječe, u sljedećih trideset sekundi mogao bi si zaribati cijelu budućnost.

Njezin osmijeh bio je prilično bolan. "Zapravo, pitala sam se što si učinio s onom glupom mačjom dekom", rekla je olako.

"Ostavio sam je u veleposlanstvu. Namjeravao sam je donijeti", a što ne bi dao da je sad može izvući odnekud i pozvati Elli da zajedno s njim sjedne na deku na njegov krevet? "—ali imao sam na umu neke druge stvari. Još ti nisam ni ispričao o novom problemu u našim zapetljanim financijama. Sumnjam—" prokletstvo, opet posao, gura se u njegove osobne trenutke, u ono što bi volio da budu osobni trenuci. "Kasnije ću ti ispričati o čemu se radi. Ovog časa bih htio razgovarati o nama. Moram razgovarati o nama."

Blago se odmaknula od njega; Miles je užurbano ispravio svoje riječi: "I o dužnostima." Prestala se povlačiti. Desnom rukom dotaknuo je ovratnik njezine odore, okrenuo ga, kliznuo preko glatke hladne površine oznaka čina. Nervoza, kao cupkanje iverja. Povukao je ruku, stisnuo je preko prsa da je zaustavi.

"Ja... vidiš, ja imam puno dužnosti. Moglo bi se reći, dvostruku dozu. Imam dužnosti admirala Naismitha I dužnosti poručnika Vorkosigana. A onda još i dužnosti baruna Vorkosigana. Trostruka doza."

Obrve su joj bile podignute, usne napućene, pogled otvoreno upitan; beskonačno strpljenje. Da, ona će čekati da on napravi budalu od sebe brzinom koju sam odredi. Njegovi koraci postajali su sve užurbaniji.

Page 68: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

68

"Poznate su ti dužnosti admirala Naismitha. Ali one su zapravo moj najmanji problem. Admiral Naismith je podređeni poručnika Vorkosigana, koji postoji samo zato da bi služio barrayarskoj Carskoj sigurnosti, kojoj je upućen mudrošću i milošću svoga cara. Pa, barem, carevih savjetnika. Ukratko, zbog tate. Tu priču znaš."

Kimnula je.

"Ono da se ne smijem osobno povezivati ni sa kim od svojih ljudi možda i vrijedi za admirala Naismitha..."

"Pitala sam se, kasnije, je li onaj... događaj u dizalnoj cijevi možda bio neka vrsta testa", rekla je zamišljeno.

Trebao mu je trenutak da to probavi. "Fuj! Ne!" zaštektao je Miles. "Kakav odvratan, podao, podmukao i prepreden trik bi to bio - ne. Ne. Nikakav test. Sve je bilo iskreno."

"Ah", rekla je, ali nije ga uvjerila u svoju smirenost nečim kao, recimo, iskrenim zagrljajem. Iskreni zagrljaj bio bi vrlo dobrodošao, ovog časa. Ali ona je samo stajala tamo, promatrajući ga, u položaju neugodno blizu stavu pozor.

"Ali moraš se sjetiti, admiral Naismith nije stvaran čovjek. On je izmišljotina. Ja sam ga izmislio. I neki važni dijelovi su mi promakli, sad kad pogledam unatrag."

"Gluposti, Miles." Blago mu je dotakla obraz. "A što je ovo, ektoplazma?"

"Vratimo se, sve do početka, do baruna Vorkosigana", gurao je Miles očajnički. Pročistio je grlo i s naporom vratio svome glasu barrayarski naglasak. "Ti jedva poznaješ baruna Vorkosigana."

Nasmiješila se na njegovu promjenu glasa. "Ćula sam te kako mu oponašaš naglasak. Šarmantno, premda je, ovaj, prilično neočekivano."

"Ne oponašam ja njegov naglasak, nego on oponaša moj. Hoću reći - mislim—" stao je, zapetljan. "Barrayar je meni u krvi."

Obrve su joj se podigle, njihova je ironičnost ublažena očitom dobrom voljom. "I to doslovno, koliko znam. Ne bih očekivala da ćeš im biti zahvalan što su te otrovali prije nego što si se uspio i roditi."

"Nisu tražili mene, nego moga oca. Moja majka—" s obzirom na to kamo je zapravo pokušavao odvesti ovaj razgovor, možda bi bilo bolje da izbjegne tumačenja o neuspjelim pokušajima umorstva tijekom proteklih dvadeset pet godina. "U svakom slučaju, takve stvari se više gotovo nikad ne događaju."

"A šta je onda bilo ono danas u zračnoj luci, ulični balet?"

"To nije bio barrayarski pokušaj ubojstva."

"Ti to ne znaš", primijetila je veselo.

Page 69: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

69

Miles je otvorio usta i zastao, zapanjen novom i još užasnijom paranojom. Satnik Galeni je profinjen čovjek, ako ga je Miles dobro procijenio. Satnik Galeni bio bi daleko ispred njega u bilo kakvom logičkom lancu koji bi mu bio u interesu. Pretpostavimo da je stvarno on kriv za pronevjeru. I pretpostavimo da je predvidio Milesove sumnje. I pretpostavimo da je uočio način da zadrži i novac i karijeru, tako što će se riješiti jedine osobe koja bi ga mogla optužiti. Galeni je, konačno, točno znao kad će Miles biti u zračnoj luci. Bilo koji lokalni trgovac smrću kojeg je mogla uposliti cetagandska ambasada, bio je jednako tako spremno i diskretno na raspolaganju i barravarskom veleposlanstvu. "O tome ćemo razgovarati - kasnije—" zagrcnuo se.

"Zašto ne sada?"

"JER POKUŠAVAM—" zastao je i duboko udahnuo, "pokušavam reći nešto drugo", nastavio je tihim glasom, čvrsto pod kontrolom.

Nastala je stanka. "Reci", ohrabrila ga je Elli.

"Dakle, dužnosti. Pa, kao što poručnik Vorkosigan obavlja sve dužnosti admirala Naismitha plus svoje vlastite, tako barun Vorkosigan obuhvaća sve dužnosti poručnika Vorkosigana, plus svoje vlastite dužnosti. Političke dužnosti, odvojene i znatno dalekosežnije od poručnikovih vojnih dužnosti. I, ovaj... obiteljske dužnosti." Dlan mu je bio vlažan; protrljao ga je neprimjetno o šav hlača. Ovo je bilo još teže nego što je pretpostavljao. Ali nimalo teže, sasvim sigurno, nego što je bilo nekome tko je jednom ostao bez lica, suočiti se ponovno s plazmičnom vatrom.

"Po ovome što govoriš, zvučiš kao matematički dijagram. 'Skup svih skupova koji su sami sebi članovi', tako nešto."

"Tako se i osjećam", priznao je. "Ali moram nekako zadržati red."

"A što obuhvaća baruna Vorkosigana?" upitala je znatiželjno. "Kad se nakon tuširanja pogledaš u ogledalo, što ti uzvraća pogled? Kažeš li samome sebi, bok, barune Vorkosigan?"

Nastojim ne gledati u ogledala... "Miles, pretpostavljam. Samo Miles."

"A što obuhvaća Milesa?"

Njegov desni kažiprst prešao je po nadlanici imobilizirane lijeve ruke. "Ova koža."

"I to je zadnji, vanjski domet?"

" Pretpostavljam."

"Bože", promrmljala je, "zaljubila sam se u čovjeka koji misli da je glavica luka."

Miles je zahihotao; nije se mogao suzdržati. Ali— "zaljubila?" Srce mu se nadiglo, puno hrabrosti. "Bolje i to nego jedna moja pređa koja je vjerovala da je—" ne, bolje da to i ne spominje.

Page 70: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

70

Ali Ellina znatiželja bila je neutaživa; zato ju je primarno i dodijelio dendariijskoj obavještajnoj službi, konačno, zato je i bila tako spektakularno uspješna u tom poslu. "Što?"

Miles je pročistio grlo. "Peta grofica Vorkosigan navodno je patila od povremenog uvjerenja da je napravljena od stakla."

"Što joj se na kraju dogodilo?" upitala je Elli zadivljenim tonom.

"Jedan od njezinih iznerviranih rođaka ju je na kraju bacio i razbio."

"A njezino uvjerenje je bilo tako jako?"

"Bacio ju je s tornja visokog dvadeset metara. Ne znam", rekao je nestrpljivo. "Nisam ja odgovoran za svoje uvrnute pretke. Upravo obratno. Točno obratno." Progutao je. "Vidiš, jedna od ne-vojnih dužnosti baruna Vorkosigana jest da prije ili kasnije, u nekom trenutku, nekako, pronađe barunicu Vorkosigan. Buduću jedanaestu groficu Vorkosigan. To se izričito očekuje od svakog čovjeka iz striktno patrilinearne kulture, vidiš. Ti znaš", grlo kao da mu je bilo puno vate, naglasak mu je vrludao naprijed-natrag, "da ovi, ovaj, moji tjelesni problemi", ruka mu je neodređeno pokazala punu duljinu, ili kratkoću, njegova tijela, "da su oni teratogeni. Ne genetički. Moja djeca bi trebala biti normalna. Činjenica koja mi je možda spasila život, s obzirom na barrayarski tradicionalno bezobziran pristup mutantima. Mislim da moj djed nikada nije do kraja bio uvjeren u to. Uvijek sam želio da je on poživio vidjeti moju djecu, samo da mu to dokažem..."

"Miles", prekinula ga je Elli blago.

"Da?" rekao je zadihano.

"Blebećeš. Zašto blebećeš? Mogla bih te slušati satima, ali zabrine me kad zapneš na brzom premotavanju."

"Nervozan sam", priznao je. Zasljepljujuće joj se nasmiješio.

"Naknadna reakcija, na današnje događaje?" Kliznula je bliže k njemu, utješno. "To mogu shvatiti."

Polako je ovio ruku oko njezina struka. "Ne. Pa, dobro, možda malo. Bi li htjela biti grofica Vorkosigan?"

Nasmiješila se. "Napravljena od stakla? To nije moj stil, hvala. Ali, stvarno, titula zvuči više kao nešto što ide u paketu s crnom kožom i kromiranim zakovicama."

Mentalna slika Elli u takvoj opremi bila je toliko zanimljiva, trebala mu je puna polovica minute u tišini da pronađe mjesto gdje je pogrešno skrenula. "Da se drukčije izrazim", rekao je konačno. "Hoćeš li se udati za mene?"

Tišina je ovoga puta bila znatno dulja.

"Mislila sam da nastojiš skupiti hrabrost da me pozoveš u krevet", rekla je konačno, "i smijala sam se. Tvojoj nervozi." Sad se nije smijala.

Page 71: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

71

"Ne", reče Miles. "To bi bilo lako."

"Ne tražiš puno, je li? Samo da potpuno promijeniš ostatak mog života."

"Dobro je što ti je to jasno. To nije samo brak. S tim ide i čitav opis posla."

"Na Barrayaru. Na čvrstom tlu."

"Da. Pa, moglo bi biti i nekih putovanja."

Šutjela je predugo, onda reče: "Rodila sam se u svemiru. Odrasla u svemirskoj transfernoj postaji. Radila većinu svog odraslog života na brodovima. Vrijeme koje sam provela s nogama na pravom tlu moglo bi se mjeriti mjesecima."

"To bi bila promjena", priznao je Miles s nelagodom.

"A što bi se dogodilo s budućom admiralicom Quinn, slobodnom plaćenicom?"

"Pretpostavljam - nadam se - da bi posao barunice Vorkosigan smatrala jednako zanimljivim."

"Pusti da pogodim. Posao barunice Vorkosigan ne bi uključivao zapovijedanje brodovima."

"Sigurnosni rizici takve karijere bili bi užasavajući čak i za mene. Moja majka je odustala od zapovijedanja brodom - Betanska astronomska istraživanja - da bi otišla na Barrayar."

"Pokušavaš li ti to meni reći da tražiš djevojku kao što je tvoja Mama?"

"Mora biti pametna - mora biti brza - mora biti odlučna da preživi", objasnio je Miles nesretno. "Išta manje od toga bio bi pokolj nevinih. Možda za nju, možda za našu djecu zajedno s njom. Tjelesna straža, kao što znaš, ima svoja ograničenja."

Dah je izišao iz nje uz dugo, tiho šuštanje dok ga je promatrala kako je promatra. Razlika između ojađenosti u njezinim očima i smiješka na njezinim usnama zadirala mu je u srce. Nisam te htio povrijediti - je li to previše, premalo... preužasno?"

"O, ljubavi", dahnula je tužno, "uopće ne razmišljaš."

"Mislim da si ti sve na svijetu."

"I zato me želiš za cijeli život nasukati na, oprosti, zaostaloj lopti smeća koja jedva da je izašla iz feudalizma, koja se prema ženama odnosi kao prema posjedu - ili prema stoci - koja bi mi zabranila korištenje svih vojnih vještina koje sam naučila u proteklih dvanaest godina, počevši od slijetanja shuttleom do kemije za ispitivanje obavještajaca... žao mi je. Ja nisam antropolog, nisam svetica i nisam luda."

"Ne moraš mi odmah reći ne", rekao je Miles sićušnim glasom.

"O, da, moram", rekla je. "Prije nego što mi pogled na tebe pokoleba volju. Ili mozak."

Page 72: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

72

A što bih na to trebao reći? zapitao se Miles. Da me stvarno voliš, bila bi oduševljena da svoj život žrtvuješ za mene? Da, sigurno. Ona se ne bavi žrtvovanjem. To je čini jakom, njezina snaga je ono što me privlači i tako smo zatvorili krug. "Znači, problem je u Barrayaru."

"Naravno. Koja bi žena pri zdravoj pameti htjela otići živjeti na takav planet? Osim tvoje majke, izgleda."

"Ona jest iznimna. Ali... kad se ona i Barrayar nađu u sukobu, Barrayar je taj koji se mijenja. Vidio sam to. I ti bi mogla biti takva snaga promjene."

Elli je stresla glavom. "Znam koliki je moj domet."

"Nitko ne zna koliki mu je domet sve dok ne posegne izvan njega."

Zagledala se u njega. "Ti i moraš tako razmišljati. I uostalom, što je to s tobom i Barrayarom? Dopuštaš im da te teroriziraju kao... Nikad neću shvatiti zašto nisi naprosto dograbio Dendariije i zbrisao. Ti bi mogao napraviti dobar posao s njima, bolji nego što je to ikad uspjelo admiralu Oseru, bolji čak i nego što to uspijeva Tungu. Mogao bi završiti kao car svoje vlastite stijene prije nego što se umiroviš."

"A ti bi bila sa mnom?" čudno se nasmiješio. "Ti to meni zapravo predlažeš da se upustim u plan galaktičkog osvajanja s pet tisuća ljudi?"

Zahihotala je. "Onda barem ja ne bih morala odustati od zapovijedanja flotom. Ne, stvarno, ozbiljno. Ako ti je toliko stalo da budeš profesionalni vojnik, zašto ti uopće treba Barrayar? Plaćenička flota vidi deset puta više akcije nego planetarna. Planet možda vidi rat jednom u svakoj generaciji, ako imaju sreće—"

"Ili nesreće", ubacio je Miles.

"Plaćenička flota ide za ratovima."

"Tu statističku činjenicu je primijetilo i barrayarsko vrhovno zapovjedništvo. To je jedan od glavnih razloga zašto sam ja ovdje. U protekle četiri godine, imao sam više stvarnog borbenog iskustva, premda u malim razmjerima, nego što je većina drugih carskih časnika vidjela u zadnjih četrnaest godina. Nedokučivi su putevi nepotizma." Prošao je prstom po glatkom rubu njezine čeljusti. "Sad mi je jasno. Ti si zaljubljena u admirala Naismitha."

"Naravno."

"A ne baruna Vorkosigana."

"Barun Vorkosigan mi ide na živce. On je za tebe premalen, ljubavi."

Pustio je da igra riječi prođe neprimijećeno. Dakle, jaz koji je zjapio među njima bio je dublji nego što je bio mislio. Za nju, barun Vorkosigan je bio onaj koji nije stvaran. Prsti su mu se prepleli na njezinu zatiljku, udahnuo je njezin dah dok je pitala: "Zašto dopuštaš Barrayaru da te ševi po želji?"

"Takve su mi karte."

Page 73: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

73

"A tko ti ih je podijelio? Nije mi jasno."

"To je u redu. Meni je samo slučajno strašno važno da pobijedim s kartama koje imam. To je sve."

"Tvoj problem." Usne su joj bile prigušene njegovim. "Mhm."

Načas se odmakla od njega. "Mogu li ti svejedno protresti kosti? Pažljivo, naravno. Nećeš otići, naljutiti se, zato što sam te odbila? Zato što sam odbila Barrayar, hoću reći. Ne tebe, nikako tebe..."

Već se navikavam na to. Skoro da i prihvaćam... "Trebam li se sad duriti?" upitao je olako. "Zato što ne mogu dobiti sve, trebao bih ne uzeti ništa i otići se pjeniti? Nadam se da bi me bacila preko cijelog hodnika na moju tupavu glavu kad bih bio tako glup."

Nasmijala se. Sve je bilo u redu, ako je još može nasmijati. Ako je Naismith sve što ona želi, očito ga može dobiti. Pola kruha za pola čovjeka. Krenuli su prema krevetu, gladnih usana. Bilo je lako, s Quinn, ona je sve činila lakim.

Šaputanje na jastuku s Quinn značilo je razgovor o poslu. Milesa to nije iznenadilo. Zajedno s dremljivom masažom koja je prijetila da ga razmoči u kašu što će se preliti preko ruba kreveta i pretvoriti u lokvu na palubi, dobio je i ostatak njezina izvješća o potezima i otkrićima londonske policije. On je sa svoje strane njoj ispričao događaje u veleposlanstvu i upoznao je s misijom na koju je poslao Elenu Bothari-Jesek. A sve ove godine živio je u uvjerenju da mu za poslovne sastanke treba posebna dvorana. Očito, naišao je na neočekivani svemir alternativnog načina zapovijedanja. Hedonizam je bolji od kibernetike.

"Još deset dana", požalio se Miles razmazano u svoj madrac, "do Elenina povratka s Tau Cetija. A nema jamstva da će čak i tada donijeti novac koji nam treba. Naročito ako su ga već jedanput poslali. Dok Dendariijska flota besposleno visi u orbiti. Znaš što nam treba?"

"Ugovor."

"Točno tako. Već smo i prije uzimali prijelazne ugovore, premda nas barrayarska Carska sigurnost drži na stalnoj plaći. Njima se to čak i sviđa: tako se njihov proračun može malo odmoriti. Konačno, što manje poreza moraju iscijediti iz kmetova, to Sigurnost ima lakši posao na domaćem planu. Čudo da nisu pokušali Dendariijske plaćenike pretvoriti u profitabilan projekt već i prije. Bio bih već prije nekoliko tjedana poslao naše ljude da nam potraže neki posao da ne moramo čekati u Zemljinoj orbiti sve dok se ova gužva u veleposlanstvu ne raščisti."

"Šteta što ovdje na Zemlji nema posla za flotu", reče Elli. "Nažalost, izgleda da je po čitavom planetu izbio mir." Ruke su joj opuštale mišiće njegovih listova, nit po nit. Pitao se može li je nagovoriti da nakon toga prijeđe i na njegova stopala. On se, konačno, već prije nekog vremena pozabavio njezinim stopalima, premda je to bilo s višim ciljem. O, radosti, neće je čak morati ni nagovarati... S oduševljenjem je zavrtio nožnim prstima. Nije imao pojma da su mu nožni prsti seksi, sve dok mu Elli to nije objasnila. Zapravo, zadovoljstvo zbog užitka koji mu je natapao cijelo tijelo doseglo je, dotad nedosegnut, vrhunac.

Page 74: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

74

"Imam blokadu u razmišljanju", zaključio je. "Nešto gledam na krivi način. Da vidimo. Dendariijska flota nije vezana za veleposlanstvo, premda ja jesam. Mogao bih vas sve poslati..."

Elli je zaječala. Bio je to tako neočekivan zvuk od nje, da je riskirao ponovno grčenje mišića i iskrenuo vrat kako bi je pogledao preko ramena. "Nabrajam sve mogućnosti", ispričao se.

"Pa, nemoj stati na toj mogućnosti."

"I uostalom, s obzirom na gužvu u veleposlanstvu, nije mi stalo da ostanem bez svoje privatne podrške. Tamo, tamo se događa nešto opako krivo. Što znači da je sjediti i čekati da se veleposlanstvo pokrene glupost bez premca. Dakle. Rješavamo probleme jedan po jedan. Dendarii. Novac. Usputni poslovi... hej!"

"Hej?"

"Gdje piše da moramo pronaći ugovor za čitavu flotu odjedanput? Posao. Usputni poslovi. Usputna gotovina. Podijeli pa vladaj! Stražari, kompjuterski tehničari, bilo što i sve što bilo tko može smisliti da proizvede mali pritok gotovine—"

"Pljačke banke?" rekla je Elli tonom sve većeg zanimanja.

"A kažeš da te policija pustila? Nemoj se zanositi. Ali sjedim tu iznad pet tisuća različitih visokoobrazovanih ljudi. Pa to mora biti izvor još veće vrijednosti nego što je Trijumf. Delegiranje! Neka se oni razlete i pronađu nekakav prokleti novac.

Sjedeći prekriženih nogu na rubu kreveta, Elli je uvrijeđeno primijetila: "Sat vremena se mučim da te opustim, a sad gledaj! Od čega si ti, plastike s memorijom? Čitavo ti se tijelo opet napinje pred mojim očima... Kamo ideš?"

"Provesti svoju ideju u praksu, kamo drugamo?"

"Većina ljudi u ovom trenutku ide spavati..." Zijevajući, pomogla mu je da probere hrpu različitih dijelova odora razbacanih na podu pokraj kreveta. Crne majice kratkih rukava bile su im gotovo identične. Ellina se razlikovala po blagom mirisu njezina tijela koji se zadržao u njoj - Miles je zamalo nije vratio, ali se sjetio da mu čuvanje djevojčina donjeg rublja kako bi ga kasnije mogao njuškati vjerojatno ne bi donijelo bodove za profinjenost. Njihov sporazum bio je neizrečen ali jasan: ova faza njihova odnosa mora diskretno završavati na vratima spavaće sobe, ako žele dokazati neispravnost poznate poslovice admirala Naismitha.

Prvi sastanak s Dendariima, na početku misije, kad bi Miles stigao do flote s novim ugovorom u ruci, uvijek bi mu davao dojam da vidi dvostruko. On je bio spona; sagledavao je obje strane pokušavajući biti jednosmjerno ogledalo između Dendariija i njihova pravog poslodavca, Cara. Taj neugodni osjećaj obično bi brzo izblijedio dok bi se on koncentrirao na potrebe misije premještajući središte svoje ličnosti. Admiral Naismith u takvim je trenucima zauzimao gotovo čitavu Milesovu kožu. "Opuštanje" nije baš bio odgovarajući izraz za ovakvo alfa-stanje, s obzirom na Naismithov aktivni karakter; "neopterećenost" je bila bolji izraz.

Page 75: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

75

Sad je već pet mjeseci u komadu proveo s Dendariima, više nego ikada prije, pa je nagla ponovna pojava poručnika Vorkosigana u njegovu životu ovog puta bila posebno traumatična. Naravno, obično probleme nije stvarala barrayarska strana. Oduvijek je bio računao na to da će ta zapovjedna struktura biti pouzdana os iz koje proizlazi sva ostala akcija, standard po kojem su se mjerili uspjesi i neuspjesi. Ovaj put nije bilo tako.

Te noći stajao je u Trijumfovoj prostoriji za sastanke, pred svojim na brzinu sazvanim zapovjednicima

odjela i brodskih kapetana kad ga je uhvatila nagla, shizoidna paraliza: što im treba reći? Snađite se

sami, seljačine...

"Neko ćemo se vrijeme morati snalaziti sami", počeo je admiral Naismith, izlazeći iz one pećine u Milesovu mozgu u kojoj je inače obitavao, i smjesta se prebacio u punu brzinu. Vijest, konačno objavljena, da u plaćanju njihova ugovora ne ide sve glatko, izazvala je očekivanu paniku; puno je veću zbunjenost izazivala njihova naizgled potpuna umirenost kad im je rekao, glasom teškim od prijetećih tonova, da on osobno ispituje stvari. Pa, to je, s dendariijske točke gledišta, barem opravdavalo sve ono vrijeme koje je proveo puneći računala u utrobi barrayarskog veleposlanstva. Bože, pomislio je Miles, kunem se da bih im svima mogao prodati radioaktivna žitna polja.

Ali kad ih je izazvao, prasnuli su neočekivanom bujicom ideja za kratkoročno stvaranje gotovine. Miles je osjetio intenzivno olakšanje i ostavio ih da razrađuju zamisli. Konačno, nitko nije došao do dendariijskog vrhovnog zapovjedništva zahvaljujući prirođenoj gluposti. Osjećao je da je njegov mozak iscijeđen. Nadao se da je to zato što mu neuroni podsvjesno rade na barrayarskoj strani problema, a ne simptom preuranjene senilnosti.

Spavao je sam i loše. Probudio se umoran i isprebijan. Pobrinuo se za neke rutinske interne stvari i odobrio sedam najmanje suludih zamisli za stvaranje gotovine koje su njegovi ljudi razvili tijekom noći. Jedan je časnik čak uspio izvući ugovor za osiguranje dvadesetorice ljudi, bez obzira na to što se radilo o velikom otvorenju trgovačkog središta u - gdje je, dovraga, Xian?

Pažljivo je odjenuo svoju najbolju odoru - siva plišana tunika sa srebrnim gumbima na ramenima, hlače sa zasljepljujuće bijelom bočnom crtom, najsjajnije čizme - i otpratio poručnicu Bone na kopno, u londonsku banku. Elli Quinn ga je pratila s dvojicom najkrupnijih Dendariija u odorama i uz nevidljivu podršku, ispred i iza njih, stražara u civilnoj odjeći opremljenih skenerima.

U banci je admiral Naismith, otmjen i vrlo profinjen za čovjeka koji uopće ne postoji, otpisao svoja sumnjiva prava na ratni brod koji nije posjedovao u korist financijske organizacije koja ga nije željela ni trebala. Kao što je istakla poručnica Bone, barem je novac bio stvaran. Umjesto propadanja koje bi započelo tog popodneva - trenutka kad je poručnica Bone izračunala da će se prve dendariijske plaće početi pokazivati bezvrijednima - dočekat će ih jedna jedina velika propast u nekom neodređenom budućem trenutku. Hura.

Riješio se svojih čuvara dok su se približavali barrayarskom veleposlanstvu, sve dok mu nije preostala samo Elli. Zastali su pred vratima u podzemnim tunelima označenim OPASNOST! OTROV: SAMO OSOBLJE S ODOBRENJEM.

"Sad smo pod skenerima", primijetio je Miles upozoravajuće.

Page 76: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

76

Elli si je prstom dotakla usne, razmišljajući. "S druge strane, mogao bi ući unutra i otkriti da su ti stigle naredbe koje će te odvesti na Barrayar i ja te neću vidjeti još godinu dana. Ili nikad više."

"To ne bih prihvatio—" počeo je, ali ona je sad dotakla njegove usne, zagušujući sve gluposti koje je bio spreman izreći, prenoseći mu poljubac. "Tako je." Blago se osmjehnuo. "Bit ćemo u vezi, zapovjednice Quinn."

Ispravljanje njezinih leđa, blag ironičan naklon, impresionistička verzija salutiranja i nestala je. Uzdahnuo je i dlanom otvorio bravu prijetećih vrata.

S druge strane drugih vrata, iza uniformiranog stražara za skenerskom konzolom, Ivan Vorpatril ga je već čekao, prebacujući se s noge na nogu uz napeti smiješak. O, Bože, što je sad? Sasvim sigurno bilo bi pretjerano nadati se da mu se samo piša.

"Drago mi je što si se vratio, Miles", rekao je Ivan. "Točno na vrijeme."

"Nisam htio pretjerano iskoristiti ono što sam dobio. Možda će mi opet trebati slično dopuštenje. Ne da ću ga dobiti - iznenadilo me što me Galeni nije naprosto zauvijek nasukao u veleposlanstvu nakon one jučerašnje epizode u zračnoj luci."

"Da, pa, za to postoji razlog", reče Ivan.

"Oh?" rekao je Miles, glasom iscijeđenim do neutralnosti.

"Satnik Galeni otišao je jučer iz veleposlanstva otprilike sat nakon tebe. Otada ga nitko nije vidio."

SEDMO POGLAVLJE

Veleposlanik ih je pustio u Galenijev zaključani ured. Skrivao je uzrujanost znatno bolje od Ivana, naprosto tiho primijetivši: "Javite mi što ste našli, poručnice Vorpatril. Neke sigurnije naznake o tome je li ili nije vrijeme da obavijestimo lokalne vlasti bile bi osobito poželjne." Dakle, veleposlanik, koji je poznavao Duva Galenija oko dvije godine, također je razmišljao u višestrukim mogućnostima. Složen čovjek, njihov nestali satnik.

Ivan je sjeo za stolnu konzolu i prošao kroz rutinske dokumente, tražeći nedavne memorandume, dok je Miles lutao cijelom prostorijom tražeći - što? Poruku zapisanu krvlju na zidu, u razini njegovih koljena? Strana biljna vlakna na sagu? Poziv na sastanak na namirisanom papiru? Bilo što ili sve od toga bilo bi bolje od bezizražajnog ništavila koje ga je dočekalo.

Ivan je podigao ruke. "Ovdje nema ničeg osim uobičajenih stvari."

Page 77: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

77

"Pomakni se." Miles je okrenuo Galenijev stolac na okretanje kako bi izbacio svoga većeg rođaka i kliznuo na njegovo mjesto. "Muči me goruća znatiželja glede osobnih financijskih prilika satnika Galenija. Ovo je zlatna prilika da ih provjerim."

"Miles", rekao je Ivan drhtavo, "nije li to malo, ovaj, zadiranje u privatne stvari?"

"Ti imaš gospodske manire, Ivane", rekao je Miles, zaokupljen ulaženjem u kodirane podatke. "Kako si uopće dospio u Sigurnost?"

"Ne znam", reče Ivan. "Htio sam brodsku dužnost."

"To svi želimo. Ah", rekao je Miles kad je holoekran počeo bljuvati podatke. "Volim ove zemaljske univerzalne kreditne kartice. Tako su pristupačne."

"Što očekuješ pronaći na Galenijevu računu, za Boga miloga?"

"Pa, kao prvo", promrmljao je Miles, dotičući tipke, "idemo provjeriti ukupne sume troškova unutar zadnjih nekoliko mjeseci i otkriti hoće li to nadmašiti njegove prihode."

Trajalo je samo trenutak dok nisu dobili odgovor na to pitanje. Miles se namrštio, blago razočaran. Dvije su kolone bile ujednačene; postojao je čak i mali višak na kraju mjeseca, koji se mogao pratiti do skromnog privatnog štednog računa. To, nažalost, nije dokazivalo ništa, ni u jednom ni u drugom smjeru. Ako je Galeni bio u nekoj vrsti ozbiljnih novčanih poteškoća, imao je i znanje i sposobnost da ne ostavi dokaze protiv sebe. Miles je počeo pregledavati popis kupovina po robi."

Ivan se nestrpljivo promeškoljio. "A što sad tražiš?"

"Tajne poroke."

"Kako?"

"Lako. Ili bi bar bilo, kad bi... usporedi, na primjer, zapise s Galenijeva računa s tvojim vlastitim, za isto razdoblje od tri mjeseca." Miles je podijelio ekran na dva dijela i pozvao podatke svog rođaka.

"Zašto ih ne usporediš sa svojima?" rekao je Ivan, povrijeđen.

Miles se nasmiješio sa znanstveničkom nevinošću. "Ja nisam ovdje dovoljno dugo da bih pružio usporedivu osnovu. Ti si puno bolji uzorak za kontrolnu skupinu. Na primjer - vidi, vidi. Pogledaj ovo. Čipkana spavaćica, Ivane? Kakav proizvod. To uopće nije po propisima, znaš."

"To se tebe ne tiče", reče Ivan zlovoljno.

"Upravo tako. A ti nemaš sestru, niti je to stil tvoje majke. Očito iza ove kupovine stoji ili djevojka u tvom životu ili travestija."

"Primijetit ćeš da nije moje veličine", rekao je Ivan dostojanstveno.

Page 78: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

78

"Da, bila bi ti malo prekratka. Džepna Venera, znači. Koju poznaješ dovoljno dobro da joj kupuješ intimne poklone. Vidiš koliko sam već doznao o tebi, samo iz te jedne kupovine. Ne radi se o Slyveth, slučajno?"

"Trebao bi provjeravati Galenija", podsjetio ga je Ivan.

"Da. Dakle, kakve darove kupuje Galeni?" Prolazio je kroz podatke. Nije trajalo dugo; nije ni bilo tako puno podataka."

"Vino", istaknuo je Ivan. "Pivo."

Miles je usporedio podatke s Ivanovim. "Otprilike jedna trećina količine koju si ti popio u istom tom razdoblju. Ali kupuje knjige u odnosu od trideset i pet prema - samo dvije, Ivane?"

Ivan si je s nelagodom pročistio grlo.

Miles uzdahne. "Tu nema nikakvih djevojaka. Ni mladića, čini mi se... ha? Ti si godinu dana radio s njim."

"A-a", rekao je Ivan. "Susreo sam u Službi dvojicu--trojicu takvih, ali... oni imaju načina da ti to stave do znanja, znaš. Galeni nije takav, slažem se."

Miles je pogledao mirni profil svoga rođaka. Da, Ivan je vjerojatno doživio pokušaje zavođenja od oba spola, do sada. Zaboravimo i tu mogućnost. "Zar je taj čovjek redovnik?" promrmlja Miles. "Nije android, sudeći po glazbi, knjigama i pivu, ali... strahovito neuhvatljiv."

Zatvorio je direktorij uzrujanim udarcem po tipki. Nakon trenutka razmišljanja, pozvao je umjesto toga Galenijev dosje iz Službe. "Aha. Dakle to je neobično. Jesi li znao da je satnik Galeni doktorirao povijest prije nego što se uopće pridružio Carskoj službi?"

"Što? Ne, to mi nikad nije spomenuo..." Ivan se nagnuo preko Milesova ramena, gospodskih manira konačno nadjačanih znatiželjom.

"Izvrstan doktorat iz moderne povijesti i političkih znanosti s Carskog sveučilišta u Vorbarr Sultani. Bože moj, pogledaj te datume. S dvadeset i šest godina, dr. Duv Galeni je napustio profesorski položaj na sveučilištu Belgravia na Barrayaru, da bi se vratio natrag u Carsku akademiju službe s gomilom osamnaestogodišnjaka. Na kadetsku plaćicu." To nije ponašanje čovjeka kojem je novac najvažniji na svijetu.

"Hm", reče Ivan, "morao je biti na završnoj godini kad smo se mi upisali. Diplomirao je samo dvije godine prije nas. A već je satnik!"

"Morao je biti jedan od prvih Komarranaca kojima je dopušten ulazak u vojsku. Dva-tri tjedna nakon što je taj zakon donesen. I sve odonda se ne zaustavlja. Dodatna obuka-jezici, analiza podataka, premještaj u Carski stožer - a onda ovakvo mjesto na Zemlji. Duvie je naš miljenik, to je očito." Miles je shvaćao i zašto. Briljantan, obrazovan, liberalan časnik - Galeni je bio živa reklama za uspjeh Novog poretka. Primjer s velikim P. Miles je znao sve o Primjerima s velikim P. Udahnuo je, dug, zamišljen dah koji je hladno siktao kroz njegove prednje zube.

"Što?" potakao ga je Ivan. "Počinjem se bojati."

Page 79: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

79

"Zašto?"

"Jer čitava ova stvar dobiva profinjeno politički miris. A tko god se ne boji kad barrayarska pitanja počinju smrdjeti na politiku nije proučavao... povijest." Izgovorio je tu posljednju riječ s ironičnim završnim sibilantom, skutren u sjedalu. Tren kasnije opet je otvorio dosje, tražeći dalje.

"Pun pogodak."

"Molim?"

Miles je pokazao. "Zapečaćen dosje. Nitko ispod čina časnika Carskog stožera nema pristup ovom dijelu."

"Time smo mi isključeni."

"Ne nužno."

"Miles..." zaječao je Ivan.

"Ne razmišljam ni o čemu ilegalnom", umirio ga je Miles. "Još. Idi po veleposlanika."

Stigavši, veleposlanik je privukao jedan stolac uz Milesov. "Da, ja zaista imam hitan pristupni kod koji bi prošao kroz ovo", priznao je kad ga je Miles na to natjerao. "Hitnost koju su imali u vidu, međutim, podrazumijeva nešto kao recimo izbijanje rata."

Miles je grickao svoj kažiprst. "Satnik Galeni je proveo s vama dvije godine. Kakav je vaš dojam o njemu?"

"Kao časniku ili kao čovjeku?"

"Oboje, gospodine."

"Vrlo je savjestan u svojim dužnostima. Njegovo neuobičajeno obrazovno podrijetlo—"

"Oh, znači znali ste za to?"

"Naravno. Ali to ga čini iznimno dobrim izborom za Zemlju. Jako je dobar, vrlo opušten s društvene strane, izvrstan u razgovoru. Časnik koji je prije njega bio na tom mjestu bio je čovjek iz stare škole Sigurnosti. Sposoban, ali tup. Skoro... ovaj!... neotesan. Galeni postiže iste rezultate, ali manje grubo. Glatka sigurnost je nevidljiva sigurnost, nevidljiva sigurnost ne uznemiruje moje diplomatske goste, tako da moj posao postaje znatno lakši. To vrijedi još više za, ovaj, aktivnosti prikupljanja informacija. Izrazito sam zadovoljan s njim kao časnikom."

"A što mu nedostaje kao čovjeku?"

"'Nedostaje' je možda prejaka riječ, poručniče Vorkosigan. On je poprilično... hladan. Općenito govoreći, to mi se čini umirujućim. Ali primjećujem da u svakom razgovoru neizbježno on na kraju zna znatno više o vama nego vi o njemu."

Page 80: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

80

"Ha." Kakav vrlo diplomatski način da se to kaže. I, razmišljao je Miles, prisjećajući se svojih vlastitih susreta s nestalim časnikom, vrlo precizan.

Veleposlanik se namrštio. "Mislite li da bi u tom dosjeu moglo biti neko objašnjenje za njegov nestanak, poručniče Vorkosigan?"

Miles je nesretno slegnuo ramenima. "Nigdje drugdje ga nema."

"Nisam siguran..." veleposlanik je zašutio, proučavajući oštro ograničenje pristupa na vidu.

"Mogli bismo još malo pričekati", reče Ivan. "Pretpostavimo da je jednostavno pronašao djevojku. Ako si bio tako zagrijan za takvo rješenje da si čak ponudio i onu drugu mogućnost, trebao bi biti zadovoljan. A on neće biti baš presretan, ako se vrati s prvog noćnog provoda i otkrije da smo prekopali njegov osobni dosje."

Miles je prepoznao Ivanov pjevušeći ton kad se pravi glup, kad ističe loše strane; zavjera oštrog ali lijenog uma koji želi druge natjerati da obave njegov posao. Dobro, Ivane.

"Kad ti ideš u noćni provod, ne ostavljaš li obavijest o tome gdje ćeš biti i kad ćeš se vratiti?" upita Miles.

"Pa, da."

"I ne vraćaš se na vrijeme?"

"Pa znalo mi se dogoditi da zaspim, dva-tri puta", priznao je Ivan.

"Što se onda dogodi?"

"Pronađu me. 'Dobro jutro, poručniče Vorpatril, ovo je vaš poziv za buđenje'." Galenijev precizan, ironični naglasak dobro se čuo u Ivanovoj parodiji. To je sigurno bio točan citat.

"Misliš li onda da je Galeni tip čovjeka koji će provoditi jedno pravilo za svoje podređene, a drugo za sebe?"

"Ne", rekli su Ivan i veleposlanik u isti glas, i jedan drugome dobacili pogled.

Miles je duboko udahnuo, trznuo bradom prema gore, i pokazao na holovid. "Otvorite to."

Veleposlanik je napućio usne i poslušao ga.

"Odnio me vrag", šapnuo je Ivan nakon nekoliko minuta proučavanja. Miles se progurao ravno pred ekran i počeo gorljivo čitati. Dosje je bio prevelik: Galenijeva osobna i obiteljska povijest, konačno.

David Galen je bilo ime pod kojim se rodio. Oni Galeni, vlasnici Orbitalnog kartela pretovarnih skladišta Galen, utjecajni unutar oligarhije moćnih obitelji koje su upravljale Komarrom, držeći njegove važne crvotočne veze kao što su rajnski pljačkaški baruni držali rijeku i mostove. Crvotočine su bile ono što je Komarr učinilo bogatim; moć i bogatstvo koji

Page 81: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

81

su dolazili kroz rupe bili su izvor iz kojega su rasli dragocjeni gradovi pod kupolama, a ne ono što se znojem moglo izvući iz neplodnog, rijetkog tla planeta.

Miles je začuo glas svoga oca, kako nabraja točke koje su osvajanje Komarra činile školskim primjerom ratovanja za admirala Vorkosigana. Mala populacija koncentrirana u gradovima s kontrolom klime; nema prostora kamo bi se mogle povući ili osnovati gerilske snage. Nema saveznika; trebali smo samo objaviti da ćemo spustiti porez na sve što prolazi kroz njihovo crvotočno čvorište s dvadeset pet na šesnaest posto i susjedi, koji bi ih inače bili podržali, našli su nam se u šaci. Nisu se htjeli čak ni boriti za sebe sve dok plaćenici koje su bili uposlili nisu vidjeli s kim imaju posla i pobjegli...

Naravno, neizrečena bit stvari bili su grijesi Komarranaca iz prethodne generacije, koji su bili prihvatili cetagandski mito da propuste osvajačku flotu koja je hitro i lako trebala zauzeti siromašan, nedavno ponovno otkriven, napola feudalni Barrayar. Što se nije pokazalo ni hitro, ni lako, ni kao osvajanje; dvadeset godina i rijeku krvi kasnije, posljednji cetagandski brod povukao se natrag putem kojim je i došao, preko "neutralnog" Komarra.

Barrayarci su možda bili zaostali, ali nitko ih nije mogao optužiti da sporo uče. U generaciji Milesova djeda, koja je došla na vlast pod oštrom školom cetagandske okupacije, razvila se opsesivna odlučnost da se nikada više ne smije dopustiti da se takva invazija ponovi. Generaciji Milesova oca zapalo je u zadaću da tu opsesiju pretvori u stvarnost, preuzevši potpunu i krajnju kontrolu nad bar-rayarsko-komarrskim prolazom.

Priznati cilj barrayarske osvajačke flote, njezina nevjerojatna brzina i brižne taktičke suptilnosti, sve je težilo tomu da se komarrska bogata ekonomija preuzme u cijelosti, s minimalnom količinom štete. Osvajanje, a ne osveta, trebao je biti carev najslavniji uspjeh. Zapovjednik carske flote, admiral barun Aral Vorkosigan dao je to do znanja sasvim dovoljno opširno i jasno, bio je u to uvjeren.

Komarrska oligarhija, profinjeni posrednici kakvi su već bili, poravnali su se s tim ciljem; predaja im je olakšana na sve moguće načine. Dana su obećanja, pružena jamstva - život u podređenom položaju i smanjena imovina još su bili i život i imovina, proračunato obogaćeni nadom u budući oporavak. Dobar život trebao je svima poslužiti kao najbolja osveta.

A onda je došao Solsticijski pokolj.

Neki pretjerano revan podređeni, režao je admiral barun Vorkosigan. Tajne naredbe, vikali su preživjeli iz obitelji dvije stotine komarrskih savjetnika koje su barrayarske snage Sigurnosti strijeljale u jednoj gimnastičkoj dvorani. Istina, ili u najmanju ruku pouzdana informacija ostala je ležati među žrtvama. Miles ni sam nije bio siguran hoće li ijedan povjesničar ikada uspjeti iskopati pravu istinu. Samo su admiral Vorkosigan i zapovjednik osiguranja pouzdano znali, a u riječ admirala Vorkosigana se sumnjalo. Zapovjednik Sigurnosti ležao je mrtav, bez suđenja, od admiralove bijesne ruke. Pravedno pogubljen ili ubijen da ne bi progovorio, biralo se ovisno o predrasudama i položajima.

Općenito govoreći, Miles nije bio sklon uzbuđivanju oko Solsticijskog pokolja. Konačno, cetagandske atomske bombe uništile su cijeli grad Vorkosigan Vashnoi ubivši ne stotine nego tisuće ljudi, i nitko nije izišao na ulice da se pobuni protiv toga. Ali Solsticijski pokolj dobio je punu pažnju, zarobivši revnu maštu javnosti; ime Vorkosigan dobilo je nadimak

Page 82: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

82

"Koljač" s velikim slovom, a riječ jednog Vorkosigana dovedena je u sumnju. Što je cijelu stvar činilo vrlo osobnim dijelom davne povijesti.

Prije trideset godina. Miles se nije čak ni rodio. Davidu Galenu bile su točno četiri godine kad je njegova teta, komarrska savjetnica Rebecca Galen, umrla u gimnastičkoj dvorani u kupolnom gradu Solsticiju.

Barrayarsko vrhovno zapovjedništvo raspravljalo je o pitanju primanja dvadestšestogodišnjeg Duva Galenija u Carsku službu najiskrenijim, osobnim izrazima.

"... ja se ne mogu založiti za taj izbor", napisao je šef Carske sigurnosti Illyan u memorandumu Prvom ministru, grofu Aralu Vorkosiganu. "Čini mi se da se ponašaš glupo zbog osjećaja krivnje. A krivnja je luksuz koji si ti ne možeš priuštiti. Ako te počela opsjedati želja da ti netko puca u leđa, molim te, javi mi barem dvadeset četiri sata unaprijed, tako da mogu aktivirati svoju mirovinu. Simon."

Uzvratna poruka bila je napisana rukom, neurednim rukopisom čovjeka debelih prstiju kojem su sva pera bila premala, rukopisom koji je Milesu bio bolno poznat.

"... krivnja? Možda. Malo sam prošetao onom prokletom dvoranom, ubrzo nakon događaja, dok se još najveće lokve krvi nisu do kraja posušile. Kao puding. Neki detalji zauvijek ti ostanu u sjećanju. Ali slučajno se sjećam Rebecce Galen posebno zbog načina na koji je strijeljana. Ona je bila jedna od samo nekoliko njih koji su umrli licem okrenuti prema svojim ubojicama. Izrazito sumnjam da će od Duva Galenija ikada doći u opasnost moja leđa.

Umiješanost njegova oca u kasniji pokret otpora brine me još manje. Mali nije promijenio ime u barrayarski oblik samo zbog nas.

Ali ako uspijemo od njega dobiti iskrenu odanost, to će biti slično onome što sam izvorno bio imao na umu za Komarr. Jednu generaciju kasnije, istina, i nakon dugog i krvavog skretanja, ali - kad već potežeš te teološke izraze - neka vrsta iskupljenja. Naravno da on ima političkih ambicija, ali molim te da prihvatiš kako bi mogle biti složenije i konstruktivnije nego običan pokušaj ubojstva.

Stavi ga natrag na popis, Simone, i ovoga puta ga i ostavi tamo. Ovo me pitanje zamara i ne želim opet biti prisiljen baviti se njime. Pustimo ga da potrči i dokaže se -ako može."

Završni potpis bio je uobičajena užurbana brljotina.

Nakon toga, kadet Galeni je prešao u nadležnost časnika mnogo niže smještenih u carskoj hijerarhiji, a njegov dosje se pretvorio u onaj javni i pristupačni dio koji je Miles već ranije bio vidio.

"Problem u svemu ovome", progovorio je Miles naglas u gustu, napetu tišinu koja je posljednjih trideset minuta omatala prostoriju, "koliko god bilo zapanjujuće, jest što se nimalo ne smanjuje broj mogućnosti. Dapače, još se povećava. Prokletstvo."

Page 83: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

83

Uključujući tu, razmišljao je Miles, i njegovu omiljenu teoriju o pronevjeri i dezertiranju. Ovdje nije bilo ničega što bi osporilo tu mogućnost, samo ju je činilo bolnijom ako je istinita. A ideja o umorstvu u zračnoj luci dobila je nove, mračne tonove.

"Mogao bi isto tako", ubacio je Ivan Vorpatril, "biti i žrtva neke savršeno obične nezgode."

Veleposlanik je zagunđao i teško se uzdigao na noge, tresući glavom. "Vrlo dvoznačno. Imali su pravo što su to zapečatili. Moglo bi imati vrlo lošeg utjecaja na čovjekovu karijeru. Mislim, poručniče Vorpatril, da ću vas poslati lokalnim vlastima da podnesete prijavu o nestaloj osobi. Ovo opet zapečatite, Vorkosigan." Ivan je izišao za veleposlanikom.

Prije nego što je zatvorio konzolu, Miles je pročešljao i dokumente u kojima su se nalazile mučne reference o Galenijevu ocu. Nakon što mu je sestra poginula u Solsticijskom pokolju, stariji Galen je izgleda postao aktivni vođa komarrskog podzemlja. Bogatstvo koje je barrayarsko osvajanje ostavilo nekad ponositoj obitelji posve je isparilo do trenutka izbijanja Pobune, šest godina kasnije. Stari zapisi barrayarske Sigurnosti pronašli su neke dijelove tog bogatstva, pretvorene u prokrijumčareno oružje, plaću i troškove za terorističku vojsku; kasnije, u mita za izlazne vize i prijevoz preživjelih s planeta. Međutim, za Galenijeva oca nije bilo prijevoza; on je poginuo u eksploziji jedne svoje bombe tijekom beskorisnog, iscrpljenog napada na stožer barrayarske Sigurnosti. Zajedno s Galenijevim starijim bratom, usput rečeno.

Zamišljeno, Miles je provjerio usporedne podatke. Na njegovo poprilično olakšanje, među izbjeglicama koji su se uputili na Zemlju, prema podacima službe Sigurnosti veleposlanstva, nije bilo Galenijevih zalutalih rođaka. Naravno, Galeni je tijekom posljednje dvije godine imao dovoljno prilika da namjesti te podatke.

Miles je protrljao svoju bolnu glavu. Galeni je imao petnaest godina kad je i posljednji trzaj Pobune nestao. Bio zgažen. Bio je premlad, nadao se Miles, da bi bio aktivno uključen u bilo što. A, kakva god bila njegova veza, Simon Illyan je očito znao za nju i bio voljan prepustiti je povijesti. Zatvorena knjiga. Miles je zatvorio dosje.

Dopustio je Ivanu da obavi sve poslove s lokalnom policijom. Istina, sad kad je pustio priču o klonu, djelomično je bio zaštićen od slučajnih susreta ali to nije bio razlog da iskušava sreću. Od policije bi se moglo očekivati da bude pozornija i sumnjičavija od većine drugih ljudi, a on nije kanio pokrenuti dvoglavi val zločina.

Policija je bar s odgovarajućom ozbiljnošću prihvaćala nestanak vojnog atašea obećavajući suradnju, uključivši tu i pristanak na veleposlanikov zahtjev da se stvar ne odaje medijima. Policija je, raspolažući s dovoljno ljudi i opreme, mogla preuzeti rutinske poslove kao što su provjera identiteta svih neobjašnjenih dijelova ljudskih tijela koji su se mogli pronaći u koševima za smeće, i tomu slično. Miles je samoga sebe postavio za službenog istražitelja unutar zidova veleposlanstva. Ivan, koji je sad bio najviši časnik, odjednom je zatekao sve Galenijeve rutinske poslove u svome krilu; Miles ih je bezobzirno tamo i ostavio.

Sljedeća dvadeset četiri sata Miles je uglavnom proveo za stolnom konzolom provjeravajući podatke koje je veleposlanstvo imalo o komarrskim izbjeglicama. Nažalost, veleposlanstvo je bilo prikupilo goleme količine takvih podataka. Ako je tu i bilo išta važno,

Page 84: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

84

bilo je dobro skriveno u tonama nevažnih stvari. To naprosto nije bio posao za samo jednog čovjeka.

U dva ujutro, očiju koje su skretale u križ, Miles je odustao, pozvao Elli Quinn i cijeli problem navalio na obavještajni odjel Dendariijskih plaćenika.

Navalio je bila prava riječ: masivni prijenos podataka preko kom-veze iz osiguranih računala veleposlanstva do Trijumfa u orbiti. Galeni bi dobio napadaj; tko šiša Galenija, on je to sam skrivio, svojim nestankom. Miles namjerno nije tražio ni Ivanovo dopuštenje. Milesovo službeno stajalište, što se toga ticalo, bilo je da su Dendarii de facto barrayarske snage pa je prijenos podataka zapravo unutarnja stvar carske vojske. Tehnički gledano. Miles je priključio i sve Galenijeve osobne podatke, u potpuno dostupnom obliku. Milesovo službeno stajalište u ovom slučaju bilo je kako zapečaćenost služi samo tome da zaštiti Galenija od predrasuda barrayarskih domoljuba, što Dendarii očito nisu. Objašnjenje, ovakvo ili onakvo, moralo je funkcionirati.

"Reci špijama da Galenija tražimo po ugovoru", rekao je Miles Elli, "kao dio općeflotnih napora za pronalaženjem fondova. Platit će nas samo ako uspijemo pronaći čovjeka. To bi zapravo mogla biti i istina, kad razmislim o tome."

Bacio se na krevet nadajući se da će njegova podsvijest riješiti problem tijekom onoga što je preostalo od noći, ali probudio se iscrpljen i nimalo pametniji. Poslao je Bartha i skupinu ljudi da ponovno provjere kretanje časnika za vezu, druge moguće slabe karike u lancu. Sjedio je na miru čekajući da ga nazove policija, dok mu je mašta ispletala vijence sve složenijih i neobičnijih objašnjenja za cijelu priču. Sjedio je kao okamenjen u mračnoj sobi, nesvjesno lupkajući jednom nogom, osjećajući kao da će mu vrh glave eksplodirati.

Trećeg dana, javila se Elli Quinn.

S trzajem je priključio kom-vezu na holovid, žedan užitka da vidi njezino lice. Na njemu je bio vrlo neobičan pobjedonosni smiješak.

"Mislila sam da bi te ovo moglo zanimati", zaprela je. "Kapetanu Thorneu su se upravo obratitli s fascinantnom ponudom ugovora za Dendariije."

"Ima li i fascinantnu cijenu?" upitao je Miles. Kotačići u njegovoj glavi kao da su zapeli dok se pokušavao prebaciti natrag na probleme admirala Naismitha, koje su proteklih nekoliko dana nesigurne napetosti potpuno bacili u zapećak.

"Sto tisuća betanskih dolara. U neoznačenoj gotovini."

"Ah..." To je bilo gotovo pola milijuna carskih maraka. "Mislio sam da sam svima objasnio kako ovoga puta nećemo ni taknuti ništa nezakonito. Već i ovako imamo dovoljno nevolja."

"Kako ti zvuči otmica?" Zahihotala je bez objašnjenja.

"Apsolutno ne!"

Page 85: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

85

"Oh, u ovom slučaju ćeš pristati napraviti iznimku", prorekla je s puno samopouzdanja, pa čak i entuzijazma.

"Elli..." zarežao je upozoravajuće.

Duboko udahnuvši, uspjela je uspostaviti kontrolu nad svojim veseljem, premda su joj oči ostale blistave. "Ali Miles - naši tajanstveni i bogati stranci žele unajmiti admirala Naismitha da otme baruna Milesa Vorkosigana iz barrayarskog veleposlanstva."

"To je sigurno klopka", prigovarao je Ivan nervozno, upravljajući kroz gradske visinske stratume zemaljskim automobilom koji je Elli bila iznajmila. U ponoć grad je bio jedva malo slabije osvijetljen nego po danu, premda su se sjene na njihovim licima pomicale kako su izvori svjetla promicali kraj njih.

Siva odora dendariijskog narednika koju je Ivan imao na sebi nije mu stajala ništa lošije od barrayarske otmjene zelene odore, primijetio je Miles smrknuto. Taj čovjek naprosto dobro izgleda u odori, bilo kojoj odori. Eli, koja je sjedila s Milesove druge strane, djelovala je kao Ivanova sestra blizankinja. Pretvarala se da je opuštena, ispruženog otmjenog tijela, jedne ruke prebačene bezbrižno i zaštitnički preko stražnjeg naslona sjedala iza Milesove glave. Ali opet je počela gristi nokte, zamijetio je Miles. Miles je sjedio između njih u svečanoj zelenoj odori baruna Vorkosigana, osjećajući se pomalo kao komad uvele salate između dvije kriške pljesniva kruha. Prokleto previše umoran za te kasnonoćne tulume.

"Naravno da je klopka", rekao je Miles. "Tko ju je i zašto postavio, to je ono što želimo saznati. I koliko znaju. Jesu li to napravili zato što vjeruju kako su admiral Naismith i barun Vorkosigan dvije različite osobe - ili zato što to ne vjeruju? Ako je u pitanju ovo drugo, hoće li to ugroziti prikrivenu vezu Barrayara s Dendariijskim plaćenicima u budućim pothvatima?"

Ellin pogled upućen postrance susreo se s Milesovim. A ako je igra s Naismithom gotova, kakva budućnost stoji pred njima?

"Ili se možda", rekao je Ivan uslužno, "radi o nečem sasvim nepovezanom, kao recimo o kriminalcima koji se nadaju dobroj ucjeni. Ili o nečem stvarno kompliciranom, kao što su Cetagandanci koji nastoje admirala Naismitha dovesti u sukob s Barrayarom, u nadi da ćemo mi pri pokušajima ubojstva tog malog čudovišta imati više sreće nego što su je oni imali. Ili možda—"

"Možda si ti zapravo zlokobni genij koji stoji iza svega, Ivane", predložio je Miles dobroćudno, "i zapravo raščišćavaš zapovjedni lanac od svih suparnika kako bi dobio cijelo veleposlanstvo za sebe."

Elli ga je oštro pogledala da se uvjeri kako se ne šali. Ivan se samo nasmijao. "Oho, ta mi se sviđa."

"Jedino u što možemo biti sigurni jest da to nije cetagandski pokušaj umorstva", uzdahne Miles.

"Voljela bih da mogu biti tako sigurna u to", promrmlja Elli. Bilo je kasno navečer četvrtog dana otkako je Galeni nestao. Trideset i šest sati otkako je Dendariima ponuđen taj neobičan

Page 86: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

86

ugovor pružilo je Elli priliku za razmišljanje; kako se Miles sve više i više zanosio mogućnostima, tako je izvorni šarm ideje sve više blijedio u njezinim očima.

"Gledaj logiku", suprotstavio se Miles. "Cetagandanci ili još misle da sam ja dvije različite osobe ili to ne misle. Admiral Naismith je onaj kojeg oni žele ubiti, ne sin barrayarskog prvog ministra. Umorstvo baruna Vorkosigana moglo bi ponovno pokrenuti jedan vrlo krvavi rat. Zapravo, znat ćemo da je moj drugi identitet probijen onoga dana kad prestanu pokušavati ubiti Naismitha - i umjesto toga počnu dizati veliku i neugodnu javnu buku o dendariijskim operacijama protiv njih. Oni ni za što na svijetu ne bi propustili takvu diplomatsku priliku. Pogotovo sada, kad je sporazum o pravu prolaza preko Tau Ceti još u zraku. Mogli bi jednim potezom obogaljiti našu galaktičku trgovinu."

"A možda samo pokušavaju dokazati vezu između Milesa i Naismitha, kao prvi korak upravo takvog jednog plana", rekao je Ivan, djelujući zamišljeno.

"Nisam rekao da se sigurno ne radi o Cetagandancima", reče Miles blago. "Samo sam rekao da, ako jesu oni, onda ovo nije pokušaj atentata."

Elli je zastenjala.

Miles je bacio pogled na svoj sat. "Vrijeme je za zadnju provjeru."

Elli je aktivirala svoj ručni komunikator. "Jesi li još tamo gore, Bel?"

Alt kapetana Thornea uzvratno je zapjevušio iz aero-automobila koji ih je slijedio zajedno s odredom dendariijskih vojnika. "Imam vas na nišanu."

"U redu, neka tako i ostane. Pazi nam na leđa iz zraka, a mi ćemo paziti na ono što je pred nama. Ovo će biti zadnji zvučni kontakt prije nego što te pozovemo da se spustiš."

"Čekat ćemo vaš poziv. Bel, gotovo." Miles je nervozno protrljao zatiljak. Gledajući taj pokret, Quinn je primijetila: "Stvarno nisam luda za tim da otkrijemo klopku time što ćemo im dopustiti da te dohvate."

"Nemam namjeru dopustiti im da me dohvate. Čim se pokažu, Bel se spušta i mi ćemo dohvatiti njih. Ali ako ne bude izgledalo kao da me namjeravaju istog trena ubiti, mogli bismo naučiti puno toga tako da im dopustimo da ostvare još nekoliko koračića u svome planu. S obzirom na, ovaj, situaciju u veleposlanstvu, moglo bi vrijediti određenog rizika."

Stresla je glavom u nijemom neodobravanju. Sljedećih nekoliko minuta prošlo je u tišini. Miles je bio na otprilike pola puta u mentalnom pregledu svih razgranatih mogućnosti koje su razvili za večerašnju akciju kad su se zaustavili pred redom starinskih trokatnih zgrada naguranih jedna uz drugu u polukružnoj ulici. Djelovale su vrlo mračno i tiho, nenastanjeno, izgleda u procesu rušenja ili renoviranja.

Elli je bacila pogled na brojeve nad vratima i otvorila platneni krov automobila. Miles je kliznuo van i stao pokraj nje. Iz automobila, Ivan je pokrenuo skenere. "Nema nikoga doma", izvjestio je, mršteći se na kontrolne ploče.

"Molim? To nije moguće", reče Elli.

Page 87: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

87

"Možda smo uranili."

"Vraga", reče Elli. "Kao što Miles voli reći, pogledaj logiku. Ljudi koji žele kupiti baruna Vorkosigana nisu nam dali mjesto sastanka sve do posljednjeg trenutka. Zašto? Zato da ne možemo doći ovamo prije njih i provjeriti sve. Sigurno su već ovdje i čekaju." Nagnula se natrag u kabinu automobila, posegnuvši preko Ivanova ramena. On je podigao ruke s dlanovima prema gore, puštajući je da opet pokrene skener. "Imaš pravo", priznala je, "ali još mi se to čini pogrešnim."

Je li samo slučajni vandalizam bio odgovoran za to što je nekoliko uličnih svjetiljki bilo razbijenu upravo ovdje? Miles je zaškiljio u noć. "Ne sviđa mi se to", promrmljala je Elli. "Bolje da ti ne vežemo ruke."

"Hoćeš li moći izaći na kraj sa mnom, sama?"

"Drogiran si do ušiju."

Miles je slegnuo ramenima i pustio da mu se čeljust objesi a oči zakotrljaju, neodređeno i ne posve usklađeno. Šepesao je uz nju dok joj je ruka stiskala njegovu nadlakticu, vodeći ga uza stube. Isprobala je vrata, starinska i na šarkama. "Otvoreno je." Vrata su se škripavo širom otvorila, otkrivajući tamu.

Elli je s oklijevanjem vratila svoj ošamut u navlaku i s pojasa dohvatila džepnu svjetiljku, bljesnuvši u mrak. Ulazni hodnik; stubište nesigurnog izgleda uzdizalo se slijeva, jednaki svodovi s obje strane vodili su u prazne, prljave sobe. Uzdahnula je i oprezno prekoračila prag. "Ima li koga?" pozove tiho. Tišina. Ušli su u lijevu sobu, sa zrakom svjetiljke koji je skakutao od kuta do kuta.

"Nismo uranili", promrmljala je, "nismo zakasnili, adresa je točna... gdje li su?"

Nije joj baš mogao odgovoriti i produžiti sa svojom ulogom. Elli ga je pustila, prebacila svjetiljku u lijevu ruku i ponovno izvukla ošamut. "Previše si našopan da bi nekamo otišao", zaključila je, kao da razgovara sama sa sobom. "Ja ću malo pogledati uokolo."

Jedan Milesov kapak zatreptao je kao odgovor. Sve dok Elli ne završi s potragom za prisluškivačima i zracima skenera, morat će nastaviti igrati ulogu baruna Vorkosigana u uvjerljivo otetom stanju. Nakon trenutka oklijevanja, Elli je krenula prema stubištu. Ponijevši svjetiljku sa sobom, prokletstvo.

Još je osluškivao hitre, tihe zvuke njezinih koraka iznad svoje glave kad mu se jedna ruka spustila preko usta a zatiljak mu poljubio ošamut, namješten na vrlo nisku snagu, na najkraći domet.

Zgrčio se, udarajući, pokušavajući viknuti, pokušavajući ugristi. Njegov napadač je zasiktao od bola i stisnuo ga jače. Bila su dvojica - ruke mu je netko povukao iza leđa i gore, u usta su mu ugurali krpu prije nego što su mu se zubi uspjeli sklopiti oko ruke koja ga je držala. Krpa je bila natopljena nekom slatkastom, prodornom drogom; nosnice su mu se divlje raširile, ali glasnice su mu bespomoćno omlitavljele. Činilo mu se kao da je izgubio dodir sa svojim tijelom, kao da se preselilo ne ostavivši mu novu adresu. A onda se pojavilo neko blijedo svjetlo.

Page 88: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

88

Dvojica krupnih muškaraca, jedan mlađi i jedan stariji, odjeveni u zemaljsku odjeću, promicali su kroz sjene, blago zamućenih obrisa. Skenerski štitovi, prokletstvo! I to vrlo, vrlo dobri, kad su mogli nadjačati dendariijsku opremu. Miles je uočio kutije pričvršćene za njihove pojasove - jedna desetina veličine najnovijeg modela njegovih ljudi. Tako mali pogonski paketi - djelovali su vrlo novo. Bar-rayarsko veleposlanstvo morat će obnoviti svoja sigurnosna područja... Oči su mu načas otišle u križ, dok se trudio pročitati oznaku proizvođača na paketima, sve dok nije ugledao trećeg čovjeka.

Oh, treći čovjek. Gotovo je, uzvrpoljile su se Milesove uspaničene misli. Prešao sam preko ruba. Treći čovjek bio je on sam.

Alter-Miles, uredno odjeven u svečanu barrayarsku zelenu odoru, koraknuo je i dugo se i čudno, gladno, zagledao u njegovo lice dok su ga dvojica mlađih ljudi pridržavala. Počeo je prebacivati sadržaj Milesovih džepova u svoje vlastite. Ošamut... isprave... pola paketa pepermint bombona... Namrštio se na peperminte kao da se načas zbunio, onda slegne ramenima i spremi ih u džep. Pokazao je na Milesov pojas.

Bodež Milesova djeda bio je oporučno ostavljen izričito Milesu. Tri stotine godina stara oštrica još je bila savitljiva poput gume, oštra kao staklo. Draguljima ukrašen balčak skrivao je pečat Vorkosigana. Uzeli su ga ispod njegove jakne. Alter-Miles prebacio je kožnu traku koja je držala korice preko svojih ramena i ponovno zakopčao tuniku. Konačno, otkvačio je pojas skenerskog štita sa svog vlastitog pasa i hitro ga prebacio na Milesa.

Oči alter-Milesa bile su zažarene od nekog oduševljenog užasa, dok je zastajao da baci posljednji pogled na Milesa. Miles je jednom već vidio taj izraz, na svome licu, u zrcalima na zidu postaje podzemne željeznice.

Ne.

Vidio ga je na licu ovog čovjeka u zrcalima na zidu postaje podzemne željeznice.

Mora biti da je one noći stajao na samo nekoliko koraka udaljenosti, iza Milesa, pod određenim kutom. U pogrešnoj odori. U zelenoj, u trenutku kad je Miles na sebi imao dendariijski sivo.

Ali izgleda da su ovog puta uspjeli pogoditi...

"Savršeno", zarežao je alter-Miles, oslobođen soničke prigušenosti skenerskog štita. "Nismo čak morali ni ošamutiti ženu. Neće ništa posumnjati. Rekao sam vam da će to upaliti." Udahnuo je, trznuo bradom prema gore i ironično se nasmiješio Milesu.

Nadmeni mali pjetliću, pomislio je Miles otrovno, vratit ću ti ja to.

Pa, ja sam oduvijek bio svoj najgori neprijatelj. Zamjena je trajala samo nekoliko sekundi. Odnijeli su Milesa kroz vrata u stražnji dio prostorije. Junački se trznuvši, uspio je udariti glavom o okvir vrata dok je prolazio kroz njih.

"Što je to?" odazvao se odozgo Ellin glas istog trena. "Ja", uzvratio je alter-Miles smjesta. "Samo gledam uokolo. Ni ovdje dolje nema nikoga. Izgleda da neće biti ništa od toga."

Page 89: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

89

"Misliš?" Miles ju je čuo kako se spušta niza stube. "Mogli bismo još malo pričekati."

Ellin ručni kom je zazvonio. "Elli?" dopro je Ivanov glas prigušeno. "Maloprije sam dobio nekakav čudan blip na skenerima."

Milesovo srce poskočilo je od nade. "Provjeri opet." Glas alter-Milesa bio je potpuno miran.

"Više nema ničega."

"Ni ovdje nema ničega. Bojim se da su se zbog nečega uspaničili i napustili operaciju. Povucimo podršku i idemo natrag u veleposlanstvo, zapovjednice Quinn." "Tako brzo? Siguran si?" "Odmah, da. To je naredba."

"Ti si šef. Prokletstvo", rekla je Elli sa žaljenjem, "a baš sam se veselila stotini tisuća betanskih dolara."

Njihovi neusklađeni koraci odzvanjali su niz hodnik sve dok ih nisu prigušila zatvorena vrata. Brujanje zemaljskog automobila izblijedjelo je u daljini. Tama i tišina narušena samo disanjem.

Opet su odvukli Milesa, kroz neke prostorije i neka stražnja vrata, kroz jednu malu šupu pa sve do stražnjeg sjedala nekog zemaljskog automobila koji je bio parkiran u pokrajnjoj uličici. Posjeli su ga između sebe kao lutku, dok je treći otmičar vozio. Milesove misli vrtoglavo su lelujale na samom rubu svijesti. Prokleti skeneri... pet godina stara tehnologija kupljena na rubovima civilizacije, što ju je činilo možda i deset godina zaostalom za zemaljskim proizvodima - morat će pregristi probleme s proračunom i odbaciti dendariijski sustav skenera u cijeloj floti, i to odmah - ako poživi da izda tu naredbu... Skeneri, vraga. Krivnja nije ležala na skenerima. Nisu li nekad mitskog jednoroga lovili zrcalom, da se samoljubna zvijer zapanji dok joj se ubojice približavaju da udare? Tu negdje bi se još morala naći i neka djevica...

Ovo je bila prastara četvrt. Zaobilazni put kojim se kretao zemaljski automobil mogao je biti namijenjen zbunjivanju njega samoga ili jednostavno najkraći put koji je lokalno znanje moglo pružiti. Nakon otprilike četvrt sata zaronili su u jednu podzemnu garažu i zaustavili se uz siktaj. Garaža je bila malena, očito privatna, s prostorom dovoljnim za samo nekoliko vozila.

Odvukli su ga do dizalne cijevi i podigli se za jednu razinu do kratkog hodnika. Jedan od snagatora skinuo je Milesove čizme i pojas skenerskog štita. Omamljenost mu je počela popuštati. Noge su mu bile kao od gume, prošarane mravcima i iglicama, ali bar su ga mogli osoviti uz oslonac. Pustili su mu zglavke; nezgrapno, pokušao si je protrljati bolne ruke. Izvadili su mu krpu iz usta. Neartikulirano je zaskvičao.

Otključali su vrata pred kojima je stajao i gurnuli ga u prostoriju bez prozora. Vrata su se za njim zatvorila uz kliktavi zvuk koji je podsjećao na sklapanje čeljusti. Zateturao je i stao, blago raširenih nogu, zadihan.

Page 90: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

90

Zavarena stropna svjetiljka osvjetljavala je usku prostoriju namještenu samo dvjema tvrdim klupama duž zida. S lijeve strane, dovratak bez vrata vodio je do sićušne kupaonice bez prozora.

Neki čovjek ležao je sklupčan na jednoj od klupa, lica okrenuta zidu, odjeven samo u zelene hlače, svijetlu košulju i čarape. Ukočeno, oprezno, prekotrljao se i sjeo. Jedna ruka mu se automatski podigla, kao da štiti crvene oči od nekog prejakog svjetla; druga je pritisnula klupu da mu zaustavi pad. Zamršena tamna kosa, četverodnevni izrast brade. Ovratnik njegove košulje visio je otvoren u obliku slova V, otkrivajući neobično ranjivo grlo, u suprotnosti s uobičajenim kornjačasto oklopljenim dojmom visokih, zatvorenih ovratnika barrayarskih tunika. Lice mu je bilo izbrazdano.

Savršeni satnik Galeni. Malo pohaban, očito.

OSMO POGLAVLJE

Galeni je zirnuo prema Milesu. "Prokletstvo", rekao je bezizražajnim glasom.

"I vama, također", zaškripao je Miles zauzvrat.

Galeni je sjeo uspravnije, iscrpljenih očiju stisnutih od sumnjičavosti. "Ili - jeste li to vi?"

"Ne znam." Miles se nad ovim zamislio. "Kojeg mene ste očekivali?" Doteturao je do suprotne klupe prije nego što su mu koljena popustila i sjeo leđima oslonjen o zid, ne dosegnuvši stopalima sasvim do poda. Obojica su nekoliko minuta šutjela, proučavajući pojedinosti na onome drugome.

"Bilo bi besmisleno staviti nas u istu sobu kad se to ne bi pratilo", rekao je Miles konačno.

Kao odgovor, Galeni je pokazao kažiprstom prema stropnoj svjetiljci.

"Ah. I vizualno?"

"Da."

Miles je ogolio zube i nasmiješio se prema gore.

Galeni ga je još promatrao s opreznom, gotovo bolnom nesigurnošću.

Miles je pročistio grlo. U ustima mu se još povlačio nekakav gorak okus. "Pretpostavljam da ste upoznali moj alter-ego?"

"Jučer. Mislim da je to bilo jučer." Galeni je pogledao prema svjetlu.

Page 91: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

91

Otmičari su i Milesu oduzeli sat. "Sad je otprilike jedan sat ujutro, početak petog dana od vašeg nestanka iz veleposlanstva", obavijestio ga je Miles, odgovarajući na Galenijevo neizgovoreno pitanje. "Zar nikad ne gase to svjetlo?"

"Nikad."

"Ah." Miles se morao boriti s nelagodnim trzajem asocijativnog sjećanja. Stalno osvjetljenje bilo je cetagandska tehnika kojom se kod zatvorenika izazivala dezorijentiranost u vremenu. Admiralu Naismithu je ta tehnika bila dobro poznata.

"Ja sam ga vidio na samo nekoliko sekundi", nastavio je Miles, "kad su nas zamijenili." Ruka mu je dotakla mjesto gdje je nedostajao bodež, protrljala zatiljak. "Izgledam li stvarno tako?"

"Ja sam mislio da ste to vi. Sve do kraja. Rekao mi je da je vježbao. Isprobavao."

"Je li prošao?"

"Bio je ovdje nekih četiri-pet sati."

Miles se namrštio. "To je loše. To je jako loše."

"Tako sam i ja mislio."

"Shvaćam." Prostoriju je ispunila ljepljiva tišina. "Pa, povjesničaru. Kako se razlikuje krivotvorina od prave stvari?"

Galeni je stresao glavom, onda si prstima dotaknuo sljepoočnicu rukom kao da je požalio taj pokret; stravična glavobolja, po svemu sudeći. To je mučilo i Milesa. "Ne vjerujem da to još uvijek znam." Zamišljeno, Galeni je dodao: "Salutirao je."

Suhi smiješak stvorio je napuklinu u uglu Milesovih usana. "Naravno, ja bih mogao biti samo jedan, sve ovo samo način da vas se dovede do ludila..."

"Prestani!" Galeni je skoro povikao. Pa ipak, lice mu se na trenutak osvijetlilo jezovitim uzvratnim osmijehom.

Miles je bacio pogled prema svjetlu. "Pa, tko god ja bio, vi biste mi svejedno trebali biti u stanju reći tko su oni. Ovaj - nadam se da nisu Cetagandanci? To bi mi bilo samo za nijansu pretjerano nevjerojatno da bi bilo ugodno, s obzirom na moj... duplikat. On je, pretpostavljam, kirurška konstrukcija", ne klon - molim te Bože, samo da nije moj klon...

"Rekao je da je klon", reče Galeni. "Naravno, barem polovica onoga što mi je rekao bile su laži, tko god bio."

"Oh." Jači izrazi kao da su bili posve neodgovarajući.

"Da. Zato sam se i počeo pitati o vama. O originalu, hoću reći."

"Ah... khm! Da. Mislim da znam otkud sam izvukao onu... onu priču kad me ona novinarka dohvatila. Već sam ga jedanput prije vidio. U podzemnoj, kad sam bio vani sa zapovjednicom Quinn. Prije nekih osam, deset dana. Sigurno su se pripremali da provedu

Page 92: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

92

zamjenu. Učinilo mi se da vidim samog sebe u ogledalu. Ali on je na sebi imao pogrešnu odoru, pa su morali napustiti akciju."

Galeni je bacio pogled na svoj rukav. "Zar niste to primijetili?"

"Imao sam puno toga na pameti."

"Niste mi to nikad prijavili!"

"Upotrebljavao sam neka sredstva protiv bolova. Mislio sam da se možda radi o blagoj halucinaciji. Bio sam malo pod stresom. Kad sam se vratio u veleposlanstvo, potpuno sam na to zaboravio. A osim toga", slabašno se osmjehnuo, "činilo mi se da naš radni odnos ne bi procvje-

tao kad bih vam pružio još i ozbiljne razloge da posumnjate u moje mentalno zdravlje."

Galenijeve usne rezigniralo su se stisle, onda se opuste u nečem nalik očaju. "Možda i ne."

Miles se uspaničio vidjevši očaj na Galenijevu licu. Blebetao je dalje. "U svakom slučaju, laknulo mi je kad sam shvatio da nisam odjedanput postao prorok. Bojim se da je moja podsvijest znatno pametnija od ostatka moga mozga. Ja naprosto nisam shvatio poruku." Opet je pokazao prema gore. "Nisu Cetagandanci?"

"Ne." Galeni se naslonio na suprotni zid, kamena lica. "Komarranci."

"Ah", zagrcnuo se Miles. "Komarrska zavjera. Kako... duboko."

Galenijeva usta su se trgla. "Upravo tako."

"Pa", reče Miles tanko, "još nas nisu ubili. Mora biti da postoji neki razlog zašto nas drže na životu."

Galenijeve usne razvukle su se u iskeženu grimasu, oči su mu se nabrale. "Nema razloga." Riječi su izašle s umjetnim cerekom, naglo presječene. Intimni vic između Galenija i stropne svjetiljke, po svemu sudeći. "On zamišlja da ima razloga", objasnio je Galeni, "ali strahovito griješi." Gorka težina tih riječi također je bila uperena prema gore.

"Pa, nemojte to njima reći", rekao je Miles kroza zube. Duboko je udahnuo. "Dajte, Galeni, van s tim. Što se dogodilo onog jutra kad ste iščezli iz veleposlanstva?"

Galeni je uzdahnuo, kao da je došao k sebi. "Tog sam jutra dobio jedan poziv. Od jednog starog... komarrskog poznanika. Koji me molio da se sastanem s njim."

"Takav poziv nije zabilježen. Ivan je provjerio vašu komkonzolu."

"Izbrisao sam zapis. To je bila pogreška, premda to u tom trenutku nisam shvatio. Ali nešto što je rekao navelo me da pomislim kako bi to moglo voditi do rješenja zagonetke čudnih naredbi koje ste primali."

"Znači ipak vas jesam uvjerio da je netko morao zeznuti moje naredbe."

Page 93: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

93

"O, da. Ali bilo mi je jasno da je, ako je tako, moja služba osiguranja u veleposlanstvu probijena, kompromitirana iznutra. Vjerojatno preko kurira. Ali nisam se usuđivao iznijeti takvu optužbu bez objektivnih dokaza koje bih mogao ponuditi."

"Kurir, da", reče Miles. "On je bio moj drugi izbor."

Galenijeve obrve su se podigle. "Tko vam je bio prvi izbor?"

"Vi, bojim se."

Galenijev kiseli osmijeh je rekao sve.

Miles je s nelagodom slegnuo ramenima. "Mislio sam da ste mrknuli mojih osamnaest milijuna maraka. Jedino što se nije slagalo ako ste to učinili - zašto niste i nestali? A onda ste nestali."

"Oh", reče Galeni sa svoje strane.

"I tako su sve činjenice došle na svoje mjesto", objasni Miles. "Procijenio sam da ste pronevjeritelj, dezerter, lopov i općenito govoreći komarrski pasji skot."

"Pa što vas je onda spriječilo da podnesete takve optužbe?"

"Nažalost, ništa." Miles je pročistio grlo.

"Oprostite:" Galenijevo lice postalo je blago zelenkasto, previše očajno da bi uspio namjestiti izraz uvjerljive ljutnje, premda se trudio.

"Nažalost, tako je", rekao je Miles. "Ako ne uspijemo pobjeći odavde, vaše ime će se povlačiti po blatu."

"Sve uzalud..." Galeni se leđima oslonio o zid, zabacivši glavu da je nasloni, očiju sklopljenih kao od bola.

Miles je razmišljao o vjerojatnim političkim posljedicama, ukoliko on i Galeni sad nestanu bez traga. Istražitelji će sigurno smatrati njegovu teoriju o pronevjeri još uzbudljivijom nego što se njemu bila činila, ovako dopunjenu otmicom, umorstvom, bijegom, bogzna čime. Skandal će nesumnjivo potresti napore za komarrskom integracijom do temelja, možda će ih i do kraja uništiti. Miles je preko sobe bacio pogled na čovjeka kojega je njegov otac bio odabrao na rizik. Neka vrsta iskupljenja...

Već samo to bi moglo biti dovoljan razlog komarrskom podzemlju da ih ubije obojicu. Ali postojanje jednog - o, Bože, ne klona! - alter-Milesa davalo je naslutiti kako je ta mrlja na Galenijevu karakteru, zahvaljujući Milesu, s komarrske točke gledišta, bila samo ugodan bonus. Zapitao se hoće li mu biti odgovarajuće zahvalni.

"Tako ste otišli na sastanak s tim čovjekom", potakao ga je Miles. "A da niste ponijeli ni pager ni pojačanje."

"Da."

"I smjesta ste završili oteti. A vi kritizirate moje tehnike osiguranja!"

Page 94: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

94

"Da." Galenijeve oči su se otvorile. "Zapravo, ne. Prvo smo ručali."

"Sjeli ste s tim frajerom za stol? Ili -je li bar zgodna?" Miles se sjetio Galenijeva izbora zamjenice dok je upućivao opake primjedbe stropnoj svjetiljci. Ne, nije se radilo o ljepotici.

"Ne baš. Ali da, na određeni način me pokušao zavesti."

"Je li uspio?"

Pred Galenijevim usijanim pogledom, Miles je objasnio: "Pokušavam voditi ovaj razgovor kao igrokaz za svoje dobro, razumijete."

Galeni se namrštio, napola iziritiran, napola u suhom slaganju. Krivotvorine i originali, istine i laži, kako će ih se ovdje moći provjeravati?

"Rekao sam mu da se objesi." Galeni je ovo rekao dovoljno glasno da se stropnoj svjetiljci nije moglo dogoditi da to propusti. "Trebao sam shvatiti, tijekom naše rasprave, da mi je rekao previše o onome što se zaista događa a da bi se mogao usuditi pustiti me. Ali izmijenili smo jamstva, okrenuo sam mu leđa... dopustio sam osjećajima da mi zamagle rasuđivanje. On nije. I tako sam završio ovdje." Galeni se ogledao po njihovoj uskoj ćeliji. "Još na neko vrijeme. Dok ne nadvlada svoju navalu sentimenta. Što će se prije ili kasnije dogoditi." Prkos, u pogledu prema stropnoj svjetiljci.

Miles je udahnuo, hladan, hladan dah kroza zube. "Mora se raditi o vrlo važnom starom poznanstvu."

"O, da." Galeni je opet sklopio oči, kao da razmišlja o bijegu od Milesa i čitave ove zbrke, kroz povlačenje u san.

Galenijevi ukočeni, polagani pokreti nagovještali su daje bio mučen... "Jesu li vas poticali da promijenite mišljenje? Ili ispitivali na stari, teži način?"

Galenijeve oči za tračak su se otvorile; dodirnuo je ljubičastu mrlju pod lijevim okom. "Ne, za ispitivanje imaju brzopent. Nema potrebe da se spuštaju na tjelesnu razinu. Bio sam na ispitivanju tri, četiri puta. Više nema puno toga što ne znaju o osiguranju veleposlanstva."

"A čemu onda masnice?"

"Pokušao sam pobjeći... jučer, valjda. Ona trojica koja su me zaustavila izgledaju još gore, uvjeravam vas. Sigurno se još nadaju da ću promijeniti mišljenje."

"Zar se niste mogli pretvarati da surađujete, barem toliko dugo da se uspijete izvući?" rekao je Miles očajno.

Galenijeve oči grubo su zatreptale. "Nikad", siknuo je. Grč bijesa iščezao je s iscrpljenim uzdahom. "Pretpostavljam da sam trebao. Sad je već prekasno za to."

Jesu li spržili satnikov mozak drogama? Ako je stari hladni Galeni dopustio osjećajima da mu do te mjere zaskoče razum, pa - moralo se raditi o prokleto snažnim osjećajima. Duboko usađene smrtonosne sitnice kojima ni kvocijent inteligencije nije mogao pomoći.

Page 95: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

95

"Pretpostavljam da ne bi popušili ponudu za suradnju od mene", rekao je Miles smrknuto.

Galenijev glas vratio se svojim uobičajenim tonovima. "Teško."

"Dobro."

Nekoliko minuta kasnije, Miles je primijetio: "Ne može se raditi o klonu, znate."

"Zašto ne?" reče Galeni.

"Bilo kakav moj klon, izrastao iz mojih tjelesnih stanica, trebao bi izgledati - pa, zapravo kao Ivan. Otprilike dva metra visok i bez... izobličenja lica i kralježnice. S dobrim kostima, a ne ovim štapićima krede. Ukoliko", stravična pomisao, "mi liječnici nisu cijelo vrijeme lagali o mojim genima."

"Morali su ga iskriviti tako da se uskladi", ponudio je Galeni zamišljeno. "Kemijski ili kirurški ili oboje. To nije ništa teže učiniti s vašim klonom nego što bi bilo s bilo kakvim drugim kirurškim konstruktom. Možda čak i lakše."

"Ali ono što se meni dogodilo bila je tako slučajna nesreća - čak su i popravci bili eksperimentalni - moji liječnici nisu znali što će dobiti dok sve nije završilo."

"Znači da je bilo teško dobiti točan duplikat. Ali očito nije bilo nemoguće. Možda onaj... čovjek kojega smo vidjeli predstavlja samo posljednji u nizu pokušaja."

"U tom slučaju, što su učinili s odbačenima?" upitao je Miles divlje. Parada klonova prošla mu je kroz maštu kao prikaz evolucije unatrag, uspravni ivanoliki kromanjonac koji deevoluira kroz karike koje nedostaju u čimpanzastog Milesa.

"Pretpostavljam da su ih se riješili." Galenijev glas bio je glasan i blag, ne toliko u nijekanju koliko u prkosu užasa.

Milesov želudac je zadrhtao. "Bezobzirno."

"O, da", složio se Galeni istim tim mekim tonom.

Miles se borio za logiku. "U tom slučaju, on - klon -" moj brat blizanac, eto, konačno je otvoreno to pomislio, "mora biti znatno mlađi od mene."

"Nekoliko godina", složio se Galeni.

"Odoka, šest."

"Zašto šest?"

"Aritmetika. Bilo vam je oko šest godina kad je završila Komarrska pobuna. To bi bilo vrijeme kad je ova skupina bila prisiljena okrenuti svoju pozornost nekom drugom, manje izravnom planu napada na Barrayar. Ideja ih prije toga ne bi uopće zanimala. Znatno kasnije, i klon bi još bio premlad da vas zamijeni, čak i uz ubrzani rast. Premlad da bi mogao odigrati svoju ulogu. Izgleda da se mora ponašati kao vi, a ne samo izgledati kao vi, bar neko vrijeme."

Page 96: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

96

"Ali čemu uopće klon? Zašto moj klon?"

"Pretpostavljam da mu je svrha neka sabotaža vremenski usklađena s ustankom na Komarru."

"Barrayar neće nikad pustiti Komarr. Nikad. Vi ste nam izlazna vrata."

"Znam", rekao je Galeni umorno. "Ali neki ljudi bi radije zalili naše kupole krvlju nego naučili nešto od povijesti. Ili uopće nešto naučili." Nesvjesno je pogledao prema svjetlu.

Miles je progutao, skupio volju, progovorio u tišini: "Koliko dugo već znate da vam otac nije nastradao u onoj eksploziji bombe?"

Galenijeve oči bljesnule su natrag na njega; tijelo mu se ukočilo, zatim se opustio, ako se tako težak pokret može nazvati opuštanjem. Ali rekao je samo: "Pet dana." Nakon nekog vremena je dodao: "Kako ste znali?"

"Otvorili smo vaš osobni dosje. On vam je bio jedini bliski rođak koji nije pokopan."

"Vjerovali smo da je mrtav." Galenijev glas bio je dalek, staložen. "Moj brat je svakako bio mrtav. Barrayarska sigurnost je došla i odvela moju majku i mene da identificiramo ono što je preostalo. Nije baš puno preostalo. Nije bilo nimalo teško povjerovati da od mog oca nije doslovno ništa ostalo, navodno je bio znatno bliže središtu eksplozije."

Čovjek je bio sav zgrčen, raspadao se pred Milesovim očima. Miles je otkrio da mu se ne sviđa zamisao o promatranju Galenija dok se gubi. Vrlo rastrošno za jednog časnika, s carskog stajališta. Kao umorstvo. Ili abortus.

"Moj otac je neprestano govorio o slobodi Komarra", nastavio je Galeni blago. Milesu, stropnoj svjetiljci ili sebi samome? "O žrtvama koje svi moramo prinijeti za slobodu Komarra. Strašno mi se sviđao taj koncept žrtve. Ljudske ili neke druge. Ali kao da mu nikad nije bilo posebno stalo do slobode bilo koga na Komarru. Tek onog dana kad je pobuna zamrla, ja sam postao slobodan čovjek. Onog dana kad je umro. Slobodan da gledam svojim vlastitim očima, donosim vlastite prosudbe, biram vlastiti život. Ili sam bar tako mislio. Život", ton Galenijeva glasa bio je jedva naslutivo sarkastičan, "je pun iznenađenja." Ponudio je stropnoj svjetiljci vučji osmijeh.

Miles je čvrsto stisnuo oči, pokušavajući suvislo razmišljati. Nimalo lako, s Galenijem koji je sjedio dva metra od njega ispuštajući ubilačku napetost u crvenom usijanju. Miles je imao neugodan dojam da je njegov službeni pretpostavljeni ovog trenutka izgubio iz vida širu stratešku sliku, zapeo u nekoj privatnoj borbi sa starim duhovima. Ili starim ne-duhovima. Sve je počivalo na Milesu.

Počivalo je na Milesu da učini - što? Ustao je i prošetao prostorijom na nesigurnim nogama. Galeni ga je promatrao kroz stisnute oči, ne komentirajući. Samo jedan izlaz. Zagrebao je noktima po zidovima. Bili su neprobojni. Spojevi na podu i stropu - skočio je na klupu i na trenutak izgubivši ravnotežu posegnuo - nisu nimalo popuštali. Prošao je u polukupaonicu, olakšao se, u umivaoniku oprao ruke i lice i kiseli okus iz usta. Samo hladna voda -napio se iz ruku. Nema čaše, čak ni plastične. Voda je pljuskala po njegovu želucu uz dojam mučnine, ruke su mu se trzale od posljedica ošamuta. Zapitao se kakve bi bile

Page 97: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

97

posljedice kad bi zapušio odvod svojom košuljom i pustio vodu. To je, čini se, bio maksimum vandalizma koji je mogao počiniti. Vratio se na klupu, obrisavši ruke o hlače, i sjeo prije nego što se sruši.

"Hrane li vas?" upitao je.

"Dva ili tri puta na dan", reče Galeni. "Ono što kuhaju negdje gore. U ovoj kući izgleda živi nekoliko ljudi."

"To je izgleda jedini trenutak kad možete pokušati pobjeći, znači."

"Bio je", složi se Galeni.

Bio je, da. Sad će straža njihovih otmičara biti podvostručena, nakon Galenijeva pokušaja. To nije bio pokušaj koji bi se Miles usudio ponoviti; mlaćenje kakvo je Galeni dobio njega bi posve onesposobilo.

Galeni je proučavao zaključana vrata. "Ali to ipak pruža određenu dozu zabave. Nikad ne znaš, kad se vrata otvore, stiže li to večera ili smrt."

Miles je dobio dojam da se Galeni poprilično nada smrti. Prokleti kamikaza. Miles je savršeno dobro poznavao takvo sumanuto raspoloženje. Čovjek se mogao zaljubiti u to usko grobno rješenje - to je bio neprijatelj kreativne strateške misli. To je bio neprijatelj i točka.

Ali njegova odlučnost nije uspijevala pronaći nikakav izvedivi oblik, premda je u glavi istraživao sve mogućnosti. Sigurno će Ivan smjesta prepoznati uljeza. Ili će možda sve pogreške koje klon bude počinio pripisati Milesovu lošem danu? Za to je svakako bilo i prethodnih primjera. A ako su Komarranci proveli četiri dana ispumpavajući Galenija o procedurama u veleposlanstvu, bilo je sasvim moguće da klon bude u stanju provoditi Milesove rutinske dužnosti bez pogreške. Konačno, ako je to stvorenje zaista klon, trebao bi biti jednako tako pametan kao Miles.

Ili jednako tako glup... Miles se držao te utješne misli. Ako je Miles radio pogreške, u svom očajničkom plesu kroz život, klon bi trebao napraviti jednako toliko njih. Problem je bio samo u jednome, hoće li itko biti u stanju razlikovati njihove pogreške?

Ali što je s Dendariima? Njegovi Dendarii, u rukama -čega? Kakvi su bili komarrski planovi? Koliko su znali o Dendariima? I kako je, dovraga, klon mogao duplicirati i baruna Vorkosigana i admirala Naismitha, kad ih je Miles sam morao izmišljati u hodu?

A Elli - ako Elli nije bila u stanju primijetiti razliku u napuštenoj kući, hoće li moći primijetiti razliku u krevetu? Hoće li taj prljavi mali uljez imati drskosti da okrene Quinn? Ali koje bi ljudsko biće, bilo kojeg od tri spola, bilo u stanju odoljeti pozivu za zabavu među pokrivačima briljantne i predivne...? Milesova mašta ukiselila se od detaljnih slika klona, tamo vani, kako Radi Stvari s Quinn, od kojih većinu Miles još ni sam nije imao vremena učiniti. Uhvatio je svoje ruke kako se grče u očajničkom stisku na rubu klupe, dovodeći ga u opasnost da si slomi kosti u prstima.

Popustio je. Klon će sigurno morati nastojati izbjeći intimne situacije s ljudima koji dobro poznaju Milesa, jer tako bi bio u najvećoj opasnosti da se izda. Ukoliko nije samouvjereno

Page 98: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

98

malo govno s nagonom za eksperimentiranjem, kao onaj tip kojeg je Miles svakog dana brijao u ogledalu. Miles i Elli su tek počeli bivati intimni - hoće li ona, ili neće, uočiti razliku? Ako - Miles je progutao i pokušao vratiti svoj tijek misli na veći politički scenarij.

Klon nije bio napravljen samo zato da njega izludi; to je bila samo usputna dobra strana. Klon je bio iskovan kao oružje, upravljeno protiv Barrayara. Preko prvog ministra grofa Arala Vorkosigana protiv Barrayara, kao da je to dvoje isto. Miles nije imao nikakvih iluzija; ova zavjera nije začeta samo zbog njega. Mogao je smisliti tucet načina kako bi se lažni Miles mogao iskoristiti protiv njegova oca, u rasponu od relativno dobroćudnih do stravično okrutnih. Bacio je preko ćelije pogled na Galenija, hladno opruženog, koji je čekao da ga njegov vlastiti otac ubije. Ili je koristio tu istu hladnoću kako bi natjerao svog oca da ga ubije, tako dokazujući... što? Miles je tiho prekrižio dobroćudnije scenarije sa svoje liste mogućnosti.

Na kraju ga je iscrpljenost nadvladala, pa je zaspao na tvrdoj klupi.

Spavao je loše, neprestano isplivavajući iz nekog neugodnog sna samo da bi se ponovno susreo s još neugodnijom stvarnošću - hladna klupa, zgrčeni mišići, Galeni prebačen preko suprotne klupe bacaka se s jednakim manjkom udobnosti, oči mu sjaje kroz zaslon trepavica ne otkrivajući je li budan ili spava - zatim se opet spuštao natrag u snove, u samoobrani. Milesov osjećaj prolaska vremena postao je potpuno iskrivljen, premda, kad je konačno sjeo, škripavi mišići i vodeni sat njegova mjehura nagovijestili su mu da je spavao dugo. Kad je poduzeo put do kupaonice, hladnom vodom zapljusnuo već zaraslo lice i napio se, um mu je već opet vozio vratolomnom brzinom, čineći daljnji san nemogućim. Poželio je da ima svoju mačju deku.

Vrata su kliknula. Galeni se jednim trzajem iz prividnog sna prebacio u sjedeći položaj, s nogama pod središtem gravitacije, lica posve zatvorena. Ali ovog puta stigla je večera. Ili doručak, sudeći po sastojcima: mlačna kajgana, slatki kruh, blažena kava u plastičnoj šalici, jedna žlica po osobi. Hranu je isporučio mladić bezizražajna lica kojeg je Miles bio vidio prošle noći. Drugi je čovjek stajao na vratima s ošamutom u ruci. Promatrajući Galenija, mladić je spustio hranu na rub jedne klupe i hitro se povukao.

Miles je oprezno proučavao hranu. Ali Galeni je uzeo svoju porciju i pojeo je bez oklijevanja. Je li znao da nije drogirana ni otrovana ili mu jednostavno više nije bilo važno? Miles je slegnuo ramenima i također se bacio na jelo.

Ispio je posljednje dragocjene kapi kave i upitao: "Jeste li uspjeli makar naslutiti koja je svrha čitave ove maskerade? Morali su se nevjerojatno pomučiti da proizvedu ovaj moj... duplikat. Ne može se raditi o nekoj maloj, usputnoj zavjeri."

Djelujući malo manje blijedo, zahvaljujući pristojnom obroku, Galeni je pažljivo zavrtio šalicu među dlanovima. "Znam ono što su mi rekli. Ne znam je li ono što su mi rekli istina."

"Dobro, recite."

"Morate shvatiti, skupina mog oca predstavlja radikalni odvojak glavnog komarrskog pokreta otpora. Te skupine već godinama ne razgovaraju jedna s drugom, što je jedan od razloga zašto ih mi - barrayarska Sigurnost", oko usana mu je zaigrao blag ironičan osmijeh,

Page 99: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

99

"nismo pronašli. Glavnina je tijekom posljednjih deset godina samo gubila snagu. Djeca prognanika, koja se ne sjećaju Komarra, odrasla su kao građani drugih planeta. A oni stariji - pa, oni stare. Umiru. A budući da stvari kod kuće i nisu tako loše, nemaju baš novih članova. Radi se o sve slabijoj snazi, koja kritično pada."

"Shvaćam da bi zbog toga radikali poludjeli od želje da naprave neki pokret. Dok još imaju priliku za to", primijetio je Miles.

"Da. U škripcu su." Galeni je polako zdrobio šalicu u šaci. "Sve što mogu je tek suludo kockanje."

"Ovaj plan djeluje prilično egzotično, a morali su u njega uložiti - šesnaest, sedamnaest godina? Kako su, dovraga, došli do medicinskih izvora? Je li vaš otac bio liječnik?"

Galeni je otpuhnuo. "Ne baš. Medicinski dio je bio lagan, sudeći po svemu, kad su se jednom dokopali ukradenog uzorka tkiva s Barrayara. Premda, kako su to postigli-"

"Ja sam prvih šest godina svog života proveo među iglama, sondama, cijevima, skenerima, skalpelima, petrijevkama i pohlepnim liječnicima. Kilogrami mog tkiva morali su vrludati po različitim medicinskim laboratorijima, mogli su birati, pravi švedski stol tkiva. To je bilo lako. Ali samo kloniranje—"

"Je bilo naručeno. Nekakav mutni medicinski laboratorij na planetu Jacksonovo Skrovište, koliko sam shvatio, od vrste onih koji će napraviti bilo što za odgovarajuću cijenu."

Milesova usta, otvorena, načas su se razjapila. "Oh. Oni."

"Znate li nešto o Jacksonovu Skrovištu?"

"Ja sam - susreo sam njihova djela u jednom drugom kontekstu. Proklet bio ako vam ne mogu čak i imenovati laboratorij koji je najvjerojatnije u pitanju. Oni su stručnjaci za kloniranje. Između ostaloga, bave se ilegalnim operacijama prijenosa mozga - ilegalnim bilo gdje osim na Jacksonovu Skrovištu, to jest - gdje se u laboratoriju uzgoji mladi klon i u to tijelo se presadi stari mozak – stari bogati mozak, ne moram ni naglašavati - a, ovaj, radili su i neke bioinženjerske poslove o kojima ne mogu govoriti i... da. A sve ovo vrijeme imali su jednu moju kopiju u špajzi - ti pasji sinovi, otkrit će da nisu tako prokleto nedodirljivi kao što misle, ovaj put...!" Miles je uspio zauzdati napad teškog disanja. Osobna osveta Jacksonovu Skrovištu morat će pričekati neko bolje vrijeme. "Tako. Komarrsko podzemlje nije u cijeli projekt u prvih deset ili petnaest godina uložilo ništa osim novca. Nije ni čudo da ga nismo otkrili."

"Da", reče Galeni. "A onda prije nekoliko godina, odlučili su izvući taj adut iz rukava. Pobrali su završenog klona, sad već tinejdžera, s Jacksonova Skrovišta, i počeli ga trenirati da bude vi."

"Zašto?"

"Po svemu sudeći, idu na Carstvo."

"Molim?!" poviče Miles. "Ne! Ne sa mnom—"

Page 100: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

100

"Ta... spodoba... je stajala točno ovdje", Galeni je pokazao jedno mjesto blizu vrata, "prije dva dana i rekao mi je da gledam u budućeg cara Barrayara."

"Morali bi ubiti i cara Gregora i mog oca da bi mogli poduzeti bilo što slično—" počeo je Miles izbezumljeno.

"Usudio bih se pretpostaviti", reče Galeni suho, "da se upravo tome i vesele." Legao je natrag na svoju klupu, blistavih očiju, ruku skupljenih ispod glave kao jastuk i zapreo. "Preko mene mrtvog, naravno."

"Preko nas obojice mrtvih. Ne mogu si dopustiti da nas ostave na životu..."

"Vjerujem da sam to jučer već spomenuo."

"Svejedno, ako nešto krene krivo", Milesov pogled bljesnuo je prema stropnoj svjetiljci, "moglo bi im biti praktično da imaju taoce." Jasno je i razgovjetno izrekao tu zamisao, naglašavajući množinu. Premda se bojao da, s barrayarske točke gledišta, samo jedan od njih ima vrijednost kao talac. Galeni nije bio budala; i on je znao tko će biti žrtveni jarac.

Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo. Miles je ušetao u ovu klopku, znajući da je klopka, nadajući se da će dobiti upravo onu vrstu informacija koju je sad imao. Ali nije namjeravao ostati u klopci. Protrljao si je vrat u potpunoj frustriranosti - kakva bi radost bila pozvati dendariijsku udarnu skupinu na ovo mjesto - ovo gnijezdo pobunjenika - ovog časa.

Vrata su zazujala. Bilo je prerano za ručak. Miles se naglo okrenuo, jedan divlji trenutak nadajući se da će ugledati zapovjednicu Quinn kako izvodi spasilački pothvat - ne. Samo ona dva snagatora, opet, i treći na vratima, opremljen ošamutom.

Jedan od njih pokazao je prema Milesu. "Ti. Dođi s nama."

"Kamo?" upitao je Miles sumnjičavo. Može li ovo već biti kraj - vode ga do podzemne garaže da ga upucaju ili da mu slome vrat? Nije osjećao ni najmanju potrebu da dobrovoljno odšeta na vlastito pogubljenje.

Nešto slično moralo je prolaziti i kroz Galenijev um, jer kad je par snagatora nepristojno zgrabio Milesa za ruke, Galeni se bacio na njih. Onaj s ošamutom gaje skinuo prije nego što je stigao na pola puta. Galeni se zgrčio, otkrivenih zuba, u očajničkom otporu, a onda se umirio.

Tupo, Miles sije dopustio da ga izvedu kroz vrata. Ako ga stiže smrt, htio je barem ostati svjestan, da joj posljednji put pljune u oko dok se bude sklapala nad njim.

Page 101: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

101

DEVETO POGLAVLJE

Na Milesovo privremeno olakšanje, poveli su ga uzlaznom, a ne silaznom cijevi. Istina, mogli su ga ubiti i negdje drugdje, a ne samo u podzemnoj garaži. Galenija bi, recimo, ubili u garaži da ne moraju daleko vući tijelo, ali težina Milesova mrtvog tijela ne bi bila ni približno tako velik logistički problem.

Prostorija u koju su ga gurnuli bila je neka vrsta radne sobe ili privatnog ureda, svijetla bez obzira na polarizirani prozor. Knjižnica podataka ispunjavala je prozirnu policu na zidu; običan komkonzolni stol zauzeo je jedan kut. Ekran komkonzole trenutačno je objektivom "ribljeg oka" prikazivao Milesovu ćeliju. Galeni je još ošamućen ležao na podu.

Stariji čovjek koji je prošle noći djelovao kao da rukovodi Milesovom otmicom sjedio je na klupi od kroma presvučenoj bež jastukom i proučavao hiposprej upravo izvađen iz kutije koja je ležala otvorena do njega. Tako. Ispitivanje, a ne pogubljenje, to je plan. Ili u najmanju ruku, ispitivanje prije pogubljenja. Ukoliko ga nisu samo namjeravali otrovati.

Miles je otrgnuo svoj pogled od sjajnog spreja dok se čovjek okretao, naginjući glavu da prouči Milesa kroz stisnute plave oči. Krajičkom oka provjerio je komkonzolu.

Samo ta kratka usputna gesta i ruka koja je čvrstim stiskom obuhvatila rub klupe, potakli su Milesovu trenutačnu spoznaju, jer čovjek uopće nije sličio satniku Galeniju, osim možda po bljedilu kože. Djelovao je kao da mu je oko šezdeset godina. Podrezana prosijeda kosa, izborano lice, tijelo odebljalo od starosti, očito nije bio sportaš ni tip čovjeka koji provodi puno vremena na zraku. Bio je odjeven u konzervativnu zemaljsku odjeću, za cijelu generaciju daleko od povijesnih kostima u kojima su paradirali tinejdžeri koji su se toliko svidjeli Milesu u trgovačkom centru. Mogao je biti poslovni čovjek ili profesor, bilo što, ali ne terorist.

Osim ubilačke napetosti. Po tome, po zgrčenosti ruku, širenju nosnica, željeznim ustima, ukočenu vratu, Ser Galen i Duv Galeni bili su potpuno jednaki.

Galen je ustao i polako prošetao oko Milesa s izrazom čovjeka koji proučava skulpturu nekog slabijeg umjetnika. Miles je stajao vrlo mirno, osjećajući se još manji nego obično, samo u čarapama, obrastao i prljav. Konačno je dopro do središta, do tajnog izvora iz kojeg su bujale sve njegove složene nevolje proteklih tjedana. A u središtu je bio ovaj čovjek, koji je kružio oko Milesa, zureći u njega s gladnom mržnjom. Ili su možda i on i Galen predstavljali središte, kao blizanački fokusi elipse, spojeni i prebačeni jedan preko drugoga da konačno ostvare nekakav dijabolični savršeni krug.

Miles se osjećao vrlo maleno i vrlo krhko. Galen bi lako mogao početi lomiti Milesove ruke s istim onim odsutnim, nervoznim izrazom s kojim je Elli Quinn grizla nokte, samo da popusti napetost. Vidi li on mene uopće? Ili sam samo objekt, simbol koji predstavlja neprijatelja - hoće li me ubiti samo alegorije radi ?

"Dakle", progovorio je Ser Galen. "Konačno, prava stvar. Nije baš tako impresivno, a zavelo je mog sina do odanosti. Što li on to vidi u tebi? Ipak, dobro predstavljaš Barrayar.

Page 102: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

102

Čudovišni sin čudovišnog oca. Tajni moralni genotip Arala Vorkosigana, konačno otjelovljen, tako da ga svi mogu vidjeti. Možda u svemiru ipak ima pravde."

"Vrlo poetično", zagrcnuo se Miles, "ali biološki netočno, što sigurno znate, budući da ste me klonirali."

Galen se kiselo osmjehnuo. "Neću inzistirati." Dovršio je krug i pogledao Milesa u lice. "Pretpostavljam da nisi mogao birati hoćeš li se roditi. Ali zašto se nikad nisi pobunio protiv čudovišta? On te učinio onim što jesi—" široki pokret Galenove otvorene šake obuhvatio je Milesovu smanjenu i iskrivljenu građu. "Kakvu to diktatorsku karizmu ima taj čovjek da može hipnotizirati ne samo svoga sina, nego i tuđe sinove?" Ispruženi obris na vidu kao da je privlačio Galenov pogled. "Zašto ga slijediš? Zašto ga David slijedi? Kakvo pokvareno uzbuđenje dobiva moj sin iz toga što navlači barrayarsku nasilničku odoru i maršira za Vorkosiganom?" Galenov glas jako je loše oponašao lagani razgovor; osnovni tonovi grčili su se od tjeskobe.

Razbješnjen, Miles je odrezao: "Kao prvo, moj otac mene nikad nije napustio u prisutnosti neprijatelja."

Galenova glava trznula se unatrag. Svako izigravanje ležernosti trenutačno je nestalo. Naglo se okrenuo i otišao podići hiposprej s klupe.

Miles je u sebi prokleo vlastiti jezik. Da nije bilo tog glupog nagona da ima zadnju riječ, da uzvrati udarac, mogao je čovjeka navesti da govori i dalje i doznati nešto. A sad će sav govor i sva saznanja ići u suprotnom smjeru.

Dvojica stražara uhvatila su ga za laktove. Onaj s lijeve strane podigao je rukav njegove košulje. Stiže. Galen je pritisnuo hiposprej na venu s unutarnje strane Milesova lakta, siktaj, bockavi ubod. "Što je to?" Miles je jedva stigao upitati. Glas mu je zvučao žalosno slabo i nervozno čak i u vlastitim ušima.

"Brzopent, naravno", odvratio je Galen lako.

Miles se nije iznenadio, premda se u sebi zgrčio, znajući što slijedi. Proučio je farmakologiju brzopenta, njegove učinke i ispravnu uporabu na tečaju sigurnosti na barrayarskoj Carskoj akademiji. Bila je to najomiljenija droga za ispitivanje, ne samo Carskoj Službi već i cijeloj galaktici. Gotovo savršen serum istine, neodoljiv, neškodljiv za subjekta čak i kod ponovljenih uzimanja. Neodoljiv i neškodljiv, to će reći, osim za ono malo nesretnika koji su patili od prirođenih ili umjetno izazvanih alergijskih reakcija. Miles nikad nije došao u obzir kao kandidat za takvu vrstu priprema, budući da ga se kao osobu smatralo vrednijim od bilo kakvih tajnih informacija koje je mogao imati. Drugi špijunski agenti nisu bili te sreće. Anafilaktički šok bio je još manje junačka smrt nego što je to bila komora za dezintegraciju, uobičajeno sredstvo za rješavanje osuđenih uhoda.

U očaju, Miles je čekao da postane blento. Admiral Naismith bio je prisutan na više pravih ispitivanja pomoću brzopenta. Droga je ispirala sav razum plimom benigno dobrih osjećaja i dobroćudnog veselja. Kao mačka koja se nasnifala trave, bio je to prizor vrlo zabavan za promatranje - kad se događa nekom drugom. Za koji čas omekšat će do razine balavog idiota.

Page 103: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

103

Gadno je bilo razmišljati o odlučnom satniku Galeniju svedenom na nešto tako sramotno. Četiri puta zaredom, bio je rekao. Nije ni čudo da je bio nervozan.

Miles je osjećao kako mu srce juri, kao da je pretjerao s kofeinom. Vid kao da mu se pooštrio do gotovo bolne preciznosti. Rubne crte svakog predmeta u sobi postale su sjajne, a njegovim pojačanim osjetilima mase unutar njih djelovale su opipljivo. Galen, koji je stajao pokraj pulsirajućeg prozora, bio je živi dijagram instalacija, električan i opasan, napunjen smrtonosnom voltažom koja je samo čekala neki poticaj da se isprazni.

Ovo nije bilo nikakvo dobroćudno veselje. Mora da je na prelasku u prirodni šok. Miles je uvukao svoj posljednji dah. Kako će se iznenaditi njegov ispitivač...

Na Milesovo prilično iznenađenje, nastavio je dahtati. Znači, nije anafilaktički šok. Samo još jedna prokleta specifična reakcija na drogu. Nadao se da mu to bar neće donijeti one ogavne halucinacije, kao onaj prokleti sedativ koji mu je jednom davno dao neki neupućeni kirurg. Htio je vrištati. Oči su mu, bijelih rubova, bljeskale slijedeći i najmanji Galenov pokret.

Jedan od stražara gurnuo je stolac pod njega i posjeo ga. Miles je zahvalno pao u sjedalo, nekontrolirano drhteći. Misli kao da su mu eksplodirale u komadićima i ponovno se oblikovale, kao vatromet na vidu, puštan ubrzano ali unatrag. Galen se namrštio dolje prema njemu.

"Opiši nam sigurnosne procedure za ulazak i izlazak iz barrayarskog veleposlanstva."

Tako osnovnu informaciju sigurno su već davno izvukli iz satnika Galenija - bilo je to zacijelo samo pitanje da se provjeri učinak brzopenta, "... brzopenta", začuo je Miles svoj vlastiti glas kako oglašava njegove misli. O, prokletstvo. Bio se nadao da je ova čudna reakcija na drogu možda uključivala i sposobnost da se odupre potrebi da ispljune sve što mu je na umu. "—kako odvratna slika..." S glavom koja se ljuljala, zabuljio se dolje u pod pred svojim stopalima, kao da bi tamo mogao ugledati hrpu izbljuvana, krvava mozga.

Ser Galen mu je prišao i povukao mu glavu prema gore držeći ga za kosu i ponovio kroza zube: "Opisi sigurnosne procedure za ulazak i izlazak iz barrayarskog veleposlanstva!"

"Glavni je narednik Barth", počeo je Miles impulzivno. "Odvratni licemjer. Nema nikakve profinjenosti i prava je seljačina—" Nesposoban da se zaustavi, Miles je prosuo ne samo kodove, lozinke, domete skenera, već i raspored osoblja, njegovo osobno mišljenje o svakom pojedincu i oštru kritiku nedostataka u mreži osiguranja. Jedna misao potakla bi drugu a zatim i sljedeću u ekplozivnom lancu, kao vijenac petardi. Nije mogao stati; blebetao je.

Ne samo da Miles nije mogao zaustaviti samoga sebe, ni Galen ga nije mogao zaustaviti. Zarobljenici na brzopentu bili su skloni tome da slobodnom asocijacijom vrludaju od teme do teme ukoliko ih česti poticaji ispitivača ne bi održavali na pravom putu. Miles se uhvatio kako radi to isto, ali ubrzano. Normalne žrtve mogle su se zaustaviti jednom riječju, ali Miles je stao i ostao sjediti, zadihan, tek kad ga je Galen nekoliko puta oštro udario preko lica, vičući mu da se zaustavi.

Page 104: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

104

Mučenje nije bilo dio ispitivanja pomoću brzopenta, jer veselo izdrogirani zarobljenici ne bi bili osjetljivi na njega. Za Milesa, bol je pulsirao unutra i van, u jednom trenutku odvojen i udaljen, u sljedećem mu preplavljujući tijelo i šibajući mu um kao praskanje statičkog elektriciteta. Na svoj užas, počeo je plakati. A zatim stao, s naglim štucanjem.

Galen je stajao buljeći u njega sa zgađenom zapanjenošću.

"To nije u redu", promrmljao je jedan od stražara. "Ne bi se trebao tako ponašati. Zar on to nadvladava brzopent, je li to neka nova vrsta pripreme?"

"Ali ne nadvladava ga", istaknuo je Galen. Bacio je pogled na svoj ručni sat. "On nam nije uskratio informacije. Dao nam ih je previše. Zaista previše."

Komkonzola je počela uporno zujati.

"Ja ću", prijavio se Miles. "Vjerojatno je za mene." Suknuo je iz svog sjedala, koljena su mu popustila pa je pao na lice preko saga. Škakljao ga je po udarenom obrazu. Dvojica stražara odvukli su ga s poda i opet ga postavili na stolac. Prostorija se okretala oko njega u sporom, trzavom krugu. Galen se javio na komkonzoli.

"Izvješće." Milesov vlastiti oštar glas u verziji s barrayarskim naglaskom zazvonio je iz vida.

Klonovo lice nije djelovalo baš sasvim poznato, ne toliko kao ono koje je svakog dana brijao u zrcalu. "Ima razdjeljak na pogrešnoj strani, ako hoće izigravati mene", primijetio je Miles nikome posebno. "Ne, nije tako..." Ionako ga nitko nije slušao. Miles je razmišljao o kutovima upada svjetla i kutovima odbijanja, misli su mu brzinom svjetlosti vrludale kroz zrcalne zidove njegove prazne lubanje.

"Kako ide?" Galen se zabrinuto nagnuo preko kom-konzole.

"Skoro sam sve zeznuo u prvih pet minuta, sinoć. Onaj veliki dendariijski narednik koji je vozio je zapravo prokleti rođak." Klonov glas bio je tih i napet. "Slijepa sreća, uspio sam prvu pogrešku okrenuti na šalu. Ali smješten sam u istoj sobi kao i to prokleto kopile. A on hrče."

"Kako je to istinito", primijetio je Miles bez pitanja. "A za pravu zabavu, čekaj dok ne počne sanjati da vodi ljubav. Proklestvo, volio bih da imam snove kao Ivan. Sve što ja dobijem su tjeskobni košmari - gol igram polo protiv gomile mrtvih Cetagandanaca, a odrubljena glava poručnika Murke nam služi kao lopta. I vrišti svaki put kad je uputim prema golu. Padam i gaze me..." Milesovo mrmljanje se izgubilo kad i dalje nisu obraćali pozornost na njega.

"Morat ćeš izlaziti na kraj sa svim mogućim ljudima koji su ga poznavali, prije nego što ovo završi", rekao je Galen oštro prema vidu. "Ali ako možeš prevariti Vorpatrila, moći ćeš proći bilo gdje—"

"Možete varati sve ljude neko vrijeme", zacvrkutao je Miles, "i neke ljude cijelo vrijeme, ali Ivana možete varati koliko god hoćete. On naprosto ne obraća pažnju."

Page 105: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

105

Galen je uzrujano pogledao prema njemu. "Veleposlanstvo je savršen, izoliran pokusni mikro-kozmos", nastavio je prema vidu, "prije nego što se upustiš u širu arenu samog Barrayara. Vorpatrilova prisutnost daje ti idealnu priliku za vježbu. Ako te u nekom trenutku otkrije, uvijek možemo pronaći način da ga eliminiramo."

"Aha." Klon baš nije djelovao uvjereno. "Prije nego što smo krenuli, mislio sam da ste mi uspjeli u glavu utrpati sve što se može znati o Milesu Vorkosiganu. A onda ste u zadnjem trenutku otkrili kako on cijelo vrijeme vodi dvostruki život - što vam je još promaklo?"

"Miles, prošli smo kroz to—"

Miles je nenadano shvatio kako se Galen klonu obraća njegovim vlastitim imenom. Zar su ga tako temeljito pripremili za njegovu ulogu da nema čak ni svoje ime? Čudno...

"Znali smo da će biti pukotina preko kojih ćeš morati improvizirati prelazak. Ali nikad nećemo dobiti povoljniju priliku od ove koju nam je pružio ovaj njegov slučajni posjet Zemlji. Bolje nego da čekamo još šest mjeseci i pokušamo se ugurati negdje na Barrayaru. Ne. Sad ili nikad." Galen je uvukao jedan smirujući dah. "Tako. Znači, noć je prošla dobro."

Klon je puhnuo. "Aha, ako ne računaš to što sam se probudio u zagrljaju prokletog oživljenog krznenog kaputa."

"Što? Oh, živo krzno. Zar ga nije dao svojoj ženskoj?"

"Očito nije. Skoro sam se upišao prije nego sam shvatio o čemu se radi. Probudio sam rođaka."

"Je li posumnjao u nešto?" upitao je Galen užurbano.

"Progurao sam to pod košmar. Izgleda da ih Vorkosigan ima prilično često."

Miles je mudro kimnuo. "Tako sam vam i rekao. Odrubljene glave... slomljene kosti... izmrcvareni rođaci... neobične promjene na bitnim dijelovima moga tijela..." Droga kao da je imala i neko čudno djelovanje na sjećanje, zacijelo je i to bio dio onoga što je činilo brzopent tako idealnim za ispitivanje. Njegovi nedavni snovi vraćali su mu se mnogo jasnije nego što ih se ikad uspio sjetiti. Sve u svemu, bilo mu je drago što ih obično zaboravlja.

"Je li Vorpatril ujutro rekao bilo što o tome?" upitao je Galen.

"Ne. Ne govorim mnogo."

"To nije u skladu s karakterom", primijetio je Miles ljubazno.

"Pretvaram se da imam blagi napadaj jedne od onih depresija opisanih u njegovu psihološkom profilu - i tko je to, uopće?" Klon je iskrenuo vrat.

"Sam Vorkosigan. Imamo ga na brzopentu."

"Ah, fino. Cijelo jutro preko sigurne kom-veze dobivam pozive od njegovih plaćenika, koji traže naredbe."

"Dogovorili smo se da ćeš izbjegavati plaćenike."

Page 106: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

106

"Fino, recite to njima."

"Kako brzo možeš dobiti naredbe koje će te izvući iz veleposlanstva i poslati te natrag na Barrayar?"

"Ne dovoljno brzo da bih mogao u potpunosti izbjeći Dendariije. Pokrenuo sam to pitanje s veleposlanikom, ali izgleda da je Vorkosigan zadužen za potragu za satnikom Galenijem. Veleposlanik je djelovao iznenađen što bih htio otići, pa sam se za sada povukao. Je li se satnik već predomislio glede suradnje s nama? Ako nije, morat ćete odande falsificirati moje naredbe za povratak kući i podmetnuti ih kuriru ili tako nešto."

Galen je očito oklijevao. "Vidjet ću što mogu učiniti. U međuvremenu, trudi se i dalje."

Zar Galen ne zna da mi znamo kako je kurir problematičan? pomislio je Miles u bljesku normalne čistoće.

Uspio je vokalno izražavanje zadržati na razini tihog mrmljanja.

"Dobro. Pa, obećali ste mi da ćete ga održati na životu za ispitivanje sve dok ne odem, dakle evo pitanja. Tko je poručnica Bone i što bi trebala napraviti s viškom od Trijumfa? Nije mi rekla višak čega."

Jedan od stražara je gurnuo Milesa. "Odgovori na pitanje."

Miles se borio za jasnoću misli i izražavanja. "Ona je moja flotna računovotkinja. Pretpostavljam da bi ga trebala prebaciti na svoj investicijski račun i igrati se kao i obično. To je višak novca", osjetio se prinuđenim dodati, onda gorko zahihoće. "Samo privremen, siguran sam."

"Hoće li to poslužiti svrsi?" upita Galen.

"Mislim da hoće. Rekao sam joj da je ona jedan iskusan časnik i neka se posluži svojim rasuđivanjem. Činilo mi se da je otišla zadovoljna, ali baš sam se pitao što sam joj to naredio da učini. U redu, sljedeće. Tko je Rosalie Crew i zašto tuži admirala Naismitha za pola milijuna saveznih kredita?"

"Tko?" razjapio je Miles usta u iskrenom čuđenju kad ga je stražar opet potakao. "Što?" U svome, drogom začinjenom mozgu, Miles zbunjeno nije bio u stanju preračunati pola milijuna kredita u barrayarske carske marke s išta više preciznosti od "puno i jako puno i užasno puno"; na trenutak, asocijacija imena nije otkrivala ništa, onda klikne. "O, Bože, to je ona jadna prodavačica iz trgovine alkoholom. Spasio sam je da ne izgori. Zašto tuži mene? Zašto ne tuži Danija, on joj je spalio trgovinu - naravno, on je švorc..."

"Ali što da učinim s tim?" upitao je klon.

"Htio si biti ja", rekao je Miles nadurenim glasom, "sad sam smisli što ćeš." Njegovi mentalni procesi nastavili su bez obzira na izjavu. "Tresni je protutužbom za medicinsku štetu. Mislim da sam si istegao leđa, podižući je. Još me boli..."

Galen je ovo prekinuo. "Ne obaziri se", uputio ga je. "Maknut ćeš se odavde prije nego se bilo što stigne izroditi od toga."

Page 107: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

107

"U redu", rekao je Milesov klon sumnjičavo.

"I ostavit ćeš Dendariije da se petljaju s time?" reče Miles ljutito. Čvrsto je stisnuo oči, očajnički se trudeći da razmišlja u lelujavoj sobi. "Ali naravno, tebi nije nimalo stalo do Dendariija, zar ne? Mora ti biti stalo! Oni izlažu svoje živote za tebe - za mene - to je pogrešno - izdat ćeš ih, nehajno, čak i ne razmišljajući o tome, jedva da znaš što su oni—"

"Upravo tako", uzdahne klon, "i govoreći o tome što su oni, kakav je zapravo njegov odnos s tom zapovjednicom Quinn? Jeste li konačno odlučili, ševi li on nju ili ne?"

"Mi smo samo dobri prijatelji", zapjevušio je Miles i histerično se nasmijao. Bacio se prema komkonzoli - stražari su posegnuli za njim i pomašili - i popevši se preko stola zarežao ravno u vid: "Ne približavaj joj se, ti malo govno! Ona je moja, čuješ, moja, moja, samo moja - Quinn, Quinn, prelijepa Quinn, Quinn zvjezdana, prelijepa Quinn", pjevao je falš dok su ga stražari vukli natrag. Udarci su ga konačno natjerali da zašuti.

"Mislio sam da ga imate na brzopentu", rekao je klon Galenu.

"Pa i imamo ga."

"To mi ne zvuči kao brzopent!"

"Da. Nešto nije u redu. Ali on ne bi smio biti pripremljen... Počinjem ozbiljno sumnjati u korisnost toga da ga još držimo na životu kao izvor informacija, ako ne možemo vjerovati njegovim odgovorima."

"Savršeno", zarežao je klon. Bacio je pogled preko svoga ramena. "Moram ići. Javit ću se opet večeras. Ako onda još budem živ." Nestao je uz nervozan pisak.

Galen se opet okrenuo Milesu, s popisom pitanja, o barrayarskom carskom stožeru, o caru Gregoru, o Milesovim uobičajenim aktivnostima kad je smješten u barrayarskom glavnom gradu Vorbarr Sultani, i s gomilom pitanja o dendariijskim plaćenicima. Vrpoljeći se, Miles je odgovarao i odgovarao i odgovarao, nesposoban zaustaviti svoje užurbano brbljanje. Ali negdje na pola puta naišao je na stih iz neke pjesme, i završio recitirajući cijeli sonet. Galenovi udarci nisu ga mogli smesti; linije asocijacije bile su previše snažne da bi se prekinule. Nakon toga uspio je nekoliko puta izbjeći ispitivanje. Djela s naglašenom metrikom i rimom djelovala su najbolje, loša epska poezija, nepristojne dendariijske vinske pjesme sve što je neka slučajna riječ ili fraza njegovih ispitivača mogla pokrenuti. Sjećanje mu je bilo upravo nevjerojatno. Galenovo lice potamnjelo je od frustriranosti.

"Ovim tempom, bit ćemo ovdje do sljedeće pomrčine sunca", rekao je jedan od stražara zgađeno.

Milesove krvave usne raširile su se u manijački smiješak. "Od Yorkova se sunca", zavikao je, "prometnula u žarko ljeto zima naših jada—

Prastari je komad bio naučio prije mnogo godina, ali živahni metar bezočno ga je ponio. Ukoliko ga nije mislio premlatiti do besvijesti, činilo se da Galen ne može ništa učiniti da ga isključi. Miles još nije bio stigao do kraja prvog čina kad su ga dvojica stražara odvukla natrag niz dizalnu cijev i grubo ga bacila u njegovu zatvoreničku sobu.

Page 108: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

108

Kad se našao tamo, njegovi ubrzani neuroni poveli su ga od zida do zida, u koračanju i recitiranju, skakanju na klupu i s nje u odgovarajućim trenucima, izvođenju svih ženskih uloga u visokom falsetu. Došao je sve do posljednjeg "Amen!" prije nego se stuštio na pod i ostao ležati, zadihan.

Satnik Galeni, koji je posljednjih sat vremena proveo skutren u kutu svoje klupe s rukama zaštitnički prebačenim preko ušiju, oprezno je podigao glavu. "Jesi li posve završio?" upitao je blago.

Miles se prevrnuo na leđa i tupo se zabuljio gore u svjetlo. "Triput hura za književnost... zlo mi je."

"To me ne čudi." Galeni je i sam djelovao blijedo i bolesno, još uzdrhtao od posljedica ošamuta. "Što je to bilo?"

"Komad ili droga?"

"Komad sam prepoznao, hvala. Koja droga?"

"Brzopent."

"Šališ se."

"Ne šalim se. Ja imam više neočekivanih reakcija na medikamente. Postoji čitava jedna skupina sedativa koje ne smijem ni primirisati. Izgleda da su u rodu s ovim."

"Kakva sreća!"

Ozbiljno sumnjam u korisnost toga da ga još držimo u životu...

"Nisam siguran", rekao je Miles odsutno. Uzverao se na noge, odjurio u kupaonicu, povratio i onesvijestio se.

Probudio se s neumoljivim sjajem stropne svjetiljke koji mu je probadao oči i prebacio jednu ruku preko lica da ga ublaži. Netko - Galeni? - ga je vratio na klupu. Galeni je sad spavao, s druge strane sobe, teško dišući. Obrok, hladan i skoren, bio je odložen na rubu Milesove klupe.

Moralo je biti već duboko u noći. Miles je bez oduševljenja promotrio hranu, zatim je spustio izvan svog vidnog polja, ispod klupe. Vrijeme se stravično rastezalo dok se bacakao, okretao, sjedao, lijegao, sav bolan i progonjen mučninom, dok mu je bijeg makar i u san izmicao iz ruku.

Idućeg jutra nakon doručka došli su i odveli Galenija, a ne Milesa. Satnik je otišao s izrazom smrknute zgađenosti u očima. Iz hodnika su doprli zvukovi divljačkog koškanja; Galeni koji ih pokušava natjerati da upotrijebe ošamut, drastičan ali pouzdano uspješan način izbjegavanja ispitivanja. Nije mu uspjelo. Tamničari su ga vratili, s praznim cerekom, nakon maratonskog broja sati.

Ležao je mlitavo na svojoj klupi, povremeno ispuštajući pokoji hihot, možda i pun sat prije nego što je konačno skliznuo u mrtvački san. Miles se viteški uspio oduprijeti iskušenju

Page 109: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

109

da iskoristi preostalo djelovanje droge ne bi li ubacio i nekoliko vlastitih pitanja. Nažalost, oni koji su prošli brzopent sjećali su se svojih iskustava. Miles je do sad već bio poprilično siguran kako je jedan od Galenijevih privatnih okidača bila ključna riječ izdaja.

Galeni se konačno oporavio do mutne ali hladne svijesti, djelujući bolesno. Mamurluk poslije brzopenta bio je osobito neugodno iskustvo; po tome, Milesova reakcija na drogu nije bila nimalo iznimna. Miles se suosjećajno mrštio kad je Galeni krenuo u svoj pohod na zahod.

Galeni se vratio i teško se spustio na svoju klupu. Pogled mu je pao na pladanj s ohlađenom večerom. "Hoćeš je ti?" upitao je Milesa.

"Ne, hvala."

"Hmm." Galeni je gurnuo pladanj pod klupu, izvan svog vidnog polja, i opet sjeo, poprilično mlitavo.

"Što su htjeli", Miles je glavom pokazao na vrata, "u ispitivanju?"

"Ovaj put, najviše, osobnu povijest." Galeni se zagledao u svoje čarape, koje su se već ukočile od prljavštine, ali Miles nije bio uvjeren da Galeni zaista i vidi ono u što gleda. "Njemu je, izgleda, iz nekog čudnog razloga teško shvatiti da ja stvarno i mislim ono što govorim. Izgleda da je uistinu samog sebe uvjerio kako se mora samo pojaviti, zafućkati i da mu ja stanem uz nogu kao što je bilo kad sam imao četrnaest godina. Kao da se težina cijelog mog odraslog života uopće ne računa. Kao da sam ovu odoru navukao iz vica ili iz očaja, ili iz zbunjenosti - bilo što osim kao razumnu i principijelnu odluku."

Nije bilo potrebno pitati tko je to "on". Miles se kiselo osmjehnuo. "Znači nisu te privukle sjajne čizme?"

"Samo sam zaslijepljen svjetlucavim šljokicama neofašizma", obavijestio ga je Galeni bezizražajno.

"Tako se izrazio? U svakom slučaju, radi se o feudalizmu, ne on fašizmu, osim možda jedan dio pokusne centralizacije pokojnog cara Ezara Vorbarre. Svjetlucave šljokice neofeudalizma, to ću ti priznati."

"Potpuno sam upoznat s principima barrayarske vlade, hvala", primijetio je dr. Galeni.

"Takvima kakvi jesu", promrmlja Miles. "Na sve se to nadošlo improvizacijom, znaš."

"Znam. Drago mi je što vidim kako nisi tako povijesno nepismen kao prosječni mladi časnici koji se ovih dana pojavljuju."

"Onda..." rekao je Miles, "ako nije zbog zlatne vrpce i ulaštenih čizama, zašto jesi s nama?"

"Oh, naravno," Galeni je zakolutao očima prema stropnoj svjetiljci, "izvlačim sadističko psihoseksualno zadovoljstvo iz toga što sam nasilnik, siledžija i snagator. Furam se na moć."

Page 110: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

110

"Juhu", domahnuo mu je Miles preko sobe, "razgovaraj sa mnom, ne s njim, može? On je imao svoj red."

"Aha." Galeni je smrknuto prekrižio ruke. "U određenom smislu, pretpostavljam da je to i istina. Stvarno se furam na moć. Ili je bar tako bilo."

"Što se toga tiče, to nije tajna barrayarskom vrhovnom zapovjedništvu."

"Ni bilo kojem Barrayarcu, premda ljudi izvan vašeg društva izgleda redovito promašuju. Kako li to oni zamišljaju da se jedno takvo, naizgled rigidno, staleško društvo moglo održati kroz nevjerojatne stresove stoljeća otkako je završilo Vrijeme izolacije a da nije eksplodiralo? Na određen način, Carska služba ima funkciju kakvu je imala srednjovjekovna Crkva ovdje na Zemlji, služi kao sigurnosni ventil. Kroz nju, svatko tko ima dara može oprati svoje kastinsko podrijetlo. Dvadeset godina Carske službe i izlaziš praktično kao počasni Vor. Imena se možda nisu promijenila još od dana Dorce Vorbarre, kad su Vorovi bili zatvoren stalež sebičnih nasilnika na konjima—"

Miles se osmjehnuo na takav opis generacije svoga pra-pradjeda.

"—ali bit se promijenila do neprepoznatljivosti. A ipak, kroz sve to, Vorovi su uspjeli, koliko god očajnički, zadržati određena vitalna načela služenja i požrtvovnosti. Do toga da je moguće da čovjek, koji se ne bi sagnuo i nešto uzeo s poda, ipak pojuri niz ulicu za priliku da nekome nešto da..." Zaustavio se i pročistio grlo, crveneći. "Moja doktorska radnja, znaš. Barrayarska Carska služba, Stoljeće promjena."

"Shvaćam."

"Želio sam služiti Komarru—"

"Kao i tvoj otac prije tebe", dovršio je Miles. Galeni je oštro podigao pogled, sumnjajući na sarkazam, ali u Milesovim očima pronašao je, nadao se Miles, samo prijateljsku ironiju.

Galenijeva ruka otvorila se kratkim pokretom slaganja i shvaćanja. "Da. I ne. Nijedan od kadeta koji su ušli u službu kad i ja nije još vidio rat u kojem se zaista puca. Ja sam ga vidio, s ulice—"

"I mislio sam da si imao bliže poznanstvo s Komarrskom pobunom nego što su to izgleda vjerovali izvještaji Sigurnosti", primijetio je Miles.

"Kao unovačeni kalfa svoga oca", potvrdio je Galeni. "Nekoliko noćnih pljački, druge misije sabotaže - bio sam sitan za svoju dob. Postoje mjesta na koja dijete, koje se nevino igra, može doći, dok bi odraslog čovjeka zaustavili. Prije svog četrnaestog rođendana već sam pomagao pri ubijanju ljudi... nemam nikakvih iluzija o slavnim carskim trupama za vrijeme Komarrske pobune. Vidio sam ljude obučene u ovakve odore", mahnuo je rukom niz svoje zelene hlače, "kako čine sramotne stvari. Iz bijesa ili straha, iz frustriranosti ili očaja, ponekad samo iz besposlene zlobe. Ali nisam vidio da je mrtvim tijelima civila uhvaćenim u unakrsnoj vatri to značilo ikakvu praktičnu razliku; hoće li ih pokositi zloćudna plazma osvajača ili raznijeti gravitacijske eksplozije dobrih domoljuba. Sloboda? Jedva da se možemo pretvarati kako je Komarr imao demokraciju čak i prije nego su stigli Barrayarci. Moj

Page 111: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

111

otac je vikao kako je Barrayar uništio Komarr, ali kad sam se ja ogledao oko sebe, Komarr je još bio tamo."

"Pustoš se ne može oporezivati", promrmljao je Miles.

"Jednom sam vidio jednu djevojčicu—" Stao je, ugrizao se za usnicu i nastavio. "Ono što čini praktičnu razliku jest odsutnost ratovanja. Namjeravam - namjeravao sam - ostvariti tu praktičnu razliku. Karijera u Službi, časno umirovljenje, uzdizanje do ministarskog mjesta -zatim uz razine na civilnoj strani, pa..."

"Vicekralj Komarra?" ponudio je Miles.

"Takva nada bila bi pomalo megalomanska", rekao je Galeni. "Ali mjesto u njegovoj ekipi, svakako." Vizija mu je blijedjela, opipljivo, dok je promatrao njihovu sobu-ćeliju, usne su mu zadrhtale od tihog, samoizrugujućeg smijeha. "Moj otac, s druge strane, želi osvetu. Strana dominacija nad Komarrom ne otvara samo mogućnost zlouporabe, nego je i sama po sebi zla, kao osnovno načelo. Trud da je se pretvori u ne-stranu dominaciju integracijom nije kompromis, to je kolaboracionizam, kapitulacija. Komarrski revolucionari su umirali za moje grijehe. I tako dalje. I tako dalje."

"Znači još te nastoji uvjeriti da prijeđeš na njihovu stranu."

"O, da. Vjerujem da će govoriti sve dok ne povuče okidač."

"Nije da tražim da, ovaj, ugroziš svoja načela ili takvo što, ali stvarno ne vidim kako bi meni dodatno štetilo kad bi ti, recimo, zatražio milost za svoj vlastiti život", spomenuo je Miles blago. "Tko izgubi bitku, nije izgubio i rat i tako to."

Galeni je stresao glavom. "Upravo zbog te logike, ne mogu se predati. Ne da ne želim - ne mogu. On mi ne može vjerovati. Ako ja promijenim ploču i on će to učiniti, bit će prisiljen samoga sebe uvjeriti kako me mora ubiti, jednako tako oštro kao što se sad pretvara da se uvjerava kako me ne treba ubiti. Već je žrtvovao moga brata. Na određen način, smrt moje majke proizišla je upravo iz tog gubitka i drugih gubitaka koje joj je nametnuo u ime svoje borbe." Dodao je, s bljeskom nelagode: "Pretpostavljam da zbog toga sve ovo djeluje vrlo edipovski. Ali - tjeskoba donošenja teških odluka oduvijek je bila privlačna romantika u njegovoj duši."

Miles je stresao glavom. "Priznajem ti da poznaješ čovjeka bolje od mene. Ali svejedno... pa, ljude ponekad zaista hipnotiziraju teške odluke. Pa prestanu tražiti alternative. Volja za glupošću je vrlo snažna stvar—"

Ovo je Galenija iznenadilo do kratka smijeha i zamišljena pogleda.

"—ali uvijek postoji alternativa. Pa valjda je ipak važnije biti odan nekoj osobi nego nekom načelu."

Galeni je podigao obrve. "Pretpostavljam da me to ne bi trebalo iznenaditi, od jednog Barrayarca. Iz društva koje se tradicionalno organizira po unutarnjim zakletvama na vjernost umjesto vanjskim okvirima apstraktnog zakona - izlazi li to na vidjelo politika tvoga oca?"

Page 112: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

112

Miles je pročistio grlo. "Zapravo, to je teologija moje majke. S dvije potpuno različite početne točke, oni stižu do ovog čudnog križanja u svojim pogledima. Njezina je teorija da načela dolaze i prolaze, ali ljudske su duše besmrtne, pa zato trebaš biti priklonjen onome što ima većinu. Moja majka voli biti strahovito logična. Betanka, znaš."

Galeni se sa zanimanjem nagnuo naprijed, ruku blago sklopljenih među koljenima. "Više me iznenađuje što je tvoja majka uopće imala neke veze s tvojim odgojem. Barrayarsko društvo naginje tome da bude, ovaj, agresivno patrijarhalno. A grofica Vorkosigan ima reputaciju najnevidljivije od svih političkih supruga."

"Da, nevidljiva je", složio se Miles veselo, "kao zrak. Kad bi zrak nestao, ne bi to ni primijetio. Sve dok ne pokušaš sljedeći put udahnuti." Suspregnuo je trzaj nostalgije i još oštrijeg straha - ako se ovaj put ne vratim...

Galeni se nasmiješio u pristojnoj nevjerici. "Teško je zamisliti velikog admirala kako papučarski popušta pred, recimo, umiljavanjem."

Miles slegne ramenima. "Ali popušta pred logikom. Moja majka je jedna od vrlo malog broja ljudi koje poznajem a koji su u potpunosti nadrasli volju za glupošću." Miles se zamišljeno namrštio. "Tvoj otac je prilično pametan čovjek, zar ne? Mislim, s obzirom na njegove polazne točke. Izbjegao je Sigurnosti, uspio je sastaviti barem privremeno djelotvorne planove za akciju, dosljedan je, svakako je uporan..."

"Da, pretpostavljam da jest", reče Galeni.

"Hm."

"Što?"

"Pa... nešto me u cijeloj ovoj zavjeri muči."

"Očekivao bih da će te puno toga mučiti!"

"Ne osobno. Logički. Apstraktno. Kao zavjera, kao takva, nešto se ne slaže do kraja čak ni s ove točke gledišta. Naravno da ima problema - mora se riskirati, uvijek je tako kad bilo kakav plan pokušaš provesti u djelo - ali izvan i iznad praktičnih problema. Nešto urođeno pogrešno."

"Smiono je. Ali ako uspije, imat će sve. Ako tvoj klon zauzme Carstvo, stajat će u središtu barrayarske strukture moći. Kontrolirat će sve. Apsolutna moć."

"Glupost", reče Miles. Galenijeve obrve su se podigle.

"Samo zato što je barrayarski sustav provjere i ravnoteže nepisan, ne znači da ga nema. Sigurno znaš da careva moć ne nadilazi ono što može izvući suradnjom; s vojskom, s grofovima, ministrima, ljudima općenito. Stravične stvari se događaju s carevima koji ne uspiju svojim potezima zadovoljiti sve ove skupine. Sakaćenje Ludog cara Yurija nije se dogodilo baš tako davno. Moj otac je zapravo kao dječak bio prisutan tom izrazito neukusnom pogubljenju. A ljudi se još pitaju zašto ne pokuša zadobiti carstvo za sebe!

Page 113: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

113

"I sad imamo sliku u kojoj moj dvojnik osvaja prijestolje u krvavom udaru za kojim slijedi ubrzani prijenos moći i privilegija na Komarr, možda recimo čak i priznanje komarrske nezavisnosti. Rezultat?"

"Nastavi", rekao je Galeni, zadivljen.

"Vojska će se uvrijediti jer odbacujem njihove teško stečene pobjede. Grofovi će se uvrijediti, jer ću sebe staviti ispred njih. Ministri će se uvrijediti jer će gubitak Komarra kao izvora poreza i trgovačkog čvorišta smanjiti njihovu moć. Ljudi će se uvrijediti zbog svega toga a tu je i činjenica da sam ja u njihovim očima mutant, tjelesno nečist po barrayarskoj tradiciji. Djecoubojstva zbog vidljivih deformacija pri rođenju još se potajno odvijaju u zabitijim dijelovima zemlje, znaš li to, premda je već desetljećima zabranjeno? Ako možeš smisliti bilo kakvu sudbinu gadniju od toga da ti živome odsjeku udove, pa, onaj jadni klon hita ravno prema tome. Nisam siguran čak ni da bih ja bio u stanju zajahati Carstvo i preživjeti, čak i bez komarrskih komplikacija. A taj klinac ima samo - koliko -sedamnaest, osamnaest godina?" Miles se smirio. "To je glup plan. Ili..."

"Ili?"

"Ili je to neki drugi plan."

"Hm."

"Osim toga", rekao je Miles polaganije, "zašto bi Ser Galen koji, ako sam ga dobro procijenio, mrzi mog oca više nego što voli - bilo koga - zašto bi se on ovoliko mučio da postavi vorkosigansku krv na barrayarsko carsko prijestolje? To je vrlo čudna vrsta osvete. A kako, ako mu nekim čudom i uspije dovesti maloga do carske vlasti, kako ga misli kontrolirati?"

"Prethodne pripreme?" predložio je Galeni. "Prijetnje da će ga raskrinkati?"

"Hm, možda." S ovom slijepom ulicom, Miles je ušutio. Nekoliko dugih trenutaka kasnije opet je progovorio.

"Mislim da je pravi plan znatno jednostavniji i pametniji. Namjerava ubaciti klona usred borbe za vlast samo da bi stvorio kaos na Barrayaru. Rezultati te borbe su mu nevažni. Klon je samo pijun. Uzbuna na Komarru vremenski je usklađena da se digne u trenutku najveće gužve, što krvavije moguće, gore na Barrayaru. Sigurno negdje ima još i nekog skrivenog saveznika koji je spreman ubaciti se s dovoljno vojne snage da zatvori barrayarski crvotočni izlaz. Bože, nadam se da nije sklopio đavolski pakt s Cetagandancima."

"Zamijeniti barrayarsku okupaciju za cetagandsku djeluje mi kao izrazito neisplativ potez - čak ni on ne može biti toliko lud. Ali što se događa s tvojim prilično skupim klonom?" rekao je Galeni, razmrsujući konce.

Miles se iskrivljeno nasmiješi. "Ser Galena nije briga. On mu je samo sredstvo za postizanje cilja." Usta su mu se otvorila, zatvorila, opet otvorila. "Osim što - stalno čujem glas svoje majke, u glavi. Od nje sam pokupio onaj savršen betanski naglasak, znaš, ono što koristim kao admiral Naismith. I sad je čujem."

Page 114: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

114

"I što ti govori?" Galenijeve obrve šaljivo su se trzale.

"Miles - govori mi - što si učinio sa svojim mlađim bratom?!"

"Tvoj klon ti baš nije brat!" zagrcnuo se Galeni.

"Upravo suprotno, po betanskim zakonima moj klon mi je upravo brat."

"Ludilo." Galeni je zastao. "Tvoja majka nikako ne bi mogla očekivati da paziš na to stvorenje."

"O, da, mogla bi." Miles je smrknuto uzdahnuo. Čvor neizgovorene panike napravio je grudu u njegovim prsima. Složeno, previše složeno...

"I to je žena - to ti tvrdiš - koja stoji iza čovjeka koji stoji iza barrayarskog carstva? Ne shvaćam. Grof Vorkosigan je izrazito pragmatičan političar. Pogledaj čitavu zamisao o komarrskoj integraciji."

"Da", reče Miles srdačno. "Pogledaj je."

Galeni mu je dobacio sumnjičav pogled. "Ljudi prije načela, ha?" rekao je konačno, polako.

"Aha."

Galeni se umorno spustio na svoju klupu. Nakon nekog vremena, jedan kraj usana trgnuo mu se prema gore. "Moj otac", promrmljao je, "je uvijek bio čovjek od velikih - načela."

DESETO POGLAVLJE

Sa svakom minutom koja je prolazila, šanse za spas djelovale su sve slabije. S vremenom, dobili su još jedan obrok nalik doručku, što je činilo, ako su se mogli pouzdati u takvu vrstu sata, treći dan Milesova zarobljeništva. Klon, izgleda, nije napravio nikakvu izravnu ni očitu pogrešku koja bi Ivanu ili Elli otkrila njegovu pravu prirodu. A ako je mogao proći pokraj Ivana i Elli, onda može proći bilo gdje. Miles je drhtao.

Duboko je udahnuo, spustio se s klupe i natjerao se na seriju vježbi oblikovanja, pokušavajući raščistiti ostatak blata koji je droga ostavila u njegovu tijelu i mozgu. Galeni, koji je ovog jutra bio utonuo u neugodnu mješavinu mamurluka od droge, depresije i bespomoćna bijesa, izvalio se na svojoj klupi i promatrao ga bez komentara.

Zadihan, preznojen i s blagim osjećajem vrtoglavice, Miles je hodao po ćeliji da se ohladi. Prostorija je već počinjala smrdjeti, a ovo nije nimalo pomagalo. Bez pretjerane nade, otišao je u kupaonicu i isprobao trik s čarapom u odvodu. Kao što je i pretpostavljao, isti senzorski sustav koji je uključivao vodu kad bi podmetnuo ruke sad ju je isključio prije nego

Page 115: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

115

što se počela prelijevati. Zahod je imao isti tip osiguranja. A čak i kad bi nekim čudom uspio navesti njihove tamničare da otvore vrata, Galeni je već pokazao koliko su jadne šanse da se izbori prolaz pokraj ošamuta.

Ne. Njegova jedina dodirna točka s neprijateljem ležala je u rijeci informacija koju su se nadali iscijediti iz njega. Konačno, to je bio jedini razlog zašto je još živ. Kao poluga, to je moglo biti prilično snažno. Informacijska sabotaža. Ako klon ne misli raditi vlastite pogreške, možda mu treba u tome malo pomoći. Ali kako bi to Miles mogao izvesti, napunjen brzopentom? Mogao bi stati u sredinu sobe i početi s lažnim ispovijedima u smjeru stropne svjetiljke, a la satnik Galeni, ali nije bilo razumno očekivati da će tako nešto ozbiljno prihvatiti.

Sjedio je na klupi, mršteći se na svoje hladne nožne prste - bio je ostavio ljepljive mokre čarape da se posuše -kad su vrata zazujala i otvorila se. Dvojica stražara s ošamutima. Jedan je pokrio Galenija, koji mu je uzvratio opasnim smiješkom, ne mičući se. Stražarev prst napeto se trzao na okidaču; tu nije bilo ni najmanjeg oklijevanja. Danas im Galeni očito nije trebao pri svijesti. Drugi stra-žar pokretom je pokazao Milesu da iziđe. Ako satnika Galenija istog časa ošamute, nije bilo nikakva smisla da Miles pokuša jednostrano napasti stražare; uzdahnuo je i poslušao, iskoračivši u hodnik.

Ispustio je dah od iznenađenja. Klon je stajao i čekao ga, zureći u njega pohlepnim očima.

Alter-Miles je bio odjeven u dendariijsku admiralsku odoru. Pristajala mu je savršeno, sve do borbenih čizama.

Poprilično zadihano, klon je uputio stražare da otprate Milesa do radne sobe. Ovoga puta su ga čvrsto vezali za stolac u sredini sobe. Zanimljivo, Galena nije bilo.

"Čekajte pred vratima", rekao je klon stražarima. Pogledali su jedan drugoga, slegnuli ramenima i poslušali, ponijevši sa sobom dva podstavljena stolca, udobnosti radi.

Tišina, nakon što su se vrata zatvorila, bila je preduboka. Njegov dvojnik polako je hodao oko Milesa na sigurnoj udaljenosti kao da je Miles zmija koja bi ga naglo mogla napasti. Zastao je da se zagleda u njega s dobrih metar i pol udaljenosti, oslonivši se bokom o komkonzolni stol, klateći jednom nogom u čizmi. Miles je prepoznao položaj kao svoj vlastiti. Više ga nikad neće moći zauzeti a da ne bude toga bolno svjestan - komadić njega koji mu je klon ukrao. Jedan od mnoštva komadića. Odjednom, osjećao se izbušeno, otrcano, istrošeno. I prestrašeno.

"Kako, ovaj", počeo je Miles, ali morao je zastati da pročisti stisnuto, suho grlo, "kako si uspio pobjeći iz veleposlanstva?"

"Upravo sam proveo jutro brinući se za dužnosti admirala Naismitha", rekao mu je klon. Samozadovoljno, činilo se Milesu. "Tvoja tjelesna straža bila je uvjerena da me predaje natrag barrayarskom osiguranju iz veleposlanstva. Barrayarci će misliti da je moj komarrski stražar Dendarii. A ja sam sebi priuštio djelić vremena za koji nitko ne zna. Uredno, ha?"

Page 116: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

116

"Riskantno", primijeti Miles. "Što misliš dobiti a da je vrijedno toga? Brzopent baš i ne radi na meni, znaš." Zapravo, primijetio je Miles, hipospreja nije bilo nigdje na vidiku. Nestao, kao i Ser Galen. Čudno.

"Nije važno." Klon je odmahnuo rukom u oštrom pokretu odbacivanja, još jedan komadić otrgnut od Milesa, fiju. "Nije mi bitno govoriš li istinu ili lažeš. Samo sam htio čuti kako govoriš. Vidjeti te, samo jedanput. Ti, ti, ti—" klonov glas spustio se do šapta, fiju, "kako sam te počeo mrziti."

Miles je opet pročistio grlo. "Mogao bih istaknuti da smo se nas dvojica, zapravo, prvi put upoznali prije tri noći. Što god se tebi dogodilo, to nisam učinio ja."

"Ti si me", reče klon, "zeznuo već samim time što postojiš. Boli me što dišeš." Prešao si je rukom preko prsiju. "Međutim, to će se vrlo ubrzo izliječiti. Ali Galen mi je prije toga obećao razgovor." Spustio se sa stola i počeo koračati; Milesova stopala su se trzala. "Obećao mi je."

"A gdje je jutros Ser Galen, usput rečeno?" upitao je Miles blago.

"Vani." Klon mu je ponudio kiselkast osmijeh. "Jedno kratko vrijeme."

Milesove obrve su se podigle. "Ovaj razgovor nije odobren?"

"Obećao mi je. A onda se predomislio. Nije mi htio reći zašto."

"Ah-ha. Od jučer?"

"Da." Klon je zastao u svome koračanju da se zagleda u Milesa kroz stisnute oči. "Zašto?"

"Mislim da je možda u pitanju nešto što sam ja rekao. Razmišljao sam naglas", reče Miles. "Bojim se da sam shvatio malo previše stvari o ovoj zavjeri. Neke stvari koje čak ni ti ne bi trebao znati. Bojao se da bih pod brzopentom to ispljunuo. To mi je odgovaralo. Što manje ti možeš izvući iz mene, to je vjerojatnije da ćeš negdje pogriješiti." Miles je pričekao, jedva dišući, da vidi kako će mamac upaliti. Dašak prenapete hipersvjesnosti borbe zatitrao mu je uz živce.

"Zagrist ću", rekao je klon usiljeno. Oči su mu sjajile, neuvjerene. "Pljuni, onda."

Kad je njemu bilo sedamnaest godina, godište klona, on je - izmišljao dendariijske plaćenike, prisjetio se Miles. Možda bi bilo bolje da ga ne podcjenjuje. Kako bi to bilo, biti klon? Kako duboko pod kožu su zalazile njihove sličnosti, gdje su završavale? "Ti si žrtveno janje", počeo je Miles otvoreno. "On ne namjerava dopustiti da se živ dokopaš barrayarskog carstva."

"Misliš da to nisam i sam shvatio?" otpuhno je klon. "Znam da je on uvjeren kako ne mogu uspjeti. Nitko ne vjeruje da bih mogao uspjeti—"

Milesu se dah presjekao kao od udarca. Ovaj fiju grizao je do kosti.

Page 117: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

117

"Pokazat ću im. Ser Galen će se", klonove su oči zablistale, "i te kako iznenaditi onime što će se dogoditi kad se ja dokopam moći."

"I ti ćeš se iznenaditi", prorekao je Miles mrzovoljno.

"Misliš da sam glup?" upitao je klon.

Miles strese glavom. "Znam točno koliko si glup, bojim se."

Klon se napeto nasmiješio. "Galen i njegovi prijatelji proveli su mjesec dana prduckajući po Londonu, jureći za tobom, pokušavajući smisliti priliku za zamjenu. Ja sam im rekao da naruče da sam sebe otmeš. Ja sam te proučavao dulje nego bilo tko od njih i jače nego bilo tko od njih. Znao sam da nećeš moći odoljeti. Mogu te nadmudriti."

Očito istinito, nažalost, barem u ovom slučaju. Miles se odupro navali očaja. Mali je dobar, predobar - ima sve, sve do vrišteće napetosti koja isijava iz svakog mišića u njegovu tijelu. Fiju. Ili je to bilo domaće? Mogu li različiti pritisci proizvesti ista iskrivljenja? Kako bi to bilo, iza tih očiju...?

Milesov pogled pao je na dendariijsku odoru. Njegovo vlastito znakovlje zloćudno mu je uzvraćalo pogled dok je klon koračao. "Ali možeš li nadmudriti i admirala Naismitha?"

Klon se ponosno nasmiješio. "Jutros sam uspio tvoje vojnike izvući iz zatvora. Nešto što ti, očito, nisi bio u stanju učiniti."

"Danio?" zakreštao je Miles zapanjeno. Ne, ne, reci mi da nije tako...

"Vraćen je na dužnost." Klon je odrješito kimnuo. Miles je prigušio tiho stenjanje.

Klon je zastao, napeto se zagledao u Milesa, gubeći dio svoje odlučnosti. "Govoreći o admiralu Naismithu - spavaš li ti s onom ženom?"

Kakav je život taj mali vodio? zapitao se Miles ponovno. Tajnovit - stalno pod nadzorom, stalno prisilno učeći, dodira dopuštenih samo s nekolicinom odabranim osoba -gotovo kao u samostanu. Jesu li se Komarranci sjetili uključiti i to u njegovu pripremu ili se radilo o sedamnaestogodišnjem djevcu? U tom slučaju mora da je opsjednut seksom... "Quinn je", reče Miles, "šest godina starija od mene. Izrazito iskusna. I zahtjevna. Navikla na visok stupanj profinjenosti kod svoga partnera. Jesi li upoznat s različitim praksama ljubavnih kultova s Deeve Tau, kako ih provode na postaji Kline?" Prilično sigurno pitanje, smatrao je Miles, budući da ih je upravo tog časa izmislio. "Je li ti poznato Sedam tajnih putova do ženskog zadovoljstva? Nakon što četiri ili pet puta doživi vrhunac, ipak, obično ti dopusti—"

Klon je krenuo u krug oko njega, djelujući izrazito uznemireno. "Lažeš. Mislim."

"Možda." Miles se zubato nasmiješio, želeći samo da je improvizirana fantazija istinita. "Promisli kakvom se riziku izlažeš, pokušavajući to otkriti."

Klon se namrštio na njega. Uzvratio mu je mrštenjem. "Pucaju li ti kosti kao i meni?" upitao je Miles iznenada. Užasna pomisao. Pretpostavimo, recimo, da su za svaki udarac koji je Miles otrpio i ovome ovdje lomili kosti da ne dođe do razlike. Pretpostavimo, recimo,

Page 118: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

118

da je za svaki Milesov loše procijenjen glupavi rizik i klon platio punu cijenu - to je zaista dovoljan razlog za mržnju...

"Ne."

Miles je odahnuo s prikrivenim olakšanjem. Dakle, njihove med-senzorske slike neće se posve poklapati. "Znači da se radi o kratkoročnom planu, ha?"

"Namjeravam doći do vrha u roku od šest mjeseci."

"Tako sam i shvatio. A čija će svemirska flota zaustaviti sav kaos na Barrayaru, iza crvotočnog izlaza, dok se Komarr ponovno uzdiže?" Miles je natjerao svoj glas da ostane lagan, trudeći se da djeluje kao da ga samo usputno zanima ovaj ključni dio informacije.

"Bili smo namjeravali pozvati Cetagandance. Ali od toga smo odustali."

Njegovi najgori strahovi... "Odustali? Oduševljen sam, ali zašto ste, u pustolovini kojoj izrazito nedostaje zdravog razuma, odjednom na tom jednom pitanju odlučili postupiti razumno?"

"Pronašli smo nešto bolje i pri ruci." Klon se čudno nasmiješio. "Neovisna vojna snaga, s velikim iskustvom u dužnostima svemirske blokade, bez ikakvih nesretnih veza s drugim planetarnim susjedima koji bi se mogli naći izazvani da se uključe u akciju. A osobno i žestoko odana, čini se, svakoj mojoj i najmanjoj mušici. Dendariijski plaćenici."

Miles je pokušao dohvatiti klonovo grlo. Klon je uzmaknuo. Budući da je još bio čvrsto vezan za stolac, Miles i sjedalo prevrnuli su se prema naprijed, bolno mu zabijajući lice u sag. "Ne, ne, ne!" zablebetao je, trzajući se, pokušavajući se osloboditi. "Ti kretenu! To će biti pokolj—!"

Dvojica komarrskih stražara uletjela su kroz vrata. "Što je, što se dogodilo?"

"Ništa." Klon je, blijed, izišao iza komkonzole, kamo se bio sklonio. "Pao je. Vratite ga na mjesto, može?"

"Pao je ili je gurnut", promrmljao je jedan od Komarranaca dok su njih dvojica podizali stolac natrag u uspravan položaj. Miles ga je neizbježno pratio. Stražar se sa zanimanjem zagledao u njegovo lice. Neka topla vlaga, koja se brzo hladila, svrbuckavo se spuštala niz Milesovu gornju usnicu i trodnevni začetak brade. Krv iz nosa? Bacio je pogled prema dolje, u križ, i liznuo. Mir. Mir. Klon nikad neće uspjeti tako daleko dospjeti s Dendariima. Ali njegova buduća propast bit će mrtvome Milesu slaba utjeha.

"Da li, ovaj, trebate pomoć za ovaj dio?" upitao je stariji Komarranac klona. "Mučenje je svojevrsna znanost, znate. Treba dobiti maksimum bola uz minimum štete. Imao sam ujaka koji mi je rekao što su tipovi iz barrayarske Sigurnosti znali raditi... S obzirom na to da je brzopent beskoristan."

"Ne treba njemu pomoć", odrezao je Miles, u istom trenutku kad je klon počeo: "Ne trebam ja pomoć—" a onda su obojica zastali i zabuljili se jedan u drugoga, Miles opet smiren, vraćajući dah, klon malo iznenađen.

Page 119: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

119

Da nije bilo vanjskog i vidljivog znaka proklete brade, sad bi bio idealan trenutak da počne vrištati kako ga je Vorkosigan savladao i zamijenio odjeću s njim, da je on klon, zar ne vidite razliku i odvežite me, vi kreteni! Nažalost, takva se prilika nije pružila.

Klon se ispravio, nastojeći povratiti bar dio dostojanstva. "Ostavite nas, molim vas. Kad mi budete trebali, pozvat ću vas."

"Ili ću to možda ja učiniti", primijetio je Miles sunčano. Klon se namrštio. Dvojica Komarranaca izišla su uz sumnjičave poglede preko ramena.

"To je glupa ideja", počeo je Miles čim su ostali sami. "Moraš shvatiti, Dendarii jesu elitna skupina - najvećim dijelom - ali po planetarnim mjerilima, oni su mala snaga. Mala, shvaćaš li, mala? Malo je dobro za tajne operacije, udari i bježi, skupljanje informacija. Ne za opće natjecanje u mlaćenju na fiksnom svemirskom polju, s resursima i voljom cijelog jednog planeta kao podrškom za neprijatelja. Nemaš nikakva smisla za ekonomiju ratovanja! Tako mi Boga, ne razmišljaš dalje od tih prvih šest mjeseci. Nije ti ni potrebno - bit ćeš mrtav prije kraja godine, vjerojatno..."

Klonov osmijeh bio je tanak poput britve. "Dendarii su, kao i ja, namijenjeni za žrtvovanje. Konačno, mrtvim plaćenicima se ne mora platiti." Zastao je i znatiželjno se zagledao u Milesa. "Koliko daleko unaprijed ti razmišljaš?"

"Ovih dana, otprilike dvadest godina", priznao je Miles namršteno. I baš mu je to puno koristilo. Pogledaj satnika Galenija. U sebi, Miles ga je već vidio kao najboljeg vice-kralja kojeg se Komarr mogao uopće nadati dobiti - njegova smrt nije gubitak nižeg carskog časnika sumnjiva podrijetla, već prva karika u lancu tisuća života koji se bore za manje izmučenu budućnost. Budućnost u kojoj će poručnik Miles Vorkosigan sigurno nestati pred grofom Milesom Vorkosiganom i trebat će mu razumni prijatelji na visokim položajima. Ako bude mogao provesti Galenija kroz čitavu ovu gužvu živog i normalnog... "Priznajem", doda Miles, "kad sam bio u tvojim godinama prolazio sam kroz otprilike petnaest minuta odjedanput, to je sve."

Klon je otpuhnuo. "To je bilo prije sto godina, zar ne?"

"Tako se čini. Oduvijek sam imao dojam da moram živjeti brzo, ako želim sve ugurati u vrijeme koje imam."

"Kako proročki osjećaj. Vidi koliko toga možeš ugurati u sljedeća dvadeset i četiri sata. Tada ću dobiti svoje naredbe da odem odavde. U tom trenutku ćeš ti postati - suvišan."

Tako brzo... Nije mu preostalo vremena za eksperimentiranje. Nije mu preostalo vremena ni za što drugo nego da bude u pravu, samo jedanput.

Miles je progutao. "Morate planirati smrt Prvog ministra ili destabilizacija barrayarske vlade neće uspjeti, čak ni ako dođe do umorstva cara Gregora. Zato mi reci", rekao je brižljivo, "kakvu ste sudbinu ti i Galen isplanirali za našeg oca?"

Klonova glava trgnula se unatrag. "A, ne, nećeš. Ti mi nisi brat, a komarrski Koljač mi nikad nije bio otac."

Page 120: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

120

"A što ti je s majkom?"

"Nemam je. Izišao sam iz replikatora."

"I ja", primijetio je Miles, "prije nego što su liječnici završili. Njoj, koliko sam vidio, to nikad nije bilo važno. Budući da je Betanka, nema nikakvih predrasuda protiv prenatalne tehnologije. Nije joj važno kako si dospio ovamo, samo što ćeš učiniti nakon što stigneš. Bojim se da je majka sudbina kojoj ne možeš izbjeći, od časa kad ona otkrije da postojiš."

Klon je odmahnuo zamišljenu groficu Vorkosigan od sebe. "Nulti faktor. Ona nije nimalo važna u barrayarskoj politici."

"Misliš da je tako?" promrmljao je Miles, onda zauzda jezik. Nema vremena za to. "A svejedno ćeš nastaviti, znajući da te Ser Galen namjerava izdati i poslati u smrt?"

"Kad budem car Barrayara - vidjet ćemo što će biti sa Ser Galenom."

"Ako ga misliš izdati u svakom slučaju, čemu čekati?" Klon je nagnuo glavu, stisnuvši oči. "Ha?"

"Za tebe postoji i druga mogućnost." Miles je natjerao svoj glas da ostane miran, uvjerljiv. "Pusti me, sad. I dođi sa mnom. Natrag na Barrayar. Ti si mi brat - sviđalo se to tebi ili ne; to je biološka činjenica i ništa je neće promijeniti. Uostalom, nitko ne bira svoje rođake, bio klon ili ne. Hoću reći, da imaš izbora, bi li odabrao Ivana Vorpatrila da ti bude bratić?"

Klon je kratko zahihotao, ali ga nije prekinuo. Počeo je djelovati blago zainteresirano.

"Ali eto ga. I isto je toliko tvoj bratić koliko i moj. Jesi li znao da imaš i ime?" upitao je Miles naglo. "To je još nešto što na Barrayaru ne možeš birati. Drugi sin - to si ti, moj šest godina mlađi blizanac - dobiva druga imena svojih djedova s majčine i očeve strane, upravo kao što prvi sin mora imati prva njihova imena. To te čini Markom Pierrom. Oprosti za ono Pierre. Djed je to oduvijek mrzio.

Ti si barun Mark Pierre Vorkosigan, sam po sebi, na Barrayaru." Govorio je sve brže i brže, potaknut klonovim zadivljenim očima.

"Što si ikad želio biti? Kakvo god obrazovanje poželiš steći, majka će se pobrinuti da ga i dobiješ. Betanci su strašno zagriženi za obrazovanje. Jesi li ikad sanjao o bijegu - kako bi zvučao kvalificirani zvjezdani pilot Mark Vorkosigan? Trgovina? Poljoprivreda? Imamo obiteljski vinski posao, od loze do izvoznih kutija - ili te zanima znanost? Mogao bi otići živjeti sa svojom bakom Naismith na Koloniji Beta, učiti na najboljim istraživačkim akademijama. Tamo imaš i ujaka i ujnu, jesi li to znao? Dvojicu bratića i jednog u drugom koljenu. Ako ti zaostali nerazumni Barrayar ne odgovara, na Koloniji Beta te čeka čitav jedan drugi život, kojemu su Barrayar i sve njegove nevolje jedva valići na horizontu događanja. Tvoje klonirano podrijetlo ne bi tamo bilo dovoljno zanimljivo čak ni da se spomene. Život kakav god hoćeš. Galaktika ti je na dlanu. Izbor - sloboda - zatraži, i tvoji su." Morao je zastati da udahne.

Klonovo lice bilo je blijedo. "Lažeš", siknuo je. "Barrayarska Sigurnost me nikad ne bi ostavila na životu."

Page 121: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

121

To, nažalost, nije bio neutemeljen strah. "Ali zamisli za trenutak da je to stvarno, da to može biti stvarno. Sve bi to moglo biti tvoje. Imaš moju riječ kao Vorkosigana. Moju zaštitu kao baruna Vorkosigana, protiv svih uljeza, uključujući tu i Carsku sigurnost." Miles je morao progutati dok je davao to obećanje. "Galen ti nudi smrt na srebrnom tanjuriću. Ja ti mogu pružiti život. Mogu ti ga nabaviti na veliko, za Boga miloga."

Je li ovo informacijska sabotaža? Namjeravao je smjestiti klonu, ako ikako može... što si učinio sa svojim mladim bratom?

Klon je zabacio glavu i nasmijao se, oštro, histerično lajavo. "Bože moj, pogledaj se! Zarobljenik, vezan za stolac, samo nekoliko sati udaljen od smrti—" Uputio je Milesu jedan širok, ironičan naklon. "Oh, plemeniti gospodaru, zadivljuje me tvoja velikodušnost. Ali nekako, čini mi se da tvoja zaštita u ovom trenutku ne vrijedi ni pišljiva boba." Prišao je Milesu, najbliže što se do tada usudio. "Prokleti megalomanu. Ne možeš zaštiti ni sam sebe—" Impulzivno, pljusnuo je Milesa preko lica, preko jučerašnjih masnica, "možeš li?" Koraknuo je unatrag, zapanjen snagom svoga vlastitog eksperimenta i nesvjesno načas podigao utrnulu ruku do svojih usana. Milesove okrvavljene usne su se zategle u osmijeh, klon je užurbano spustio ruku.

Tako dakle. Ovaj nikad prije nije stvarno udario čovjeka. Niti ubio, kladim se. Oh, djevice malena, kakva te krvava defloracija čeka.

"Možeš li?" dovršio je klon.

Gah! Moju istinu smatra lažima, a ja bih htio da moje laži smatra istinom - baš sam i ja neki saboter. Zašto imam tu strašnu potrebu da mu govorim istinu?

Jer mi je brat i mi smo ga iznevjerili. Nismo ga prije otkrili - nismo uspjeli organizirati spašavanje - "Jesi li ikad sanjao o spasu?" upitao je Miles naglo. "Nakon što si doznao tko si - ili čak prije toga? Uostalom, kakvo si ti uopće djetinjstvo imao? Siročad obično sanja o zlatnim roditeljima, kako jašu njima u spas - za tebe, to je mogla biti i istina."

Klon je gorko, prezrivo otpuhnuo. "Ne baš. Oduvijek sam znao kako stoje stvari. Znao sam tko sam od samog početka. Klonovi na Jacksonovu Skrovištu se odašilju, znaš, plaćenim starateljima, koji ih odgajaju dok ne sazriju. Klonovi iz epruvete često imaju neugodnih zdravstvenih problema - osjetljivi su na infekcije, loše kardiovaskularno stanje - ljudi koji plaćaju za transplantaciju mozga očekuju da će se probuditi u zdravom tijelu.

Jednom sam imao neku vrstu polubrata - malo starijeg od mene—" klon je zastao, duboko udahnuo, "kojeg su odgajali zajedno sa mnom. Ali nisu ga i obrazovali sa mnom. Ja sam ga naučio čitati, djelomično... Kratko vrijeme prije nego što su Komarranci došli po mene, ljudi iz laboratorija su ga odveli. Sasvim slučajno sam ga kasnije opet vidio. Poslali su me u zračnu luku da pokupim nekakav paket, premda nisam trebao otići u grad. Ugledao sam ga na drugoj strani ceste kako ulazi u čekaonicu prvog razreda. Pritrčao sam mu. Samo što to više nije bio on. Nekakav užasan bogati starac mu je sjedio u glavi. Njegovi tjelesni čuvari su me odgurnuli..."

Page 122: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

122

Klon se okrenuo i zarežao na Milesa. "O, znao sam ja kako stoje stvari. Ali jedanput, samo ovaj jedini put, jedan klon s Jacksonova Skrovišta okreće stvari u suprotnom smjeru. Umjesto da ti kanibaliziraš moj život, ja ću se dokopati tvoga."

"A gdje će onda završiti tvoj život?" upitao je Miles očajno. "Pokopan pod imitacijom Milesa, gdje će onda biti Mark? Jesi li siguran da ću u svom grobu ležati sam?"

Klon se trgnuo. "Kad budem car Barrayara", rekao je kroza zube, "nitko mi se neće moći približiti. Moć je sigurnost."

"Da ti nešto kažem", reče Miles. "Sigurnost ne postoji. Samo različiti stupnjevi rizika. I propasti." Je li on to dopuštao svojoj usamljenosti jedinoga djeteta da se pokaže, ovako kasno u životu? Ima li ikoga kod kuće, iza tih tako poznatih sivih očiju koje su mu tako oštro uzvraćale pogled? Kakav bi ga mamac privukao? Počeci, klon je očito znao sve o počecima; samo nije imao iskustva sa završecima...

"Oduvijek sam znao", rekao je Miles tiho - klon se nagnuo bliže - "zašto moji roditelji nisu imali još djece. Osim oštećenja tkiva od soltoxinskog plina. Ali mogli su imati još djece, s obzirom na tehnologiju koja je već onda postojala na Koloniji Beta. Moj otac se uvijek pretvarao da je to zbog toga što se nije usuđivao napustiti Barrayar, ali moja majka je mogla uzeti njegov genetski uzorak i otići sama.

Razlog sam bio ja. Moji deformiteti. Da je postojao zdravi sin, pojavio bi se golem društveni pritisak na njih oboje da mene razbaštine i postave njega na moje mjesto, kao nasljednika. Misliš da pretjerujem kad opisujem stravu koja progoni Barrayar kad su u pitanju mutacije? Moj vlastiti djed pokušao je riješiti stvar tako da me pokušao zagušiti u kolijevci, dok sam još bio dijete, nakon što je izgubio bitku za abortus. Narednik Bothari - od rođenja sam imao tjelesnog čuvara - koji je bio otprilike dva metra visok, nije se usuđivao potegnuti oružje na velikog generala. I onda ga je narednik naprosto podigao u zrak i držao ga iznad svoje glave, uz veliko ispričavanje - na balkonu trećeg kata - sve dok general Piotr nije zamolio, jednako tako pristojno, da ga spusti. Nakon toga, postigli su sporazum. Ovu priču sam čuo od svog djeda, znatno kasnije; narednik baš nije bio govorljiv.

Kasnije, djed me naučio jahati. I dao mi je taj bodež koji ti je u košulji. I oporučno mi je ostavio polovicu svojih posjeda, od kojih većina još svijetli u mraku od cetagandskih nuklearnih bombi. I stajao je iza mene u stotinu užasnih, tipično barrayarskih društvenih situacija, nije mi dopustio da pobjegnem, sve dok me nije natjerao da naučim izlaziti s njima na kraj ili umrijeti. A jesam razmišljao o smrti.

Moji roditelji, s druge strane, bili su tako dragi, tako brižni - njihovo potpuno suzdržavanje od bilo kakvih sugestija bilo je rječitije od urlikanja. Pretjerano su me štitili, istovremeno mi dopuštajući da riskiram svoje kosti u svakom sportu, u vojnoj karijeri - jer su mi dopustili da zagušim svoju braću i sestre prije nego što su se uopće mogli roditi. Kako ne bih pomislio, makar i na trenutak, da nisam dovoljno dobar za njih..." Miles se naglo zaustavio, onda doda: "Možda si sretan što nemaš obitelji. Na kraju te svi oni ipak samo dovedu do ludila."

A kako ću spasiti tog svog dosad nepoznatog brata? Da ne spominjem kako ću preživjeti, pobjeći, pomesti komarrske planove, spasiti satnika Galenija od njegova oca,

Page 123: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

123

spasiti Cara i oca od umorstva, spriječiti dendariijske plaćenike da postanu topovsko meso... ?

Ne. Ako samo uspijem spasiti svoga brata, sve ostalo mora doći samo po sebi. U pravu sam. Ovdje i sad je trenutak da se potrudim, da se borim, još prije nego se potegnulo prvo oružje. Presjeci prvu kariku i čitav lanac će se odmotati.

"Ja točno znam tko sam", reče klon. "Nećeš me napraviti budalom."

"Ono si što radiš. Odaberi ponovno i promijeni se." Klon je oklijevao, gotovo prvi put otvoreno susrevši Milesov pogled. "A kakve bi mi ti garancije mogao ponuditi kojima bih mogao vjerovati?"

"Moju riječ kao Vorkosigana?"

"Bah!"

Miles je ozbiljno razmotrio ovaj problem, s klonova -Markova - stajališta. "Cijeli tvoj dosadašnji život bio je zasnovan na izdaji, na ovoj ili onoj razini. Budući da nemaš nikakvo iskustvo s održanim obećanjem, naravno da ne možeš pouzdano prosuditi. Kako bi bilo da ti meni kažeš kakvim bi garancijama vjerovao?"

Klon je otvorio usta, zatvorio ih i ostao stajati u tišini, blago pocrvenjevši.

Miles se skoro nasmiješio. "Vidiš u čemu je kvaka, je l' da?" rekao je blago. "Logička greška? Čovjek koji pretpostavlja da je sve laž barem je isto toliko u krivu kao i onaj koji pretpostavlja da je sve istina. Ako ti nikakva jamstva ne bi odgovarala, možda pogreška nije u jamstvima, nego u tebi. A ti si jedini koji može nešto poduzeti s tim u vezi."

"Što mogu učiniti?" promrmljao je klon. Na trenutak, u očima mu je zablistala tjeskobna sumnja.

"Probaj", dahne Miles.

Klon je stajao nepomičan. Milesove su se nosnice raširile. Bio je tako blizu - tako blizu - skoro ga je imao—

Vrata su se otvorila s praskom. Sav potamnio od bijesa, Galen je umarširao unutra, praćen zapanjenim komarrskim stražarima.

"Prokletstvo, vrijeme...!" siknuo je klon. Ispravio se u pokajničkom pokretu, trznuvši bradom prema gore.

Prokleto vrijeme! zavrištao je Miles u sebi. Da je imao još samo nekoliko minuta—

"Što to, do vraga, zamišljaš, što radiš?" zahtijevao je Galen odgovor. Glas mu je škripao zamućen od bijesa, kao sanjke na šljunku.

"Popravljam si šanse da preživim dulje od nekoliko minuta nakon što stupim na Barrayar, nadam se", rekao je klon hladno. "Čak i za tvoje namjere potrebno ti je da bar malo preživim, zar ne?"

Page 124: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

124

"Rekao sam ti, to je prokleto opasno!" Galen je gotovo vikao, ali ne sasvim. "Cijelog se života borim s Vorkosiganima. Oni su najpodmukliji propagandisti koji su ikad sebičnu pohlepu zaogrnuli pseudodomoljubljem. A ovaj je odvaljen od istog stabla. Njegove laži će te zapetljati, uhvatiti - on je jedno podmuklo malo kopile i nikad ne odvaja pogled od glavnog cilja."

"Ali njegov izbor laži je bio vrlo zanimljiv." Klon se kretao kao nervozan konj, potežući sag, napola prkosno, napola pokajnički. "Natjerao si me da proučim kako se kreće, kako govori, kako piše. Ali nikad mi nije bilo potpuno jasno kako razmišlja."

"A sad?" zapreo je Galen opasno. Klon slegne ramenima. "On je lud. Mislim da on stvarno vjeruje svojoj vlastitoj propagandi."

"Pitanje je samo, vjeruješ li joj ti?"

Vjeruješ li, vjeruješ li? mislio je Miles očajnički.

"Naravno da ne." Klon je šmrcnuo, trznuo bradom prema gore, fiju.

Galen je glavom pokazao na Milesa, pogledom pozivajući stražare. "Odvedite ga natrag i zaključajte ga."

Nepovjerljivo ih je slijedio dok su Milesa odvezivali i vukli van. Miles je ugledao klona iza Galenova ramena, kako bulji u pod, još šarajući čizmom po sagu.

"Zoveš se Mark!" doviknuo mu je Miles dok su se vrata zatvarala. "Mark!"

Galen je zaškrgutao zubima i navalio na Milesa iskrenim, nimalo znanstvenim, nasilničkim udarcem. Miles, kojeg su stražari držali, nije se mogao izmaknuti, ali se trznuo dovoljno daleko da je Galenova šaka pogodila postrance i nije mu smrskala čeljust. Na sreću, Galen je stresao šaku i nije ga opet udario, povrativši tanku pokost kontrole.

"Je li to bilo namijenjeno meni ili njemu?" upitao je Miles slatko, kroz sve veći mjehur bola.

"Zaključajte ga", zarežao je Galen na stražare, "i nemojte ga opet pustiti da iziđe sve dok vam ja osobno to ne kažem." Okrenuo se na peti i krenuo niz hodnik, natrag prema radnoj sobi.

Dvojica na dvojicu, pomislio je Miles oštro dok su ga stražari gurali u dizalnu cijev za sljedeću razinu. Ili, u najmanju ruku, dvojica na jednog i pol. Odnos nikad neće biti bolji, a vremenska margina se isto tako može samo pogoršati.

Kad su se vrata u njegovu sobu-ćeliju otvorila, Miles je ugledao Galenija kako spava na svojoj klupi, mlitav, težak, očajnički potez čovjeka koji se brani od neizbježnog bola na jedini način koji mu je preostao. Bio je proveo pola noći tiho koračajući ćelijom, nemiran do bezumlja - san koji mu je tada pobjegao sada se konačno našao na dohvatu. Predivno. Sad, baš kad ga Miles treba na nogama i spremnog kao prenapetu oprugu.

Pokušajmo svejedno. "Galeni!" poviče Miles. "Sad, Galeni! Idemo!"

Page 125: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

125

Istovremeno, bacio se unatrag u najbližeg stražara, tražeći točku na kojoj bi stiskom umrtvio živce na ruci koja je držala ošamut. U jednom od Milesovih prstiju pukao je neki zglob, ali uspio je istresti ošamut i gurnuti ga preko poda do Galenija, koji se zbunjeno podizao sa svoje klupe kao divlja svinja iz blata. Usprkos svom napola svjesnom stanju, reagirao je brzo i precizno, bacivši se na ošamut, doh-vativši ga i zakotrljavši se preko poda izvan vatrene linije s vrata.

Milesov stražar omotao je jednu ruku oko Milesova vrata, podigao ga od poda i teturajući, s trzajem ga okrenuo prema drugom stražaru. Mali sivi trokut opasnog otvora oružja drugog stražara bio je tako blizu da je Miles morao pogledati u križ kako bi fokusirao pogled na njega. Dok se Komarrančev prst stezao na okidaču, zujanje ošamuta se raspalo, a Milesova glava kao da je eksplodirala u navali bola i obojenih svjetala.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Probudio se u bolničkom krevetu. Bilo je to nimalo dobrodošlo ali poznato okruženje. U daljini, kroz prozor, tornjevi Vorbarr Sultane, glavnog grada Barrayara, svjetlucali su čudno zelenkasto, kroz tamu. CV, znači, Carska Vojna bolnica. Ova soba nije imala ukrasa; isti onaj oštar stil koji je upoznao još kao dijete kad je dolazio na bolne terapije u kliničke laboratorije i kirurške dvorane CV-a, pa mu je bolnica djelovala gotovo kao drugi dom.

Ušao je jedan liječnik. Izgledao je kao da mu je otprilike šezdeset godina: kratka prosijeda kosa, blijedo izborano lice, tijelo odebljalo od starosti. DR. GALEN, pisalo je na njegovoj pločici s imenom. Hiposprejevi su mu zveckali u džepovima. Možda su se parili i rađali nove. Miles se oduvijek pitao odakle dolaze hiposprejevi.

"Ah, probudio si se", rekao je liječnik veselo. "Nećeš nam opet pobjeći, zar ne?"

"Pobjeći?" Bio je vezan cijevima i senzorskim žicama, braunilama i kateterima. Nije se baš činilo da će nekamo otići.

"Katatonija. Zemljica iza oblaka. Suk-šuk. Ukratko, lud. Ukratko je jedini način na koji ti možeš bilo što učiniti, pretpostavljam, ha? Tako je to u cijeloj vašoj obitelji. Krv nije voda."

Miles je u ušima čuo šuštanje svojih crvenih krvnih zrnaca; jedno drugome šapuću tisuće vojnih tajni i pijano teturaju u kolu s molekulama brzopenta koje su prema njemu lepršale svojim hidroksilnim grupama kao podsuknjama. Zatreptao je da se riješi te slike.

Galenova ruka prokopala je po džepu, onda mu se lice promijeni. "Au!" S trzajem je izvukao ruku, stresao s nje jedan hiposprej i počeo sisati palac koji je krvario. "Mala zvijer me ugrizla." Bacio je pogled prema dolje, gdje je mladi hiposprej nesigurno šepesao na štrkljastim metalnim nogama i zgazio ga nogom. Hiposprej je umro uz tiho skvičanje.

Page 126: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

126

"Takva vrsta mentalnog popuštanja nije nimalo rijetka kod oživljenih krio-mrtvaca, naravno. Već će to proći", tješio ga je dr. Galen.

"Zar sam bio mrtav?"

"Ubijen na mjestu, na Zemlji. Proveo si godinu dana u kriogenskoj suspenziji."

Koliko god to bilo čudno, Miles se sjećao toga dijela. Kako leži u staklenom kovčegu poput neke princeze iz bajke na koju su pale okrutne čini, dok iza zamrznutog stakla promiču tihi obrisi slični duhovima. "I vi ste me oživjeli?"

"O, ne. Pokvario si se. Najgori slučaj promrzlina koji sam ikad vidio."

"Oh." Miles je zastao, izbezumljen, i dodao sitnim glasom: "Pa zar sam onda još mrtav? Mogu li na pogrebu imati konje, kao moj djed?"

"Ne, ne, ne, jasno da ne." Dr. Galen je zakokodakao kao kokoška. "Ti ne smiješ umrijeti, tvoji roditelji to nikad ne bi dopustili. Presadili smo tvoj mozak u surogatno tijelo. Na svu sreću, jedno nam je bilo pri ruci. Jedan prethodni vlasnik, ali kao novo. Moje čestitke, ponovno si djevac. Nisam li bio pametan, kad sam ti tako unaprijed spremio klona?"

"Moj kl— moj brat? Mark?" Miles se naglo uspravio i sjeo, cijevi su otpadale s njega. Drhtureći, privukao je svoj krevetski stolić i zabuljio se u odraz na njegovoj uglačanoj metalnoj površini. Točkasta crta krupnih crnih šavova prelazila mu je preko čela. Zabuljio se u svoje ruke, okrećući ih s užasnutim izrazom. "Bože moj. Ja nosim mrtvaca."

Podigao je pogled prema Galenu. "Ako sam ja ovdje, što ste učinili s Markom? Kamo ste stavili mozak koji je nekad bio u njegovu tijelu?"

Galen je pokazao rukom.

Na stoliću pokraj Milesova kreveta stajala je krupna staklenka. U njoj je plutao čitav mozak, kao gljiva na stapku, gumast, mrtav i zloćudan. Tekućina za konzerviranje bila je gusta i zelenkasta.

"Ne, ne, ne!" zavapio je Miles. "Ne, ne, ne!" Izborio se da ustane iz kreveta i dograbio staklenku. Tekućina se hladno prelijevala preko njegovih ruku. Istrčao je van na hodnik, bosonog, s bolničkom spavaćicom koja je lepetala za njim. Ovdje negdje je moralo biti rezervnih tijela; ipak je to CV. Odjednom, sjetio se gdje je ostavio jedno tijelo.

Probio se kroz još jedna vrata i našao se u borbenom shuttleu iznad Dagoole IV. Vrata shuttlea zakočila su se otvorena; iza njih su kipjeli crni oblaci prošarani žutim stabalcima munja. Shuttle je zateturao, a blatnjavi, ranjeni muškarci i žene u oprljenim dendariijskim borbenim odorama klizili su van, vrištali i psovali. Miles se doklizao do otvorenih vrata, još stežući staklenku, i koraknuo van.

Dio vremena je plutao, dio vremena je padao. Neka žena oblivena suzama stuštila se prema njemu tražeći pomoć ispruženih ruku, ali on nije mogao pustiti staklenku. Tijelo joj je eksplodiralo kad je udarila o zemlju.

Page 127: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

127

Miles je sletio s nogama prema naprijed, gumastih koljena, i zamalo je ispustio staklenku. Blato je bilo gusto i crno i povlačilo ga je za noge.

Tijelo poručnika Murke i glava poručnika Murke, ležali su tamo gdje ih je i ostavio, na bojnom polju. Hladnih i drhtavih ruku, Miles je izvadio mozak iz staklenke i pokušao ugurati moždano deblo niz plazmom zatvoren vrat. Tvrdoglavo se odbijalo zakačiti.

"On tako i tako nema lica", kritizirala je glava poručnika Murke sa svoga, nekoliko metara udaljenog, mjesta. "Izgledat će ružno k'o krampus, ako se bude šetao uokolo u mom tijelu a ovo mu bude virilo van."

"Začepi, ti nemaš pravo glasa, ti si mrtav", zarežao je Miles. Klizavi mozak iskliznuo mu je kroz prste u blato. Ponovno ga je podigao i nespretno ga pokušao očistiti od crnog kala rukavom dendariijske admiralske odore, ali oštra tkanina je zagrebla površinu Markova mozga i oštetila ga. Miles je sumnjičavo gurnuo razderano tkivo natrag na mjesto, nadajući se da nitko neće primijetiti, i nastavio pokušavati zagurati moždano deblo u vrat.

Milesove oči su se otvorile i razrogačile ukočena pogleda. Dah mu se presjekao. Drhtao je i bio vlažan od znoja. Stropna svjetiljka mirno je svijetlila na nepomičnom stropu ćelije, klupa pod njegovim leđima bila je hladna i tvrda. "Bože. Hvala Bogu", dahnuo je.

Galeni se zabrinuto nadvio nad njega, jednom se rukom podupirući o zid. "Jesi li dobro?"

Miles je progutao i duboko udahnuo. "Znaš da je san bio ružan kad se buđenje ovdje može smatrati napretkom."

Jednom rukom pogladio je hladnu, utješnu čvrstoću klupe. Drugom je opipao čelo, no nije pronašao nikakve šavove, premda se osjećao kao da se netko bavio amaterskom kirurgijom na njegovoj glavi. Zatreptao je, čvrsto stisnuo oči, opet ih otvorio i s naporom se podigao na desni lakat. Lijeva ruka bila mu je otečena i kuckava. "Što se dogodilo?"

"Neriješen rezultat. Jedan od stražara i ja smo se međusobno ošamutili. Nažalost, to je ostavilo jednog stražara na nogama. Probudio sam se prije možda sat vremena. To je bila maksimalna snaga ošamuta. Ne znam koliko smo vremena izgubili."

"Previše. Dobar pokušaj, svejedno. Prokletstvo." Jedva se uspio zaustaviti da ne udari ozlijeđenom rukom o klupu u čistoj frustriranosti. "Bio sam tako blizu. Zamalo sam ga imao."

"Stražara? Meni je izgledalo kao da on ima tebe." "Ne. Moga klona. Brata. Što god bio." Treptaji snova ponovno su mu se vratili, zadrhtao je. "Prestrašeno stvorenje. Mislim da se boji kako će završiti u staklenci."

"Molim?"

"Fuj." Miles je pokušao ustati. Ošamućenost ga je ostavila s osjećajem mučnine. Mišići u rukama i nogama grčevito su mu se trzali. Galeni, koji očito nije bio u ništa boljem stanju, oteturao je natrag do svoje klupe i sjeo.

Nešto kasnije otvorila su se vrata. Večera, pomislio je Miles.

Page 128: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

128

Stražar je na obojicu uperio ošamut. "Obojica. Van." Drugi stražar ga je pokrivao straga, nekoliko metara izvan svakog dohvata, s još jednim ošamutom. Milesu se nisu sviđali izrazi na njihovim licima, jedno ozbiljno i blijedo, drugo s nervoznim smiješkom.

"Satniče Galeni," predložio je Miles dok su izlazili, glasom nešto višim nego što je bio namjeravao, "mislim da bi ovo bio dobar trenutak da razgovaraš sa svojim ocem, sad."

Nekoliko različitih izraza prešlo je preko Galenijeva lica: bijes, magareća tvrdoglavost, zamišljeno procjenjivanje, sumnja.

"Ovim putem." Stražar im je pokazao prema dizalnoj cijevi. Spuštali su se dolje, na razinu garaže.

"Ti to možeš, ja ne", nagovarao je Miles Galenija sotto voce, pjevuckajućim glasom, iz kuta usana.

Galeni je siknuo kroza zube: frustriranost, slaganje, odlučnost. Kad su ušli u garažu, naglo se okrenuo bližem stražaru i otrgnuo mu se iz stiska. "Želim razgovarati sa svojim ocem."

"Ne može."

"Mislim da bi bilo bolje da mi to dopustite." Galenijev glas je bio opasan, nazubljen, konačno, od straha.

"To ne ovisi o meni. On nam je dao narebu i otišao. Nema ga ovdje."

"Pozovite ga."

"Nije mi rekao gdje će biti." Stražarev glas bio je napet i iznerviran. "A i da jest, ne bih to učinio. Stanite tamo kraj onog vozila."

"Kako ćete to učiniti?" upitao je Miles odjedanput. "Stvarno me zanima. Smatrajte to mojom posljednjom željom." Približio se letećem vozilu, očima tražeći nekakav zaklon, bilo kakav zaklon. Kad bi morao preskočiti ili se zavući pod vozilo prije nego što opale...

"Ošamutimo vas, izletimo iznad južne obale, bacimo vas u vodu", izrecitirao je stražar. "Ako se utezi i odvežu pa isplutate na obalu, autopsija će pokazati samo da ste se utopili."

"Što baš i nije potpuno ubojstvo", primijetio je Miles. "Pretpostavljam da vam je tako lakše." Ovi ljudi nisu bili profesionalni ubojice, ako ih je Miles točno procijenio. Svejedno, za sve postoji prvi put. Onaj stup tamo dolje nije bio dovoljno širok da zaustavi zrak iz ošamuta. Skupina alata na suprotnom zidu nudila je razne mogućnosti... noge su mu se bjesomučno grčile...

"I tako će komarrski Koljač konačno dobiti svoje", primijetio je smrknuti stražar odsutnim glasom. "Neizravno." Podigao je svoj ošamut.

"Čekajte!" zaskvičao je Miles.

Page 129: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

129

"Na što?"

Miles je još tražio odgovor kad su se garažna vrata otvorila.

"Na mene!" zavikala je Elli Quinn. "Ne miči se!"

Skupina Dendariija projurila je pokraj nje. U trenutku kad je komarrski stražar mijenjao smjer svoga oružja, jedan dendariijski strijelac ga je skinuo. Drugi stražar se uspaničio i pojurio prema dizalnoj cijevi. Jedan Dendarii je potrčao za njim i uhvatio ga straga, i u nekoliko sekundi ga složio na pod, s rukama vezanim na leđima.

Elli je polako prišla Milesu i Galeniju, vadeći iz uha sonični prisluškivački senzor. "Bože, Miles, nisam mogla vjerovati da je to tvoj glas. Kako si to uspio?" Dok je pogledom obuhvaćala njegovu pojavu, preko lica joj se prelio izraz uznemirenosti.

Miles joj je uhvatio ruke i izljubio ih. Salutiranje bi možda bilo pristojnije, ali adrenalin je još harao po njemu a ovo je bilo i iskrenije. Osim toga, nije bio u odori. "Elli, ti si genij! Trebao sam znati da te klon neće moći prevariti!"

Zabuljila se u njega, gotovo ustuknuvši, glas joj se podigao. "Kakav klon?"

"Kako to misliš, kakav klon? Zato si ovdje, zar ne? On je uprskao - i ti si me došla spasiti - zar ne?"

"Spasiti te od čega? Miles, prije tjedan dana si mi naredio da pronađem satnika Galenija, sjećaš se?"

"Oh", reče Miles. "Da. Jesam."

"I to sam i učinila. Sjedili smo pred ovim blokom zgrada cijelu noć, čekajući da dobijemo definitivnu identifikaciju glasa, tako da možemo obavijestiti lokalne vlasti. Oni baš ne vole lažne uzbune. Ali ono što smo konačno dobili preko senzora reklo nam je da bi bilo bolje ne čekati lokalne vlasti, pa smo riskirali - kroz glavu su mi prolazile slike prizora masovnog uhićenja zbog provale."

Prišao im je jedan dendariijski narednik i salutirao. "Prokletstvo, gospodine, kako ste to uspjeli?" Produžio je dalje, mašući ošamutom, ne čekajući na odgovor.

"Samo da otkrijem kako si ti stigao prije nas."

"Da, u određenom smislu i jesam..." Miles je protrljao svoje bolno čelo. Galeni je stajao češući bradu i upijajući sve što se događa bez komentara. Galeni je mogao šutjeti izrazito glasno.

"Sjećaš se, prije tri-četiri noći, kad si me odvela da me otmu kako bih upoznao protivnike i otkrio tko su i što žele?"

"Aha..."

Page 130: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

130

"Pa", Miles je duboko udahnuo, "upalilo je. Čestitam ti. Upravo si pretvorila apsolutnu propast u vrhunski obavještajni uspjeh. Hvala ti, zapovjednice Quinn. Usput rečeno, frajer s kojim si izišla iz one prazne kuće - to nisam bio ja."

Elline oči su se raširile; ruka joj je poletjela k ustima. A onda su se njezine tamne oči suzile u bijesnom razmišljanju. "Pas mater", dahnula je. "Ali Miles - mislila sam da je ona priča s klonom naprosto nešto što si ti izmislio!"

"I ja sam tako mislio. Pretpostavljam da je to sve uzdrmalo."

"Postoji - on je - pravi klon?"

"Tako bar tvrdi. Otisci prstiju - retina - fonogram -sve isto. Postoji, hvala Bogu, jedna objektivna razlika. Rendgenski snimi moje kosti, i vidjet ćeš nepravilni dezen starih lomova, osim sintetičkih dijelova. Toga u njegovim kostima nema. Ili bar on tako tvrdi." Miles je pridržavao svoju ozlijeđenu lijevu ruku. "Mislim da ću zasad još zadržati bradu, za svaki slučaj."

Miles se okrenuo satniku Galeniju. "Kako ćemo mi - Carska sigurnost - riješiti ovu situaciju, gospodine?" upitao je s poštovanjem. "Želimo li zaista pozvati lokalne vlasti?"

"Oh, sad sam opet 'gospodin', znači?" promrljao je Galeni. "Naravno da želimo policiju. Ne možemo tražiti izručenje za te ljude. Ali sad kad su krivi za pravi zločin ovdje na Zemlji, eurozakonske vlasti će ih držati umjesto nas. To će razoriti ovu radikalnu skupinu."

Miles je prigušio svoj osjećaj hitnosti, nastojeći zadržati glas hladnim i logičnim. "Ali javno suđenje bi iznijelo cijelu priču s klonom na vidjelo. Sa svim pojedinostima. To bi na mene privuklo puno neželjene pozornosti, sa stajališta Sigurnosti. Uključujući tu sasvim sigurno i pozornost Cetagandanaca."

"Već je prekasno da se ovo zataška."

"Nisam tako siguran. Da, sigurno će biti govorkanja, ah nekoliko dovoljno zbunjenih govorkanja moglo bi nam čak biti i od koristi. Ova dvojica", Miles je pokazao na zarobljene stražare, "su sitna riba. Moj klon zna više od njih, a on je već u veleposlanstvu. Što je, legalno govoreći, barrayarsko tlo. Što će nam onda oni? Sad kad smo uspjeli vratiti vas, a imamo i klona, cijela zavjera je propala. Stavimo ovu skupinu pod nadzor kao i ostale komarrske izbjeglice tu na Zemlji i više nam neće predstavljati nikakvu opasnost."

Galenijeve oči susrele su njegove, onda je skrenuo pogled, blijeda profila napeta od neizgovorenog dodatka: a tvoja karijera neće biti kompromitirana upadljivim javnim skandalom. I nećeš se morati suočiti sa svojim ocem. 'Ja... nisam siguran."

"Ja jesam", rekao je Miles samouvjereno. Pokretom je pozvao jednog Dendariija da im priđe. "Naredniče. Povedite gore nekoliko tehničara i izvucite sve iz onih kom-konzola. Na brzinu potražite ima li nekih tajnih dosjea. I kad ste već pri tome, pretražite kuću i pokušajte pronaći nekoliko protuskenerskih osobnih štitova na pojasovima, trebali bi biti negdje spremljeni. Odnesite ih komodoru Jeseku i recite mu da hoću da pronađe proizvođača. Čim javite da ste gotovi, odlazimo odavde."

Page 131: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

131

"Sad, to jest ilegalno", primijetila je Elli. "Što misliš da će učiniti, otići se požaliti policiji? Ne vjerujem u to. Ah - hoćete li možda na komkonzoli ostaviti kakvu poruku, satniče?"

"Ne", rekao je Galeni tiho nakon trenutka razmišljanja. "Nikakvih poruka."

"U redu."

Jedan Dendarii pružio je Milesovu slomljenom prstu prvu pomoć, umrtvivši mu ruku. Narednik se vratio za manje od pola sata, s protuskenerskim pojasovima prebačenim preko ramena i dobacio Milesu jedan disk s podacima. "Evo, gospodine."

"Hvala."

Galen se još nije vratio. S obzirom na sve, Miles je to smatrao dobrim.

Miles je kleknuo pokraj još svjesnog Komarranca, i prislonio mu ošamut na sljepoočnicu.

"Što ćete učiniti?" zakriještao je čovjek. Milesove usne su se raširile u smiješak, pucketajući i krvareći. "Pa, to je jasno - ošamutit ćemo vas, izletjeti iznad južne obale, i baciti vas dolje. Što drugo? Laku noć." Ošamut je zazujao, Komarranac se trgnuo i opustio. Dendariijski vojnik skinuo mu je lisice i Miles je ostavio obojicu Komarranaca polegnute jednog pored drugoga na podu garaže. Izišli su i brižljivo za sobom zaključali vrata garaže.

"Znači, natrag u veleposlanstvo da uhvatimo malo kopile", rekla je Elli Quinn smrknuto, pozivajući rutu do njihova odredišta na konzoli iznajmljenog automobila. Ostatak vojnika povukao se na prikrivene promatračke položaje.

Miles i Galeni su se smjestili. Galeni je djelovao isto toliko iscrpljeno koliko se i Miles osjećao.

"Kopile?" uzdahne Miles. "Ne. Bojim se da je to jedino što on nije."

"Prvo ga uhvatimo", promrmlja Galeni. "Definirat ćemo ga kasnije."

"Slažem se", reče Miles.

"Kako ćemo ući?" upitao je Galeni dok su se približavali veleposlanstvu kroz kasno jutarnje svjetlo.

"Samo jednim putem", reče Miles. "Kroz glavna vrata. Marširajući. Stani pred vratima, Elli."

Miles i Galeni su se pogledali i zahihotali. Milesova brada podosta je zaostajala za Galenijevom u svom razvoju - Galeni je, konačno, imao četiri dana prednosti - ali raspucane usne, masnice i osušena krv na njegovoj košulji su to nadoknađivali, smatrao je Miles, pridonoseći njegovu općem izgledu prljava propadanja. Osim toga, Galeni je u komarrskoj kući bio pronašao svoje čizme i jaknu odore, a Miles nije. Možda ih je odnio klon. Miles nije bio siguran koji od njih gore smrdi - Galeni je proveo dulje vrijeme u pritvoru, ali Milesu se činilo da se on jače znoji - a nije imao namjeru zamoliti Elli Quinn da ih omiriše i procijeni. Po Galenijevim trzavim usnicama i blistavim očima, Miles je zaključio kako on prolazi kroz istu

Page 132: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

132

odloženu reakciju luđačkog olakšanja kakva je kipjela i u njegovim vlastitim grudima. Bili su živi, i to je bilo čudo neviđeno.

Uskladili su svoje korake, uspinjući se uz rampu. Elli je išla za njima, sa zanimanjem proučavajući predstavu.

Stražar na ulazu refleksno je salutirao premda mu se zapanjenost širila licem. "Satnik Galeni! Vratili ste se! I, ovaj..." bacio je pogled na Milesa i zatvorio usta, "vi. Gospodine."

Galeni je bezizražajno uzvratio pozdrav. "Pozovite mi poručnika Vorpatrila, može? Samo Vorpatrila."

"Da, gospodine." Stražar veleposlanstva progovorio je u svoj ručni kom, ne skidajući pogled s njih; neprestano je postrance pogledavao u Milesa s vrlo zbunjenim izrazom lica. "Ovaj - drago mi je što ste se vratili, satniče."

"Drago mi je što sam se vratio, kaplare."

Tren kasnije, Ivan je iskočio iz dizalne cijevi i trčeći im prišao preko mramorom popločenog ulaza.

"Bože, gospodine, gdje ste bili?" povikao je, zgrabivši Galenija za ramena. Sa zakašnjenjem se pribrao i salutirao.

"Moja odsutnost nije bilo dobrovoljna, uvjeravam vas." Galeni se povukao za usnu resicu, trepćući, i prošao rukom kroz bradu, očito malo dirnut Ivanovim oduševljenjem. "A potankosti ću vam objasniti kasnije. Sada - poručniče Vorkosigan? Sada je možda dobar trenutak da iznenadimo vašeg, ovaj, drugog rođaka."

Ivan je bacio pogled na Milesa. "Znači, pustili su te?" Zagledao se bolje, onda se zabulji. "Miles..."

Miles mu je pokazao zube i povukao ga dalje od ušiju zapanjenog kaplara. "Sve će se razjasniti kad uhitimo drugog mene. Gdje sam ja, usput rečeno?"

Ivanove usne naborale su se s početkom užasa. "Miles... pokušavaš li ti to mene izludjeti? Nije ti baš smiješno..."

"Ne izluđujem te. I nije smiješno. Osoba s kojom si dijelio sobu proteklih četiri dana - to nisam bio ja. Ja sam dijelio sobu sa satnikom Galenijem. Jedna komarrska revolucionarna skupina pokušala ti je podmetnuti mog dvojnika, Ivane. Kreten je moj klon, stvarno. Nemoj mi reći da nisi ništa primijetio!"

"Pa..." reče Ivan. Vjerovanje i sve veća nelagoda počeli su mu natapati lice. "Jesi izgledao pomalo, ovaj, ne sasvim pri sebi, zadnjih nekoliko dana."

Elli je zamišljeno kimnula, očito suosjećajući u Ivanovoj zabuni.

"Na koji način?" upita Miles.

Page 133: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

133

"Pa... Vidio sam te kao manijaka. I vidio sam te kao depresivca. Ali nikad te nisam vidio - pa - neutralnog."

"Morao sam te pitati. I nisi ništa posumnjao? Bio je tako dobar?"

"Oh, počeo sam sumnjati već prve večeri!" "I?" zaskviči Miles. Došlo mu je da si počne čupati kosu. "I zaključio sam da je nemoguće. Konačno, ti si sam izmislio tu priču s klonom, prije samo nekoliko dana."

"A sad ću demonstrirati svoju nevjerojatnu sposobnost predviđanja. Gdje je?"

"Pa, zato sam se toliko i iznenadio što te vidim, znaš."

Galeni je sad stajao prekriženih ruku, oslonivši glavu na prste jedne šake; Miles mu nije mogao očitati usne, premda su se blago micale - možda je brojio do deset.

"Zašto, Ivane?" rekao je Galeni i pričekao.

"Bože moj, nije valjda već otišao na Barrayar, zar ne?" reče Miles užurbano. "Moramo ga zaustaviti—"

"Ne, ne", reče Ivan. "U pitanju su lokalci. Zato smo svi mi ovdje u takvoj gužvi."

"Gdje je on?" zarežao je Miles, posežući svojom zdravom rukom za Ivanovom zelenom odorom.

"Smiri se, to ti upravo pokušavam reći!" Ivan je bacio pogled na Milesovu šaku, pobijeljelih zglavaka. "Aha, to si sigurno ti. Lokalna policija je došla ovamo prije nekoliko sati i uhitila te - njega - koga god. Dobro, nije te uhitila, zapravo, ali imali su nalog za zadržavanje koji ti brani da napustiš njihovu legalnu jurisdikciju. Ti - on - je pobjesnio, jer je to značilo da ćeš propustiti svoj brod. Trebao si večeras otići. Oni su te zadržali radi ispitivanja pred gradskim istražnim tužiteljem, da ustanove ima li razloga da podnesu službenu optužbu."

"Optužbu zbog čega, o čemu ti to blebećeš, Ivane!"

"Pa, to i jest to, zato je to tako pimplavo. Negdje, nekako su kratko spojili pitanje veleposlanstava - došli su i uhitili tebe, poručnika Vorkosigana, pod sumnjom za zavjeru za umorstvo. Precizno govoreći, sumnjaju da si ti unajmio onu dvojicu nasilnika koji su prošlog tjedna u zračnoj luci pokušali ubiti admirala Naismitha."

Miles se ushodao u krug. "Ah. Ah. Aaargh!"

"Veleposlanik podnosi protestne note na sve strane. Naravno, nismo im mogli reći zašto smo uvjereni da griješe."

Miles je stisnuo Quinn za rame. "Ne paničari."

"Ne paničarim", primijeti Quinn. "Gledam tebe kako paničariš. To je puno zabavnije."

Miles si je pritisnuo čelo. "Dobro. Dobro. Počnimo od pretpostavke da još nije sve izgubljeno. Pretpostavimo da se mali nije uspaničio - da se nije slomio. Još. Pretpostavimo da se postavio na aristokratski pijedesetal i da im dijeli same nemam-komentara. To bi mu

Page 134: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

134

dobro išlo, uvjeren je da se Vorovi tako i trebaju ponašati. Mali kreten. Pretpostavimo da se još drži."

"Pretpostavljaj koliko hoćeš", primijeti Ivan. "I što onda?"

"Ako požurimo, možemo spasiti—" "Tvoju reputaciju?" reče Ivan.

"Tvog... brata?" usudio se spomenuti Galeni.

"Naše kože?" reče Elli.

"Admirala Naismitha", dovršio je Miles. "On je ovog trena najugroženiji." Milesov pogled susreo se s Ellinim; njezine obrve podigle su se u sve većoj brizi. "Ključna riječ je krinka, kao u uništena, ili, samo možda, osigurana zauvijek."

"Ti i ja", kimnuo je Galeniju, "se prvo moramo očistiti. Vidimo se ovdje za petnaest minuta. Ivane, donesi mi sendvič. Dva sendviča. Povest ćemo te sa sobom radi mišića." Toga je Ivan imao u izobilju. "Elli, ti voziš."

"Vozim kamo?" upita Quinn.

"U Asizu. Idemo spasiti jadnog, neshvaćenog poručnika Vorkosigana. Koji će se zahvalno vratiti s nama, htio on to ili ne. Ivane, bolje ponesi i jedan hiposprej s dva kubika tolizona, a ne samo sendviče."

"Stani malo, Miles", rekao je Ivan. "Ako ga veleposlanik nije mogao osloboditi, zašto misliš da ćemo mi to moći?"

Miles se osmjehnuo. "Ne mi. Admiral Naismith."

Londonska gradska Asiza bila je velika crna kristalna zgrada stara oko dva stoljeća. Tragovi slične arhitekture neujednačeno su se pojavljivali u tom okrugu s građevinama još starijih stilova, pokazujući tragove bombardiranja i vatre Petih građanskih nemira. Urbana obnova kao da je uvijek morala čekati na neku katastrofu. London je bio tako prepun, natrpana slagalica razdoblja koja su se preklapala, a Londončani su se tvrdoglavo držali djelića svoje prošlosti; postojao je čak i komitet za spas neobično ružnih raspadnutih ostataka kasnog dvadesetog stoljeća. Miles se zapitao hoće li Vorbarr Sultana, koja se trenutačno luđački širila, za tisuću godina izgledati isto tako, ili će uništiti svoju povijest u žurbi da se modernizira.

Miles je zastao u golemom prilazu Asize, da bi popravio dendariijsku admiralsku odoru. "Djelujem li pristojno?" upitao je Quinn.

"Zbog brade djeluješ, ovaj..."

Miles je bio samo užurbano potkresao rubove. "Otmjenije? Starije?"

"Propalo."

"Ha."

Njih četvero otišli su dizalnom cijevi na devedeset i sedmi kat.

Page 135: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

135

"Odaja W", uputila ih je recepcijska ploča nakon što je pretražila svoje podatke. "Odjeljak 19."

Odjeljak 19 sadržavao je osigurani euronetni terminal legalnog računala i jedno živo biće, ozbiljnog mladog čovjeka.

"Ah, istražitelju Reed." Elli mu se ljubazno osmjehnula dok su ulazili. "Opet se susrećemo."

Najkraći pogled pokazao je da je istražitelj Reed sam. Miles je pročistio grlo od tračka panike.

"Istražitelj Reed je zadužen za istraživanje onog neugodnog incidenta u zračnoj luci, gospodine", objasnila je Elli pogrešno shvativši Milesovo gušenje kao zahtjev za upoznavanjem i vraćajući se u svoje profesionalno ponašanje. "Istražitelju Reed, admiral Naismith. Kad sam zadnji put bila ovdje dugo smo razgovarali."

"Shvaćam", rekao je Miles. Zadržao je svoje lice bezizražajno pristojnim.

Reed je iskreno buljio u njega. "Nevjerojatno. Dakle, vi, ste stvarno Vorkosiganov klon!"

"Radije razmišljam o njemu kao o svome bratu blizancu", dobacio je Miles, "u drugom koljenu. Općenito najviše volimo ostati što više možemo udaljeni jedan od drugoga. Vidim da ste razgovarali s njim."

"I to prilično podrobno. Nisam ga smatrao pretjerano voljnim za suradnju." Reed je nesigurno šetao pogledom od Milesa do Elli pa do dvojice Barrayaraca u odorama. "Tvrdoglav. I zapravo, prilično neugodan."

"To bih i očekivao. Stali ste mu na muku. Prilično je osjetljiv kad sam ja u pitanju. Više voli da ga se ne podsjeća na moje neugodno postojanje."

"Ah? Zašto?"

"Bratski sukobi", izbjegao je Miles. "Ja sam dospio dalje u svojoj vojnoj karijeri nego on u svojoj. On to smatra prigovorom, mrljom na svojim savršeno razumnim dostignućima..." Bože, neka mi netko da neki drugi šlagvort -Reedov pogled postajao je sve oštriji.

"Prijeđite na stvar, molim vas, admirale Naismith", zarežao je satnik Galeni.

Hvala. "Upravo tako. Istražitelju Reed - ne pretvaram se da smo Vorkosigan i ja prijatelji, ali kako ste nadošli na ovu čudnu zabludu da bi on pokušao srediti moju prilično neprijatnu smrt?"

"Vaš slučaj nije bio jednostavan. Dvojica potencijalnih ubojica", Reed je pogledao prema Elli "nisu nam mogli ništa reći. Pa smo se okrenuli drugim tragovima."

"Ne valjda Lise Vallerie? Bojim se da sam kriv što sam je malo zaveo. Malo pretjeran smisao za humor, bojim se. To mi je mana..."

"Koju svi moramo podnositi", promrmljala je Elli.

Page 136: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

136

"Vallerijine sugestije su mi se činile zanimljivim, ne definitivnim", reče Reed. "U prošlosti sam otkrio da je ona brižljiv istražitelj u svoju korist. Ne ograničavaju je određena pravila ponašanja koja mogu zaustaviti, recimo mene. I vrlo je spremna pomoći kad se radi o zanimljivim pitanjima."

"I što istražuje ovih dana?" upitao je Miles.

Reed mu je pružio bezizražajan pogled. "Ilegalno kloniranje. Možda biste joj vi mogli dati neke savjete."

"Ah - bojim se da su moja iskustva nekih dva desetljeća zastarjela, ne bi joj koristila."

"Pa, to se mene uostalom i ne tiče. U ovom slučaju, trag je bio vrlo objektivan. Jedan zračni automobil je viđen kako odlazi iz zračne luke u vrijeme napada, ilegalno prolazeći kroz prostor kontrole leta. Uspjeli smo ga pratiti do barrayarskog veleposlanstva."

Narednik Barth. Galeni je djelovao kao da bi najradije pljunuo; Ivan je poprimio onaj ugodan, blago idiotski izraz lica koji mu je u prošlosti znao tako dobro poslužiti da izbjegne optužbe za odgovornost.

"Oh, to", reče Miles lako. "To je samo uobičajeno dosadno barrayarsko nadgledanje, uvijek me prate. Iskreno govoreći, veleposlanstvo koje bih ja osumnjičio za umiješanost u ovo bilo bi cetagandansko. Nedavni dendariijski potezi u njihovom interesnom području - daleko izvan vaše jurisdikcije - nimalo im se nisu svidjeli. Ali to je optužba koju nisam mogao dokazati i zato sam se zadovoljio time da to ostavim u rukama vaših ljudi."

"Ah, nevjerojatna spasilačka operacija na Dagooli. Čuo sam za to. Vrlo uvjerljiv motiv."

"Znatno bolji, usudio bih se reći, nego neke stare priče koje sam povjerio Lisi Vallerie. Ispravlja li to cijeli nesporazum?"

"A dobijate li vi nešto za uzvrat za vaše ljubazne usluge barrayarskom veleposlanstvu, admirale?"

"Osjećaj da sam učinio dobro djelo? Ne, u pravu ste, upozorio sam vas na svoj smisao za humor. Recimo samo da mi je nagrada dovoljna."

"Ništa što bi se moglo shvatiti kao ometanje pravde, nadam se?" Reedove obrve su se suho podigle.

"Ja sam žrtva, sjećate se?" Miles se ugrizao za jezik. "Moja nagrada nema nikakve veze s londonskim krivičnim zakonom, uvjeravam vas. U međuvremenu, mogu li vas zamoliti da vratite jadnog poručnika Vorkosigana na skrb, recimo, njegovu nadređenom časniku, satniku Galeniju?"

Reedovo lice bilo je studija sumnjičavosti, napetost mu se umnogostručila. Što ne valja, prokletstvo? zapitao se Miles. Ovo bi ga trebalo umiriti...

Reed je ispružio ruke, zavalio se u sjedalu i nagnuo glavu. "Poručnik Vorkosigan je prije sat vremena otišao s čovjekom koji se predstavio kao satnik Galeni."

Page 137: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

137

"Aaah..." reče Miles. "Postariji čovjek u civilnoj odjeći? Prosijeda kosa, teške građe?"

"Da..."

Miles je duboko udahnuo, ukočeno se smješkajući. "Hvala vam, istražitelju Reed. Nećemo više trošiti vaše dragocjeno vrijeme."

Kad su se opet našli u hodniku, Ivan je rekao: "A što sad?"

"Ja mislim", reče satnik Galeni, "da je vrijeme za povratak u veleposlanstvo. Da pošaljemo puni izvještaj u stožer."

Potreba za priznanjem, ha? "Ne, ne, nikad nemoj slati međuizvješća", reče Miles. "Samo krajnje. Međuizvješća obično rezultiraju naredbama. Koje onda moraš ili poslušati ili potrošiti dragocjeno vrijeme i energiju da ih izbjegneš, a vrijeme bi mogao iskoristiti da riješiš problem."

"Zanimljiva zapovjedna filozofija; moram to zapamtiti. Dijelite li i vi takvo mišljenje, zapovjednice Quinn?"

"O, da."

"Dendariijski plaćenici mora da su fascinantna jedinica za rad."

Quinn se nasmiješila. "I meni se tako čini."

DVANAESTO POGLAVLJE

Svejedno su se vratili u veleposlanstvo; Galeni da pokrene svoje ljude u opću istragu, protiv sad već izrazito sumnjiva, kurirskog časnika, Miles da se presvuče u barrayarsku zelenu odoru i posjeti liječnika pri veleposlanstvu kako bi mu konačno namjestili ruku kako treba. Ako nakon ove gužve u njegovu životu nastane neko zatišje, razmišljao je Miles, možda bi bilo najbolje da si uzme vremena i ode sintetikom zamijeniti kosti i zglobove ruku i šaka. Sređivanje nogu bilo je bolno i dosadno, ali odlaganje da to isto napravi i s rukama neće situaciju nimalo popraviti. A stvarno se više nije mogao pretvarati da će još imalo rasti.

Pomalo snužden zbog takvih misli, izišao je iz klinike veleposlanstva i prošetao do podzemne etaže ureda Sigurnosti. Našao je Galenija kako sjedi sam za svojim kom-konzolnim stolom, nakon što je proizveo čitavu mećavu naredbi koje su poslale njegove podređene u svim smjerovima. Svjetla u uredu bila su prigušena. Galeni se zavalio u stolcu podigavši prekrižene noge na stol. Miles je imao dojam da bi u ruci radije imao nešto oštro i alkoholno umjesto svjetlosne olovke koju je prevrtao po prstima.

Page 138: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

138

Kad je Miles ušao, Galeni mu se blijedo nasmiješio, sjeo uspravno i počeo tapkati olovkom po stolu. "Razmišljao sam, Vorkosigan. Bojim se da nećemo moći izbjeći uplitanje lokalnih vlasti u cijelu ovu priču."

"Volio bih da to ne učinite, gospodine." Miles je privukao stolac i zajašio ga, prekriživši ruke na naslonu. "Uvucite njih u priču i posljedice više neće biti pod našom kontrolom."

"Trebala bi nam mala vojska da sad pronađemo onu dvojicu negdje na Zemlji."

"Ja imam jednu malu vojsku", podsjetio ga je Miles, "koja je upravo pokazala svoju djelotvornost kod ovakvih stvari, čini mi se."

"Ha. Istina."

"Neka veleposlanstvo unajmi dendariijske plaćenike da pronađu naše... nestale osobe."

"Unajmi? Mislio sam da ih Barrayar već plaća."

Miles je nevino zatreptao. "Ali, gospodine, dio je njihova prikrivenog statusa i to što je taj odnos nepoznat čak i samim Dendariima. Ako ih veleposlanstvo unajmi, sa službenim ugovorom za ovaj posao, to je - da tako kažem, krinka na krinku."

Galeni je ironično podigao obrve. "Shvaćam. A kako njima misliš objasniti svoga klona?"

"Ako bude potrebno, kao klona - admirala Naismitha."

"Sad vas je već trojica?" rekao je Galeni sumnjičavo.

"Samo ih pošaljite da pronađu vašeg - da pronađu Ser Galena. Gdje je on, tamo će biti i klon. Jednom je već upalilo."

"Ha", reče Galeni.

"Ima samo jedna stvar", dodao je Miles. Zamišljeno je prošao jednim prstom po vrhu naslona stolca. "Ako ih konačno uspijemo uhvatiti - što zapravo namjeravamo učiniti s njima?"

Svjetlosna olovka je tapkala. "Postoje", rekao je Galeni, "samo dvije ili tri mogućnosti. Kao prvo, može ih se uhititi, suditi im, i zatvoriti ih za zločine koje su počinili ovdje na Zemlji."

"U tom procesu", primijetio je Miles ozbiljno, "krinka admirala Naismitha kao navodno nezavisnog poduzetnika bit će gotovo sigurno kompromitirana, njegov pravi identitet javno obznanjen. Ne mogu se pretvarati da barrayarsko Carstvo ovisi o dendariijskim plaćenicima, ali Sigurnost nas je u prošlosti smatrala korisnima. Zapovjedništvo bi moglo - nadam se da bi moglo - smatrati tako nešto slabom zamjenom. Osim toga, je li moj klon zaista počinio neke zločine za koje bi ga se moglo zadržati? Mislim da bi mogao čak biti i maloljetan, po eurozakonskim propisima."

"Druga mogućnost", recitirao je Galeni. "Otmemo ih i tajno ih vratimo na Barrayar, gdje im se sudi, izbjegavši time zemaljski zakon o neizručivanju. Kad bismo dobili neku naredbu s

Page 139: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

139

više instance, pretpostavljam da bi otprilike ovako nekako zvučao minimalni odgovarajuće paranoičan odgovor Sigurnosti."

"Gdje im se sudi", reče Miles, "ili ih se na neodređeno vrijeme strpa u neku rupu... Za mog - brata, to ne bi moralo biti tako loše kao što bi se u prvi čas pomislilo. On ima prijatelje na vrlo visokim mjestima. Ako uspije izbjeći da ga prije svega, na putu, ne ubije neki - pretjerano uzbuđen podređeni." Galeni i Miles izmijenili su pogled. "Ali nitko neće intervenirati za vašeg oca. Barrayar je oduvijek smatrao kako su sva umorstva u Komarrskoj pobuni bila civilni zločini, a ne ratna djela, a on nikad nije pružio zakletvu odanosti ni potpao pod amnestiju. Optužit će ga za ozbiljne zločine. Neizbježno će uslijediti njegovo pogubljenje."

"Neizbježno." Galeni je napućio usnice, zagledan u vrhove svojih čizama. "Treća mogućnost je - kao što si rekao - da stigne naredba da ih se tajno ubije."

"Kriminalnim naredbama moguće se uspješno oduprijeti", primijetio je Miles, "ako imate dovoljno jak želudac za to. Vrhovno zapovjedništvo, na svu sreću, nije više tako slobodno s takvim stvarima kao što je bilo u vrijeme cara Ezara. Predlažem vam i četvrtu mogućnost. Možda bi bilo bolje da uopće ne uhvatimo te - nezgodne rođake."

"Iskreno, Miles, ako ne uspijem izvući Ser Galena, moja karijera će iščeznuti. Sigurno sam već i sada sumnjiv jer ga nisam uspio pronaći tijekom protekle dvije godine. Tvoja ideja graniči - ne s neposlušnošću, to je izgleda tvoj normalan način rada - već s nečim još gorim."

"A što je s tvojim prethodnikom ovdje, koji ga nije uspio otkriti proteklih pet godina? I ako ga i izvučeš sada, hoće li to imalo pridonijeti tvojoj karijeri? Bit ćeš sumnjiv u svakom slučaju, u mislima onih koji žele biti sumnjičavi."

"Volio bih", Galenijevo lice imalo je povučen, mrtvački miran izraz, glas mu se pretvorio u zamišljeni mrmor, "volio bih da je ostao mrtav. Njegova prva smrt bila je puno bolja, slavna u vrelini bitke. Imao je svoje mjesto u povijesti, a ja sam bio sam, prebolio sam gubitak, nisam imao ni oca ni majke koji bi me mučili. Kakva je sreća što znanost nije uspjela dovesti ljude do besmrtnosti. Velik je blagoslov što možemo prerasti stare ratove. I stare ratnike."

Miles je razmišljao o problemu. U zatvoru na Zemlji, Galen bi uništio i Galenijevu karijeru i karijeru admirala Naismitha, ali bi ostao živ. Poslan na Barrayar, umro bi: Galenijeva karijera bila bi u nešto boljem položaju, ali Galeni sam - ne bi ostao posve zdrav, Miles je u to bio poprilično uvjeren. Ocoubojica ne bi imao duševnog mira neophodnog da služi budućim kompliciranim potrebama Komarra, to je sigurno. Ali Naismith bi preživio, šaputale su njegove misli izazovno. Ostavljeni na slobodi, uporni Galen i Mark ostajali su prijetnja nepoznatih, i stoga neprihvatljivih, razmjera; ako Miles i Galeni ništa ne poduzmu, vrhovno zapovjedništvo će im nedvojbeno oduzeti mogućnost izbora, izdajući tko zna kakve naredbe koje će zapečatiti sudbinu onih koje su vidjeli kao neprijatelje.

Milesu se gadila pomisao o žrtvovanju Galenijeve karijere tom otrcanom starom revolucionaru koji je odbijao odustati. Ali Galenovo uništenje bi isto tako škodilo Galeniju, jednako tako sigurno. Prokletstvo, zašto se stari nije mogao umiroviti negdje u nekom tropskom raju, umjesto da se povlači uokolo i stvara nevolje za mlađu generaciju s obrazloženjem, sigurno, kako je to dobro za njih? Prisilna mirovina za revolucionare, to je ono što bi im sad trebalo.

Page 140: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

140

Kako se odabire kad su svi izbori loši?

"Ovaj izbor je moj", rekao je Galeni. "Morat ćemo krenuti po njih."

Zagledali su se jedan u drugoga, obojica jako umorni.

"Kompromis", predložio je Miles. "Pošaljimo dendariijske plaćenike da ih pronađu, prate i promatraju. Nemojmo ih još za sada pokušavati pokupiti. To će ti dopustiti da upregneš sve resurse veleposlanstva na rješavanje problema kurira, što je u svakom pogledu čisto interna barrayarska stvar."

Nastala je tišina. "Slažem se", rekao je Galeni konačno. "Ali što god da se na kraju dogodi - volio bih da to obavimo brzo."

"Slažem se", reče Miles.

Miles je pronašao Elli u kafeteriji veleposlanstva. Sjedila je sama, umorno i pomalo beznadno naslonjena nad ostacima večere, ne obazirući se na prikrivene poglede i nesigurne osmijehe različitih članova diplomatskog osoblja. Dograbio je sendvič i čaj i kliznuo u sjedalo nasuprot njoj. Ruke su im se načas sastale preko stola, onda ona opet osloni bradu na dlanove, podbočivši se na laktove.

"Pa, što je sljedeće?" upitala je.

"Koja je u vojsci tradicionalna nagrada za dobro obavljen posao?"

Njezine tamne oči su se nasmiješile. "Sljedeći posao."

"Upravo tako. Uvjerio sam satnika Galenija da dopusti dendariijskim plaćenicima pronaći Galena, kao što ste pronašli i nas. Usput rečeno, kako ste nas zapravo pronašli?"

"Rad, rad i samo rad. Počeli smo prolazeći kroz onu gomilu podataka koju si nam poslao iz veleposlanstva, svi oni dosjei o Komarrancima. Eliminirali smo one koji su bili vrlo detaljni, malu djecu i tome slično. Onda smo ekipu s obavještajnog računala spustili na kopno da se probije u ekonomsku mrežu i pokrade kreditne dosjee, i u eurozakonsku mrežu - dakle, to je bilo teško - da pokrade kriminalne dosjee i počeli smo tražiti anomalije. Tako smo pronašli i prvi trag. Prije otprilike godinu dana, jedan sin komarrskog izbjeglice, rođen na Zemlji, uhićen je zbog nekog manjeg prijestupa ali imao je neregistrirani ošamut. Budući da to nije smrtonosno oružje, dobio je samo globu i, što se eurozakona ticalo, to je bilo to. Ali ošamut nije bio zemaljske proizvodnje. Radilo se o starom bar-rayarskom vojnom modelu.

Počeli smo ga slijediti, i tjelesno i preko kompjuterske mreže, otkrivajući tko su mu prijatelji, ljudi koji nisu bili u računalu veleposlanstva. Slijedili smo istovremeno i nekoliko drugih tragova koji nisu dali rezultata. Ali u tom trenutku sam ja dobila jednu ideju kojoj nisam mogla odoljeti. Jedan od ljudi s kojima je klinac često bio u kontaktu, čovjek po imenu Van der Poole, bio je registriran kao useljenik s planeta Frost IV. E sad, tijekom one istrage od prije nekoliko godina, kad se radilo o ukradenim genima, prošla sam kroz Jacksonovo Skrovište—"

Miles je kimnuo, sjećajući se.

Page 141: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

141

"Pa sam znala da tamo možeš kupiti potpuno dokumentiranu prošlost - jedna od onih malih, visoko profitabilnih usluga koje neki laboratoriji tamo prodaju zajedno s novim licima, glasovima, otiscima prstiju i retina što i inače nude. Jedan od planeta koje često koriste za takve stvari je Frost IV zato što je jedan snažan potres prije dvadeset osam godina potpuno uništio njihovu kompjutersku mrežu - a da se ne spominje ostatak mjesta. Puno potpuno legalnih ljudi koji su otišli s Frosta IV imaju isprave koje je nemoguće provjeriti. Ako imaš više od dvadeset osam godina, Jacksonovo Skrovište ti može sve srediti. Tako da, kad god vidim nekoga iznad određenog godišta tko tvrdi da je s Frosta IV, automatski postajem sumnjičava. Van der Poole je ispao Galen, naravno."

"Naravno. Usput rečeno, i moj klon je još jedan divan proizvod Jacksonova Skrovišta."

"Ah. Sve se slaže. Kako je to zgodno."

"Čestitam i tebi i čitavom obavještajnom odjelu. Podsjeti me da to pretvorim u službenu izjavu, prvi sljedeći put kad dođem na Trijumf."

"A kad će to biti?" Zagrizla je komad leda sa dna svoje čaše i zavrtjela ostatak u čaši, trudeći se da djeluje zainteresirana samo profesionalno.

Usne bi joj bile hladne i aromatične... Miles se i sam s naporom vratio u profesionalni stav, svjestan znatiželjnih pogleda ljudi iz veleposlanstva koji su ih promatrali. "Ne znam. Sigurno je da ovdje još nismo gotovi. Trebali bismo svakako sve nove podatke koje su Dendarii prikupili prebaciti natrag u dosjee veleposlanstva. Ivan sad radi na onome što smo izvukli iz Galenove komkonzole. Ovaj put će biti teže. Galen - Van der Poole - će se skrivati. A on je imao podosta iskustva s ozbiljnim nestajanjem. Ali ako, i kad ga pronađete - ovaj - javite to izravno meni. Ja ću to prijaviti veleposlanstvu."

"Što ćeš to javiti veleposlanstvu?" upitala je Elli, svjesna njegovih neizrečenih tonova.

Miles je stresao glavom. "Još nisam siguran. Možda sam preumoran da bih mogao razmišljati. Vidjet ćemo hoće li sve to imati nešto više smisla ujutro."

Elli je kimnula i ustala.

"Kamo ideš?" upitao je Miles prepadnuto.

"Natrag na Trijumf, da pokrenem stvari, naravno."

"Ali možeš ih poslati - Tko je gore na dužnosti ovog časa?"

"Bel Thorne."

"Fino, fino. Idemo pronaći Ivana, možemo odavde pokrenuti razmjenu podataka uskim trakom i poslati naredbe." Proučavao je tamne krugove pod njezinim blistavim očima. "Uostalom, koliko dugo si ti na nogama?"

"Oh, otprilike zadnjih, ovaj", bacila je pogled na sat, "tridesetak sati."

"Tko to ne zna delegirati posao, zapovjednice Quinn? Pošalji naredbe, a ne sebe. I odspavaj malo prije nego što i ti počneš griješiti. Pronaći ću ti neki ležaj tu u

Page 142: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

142

veleposlanstvu—" susrela mu je pogled, odjednom nasmiješena. "Ako hoćeš", dodao je Miles užurbano.

"Hoću?" rekla je tiho. "To bi mi odgovaralo."

Posjetili su Ivana, zakopana za svojom komkonzolom, i ostvarili sigurnu vezu za prijenos podataka s Trijumfa. Ivanu je, primijetio je Miles presretno, ostalo još gomila posla. Ispratio je Elli uz dizalnu cijev do njihove sobe.

Elli se zaletjela u kupaonicu. Dok je vješao odoru, Miles je pronašao svoju mačju deku, zguranu u tamni kut njegova ormara, vjerojatno na mjestu gdje ju je njegov prestravljeni klon bacio još one prve noći. Crno krzno se rastopilo u oduševljenom predenju čim ga je podigao na ruke. Brižljivo ga je rasprostro po krevetu, tapšući ga da ga namjesti. "Eto."

Elli je izašla ispod tuša u začudno kratkom roku, prstima raščešljavajući kratku mokru kosu, ručnika primamljivo prebačena preko bokova. Ugledala je mačju deku, nasmiješila se, skočila na nju i pogladila je nožnim prstima. Deka je zadrhtala i počela presti još glasnije.

"Ah", dahnuo je Miles, promatrajući Elli i deku s osjećajem savršenog zadovoljstva. A onda se sumnja uvukla u njegov rajski vrt. Elli se sa zanimanjem ogledavala po sobi. "Je li ovo, ovaj, prvi put da si tu?" upitao je tonom za koji se nadao da zvuči bezbrižno.

"Aha. Ne znam zašto sam očekivala nešto srednjovjekovno. Izgleda kao hotelska soba; više nego što bih očekivala od Barrayara."

"Ovo je Zemlja", istaknuo je Miles, "a Vrijeme izolacije je prošlo prije više od stotinu godina. Imaš neke jako čudne zamisli o Barrayaru. Ali samo sam se pitao je li te moj klon kad, ovaj... sigurna si da nije bilo uopće nikakve razlike, tijekom ta četiri dana? Bio je tako dobar?" Nesretno se nasmiješio, sa strepnjom čekajući njezin odgovor. A što ako zaista nije ništa primijetila? Zar je on zaista tako jednostavan i proziran da ga svatko može odigrati? Još gore, što ako je primijetila razliku - i klon joj se više sviđao...?

Elli je djelovala kao da joj je neugodno. "Primijetila jesam. Ali da skočim od toga što mi se čini da s tobom nešto nije u redu do toga da shvatim kako to nisi ti... možda, da smo proveli više vremena zajedno. Razgovarali smo samo preko kom-veze, osim jedanput, dva sata, kad smo išli u grad osloboditi Danija i njegovu veselu družinu od lokalne policije, a onda sam mislila da si poludio. Kasnije sam zaključila da sigurno nešto spremaš, samo da meni nisi ništa rekao jer sam..." glas joj se odjednom smanjio, "iz nekog razloga izgubila tvoju naklonost."

Miles je proračunao i odahnuo s olakšanjem. Znači da klon nije imao vremena da... ovaj. Suho joj se nasmiješio.

"Znaš, kad me ti pogledaš", nastavila je s objašnjavanjem, "osjećam se - pa - dobro. Ne u onom toplom i mekom smislu, premda ima i toga—"

"Toplo i meko", uzdahnuo je Miles zadovoljno, oslanjajući se na nju.

"Prestani se zafrkavati, ozbiljna sam." Ali svejedno ga je obujmila rukama. Čvrsto, kao da je spremna smjesta se boriti s bilo kojim stvorom koji bi ga mogao pokušati opet oteti od

Page 143: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

143

nje. "Dobro, kao -ja mogu sve. Sposobna sam. Uz tebe se prestajem bojati. Prestajem se bojati pokušati, prestajem se bojati što bi drugi mogli pomisliti. Tvoj - klon, bože dragi, kakvo je olakšanje znati da je to klon - me natjerao da se počnem pitati što nije u redu sa mnom. Premda, kad pomislim kako su te se lako dokopali, one noći u praznoj kući, mogla bih—"

"Sšš", Miles joj je jednim prstom začepio usta. "S tobom je sve u redu, Elli", rekao je, ugodno prigušeno. "Ti si naprosto savršena Quinn." Njegova Quinn...

"Shvaćaš što mislim? Pretpostavljam da ti je to spasilo život. Bila sam te - njega - namjeravala obavijestiti o rezultatima lova na Galenija ili ti bar dati neki međuizvještaj o nedostatku napretka. Što bi njemu bila prva vijest da uopće tražimo Galenija."

"I što bi on onda odmah zaustavio."

"Upravo tako. Ali onda, kad se učinilo da imamo dobar trag - htjela sam biti sigurna. Sačuvati stvari, iznenaditi te krajnjim rezultatom, uredno zamotanim i s masnicom na vrhu - opet osvojiti tvoje poštovanje, da budem iskrena. Na određeni način, on me sam spriječio da ga obavijestim."

"Ako ti je to ikakva utjeha, nije se radilo o tome što mu se nisi svidjela. Prestravio se od tebe. Tvoje lice - da ne spominjem i sve ostale tvoje dijelove - tako djeluje na neke ljude."

"Da, lice..." Ruka joj se podigla do obraza, samo napola svjesno, onda se blaže spusti i zamrsi mu kosu. "Mislim da si točno odredio što je djelovalo tako pogrešno. Ti si me poznavao kad sam još imala svoje staro lice, i onda kad uopće nisam imala lice, i sada s ovim novim licem, i samo za tebe, sve je to bilo isto lice."

Njegova neprevijena ruka ocrtala je luk njezinih obrva, savršeni nos, zastala kod usana da prikupi poljubac, zatim se spustila niz idealni kut njezine brade do svilenkaste kože grla. "Da, to lice... onda sam bio mlad i glup. U tom trenutku je djelovalo kao dobra ideja. Tek kasnije sam shvatio da bi to za tebe mogao biti i hendikep."

"I ja", uzdahne Elli. "Prvih šest mjeseci bila sam oduševljena. Ali drugi put kad mi se vojnik pokušao nabacivati umjesto da posluša moju naredbu, znala sam da definitivno imam problem. Morala sam otkriti i samu sebe naučiti svim vrstama trikova, kako bih ljude natjerala da odgovaraju na moju nutrinu, a ne vanjštinu."

"Shvaćam", reče Miles.

"Bogme, ti bi to i morao shvatiti." Načas se zagledala u njega kao da ga vidi prvi put, onda mu spusti poljubac na čelo. "Tek sam sad shvatila koliko sam tih trikova zapravo pokupila od tebe. Koliko te volim!"

Kad su izronili po zrak nakon poljupca koji je uslijedio, Elli je ponudila: "Masaža?"

"Ti si san svakog pijanca, Quinn." Miles se bacio u krzno, na lice, i pustio je da mu radi što god želi. Pet minuta u njezinim snažnim rukama odvojilo bi ga od svih ambicija osim dvije. Kad je te dvije zadovoljio, oboje su zaspali kao klade, neuznemireni bilo kakvim ružnim snom kojeg bi se Miles kasnije sjetio.

Page 144: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

144

Miles se mamurno probudio na zvuk kucanja na vratima.

"Gubi se, Ivane", zastenjao je u meso i krzno koje je držao. "Idi spavati nekamo na klupu, ha...?"

Meso ga je odlučno streslo da ga razbudi. Elli je upalila svjetlo, izišla iz kreveta, uvukla se u crnu majicu i sive hlače i otapkala do vrata, ne obazirući se na Milesovo promrmljano: "Ne, ne, nemoj ga pustiti unutra..." Kucanje je postalo glasnije i upornije.

"Miles!" Ivan je zamalo pao kroz vrata. "Oh, bok, Elli. Miles!" Ivan ga je stresao za rame.

Miles se pokušavao sakriti pod svojim krznom. "U redu, evo ti tvoj krevet", mrmljao je. "Ne moraš me zatutkati..."

"Diži se, Miles!"

Miles je izvukao glavu na površinu, očiju stisnutih da ih obrani od svjetla. "Zašto? Koliko je sati?"

"Otprilike ponoć."

"Fuj." Opet je potonuo. Tri sata sna jedva da se računalo, nakon svega što je prošao u posljednja četiri dana. Iskazujući crtu bezočne okrutnosti na koju Miles prije nije ni posumnjao, Ivan je izvukao živo krzno iz njegovih stisnutih ruku i bacio ga u stranu.

"Moraš ustati", ustrajao je Ivan. "Obuci se. Oguli te gljivice s lica. Nadam se da ovdje negdje imaš čistu odoru—" Ivan je rovao po njegovu ormaru. "Evo je!"

Miles je tupo prihvatio zeleno tkanje koje mu je Ivan dobacio. "Veleposlanstvo gori?" upitao je.

"Skoro. Elena Bothari-Jesek se upravo vratila s Tau Cetija. Nisam znao čak ni da si je poslao!"

"Oh!" Miles se razbudio. Quinn se dosad već do kraja obukla, uključujući i čizme, i provjeravala ošamut u futroli. "Da. Moram se obući, aha. Ali brada joj neće smetati."

"Budući da je nećeš izgrepsti", promrmljala je Elli ispod glasa, odsutno si češući bedro. Miles je prigušio smiješak; jedan njezin kapak mu je namignuo.

"Ona možda ne", rekao je Ivan smrknuto, "ali sumnjam da bi se komodor Destang oduševio."

"Destang je ovdje?" Miles se do kraja razbudio. Po svemu sudeći, još mu je preostalo malo adrenalina. "Zašto?" A onda se sjetio nekih sumnji koje je bio uključio u izvješće što ga je poslao s Elenom i shvatio je zašto bi šef Sigurnosti Sektora II mogao naći za shodno da osobno vodi istragu. "O, Bože... moram mu objasniti kako stoje stvari prije nego što strijelja jadnog Galenija po kratkom postupku—"

Utrčao je u ledene iglice tuša; Elli mu je, dok je izlazio, gurnula šalicu kave u onu ruku koja nije bila omotana zavojem, a kad se obukao, proučila je rezultat.

Page 145: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

145

"Sve je u redu osim lica", obavijestila ga je, "a s tim ne možeš ništa učiniti."

Prošao je rukom preko svoje ogoljele brade. "Nije mi valjda negdje nešto promaklo?"

"Ne, divila sam se masnicama. I očima. Vidjela sam čišće oči na narkićima koji su tri dana na suhom."

"Baš ti hvala."

"Sam si pitao."

Dok su silazili dizalnom cijevi, Miles je razmišljao o onome što je znao o Destangu. Njegovi prethodni dodiri s komodorom bili su kratki, službeni i, koliko je Miles znao, zadovoljavajući za obje strane. Zapovjednik Sigurnosti Sektora II bio je iskusan časnik, navikao na obavljanje različitih dužnosti - usklađivanje prikupljanja informacija, nadzor nad osiguranjem barrayarskih veleposlanstava i važnih osoba koje bi im došle u posjet, povremeno spašavanje barrayarskih podanika u nevolji - s malo izravnog nadzora s udaljenog Barrayara. Za vrijeme dvije-tri operacije koje su Dendarii bili proveli u područjima Sektora II, naredbe i novac su uredno dolazili, a Milesova završna izvješća odlazila, bez ikakva zastoja unutar Destangove zapovjedne nadležnosti.

Kad su Miles, Ivan i Elli ušli u Galenijev ured, komodor Destang sjedio je u Galenijevu stolcu za Galenijevom komkonzolom. Satnik Galeni je stajao, premda je kraj zida bilo još slobodnih stolaca; njegov ukočeni položaj podsjećao je na šuplji oklop, oči su mu bile zasjenjene a lice bezizražajno kao vizir. Elena Bothari-Jesek nesigurno je lebdjela u pozadini, sa zabrinutim izrazom nekoga tko promatra razvoj događaja koje je sam pokrenuo ali više nema nikakav nadzor nad njima. Oči su joj se osvijetlile olakšanjem kad je ugledala Milesa. Salutirala je - neispravno, budući da on nije bio u dendariijskoj odori; bilo je to više prešutno prenošenje odgovornosti, kao netko tko se rješava vreće živih zmija. Evo, sve je tvoje... Uzvratio joj je kimanjem glave. U redu.

"Gospodine." Miles je salutirao.

Destang mu je uzvratio salutiranje i namrštio se, podsjećajući Milesa s udaljenim trzajem nostalgije na ranog Galenija. Još jedan izmučeni zapovjednik. Destang je bio čovjek od svojih šezdesetak godina, vitak, sijede kose, malo niži od prosječnog Barrayarca. Nedvojbeno rođen tik nakon kraja cetagandske okupacije, kad je raširena pothranjenost mnoge ljude lišila punog rasta. Bio je mladi časnik u vrijeme osvajanja Komarra, dosegavši srednji rang tijekom kasnije Pobune; s iskustvom u borbi, kao i svi koji su preživjeli tu ratovima razrovanu prošlost.

"Je li vas itko već obavijestio o najnovijem razvoju događaja, gospodine?" počeo je Miles s nelagodom. "Moj izvorni memorandum je izrazito zastario."

"Upravo sam pročitao verziju satnika Galenija." Destang je kimnuo prema komkonzoli.

Galeni mora pisati izvješća. Miles je u sebi uzdahnuo. To je neki stari akademski refleks, sigurno. Suzdržao se od istezanja vrata u pokušaju da vidi što piše.

Page 146: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

146

"Vi izgleda još niste sastavili izvješće", primijetio je Destang.

Miles je neodređeno mahnuo svojom previjenom rukom. "Bio sam u bolnici, gospodine. Ali jeste li već shvatili da su Komarranci morali upravljati kurirskim časnikom veleposlanstva?"

"Uhitili smo kurira prije šest dana na Tau Ceti", rekao je Destang.

Miles je odahnuo od olakšanja. "I je li—?"

"Uobičajena ružna priča." Destang se namrštio. "Počinio je malu pogrešku; to im je dalo osnovu da traže sve veće i veće stvari, sve dok više nije bilo povratka."

Čudan mentalni džudo, ta vrsta ucjene, pomislio je Miles. U krajnjoj liniji, strah od njegove vlastite strane, a ne od Komarranaca, bilo je ono što je isporučilo kurira neprijatelju. Tako da sustav koji je bio namijenjen ojačanju odanosti na kraju ispada njezin najveći neprijatelj - tu nešto ne valja...

"On je u njihovu vlasništvu barem tri godine", nastavio je Destang. "Što god je ušlo ili izašlo iz veleposlanstva u tom razdoblju moglo je proći kroz njihove ruke."

"Au." Miles je prigušio osmijeh, zamijenivši ga, nadao se, izrazom odgovarajuće užasnutosti. Znači da je kurirska diverzija očito postojala i prije Galenijeva dolaska na Zemlju. Dobro.

"Aha", reče Ivan, "upravo sam malo prije pronašao kopije nekih naših stvari u onoj masi podataka koje ste izvukli iz Ser Galenove komkonzole, Miles. To mi je bio priličan šok."

"I mislio sam da bi se mogle tamo nalaziti", reče Miles. "Nije bilo previše drugih mogućnosti, kad sam jednom shvatio da nas muzu. Nadam se da je ispitivanje kurira očistilo satnika Galenija od svake sumnje?"

"Ako je on imao veze s komarrskim izbjeglicama na Zemlji", reče Destang neutralno, "kurir to nije znao."

Što baš i nije izraz srdačnog povjerenja, je l'da. "Bilo je potpuno očito", rekao je Miles, "da je satnik karta za koju je Ser Galen vjerovao da će mu moći poslužiti kao as u rukavu. Ali karta je odbila igrati. Izlažući vlastiti život riziku. Čista je slučajnost, konačno, što je satnik Galeni bio poslan na Zemlju—" Galeni je tresao glavom, stisnutih usana, "nije li?"

"Ne", reče Galeni, još u stavu mirno. "Ja sam tražio Zemlju."

"Oh. Pa, svakako je bila slučajnost što sam ja dospio ovamo", Miles je zanemario problem. "Čista slučajnost i moji ranjenici i krio-mrtvaci kojima je što hitnije trebala njega u većem medicinskom centru. I kad već spominjem dendariijske plaćenike, komodore, je li kurir nekamo skrenuo onih osamnaest milijuna maraka koje im Barrayar duguje?"

"Nisu nikad ni poslani", reče Destang. "Sve dok satnica Bothari-Jesek nije stigla u moj ured, naš posljednji dodir s vašim plaćenicima bilo je izvješće poslano s Mahate Solaris, koje je završavalo priču o Dagooli. A onda ste nestali. Što se ticalo stožera Sektora II, vi ste

Page 147: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

147

nestali prije više od dva mjeseca. Na naš užas. Osobito kad su se zahtjevi šefa Sigurnosti Illyana za informacijama o vašem statusu od tjednih pretvorili u svakodnevne."

"Ja— jasno mi je, gospodine. Ali znači da niste ni primili naše hitne zahtjeve za fondovima? Znači da nikad nisam bio ni dodijeljen veleposlanstvu!"

Vrlo tih zvuk, kao od dubokog i prigušenog bola, pobjegao je inače bezizražajnom Galeniju.

Destang je rekao: "Samo od Komarranaca. Izgleda da je to bio trik kako bi vas zadržali na mjestu sve dok ne dobiju mogućnost da izvrše zamjenu."

"Toliko sam i sam pogodio. Ah - niste možda slučajno ponijeli mojih osamnaest milijuna maraka sa sobom, je li?

Taj dio se nije promijenio. Spomenuo sam to u svom memorandumu."

"Nekoliko puta", reče Destang suho. "Da, poručniče, financirat ćemo vaše neregularne trupe. Kao i obično."

"Ah." Miles se sav istopio i zasljepljujuće se osmjehnuo. "Hvala vam, gospodine. To je zaista veliko olakšanje."

Destang je znatiželjno nagnuo glavu. "A od čega su živjeli tijekom prošlog mjeseca?"

"To - je malo komplicirano, gospodine."

Destang je otvorio usta kao da će pitati još nešto, onda se očito predomislio. "Shvaćam. Pa, poručniče, možete se vratiti svojoj jedinici. Vaša uloga ovdje je završena. Niste se uopće ni trebali pojaviti na Zemlji kao barun Vorkosigan."

"Na koju jedinicu - mislite dendariijskim plaćenicima, gospodine?"

"Sumnjam da je Simon Illyan slao hitne zahtjeve za njima samo zato što je usamljen. Možemo mirno pretpostaviti da će nove naredbe stići čim se Glavni stožer obavijesti o vašem položaju. Trebali biste se spremiti za pokret."

Elli i Elena, koje su sve ovo vrijeme bile u kutu, raspravljajući tihim glasovima, na ove su vijesti zainteresirano podigle poglede; Ivan je djelovao više pogođen.

"Da, gospodine", reče Miles. "Što će se dogoditi ovdje?"

"Budući da, hvala Bogu, niste uvukli zemaljske vlasti, slobodni smo da sami raščistimo s tim propalim pokušajčićem izdaje. Doveo sam ekipu s Tau Cetija—"

Ekipa je bila skupina za čišćenje, pretpostavljao je Miles, obavještajni komandosi spremni, na Destangovu naredbu, uvesti red u izdajom potreseno veleposlanstvo, služeći se silom ili podmuklošću, prema potrebi.

"Ser Galen bi se već odavno bio našao na našoj listi najtraženijih da nismo vjerovali da je mrtav. Galen!" Destang je stresao glavom kao da još ne može povjerovati u to. "Ovdje na Zemlji, sve ovo vrijeme. Znate, ja sam služio za vrijeme Komarrske pobune - tamo sam i

Page 148: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

148

počeo raditi u Sigurnosti. Bio sam u ekipi koja je kopala kroz ruševine vojarne Halomar, nakon što ju je kopilad raznijela usred noći - tražio sam preživjele i dokaze, pronalazio mrtva tijela i gotovo nikakve tragove... Tog je jutra u Sigurnosti bilo mnogo slobodnih radnih mjesta. Prokletstvo. Kako se sve to vraća. Ako uspijemo opet pronaći Galena, nakon što je vama kliznuo kroz prste", Destangove oči pale su nimalo dobroćudno na Galenija, "slučajno ili ne, odvest ćemo ga natrag na Barrayar da odgovara, ako ni za što drugo, onda za to krvavo jutro. Volio bih kad bismo ga mogli optužiti za sve, ali naprosto ga nema dovoljno za sve te kazne. Pomalo kao ludi car Yuri."

"Hvale vrijedan plan, gospodine", rekao je Miles oprezno. Galenijeva čeljust bila je čvrsto stisnuta, tu nije bilo nikakve pomoći. "Ali na Zemlji ima bar tucet bivših komarrskih pobunjenika s prošlošću jednako krvavom kao Ser Galen. Sad kad je otkriven, on nam nije ništa veća prijetnja nego oni."

"Oni su već godinama neaktivni", rekao je Destang. "Galen očito nije nimalo neaktivan."

"Ali ako razmišljate o nelegalnoj otmici, to bi moglo ugroziti naše diplomatske odnose sa Zemljom. Vrijedi li toliko?"

"Za trajnu pravdu uvijek vrijedi riskirati, uvjeravam vas, poručniče."

Za Destanga Galen je već bio mrtav. Pa, svejedno. "A na kojim ćete temeljima onda oteti mog - klona, gospodine? On nikad nije počinio nikakav zločin na Barrayaru. Nije nikad čak ni bio na Barrayaru."

Umukni, Miles! oblikovao je Ivan bezglasno usnama iza Destanga, s izrazom sve većeg straha na licu. S komodorom se ne raspravlja! Miles se nije obazirao na njega.

"Sudbina moga klona me osobito zanima, gospodine."

"Mogu zamisliti. Nadam se da ćemo uskoro moći ukloniti opasnost od daljnjih zamjena između vas dvojice."

Miles se nadao da to ne znači ono što je mislio da znači. Ako bude morao zaustavljati Destanga... "Nema opasnosti od zabune, gospodine. Običan medicinski pregled može pokazati razliku među nama. Njegove kosti su normalne, moje nisu. Po kakvoj optužbi ili tvrdnji je on od interesa za nas?"

"Izdaja, naravno. Zavjera protiv Carstva."

Budući da je drugi dio bio očito istinit, Miles se usredotočio na prvi dio. "Izdaja? On je rođen na Jacksonovu Skrovištu. Nije carski podanik ni po osvajanju ni po mjestu rođenja. Da bismo ga optužili za izdaju", Miles je udahnuo, "morali biste mu priznati da je carski podanik po krvi. A ako je to tako, onda ide sve do kraja i on postaje barun Vor sa svim pravima svoga ranga, uključujući tu i suđenje među sebi ravnima - Savjet grofova u punom sastavu."

Destangove obrve su se podigle. "Hoće li se on sjetiti pokušati s tako pretjeranom obranom?"

Ako se on ne sjeti, ja ću mu to objasniti. "Zašto ne?"

Page 149: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

149

"Hvala vam, poručniče. To je komplikacija koja mi nije bila pala na pamet." Destang je zaista djelovao zamišljeno, i sve oštrije.

Milesov plan da uvjeri Destanga kako je puštanje klona njegova vlastita ideja kao da je opasno padao u pozadinu. Morao je doznati— "Razmatrate li naručeno umorstvo kao jednu od mogućnosti, gospodine?"

"I to vrlo privlačnu." Destangova kralježnica se odlučno ispravila.

"Tu bi moglo biti legalnih problema, gospodine. Ili on nije carski podanik, i mi uopće nemamo nikakvo pravo na njega ili jest, i ima pravo na punu zaštitu carskih zakona.

U oba slučaja, njegovo umorstvo bi—" Miles si je ovlažio usne; Galeni, koji je jedini znao kamo je Miles namjerio, stisnuo je oči kao čovjek koji vidi neizbježnost nesreće, "predstavljalo kriminalnu naredbu. Gospodine."

Destang je djelovao poprilično nestrpljivo. "Nisam namjeravao vama izdati tu naredbu, poručniče."

On misli da ja samo hoću ostati čistih ruku... Ako Miles povede svoj sukob sa Destangom do logičnog završetka, s dvojicom carskih časnika kao svjedocima, postojala je dobra šansa da će komodor popustiti; postojala je barem podjednako dobra šansa da će se Miles naći u vrlo dubokim - dubinama. Ako se taj sukob razvije sve do neugodne rasprave na vojnom sudu, nijedan od njih dvojice neće iz cijele priče izaći neokaljan. Čak i ako Miles pobijedi, Barrayar od toga neće imati koristi, a Destangovih četrdeset godina Carske službe nije zasluživalo tako neslavan kraj. A ako Miles ovog trenutka završi u kućnom pritvoru, svi drugi potezi (a što on to namjerava, za Boga miloga?) bit će mu onemogućeni. Nije se htio opet naći zaključan u nekoj sobi. U međuvremenu, Destangovi ljudi bi bez imalo oklijevanja izvršili svaku naredbu koju im on izda...

Pokazao je zube u nekoj vrsti osmijeha i samo rekao: "Hvala vam, gospodine." Ivan je djelovao pun olakšanja.

Destang zastane. "Zabrinutost za poštivanje legalnosti je neobična za jednog specijalca u tajnim operacijama, nije li, pa još ovako kasno?"

"Svi mi imamo svojih nelogičnih trenutaka."

Quinnina pozornost bila je sad prikovana uz njega; blagi trzaj njezinih obrva je pitao, Što, dovraga... ?

"Pokušajte ih imati što manje, poručniče Vorkosigan", rekao je Destang suho. "Moj pobočnik ima neutralni kredit za vaših osamnaest milijuna maraka. Razgovarajte s njim pri izlasku. I povedite sve ove žene sa sobom." Mahnuo je prema dvjema Dendariijkama u odorama.

Sjetivši se, Ivan im se osmjehno. One su moji časnici, prokleto mu bilo, a ne moj harem, zarežao je Miles nečujno u mislima. Ali ni jedan barrayarski časnik Destangovih godina ne bi na to tako gledao. Neki stavovi se jednostavno nisu mogli promijeniti; jednostavno ih je trebalo nadživjeti.

Page 150: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

150

Destangove riječi su očito značile otpuštanje. Miles ih je ignorirao na vlastitu pogibelj. Destang nije spomenuo—

"Da, poručniče, samo vi idite." Glas satnika Galenija bio je na vrhuncu bezizražajnosti. "Ja još nisam dovršio pisanje svoga izvješća. Dat ću vam jednu Marku na komodorovih osamnaest milijuna ako odvedete Dendariije sa sobom."

Milesove oči samo su se blago raširile, čuvši veliko slovo M. Galeni još nije rekao Destangu da Dendarii rade na tom slučaju. Znači da im ne može narediti ni da se povuku, zar ne? Mala prednost - ako uspije pronaći Galena i Marka prije Destangove ekipe. "Dogovoreno, satniče", začuo je Miles svoj glas. "Nevjerojatno, koliko se može postići samo jednom Markom."

Galeni je jedanput kimnuo i okrenuo se natrag Destangu.

Miles je pobjegao.

TRINAESTO POGLAVLJE

Ivan je krenuo za njim, dok se Miles vraćao u njihovu sobu da se posljednji put presvuče u dendariijsku admiralsku odoru u kojoj je bio i stigao, prije života i pol.

"Mislim da radije ne bih vidio što se događa tamo dolje", objasnio je Ivan. "Destang se zahuktao za debelo bušenje. Kladim se da će cijelu noć držati Galenija na nogama, nadajući se da će ga uspjeti slomiti."

"Prokletstvo!" Miles je zgužvao zelenu barrayarsku jaknu u gomilu i zavitlao je prema suprotnom zidu, ali nije imala ni blizu dovoljno težine da bi time iskalio svoju frustriranost. Bacio se na krevet, skinuo jednu čizmu, zamahnuo njome, onda stresao glavom i spustio čizmu na pod s izrazom gađenja. "Peče me to. Galeni zaslužuje medalju, a ne ovolike nevolje. Pa - ako ga Ser Galen nije mogao slomiti, pretpostavljam da to ni Destangu neće uspjeti. Ali to nije u redu, nije u redu..." Zamislio se. "A ja sam pomogao da mu se to namjesti. Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo..."

Elli mu je dodala sivu odoru bez komentara. Ivan nije bio toliko mudar.

"Aha, krasan potez, Miles. Mislit ću na tebe, sigurnog gore u orbiti, dok Destangova ekipa iz stožera bude ovdje dolje obavljala veliko čišćenje. Sumnjičavi su k'o vrag – ne bi vjerovali ni vlastitoj baki. Svi smo nadrapali. Istrljat će nas, isprati i objesiti da se osušimo na ledenom vjetru." Prišao je svom krevetu i željno ga pogledao. "Nema smisla da legnem - sigurno će me zbog nečega trebati prije nego svane." Smrknuto je sjeo na ležaj.

Page 151: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

151

Miles je pogledao Ivana s iznenadnom proračunatošću u očima. "Ha. Aha, ti ćeš sljedećih nekoliko dana biti usred svega, zar ne?"

Svjestan promjene njegova tona, Ivan ga je sumnjičavo pogledao. "I previše si u pravu. Pa što?"

Miles je istresao hlače. Njegova polovica sigurne kom--veze ispala je na krevet. Navukao je dendariijsku odoru. "Pretpostavimo da se ja sjetim vratiti svoju kom-vezu prije nego odem. I pretpostavimo da Elli zaboravi vratiti svoju." Upozoravajući, Miles je podigao jedan prst i Elli je prestala kopati po svojoj jakni. "I pretpostavimo da ti vezu strpaš u džep, s namjerom da je vratiš naredniku Barthu čim dobiješ i drugu polovicu." Dobacio je kom-vezu Ivanu, koji ju je automatski uhvatio, ali je odmah zatim odmakao od sebe, držeći je samo palcem i kažiprstom, kao da je to nešto živo što je isplazilo ispod stijene.

"A pretpostavimo da se ja sjetim što mi se dogodilo kad sam ti zadnji put pokušao pomoći sub rosa?" rekao je Ivan namršteno. "Onaj mali trik koji sam napravio da bih te vratio u veleposlanstvo one noći kad si pokušao spaliti London sad je i službeno u mome dosjeu. Destangovi ptičari past će u trans čim to ugledaju, pogotovo s obzirom na trenutne okolnosti. Pretpostavimo zato da ti umjesto toga zabijem tu kom-vezu u—" pogled mu je pao na Elli, "uho?"

Miles je gurnuo glavu i ruke kroz crnu majicu i povukao je dolje, blago se smiješeći. Počeo je gurati stopala u dendariijske bojne čizme. "To je samo predostrožnost. Možda nam uopće neće trebati. Samo za slučaj da mi zatreba privatna linija s veleposlanstvom, u nekoj nuždi."

"Ne mogu zamisliti", rekao je Ivan čedno, "nikakvu nuždu koju odani niži časnik ne bi mogao povjeriti svojem vlastitom sektorskom zapovjedniku Sigurnosti." Glas mu je postao oštriji. "A sigurno ne može ni Destang. Što opet kuhaš u tom svom malom pokvarenom mozgu, stari?"

Miles je zakopčao čizme i ozbiljno zastao. "Nisam siguran. Ali možda mi se još ukaže prilika da spasim... nešto, iz cijele ove gužve."

Pažljivo slušajući, Elli je primijetila: "Mislila sam da jesmo spasili nešto. Otkrili smo izdajnika, začepili sigurnosnu rupu, razriješili otmicu i spriječili ambicioznu zavjeru protiv barrayarskog carstva. I dobili smo plaću. Što bi još htio u jednom tjednu?"

"Pa, bilo bi zgodno da je bar nešto od toga bilo napravljeno svjesno, a ne slučajno", primijetio je Miles.

Ivan i Elli izmijenili su poglede preko Milesove glave, a na licima im se, kao u ogledalu, počeo se pomaljati sličan izraz nelagode. "Što bi još htio spasiti, Miles?" upitao je Ivan kao jeka.

Milesovo mrštenje, usmjereno na njegove čizme, postalo je još dublje. "Nešto. Budućnost. Drugu priliku. Neku... mogućnost."

"U pitanju je onaj klon, zar ne?" rekao je Ivan, kroz ogrubjela usta. "Pustio si da te taj prokleti klon počne opsjedati."

Page 152: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

152

"Meso moga mesa, Ivane." Miles je okrenuo dlanove prema gore buljeći u njih. "Na nekim planetima, smatrali bi ga mojim bratom. Na nekima bi ga čak mogli nazvati i mojim sinom, ovisno o zakonu koji se odnosi na kloniranje."

"Samo jedna tvoja stanica! Na Barrayaru", rekao je Ivan, "ako puca na tebe, nazvat će ga neprijateljem. Muče te problemi sa sjećanjem? Ti ljudi su te maloprije pokušali ubiti! Danas -jučer ujutro!"

Miles se načas nasmiješio Ivanu, ne odgovarajući.

"Znaš", rekla je Elli oprezno, "da si zaključio kako stvarno želiš klona, mogao si ga dati napraviti. Bez, ovaj, problema koje ovaj sadašnji predstavlja. Imaš toliko stanica..."

"Ne želim klona", rekao je Miles. Želim brata. "Ali izgleda da su mi ovoga... isporučili."

"Mislila sam da ga je Ser Galen i kupio i platio", požalila se Elli. "Jedina stvar koju su ti Komarranci htjeli izdati bila je smrt. Po zakonima Jacksonova Skrovišta, a to je planet njegova podrijetla, klon je nedvojbeno Galenovo vlasništvo."

Gospodski Kastore, prošaptao je stari citat u Milesovu sjećanju. "Čak i na Barrayaru", rekao je blago, "ni jedno ljudsko biće ne može posjedovati drugo ljudsko biće. Galen se duboko spustio, u svojoj potrazi za... načelom slobode."

"U svakom slučaju", rekao je Ivan, "ti si sad van slike. Vrhovno zapovjedništvo je preuzelo stvari. Čuo sam tvoje naredbe za pokret."

"Nisi li isto tako čuo Destanga kad je rekao da namjerava ubiti mog - klona, ako bude mogao?"

"Da, pa?" Ivan je sad već zaista djelovao magareće, neka gotovo uspaničena tvrdoglavost. "Ionako mi se nije sviđao. Nadureni mali pokvarenjak."

"I Destang je savladao umjetnost krajnjeg izvješća", reče Miles. "Čak i kad bih sad krenuo bez ičijeg dopuštenja, bilo bi mi fizički nemoguće da se vratim na Barrayar, izmolim od svog oca klonov život, natjeram ga da iz Simona Illyana izvuče protunaredbu i vratim se ovamo na Zemlju prije nego što se sve završi."

Ivan je djelovao zapanjeno. "Miles - uvijek mi se činilo neugodnim zamoliti ujaka Arala da nešto poduzme za moju karijeru, ali vjerovao sam da bi ti prije umro nego što bi u bilo čemu zamolio pomoć svoga tate! A sad hoćeš početi time što ćeš preskočiti jednog komodora? Nakon toga, neće više biti zapovjednika u cijeloj službi koji bi te htio prihvatiti!"

"I bih radije umro", složio se Miles bezizražajno, "ali ne mogu od nekog drugog zatražiti da umre umjesto mene. Ali to nije važno. Tako i tako ne bi moglo uspjeti."

"Hvala Bogu." Ivan se zabuljio u njega, duboko uznemiren.

Ako ne mogu ni dvoje svojih najboljih prijatelja uvjeriti da sam u pravu, pomisli Miles, možda sam u krivu.

Ili možda ovo moram učiniti sasvim sam.

Page 153: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

153

"Ivane, samo bih htio zadržati jednu otvorenu liniju", rekao je. "Ne tražim od tebe da učiniš bilo što—"

"Za sada", prekinuo ga je Ivan smrknuto.

"Dao bih vezu satniku Galeniju, ali njega će sigurno pozorno pratiti. Samo bi mu je oduzeli, a i djelovalo bi... mutno."

"Znači kod mene će djelovati dobro?" upitao je Ivan nezadovoljno.

"Reci mi da." Miles je do kraja zakopčao jaknu, ustao i ispružio ruku prema Ivanu da mu vrati kom-vezu. "Ili mi reci ne."

"Aaah." Ivan je skrenuo pogled i očajno gurnuo kom--vezu u džep svojih hlača. "Razmislit ću."

Miles je kimnuo glavom u znak zahvale.

Uhvatili su dendariijski shuttle koji se upravo spremao poletjeti iz londonske zračne luke, vraćajući osoblje s dopusta. Zapravo, Elli je unaprijed javila i zatražila da ih pričekaju; Miles je poprilično uživao znajući da ne moraju žuriti, a možda bi i više zastajkivao da pritisci dužnosti admirala Naismitha, koje su mu sad uzavrele u glavi, nisu automatski produžili njegove korake.

Njihovo zadržavanje pružilo je priliku još nekome. Posljednji Dendarii s vrećom preko ramena pretrčao je preko betona dok su se motori zagrijavali i jedva se stigao uspeti rampom koja se povlačila. Pozorni stražar na ulazu odložio je oružje prepoznavši trkača i pružio mu ruku dok je shuttle kretao.

Miles, Elli Quinn i Elena Bothari-Jesek imali su stražnja sjedišta. Dotrčali vojnik koji je zastao da uhvati dah prepoznao je Milesa, nasmiješio se i salutirao.

Miles mu je uzvratio oboje. "Ah, narednik Siembieda." Ryann Siembieda bio je savjestan tehnički narednik iz Inženjeringa, zadužen za održavanje i popravak bojnih oklopa i druge lake opreme. "Otopili ste se."

"Da, gospodine."

"I rekli su mi da su vam predviđanja dobra."

"Izbacili su me iz bolnice prije dva tjedna. Bio sam na dopustu. A vi, gospodine?" Siembieda je glavom pokazao na srebrnu vrećicu do Milesovih nogu, u kojoj se nalazilo živo krzno.

Miles je neprimjetno petom čizme zagurao vrećicu pod svoje sjedalo. "I da i ne. Zapravo, dok ste se vi zabavljali, ja sam radio. I kao rezultat toga, uskoro ćemo svi opet raditi. Dobro je da ste iskoristili dopust dok ste još mogli."

"Zemlja je divna", uzdahnuo je Siembieda. "Bilo je poprilično iznenađenje probuditi se ovdje. Jeste li vidjeli Park jednoroga? Tu je, na ovom otoku. Ja sam bio jučer."

Page 154: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

154

"Ja baš nisam puno toga vidio, bojim se", rekao je Miles sa žaljenjem.

Sienrbiedaje iz džepa iskopao holo-kocku i dodao mu je.

Park jednoroga i divljih životinja (odjel GalacTechova bioinga) zauzimao je prostor velikog i povijesnog imanja Wooton u Surreyu, obavijestila ga je vodička kocka. Na vid prikazu, sjajna bijela životinja koja je djelovala kao križanac konja i jelena, i vjerojatno je upravo to i bila, skakutala je preko zelenila u ukrasno podrezanom vrtu.

"Dopušteno je hraniti pripitomljene lavove", obavijestio ga je Siembieda.

Miles je zatreptao pred nepozvanom mentalnom predodžbom Ivana u togi, kojeg bacaju kroz stražnja vrata lebdećeg teretnjaka pred krdo gladnih, žućkasto-smeđih mačaka koje uzbuđeno galopiraju za njima. Čitao je previše zemaljske povijesti. "A što jedu?"

"Proteinske kocke, isto kao i mi."

"Ah", rekao je Miles, trudeći se da ne zvuči razočarano. Vratio je kocku.

Narednik je svejedno ostao pokraj njih. "Gospodine..." počeo je nesigurno.

"Da?" Miles je dopustio svom glasu da pruži ohrabrenje.

"Prošao sam kroz sve procedure - testirali su me i odobrili mi lakše dužnosti - ali... nisam se uspio sjetiti ničega o danu kad sam poginuo. A liječnici mi nisu htjeli reći. To... mi malo smeta, gospodine."

Siembiedine svijetle oči bile su čudne i na oprezu; jako ga smeta, prosudio je Miles. "Shvaćam. Pa, liječnici vam i nisu mogli baš puno toga reći; oni nisu bili tamo."

"Ali vi jeste, gospodine", rekao je Siembieda sugestivno.

Naravno, pomisli Miles. A da nisam, ti ne bi umro smrću namijenjenoj meni. "Sjećate li se kad smo stigli na Mahatu Solaris?"

"Da, gospodine. Sjećam se nekih stvari sve do noći prije toga. Ali cijeli tjedan mi je nestao, ne samo borba."

"Ah. Pa, nema tu nikakve tajne. Komodor Jesek, ja, vi i vaša tehnička ekipa posjetili smo jedno skladište radi provjere kakvoće naših narudžbi - bio se pojavio problem kod prve isporuke—"

"Toga se sjećam", kimne Siembieda. "Napukle energetske ćelije iz kojih je curila radijacija."

"Da, upravo tako. Baš ste vi uočili defekt, dok ste ih istovarivali u rezerve. Ima ljudi koji bi ih bili naprosto spremili."

"Ne u mojoj ekipi", promrmljao je Siembieda.

"U skladištu nas je zaskočila cetagandska udarna skupina. Nikad nismo otkrili je li to bilo u dogovoru s vlastima, premda smo posumnjali kad su nam lokalne vlasti povukle orbitalne

Page 155: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

155

dozvole i pozvale nas da napustimo lokalni svemir Mahate Solaris. Ali možda im se naprosto nisu sviđala uzbuđenja koja smo donijeli sa sobom. U svakom slučaju, jedna granata je eksplodirala i raznijela stražnji dio skladišta. Vas je pogodio u vrat neki odlomljeni komad metala koji se odbio u eksploziji. U nekoliko sekundi ste iskrvarili." Nevjerojatna količina krvi, iz tako vitkog mladog čovjeka, kad se razlila i tijekom borbe razmrljala po tlu - miris krvi i paljevine vratio se Milesu dok je govorio, ali zadržao je svoj glas mirnim. "Prebacili smo vas na Trijumf i zaledili u roku od sat vremena. Liječnik je bio vrlo optimističan, budući da nije bilo velikih oštećenja tkiva." Ne kao jedan od tehničara, koji se u tom istom trenutku našao vrlo neukusno raznesen na komadiće.

"Ja... pitao sam se što sam učinio. Ili što nisam."

"Niste baš imali vremena učiniti bilo što. Bili ste praktički prva žrtva."

Siembieda je djelovao kao da mu je laknulo. A što se događa u glavi mrtvaca koji hoda? zapitao se Miles. Kakvog se to nedostatka bojao više od smrti?

"Ako je to ikakva utjeha", ubacila se Elli, "takva vrsta gubitka pamćenja je uobičajena kod žrtava trauma svih vrsta, ne samo kod krio-oživljavanja. Raspitajte se malo uokolo, otkrit ćete da niste jedini."

"Trebali biste se vezati", rekao je Miles dok se letjelica okretala da poleti.

Siembieda je kimnuo glavom, djelujući malo veselije, i krenuo naprijed da pronađe sjedalo.

Miles je znatiželjno upitao Elli: "Sjećaš li se ti svojih opeklina? Ili je sve to samo blažena praznina?"

Elline ruke prešle su blago preko obraza. "Ni u jednom trenutku nisam do kraja izgubila svijest."

Shuttle je krenuo naprijed i prema gore. Ruke poručnika Ptarmigana na upravljaču, prosudio je Miles suho. Komentari i uzvici putnika s prednjih sjedala potvrdili su njegovu pretpostavku. Milesova ruka je zastala, pa se odmakla od kontrola u naslonu sjedala koje bi ga povezale s pilotom; neće ga prozivati ukoliko ne počne letjeti naopako. Na Ptarmiganovu sreću, letjelica se umirila.

Miles je istegao vrat da pogleda kroz prozor dok su blistava svjetla šireg područja Londona i njegova otoka nestajala pod njima. U sljedećem trenutku vidio je ušće rijeke, s velikim branama i zabranima koji su se protezali više od četrdeset kilometara, određujući obalu po ljudskim zamislima, zaustavljajući more i štiteći povijesna blaga i nekoliko milijuna ljudi oko donje Temze. Jedan od golemih mostova koji su premošćivali kanal zasjao je naspram olovne vode ispod sebe. I tako su se ljudi organizirali u korist tehnologije, premda to nikad prije nisu uspjeli u korist načela. O politici mora nije se raspravljalo.

Shuttle je zaokrenuo brzo, dobivajući na visini, pružajući Milesu posljednji pogled na sve manji labirint Londona. Negdje tamo dolje, u tom divovskom gradu, Galen i Mark su se skrivali ili bježali, ili rovarili, dok je Destangova obavještajna ekipa raščlanjivala i ponovno raščlanjivala sva Galenova stara mjesta i komkonzolnu mrežu, tražeći njihove tragove, u

Page 156: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

156

smrtonosnoj igri skrivača. Galen sigurno ima dovoljno pameti da izbjegava svoje prijatelje i pod svaku cijenu ostane podalje od mreže. Ako se odmah pomiri s gubitcima i pobjegne, ima šansu da izbjegne barrayarskoj osveti još jedno pola životnoga vijeka.

Ali ako je Galen u bijegu, zašto se vratio da pobere Marka? Od kakve mu je koristi klon sad uopće mogao biti? Je li Galen imao neki nejasan osjećaj očinske odgovornosti prema biću koje je stvorio? Nekako, Miles nije mogao povjerovati da je tu dvojicu povezivala ljubav. Može li se klona upotrijebiti - kao slugu, roba, vojnika? Može li se klona prodati - Cetagandancima, nekom medicinskom laboratoriju, cirkuskoj predstavi?

Može li se klona prodati Milesu?

Dakle, to je bila zamisao kojoj bi povjerovao čak i bolesno sumnjičavi Galen. Neka vjeruje da Miles želi novo tijelo, bez slabosti kostiju koja ga je progonila od rođenja... neka povjeruje da bi Miles platio visoku cijenu da dobije klona za takvu zloćudnu svrhu... i Miles bi mogao doći do Marka i istovremeno pružiti Galenu dovoljno pokrića i fondova da mu financira bijeg a da Galen nikad ne shvati da se radi o milostinji zbog njegova sina. Zamisao je imala samo dva nedostatka; prvo, sve dok ne uspostavi kontakt s Galenom, ne može s njim ni zaključiti bilo kakav posao; i drugo, ako bi Galen bio voljan zaključiti takvu dijaboličnu pogodbu, Miles nije bio tako siguran da bi ga volio vidjeti kako na kraju opet izbjegava barrayarskoj, od vremena ohlađenoj, osveti. Neobična dvojba.

Nalikovalo je povratku kući, stupiti opet na Trijumf. Čvorovi kojih Miles nije ni bio svjestan raspetljali su se na stražnjem dijelu njegova vrata, dok je udisao poznati reciklirani zrak i kroz kosti upijao sićušne cvrkute i vibracije funkcionalnog, živog broda. Sve je bilo u znatno boljem stanju nego u i jednom trenutku sve od Dagoole, pa je Miles u sebi zabilježio da mora otkriti kojemu od napasnih inženjerskih narednika to treba zahvaliti. Bit će udobno ponovno biti samo Naismith, bez ikakva problema složenijeg od onog koji mu stožer može izraziti običnim vojnim jezikom, određenim i jednoznačnim.

Izdao je naredbe. Otkažite daljnje ugovore koje su sklopili pojedinačni Dendarii ili skupine. Sva posada koja je trenutačno raštrkana po površini planeta, bilo poslovno bilo na dopustu, mora se staviti u stanje pripravnosti za pokret u roku od šest sati. Svi brodovi moraju početi provoditi provjere koje dvadeset četiri sata prethode polijetanju. Pošaljite mi poručnicu Bone. Sve mu je to davalo ugodno megalomanski dojam povlačenja svega prema središtu, sebi samome, premda se takvo raspoloženje ohladilo kad je pomislio na neriješeni problem koji ga čeka u obavještajnom odjelu.

S Quinn iza sebe, Miles je otišao posjetiti obavještajce. Čovjek za konzolom bio je Bel Thorne. Ako je čovjek ispravan izraz; Thorne je bio član hermafroditne manjine s Kolonije Beta, bespomoćni nasljednik stoljeće starog genetskog projekta dvojbenih zasluga. Bio je to jedan od luđih eksperimenata manijačke skupine, po Milesovoj procjeni. Većina muškaraca/žena držala se svoje vlastite udobne subkulture na tolerantnoj Koloniji Beta; to što se Thorne uopće otputilo van u širi galaktički svijet govorilo je o hrabrosti, ili o smrtnoj dosadi ili, poznavajući Thorne, najvjerojatnije o podlom užitku u uznemiravanju ljudi. Kapetan Thorne nosilo je meku smeđu kosu pošišanu u namjerno dvoznačnu frizuru, ali je nosilo teško zarađenu dendariijsku odoru i čin s oštrom određenošću.

Page 157: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

157

"Bok, Bel." Miles si je privukao stolac i učvrstio ga u šine; Thorne ga je pozdravilo prijateljskim polu-salutiranjem. "Pusti mi sve što je ekipa za nadgledanje pokupila u Galenovoj kući nakon što smo Quinn i ja spasili barrayarskog vojnog atašea i vratili ga u veleposlanstvo." Quinn je uspjela zadržati potpuno ozbiljno lice slušajući ovakvu reviziju povijesti.

Thorne je poslušno prevrtjelo pola sata tišine, onda uspori kroz nevezani razgovor dvojice nesretnih komarrskih stražara koji su se budili iz ošamućenosti. Zatim zvono s komkonzole; oslabljena kvaliteta slike resintetizirane s vid-zrake; polagani bezizražajni glas i lice samog Galena, koji zahtijeva izvješće o ubilačkoj zadaći stražara; oštro podizanje tona, kad je čuo o dramatičnom spašavanju koje se dogodilo umjesto pogubljenja. "Budale!" Stanka. "Ne pokušavajte više doći do mene." Rez.

"Pronašli smo izvor poziva, nadam se", rekao je Miles.

"Javna komkonzola na jednoj postaji podzemne", reče Thorne. "Dok smo nekoga poslali tamo, potencijalni radijus pretrage proširio se na oko stotinu kilometara. Dobar cijevni sustav, mora se priznati."

"Aha. I nakon toga se više nije vraćao u kuću."

"Kako izgleda, sve je napustio. Izgleda mi da je već imao iskustva s izbjegavanjem osiguranja."

"Bio je u tome stručnjak još prije nego što sam se ja rodio", uzdahne Miles. "Što je s dvojicom stražara?"

"Još su bili u kući kad su stigli tipovi za nadzor iz barrayarskog veleposlanstva, oni su preuzeli stvari a mi smo se spakirali i otišli kući. Jesu li nam Barrayarci već platili za taj poslić, usput rečeno?"

"I to dobro."

"To mi je drago. Bojalo sam se da bi mogli zatezati s plaćanjem dok im ne isporučimo i Van der Poola."

"Što se tiče Van der Poola/Galena", reče Miles, "ovaj -više na tome ne radimo za Barrayarce. Oni su doveli svoju vlastitu ekipu iz sektorskog stožera na Tau Ceti."

Thorne se zbunjeno namrštilo. "Ali još radimo na tome?"

"Za sada. Ali trebalo bi obavijestiti ljude koji su nam dolje. Od sada nadalje, kontakt s Barrayarcima treba izbjegavati."

Thorneove obrve su se podigle. "Pa za koga onda radimo?"

"Za mene."

Thorne je zastalo. "Ne igraš li to malo previše tajnovito, admirale?"

Page 158: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

158

"I previše tajnovito, ako hoću da moji obavještajci ostanu djelotvorni." Miles je uzdahnuo. "Dobro. Usred ovog slučaja pojavio se jedan čudan i neočekivan osobni problem. Zar se nisi nikad pitalo zašto nikad ne govorim o svom obiteljskom podrijetlu ili o svojoj prošlosti?"

"Pa - ima puno Dendariija koji ne govore o tome. Gospodine."

"Upravo tako. Rodio sam se kao klon, Bel."

Thorne je djelovalo samo umjereno suosjećajno. "Neki moji najbolji prijatelji su klonovi."

"Možda bih trebao reći, stvoren sam kao klon. U vojnom laboratoriju jedne galaktičke sile koju neću imenovati. Stvoren sam radi tajne zavjere u kojoj bih zamijenio sina jednog važnog čovjeka, koji je ključan za jednu drugu galaktičku silu - uvjeren sam da samo možeš otkriti tko je u pitanju, uz vrlo malo istraživanja - ali prije sedam godina otklonio sam tu čast. Pobjegao sam i počeo se probijati sam, stvorivši Dendariijske plaćenike od, ovaj, materijala koji sam imao pri ruci."

Thorne se osmjehnulo. "Nezaboravan događaj."

"Ali tu sad u priču ulazi Galen. Galaktička sila je napustila svoj plan, a ja sam mislio da sam se riješio svoje nesretne prošlosti. Ali prije nego što je laboratorij došao do mene, bilo je razvijeno nekoliko klonova, u pokušajima da se dobije točan fizički duplikat s određenim mentalnim finesama. Mislio sam da su svi drugi već odavno mrtvi, bezočno umoreni, riješen problem. Ali izgleda da je jedan od ranijih, manje uspješnih proizvoda pao u ruke Ser Galenu. Moj jedini preživjeli klon-brat, Bel." Milesova šaka stegla se u pest. "Robuje jednom fanatiku. Želim ga spasiti." Šaka mu se molećivo otvorila. "Možeš li shvatiti zašto?"

Thorne je zatreptalo. "Poznavajući tebe... pretpostavljam da razumijem. To ti je jako važno, zar ne?"

"Jako."

Thorne se blago ispravilo. "Onda će biti učinjeno."

"Hvala ti." Miles je oklijevao. "Trebali bismo svim vođama ophodnji dolje na planetu izdati mali medicinski skener. Ja sam prije malo više od godinu dana dao zamijeniti kosti svojih nogu sintetikom. Njegove su obična kost. To je najbrži način da se odredi razlika između nas dvojice."

"Po izgledu ste tako slični?" upita Thorne.

"Koliko znam, po izgledu smo identični."

"Jesu", potvrdila je Quinn Thornu. "Ja sam ga vidjela."

"Ah... shvaćam. Tu ima zanimljivih mogućnosti za zabunu, gospodine." Thorne je bacilo pogled na Quinn, koja je žalosno kimnula.

"I te kako si u pravu. Nadam se da će širenje medicinskih skenera omogućiti da stvari ostanu dosadne. Samo naprijed - pozovite me čim bude nekog novog razvoja slučaja."

Page 159: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

159

"U redu, gospodine."

U hodniku, Quinn je primijetila: "Zgodno izvlačenje, gospodine."

Miles uzdahne. "Morao sam pronaći neki način da upozorim Dendariije na Marka. Ne mogu mu dopustiti da opet počne izigravati admirala Naismitha bez ikakvih prepreka."

"Mark?" reče Elli. "Tko je Mark ili smijem pogađati? Miles Marka Dva?"

"Barun Mark Pierre Vorkosigan", rekao je Miles mirno. U najmanju ruku, nadao se da djeluje mirno. "Moj brat."

Svjesna značenja barrayarskih klanskih veza, Elli se namrštila. "Je li Ivan u pravu, Miles? Zar je moguće da te mali gad hipnotizirao?"

"Ne znam", rekao je Miles polako. "Ako sam ja jedini koji ga tako vidi, onda možda, samo možda—"

Elli je proizvela ohrabrujući zvuk.

Blagi smiješak podigao je jedan ugao Milesovih usana. "Onda su možda svi u krivu osim mene."

Elli otpuhne.

Miles je opet postao ozbiljan. "Stvarno ne znam. U sedam godina, nijedanput nisam iskoristio moć admirala Naismitha za vlastite svrhe. To nije običaj koji bih volio prekinuti. Pa, možda ih ne uspijemo pronaći, i pitanje će postati nevažno."

"Što se babi htilo", rekla je Elli s neodobravanjem. "Ako ne želiš da ih pronađemo, možda bi ih trebao prestati tražiti."

"Neodoljiva logika."

"Pa zašto joj onda odolijevaš? I što kaniš učiniti s njima, ako ih ipak uhvatiš?"

"Što se toga tiče", reče Miles, "to nije pretjerano komplicirano. Želim pronaći Galena i moga klona prije nego što ih Destang pronađe, i želim ih razdvojiti. A zatim se osigurati da ih Destang neće pronaći dok ja ne uspijem poslati kući privatni izvještaj. Konačno, ako ja budem jamčio za njega, vjerujem da će stići naredba o ostavljanju na miru koja će zabraniti umorstvo moga klona, a da ja ne moram biti izravno povezan s njom."

"A što je s Galenom?" upitala je Elli sumnjičavo. "Nema načina da za njega dobiješ naredbu za obustavu gonjenja."

"Vjerojatno ne. Galen je - problem koji još nisam riješio."

Miles se vratio u svoju kabinu, gdje ga je konačno uhvatila računovotkinja flote.

Poručnica Bone bacila se na kreditno pismo od osamnaest milijuna maraka s iskrenim i nimalo vojničkim oduševljenjem. "Spašeni!"

Page 160: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

160

"Potrošite ih prema potrebi", rekao je Miles. "I izvadite Trijumf iz zalagaonice. Moramo biti čisti i pripravni krenuti smjesta bez rasprave sa solarnom mornaricom o mogućoj krađi. Ah-hm. Možete li mi stvoriti kreditni čip, iz priručne sitnine ili iz bilo kojeg izvora, u galaktičkom novcu, ali kojeg se ni na koji način ne bi moglo dovesti u vezu s nama?"

Oči su joj zablistale. "Zanimljiv izazov, gospodine. Ima li to ikakve veze s našim predstojećim ugovorom?"

"Sigurnost, poručnice", rekao je Miles bezizražajno. "Ne mogu raspravljati o tome čak ni s vama."

"Sigurnost", šmrknula je, "ne skriva od računovodstva ni pola od onoga što misle da skriva."

"Možda bih trebao spojiti ta dva odjela. Ne?" Nasmiješio se njezinu prestravljenom izrazu. "Pa, možda i ne bih."

"Na koga da glasi čip?"

"Na donosioca."

Obrve su joj se podigle. "U redu, gospodine. Koliko?"

Miles je oklijevao. "Pola milijuna maraka. Koliko god to iznosilo u lokalnom kreditu."

"Pola milijuna maraka", primijetila je suho, "baš i nije sitnina."

"Bitno da je gotovina."

"Učinit ću što mogu, gospodine."

Nakon što je otišla, Miles je ostao sjediti sam u svojoj kabini, duboko namršten. Klinč je bio jasan. Ne treba očekivati da će Galen učiniti prvi korak ako ne pronađe neki način, razlog da se i ne spominje, koji bi mu omogućio da upravlja situacijom ili postigne iznenađenje. Dopustiti Galenu da sam koreografira svoje pokrete činilo se vrlo opasnim i Milesu se nije sviđala zamisao da šetucka uokolo i čeka da ga Galen iznenadi. Svejedno, neka vrsta blefa koja bi mu pružila mogućnost pristupa mogla bi biti bolja od sjedenja i čekanja, s obzirom na sve manje vremena koje mu je preostajalo. Da se konačno odmakne od proklete defenzive i počne nešto raditi umjesto da se samo odbija od tuđih poteza... Izvrsna odluka, s majušnim problemom što, sve dok se Galena ne pronađe, Miles nije imao na čemu raditi. Zarežao je od frustriranosti i umorno krenuo u krevet.

Probudio se sam od sebe u tami svoje kabine, nekih dvanaest sati kasnije, pogledao koje je doba na sjajnim brojkama svoga zidnog sata, i ostao ležati uživajući u nevjerojatnom osjećaju da se konačno doista naspavao. Njegovo pohlepno tijelo upravo je kroz olovnu sporost udova nagovješćivalo da bi još sna sasvim dobro došlo, kad je zazujala njegova kabinska komkonzola. Spašen od grijeha lijenosti, isteturao je iz kreveta i javio se.

"Gospodine." Pojavilo se lice jednog od Trijumfovih komunikacijskih časnika. "Imate uskotračni poziv iz barrayarskog veleposlanstva dolje u Londonu. Traže vas osobno, u šifri."

Page 161: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

161

Miles se nadao da to nije doslovno istina. Nije se moglo raditi o Ivanu; on bi ga pozvao preko privatne kom-veze. Znači, moralo se raditi o službenom priopćenju. "Dešifrirajte i prebacite mi poziv ovamo, onda."

"Da snimam?"

"Ovaj - ne."

Je li moguće da su iz stožera već stigle nove naredbe za Dendariije? Miles je u sebi opsovao. Ako budu morali izići iz orbite prije nego što njegovi ljudi iz dendariijske obavještajne službe uspiju pronaći Galena i Marka...

Na vid-ploči se pojavilo Destangovo smrknuto lice. "'Admirale Naismith'." Miles nije mogao prečuti navodne znakove oko svoga imena. "Jesmo li sami?"

"Potpuno, gospodine."

Destangovo lice se malo opustilo. "U redu. Imam jednu naredbu za vas - poručniče Vorkosigan. Ostat ćete na svom brodu u orbiti sve dok vam se ja osobno opet ne javim i obavijestim vas o suprotnom."

"Zašto, gospodine?" rekao je Miles, premda je prokleto dobro mogao i sam pogoditi.

"Zbog mog duševnog mira. Kad jednom jednostavnom mjerom opreza možemo spriječiti i najmanju mogućnost nezgode, glupo je ne poduzeti takvu mjeru. Shvaćate li?"

"U potpunosti, gospodine."

"U redu. To je sve. Destang, gotovo." Komodorovo lice nestalo je u zraku.

Miles je naglas opsovao, i to od srca. Destangova "mjera opreza" mogla je značiti samo to da su njegovi sektorski silnici već pronašli Marka, prije nego što je to uspjelo Milesovim Dendariima - i da se spremaju zaskočiti ga. Kako brzo? Postoji li još neka šansa...?

Miles je navukao sive hlače, obješene na dohvat ruke, izvukao sigurnu kom-vezu iz džepa i uključio je. "Ivane?" rekao je tiho. "Jesi li tamo?"

"Miles?" To nije bio Ivanov glas, već Galenijev.

"Satniče Galeni? Pronašao sam drugu polovicu kom--veze... ovaj, jeste li sami?"

"Trenutačno." Galenijev glas bio je suh prenoseći samo tonom njegovo mišljenje i o priči o izgubljenoj kom-vezi i o onima koji su takvu priču izmislili. "Zašto?"

"Kako si došao do kom-veze?"

"Tvoj rođak mi ju je dao prije nego što je otišao na svoje dužnosti."

"Otišao kamo? Kakve dužnosti?" Zar su i Ivana pokupili za lov na ljude? Ako je tako, Miles bi ga s veseljem mogao udaviti, nakon predavanja koje mu je održao o procedurama, a sad kad je najviše mogao biti od koristi - samo ako -

Page 162: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

162

"Otpratio je veleposlanikovu gospođu na Svjetsku botaničku izložbu i sajam cvijeća u Hortikulturnoj dvorani londonskog sveučilišta. Ona svake godine ide tamo, da bi počeškala lokalno visoko društvo pod bradu. Mora se doduše priznati da nju te stvari zaista i zanimaju."

Milesov glas se blago podigao. "Usred sigurnosne krize, poslao si Ivana na izložbu cvijeća?"

"Ne ja", zanijekao je Galeni. "Komodor Destang. On je - ovaj - smatrao da će mu Ivan najmanje nedostajati. On baš nije oduševljen Ivanom."

"A što je s tobom?"

"Ni sa mnom baš nije oduševljen."

"Ne, hoću reći, što ti radiš? Jesi li izravno umiješan u... operaciju?"

"Teško."

"Ah. Laknulo mi je. Malo sam se bojao – da je nekom -možda došlo do kratkog spoja u glavi i ne zatraži od tebe dokaz odanosti ili takvu nekakvu prokletu glupost."

"Komodor Destang nije ni sadist ni budala." Galeni je zastao. "Ali je oprezan. U kućnom sam pritvoru."

"Znači da nemaš izravnog dodira s operacijom. Kao recimo gdje su, kako su blizu i kad namjeravaju... povući prvi potez."

Galenijev glas bio je brižljivo neutralan, ne nudeći pomoć niti je ne uskraćujući. "Nemam takve podatke baš pri ruci."

"Hm. Destang je upravo i meni naredio da ostanem na brodu. Mislim da je naišao na neki trag, stvari se približavaju završetku."

Nastala je kratka tišina. Galenijeve riječi dolepršale su kroz uzdah. "Žao mi je što to čujem..." Glas mu je pukao. "To je tako prokleto beskorisno! Mrtva ruka prošlosti koja kroz galvanske reflekse i dalje povlači konce, a mi jadne marionete plešemo - nitko ne profitira, ni mi, ni Komarr..."

"Kad bih mogao uspostaviti kontakt s tvojim ocem", počeo je Miles.

"Ne bi bilo nikakve koristi. Borit će se i dalje, neće prestati."

"Ali on sad više nema ničega. Propala mu je posljednja prilika. On je star, umoran je - mogao bi biti spreman na promjene, da konačno odustane", ustvrdio je Miles.

"Volio bih... ne. On ne može odustati. Više od života, on mora dokazati da je u pravu. Ako je u pravu, to će iskupiti sve njegove zločine. Učiniti sve ono što je on učinio i priznati da nije bio u pravu - neprihvatljivo!"

"Hm... shvaćam. Dobro, javit ću ti se opet ako... budem imao bilo što korisno reći. Nema, ovaj, smisla da vratiš kom-vezu dok ne budeš imao obje polovice, ha?"

Page 163: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

163

"Kako hoćeš." Galenijev ton nije baš bio prepun nade.

Miles je prekinuo vezu.

Pozvao je Thorne, koje mu je javilo manjak napretka.

"U međuvremenu, evo ti još jedna novost. I to nesretna. Ekipa Barrayaraca je očito ugledala našu metu unatrag otprilike sat vremena."

"Ha! Možda ih možemo slijediti i pustiti ih da nas dovedu do Galena."

"Bojim se da ne. Moramo se probiti ispred njih a da im ne stanemo na prste. Njihova potjera je smrtonosna."

"Naoružani i opasni, ha? Reći ću ljudima." Thorne je zamišljeno zafićukalo. "Tvoj kompić iz kolijevke je očito popularan."

Miles se oprao, odjenuo, pojeo nešto i spremio se: nož u čizmi, skeneri, ošamuti u futroli na boku i skriveni, kom-veze, široki raspon alata i igračaka koje su se mogle pronijeti kroz sigurnosne provjere londonske zračne luke. To je još bilo daleko od borbene spreme, nažalost, premda mu je jakna gotovo zveckala dok je hodao. Pozvao je dežurnog časnika, provjerio je li shuttle za prijevoz osoblja pun goriva i pilot spreman. Nestrpljivo je čekao.

Što li Galen sprema? Ako se ne radi samo o bijegu - a činjenica da ga je barrayarska ekipa Sigurnosti sustigla nagovještavala je da je još negdje u blizini, iz nekog razloga - zašto? Obična osveta? Nešto teže shvatljivo? Je li Milesovo viđenje Galena bilo previše pojednostavljeno, previše komplicirano - što mu nedostaje? Što je preostalo u životu čovjeku koji mora biti u pravu?

Konzola kabine je zazvonila. Miles je uputio kratku, nebuloznu molitvu - daj da to bude neki trag, neka pukotina, neka ručka—

Pojavilo se lice kom-časnika. "Gospodine, imam poziv koji je stigao odozdo, s komercijalne komkonzolne mreže. Čovjek koji se odbija predstaviti kaže da ćete htjeti razgovarati s njim."

Miles je naelektrizirano skočio i uspravio se. "Pronađite izvor poziva i uputite kopiju kapetanu Thorne u obavještajnoj. I spojite ga ovamo."

"Hoćete li da vam izlazi i slika ili samo audio?"

"Oboje."

Lice kom-časnika je nestajalo dok se pojavljivao jedan drugi čovjek, pružajući uznemirujući dojam transformacije.

"Vorkosigan?" reče Galen.

"Dakle?" reče Miles.

"Neću se ponavljati." Galen je govorio tiho i brzo. "Nije me briga snimaš li ili tražiš izvor poziva. To nije nimalo važno. Naći ćemo se za točno sedamdeset minuta. Doći ćeš na

Page 164: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

164

plimnu barijeru na Temzi, na pola puta između tornjeva šest i sedam. Izaći ćeš na morsku stranu i spustiti se na niži vidikovac. Sam. Onda ćemo razgovarati. Ako bilo koji uvjet ne bude ispunjen, nas jednostavno neće biti tamo kad ti stigneš. A Ivan Vorpatril će umrijeti u 02.07."

"Vi ste dvojica. I nas treba biti dvojica", počeo je Miles. Ivan?

"Tvoja privlačna tjelesna straža? U redu. Dvoje." Vid je zatreptao i ispraznio se.

"Ne—"

Tišina.

Miles se povezao s Thorneom. "Jesi li uhvatilo, Bel?"

"Naravno da jesam. Zvučao je prijeteće. Tko je Ivan?"

"Vrlo važna osoba. Odakle je to došlo?"

"Podzemno križanje, javna komkonzola. Imam dolje čovjeka koji može stići do tamo u roku od šest minuta. Nažalost—"

"Znam. U šest minuta radijus potrage se širi na nekoliko milijuna ljudi. Mislim da ćemo igrati kako on svira.

Do određene granice. Postavi patrolu u zrak iznad plimne barijere, prijavi plan leta za moj shuttle, za silazak, naruči nam lebdeći automobil i dendariijskog vozača i stražara da nas dočekaju. Reci Bone da sad hoću onaj kreditni čip. Reci Quinn da me dočeka u izlaznom hodniku za shuttle i neka ponese dva medicinska skenera. I pričekaj. Moram nešto provjeriti."

Duboko je udahnuo i otvorio kom-vezu. "Galeni?"

Stanka. "Da?"

"Još si u kućnom pritvoru?"

"Da."

"Imam hitnu potrebu za informacijom. Gdje je točno Ivan?"

"Koliko ja znam, još je—"

"Provjeri. Provjeri hitno."

Nastala je duga, duga pauza, koju je Miles iskoristio da ponovno provjeri svoju opremu, pronađe poručnicu Bone i ode do izlaznog hodnika za shuttle. Quinn ga je već čekala zračeći znatiželjom.

"Što se sad događa?"

"Našli smo trag. Neke vrste. Galen hoće da se sastanemo, ali—"

"Miles?" Galenijev glas se konačno vratio. Zvučao je prilično napeto.

Page 165: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

165

"Pucaj."

"Vojnik kojeg smo poslali da posluži kao vozač i stražar javio se prije otprilike deset minuta. Bio je načas zamijenio Ivana u gospođinoj pratnji, dok se Ivan otišao popišati. Kad se za dvadeset minuta Ivan nije vratio, vozač ga je otišao potražiti. Proveo je pola sata u potrazi - Hortikulturna dvorana je golema, a večeras je i prepuna ljudi - prije nego što se opet javio nama. Kako si znao?"

"Mislim da sam dohvatio drugi kraj. Prepoznaješ li nečiji stil poslovanja?"

Galeni je opsovao.

"Upravo tako. Gledaj, nije me briga kako, ali hoću da me dočekaš za pedeset minuta na plimnoj barijeri na Temzi, sekcija šest. Ponesi barem ošamut i, pokušaj se izvući, po mogućnosti bez Destangova znanja. Imamo sastanak s tvojim ocem i mojim bratom."

"Ako on ima Ivana—"

"Morao je donijeti nekakvu kartu za stol, inače ne bi ni došao igrati. Imamo posljednju priliku da sve sredimo. Ne posebno dobru priliku, samo posljednju. Jesi li sa mnom?"

Kratka stanka. "Da." Glas je bio odlučan.

"Vidimo se tamo."

Spremivši vezu u džep, Miles se okrenuo Elli. "Sad krećemo."

Prošli su kroz vrata shuttlea. Jedanput u životu, Miles nije imao nikakvih prigovora na Ptarmiganovu naviku da sva slijetanja na planete izvodi u brzinama borbenog obrušavanja.

ČETRNAESTO POGLAVLJE

Plimna barijera Temze, lokalnim šaljivcima poznata kao Memorijal kralja Canuta, bila je znatno impresivnija s udaljenosti od stotinu metara nego iz shuttlea s visine od jednog kilometra. Zračni automobil se spuštao u krugovima. Planina od sintetičkog betona pružala se u oba smjera dalje nego što je dosezao Milesov pogled, nalikujući na mramor pod svjetlom reflektora koje se probijalo kroz ponoćnu tamu u blagoj izmaglici.

U stražarskim tornjevima postavljenim u razmacima od jednog kilometra nisu bili vojnici - stražari već samo noćna smjena inženjera i tehničara koji su pazili na izljeve i pumpne stanice. Naravno, kad bi se more ikad probilo preko zida, sravnilo bi grad bezdušnije od bilo kakve vojske.

Page 166: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

166

Ali more je ove ljetne noći bilo mirno, istočkano šarenim navigacijskim svjetlima, crvenim, zelenim i bijelim, i udaljenim pokretnim bljeskovima brodskih svjetala. S istočnog obzora dopirao je blagi sjaj, lažna zora blistavih europskih gradova preko vode. S druge strane bijele barijere, prema drevnom Londonu, svu prljavštinu i čađu i krhotine gutala je noć, ostavljajući samo dragocjeni privid nečega magičnog, netaknutog i besmrtnog.

Miles je pritisnuo lice uz prozor automobila tražeći posljednji strateški pogled na arenu u koju se spremao ući, prije nego se automobil spustio do gotovo praznog parkirališnog prostora iza barijere. Sekcija šest bila je udaljena od glavnih kanalnih dijelova koji su radili dvadeset četiri sata dnevno; bila je to samo brana s pomoćnom pumpnom stanicom, u ovo doba noći gotovo napuštena. To je Milesu odgovaralo. Ako se situacija razvije u neku vrstu sukoba s pucanjem, što manje civilnih promatrača bude u blizini, to bolje. Prolazi i ljestve vodili su do vrata koja su dopuštala ulazak unutar građevine, geometrijski crni naglasci na bjelini; paučinaste ograde označavale su galerije, neke široke i javne, neke uske i sigurno rezervirane samo za ovlašteno osoblje. Trenutačno su sve djelovale napušteno, nigdje ni traga Galenu i Marku. Ni traga Ivanu.

"Zašto je važno 02.07?" zapitao se Miles naglas. "Imam dojam da bi trebalo biti očito. Tako precizno vrijeme."

Elli, rođena u svemiru, stresla je glavom, ali dendariijski vojnik koji je upravljao automobilom ponudio je rješenje: "To je vrijeme plime, gospodine."

"Ah!" reče Miles. Zavalio se u sjedalu, bjesomučno razmišljajući. "Kako zanimljivo. To nam sugerira dvije stvari. Ivana su sakrili negdje ovdje - najbolje bi bilo da potragu usredotočimo na područje ispod razine plime. Jesu li ga mogli svezati za ogradu negdje dolje kod stijena ili tako nešto?"

"Zračna patrola bi mogla proći i provjeriti", reče Quinn.

"Da, reci im da to učine."

Automobil se smjestio u krug označen na pločniku.

Quinn i drugi vojnik su izišli prvi, oprezno, i na brzinu skenerima provjerili čitavo područje. "Netko nam se približava pješice", prijavio je vojnik.

"Nadam se da je to satnik Galeni", promrmljao je Miles bacivši pogled na svoj sat. Preostalo je još sedam minuta do roka kad se trebao pojaviti.

Bio je to neki čovjek koji je trčao, praćen psom. Obojica su se zagledali u Dendariije u odorama i nervozno ih u velikom luku zaobišli, prešavši na drugu stranu parkirališta prije nego što su nestali u grmlju koje je omekšavalo izgled sjevernog dijela. Svi su spustili ruke sa svojih ošamuta. Civilizirani grad, pomislio je Miles. U nekim dijelovima Vorbarr Sultane čovjek se ne bi usudio izići na jogging u ovo doba, osim sa znatno većim psom.

Vojnik je provjerio svoj infracrveni senzor. "Evo još nekoga."

Ovaj put se nije čulo meko tapkanje tenisica, već hitri udarci čizama. Miles je prepoznao zvuk čizama prije nego što je u bljeskovima svjetla i sjene mogao prepoznati lice. Galenijeva

Page 167: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

167

odora pretvorila se od tamno sive u zelenu dok je ulazio u jače osvjetljenje parkirališta, hitrim koracima.

"U redu", rekao je Miles Elli, "ovdje se razdvajamo. Držite se u pozadini i izvan vidokruga, ali ako ikako možete pronaći neko mjesto s kojeg ćete nas vidjeti, izvrsno. Ručni kom otvoren?"

Elli je uključila svoj ručni kom. Miles je izvukao nož iz čizme i upotrijebio njegov vrh da iskopa i ugasi sićušno svjetlo indikatora prijenosa na svom komu, onda puhne u njega; tiho siktanje začulo se s Ellina ručnog zgloba. "Odašiljač u redu", potvrdila je.

"Imaš medicinski skener?"

Pokazala ga je.

"Napravi osnovno očitavanje."

Uperila je skener na njega, mahnula gore-dolje. "Podaci zabilježeni i spremni za automatsko uspoređivanje."

"Možeš li smisliti još nešto?"

Stresla je glavom, ali nije djelovala sretno. "Što da napravim ako on iziđe a ti ne?"

"Zgrabi ga, napumpaj ga brzopentom - imaš opremu za ispitivanje?"

Načas je rastvorila svoju jaknu; mala smeđa kutijica virila je iz jednog unutarnjeg džepa.

"Spasi Ivana ako ikako možeš. A onda", Miles je duboko udahnuo, "možeš klonu raznijeti glavu ili što god budeš htjela."

"Što se dogodilo s onim 'brat mi je pa makar kakav'?" reče Elli.

Galeni, koji im je u međuvremenu prišao, nagnuo je glavu čekajući Milesov odgovor s velikim zanimanjem, ali Miles je samo stresao glavom. Na to pitanje nije bilo jednostavnog odgovora.

"Još tri minute", rekao je Miles Galeniju. "Trebali bismo krenuti."

Krenuli su stazom koja je vodila do jednog stubišta, prekoračivši lanac koji je poštenim građanima zabranjivao prolaz po noći. Stube su vodile uz stražnju stranu plimne barijere do javne promenade koja je prolazila po vrhu, da bi po danu šetačima omogućila pogled na ocean. Galeni, koji je očito stigao u žurbi, još je teško disao kad su se počeli penjati.

"Je li bilo problema pri izlasku iz veleposlanstva?" upitao je Miles.

"Ne pravih", reče Galeni. "Kao što znaš, puno je veći problem vratiti se. Mislim da si ti pokazao kako je najjednostavnije rješenje ujedno i najbolje. Jednostavno sam izišao kroz jedan stražnji izlaz i otišao do najbliže podzemne. Na svu sreću, stražar na dužnosti nije imao naredbu da puca u mene."

"Jesi li to znao i prije?"

Page 168: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

168

"Ne."

"Onda će Destang znati da si otišao."

"Doznat će, to je sigurno."

"Misliš da su te slijedili?" Miles je automatski pogledao preko svog ramena. Vidio je pod sobom parkiralište i automobil; Elli i dvojica vojnika nestali su im s vidika, sigurno u potrazi za svojim vidikovcem.

"Ne odmah. Sigurnost u veleposlanstvu", Galenijevi zubi su bljesnuli kroz sjene, "ima u ovom času manjak ljudi. Ostavio sam ručni kom i kupio kartu u podzemnoj za gotovinu umjesto da se poslužim svojom propusnicom, tako da nemaju nikakvu polaznu točku s koje bi mi mogli ući u trag."

Zadihano su stigli do vrha; vlažni je zrak ostavljao hladan dodir na Milesovu licu mirišući na riječni mulj i morsku sol, blago natruli okus ušća. Miles je prešao preko široke promenade i virnuo dolje preko ograde, prema betonskom vanjskom licu brane. Jedna uska ograđena galerija prolazila je nekih dvadesetak metara ispod njih, nestajući im iz vida s desne strane, prateći ispupčenu zaobljenost barijere. To nije bio dio s javnim pristupom i do nje se moglo doći samo zaključanim ljestvama na spuštanje koje su se svako toliko pojavljivale uz ogradu, naravno, preko noći skupljene i zaključane. Mogli su se pomučiti, trudeći se da otvore i dekodiraju jedan od zaključanih upravljača za ljestve - što će potrošiti puno vremena i vjerojatno upaliti alarm na ploči nekog noćnog čuvara u jednom od udaljenih stražarskih tornjeva - ili se spustiti bržim putem.

Miles je uzdahnuo u pola glasa. Batrganje visoko iznad kameno tvrdih površina bila je jedna od njegovih najmanje omiljenih aktivnosti. Izvadio je žicu za spuštanje iz malog džepa na svojoj dendariijskoj odori, pažljivo i temeljito pričvrstio gravitacijski priljepak za ogradu, i ponovno provjerio je li sve u redu. Na dodir, sa strana kolotura izvukle su se ručke i ispustile sjedalo od širokih vrpci koje je uvijek djelovalo užasavajuće slabašno, usprkos svojoj velikoj snazi. Miles je ovio trake oko sebe, čvrsto ih zakopčao, preskočio ogradu i spustio se niza zid natraške, ne gledajući dolje. Dok je dosegao dno, adrenalin mu je pumpao već sasvim lijepo, hvala na pitanju.

Pustio je kolotur da se sam namota natrag do Galenija, koji je ponovio Milesove postupke. Dok je Milesu vraćao spravu za spuštanje Galeni nije ponudio nikakav komentar o svojim osjećajima prema visinama, pa se i Miles suzdržao od primjedbi. Samo je otpustio priljepak, premotao žicu i spremio je natrag u džep.

"Idemo desno", kimnuo je Miles. Izvukao je ošamut iz navlake na boku. "Što si ponio?"

"Mogao sam pobrati samo jedan ošamut." Galeni ga je izvukao iz svog džepa, provjerio bateriju i podesio snagu. "A ti?"

"Dva. I još neke druge igračkice. Ono što možeš pronijeti kroz službu Sigurnosti u zračnoj luci je opako ograničeno."

"S obzirom na to koliko ovdje ima ljudi, mislim da su u pravu", primijeti Galeni.

Page 169: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

169

S ošamutima u ruci, krenuli su uz rub jedan za drugim, i Milesom na čelu. Morska voda se kovitlala i klokotala tik ispod njihovih stopala, zelenkastosmeđa prozirnost prošarana tracima pjene unutar krugova svjetla, svilenkasto crnilo izvan njih. Sudeći po izblijedjelim bojama, galerija se za vrijeme plime nalazila pod vodom.

Miles je pokretom pokazao Galeniju da stane, i krenuo naprijed. Galerija se, tik iza izbočine, širila u krug promjera četiri metra i završavala, s ogradom koja se u krugu vraćala u zid. U zidu su bila vrata, otporna i nepropusna za vodu, samo jedna ovalna vratnica.

Tik ispred vrata stajali su Galen i Mark, s ošamutima u rukama. Mark je na sebi imao crnu majicu kratkih rukava i sive dendariijske hlače i čizme, bez jakne s džepovima - njegova vlastita pokradena odjeća, zapitao se Miles, ili duplikati? Nosnice su mu se raširile kad je ugledao bodež svoga djeda u koricama od gušterske kože, klonu oko pasa.

"Pat pozicija", primijetio je Galen razgovornim tonom kad je Miles zastao, bacivši samo pogled na Milesov ošamut i zatim na svoj vlastiti. "Ako svi opalimo odjedanput, to ostavlja ili mene ili mog Milesa na nogama, i pobijedio sam. Ali ako nas nekim čudom uspiješ skinuti obojicu, ne bismo ti mogli reći gdje je tvoj bikasti rođak. Umro bi prije nego ga pronađeš. Njegova smrt će nastupiti automatski. Ne moram se nikamo vraćati da bi se to dogodilo. Upravo suprotno. Tvoja privlačna tjelesna straža može nam se također pridružiti."

Galeni je zakoračio iza zavoja. "Neke pat pozicije su neobičnije od drugih", rekao je.

Galenovo lice zatreptalo je od oštre ironije, usne su mu se razdvojile u izbezumljenom uzdahu, a onda se opet stisnula dok mu se ruka sklapala oko oružja. "Trebao si dovesti ženu", siknuo je.

Miles se blago nasmiješi. "Ona je tu negdje. Ali rekao si dva, i tu smo nas dvojica. Sad su prisutne sve zainteresirane strane. Što sad?"

Galenove oči su se pomakle, očito prebrojavajući oružja, proračunavajući udaljenosti, mišiće, šanse; Miles je radio istu stvar.

"Pat pozicija ostaje", reče Galen. "Ako se obojica nađete ošamućeni, gubite; ako se obojica nađemo ošamućeni, vi opet gubite. Apsurdno, stvarno."

"Što biste vi predložili?" upitao je Miles.

"Predlažem da svi položimo svoja oružja u sredinu ovog balkona. Onda ćemo moći razgovarati bez dekoncentracije."

Negdje ima skriveno još jedno, pomisli Miles. Baš kao i ja. "Zanimljiv prijedlog. Tko zadnji spušta?"

Galenovo lice bilo je studija nesretnog proračunavanja. Otvorio je usta i opet ih zatvorio, zatim blago strese glavom.

"I ja bih volio razgovarati bez opterećenja", reče Miles oprezno. "Predlažem ovakav raspored. Ja ću prvi spustiti svoje oružje. Onda M—klon. Onda vi. Zadnji satnik Galeni."

Page 170: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

170

"Kakvo jamstvo...?" Galen je oštro pogledao prema svome sinu. Napetost među njima bila je mučno opipljiva, čudna i neizrečena kombinacija bijesa, očaja i tjeskobe.

"Dat će vam svoju riječ", rekao je Miles. Pogledao je prema Galeniju tražeći potvrdu, i ovaj polako kimne.

Tišina je potrajala kroz tri udisaja, onda Galen reče, "U redu."

Miles je koraknuo naprijed, kleknuo, položio svoj ošamut na samo središte balkona, ustuknuo za korak. Mark je ponovio njegove pokrete, sve vrijeme zureći u njega. Galen je oklijevao jedan dug, neodlučan trenutak, očiju još punih neuhvatljive proračunatosti, onda spusti svoje oružje među ostala. Galeni je slijedio njegov primjer bez imalo oklijevanja. Smiješak mu je bio kao potez nožem. Oči mu je bilo nemoguće pročitati, osim osnovne crte tupog bola koja je vrebala iz njih sve otkako mu se otac vratio iz mrtvih.

"Onda, prvo vaš prijedlog", rekao je Galen Milesu. "Ako ga uopće imate."

"Život", reče Miles. "Sakrio sam - na jedno mjesto za koje samo ja znam, i ako me ošamutite nećete ga moći na vrijeme otkriti - gotovinski kreditni čip na sto tisuća betanskih dolara - to je pola milijuna carskih maraka, prijatelji moji - koji glasi na donositelja. Dat ću ga vama, zajedno s prednošću, korisnim uputama o tome kako da izbjegnete barrayarsku sigurnost - koja vam je vrlo blizu, usput rečeno—"

Klon je djelovao izrazito zainteresirano; oči su mu se raširile kad je spomenuta suma, a proširile se još više na spomen barrayarske Sigurnosti."

"—u zamjenu za moga rođaka", Miles je lako udahnuo, "mog brata, i vaše obećanje da ćete se - umiroviti, i suzdržati od daljnjih zavjera protiv barrayarskog carstva. Koje mogu rezultirati samo beskorisnim krvoprolićima i nepotrebnim bolom za ono malo vaših preživjelih rođaka. Rat je gotov, Ser Galen. Vrijeme je da netko drugi pokuša s nečim novim. Drukčiji način, možda i bolji način - uostalom, teško da bi mogao biti lošiji."

"Pobuna", dahnuo je Galen skoro samome sebi, "ne smije umrijeti."

"Čak ni ako svi u njoj poginu? 'Nije upalilo, pa idemo probati još jedanput na isti način?' U mojoj vrsti posla to se zove vojna glupost. Ne znam kako to nazivaju u civilnom životu."

"Moja starija sestra se jednom predala na riječ Barrayarcu", primijetio je Galen. Lice mu je bilo vrlo hladno. "Admiral Vorkosigan je isto tako bio pun blagih i logičnih argumenata i obećanja mira."

"Riječ moga oca iznevjerio je jedan podređeni", rekao je Miles, "koji nije mogao razlučiti da je rat gotov i da je vrijeme za povlačenje. Za tu je pogrešku platio svojim životom, pogubljen je zbog svoga zločina. Moj otac vam je već onda dao osvetu. To je bilo sve što vam je mogao dati: nije mogao oživjeti mrtve. A to ne mogu ni ja. Mogu samo pokušati spriječiti još smrti."

Galen se kiselo osmjehnuo. "A ti, Davide. Kakvo ćeš mi ti mito ponuditi da izdam Komarr, osim novca tvoga barrayarskog gospodara?"

Page 171: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

171

Galeni je stajao zagledan u svoje nokte. Neki čudan nemiran smiješak poigravao mu je oko usana dok je slušao. Protrljao je rukom šav hlača, prekrižio ruke, zatreptao. "Unuke?"

Galen kao da se na tren lecnuo. "Pa nisi čak ni oženjen!"

"Mogao bih biti, jednog dana. Ali samo ako poživim, naravno."

"I svi će moji unuci biti dobri mali carski podanici", narugao se Galen, s naporom vraćajući svoj izvorni mir.

Galeni je slegnuo ramenima. "Čini mi se da to ide uz Vorkosiganovu ponudu života. Ne mogu ti dati ništa drugo što bi ti htio od mene."

"Vas dvojica ste sličniji jedan drugome nego što mislite, čini mi se", promrmljao je Miles. "Pa, koji je vaš prijedlog, Ser Galen? Zašto ste nas sve pozvali ovamo?"

Galen je desnom rukom segnuo u jaknu, a onda zastao. Nasmiješio se i nagnuo glavu, kao da razoružavajuće traži dopuštenje. Stiže drugi ošamut, pomislio je Miles. Prepredeno, pretvarajući se do zadnjeg trenutka da to zapravo nije oružje. Miles se nije ni pomakao, ali je izveo jedan automatski mentalni proračun; kojom brzinom bi mogao skočiti preko ograde i kako bi daleko mogao roniti, zadržavajući dah u snažnim naletima plime. I u čizmama. Hladan kao i uvijek, Galeni se nije ni pomakao.

Čak ni onda kad je spoznao da je oružje koje je Ser Galen naglo izvukao u stvari smrtonosni disruptor živaca.

"Neke pat pozicije", rekao je Galen, "jednakije su od drugih." Smiješak mu se napeo u vlastitu parodiju. "Podigni one ošamute", obratio se klonu, koji se sagnuo i skupio ih te zataknuo u svoj pojas.

"A što ćete pak s time učiniti?" rekao je Miles mirno, trudeći se da ne dopusti svome pogledu da se hipnotizira ni svome umu da se paralizira, sve zbog srebrne zvonolike njuške. Sjajne perlice, zvonca i zviždaljke.

"Ubit ću vas", objasni Galen. Oči su mu na tren bljesnule prema sinu, pa zatim u stranu, opet prema njemu, u stranu i usredotočile se na Milesa kao da žele ojačati odlučnost.

Pa zašto onda još pričaš umjesto da opališ? Miles se nije usuđivao naglas izreći tu misao, da Galen ne bi uočio kako je to logično. Natjeraj ga da govori, on želi još nešto reći, ima potrebu da još nešto kaže. "Zašto? Ne vidim kako će to poslužiti Komarru, ovako kasno, osim možda da vama bude lakše. Samo osveta?"

"Nije to samo osveta. Potpuna osveta. Moj Miles će odavde otići kao jedini Miles."

"Ma dajte!" Miles nije morao prizivati svoje glumačke sposobnosti da bi mu glas zvučao zgađeno; dolazilo je samo od sebe. "Ne visite valjda još na onom prokletom planu sa zamjenom! Barrayarska Sigurnost je upozorena, sad će vas od prve uočiti. Ne može vam uspjeti." Bacio je pogled prema klonu. "Pustit ćeš ga da te gurne s glavom naprijed u mlinac za smeće? Mrtav si onog časa kad se pojaviš. To je potpuno beskorisno. I nije neophodno."

Page 172: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

172

Klon je djelovao nespokojno, ali trznuo je bradom prema gore i uspio se gordo nasmiješiti. "Neću biti barun Vorkosigan. Bit ću admiral Naismith. Već mi je jedanput uspjelo, tako da znam da mogu. Tvoji Dendarii će nas povesti odavde - i pružiti nam novi početak."

"Ha!" Miles se povukao za kosu kao da će je početi čupati. "Misliš da bih ušetao ovamo da je to makar i izdaleka moguće? I Dendarii su upozoreni. Svaki vođa patrole tamo vani - a vjeruj mi da tamo vani imam gomilu patrola - nosi sa sobom medicinski skener. Čim izdaš prvu naredbu, skenirat će te. Ako nađu kosti u nogama, tamo gdje bi trebala biti moja sintetika, raznijet će ti glavu. Kraj priče."

"Ali moje noge jesu sintetičke", rekao je klon zbunjenim glasom.

Miles se smrznuo. "Molim? Rekao si mi da ti se kosti ne lome—"

Galen je okrenuo glavu prema klonu. "Kad si mu to rekao...?"

"I ne lome se", odgovorio je klon Milesu. "Ali nakon što si ti dao zamijeniti svoje, isto sam napravio i ja. Inače bi prvi površni medicinski sken pokazao razliku među nama."

"Ali svejedno nemaš tragove starih lomova u drugim svojim kostima...?"

"Ne, ali to bi zahtijevalo puno detaljniji pregled. A jednom kad je njih troje eliminirano trebao bih biti u stanju izbjeći tako nešto. Proučit ću tvoje dnevnike—"

"Kojih troje?"

"Ono troje Dendariija koji znaju da si ti Vorkosigan."

"Tvoja privlačna čuvarica i onaj drugi par", objasnio je Galen osvetoljubivo užasnutom Milesu. "Žao mi je što je nisi poveo sa sobom. Sad ćemo je morati pronaći i uhvatiti."

Je li se to na Markovu licu pojavio prolazno nelagodni izraz? I Galen ga je primijetio i blago se namrštio.

"Svejedno ti ne bi uspjelo", bunio se Miles. "Ima pet tisuća Dendariija. Ja ih stotine i stotine znam po imenu, po licu. Bili smo u bitkama zajedno. Znam o njima stvari koje ni njihove majke ne znaju i kojih nema ni u kakvom dnevniku. I oni su mene vidjeli pod raznim vrstama stresa. Ne bi znao čak ni koje viceve pričati. A čak i kad bi na neko vrijeme uspio, postao admiral Naismith kao što si jednom bio planirao postati carem - gdje je onda Mark?

Možda Mark ne želi biti svemirski plaćenik. Možda on želi biti, recimo, modni kreator. Ili liječnik—"

"Oh", dahne klon, bacivši pogled niz svoje iskrivljeno tijelo, "liječnik ne..."

"—ili programer holovida, ili zvjezdani pilot, ili inženjer. Ili vrlo daleko od njega." Miles je glavom pokazao na Galena; na trenutak, klonove oči ispunile su se strastvenom čežnjom, podjednako hitro prigušenom. "Kako ćeš ikada doznati?"

"Istina je", rekao je Galen gledajući u klona vrlo stisnutim očima, "morat ćeš proći kao iskusan vojnik. A nikad u životu nisi nikog ubio."

Page 173: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

173

Klon se s nelagodom premjestio s noge na nogu, gledajući u stranu, prema svome mentoru.

Galenov glas se smekšao. "Moraš naučiti ubijati ako očekuješ da ćeš preživjeti."

"Ne moraš", ubacio se Miles. "Većina ljudi proživi cijeli svoj život a da nikoga ne ubije. Lažni argumenti."

Nišan disruptora naglo se zaustavio na Milesu. "Previše pričaš." Galenove oči posljednji su se put zaustavile na njegovu utihlom sinu koji je prkosno podigao bradu. Onda su se izmakle kao opečene. "Vrijeme je da krenemo."

Lica otvrdla od odlučnosti, Galen se okrenuo klonu. "Evo." Pružio mu je disruptor živaca. "Vrijeme je da dovršiš svoje obrazovanje. Ubij ih, i idemo."

"Što će biti s Ivanom?" upitao je satnik Galeni tiho.

"Jednako mi je antipatičan Vorkosiganov nećak kao i njegov sin", reče Galen. "Mogu zajedno odskakutati do pakla ruku pod ruku." Okrenuo se prema klonu i dodao: "Počni!"

Mark je progutao i podigao oružje objema rukama, u položaju za gađanje. "Ali – što je s onim kreditnim čipom?"

"Nema nikakva kreditnog čipa. Zar nisi u stanju prepoznati laž kad je čuješ, budalo jedna?"

Miles je podigao svoj ručni kom i razgovjetno rekao u njega "Elli, imaš li sve?"

"Snimljeno i prenijeto ravno kapetanu Thorne u obavještajnom." Quinnin glas stigao je do njih veseo, tanak u vlažnom zraku. "Hoćete li sad društvo?"

"Ne još." Pustio je ruku da mu padne, uspravio se, susreo Galenove bijesne oči i stisnute zube. "Kao što sam rekao. Kraj priče. Raspravimo sad druge mogućnosti."

Mark je spustio disruptor, s očajem na licu.

"Druge mogućnosti? Osveta će poslužiti!" zasiktao je Galen. "Pucaj!"

"Ali—" rekao je klon uznemireno.

"Ovog časa, ti si slobodan čovjek." Miles je govorio tiho i brzo. "On te kupio i platio, ali ne posjeduje te. Ali ako ubiješ za njega, ostat ćeš njegovo vlasništvo zauvijek. Zauvijek i zauvijek."

Ne nužno, govorio je nečujni trzaj Galenijevih usana, ali nije se uplitao u Milesovu predstavu.

"Moraš ubiti svoje neprijatelje", režao je Galen.

Markova ruka je popustila, usta su mu se otvorila da se pobuni.

"Sad, proklet bio!" zavikao je Galen i posegnuo za disruptorom.

Page 174: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

174

Galeni je koraknuo ispred Milesa. Miles je petljao po jakni u potrazi za drugim ošamutom. Disruptor živaca je zapucketao. Miles je potegao, prekasno, prokleto prekasno - satnik Galeni je dahnuo - mrtav je zbog moje sporosti, moje gluposti sa zadnjom šansom - lice mu se zgrčilo, usta otvorila u bezglasnom kriku, Miles je skočio pred Galenija i nanišanio svojim ošamutom—

I ugledao Galena kako se grči, leđa izvijenih u luk od kojeg su mu pucale kosti, izobličena lica - i pada mrtav.

"Ubiti svoje neprijatelje", dahnuo je Mark, lica bijela poput papira. "Tako je. Ah!" dodao je, opet podižući oružje kad je Miles krenuo naprijed "Ostani gdje jesi."

Siktanje pokraj Milesovih stopala - pogledao je dolje i ugledao tanki sloj pjene koji je pljusnuo kraj njegovih čizama, gubeći snagu, i povukao se. Tren kasnije, još jedan. Plima se dizala preko ruba. Plima se dizala—

"Gdje je Ivan?" zatražio je Miles, ruke stisnute oko ošamuta.

"Ako opališ, nikad nećeš doznati", rekao je Mark.

Pogled mu je nervozno skakao s Milesa na Galenija, od Galenova tijela kraj nogu do oružja u vlastitoj ruci, kao da sve to zajedno u zbroju daje neki nemogući rezultat. Dah mu je bio plitak i uspaničen, zglavci, ovijeni oko disruptora živaca, blijedi kao kost. Galeni je stajao vrlo, vrlo mirno, nagnute glave, gledajući dolje, u ono stoje tamo ležalo ili u sebe; nije se činilo da je uopće svjestan oružja ili onog tko ga je držao.

"Fino", reče Miles. "Pomozi nam i mi ćemo pomoći tebi. Odvedi nas do Ivana."

Mark se povukao prema zidu, ne spuštajući disruptor. "Ne vjerujem ti."

"A kamo ćeš pobjeći? Ne možeš se vratiti Komarrancima. Barrayarski jurišni odred željan tvoje krvi diše ti za vratom. Ne možeš se obratiti čak ni lokalnim vlastima da te zaštite; imaš jedno mrtvo tijelo koje bi im trebao objasniti. Ja sam ti jedina šansa."

Mark je pogledao u tijelo, u disruptor, u Milesa.

Tiho zujanje žice za spuštanje koja se odmotavala jedva se čulo preko siktanja morske pjene pod njihovim stopalima. Miles je podigao pogled. Quinn je letjela dolje u jednom jedinom dugom potezu, kao sokol koji pikira, s oružjem u jednoj ruci a drugom upravljajući žicom za spuštanje.

Mark je nogom otvorio vrata iza sebe i natraške se provukao kroz njih. "Potražite Ivana. Nije daleko. I nemam ja tijelo koje treba objasniti - ti ga imaš. Oružje kojim je počinjeno ubojstvo ima tvoje otiske na sebi!" Odbacio je disruptor živaca i s treskom zatvorio vrata.

Miles je skočio do vrata, grebući noktima, ali već su se zapečatila - zamalo je opet slomio kosti u prstima. Kroz vrata se prigušeno začuo skliski zvuk mehanizma konstruiranog da odoli silini mora, pa zatim klik brave. Miles je zasiktao kroza zube.

"Da ih razbijem?" dahnula je Quinn slijećući.

Page 175: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

175

"D—blagi bože, ne!" Mrlje na zidu koje su označavale domet plime bile su dobra dva metra više od vrha vrata. "Mogli bismo utopiti cijeli London. Pokušaj ih otvoriti a da ih ne oštetiš. Satniče Galeni!" Miles se okrenuo. Galeni se nije ni pomakao. "Šok?"

"Ha? Ne... ne, mislim da ne." Galeni se s naporom vratio u život. Dodao je, čudnim, zamišljenim tonom: "Možda kasnije."

Quinn je bila sagnuta do vrata, izvlačeći alate iz svojih džepova i lijepeći ih na okomitu površinu, očitavajući rezultate. "Elektromehanička, s mogućnošću ručnog nadjačavanja komandi... ako upotrijebim magnetski..."

Miles je posegnuo oko nje i skinuo joj sigurnosne trake. "Idi gore", rekao je Galeniju, "i pogledaj možeš li s druge strane pronaći neki drugi ulaz. Moramo uhvatiti malog kretena!"

Galeni je kimnuo i navukao sigurnosne trake.

Miles je ponudio ošamut i nož iz svoje čizme. "Hoćeš neko oružje?" Mark je odjurio sa svim rezervnim ošamutima još zataknutima za svoj pojas.

"Ošamut bi bio beskoristan", primijetio je Galeni. "Radije ti zadrži nož. Ako ga ja stignem, snaći ću se golim rukama."

I to s velikim zadovoljstvom, dodao je Miles nečujno umjesto njega. Kimnuo je. Oni su, obojica, prošli osnovnu barrayarsku obuku borbe bez oružja. Tri četvrtine pokreta bile su Milesu nedostupne u pravoj borbi i punoj snazi, zbog tajnih slabosti njegovih kostiju; za Galenija, međutim, takva ograničenja nisu vrijedila. Galeni se uspeo kroz noćni zrak, odskakujući od zida na gotovo nevidljivoj niti, poput pauka.

"Imam ga!" zaviče Quinn. Debela vrata su se otvorila pružajući im pogled na duboku, mračnu rupu.

Miles je izvukao džepnu svjetiljku iz pojasa i skočio unutra. Bacio je pogled prema Galenovu blijedom tijelu oslobođenom opsesija i bola koje je morska pjena već lickala. Mir smrti nije se moglo zamijeniti s mirom sna ili bilo čega drugog; to je bezuvjetno. Zraka iz disruptora živaca morala ga je pogoditi ravno u glavu. Quinn je opet zatvorila vrata za njima, i zastala da ugura opremu natrag u džepove, dok je vratni mehanizam škripao i piskao, klizio i zveckao vraćajući brani donje Temze sigurnost i pouzdanost.

Oboje su se uzverali u hodnik. Jedva pet metara dalje naišli su na prvu prepreku, križanje u obliku slova T. Glavni hodnik bio je osvijetljen i odmicao je izvan vidokruga u oba smjera.

"Ti kreni lijevo, ja ću desno", reče Miles. "Ne bi smio ostati sam", pobunila se Quinn.

"Možda bih trebao imati blizanca, ha? Kreni, prokletstvo!"

Quinn je iznervirano podigla ruke i potrčala.

Miles je jurio u suprotnom smjeru. Koraci su mu jezovito odzvanjali u hodniku, duboko unutar planine od sintetičkog betona. Zastao je na trenutak i oslušnuo; čuvši samo Quinnine sve tiše korake. Trčao je dalje, kroz stotine metara golog betona, pored tamnih i utihlih

Page 176: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

176

pumpnih stanica, pored osvijetljenih pumpnih stanica koje su tiho mumljale. Upravo se pitao nije li slučajno previdio neki izlaz - možda neki stropni prilaz - kad je na podu hodnika ugledao neki predmet. Jedan od ošamuta koji je ispao iz Markova pojasa dok je panično bježao. Miles je pokupio ošamut s hitrim a-ha! kroz ogoljele zube i spremio ga u navlaku dok je trčao dalje.

Uključio je svoj ručni komunikator. "Quinn?" Hodnik se naglo širio u neku vrstu gole dvorane s dizalnom cijevi. Znači da se nalazi ispod jednog od stražarskih tornjeva. Mora se čuvati ovlaštenog osoblja. "Quinn?"

Ušao je u dizalnu cijev i počeo se uspinjati. Oh, Bože, na kojoj je razini Mark izišao? Treći kat pokraj kojeg je prošao otvarao se na neki prostor koji je djelovao kao predvorje, sa staklenim zidovima, vratima i noći iza sebe. Očito, izlaz. Miles se izvukao iz dizalne cijevi.

Na zvuk njegovih koraka, neki potpuni stranac, odjeven u civilni sako i hlače naglo se okrenuo i spustio na jedno koljeno. Srebrni bljesak paraboličnog ogledala zatreptao mu je u podignutim rukama; njuška disruptora živaca. "Evo ga!" povikao je čovjek i opalio.

Miles se bacio natrag u dizalnu cijev tako brzo. da se odbio od suprotnog zida. Dohvatio se sigurnosnih ljestava uza zid cijevi i počeo se podizati uz prečke brže nego što ga je antigravitacijsko polje moglo nositi. Razgibavao je mišiće na svom licu, prošarane trncima i iglicama od dodira vanjskog ruba disruptorske zrake. Čovjekove cipele, shvatio je Miles, koje su sjajile ispod rubova njegovih hlača, bile su barrayarske regularne službene čizme. "Quinn", zaštektao je opet u svoj komunikator.

Sljedeća razina otvarala se na hodnik u kojemu nije bilo strijelaca. Prva troja vrata koja je Miles isprobao bila su zaključana. Četvrta su se siktavo otvorila na žarko osvijetljen ured, naizgled napušten. Hitro prelazeći po prostoriji, Milesov pogled zastao je na blagom pokretu sjena ispod jedne konzole. Sagnuo se i našao licem u lice s dvjema ženama u plavim kombinezonima tehničkog osoblja plimnih vlasti koje su se stisnule pod stolom. Jedna je zaskvičala i pokrila oči; druga ju je zagrlila i prkosno se zagledala u Milesa.

Miles je pokušao s prijateljskim osmijehom. "Ovaj... bok."

"Tko ste vi ljudi?" rekla je druga žena podižući glas.

"Oh, ja nisam s njima. Oni su, ovaj... plaćeni ubojice." Odgovarajući opis, uostalom. "Ne brinite, ne traže vas. Jeste li već pozvali policiju?"

Nijemo je stresla glavom.

"Predlažem vam da to smjesta učinite. Ah -jeste li me već vidjeli?"

Kimnula je.

"Kojim putem sam otišao?"

Povukla se prema natrag, očito prestravljena što ju je uhvatio manijak. Miles je raširio ruke u bezglasnoj isprici i krenuo prema vratima. "Pozovite policiju!" doviknuo je preko

Page 177: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

177

ramena. Za njim se kroz hodnik začuo tihi zvuk pritisaka na tipke komkonzole.

Marka na ovoj razini nije bilo. Netko je u međuvremenu isključio gravitacijsko polje cijevi; automatska osiguravajuća šipka stajala je preko otvora, crveni sjaj upozoravajućeg svjetla ispunjavao je hodnik. Miles je oprezno gurnuo glavu u dizalnu cijev i ugledao drugu glavu na razini ispod njega kako gleda prema gore; trznuo se unatrag kad se začulo pucketanje disruptora.

Oko vanjske strane tornja pružao se balkon. Miles se provukao kroz vrata na morskoj strani hodnika i pogledao oko sebe pa prema gore. Iznad njega je bio još samo jedan kat. Ako baci prihvatno uže, mogao bi lako dosegnuti taj balkon. Miles se namrštio, izvukao žicu za penjanje i zamahnuo. Već u prvom pokušaju uspio je dobiti čvrst zahvat na ogradi iznad sebe. Progutao je slinu. Jedan kratak užasavajući trenutak visio je izvan tornja, iznad brane i uzavrelog mora četrdeset metara pod sobom, a onda se s mukom počeo penjati na gornji balkon.

Na prstima se približio staklenim vratima i pogledao niz hodnik. Ocrtan crvenim svjetlom, Mark se skutrio pokraj ulaza u dizalnu cijev s ošamutom u ruci. Jedan - onesviješten, nadao se Miles - obris čovjeka u kombinezonu tehničara ležao je ispružen na podu hodnika.

"Mark?" zazvao je Miles tiho i trznuo se unatrag. Mark se okrenuo i ispustio zraku iz ošamuta u njegovu smjeru. Miles se stisnuo leđima uza zid i zazvao: "Surađuj sa mnom i izvući ću te iz ovoga živog. Gdje je Ivan?"

Taj podsjetnik da Mark još uvijek ima barem jedan adut postigao je željeni umirujući učinak. Nije opet opalio. "Izvuci me odavde i reći ću ti gdje je", uzvratio je Mark.

Miles se nasmiješio u tamu. "U redu. Stižem." Kliznuo je pokraj vrata i pridružio se svojoj slici, zastavši samo da provjeri puls u vratu palog čovjeka. Osjetio ga je, na svu sreću.

"Kako ćeš me izvući iz ovoga?" upitao je Mark.

"Pa, to je komplicirani dio", priznao je Miles. Zastao je da pažljivo osluhne. Netko je bio na ljestvama u dizalnoj cijevi, trudeći se da se penje što tiše, još daleko od njihove razine. "Policija je na putu, a kad oni stignu, pretpostavljam da će Barrayarci nestati što brže budu mogli. Ne bi im odgovaralo da se nađu usred neugodnog međuplanetarnog incidenta kojeg bi veleposlanik morao objašnjavati lokalnim vlastima. Noćašnja operacija je već izmakla kontroli utoliko što ih je netko vidio. Destang će ujutro imati njihove krvi na svome sagu."

"Policija?" Markov stisak oko ošamuta se pojačao; sukobljeni strahovi borili su se za prevlast na njegovu licu.

"Da. Mogli bismo se pokušati igrati skrivača po ovom tornju sve dok policija konačno ne dospije ovamo - kad god to bude. Ili bismo mogli otići na krov i pozvati dendariijski zračni automobil da nas pokupi ovog trena. Znam što bih ja više volio. A ti?"

"Onda bih bio tvoj zarobljenik." Markov šapat bio je jedva razgovjetan od strahom poticanog bijesa. "Mrtav sad, mrtav kasnije, u čemu mi je razlika? Konačno sam shvatio od kakve bi tebi koristi bio klon."

Page 178: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

178

Mark je opet vidio sebe kao hodajuće rezervne dijelove, Milesu je to bilo jasno. Uzdahnuo je. Bacio je pogled na sat. "Po Galenovu rasporedu, preostalo mi je još jedanaest minuta da pronađem Ivana."

Prepreden izraz pojavio se na Markovu licu. "Ivan nije gore. Dolje je. Tamo odakle smo i došli."

"Ah?" Miles se usudio načas zirnuti u dizalnu cijev. Penjač je morao izići na nekom drugom katu. Lovci su bili temeljiti u svojoj potrazi. Dok dođu dovde, bit će potpuno sigurni u svoj plijen.

Miles je još na sebi imao sigurnosne trake za spuštanje. Vrlo tiho, pazeći da ne zazveči, posegnuo je i pričvrstio priljepak za sigurnosnu šipku i isprobao ga. "Znači, hoćeš da se spustimo, je l' tako? Može i to. Ali bolje ti je da imaš pravo za Ivana. Jer ako on umre, ja ću te osobno secirati. Srce i jetru, odreske i karmenadle."

Miles je zastao, provjerio veze, namjestio brzinu odmotavanja kolotura i zaustavnu točku. Smjestio se ispod šipke, spreman za pokret. "Penji se."

"Zar ja neću dobiti nikakvo osiguranje?"

Miles je bacio pogled preko ramena i osmjehnuo se. "Ti se odbijaš bolje od mene."

Djelujući izrazito sumnjičavo, Mark je gurnuo svoj ošamut natrag u opasač, prišao Milesu i gadljivo ovio ruke i noge oko njegova tijela.

"Morat ćeš se prihvatiti čvršće nego sad. Usporavanje na dnu će biti opako. I nemoj vrištati pri silasku. To će privući pozornost."

Markov stisak se grčevito pojačao. Miles je još jedanput provjerio da nemaju neželjeno društvo - cijev je još uvijek bila prazna - i bacio se preko ruba.

Njihova udvostručena težina zastrašujuće je prikupljala brzinu. Padali su, bez zastoja, skoro nečujno, kroz četiri kata - Milesov želudac je lebdio negdje u blizini njegovih stražnjih zuba, zidovi dizalne cijevi bili su samo mrlje boje - a onda je kolotur počeo cviljeti, odupirući se brzini. Sigurnosne trake su zagrizle, Markov zahvat preko Milesove ključne kosti počeo je popuštati. Milesova desna ruka naglo se digla i stisla oko Markova zglavka. Zakočili su na pristojna dva centimetra iznad poda dizalne cijevi, opet u crijevima betonske planine. Milesu je puknulo u ušima.

Zvuk njihova silaska djelovao je kao grmljavina Milesovim prenapetim osjetilima, ali u otvorima iznad njih nisu se pojavile nikakve zapanjene glave, niti je zapucketalo ikakvo oružje. Miles i Mark izjurili su iz vidnog polja cijevi, u malo predvorje pokraj unutarnjeg pristupnog hodnika plimne barijere. Miles je pritisnuo prekidač da otpusti držač i pusti kolotur da se premota; pad niti nije proizveo nikakav zvuk, ali je držač zvecnuo udarivši o pod. Miles se namrštio.

"Onim putem", rekao je Mark pokazujući udesno. Otrčali su niz hodnik jedan uz drugoga. Duboki, režeći drhtaji počeli su zagušivati tiše zvukove. Pumpna stanica koja je tek svjetlucala i mrmljala kad je Miles prvi put bio prošao tim putem sad je bila usred posla,

Page 179: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

179

podižući kroz skrivene cijevi vodu Temze na razinu plime. Sljedeća stanica, prethodno tamna i utihla, bila je sad osvijetljena, spremajući se da krene u akciju.

Mark je zastao. "Ovdje."

"Gdje?"

Mark je pokazao rukom: "Svaka pumpna komora ima pristupni prolaz, za čišćenje i popravak. Tu smo ga ostavili."

Miles je opsovao.

Pumpna komora bila je velika kao oveći ormar. Zatvorena, bit će tamna, hladna i ljigava, smrdljiva, i stravično tiha. Sve dok navala uzlaznih voda, bubnjajući zastrašujućom snagom, ne navali i pretvori je u komoru smrti. Navali da napuni uši, nos, oči izbuljene u mrak; navali da popuni komoru, sve više i više, sve dok za očajna usta ne ostane više čak ni maleni džepić zraka; navali da bez prestanka udara i izvija tijelo, kotrljajući ga o debele nepopustljive zidove, sve dok lice ne bude izubijano do neprepoznatljivosti, sve dok se, s osekom, ljepljive vode ne povuku, ostavljajući - ništa vrijedno. Mali zastoj u liniji.

"Ti..." dahnuo je Miles zagledan u Marka, "ti si pomogao pri ovome... ?"

Mark je, koraknuvši unatrag, nervozno obrisao dlanove jedan o drugi. "Ovdje si - doveo sam te ovamo", počeo je samosažaljivo. "Rekao sam ti da ću te dovesti..."

"Nije li ovo malo oštra kazna za čovjeka koji ti nikad u životu nije učinio ništa nažao, osim što zbog njegova hrkanja nisi mogao zaspati? Fuj!" Miles se okrenuo, leđa ukočenih od zgađenosti, i počeo tipkati po tipkama brave na komori. Zadnji potez morao se obaviti ručno, okrenuti šipku i osloboditi vratnice. Kad je Miles gurnuo teška nagnuta vrata prema unutra, oglasio se neki alarm.

"Ivane?"

"Ah!" Uzvik iznutra bio je gotovo bezglasan.

Miles je progurao svoja ramena kroz vrata, posvijetlio džepnom svjetiljkom. Vrata su bila pri vrhu komore; našao se kako gleda dolje u bijelu mrlju Ivanova lica zagledana prema gore, pola metra pod sobom.

"Ti!" povikao je Ivan glasom punim gađenja, teturajući unatrag i poskliznuvši se u mulju.

"Ne, ne on", ispravio ga je Miles. "Ja."

"Ah?" Ivanovo lice bilo je izbrazdano, iscrpljeno, skoro van dohvata suvisle misli; Miles je vidio takve izraze na ljudima koji su previše vremena proveli u borbi.

Miles je dolje bacio sigurnosne trake svoga kolotura -zadrhtao je, prisjećajući se kako mu je malo nedostajalo da ga ne uzme, dok se spremao, gore na Trijumfu - i pričvrstio priljepak. "Spreman za izlazak?"

Page 180: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

180

Ivanove usne pomakle su se mumljajući, ali omotao je trake dovoljno sigurno oko svojih ruku. Miles je pokrenuo upravljač kolotura i Ivan je krenuo prema gore. Miles mu je pomogao da se provuče kroz vrata. Ivan je stao, široko raskoračivši, podupirući si ruke o koljena, teško dišući. Njegova svečana zelena odora bila je vlažna, izgužvana i zamrljana. Ruke su mu izgledale kao pseći obrok. Morao je lupati i grepsti, grabiti i vrištati u mraku, prigušen i nečujan...

Miles je opet zatvorio vrata. Kliknula su čvrsto. Okrenuo je ručnu šipku za zatvaranje. Alarm je prestao tuliti. Sa sigurnosnim krugovima opet u kontaktu, pumpa je smjesta počela bubnjati. Iz pumpne komore nije dopirala nikakva druga buka osim snažnog siktanja. Ivan je teško sjeo i pritisnuo lice o koljena.

Miles je zabrinuto kleknuo do njega. Ivan je okrenuo glavu i uspio se bolesno osmjehnuti. "Mislim", rekao je grleno, "da ću si kao novi hobi odabrati klaustrofobiju..."

Miles mu je uzvratio smiješak i potapšao ga po ramenima. Ustao je i okrenuo se. Marka nije bilo nigdje na vidiku.

Miles je pljunuo i podigao ručni kom do svojih usana. "Quinn? Quinn!" Koraknuo je u hodnik, pogledao uz i niz njega, pozorno osluškujući. Slabašni odjek trčećih koraka nestajao je u daljini, u smjeru suprotnom od stražarskog tornja inficiranog Barrayarcima. "Malo govno", promrmlja Miles. "Nek' ide kvragu." Namjestio je svoj komunikator za kontakt sa zračnom patrolom. "Naredniče Nim? Naismith ovdje."

"Samo naprijed, gospodine."

"Izgubio sam kontakt sa zapovjednicom Quinn. Pogledajte možete li je vi dobiti. Ako ne možete, počnite potragu za njom. Zadnji put sam je vidio unutar plimne barijere, na pola puta između tornjeva šest i sedam. Kretala se pješice, prema jugu."

"Da, gospodine."

Miles se okrenuo i pomogao Ivanu da se uspravi. "Možeš li hodati?" upitao je zabrinuto.

"Aha... jasno", reče Ivan. Zatreptao je. "Samo sam malo..." Krenuli su niz hodnik. Ivan je pomalo teturao, oslanjajući se na Milesa. Onda se umiri. "Nisam pojma imao da mi tijelo može proizvesti toliko adrenalina. Ili da ga može proizvoditi tako dugo. Sati i sati... koliko dugo sam bio tamo dolje?"

"Otprilike", Miles je bacio pogled na svoj sat, "malo manje od dva sata."

"Ha. Izgledalo je dulje." Ivanu kao da se pomalo počela vraćati ravnoteža. "Kamo idemo? Zašto imaš na sebi Naismithovu odoru? Je li sve u redu s veleposlanikovom gospođom? Nisu valjda i nju dohvatili, zar ne?"

"Ne, Galen je htio samo tebe. Ovo je trenutačno nezavisna dendariijska operacija. Ja zapravo ovog trenutka uopće ne bih trebao biti na planetu. Destang mi je naredio da ostanem na Trijumfu, dok se njegove gorile pokušavaju riješiti mog dvojnika. Da se spriječi zabuna."

Page 181: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

181

"Aha, to ima smilsa. Na taj način, kojeg god malog frajera ugledaju, znaju da mogu pucati na njega." Ivan je opet zatreptao. "Miles..."

"Točno tako", reče Miles. "Zato idemo u ovom smjeru, a ne u onom."

"Treba li ići brže?"

"Bilo bi zgodno, ako možeš."

Ubrzali su.

"Zašto si se spustio?" upitao je Ivan nakon nekoliko minuta. "Nemoj mi reći da još pokušavaš spasiti bezvrijednu kožu one nezahvalne male krivotvorine."

"Galen mi je poslao pozivnicu ugraviranu na tvoju kožu. Nemam baš tako puno rođaka, Ivane. Iznenadio bi se koliko su mi vrijedni. Pa makar samo zbog svoje rijetkosti, ha?"

Izmijenili su poglede; Ivan je pročistio grlo. "Da. Dobro. Ali nisi baš na sigurnom terenu, pokušavajući zaobići Destanga. Reci - ako je njegova udarna trupa tako blizu - gdje je Galen?" Zastrašenost mu je preplavila lice.

"Galen je mrtav", izvijestio je Miles kratko. Zapravo, upravo su prolazili pokraj tamnog poprečnog hodnika koji je vodio do vanjskog balkona na kojem je ležalo tijelo.

"Ah? To mi je drago čuti. Tko je imao čast? Želim mu poljubiti ruku. Ili njoj."

"Mislim da ćeš za koji tren imati priliku to ispuniti." Hitro tapkanje trčećih koraka, kao osobe s kratkim nogama, moglo se jedva razaznati iza zaokreta u hodniku tik pred njima. Miles je potegao svoj ošamut. "I ovoga puta ga ne moram održati svjesnog i razgovorljivog. Možda ga je Quinn preplašila i natjerala da se vrati ovim putem", dodao je pun nade. Sad je već bio jako zabrinut za Quinn.

Mark je izišao iza zavoja i teturavo se zaustavio pred njima, ispuštajući beznadni krik. Okrenuo se, koraknuo, stao, opet se okrenuo kao životinja u klopci. Desna strana njegova lica bila je prošarana crvenilom, uho mu je bilo obrubljeno žućkastobijelim plikovima, a smrad spaljene kose polako se širio kroz zrak.

"Što sad?" upita Miles.

Markov glas bio je visok i napet. "Nekakav obojeni luđak tamo dolje me progoni s plazmičnim pištoljem! Zauzeli su sljedeći stražarski toranj—"

"Jesi li negdje vidio Quinn?"

"Ne."

"Miles", rekao je Ivan zbunjeno, "naši dečki ne bi nosili plazmične lukove na misiji koja je izrazito uperena protiv ljudi, zar ne? Ne usred ovako važnog pogona - ne bi htjeli riskirati oštećivanje strojnih—"

"Obojen?" rekao je Miles užurbano. "Kako? Ne - ne slučajno s bojom na licu, kao maska u kineskoj operi?"

Page 182: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

182

"Ne znam - kako izgleda maska u kineskoj operi", dahtao je Mark, "ali oni - pa, jedan od njih - bio je našaran od uha do uha."

"Ghem-zapovjednik, sigurno", dahne Miles. "U službenom lovu. Podigli su uloge, izgleda."

"Cetagandanci?" reče Ivan oštro.

"Valjda su im konačno stigla pojačanja. Morali su mi ući u trag negdje u zračnoj luci. O, Bože - a Quinn je krenula tim putem...!" I Miles se sad počeo okretati u krug, gutajući paniku u dubini želuca, gdje joj je bilo i mjesto. Ne smije joj dopustiti da se popne do razine mozga. "Ali ti se možeš opustiti, Mark. Oni ne žele ubiti tebe."

"Vraga ne žele! Povikao je: 'Evo ga, ljudi!' i pokušao mi raznijeti glavu!"

Milesove usne su se razvukle u pokvaren smiješak. "Ne, ne", zapjevušio je umirujuće. "Radi se naprosto o zamjeni identiteta. Ti ljudi žele ubiti mene - admirala Naismitha. A oni na drugom kraju tunela žele ubiti tebe. Naravno", dodao je veselo, "nijedni ni drugi ne mogu nas razlikovati."

Ivan se podsmješljivo zagrcnuo.

"Idemo ovuda", rekao je Miles odlučno i poveo ih trčećim korakom. Zaokrenuo je u poprečni hodnik i zastao pred vanjskim prilaznim vratima. Ivan i Mark galopirali su za njim.

Miles je stao na prste i stisnuo zube. Prema očitanju s kontrola, plima se sad već digla iznad vrha izlaznih vrata. Ovaj izlaz zapečatilo im je more.

PETNAESTO POGLAVLJE

Miles je udarcem otvorio svoj ručni komunikator. "Nim!" zazvao je.

"Gospodine!"

"U tornju sedam nalazi se tajna cetagandska operativna grupa. Nepoznate snage, ali imaju plazmične lukove."

"Da, gospodine", stigao je Nimov zadihani glas. "Upravo smo ih pronašli."

"Gdje ste i što vidite?"

"Imam po dvojicu vojnika ispred svakog od tri ulaza u toranj, s pojačanjem u grmlju oko parkirališnog prostora. Oni - Cetagandanci, kažete, gospodine? - su upravo ispalili nekoliko udara plazme iz glavnog hodnika, dok smo mi pokušavali ući."

"Itko pogođen?"

Page 183: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

183

"Ne još. Na podu smo."

"Ima li kakva traga zapovjednici Quinn?"

"Ne, gospodine."

"Možete li odrediti položaj njezina ručnog koma?"

"Negdje u nižim razinama ovog tornja. Ne odgovara i ne miče se."

Ošamućena? Mrtva? Je li njezina ruka još uopće ispod ručnog koma? Nemoguće je znati.

"U redu", Miles je udahnuo, "anonimno pozovite policiju. Recite im da u tornju sedam ima naoružanih ljudi -možda su to saboteri koji pokušavaju razoriti barijeru. Potrudite se da bude uvjerljivo - nastojte zvučati preplašeno."

"Nema problema, gospodine", rekao je Nim iskreno.

Miles se zapitao koliko je zrak plazme došao blizu tome da napravi razdjeljak na Nimovoj kosi. "Sve dok policajci ne stignu, zadržite Cetagandance u tornju. Ošamutite svakoga tko pokuša izaći. Lokalci ih kasnije mogu rasporediti. Postavite dvojicu ljudi dolje u toranj osam da zatvorimo i taj izlaz, neka krenu prema sjeveru i potjeraju Cetagandance unatrag ako pokušaju izaći na jugu. Ali mislim da će krenuti na sjever." Stavio je ruku preko koma i dodao prema Marku: "U potjeru za tobom." Podigao je dlan i nastavio Nimu: "Kad dođe policija, povucite se. Izbjegavajte kontakt s njima. Ali ako vas svejedno pokupe, pođite mirno. Mi smo dobri dečki. Oni zločesti stranci u tornju s ilegalnim plazmičnim lukovima, oni su ti koje bi policija trebala hvatati. Mi smo samo turisti koji su primijetili nešto čudno dok su uživali u večernjoj šetnji. Jasno?"

U Nimovu glasu čuo se napeti smiješak: "Jasno, gospodine."

"Neka jedan promatrač ostane na vidiku tornja šest. Javite mi kad stigne policija. Naismith, gotovo."

"Jasno, gospodine. Nim, gotovo."

Mark je ispustio prigušen jecaj i jurnuo naprijed da dohvati Milesa za jaknu. "Idiote jedan, što ti to radiš? Pozovi Dendariije natrag - naredi im da raščiste Cetagandance iz tornja sedam! Ili ću ja—" Posegnuo je za Milesovim zglavkom; Miles ga je zadržao i gurnuo svoju lijevu ruku iza leđa.

"Ah, ah! Smiri se. Ništa me ne bi veselilo više nego malo igre lovice s ošamutima i Cetagandancima, budući da nas ima više - ali oni imaju plazmične lukove. Plazmični lukovi imaju više od tri puta veći domet od ošamuta. Ja od svojih ljudi ne tražim da se suočavaju s takvim taktičkim hendikepom ako za to nema prijeke potrebe."

"Ako te one svinje uhvate, ubit će te. Koliko preča potreba može biti?"

"Ali, Miles", rekao je Ivan, sumnjičavo pogledavajući niz i uz hodnik, "nisi li nas ti upravo zatvorio u sredinu kliješta?"

Page 184: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

184

"Nisam", nasmiješio se Miles, oduševljeno, "nisam. Ne dok imamo svoj plašt nevidljivosti. Idemo!" Potrčao je natrag do križanja u obliku slova T i skrenuo desno, natrag prema tornju šest, koji su držali Barrayarci.

"Ne!" zalajao je Mark. "Barrayarci bi tebe mogli ubiti slučajno, ali mene će ubiti namjerno!"

"A oni tamo", Miles je trznuo glavom preko ramena, "bi nas ubili obojicu, za svaki slučaj. Čini mi se da nisi shvatio koliko su Cetagandanci ostali ljuti na admirala Naismitha nakon operacije na Dagooli. Idemo."

S oklijevanjem, Mark je krenuo za njim, praćen Ivanom na kraju kolone.

Milesovo srce je snažno lupalo. Volio bi da se osjećao upola tako samouvjereno kao što je nagovijestio svojim smiješkom Ivanu. Ali ne smije Marku dopustiti da nasluti njegove sumnje. Nekoliko stotina metara crnog sintetičkog betona projurilo je pokraj njih dok je trčao na vrhovima prstiju, trudeći se da proizvede što je moguće manje buke. Ako su se Barrayarci već spustili ovako duboko u tunel—

Konačno su došli do pumpne stanice, a još nije bilo traga smrtonosnim nevoljama ispred njih. Niti iza.

Ova pumpna stanica opet je utihnula. Proći će još dvanaest sati do sljedeće plime. Ako se niz struju ne pojave nekakve neočekivane navale, do tada bi stanica trebala ostati zatvorenom. Svejedno, Miles nije bio sklon prepustiti to slučaju, a po načinu na koji se Ivan premiještao s noge na nogu, promatrajući ga sa sve većim nemirom, morat će mu moći ponuditi neku garanciju.

Počeo je pregledavati kontrolne ploče, podigavši jednu od njih da pogleda unutra. Na svu sreću, bile su znatno jednostavnije od, recimo, kontrolnih neksusa za pogonsku komoru skočnog broda. Presjeci žicu ovdje, zatim tamo i to bi trebalo onesposobiti ovu pumpu a da ne upali nikakvo svjetlo u stražarskom tornju. Nadao se da je tako. Nije baš vjerojatno da bilo tko u tornju ovog trenutka posvećuje ikakvu pozornost svojim kontrolnim pločama. Miles je pogledao prema Marku. "Treba mi moj nož, molim te."

Nevoljko, Mark mu je dodao antikni bodež i, na Milesov pogled, predao mu i korice. Miles je upotrijebio vrh bodeža da izvuče, kao vlas tanke, žice. Izgledalo je da je točno pogodio koje su prave žice; trudio se da djeluje kako je cijelo vrijeme bio uvjeren u to. Kad je završio, nije vratio nož.

Prišao je vratima pumpne komore i otvorio ih. Ovog puta nije se pojavio nikakav signal. Njegov gravitacijski priljepak smjesta se prihvatio za glatku unutarnju površinu. Posljednji problem bila je ona prokleta ručna šipka za zatvaranje. Ako netko slučajno - ili ne tako slučajno - naiđe i okrene je - ah, ne. Isti model poluge s tenzorskim poljem, sukladan priljepku, koji je Quinn bila upotrijebila da otvori vrata na balkonu, radit će i ovdje. Miles je kroz napućene usne odahnuo uzdah olakšanja. Prišao je kontrolnoj ploči okrenutoj prema hodniku i na rub jednog reda brojčanika pričvrstio skener s ribljim okom. Dobro se uklopio.

Page 185: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

185

Pokazao je prema otvorenim vratima pumpne komore, privlačne kao mrtvački kovčeg. "U redu. Svi unutra."

Ivan je problijedio. "O Bože, bojao sam se da ti je to na umu." Mark nije djelovao oduševljenije od Ivana.

Miles je spustio glas, tih i uvjerljiv. "Gle, Ivane, ne mogu te natjerati. Možeš nastaviti dalje ovim hodnikom i nadati se da će te odora spasiti od toga da ti nečiji nervozni trzaj spali mozak. Ako preživiš kontakt s Destangovom udarnom skupinom, uhitit će te lokalne vlasti, što vjerojatno neće biti smrtonosno. Ali ja bih više volio da ostaneš sa mnom." Još je jače spustio glas. "I ne ostavljaš me samog s njim."

"Oh", zatrepće Ivan.

Kao stoje Miles i očekivao, ovaj poziv u pomoć imao je više učinka nego logika, zahtjevi ili uvjeravanje. Dodao je: "Gle, to je kao da si u taktičkoj sobi."

"To je kao da si u klopci!"

"Jesi li ikad bio u taktičkoj sobi kad nestane struje? To su klopke. Sav taj dojam kontrole i zapovijedanja, to je sve samo privid. Radije bih bio na terenu." Nasmiješio se i trznuo glavom prema svome dvojniku. "Osim toga, zar ne misliš da bi Mark trebao dobiti priliku podijeliti tvoja nedavna iskustva?"

"Kad to tako postaviš", zarežao je Ivan, "ima to i određene privlačnosti."

Miles se prvi spustio u pumpnu komoru. Činilo mu se da može razaznati udaljeni zvuk koraka koji su se vukli hodnikom. Mark je djelovao kao da bi najradije pojurio, ali s Ivanom koji mu je dahtao za vrat nije baš imao nekog izbora. Konačno se i Ivan, proguravši, spustio pokraj njih. Miles je uključio svoju ručnu svjetiljku; Ivan, koji je jedini bio dovoljno visok za to, povukao je teška vrata i zatvorio ih. Načas je vladala potpuna tišina, osim zvuka njihova disanja, dok su se smještali, koljena do koljena.

Ivanove natečene, ljubičaste šake stezale su se i otvarale, ljepljive od znoja i krvi. "Bar znamo da nas ne mogu čuti."

"Ugodno", zagunđao je Miles. "Nadajmo se da su nam progonitelji jednako tako glupi kao što sam i ja bio. Ja sam dvaput projurio pokraj ovog mjesta." Otvorio je glavnu skenersku jedinicu i namjestio prijemnik da prikazuje pogled na potezu sjever-jug, u još praznom hodniku. U komori se osjećalo vrlo blago strujanje zraka, primijetio je Miles. Bilo kakav jači zvuk najavit će navalu vode kroz cijevi i bit će trenutak da izađu, s Cetagandancima ili bez njih.

"A što sad?" upitao je Mark tanušno. Djelovao je kao da se zaista osjeća uhvaćeno, stisnut između dvojice Barrayaraca.

Miles se naslonio na blatnjav, vlažan zid s lažnim izrazom lagode. "A sad čekamo. Kao u taktičkoj sobi. U taktičkoj sobi provedeš strašno puno vremena čekajući. Ako imaš dobru maštu, to je - čisti užas." Uključio je svoj ručni kom. "Nim?"

Page 186: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

186

"Evo me, gospodine. Baš sam vas se spremao nazvati." Nimov nemirni glas zvučao je kao da trči, ili možda puzi. "Jedno policijsko vozilo upravo se spustilo kod tornja sedam. Mi se povlačimo preko parkirališta iza barijere. Promatrač javlja da su lokalci upravo ušli i u toranj šest."

"Ima li išta od Quinnina ručnog koma?"

"Još se uvijek nije ni pomakao, gospodine."

"Je li itko već stupio u kontakt sa satnikom Galenijem?"

"Ne, gospodine. Zar nije on s vama?"

"Razišli smo se otprilike u vrijeme kad sam izgubio i Quinn. Zadnji put je viđen na vanjskoj strani plimne barijere, otprilike na sredini. Bio sam ga poslao da potraži neki drugi put unutra. Ovaj... smjesta mi javite ako ga itko primijeti."

"U redu, gospodine."

Prokletstvo, još jedna briga. Je li Galeni naišao na nevolje, cetagandske, barrayarske ili lokalne? Je li ga iznevjerilo vlastito stanje duha? Miles je sad zažalio što nije zadržao Galenija uza sebe, jednako žarko kao što je žalio što nije zadržao Quinn. Ali onda još nisu bili pronašli Ivana; Miles nije bio mogao učiniti ništa drugo. Osjećao se kao čovjek koji pokušava složiti slagalicu od živih djelića, koji su se u neodređenim razmacima micali i mijenjali oblik, uz zloćudno kikotanje. Natjerao je svoju čeljust da se opusti. Mark ga je nervozno promatrao; Ivan je sjedio skutreno, ne obraćajući pažnju ni na što, sudeći po načinu na koji je grizao usnice, zarobljen u unutarnjoj borbi sa svojom novostečenom klaustrofobijom.

Na pomalo iskrivljenom pogledu na hodnik kojeg je pružao skener od 180 stupnjeva pojavio se pokret, neki čovjek koji je tiho nailazio iza zaokreta na južnom kraju. Cetagandski izvidnik, pretpostavljao je Miles, premda je na sebi imao civilnu odjeću. Imao je u ruci ošamut, a ne plazmični luk - izgleda da su i Cetagandanci sad bili svjesni kako su na scenu stupile i lokalne vlasti, u prevelikom broju da bi ih se dalo utišati odgovarajućim ubojstvom, pa su sad razmišljali o ublažavanju Situacije ili barem o uklanjanju velikog slova. Cetagandanac je prošao još nekoliko metara uz hodnik, a onda nestao natrag putem kojim je i došao.

Minutu kasnije, pokret na sjeveru; dvojica ljudi na prstima, mičući se onoliko tiho koliko je to gorilama te veličine uopće moguće. Jedan od njih bio je tupan koji se uspio pojaviti na tajnoj operaciji još obuven u propisne službene čizme. I on je svoje izvorno oružje zamijenio pristojnijim ošamutom, premda je njegov suborac nosio smrtonosni disruptor živaca. Izgledalo je kao da se zaista priprema runda lovice s ošamutima. Ah, ošamut, najbolje oružje za sve nesigurne situacije, jedino oružje s kojim ste zaista mogli prvo pucati a onda postavljati pitanja.

"Spremi disruptor u futrolu, tako je, dobri dečko!" mrmljao je Miles dok je i drugi čovjek mijenjao oružje. "Glavu gore, Ivane; ovo bi mogla biti najbolja predstava koju ćeš vidjeti ove godine."

Page 187: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

187

Ivan je podigao pogled, njegov odsutan, nesigurni smiješak prerastao je u nešto iskreno ironično, sličnije starom Ivanu. "Sranje, Miles. Destang će ti odgristi jaja za ovo."

"U ovom trenutku, Destang čak i ne zna da sam ja umiješan u sve ovo. Ššš. Pazi ovo."

Cetagandski izvidnik se vratio. Napravio je pozivni pokret rukom pa ga je prestigao još jedan Cetagandanac. Na drugom kraju hodnika, zahvaljujući zavoju izvan njihova vidokruga, pritrčavala su preostala trojica Barrayaraca. To su sad bili svi Barrayarci koji su se nalazili u tornju; bilo kakva vanjska potpora sad im je bila odsječena kordonom lokalne policije. Barrayarci su, izgleda, odustali od svoje tajnovito nestale mete i krenuli u povlačenje nadajući se da će, što je moguće brže, izići kroz toranj sedam, bez raspravljanja s gomilom ljutih Zemljana. Cetagandanci, koji su zaista i vidjeli pretpostavljenog admirala Naismitha kako je odjurio ovim putem, još su bili u lovnom rasporedu, premda im se njihova vlastita pozadinska grupa približavala, zbog pritiska lokalaca koji su im dahtali za leđima.

Još nije bilo nikakva traga te grupe; ni traga Quinn koju bi netko vukao sa sobom kao zatvorenika. Miles nije znao da li da se nada tako nečemu ili ne. Bilo bi jako zgodno znati da je ona još živa, ali i prokleto teško izvući je iz cetagandskih pandži prije nego što ih dohvati policija. Najbolji scenarij tražio bi da je ostavi ošamućenu/uhićenu zajedno s cijelom gomilom i zatim je izvuče iz ruku policije - ali pretpostavimo da neki cetagandski nasilnik u vrelini konačnog sukoba zaključi kako mrtve žene ne govore? Miles je na tu pomisao zadrhtao kao proključali lonac.

Možda je trebao povući Ivana i Marka i napasti. Lomljivi vodi nesposobnog i nestabilnog u napad na nepoznato... ne. Ali bi li učinio išta više, ili manje, za biio kojeg drugog časnika pod svojim zapovjedništvom? Nije li se možda toliko brinuo da mu zapovjedna logika ne potpadne pod utjecaj osjećaja da sad griješi u suprotnom smjeru? To bi bila izdaja i za Quinn i za Dendariije...

Glavni Cetagandanac uletio je u vidno polje glavnog Barrayarca. Istovremeno su opalili i srušili jedan drugoga na gomilu.

"Ošamut refleksi", promrmlja Miles. "Predivno."

"Bože moj," rekao je Ivan, zadivljen do te mjere da je posve zaboravio na svoju hermetičku okolinu, "kao proton koji poništava antiproton. Puf!"

Preostali Barrayarci, raspoređeni niz hodnik, priljubili su se uza zid. Cetagandanac se bacio na pod i otpuzao do svoga palog suborca. Jedan Barrayarac je jurnuo na hodnik i pogodio ga, dok je Cetagandančeva uzvratna paljba promašila. Dvojica od četvorice Barrayaraca požurila su do onesviještenih tijela svojih tajnovitih protivnika. Jedan se pripremio pružiti zaštitnu vatru, drugi im je počeo provjeravati oružje, odjeću, džepove. Naravno, nije mogao pronaći nikakve isprave. Zbunjeni Barrayarac upravo je skidao Cetagandancu jednu cipelu da je secira - Miles je imao dojam da će uskoro nastaviti i sa samim tijelom - kad je neki iskrivljeni pojačani glas počeo odzvanjati niz hodnik, njima iza leđa. Miles nije mogao do kraja razaznati odjekom iskrivljene riječi, ali smisao im je očito bio: "Hej! Stani! Što se to događa?"

Page 188: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

188

Jedan od Barrayaraca pomogao je drugome da natovari ošamućenog suborca preko ramena; naravno da je morao biti pogođen upravo najkrupniji od njih, Čizme osobno. Bili su dovoljno blizu ribljem oku da je Miles mogao razaznati kako nosačeve noge blago drhte dok se ispravljao i počinjao teturavo kretati prema jugu pod svojim teretom, s dvojicom ljudi kao prethodnicom i s preostalima kao pozadinskom stražom.

Na propast osuđena mala vojska prošla je možda četiri koraka kad se iza južnog zavoja pojavio još jedan par Cetagandanaca. Jedan je pucao iz ošamuta preko ramena, trčeći. Pozornost mu je bila tako podijeljena da nije vidio kako mu je partner pao pred vatrom iz ošamuta barrayarskog izvidnika sve dok se nije spotakao o ispruženo tijelo i pao s glavom prema naprijed. Uspio je zadržati svoj oša-mut u ruci, pretvoriti svoj pad u kontrolirano kotrljanje, i uzvratiti vatrom. Jedan od Barrayarskih izvidnika je pao.

Barrayarski pozadinac skočio je naprijed zaobišavši opterećenog čovjeka u sredini i pomogao svojem partneru dohvatiti zakotrljalog Cetagandanca, onda pojuri naprijed zajedno s njim, držeći se zida. Nažalost, prošli su točku zaklona koji im je pružao zavoj upravo u trenutku kad je udar masovne, neciljane vatre ošamuta iza zavoja raščišćavo hodnik za napredovanje nečeg nepoznatog - policijske borbene ekipe, zaključio je Miles koliko taktički toliko i iz činjenice da je Cetagandanac bio pucao u tome smjeru. Ljudi su naletjeli na energiju s predvidljivim rezultatima.

Preostali Barrayarac stajao je u hodniku pognut pod težinom svog onesviještenog partnera, uporno psujući, očiju čvrsto stisnutih, kao da se želi isključiti iz čiste, nesavladive nelagode cijele situacije. Kad su se iza njega pojavili policajci, zatapkao je u krug da se suoči s njima i u znak predaje podigao ruke koliko je mogao, okrenuvši prazne dlanove prema van i pustivši svoj ošamut da s treskom padne na pod.

Ivanov glas bio je sav nježan. "Mogu zamisliti poziv komodoru Destangu. 'Ovaj, gospodine? Naišli smo na jedan mali problem. Možete li doći po mene...?'"

"Možda će radije dezertirati", primijeti Miles.

Dvije policijske ekipe iz suprotnih smjerova zamalo su ponovile međusobno poništavanje svojih sumnjivaca u bijegu, ali uspjele su u zadnji čas jedna drugoj dojaviti svoje prave identitete. Miles je bio skoro razočaran. Svejedno, ništa ne može trajati vječno; u nekom trenutku, hodnik bi postao neprohodnim zbog gomile tijela, i gužva bi se premjestila nekamo drugamo zahvaljujući tipičnom ponašanju svih bioloških sustava koji mijenjaju stanište kad ga zaguše vlastitim otpadom. Vjerojatno je bilo previše očekivati da će policija počistiti i samu sebe, kao i devetoricu ubojica, s njihova puta bijega. Miles je očito morao još malo čekati. Prokletstvo.

Škripeći, Miles je ustao, protegnuo se i oslonio na zid prekriženih ruku. To čekanje ne bi smjelo predugo potrajati. Čim policijska borbena ekipa dojavi da je sve čisto, pirotehnička ekipa i tehničari plimne vlasti će se pojaviti i krenuti u pregledavanje cijelog prostora, centimetar po centimetar. Otkriće Milesove male skupine postat će tada neizbježno. Ali ne i smrtonosno, pod uvjetom da - Miles je bacio pogled na Marka, skutrenog pokraj njegovih nogu -nitko ne zapadne u paniku.

Page 189: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

189

Miles je pratio Markov pogled sve do skenerskog ekrana, gdje su policajci pregledavali ošamućena tijela i češali se po glavama. Uhvaćeni Barrayarac bio je odgovarajuće natmuren i nimalo voljan davati informacije. Kao agent za tajne operacije, bio je pripremljen da odoli mučenju i brzopen-tu; nije bilo ničega što su londonski policajci mogli izvući iz njega metodama koje su im stajale na raspolaganju, i on je toga očito bio svjestan.

Mark je stresao glavom, promatrajući kaos na hodniku. "Na čijoj si ti uopće strani?"

"Zar nisi gledao?" upitao je Miles. "To je sve za tebe." Mark se oštro zagledao u njega, mršteći se.

"Zašto?"

Zaista, zašto. Miles se zagledao u predmet svoje opsesije. Bilo mu je jasno kako klon može postati opsesijom, i vice versa. Trznuo je bradom u svom uobičajenom pokretu; naizgled nesvjesno, Mark je učinio to isto. Miles je bio čuo čudne priče o neobičnim odnosima ljudi i njihovih klonova. Ali onda, svatko tko namjerno ode i da si napraviti klona mora od početka biti malo nastran. Mnogo je zanimljivije imati dijete, po mogućnosti sa ženom koja je pametnija, brža i privlačnija od njega sama; tako je postojala barem šansa za malo evolucije u klanu. Miles se počešao po zglobu. Tren kasnije, Mark se počešao po ruci. Miles se suzdržao od toga da namjerno zjevne. Bolje da i ne započne nešto što možda neće moći zaustaviti.

Dakle. Znao je što je Mark. Možda je važnije shvatiti što nije. Mark nije duplikat Milesa samog, usprkos svim Galenovim naporima. Nije čak ni brat iz mašte usamljenog jedinca; Ivan, s kojim je Miles dijelio klan, prijatelje, Barrayar, privatne uspomene na sve dalju prošlost, bio mu je stotinu puta više brat nego što bi to Mark ikada mogao biti. Bilo je sasvim moguće da je oduvijek podcjenjivao Ivanovu vrijednost. Zabrljani počeci ne mogu se nikad ponovno odigrati, premda ih se može - Miles je bacio pogled na svoje noge, u sebi promatrajući njihove umjetne kosti - popraviti. Ponekad.

"Stvarno, zašto?" ubacio se Ivan u Milesovu sve dužu šutnju.

"Što", zacvrkuće Miles, "zar ti se ne sviđa tvoj novi rođak? A gdje su ti obiteljski osjećaji?"

"Jedan ti mi je i više nego dosta, hvala na pitanju. A ovaj tvoj Zli Blizanac", Ivan je napravio pokret tjeranja uroka, "mi je čisti višak. Osim toga, obojica me samo hoćete zatvarati u rupe."

"Ah, ali ja sam barem tražio dobrovoljce."

"Aha, znam taj vic. 'Trebam tri dobrovoljca: tebe, tebe i tebe.' Tako si maltretirao i mene i kćer svoga čuvara još i prije nego što si dospio do vojske, dok smo još bili djeca. Sjećam se."

"Rođen za zapovijedanje." Miles se načas osmjehnuo. Markove obrve su se spustile, dok je izgleda pokušavao zamisliti Milesa kao dječjeg nasilnika nad vrlo krupnim I zdravim Ivanom. "To ti je mentalni trik", obavijestio ga je Miles.

Page 190: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

190

Proučavao je Marka, koji se neudobno sklupčao, uvukavši glavu među ramena kao kornjača, da se obrani od njegova pogleda. Je li to zlo? Zbunjenost, svakako. Iskrivljenost duha kao i tijela - premda je Galen mogao biti samo malo gori mentor djetetu nego što je to bio Milesov vlastiti djed. Ali da bi postao zaista sociopatski nastrojen, čovjek prvo mora biti do iznimnog stupnja egocentričan, što se baš i nije moglo odnositi na Marka; njemu jedva da je bilo dopušteno razviti bilo kakav ego. Možda nije dovoljno egocentričan. "Jesi li ti zao?" upitao je Miles olako.

"Ubojica sam, zar ne?" narugao se Mark. "Što bi još htio?"

"A to je bilo ubojstvo? Meni se činilo da osjećam određene elemente zbunjenosti."

"Dograbio je disruptor. Ja ga nisam htio pustiti. Opalio je." Markovo lice bilo je blijedo od sjećanja, bijelo i duboko zasjenjeno u oštroj pokrajnjoj rasvjeti koju je bacala Milesova džepna svjetiljka pričvršćena na zid. "I htio sam da opali."

Ivanove obrve su se podigle, ali Miles bezočno nije zastao da mu razjasni. "Možda bez predumišljaja", predloži Miles.

Mark je slegnuo ramenima.

"Da si slobodan..." počeo je Miles polako.

Markove usnice su se nabrale. "Slobodan? Ja? Kakve su mi šanse? Policija je do sada već pronašla tijelo."

"Nije. Plima se podigla preko ruba ograde. More ga je preuzelo. Proći će možda i tri, četiri dana prije nego što se opet pojavi na površini. Ako se ikad više pojavi na površini." A do onda će već zaista biti odbojna stvar. Bi li satnik Galeni htio doći do tijela da ga uredno pokopa? I uopće, gdje je Galeni? "Pretpostavimo da si slobodan. Slobodan od Barrayara i Komarra, slobodan čak i od mene. Slobodan od Galena i policije. Slobodan od opsesije. Što bi odabrao? Tko si ti? Ili si ti samo reakcija, a nikad akcija?"

Mark se vidljivo trgnuo. "Nažderi se blata."

Jedan kraj Milesovih usana trznuo se prema gore. Prošao je čizmom kroz kal na podu, zaustavio se prije nego što je počeo nožnim prstima ocrtavati oblike. "Mislim da to nikad nećeš doznati, tako dugo dok ja stojim iznad tebe."

Mark je ispljunuo ostatke svoje mržnje. "Ti si slobodan!"

"Ja?" Miles se gotovo iskreno zapanjio. "Ja nikad neću biti onako slobodan kao što si ti sada. Tebe je za Galena vezao strah. Njegova kontrola pružala se samo unutar njegova dohvata, i oboje je puklo istovremeno. Mene drže - druge stvari. Budan ili u snu, blizu ili daleko, nema nikakve razlike. Ali... Barrayar može biti i zanimljivo mjesto, kad ga se gleda očima koje nisu Galenove. Čak je i njegov vlastiti sin uočio potencijale."

Mark se kiselo nasmiješio, zabuljen u zid. "Opet se pokušavaš dočepati moga tijela?"

"Čemu? Nije da imaš visinu za koju su moji - naši -geni bili predviđeni, ni išta slično. A moje kosti će ovako i onako uskoro sve biti od plastike. Nema tu nikakve prednosti."

Page 191: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

191

"Onda kao rezervu. Pričuva za slučaj nesreće."

Miles je odmahnuo rukama. "Čak ni ti više u to ne vjeruješ. Ali moja izvorna ponuda još stoji. Vrati se sa mnom do Dendariija i sakrit ću te. Prokrijumčariti kući. Gdje ćeš moći predahnuti i razmisliti kako da budeš pravi Mark, a ne bilo čija imitacija."

"Ne želim upoznati sve te ljude", izjavio je Mark odlučno.

Čime je mislio na svoju majku i oca; Miles je to jasno shvatio, premda je bilo očito da Ivan ne može pratiti nit. "Ne mislim da bi se ponašali neodgovarajuće. Konačno, oni su već u tebi, na jednoj suštinskoj razini. Ne možeš, ovaj, pobjeći sam od sebe." Zastao je, pa opet pokušao. "Kad bi mogao učiniti što god hoćeš, što bi to bilo?"

Markovo mrštenje se produbilo. "Rasturiti kloniranje na Jacksonovu Skrovištu."

"Hm." Miles se zamislio. "Oni su tamo prilično ukopani. No, svejedno, što ćeš drugo očekivati od potomaka kolonije koja je počela kao baza za otmičare? Naravno da su se razvili u aristokraciju. Morat ću ti jednom ispričati nekoliko priča o tvojim precima koje nisu u službenim povijestima..." Dakle, Mark je toliko dobroga ipak pokupio iz svoga druženja s Galenom, žeđ za pravdom koja je posizala izvan njegove vlastite kože pa makar je i uključivala. "Kao životni cilj, to bi ti sasvim sigurno zadalo posla. Kako si to mislio ostvariti?"

"Ne znam." Mark je djelovao zatečen ovim iznenadnim praktičnim pitanjem. "Raznijeti laboratorije. Spasiti klince."

"Dobra taktika, loša strategija. Samo bi ih ponovno izgradili. Trebat će ti više od samo jedne razine napada. Ako uspiješ pronaći neki način da im posao postane neprofitabilan, izumrijet će sami od sebe."

"Kako?" upitao je Mark sa svoje strane.

"Da vidimo... Imamo potrošačku bazu. Neetični, bogati ljudi. Teško da se može očekivati kako bi se njih dalo uvjeriti da odaberu smrt umjesto života, pretpostavljam. Medicinski napredak koji bi nudio neki drugi oblik produžetka osobnog života bi ih možda omeo."

"Omelo bi ih i da ih se poubija", zareži Mark.

"Istina, ali to je nepraktično u tako masovnim razmjerima. Ljudi te vrste obično imaju tjelesne straže. Prije ili kasnije jedan od njih bi te dohvatio i time bi sve bilo gotovo. Gle, mora postojati barem četrdeset različitih načina da ih napadneš. Nemoj zapeti na prvom koji ti padne na pamet. Na primjer, pretpostavimo da se sa mnom vratiš na Barrayar. Kao barun Mark Vorkosigan, s vremenom bi mogao prikupiti vlastitu bazu moći i novca. Dovršiti svoje obrazovanje - stvarno se pripremiti da se strateški sukobiš s problemom, a ne da se samo, ovaj, baciš na prvi zid koji naiđe i napraviš bljuć."

"Nikad", reče Mark kroza zube, "neću otići na Barrayar."

Aha, a izgleda da i sve žene vrijedne pažnje u cijeloj galaktici dijele tvoje mišljenje... možda si pametniji nego što misliš. Miles je uzdahnuo u pola glasa. Quinn, Quinn, Quinn,

Page 192: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

192

gdje si? U hodniku, policajci su sad tovarili posljednjeg onesviještenog ubojicu na lebdeću paletu. Prilika će im se ukazati uskoro ili je uopće neće biti.

Miles je shvatio da Ivan bulji u njega. "Ti si totalno lud", izjavio je Ivan uvjereno.

"Zašto, misliš da nije vrijeme da netko malo potegne onu gamad iz Jacksonova Skrovišta za rep?"

"Naravno da jest, ali..."

"Ja ne mogu biti posvuda. Ali mogao bih poduprijeti takav projekt", Miles je pogledao prema Marku, "ako si gotov s pokušajima da budeš ja, naravno. Jesi li?"

Mark je promatrao posljednje ubojice dok su ih odvozili. "Samo si zadrži sebe. Čudo je da ti ne pokušavaš preuzeti moj identitet." Glava mu se okrenula prema Milesu s odjednom obnovljenom sumnjičavošću.

Miles se bolno nasmijao. Kakav izazov. Baciti odoru, ušetati u podzemnu i nestati s kreditnim čipom na pola milijuna maraka u džepu. Biti slobodan čovjek... Pogled mu je pao na Ivanovu umrljanu zelenu carsku odoru, simbol njihove službe. Ono si što činiš - odaberi ponovno... Ne.

Barrayarevo najružnije dijete odabrat će da mu i dalje ostane zaštitnik. Ne da se zavuče u rupu i bude nitko i ništa.

Govoreći o rupama, bilo je krajnje vrijeme da se izvuku iz ove rupe. Posljednji članovi borbene policijske ekipe marširali su hodnikom iza zavoja, prateći lebdeću paletu. Plimni tehničari će uskoro preplaviti cijelo područje. Moraju se brzo pokrenuti.

"Vrijeme je da krenemo", rekao je Miles, zatvarajući skener i skidajući svoju džepnu svjetiljku.

Ivan je zagunđao s olakšanjem i posegao da otvori vrata. Podigao je Milesa kroz otvor. Miles mu je izvana dobacio nit sa svog kolotura za penjanje, kao i prije. Panika je načas preplavila Markovo lice, gledajući u Milesa uokvirenog izlaznim otvorom, dok je shvaćao zašto bi mogao biti posljednji. Izraz mu se opet zatvorio kad mu je Miles spustio žicu. Miles je pokupio svoje riblje oko i vratio ga u skenersku kutiju, zatim uključi svoj ručni kom. "Nim, izvješće o statusu", šapnuo je.

"Oba vozila su nam opet u zraku, gospodine, otprilike jedan kilometar prema unutrašnjosti. Policija je zatvorila vaše područje. Ima ih posvuda."

"U redu. Išta od Quinn?"

"Nikakve promjene."

"Daj mi njezine točne koordinate u tornju."

Nim ga je izvijestio.

Page 193: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

193

"U redu. Ja sam unutar barijere, u blizini tornja šest, s poručnikom Vorpatrilom iz barrayarskog veleposlanstva i svojim klonom. Pokušat ćemo izaći kroz toranj sedam i usput pokupiti Quinn. Ili barem", Miles je progutao kroz glupo stegnuto grlo, "otkriti što joj se dogodilo. Zadržite sadašnji položaj. Naismith, gotovo."

Skinuli su čizme i otapkali hodnikom prema jugu, držeći se zida. Miles je čuo glasove, ali bili su iza njih. Križanje u obliku slova T sad je bilo rasvijetljeno. Miles je podigao ruku dok su mu se približavali, skliznuo do ugla i virnuo iza njega. Neki čovjek u odori plimnih vlasti i policajac u uniformi proučavali su vrata. Bili su im okrenuti leđima. Miles je mahnuo Marku i Ivanu da produže. Svi su tiho prošli pokraj ušća tunela.

Jedan policijski stražar stajao je u predvorju s dizalnom cijevi u podnožju tornja sedam. S čizmama u jednoj ruci i ošamutom u drugoj, Miles je frustrirano pokazao zube. Toliko o njegovoj optimističkoj nadi da će izići neopaženi.

Tu nije bilo pomoći. Možda će moći brzinom nadoknaditi ono što izgubi na finesi. Osim toga, čovjek je sad stajao između Milesa i Quinn, i time zaslužio sve što ga snađe. Miles je nanišanio ošamutom i opalio. Policajac se srušio.

Uzlebdjeli su dizalnom cijevi. Ovaj kat, pokazao je Miles bez riječi. Hodnik je bio jasno osvijetljen, ali Miles nije čuo nikakve tihe zvukove ljudi. Koracima je izmjerio metre koje mu je Nim bio pročitao. Zastao pred zatvorenim vratima s oznakom OSTAVA. Želudac mu se grčio. Pretpostavimo da su joj Cetagandanci namijenili polaganu smrt, pretpostavimo da su minute koje je Miles bio proveo skrivajući se, tako hladan i razuman, bile odlučne...

Vrata su bila zaključana. Kontrole su bile uništene. Miles ih je razvalio, kratko spojio i ručno otvorio vrata, gotovo lomeći svoje napete prste.

Ležala je složena na hrpu, previše blijeda i mirna. Miles je pao na koljena pokraj nje. Puls u grlu, puls u grlu - evo ga. Koža joj je bila topla, prsa su joj se dizala i padala. Ošamućena, samo je ošamućena. Samo ošamućena. Podigao je pogled prema zamagljenom Ivanu koji se zabrinuto naginjao nad njim, progutao i umirio svoje isprekidano disanje. Konačno, to je i bila najlogičnija varijanta.

Page 194: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

194

ŠESNAESTO POGLAVLJE

Zastali su blizu sporednog ulaza u toranj sedam da opet navuku čizme. Trak parkirališta ležalo je između njih i grada, posut bijelim iskricama i zelenim mrljama uz osvijetljene prolaze, tajnovit i mračan između njih. Miles je procijenio juriš do najbližeg grmlja i proračunao položaj policijskih vozila razasutih po parkirališnom prostoru.

"Vjerojatno nemaš sa sobom svoju džepnu čuturu?" šapatom je upitao Ivana.

"Da imam bio bih je već odavno ispraznio. Zašto?"

"Samo sam se pitao kako ću objasniti trojicu frajera koji u ovo doba vuku onesviještenu ženu kroz park. Kad bismo zalili Quinn s malo rakije, mogli bismo se barem pretvarati da je vodimo kući s nekog tuluma ili tako nešto. Mamurluk od ošamuta dovoljno je sličan običnom mamurluku. Bilo bi dovoljno uvjerljivo čak i kad bi se počela buditi."

"Nadam se da ima smisla za humor. Uostalom, što je malo ocrnjivanje karaktera među prijateljima?"

"Bolje i to nego ubojstvo, recimo."

"Bljak. U svakom slučaju, nemam čuturu. Jesmo li spremni?"

"Pretpostavljam. Ne, čekaj—" Spuštao se još jedan zračni automobil. Civilni, ali policijski stražari na glavnom ulazu tornja pošli su mu u susret. Iz automobila je izašao neki postariji čovjek i svi su zajedno požurili natrag u toranj. "Sad."

Ivan je dohvatio Quinn za ramena, Mark joj je prihvatio noge. Miles je pažljivo prekoračio ošamućeno tijelo policajca koji je bio čuvao taj izlaz i svi su se preko pločnika požurili prema zaklonu.

"Bože, Miles," zadahtao je Ivan kad su zastali u zelenilu prije nego što se otpute na sljedeću etapu, "zašto ne padaš na sitne, male žene? Imalo bi više smisla..."

"Daj, daj. Teška je možda kao dva puna terenska ranca. Možeš ti to..." Nikakvih uzvika iza njih, nikakvih užurbanih progonitelja. Prostor najbliži tornju bio je vjerojatno i najsigurniji. Sigurno su ga već i prije skenirali i pregledali, i zaključili da je čist od svih uljeza. Policijska pozornost bit će sad usredotočena na sam rub parka. Koji će morati prijeći da bi se domogli grada i pobjegli.

Miles se zabuljio u sjene. Sa svom umjetnom rasvjetom oko njih, oči mu se nisu privikavale na mrak onako dobro kao što bi želio.

I Ivan se zabuljio. "Ne vidim nikakve policajce u grmlju", promrmljao je.

"I ne tražim policiju", odvratio je Miles šapatom. "Nego što?"

"Mark je rekao da je na njega pucao čovjek s obojenim licem. Jesi li do sada vidio nekog s bojom na licu?"

Page 195: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

195

"Ah... možda su ga policajci prvog uhvatili, prije nego što smo vidjeli ostale." Ali Ivan je svejedno bacio pogled preko ramena.

"Možda. Mark - koje boje mu je bilo lice? Kakav uzorak?"

"Uglavnom plavo. S bijelim i žutim i crnim nekakvim migoljastim crtama. Ghem-barun srednjeg ranga, je li tako?"

"Centurijski satnik. Ako si trebao zauzeti moje mjesto, trebao si i naučiti čitati ghem-oznake."

"Toliko toga sam morao naučiti..."

"U svakom slučaju, Ivane - hoćeš li stvarno da naprosto pođemo od pretpostavke da bi jedan centurijski satnik, posebno izvježban, upućen u lov iz Glavnog stožera, s položenom službenom zakletvom, stvarno pustio nekakvog londonskog pozornika da mu priđe s leđa i omami ga? Ostali su bili samo obični vojnici. Cetagandanci će ih kasnije izvući uz kauciju. Ghem-barun bi prije umro nego si dopustio takvu neugodnost. I bit će uporan mali gad k tome."

Ivan je zakolutao očima. "Prekrasno."

Provukli su se kroz nekoliko stotina metara drveća, grmlja i sjena. Siktanje i mumljanje prometa na glavnoj obalnoj cesti sad je već udaljeno dopiralo do njih. Pješački pothodnici bili su nesumnjivo pod stražom. Brzinska autocesta bila je ograđena i strogo zabranjena za pješački promet.

Kiosk od sintetičkog betona, zaklonjen grmljem i puzavcima u nastojanju da se prikrije njegova tupa korisnost skutrio se do glavnog puta za pješački pothodnik. Isprva, Miles je pomislio da se radi o javnom zahodu, ali kad je bolje pogledao vidio je samo jedna neoznačena, zaključana vrata. Svjetla koja su trebala osvjetljavati tu stranu bila su razbijena. Dok je Miles promatrao, vrata su polako počela kliziti u stranu. Oružje u jednoj blijedoj ruci mutno je zasjalo u tami. Miles je nanišanio i zadržao dah. Van je iskliznuo tamni obris čovjeka.

Miles je odahnuo. "Satniče Galeni!" siknuo je.

Galeni se trgnuo kao da je pogođen, sagnuo se, i pojurio pognut prema njima, pridruživši im se u njihovu zaklonu na rukama i koljenima. Opsovao je ispod glasa otkrivši, kao i Miles prije njega, da ova skupina ukrasnoga bilja ima i trnje. Oči su mu u trenutku obuhvatile otrcanu malu skupinu: Milesa i Marka, Ivana i Elli. "Proklet bio. Još si živ."

"I ja sam se to isto pitao za tebe", priznao je Miles.

Galeni je djelovao - neobično, zaključio je Miles. Nestao je bezizražajni, odsutni mir kojim je bez ikakva komentara prihvatio smrt Ser Galena. Skoro da se smiješio, sav nabijen malo dezorijentiranom energijom, kao da je pretjerao s nekim stimulirajućim sredstvom. Teško je disao; lice mu je bilo u masnicama, usne krvave. Njegova natečena ruka bila je ovijena oko oružja - zadnji put viđen nenaoružan, sad je nosio cetagandski vojni tip plazmičnog luka. Drška noža virila je iz vrha njegove čizme.

Page 196: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

196

"Jesi li, ovaj, već naišao na jednog frajera s licem obojenim u plavo?" upitao je Miles.

"O, da", rekao je Galeni prilično zadovoljnim tonom. "Što se, kvragu, dogodilo? Gospodine."

Galeni je govorio užurbanim šapatom. "Nisam mogao pronaći nikakav ulaz u barijeru u blizini mjesta gdje sam ostavio tebe. Ugledao sam onaj servisni prilaz", glavom je trznuo prema kiosku, "i pomislio sam da bi tamo moglo biti nekih pogonskih ili vodenih tunela koji vode do barijere. Bio sam napola u pravu. Ima servisnih tunela ispod čitavog parka. Ali u podzemlju sam izgubio orijentaciju i umjesto da iziđem kod barijere, na kraju sam izronio kroz vrata na pješačkom prijelazu ispod Kanalske autoceste. A tamo sam pronašao - pogodi koga?"

Miles je stresao glavom. "Policiju? Cetagandance? Barrayarce?"

"Blizu. Moj stari prijatelj i pandan iz cetagandskog veleposlanstva, ghem-poručnik Tabor. Trebalo mi je čak nekoliko minuta da shvatim što on tamo radi. Izigrava vanjsku podršku stručnjacima iz stožera. Kao što bih i ja radio da nisam bio", Galeni se zahihotao, "u kućnom pritvoru."

"Nije mu bilo drago što me vidi", nastavio je Galeni. "Nije nikako mogao shvatiti koga vraga pak ja radim tamo. Obojica smo se pretvarali da smo izišli promatrati mjesec, dok sam ja uspio vidjeti opremu koju je imao u svom prizemnom automobilu. Možda mi je čak i povjerovao; mislim da je mislio da sam pijan ili drogiran."

Miles se uljudno suzdržao da ne dometne: Jasno mi je i zašto.

"Ali onda je počeo dobivati signale od svoga tima i morao me se na brzinu riješiti. Potegnuo je ošamut na mene - izmakao sam se - nije me dobro pogodio, ali legao sam i pretvarao se da sam omamljeniji nego što sam bio, slušajući njegovu polovicu razgovora s ekipom u tornju i nadajući se prilici da okrenem situaciju u svoju korist.

Osjet mi se taman počeo vraćati u lijevu polovicu tijela kad se pojavio tvoj plavi prijatelj. Njegov dolazak je dekoncentrirao Tabora i ja sam ih obojicu zaskočio."

Milesove obrve su se podigle. "Kako ti je, dovraga, to uspjelo?"

Galenijeve šake su se otvarale i zatvarale dok je odgovarao. "Nisam... baš siguran", priznao je. "Sjećam se da sam ih udario..." Bacio je pogled prema Marku. "Bilo je ugodno za promjenu imati dobro definiranog neprijatelja."

Na kojega je onda, pretpostavio je Miles, Galeni jednostavno pustio svu napetost prikupljenu posljednjeg nemogućeg tjedna i ove lude noći. Miles je već i prije vidio takve pojave. "Jesu li još živi?"

"O, da."

Miles je zaključio da će u to povjerovati tek kad se uvjeri vlastitim očima. Galenijev smiješak bio je uznemirujuć, svi ti dugački zubi koji blješte u tami.

"Njihov automobil", rekao je Ivan užurbano.

Page 197: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

197

"Njihov automobil", složio se Miles. "Je li još tamo? Možemo li doći do njega?"

"Možda", reče Galeni. "U tunelima je sad barem jedna policijska ekipa. Čuo sam ih."

"Morat ćemo probati."

"Lako je tebi reći", promrmljao je Mark nadureno. "Ti imaš diplomatski imunitet."

Miles se zabuljio u njega, zahvaćen manijačkim nadahnućem. Prst mu je prešao preko jednog unutarnjeg džepa na sivoj jakni. "Mark", dahnuo je, "bi li volio zaraditi onaj kreditni čip na sto tisuća betanskih dolara?"

"Nema nikakva kreditnog čipa."

"Tako je rekao Ser Galen. Mogao bi razmisliti u čemu je sve noćas još bio u krivu." Miles je podigao pogled da provjeri kakav je dojam spominjanje njegova oca ostavilo na Galenija. Djelovalo je umirujuće, po svemu sudeći; dio onog povučenog, odsutnog izraza vratio mu se u oči još dok ga je Miles promatrao. "Satniče Galeni. Jesu li ona dvojica Cetagandanaca pri svijesti ili bi ih se dalo osvijestiti?"

"Bar jedan je svjestan. Do sad možda već i obojica. Zašto?"

"Svjedoci. Dvojica svjedoka, idealno."

"Mislio sam da je poanta ovog iskradanja bila u tome da se izbjegnu svjedoci?" požalio se Ivan.

"Ja mislim", pregazio ga je Miles, "da je bolje da ja budem admiral Naismith. Bez uvrede, Mark, ali betanski naglasak ti baš nije sasvim dobar. Završni r-ovi ti nisu dovoljno tvrdi, tako nešto. Uostalom, više si vježbao baruna Vorkosigana."

Galenijeve obrve su se dizale, shvaćajući zamisao. Zamišljeno je kimnuo, premda mu je lice, kad je pogledao prema Marku, bilo dovoljno bezizražajno da se Mark trgne. "Stvarno. Mislim da nam duguješ suradnju." Dodao je još tiše: "Meni duguješ."

Ovo nije bio trenutak da se istakne koliko Galeni zauzvrat duguje Marku, premda je kratak susret pogleda uvjerio Milesa kako je barem Galeni savršeno svjestan dvosmjernog toka tog crnog duga. Ali Galeni neće upropastiti ovu priliku.

Siguran u svoje saveznike, admiral Naismith je rekao: "Onda, u tunel. Povedite, satniče."

Cetagandansko vozilo bilo je parkirano u sjeni jednog drveta, nekoliko metara lijevo od njih kad su kroz dizalnu cijev izišli iz pješačkog pothodnika do parka barijere. Na ovom kraju još nije bilo policijskih straža; ona strana okrenuta parku, obavijestio ih je Galeni, imala je dvojicu stražara, premda se nisu izložili riziku da provjere je li još uvijek tako. Batrganje kroz tunele je bilo dovoljno nasumično, jedva su izbjegli jednu policijsku pirotehničku ekipu.

Široka krošnja platane štitila je automobil od pogleda većine (u ovo doba već zatvorenih) trgovina i stanova koji su obrubljivali drugu stranu uske gradske ulice. Čak i kad bi netko provirio kroz neki od gornjih prozora ne bi mogao biti svjedokom Galenijeva sukoba, nadao

Page 198: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

198

se Miles. Autocesta iznad i iza njih bila je ograđena zidom i slijepa. Miles se svejedno osjećao izloženo.

Vozilo nije imalo nikakvih isprava koje bi ga povezale s veleposlanstvom, niti bilo koje druge neobične osobine koja bi privukla pozornost; bezlično, ni staro ni novo, malčice prljavo. Definitivno tajne operacije. Miles je podigao obrve i tiho zafućkao ugledavši svježe ulubine na boku, otprilike veličine čovjekove glave, i krv koja je poprskala pločnik. U tami, crvena boja bila je na svu sreću prigušena.

"Nije li to bilo malo bučno?" upitao je Miles Galenija pokazujući na ulubljenja.

"Hm? Ne zapravo. Tupi udarci. Nitko nije vikao." Nakon hitrog pogleda uz i niz ulicu i stanke dok je pokraj njih prolazio jedan usamljeni automobil, Galeni je podigao neprozirni krov automobila.

Dva obrisa bila su skutrena na stražnjem sjedištu, vezana svojom vlastitom opremom. Poručnik Tabor, u civilnoj odjeći, treptao je preko poveza na svojim ustima. Čovjek s plavom bojom na licu sjedio je do njega, sasvim opušten. Miles mu je podigao jedan kapak i vidio da su mu oči još izokrenute. Prokopao je naprijed u potrazi za prvom pomoći. Ivan je utovario i smjestio Elli i preuzeo upravljač. Mark se uvukao do Tabora, a Galeni je pritisnuo njihove zarobljenike s druge strane. Na Ivanov dodir, krov je kliznuo natrag i zatvorio se, pričepivši ih sve unutra. Sedmero je već stvaralo gužvu.

Miles se nagnuo preko leđa prednjeg sjedala i pritisnuo hiposprej sa sinerginom, prvom pomoći za šok, u vrat centurijskog satnika. Sigurno mu neće naškoditi a možda će ga osvijestiti. U ovom neobičnom trenutku, život i trajno zdravlje Milesova potencijalnog ubojice bili su vrlo dragocjeni. Naknadno se sjetivši, Miles je i Elli dao jednu dozu sinergina. Ispustila je ohrabrujuće stenjanje.

Automobil se podigao na svom jastuku i siknuo naprijed. Miles je odahnuo s olakšanjem kad su ostavili obalu za sobom, skrenuvši u labirint grada. Uključio je svoj ručni kom, i rekao, svojim najjačim betanskm naglaskom: "Nim?"

"Aha, gospodine."

"Odredi položaj mog koma. Slijedite nas. Ovdje smo gotovi."

"Imamo vas, gospodine."

"Naismith, gotovo."

Smjestio je Ellinu glavu u svoje krilo i okrenuo se da se preko leđa svoga sjedala zagleda u Tabora. Tabor je buljio, kružeći pogledom naprijed-natrag, od Milesa do Marka pokraj sebe.

"Pozdravljeni, Tabor", rekao je Mark, brižljivo podučen, svojim najboljim barrayarskim vorskim tonom - zar to stvarno zvuči tako uvredljivo? - "Kako vaš bonsai?"

Page 199: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

199

Tabor se malo odmaknuo. Centurijski satnik se promeškoljio, zureći kroz stisnute ali svjesne oči. Pokušao se pomaknuti, otkrio da je vezan i smirio se - ne opušten, ali ne trošeći energiju na besmislenu borbu.

Galeni je posegnuo preko njega i opustio povez na Taborovim ustima. "Žao mi je, Tabor. Ali ne možete dobiti admirala Naismitha. Bar ne ovdje na Zemlji. Možete tu obavijest poslati i dalje svojim zapovjednim lancem. On je pod našom zaštitom sve dok mu flota ne napusti orbitu. To je dio cijene koju je tražio za pomoć barrayarskom veleposlanstvu pri pronalaženju Komarranaca koji su nedavno bili oteli neke naše ljude. Dakle, povucite se."

Taborove oči su se pomakle, naprijed-natrag, dok je pljuvao ostatke poveza, razgibavao čeljust, gutao. Zakriještao je: "Vi radite zajedno?"

"Nažalost", zarežao je Mark.

"Plaćenik", zapjevušio je Miles, "uzima što stigne."

"Pogriješili ste", siknuo je centurijski satnik, usredotočivši se na admirala, "kad ste prihvatili ugovor protiv nas na Dagooli."

"Tu ste u pravu", složio se Miles veselo. "Nakon što smo spasili čitavu njihovu prokletu vojsku, Podzemlje nas je prevarilo. Zakinuli su nas za pola plaće koju su nam bili obećali. Ne bi li nas možda Cetagandanci htjeli unajmiti da ih malo potjeramo, ha? Ne? Nažalost, ja si ne mogu priuštiti privatnu osvetu. Bar ne u ovom trenutku. Ili ne bih prihvatio posao od", pokazao je zube u nimalo prijateljskom osmijehu prema Marku, koji mu je uzvratio istom mjerom, "ovih starih prijatelja."

"Dakle, vi stvarno jeste klon", dahnuo je Tabor, zagledan u legendarnog plaćeničkog zapovjednika. Mi smo mislili..." ušutio je.

"Mi smo godinama mislili da je vaš", rekao je Mark u ulozi baruna Vorkosigana.

Naš! Izustio je Tabor zapanjeno.

"Ali ova zadnja operacija potvrdila je da je komarrskog podrijetla", dovrši Mark.

"Sporazumjeli smo se", progovorio je Miles kao da ga je Markov ton uznemirio, mršteći se od Marka prema Galeniju. "Pokrivate me sve dok ne napustim Zemlju."

"Sporazumjeli smo se", reče Mark, "tako dugo dok se ne približavaš Barrayaru."

"Zadržite si prokleti Barrayar. Ja ču se zadovoljiti ostatkom galaktike, hvala."

Centurijskom satniku se opet mutilo, ali borio se protiv toga, sklopivši oči i dišući ravnomjernim ritmom. Potres mozga, procijenio je Miles. U njegovu krilu, Elline oči su se naglo otvorile. Pogladio joj je kovrče. Damski je podrignula, spašena sinerginom od uobičajenijeg post-ošamutskog povraćanja. Sjela je uspravno, pogledala oko sebe, ugledala Marka, Cetagandance i Ivana, i oštro zatvorila usta, skrivajući svoju zbunjenost. Miles joj je stisnuo ruku. Objasnit ću kasnije, obećao joj je smiješkom. Ljutito je spustila obrve: I bolje ti je. Podigla je bradu, mirna pred neprijateljem čak i uz svu svoju zbunjenost.

Page 200: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

200

Ivan je okrenuo glavu, pitajući Galenija iz ugla usana, "I što ćemo onda s tim Cetagandancima, gospodine? Da ih nekamo odbacimo? Iz koje visine?"

"Mislim da nema potrebe za međuplanetarnim incidentom." Galeni je bio vučje razdragan, preuzevši ton od Milesa. "Zar ne, poručniče Tabor? Ili biste voljeli da lokalne vlasti doznaju što je vaš ghem-drug stvarno sinoć pokušavao učiniti u barijeri? Ne? Tako sam i mislio. U redu. Obojici im treba medicinska pomoć, Ivane. Poručnik Tabor je nesretno slomio ruku, a čini mi se da njegov, ovaj, prijatelj, ima potres mozga. Između ostaloga. Vaš izbor, Tabore. Da vas odbacimo u neku bolnicu ili biste radije da vas njeguju u vašem veleposlanstvu?"

"Veleposlanstvo", zagraktao je Tabor, očito svjestan mogućih zakonskih komplikacija. "Ukoliko ne želite pokušati objasniti optužbu za pokušaj ubojstva", uzvratio je prijetnjom.

"Samo napad, sigurno." Galenijeve oči su blistale.

Tabor se vrlo nelagodno nasmiješio, djelujući kao da bi se rado odmaknuo, samo da ima mjesta. "Što god. Naši veleposlanici ne bi bili sretni s tim, nijedan ni drugi."

"Upravo tako."

Približavala se zora. Promet se počeo povećavati. Ivan je prošao kroz nekoliko ulica prije nego je uočio napušteno stajalište taksija koje nije imalo rep mušterija. Ovo morsko predgrađe bilo je daleko od četvrti s veleposlanstvima. Galeni je bio vrlo brižljiv, pomažući pri istovaru putnika - ali nije Taboru dobacio kodni ključ za veze centurijskog satnika sve dok Ivan nije počeo opet ubrzavati vrativši se na ulicu. "Danas popodne će netko od mojih ljudi vratiti automobil", dobacio je Galeni dok su se žurno udaljavali. Smjestio se u sjedalu sa zadovoljnim uzdahom dok je Ivan zatvarao krov. Dodao je u pola glasa: "Nakon što ga dobro pregledamo."

"Misliš da će nam predstava upaliti?"

"Na kratki domet - da uvjeri Cetagandance kako Barrayar nije imao nikakve veze s napadom na Dagoolu -možda da, možda i ne", uzdahne Miles. "Ali što se tiče glavnog sigurnosnog pitanja - eto ti dva odana časnika koji će se pod kemohipnoticima zakleti da su admiral Naismith i barun Vorkosigan, bez imalo dvojbe, dva različita čovjeka. To će nam biti i te kako vrijedno."

"Ali hoće li i Destang tako misliti?" upitao je Ivan.

"Mislim", rekao je Galeni odsutno, zagledan kroz prozor, "da me ni najmanje nije briga što Destang misli."

Miles se uhvatio kako se u sebi potpuno slaže s tim osjećajem. Ali onda, svi su već vrlo umorni. Ali svi su tu: ogledao se oko sebe, uživajući u licima. Elli i Ivan, Galeni i Mark; svi živi, svi su prošli kroz noć do ovog trenutka preživljavanja.

Gotovo svi.

Page 201: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

201

"Gdje hoćeš da te ostavimo, Mark?" upitao je Miles. Bacio je kroz trepavice pogled prema Galeniju, očekujući prigovor, ali Galeni ga nije izgovorio. Kad su se riješili Cetagandanaca, Galeni je izgubio onu hiper-adrenalinsku nazubljenost koja ga je bila nosila, djelovao je iscrpljeno. Djelovao je staro. Miles nije postavljao pitanja; Pazi što tražiš, mogao bi to i dobiti.

"Postaja podzemne", reče Mark. "Bilo koja postaja."

"U redu." Miles je pogledao mapu na konzoli auta. "Tri ulice gore i onda druga, Ivane."

Izašao je s Markom kad je automobil pristao uz pločnik silazne zone. "Odmah se vraćam." Zajedno su prišli ulazu u dizalnu cijev za spuštanje. U ovom dijelu grada još je vladala noćna tišina, naišao je tek poneki prolaznik, ali uskoro će početi jutarnje gužve.

Miles je otvorio svoju jaknu i izvadio kodiranu karticu. Napet izraz Markova lica govorio je da je očekivao disruptor živaca, u stilu Ser Galena sve do kraja. Mark je prihvatio karticu i okrenuo je u rukama, začuđen i sumnjičav.

"Eto ti", reče Miles. "Ako ti, sa svojim podrijetlom i ovim na banci, ne možeš nestati s lica Zemlje, onda to nitko ne može. Sretno."

"Ali., što hoćeš od mene?"

"Ništa. Uopće ništa. Slobodan si čovjek, ako uspiješ takav i ostati. Mi svakako nećemo prijaviti Galenovu, ovaj, polu-nesretnu smrt."

Mark je spustio čip u džep svojih hlača. "Htio si više."

"Kad ne možeš dobiti ono što hoćeš, uzmeš ono što možeš dobiti. Kao što si i ti počeo otkrivati." Kimnuo je prema Markovu džepu; Markova ruka zaštitnički se nadvila nad njega.

"Što hoćeš da napravim?" zahtijevao je Mark. "Što mi smještaš? Jesi li stvarno ozbiljno shvatio ono smeće o Jacksonovu Skrovištu? Što očekuješ da napravim?"

"Možeš uzeti novac i odseliti u kupleraj na Marsu, dok ti novac potraje. Ili si kupi obrazovanje ili dva, ili tri. Ili ga baci u prvi koš za smeće na koji naiđeš. Ja ti nisam vlasnik. Nisam ti mentor. Nisam ti roditelj. Nemam nikakvih očekivanja. I nikakvih želja." Pobuni se protiv toga - ako možeš - mali braco... Miles je ispružio ruke s dlanovima prema naprijed i koraknuo unatrag.

Mark je ušao u dizalnu cijev, ne okrećući mu leđa. "ZAŠTO NE?" povikao je odjedanput, zbunjen i bijesan.

Miles je zabacio glavu i nasmijao se. "To otkrij sam!" doviknuo je.

Cijevno polje ga je dohvatilo i on nestane, progutan u zemlji.

Miles se vratio prijateljima koji su ga čekali.

"Je li to bilo pametno?" upitala je Elli, prekidajući Ivanovo ubrzano prepričavanje noćnih događaja, zabrinuta, dok se smještao pokraj nje. "Naprosto ga tako pustiti?"

Page 202: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

202

"Ne znam", uzdahne Miles. "'Ako ne možeš pomoći, bar ne odmaži.' Ja mu ne mogu pomoći; Galen ga je učinio previše ludim. Ja sam mu opsesija. Pretpostavljam da ću mu uvijek biti opsesija. Znam ja sve o opsesijama. Najbolje što mogu učiniti jest da mu se maknem s puta. S vremenom, možda će se smiriti, kad moja prisutnost prestane izazivati reakciju. S vremenom možda - spasi samoga sebe."

***

Preplavila ga je iscrpljenost. Elli je bila topla, pokraj njega, i bio je vrlo, vrlo sretan što je tako. Sjetivši se, uključio je svoj ručni kom i otpustio Nima i njegovu ekipu da se vrate u zračnu luku.

"Pa", Ivan je zatreptao nakon pune minute premorene tišine svih prisutnih, "kamo sada? Hoćete li i vas dvoje natrag u zračnu luku?"

"Aha", dahne Miles, "i pobjeći s planeta... Dezertiranje, nažalost, nije baš izvedivo. Uostalom, Destang bi me prije ili kasnije sigurno uhvatio. Bolje da onda svi odemo natrag u veleposlanstvo i podnesemo izvješće. Pravo izvješće. Više nemamo razloga lagati, zar ne?" Namrštio se, trudeći se da misli.

"Što se mene tiče, nemamo", zamumljao je Galeni. "Ionako ne volim lažirane izvještaje. S vremenom postanu povijest. Urašteni grijeh."

"Ovaj... znaš da nisam htio da to tako ispadne", rekao mu je Miles nakon trenutka tišine. "Onaj sinoćnji sukob." To je zvučalo kao prokleto šugava isprika za to što je čovjeku otac raznesen...

"Ne misliš valjda da si ga ti kontrolirao? Sveznajući i svemogući? Nitko te nije postavio za Boga, Vorkosigan." Avetinjski blijed, jedan kraj njegovih usana okrenuo se prema gore. "Siguran sam da je to samo previd." Zavalio se u sjedalu i sklopio oči.

Miles je pročistio grlo. "Onda natrag u veleposlanstvo, Ivane. Ovaj... nemoj se žuriti. Vozi polagano. Ne bi mi smetalo da posljednji put razgledam London, ha?" Naslonio se na Elli i promatrao ranu ljetnu zoru kako se šulja preko grada, vrijeme i sva vremena pomiješana i ispremiješana, kao svjetlo i sjena između dviju ulica.

Kad su se svi našli u vrsti u Galenijevu uredu u odjelu Sigurnosti u veleposlanstvu, Miles se sjetio kompleta kineskih majmuna koji je njegov dendariijski glavni zapovjednik Tung držao na polici u svojoj sobi. Ivan je nedvojbeno bio Ne-vidi-zla. Po oštroj zategnutosti Galenijeve čeljusti dok je komodoru Destangu uzvraćao mrštenje, on je bio glavni kandidat za Ne-reci-zla. To je ostavljalo Ne-čuj-zla za Milesa, koji je stajao između njih, ali staviti ruke preko ušiju mu vjerojatno ne bi bilo od neke velike pomoći.

Miles je očekivao da će Destang biti bijesan, ali djelovao je više zgađeno. Komodor je uzvratio njihovo salutiranje i zavalio se u Galenijevo sjedalo. Kad mu je pogled pao na Milesa, usne su mu se stanjile u vrlo čangrizavu crtu.

"Vorkosigan." Milesovo ime visjelo je u zraku pred njima kao da je vidljivo. Destang ga je pogledao bez uzbuđenja i nastavio. "Kad sam završio razgovor s izvjesnim istražiteljem

Page 203: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

203

Reedom iz londonske gradske Asize, jutros u sedam, bio sam uvjeren da bi vas samo božanska intervencija mogla spasiti moga bijesa. Božanska intervencija stigla je u devet, utjelovljena u posebnom kuriru iz carskog glavnog stožera." Destang je palcem i kažiprstom podigao disk s podacima označen carskim pečatom. "Ovdje su nove i hitne naredbe za vaše neregularne dendariijske trupe."

Budući da je Miles susreo kurira u kafeteriji, to baš nije bilo u potpunosti neočekivano. Potisnuo je potrebu da korakne naprijed. "Da, gospodine?" rekao je ohrabrujuće.

"Izgleda da je neka slobodna plaćenička flota, koja radi u udaljenom području Sektora IV, navodno pod ugovorom s jednom sub-planetarnom vladom, prekoračila granicu gerilskog ratovanja i započela s otvorenim piratstvom. Njihova blokada crvotočine pretvorila se od zaustavljanja i pretraživanja brodova u otimačinu. Prije tri tjedna oteli su tau cetanski registrirani putnički brod i pretvorili ga u transporter za osoblje. Dotle je dobro, ali onda je neka mudra glava među njima nadošla na ideju da si povećaju plaću tako što će zatražiti otkupninu za putnike. Nekoliko planetarnih vlada čiji su podanici zarobljeni poslalo je pregovaračke timove, na čelu s Tau Cetancima."

"A naša povezanost, gospodine?" Sektor IV bio je po svakom mjerilu daleko od Barrayara, ali Miles je mogao pogoditi što stiže. Ivan je djelovao kao da će podivljati od znatiželje.

"Među putnicima se slučajno našlo jedanaest barrayarskih podanika - uključujući tu i suprugu ministra teške industrije baruna Vorvanea i njezino troje djece. Kako su Barrayarci u manjini među dvije stotine i šesnaest ljudi koliko je zarobljeno, Barrayar naravno nema nikakve kontrole nad pregovaračkom ekipom. A našoj floti su neprijateljske vlade uskratile dozvolu za prolaz kroz tri crvotočna neksusa neophodna za najkraći put između Barrayara i Sektora IV. Sljedeća najkraća alternativna ruta zahtijevala bi osamnaest tjedana putovanja. Sa Zemlje, vaši Dendarii mogu stići u područje tog lokalnog svemira za manje od dva tjedna." Destang se zamišljeno namrštio; Ivan je djelovao fasciniran.

"Vaše naredbe su, naravno, da spasite careve podanike žive i što više drugih planetarnih građana, i primijenite one kaznene mjere koje će biti moguće izvesti s obzirom na prvi cilj; dovoljno da spriječite krivce da ikad ponove takvo djelo. Budući da smo mi sami usred kritičnih pregovora za sporazum s Tau Cetancima, ne želimo da oni postanu svjesni izvora ovog jednostranog pokušaja spašavanja ako, ovaj, bilo što pođe krivo. Metode postizanja ovih ciljeva izgleda da su u potpunosti ostavljene vašoj diskreciji. Sve obavještajne pojedinosti koje je stožer prikupio do prije osam dana naći ćete ovdje." Konačno je predao disk s podacima; Milesova ruka svrabljivo se sklopila oko njega. Ivan je sad djelovao zavidno. Destang je izvukao još nešto, što je pružio Milesu s izrazom čovjeka kome čupaju jetru. "Kurir je također isporučio još jedan kreditni čip na osamnaest milijuna maraka. Za operativne troškove u sljedećih šest mjeseci."

"Hvala, gospodine!"

"Ha. Kad ste gotovi, trebate se javiti komodoru Riviku u glavnom stožeru Sektora IV na stanici Orient", dovršio je Destang. "S malo sreće, dok se vaši neregularci vrate u Sektor II, ja ću već biti u mirovini."

Page 204: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

204

"Da, gospodine. Hvala vam, gospodine."

Destang je skrenuo svoj pogled na Ivana. "Poručniče Vorpatril."

"Gospodine?" Ivan je stao mirno, sa svojim najboljim izrazom željnog entuzijazma. Miles se pripremio za obranu Ivanove potpune nevinosti, neznanja, i požrtvovnosti, ali na kraju nije bila potrebna; Destang se još na trenutak zagledao u Ivana i uzdahnuo: "Nije važno."

Destang se okrenuo Galeniju, koji je stajao ukočenih nogu - i ukočena vrata, pretpostavljao je Miles. Budući da su jutros stigli u veleposlanstvo prije Destanga, svi su se oprali, a dvojica časnika veleposlanstva su se presvukla u čiste odore, i svi su podnijeli lakonske izvještaje, koje je Destang upravo pregledao. Ali nitko još nije spavao. Koliko još smeća može Galeni prihvatiti prije nego što dođe do granice eksplozije?

"Satniče Galeni", rekao je Destang. "S vojne strane, stojite pred optužbom za neposluh naredbe da ostanete u kućnom pritvoru. Budući da je to jednako optužbi kojoj je Vorkosigan uspio tako sretno izbjeći, to mene suočava s određenim problemom pravednosti. Tu je također i olakotna okolnost Vorpatrilove otmice. Njegovo spašavanje, i smrt jednog neprijatelja Barrayara, jedina su dva opipljiva rezultata sinoćnjih... aktivnosti. Sve ostalo su spekulacije, nedokazive tvrdnje glede vaših namjera i stanja duha. Ukoliko se ne želite podvrći ispitivanju brzopentom kako bi se raščistile sve eventualno preostale sumnje."

Galeni je djelovao kao da mu je zlo. "Je li to naredba, gospodine?"

Galeni je, shvatio je Miles, bio na dvije sekunde od toga da ponudi ostavku na svoje mjesto - sad, kad je već toliko toga žrtvovano - htio ga je udariti. Ne, ne! Divlje obrane prolazile su Milesu kroz um. Brzopent je umanjivanje dostojanstva jednog časnika, gospodine! Ili čak, Ako napumpate njega morat ćete napumpati i mene - u redu je, Galeni,ja sam od dostojanstva već davno odustao - osim što je Milesova specifična reakcija na brzopent to činila nimalo korisnom ponudom. Ugrizao se za jezik i čekao.

Destang je djelovao neodlučno. Nakon trenutka tišine rekao je jednostavno: "Ne." Podigao je pogled i dodao: "Ali to znači da će moj izvještaj, i vaš, i Vorkosiganov, i Vorpatrilov, svi zajedno biti poslati Simonu Illyanu na pregled. Ja ću odbiti zatvoriti slučaj. Nisam došao do svoga ranga bojeći se vojnih odluka - ni miješajući se u političke. Vaša... odanost, kao i sudbina Vorkosiganova klona, je postala previše dvoznačno političko pitanje. Ja nisam uvjeren u dugoročnu provedivost planova za integraciju Komarra - ali ne bih htio ostati zabilježen u povijesti kao čovjek koji ih je sabotirao.

Dok se slučaj ne odluči, a s obzirom na nedostatak dokaza o izdaji, vratit ćete se svojim rutinskim dužnostima ovdje u veleposlanstvu. Ne zahvaljujte mi", dodao je smrknuto dok se Miles smješkao, Ivan pokušavao zagušiti otvoreni smijeh, a Galeni djelovao za nijansu manje smrknuto, "to je bilo na veleposlanikov zahtjev."

"Svi se možete vratiti svojim dužnostima."

Miles je potisnuo potrebu da pobjegne prije nego što se Destang predomisli; uzvratio je Destangu salutiranje i normalno s ostalima prišao vratima. Kad su došli do njih, Destang je dodao: "Satniče Galeni?"

Page 205: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

205

Galeni je zastao. "Gospodine?"

"Moja sućut." Riječi su zvučale kao kliještima izvučene iz Destanga, ali njegova nelagoda odražavala je možda i njihovu iskrenost.

"Hvala vam, gospodine." Galenijev glas bio je tako bezizražajan da je zvučao mrtvački, ali uspio se natjerati na lagano kimanje glavom.

Komore i hodnici Trijumfa bili su bučni od glasova posade na povratku, smještanja opreme, zadnjih popravki tehničkih timova i ukrcavanja posljednjih potrepština. Bučni, ali ne kaotični; svrhoviti i odlučni, a ne izbezumljeni. Manjak izbezumljenosti bio je dobar znak, s obzirom na to koliko su dugo bili stacionarni. Tungova snažna ekipa nije dopustila da rutinske pripreme ostanu za zadnji trenutak.

Miles je, s Elli za leđima, bio središte uragana znatiželje od trenutka kad je stupio na brod. - Kakav je novi ugovor, gospodine? Brzina kojom su mlinovi govorkanja izbacivali spekulacije, koliko oštroumne toliko i apsurdne, bila je upravo zapanjujuća. Rješavao se znatiželjnika ponavljanjem: Da, imamo ugovor - da, odlazimo iz orbite. Čim budemo spremni. Jesi li ti spreman ? Je li i ostatak tvoje ekipe spreman? Onda možda bolje da im odeš pomoći...

"Tung!" pozdravio je Miles svoga glavnog zapovjednika. Zdepasti Euroazijac bio je u civilnoj odjeći, opterećen prtljagom. "Tek si se vratio?"

"Upravo odlazim. Zar te Auson nije uhvatio, admirale? Cijeli tjedan pokušavam doći do tebe."

"Što?" Miles ga je povukao u stranu.

"Predao sam ostavku. Aktiviram svoju mirovinsku opciju."

"Što? Zašto?"

Tung se osmjehnuo. "Čestitaj mi. Ženim se."

Zapanjen, Miles je zaskvičao: "Čestitam. Ovaj - kad se to dogodilo?"

"Na dopustu, naravno. Zapravo, ona mi je pobočna sestrična u drugom koljenu. Udovica. Otkako joj je suprug umro, sama vodi turistički brod na Amazoni. Ona je kapetan i kuhar. Prži moo shu svinjetinu da umreš. Ali malo je ostarjela - treba joj snage." Građen poput metka, Tung joj je svakako mogao pružiti snagu. "Bit ćemo partneri. Vraga", nastavio je, "kad do kraja otkupiš Trijumf, moći ćemo si čak priuštiti i da se riješimo turista. Ako ikad budeš htio probati skijanje na vodi na Amazoni iza pedesetmetarskog hovera, sinko, samo navrati."

A mutirane pirane će pojesti što ostane, sigurno. Vizija Tunga koji provodi svoje starije godine promatrajući zalaske sunca, s palube riječnog broda, u društvu prsate - Miles je bio siguran da je prsata - euroazijske dame u svojem krilu, s pićem u jednoj ruci dok drugom grabi moo shu svinjetinu, sve to Milesa nije baš šarmiralo dok je razmatrao: a) koliko će flotu koštati da otkupi Tungov udio u Trijumfu, i b) golemu rupu u obliku Tunga koju je ovo ostavljalo u njegovu zapovjednom lancu.

Page 206: Bujold, Lois McMaster - 07. Braća po oružju

corrycorrycorrycorry wwwwwwwwwwww.crostuff.net

206

Blebetanje, hiperventiliranje ili trčanje u malim krugovima nisu bile korisne reakcije. Umjesto toga, Miles je pokušao opreznim: "Ovaj... siguran si da ti neće biti dosadno?"

Prokleto oštrook, Tung je spustio glas i odgovorio na njegovo pravo pitanje. "Ne bih otišao da ne mislim da možeš izaći s tim na kraj. Ti si se već krasno smirio, sinko. Samo nastavi kao i do sada." Opet se nasmiješio i zapucketao zglobovima. "Osim toga, imaš prednost koju drugi plaćenički zapovjednici u galaktici nemaju."

"A to je?" zagrizao je Miles.

Tung je još jače spustio glas. "Ti ne moraš ostvariti profit."

I to, zajedno s ironičnim smiješkom, bilo je najbliže što će prepredeni Tung ikad doći priznanju da je već odavno shvatio tko im je pravi poslodavac. Salutirao je pri odlasku.

Miles je progutao i okrenuo se Elli. "Pa... sazovi sastanak objavještajnog odjela za pola sata. Trebat ćemo izvidnike na putu i to što prije. Idealno bi bilo kad bismo još prije dolaska mogli uvaliti jednu ekipu u neprijateljsku organizaciju."

Miles je zastao, shvaćajući da gleda u lice najprepredenijeg izvidnika u svojoj floti kad se radi o situacijama s ljudima, za razliku od situacija s terenom koje su zahtijevale dar stanovitog poručnika Christofa. Da nju pošalje naprijed, van dometa, u opasnost - Ne, ne! - bilo je neizbježno logično. Quinnin najveći napadački talent bio je u ulozi tjelesne straže potpuno potraćen; samo su je slučajnosti povijesno-sigurnosnih situacija tako često bacale u taj defanzivni posao. Miles je natjerao svoje usne da se pokrenu kao da ih nelogičnost nije ni bila izazvala.

"To su plaćenici; neki iz naše grupe morali bi im se moći pridružiti. Ako možemo pronaći nekoga tko može uvjerljivo simulirati niski kriminalno-psihotični um tih pirata—"

Prolazeći kroz hodnik, vojnik Danio je zastao da im salutira. "Hvala vam što ste nas izvukli, gospodine. Ja... zaista to nisam bio očekivao. Nećete požaliti, kunem vam se."

Miles i Elli zagledali su se jedno u drugo dok je on produžio.

"Uzmi si ga", reče Miles.

"U redu", reče Quinn. "Dalje?"

"Neka ti Thorne pobere sve što zemaljska kom-mreža ima o toj otmici prije nego što iziđemo iz lokalnog svemira. Možda ima neka čudna pojedinost koju glavni stožer nije primijetio." Potapšao je disk s podacima u džepu svoje jakne i uzdahnuo, skupljajući koncentraciju za zadatak pred sobom. "To bi bar trebalo biti jednostavnije nego naš zadnji odmor na Zemlji", rekao je s nadom. "Čisto vojna operacija, nikakvih rođaka, nikakve politike, nikakvih financija. Jasno i jednostavno, dobri dečki i zločesti dečki."

"Izvrsno", reče Quinn. "A koji smo mi?"

Miles je još pokušavao smisliti odgovor na to pitanje kad je flota izišla iz orbite.