C DRUŠTVODflpymlBU

NovostiTjednik za racionalnu manjinu#958, petak, 27. travnja 2018. IRatifikacija Istanbulske konvencije utjecat će

na rad skloništa za žrtve obiteljskog nasilja IPIŠE Ana Brakus

Molilasam sedamevisenemaRazgovarali smo sa ženomkoja je spas od obiteljskognasilja pronašla u skloni-štu zagrebačke Autonomneženske kuće: Stavio bi mimobitel na stol, gledao unjega i onda rekao: 'Ajde davidimo tko će nazvati poli-ciju. Koliko njima treba dadođu, a koliko meni trebada ti zakrenem vratom?'Ljudi na cesti, naši susjedigledali su kako nas mlati

LUCIJA je prvi poziv kojim je zatra-žila pomoć obavila u neopisivomstrahu, uz gledanje kroz prozori osluškivanje svakog zvuka. Sa-vjetovalište Autonomne ženske

kuće (AŽK) U Zagrebu, utočište od nasilja,nazvala prije nešto manje od godinu dana.ŠONJA, zaposlenica sos telefona, bila je s dru-ge strane. Zbog njihove sigurnosti, u ovomtekstu ne koristimo njihova stvaran imena.Šonja ju je tijekom prvog poziva pozvala narazgovor u Autonomnu žensku kuću.

— Ako dođem, ja moram ostati. Tako samjoj rekla. Ako dođem i nakon toga se vratimdoma, a on shvati ne samo gdje sam bila,nego i samo to da me nije bilo doma, meneviše nema. Milijun puta mije rekao da iz tekuće mogu van samo s nogama prema na-prijed - prepričava Lucija svoj prvi razgovorsa Šonjom.

Dvadeset godina Lucija je živjela u malommjestu u okolici Zagreba i gotovo svakodnev-no proživljavala nasilje. Na razgovor, koji vo-dimo u prostorijama savjetovališta AŽK-a ucentru Zagreba, Lucija je došla s tajne lokacije,njihovog skloništa. Ona i njezina djeca sadase, po prvi put nakon niza godina, osjećajusigurno. Napokon, kaže, spavaju mirno.

— Kada sam došla u sklonište Autonomnekuće, pitala sam ih mogu li mi omogućitigrobno mjesto. Nisam tu došla kao osoba,bila sam naprosto jedna ljuštura, najobičnijačahura. I da nema tog skloništa, ne znam bili me danas više uopće bilo - prepričava namu maloj sobi dok joj prsti jedne ruke lomeprste druge. Dok započinje svoju priču, ohra-brenje traži u pogledu NEVE TOLLE, jedne odosnivačica Autonomne ženske kuće.

Kaže da je roditelji čovjeka s kojim jebila u braku, a kojega danas odbija naziva-ti suprugom, već ga zove nasilnikom, nisuprihvaćali od samog početka. On je tada biodrugačiji. Nije pio, nije, kaže, pokazivao ni-kakve znakove agresije, bili su zaljubljeni.Odnos se počeo drastično mijenjati nakonrođenja njihove kćeri.

— Prvo vrijeme živjeli smo s njegovim ro-diteljima, a onda smo se preselili u svojukuću. Postepeno me izolirao od drugih, tose događalo godinama. U jednom trenutkupregledavao mi je svaku autobusnu kartu,kada sam izašla iz kuće, kada sam se vratila,s kim sam i koliko razgovarala, je li mi seblagajnik u dućanu previše osmjehnuo. Iz-mjerio je koliko minuta treba kćeri od školedo doma, a ako bi procijenio da se predugozadržala, izmlatio bi i mene i nju - pričaLucija.

Njegov alkoholizam s vremenom je uz-napredovao do te mjere da su halucinacijepostale redovite. Kockanje je postalo dionjegove svakodnevnice. Dizao je nenamjen-ske kredite, svaki mjesec je uzimao Lucijinuplaću i ostavljao joj dugove.

—Jedne zime su mi nokti na nogama sasvimpoplavili. Uzimao mi je sav novac i kontro-lirao svaki trošak. Imala sam te jedne ljetnecipele koje sam nosila po snijegu i smrzavalase. Kćer i ja smo kidale krpice kada bi dobilemenstruaciju. 'Što će vam ulošci, trebaju livam stvarno', tako bi nas pitao - nastavljaLucija.

Svi susjedi su sve znali, dodaje. Nitko, bašnitko, godinama im nije ponudio nikakvupomoć.

— Stavio bi mi mobitel na stol, gledao u njegai onda rekao: 'Ajde, ajde da vidimo tko ćenazvati policiju. Koliko njima treba da dođu,a koliko meni treba da ti zakrenem vratom',govori Lucija i na očigled sve snažnije ispre-pliće prste.

On, kaže, dolazi iz imućne obitelji koja jedobro povezana s onima od kojih je Lucijatrebala tražiti pomoć.

— Ne usudiš se otići doktoru. Ne usudiš seotići u Centar za socijalnu skrb, ne usudiš se

otići na policiju. Pa gdje da idem, to je malomjesto, on se s tim ljudima druži, s njimapije? Uostalom, svi oni to već znaju i nikoganije briga. Doma nas mlati, a vani je s njimašarmantan, duhovit, sve ih nasmijava i za-bavlja - opisuje ona i potom, gotovo u istomdahu, dodaje da je upravo to glavni razlogzbog kojeg razgovaramo.

Nije znala da postoje skloništa, tzv. sigur-ne kuće, nije znala da postoji način da prona-đe izlaz uz psihološku, pravnu i svakojakudrugu pomoć koja joj je potrebna. Lucija jezvala na besplatni telefon 0800 55 44 savje-tovališta za žene AŽK-a. Želi da njezina pričastigne što dalje, da je pročita što je mogućeviše žena koje se nalaze u njezinoj situaciji,da se jave ovom ili drugim skloništima.

— Kćer mije odrastala uz takvog čovjeka. Na-pokon je narasla, našla priliku da se odseli irekla mi je da tu više nikada neće doći. Višene mora biti tu. On se potom prebacio nadrugo dvoje djece, i to maloljetne. Počeo je injih maltretirati. Kćer koja je otišla zapravome spasila - prepričava Lucija kako se mu-čenje koje je proživljavala godinama počeloprivoditi kraju.

—Jednog dana, dok sam ulicom šetala gleda-jući direktno u pod kao i inače, jer sam zna-la da će u suprotnom biti problema, naišlasam na poznanicu koja mi je dala karticu sbrojem savjetovališta Autonomne kuće. Uzpodršku kćeri i tu karticu, vraćamo se na po-četak priče - zaokružuje Lucija naš razgovor.

Time, međutim, započinje nova etapa. Za-počinje bitka s institucijama, borba protivmitova i stereotipa ukorijenjenima u insti-tucijama koje bi joj trebale pomoći.

— Konačno, došla sam u sklonište kuće. Gle-dajte, on bi mene tukao i tukao, a ja bih se utim trenutcima molila da me pogodi centi-metar dalje nego inače, pa da me onda višenema. A onda sam vidjela djecu. I mislim sešto će biti s njima. Na kraju se zbog njih od-važiš. Tukao me i onda bi mi rekao: 'Ne laži,nisam te ni taknuo.' 'Govno se ne dira', takobi mi rekao. I konačno, nakon svega, otišlasam na policiju. Taj tretman, ta pitanja, to nemogu to ni opisati. Na isti način se ispitujenasilnika i žrtvu. 'Gdje su dokazi. Pokažite

Višnja Ljubičić (Foto:Kristina Štedul Fabac/

PIXSELL)

Neva Tolle (Foto: DavorPuklavec/PIXSELL)

Uzimao mi je savnovac i kontroliraosvaki trošak. Kćer ija smo kidale krpicekada bi dobilemenstruaciju. 'Što ćevam ulošci, trebajuli vam stvarno',tako bi nas pitao -prisjeća se Lucija

Novosti, 27.4.2018., str. 6, A3

Briefing-Mediji d.o.o. -- Petrinjska 81, 10000 Zagreb, Croatia -- tel.: +385 1 2220 407, fax.: +385 1 5501 555 -- www.briefing-mediji.hr -- clipping@briefing-mediji.hr

Evidencijski broj / Article ID: 17987106

Vrsta novine / Frequency: Tjedna / Weekly

Zemlja porijekla / Country of origin: Hrvatska / Croatia

Rubrika / Section:

OTS:

mM

&VSBBJER

or

mi ožiljke. Pokažite mi dokaze', rekli su mi upoliciji. 'Imam dvadeset godina dokaza. Evoih tu u meni', odgovorila sam im, držeći rukuna srcu. Ljudi na cesti, naši susjedi gledali sukakao nas mlati. Najlakše, najjednostavnijeim je kada je dokaz nasilja nacrtan kredomna podu - govori Lucija.

Protiv svojeg, uskoro bivšeg supruga, Lu-cija je podigla dvije kaznene prijave. Jednuza obiteljsko nasilje, a drugu za silovanje ubraku. U tijeku je i brakorazvodna parnica.

— Iako se protiv njega vode dva kaznena po-stupka, mojoj odvjetnici i meni je jedan danstigla obavijest Centra za socijalnu skrb dase djeca naredni dan moraju susresti s ocem.Nitko me u Centru prije donošenja te odlu-ke nije ni saslušao. 'Prije ću u zatvor negodozvoliti da se ikad više približi mojoj djeci.Nijednom svih ovih mjeseci nisu pitali zanjega, nijednom', rekla sam - opisuje Lucijasvoje iskustvo s Centrom za socijalnu skrb,koje potvrđuje i Neva Tolle.

Zahvaljujući pravnom timu i Lucijinojustrajanosti, nasilniku je izrečena mjerazabrane prilaska jer se u kaznenim postup-cima brani sa slobode.

— Dvadeset godina. I onda dobiješ ono s čimeti se i prijeti. Osjećaš se samo i izdano. Nevjeruju ti - govori Lucija.

— Tu sam nekoliko mjeseci. Radim, po prviput štedim svoj novac. Vidim izlaz. Djeca ija idemo na terapiju. Nisam sama, ovo sklo-nište me spasilo i ništa me više neće zausta-viti, ja sada vidim da mogu - dodaje ona sosmijehom na licu.

Rasprava o ratifikaciji Istanbulske kon-vencije, međunarodnog dokumenta kojimse ženama poput Lucije treba pružiti sustav-nija zaštita, pokazala je do koje se mjere na-silje u našem društvu relativizira, odnosno

koliko se njime manipulira. Tu raspravu,koja se u hrvatskom javnom prostoru vodi-la mjesecima, uz Luciju su u sigurnoj kućipratile i druge žene te njihova djeca.

— Dok smo takve rasprave gledale na televi-ziji, reakcije ostalih žena bile su slične mojoj.Jedna žena bi odmah prebacila program jerih nije mogla slušati kako i što govore o zlo-stavljanim ženama i Istanbulskoj konvenciji.Pogotovo nas je smetalo kad smo na televi-ziji čule kako su druge žene govorile o nama,drugim ženama koje smo preživjele nasilje.Zastrašujuće - kaže Lucija.

Istanbulskakonvencija ćepozitivno utjecatina rad skloništa,prije svega vezanouz preispitivanjenjihovih postojećihkapaciteta istandarda - kažeVišnje Ljubičić,pravobraniteljicaza ravnopravnostspolova

Lucija nije jedina, govori nam Neva Tolle.— Lucija ima mnogo, jako, jako mnogo. Nasi-lje prema ženama samo je najvidljiviji oblikdiskriminacije žena koja je prisutna u našemdruštvu. U proteklih deset godina smještenoje 458 žena i djece kojima je pružen bespla-tan smještaj, hrana, savjetovanje, pomoć ipodrška, pravna pomoć, pravno zastupanjei psihoterapija. U savjetovalištu djeluje be-splatan telefon za pomoć, a pružamo i be-splatno individualno, psihološko te pravnosavjetovanje. U proteklih deset godina savje-tovalište je primilo 11.109 poziva, pružilo je992 osobnih i 2164 psihološka savjetovanjate gotovo 3000 pravnih savjeta. Tome služeautonomna ženska savjetovališta i skloništa

- kaže Neva Tolle o radu Autonomne ženskekuće Zagreb.

RIJEČ je o jednoj od sigurnihkuća koja bi, zahvaljujući rati-fikaciji Istanbulske konvencijei lani usvojenoj Nacionalnojstrategiji zaštite od nasilja u

obitelji, trebala dobiti sustavniju financij-sku podršku iz državnog proračuna. Međuostalim, Ministarstvo za demografiju, obi-telj, mlade i socijalnu politiku još prošlogtjedna smo pitali na koje će ostale načineratifikacija tog međunarodnog dokumentautjecati na rad i broj sigurnih kuća. Unatočpetnaestak telefonskih poziva koje smo impotom uputili, odgovor nismo dobili do za-ključenja ovog broja Novosti.

No ono što je jasno iz odgovora koji jeVlada prošloga tjedna dala zastupniku Ži-vog zida IVANU VILIBORU SINČIĆU jest daće od 70-ak milijuna kuna godišnje, kolikoće država izdvojiti za provedbu Nacionalnestrategije zaštite od nasilja u obitelji, 6,8

Od početka 2012. do kraja 2016.u Hrvatskoj su ubijene 72 žene

(Foto: Patrik Macek/pixsELL)

milijuna kuna dobiti skloništa za žrtveobiteljskog nasilja, a među njima je najvi-še onih koja vodi Caritas, odnosno Kato-lička crkva. Od ukupno 17 skloništa, njihčak šest otpada na Caritas. Ta organizacijapod okriljem Katoličke crkve, čiji se vrh že-stoko borio protiv ratifikacije Istanbulskekonvencije, tako nastavlja primati novac zaono čemu je dokument kojim su se protivilii namijenjen.

Komentar nam je dala VIŠNJA LJUBIČIĆ,pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

— Istanbulska konvencija će svakako uodređenoj mjeri pozitivno utjecati na radskloništa za žrtve obiteljskog nasilja u Hr-vatskoj, prije svega vezano uz preispitivanjepostojećeg broja specijaliziranih skloništa,njihovih smještajnih kapaciteta i standarda,što obuhvaća izradu individualnog sigurno-snog plana na temelju procjene sigurnosnesituacije svake žrtve, tehničku sigurnostzgrade te učinkovitu suradnju s policijomu sigurnosnim pitanjima - odgovorila namje pravobraniteljica.

Prema podatcima Ministarstva unutar-njih poslova, koje je nedavno iznijela pra-vobraniteljica Višnja Ljubičić, u pet godina,odnosno od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca2016. godine, ubijene su 72 žene. Ubili su ihnjima bliski muškarci. Prošle, 2017. godineubijeno je 19 žena, od čega njih 16 od stra-ne njima bliskih muškaraca. Ovoga tjedna,u trenutku pisanja teksta, crnoj statisticipridodana je još jedna žena: žrtva zločina uMarinu Selu kraj Lipika. Njezina kuća nijebila sigurna, za ubojstvo je osumnjičen nje-zin suprug. •

Novosti, 27.4.2018., str. 6, A3

Briefing-Mediji d.o.o. -- Petrinjska 81, 10000 Zagreb, Croatia -- tel.: +385 1 2220 407, fax.: +385 1 5501 555 -- www.briefing-mediji.hr -- clipping@briefing-mediji.hr

Evidencijski broj / Article ID: 17987106

Vrsta novine / Frequency: Tjedna / Weekly

Zemlja porijekla / Country of origin: Hrvatska / Croatia

Rubrika / Section:

OTS: