TOP ZA FEJZAGU

Kad god bi 'u sarajevskoj tvrclavi nekog zadavili, adinili su to obidno noiu, rili na Ba5dariiji objesili, Stosu takode dinili 'noiu, na tabiji bi ispalili topl Kolikobi grla stegli konopcein, toiilio bi i topova puklo. Pro-buctenii mogii su da broje te topove i ponekad ih, u jed-noj noii jedan za drugi'm, nabrajali po detiri pet.Prestravljeni, i sna razbijona, ljudi su zoru dodekivalisjedeii na du5eku - s molitvama za du5e zadavljenih pabili krivi ilii pravi, prav je svaki za kim top ispale jervi5e nije medu Zivima... !

Jedne noii nije top pukao a ipak je na dar$iji osva-nuo poboden direk i uz direk dovjek. Oni Sto su tr-r izda-lje virdjeli, nisu mogli da razaberu je li taj dovjek obje-Sen ili samo svezan za direk, ili je neito treie; nisu izda-ije mogli da vide nije li mrtav ili Ziv, da je mrtav dulibi proile 'nodi'za njim top, da je Ziv - zaito bri ga iivadrZali uz direk kad nikad tako nisu dinili: bila bi to -i po hudoj i po zdravci pameti nekakva polovina kazneza kriVicu a ne cijela , zbog toga nije ni ispaljen top da jeoglasi, jer top se ne moZe poloviti!

Triali su ka tome direku i tome dovjeku da vide 5taje to; oni Sto su bili u nanulama, u kojima obidno podu6anu hodaju, skinuli su ih i bosi trdali; oni Sto su bilinajbrZi i prvi stigii, dovikivali su otud da je onaj dovjekZiv i da nije konopcem privezan nego eksenom knozuho prikovan za direk! Frepoznali su ga, a nije ga bilo

45

lako prepoznati jer je bio otekao, i dovikivali da jeFejzaga- da su Fejzagu pi.oboli ekserom uho i priko,rga za direk, da su mlr o vrat oibjesili hljeb jer je skrikao pekar, i da sem toga hljeba o vratlr ii eksera kuho drugo nema ni5ta da se vidi.

Oko Fejzage i direka nadini'o se krug. Radoznsvjetr'rr-a gurala se da vidi direk, da vidi uho 'prikovzza direk, da vidi o kanafu pnivezan i o vrat o'bjerlrljeb - da vidi pekara Fejzagu iz mahale Potok.

euvao ga je zaptija. Nije trebalo svjetini da tr

zaptiju zbog tega je Fe;zaga prikovan, jer poslije svadesetak minuta on bi lupnuo dtapom o kaldrmu i Fe;ga izgovarao:

- Mjerio sam hljeb krivom mjerom. Zbog logajutros ovaj jad sna5ao na sred dar5ije, uz ovaj direirsvakog de, ovo isto, snadi ko krivo mjeri. To dulterrrene, koji vam govorim ispod ovog direka, i nekabog, prije ,od svega, saduva od ovoga direka!

Tim kratkim odgovorom svjetina se nije zadovovala, i zaptija bi ponovo lupnuo Stapom da Fejzagastavi:

- Ovaj hljeb Sto su mi objesili o vrat prodavao s

pod ,;oku" a on nije bio teZak ,,oku". Pa su me uhvz

da prodajem po krivoj mjeri.Opet ibi stao, i opet onaj Stap lupnuo da nasti'- Uhvatili me i uho mi probili. Za ovai me di

prikovali, Sto i sami vidite. I ovaj mi hljeb o vrat'obje5to i sami vidite. I rekli mi da me jo5 gora kazna d<

a gora od iove ne moZe biti, smrt je lak5al Drugo nenSta da vam kaZem; neka me'ov4j zaptiia ne tjera, sve t

rekao.

' A on je opet udarao Stapom po kaldrnrri i Fejz

m'orao da nastavi:

16

- Nisam mrnogo hljebova prodao po krivoj mjeri;nlsam imao drva pa sam malo pekao. T,oliko da s,e uIuruni ne ugasi vatra.

Stao bi kao 5to stane pokvaren sat - koji je zaptijana rad pokretao ornim Stapom: lupnuo fi ponovo, 5to jeznadil,o da nema stajanja, da Fejzaga ima da prida kakoje krtivo mjeri,o, i da mu je zato probijeno uho,.nije za-

davljen nego za direk prikovan -- neka prida da ga srdjetduje i zna da svakog, ko krivo rnjeri, deka ovakavdirek. . .

Fejzaga je nastavio:

- Brado, volio bih da su me'o,bjesili, no Sto su miovaj hljeb o vrat objesili: teZak mi je kao da rrxi o vratuvisi vodenidni kamen; niko ne zna koliko je teLakhljeb. . . Ovo mi je uho pnobijeno, ali me od hljeba vi5eboii. Recite zaptiji da ne iupka oniim Stapom, sve samvam kazao.

I opet je stao, a onaj Stap opet lupnuo.

- Sta hoiei jo,5 od mene?

Zaptija ga nije slu5ao, ali ga je dr-ro kad prestane -i onim ga Stapom'navijao da govori kao kljudem neka-kv,b napravu; svjeti,na je to pratila i upravo joj to navi'jarrje bilo zabavno . . . Fejzaga je mogao rukama da mi-de, ali nije i glavom - jer kr'oz uho mu je, dtrboko udrrek, iSao ekser i svako mrdanje glavom izazivalo bol.Stajao je ukodeno uz direk - tu na sred d,ar5ije, kao da

ga je potkodio da ne padne. Lijeva sljepoodnica bila muje priljublj er'a uz glatku, otes,anu stra,nu direka, jer suga prikova,li kroz l,ijevo uho, i dinrirl,o se da je taj 5e1'jeksastavni dio toga drveta, da su tako, zajedno, i raslii takve ih poboli na dar5iji . . .

Svjetina se gurala, bedila odi da vid,i Sto dosad nijevidjela.: . ! Ma je Fejzaga visio obje5en,.vidjela bi obje-Sena dovjeka i razi5la se, ,ali on je bio samo prikovafi za

17

ono uho, i Ziv; bi'o je i sad Fejzaga - bio je i sad pekar'

;;; .'t ima.koji i'r'r l'^'od njega uzimali hljeb' i mogac-'

da govori kad mu zaptija onim luni<a,njem dozvoli t p:"-

stajao kad presta"" ^t"pttuttje'- Zaplakao bi se' a zatim

i;t;tj;. I I bio-sviet;ni i'bostog'a zabavan i dudan"'r"Jtit:r

od svih mlgueih euda koia su se na darSiji

deSavala.

Stali su da pridaju o Fejzagi sve Sto su znali i Stc bi

smislili: znaLi su kaa j" do5ao iz Ustikoiine na Drini i u

mahali potnk owor1o- p.kuru, da je pekao dobar hljeb

i dobro zaradivao; pri3ali su o tome kao da ie Fejzaga

bio - i umro!

- Kod mene je ovaj Fejzaga dist ! - jedan ie'

- Ja sam uzirnao kod njega hljeb' Pravo je mjerio'

to znam i to mogu a^ t"Z"* i p.ed b'ogom I pred ij'r"r'

dima - drugi ie'

- Onaj ie rrm hljeb visiti o- vr.alu i na drugom svi-

:"t, --u"ii, r,"ttitto"igt""o' d'ovjek sred'njih go'dina'

potlroden na Stap, iicu zuiu' s1\a.nom duboko natudenom

nad odi. - I ono ie mu uho biti probijeno i na drugorn

;*;-- tu**fio'-Llttai *t' t", okreiu i gl'edaju ga:

iut im mnogo i dJdan i "" *og" da mu ne vjeruju' neki

samo 5to ne kazr da ga ona3 ttfj"U o vratu na drugorn

svijetu ne rnoZe "ft^ft3- *l-"iei'

=.

I tam'o ie biti pri-

kovan za direk kao i ovamo - zavrsava onaj pod kapom

i joi dublj" 5" "u"fuei"ad oei' On-i Sto su u to vjenovali'

dodavali su da 6e ga na drugom sviietu' pri'kovana za

direk, prZiti sun'ce L"h glave i *o"iti ga i'ed' i glad;

;il;:"";;"": r'r]"u " ';;ui., ali neie moii da ga dohvati

i to ie mu biti L*nu Sto ga je na ovom svijetu krivo

mjeriro.

48

- Ljudi, hljeb je ,najstariji, hljeb je stariji od vode-- i od,svega Sto jedemo i pijemo, ri Fejzagi su probiliuho zato Sto se ogrije5io o hljeb! Sto mu nisu prob'ilioba, kad ima dva!

* O..., braio, koliko mu je otekl'o! Braio, mnogoga boli...

Kad otekne, ne boli.

- Boli kad je ekserom pnobijen<r.Neko je zovnuo:

- Fejzaga. kako si? Boli lLi te?Stap nije kucnuo, i Fejzaga nije odgovorio. A onaj

nastavlja.

- Sta udini, jada.'n. te ti uho probi5e! Te ti pekaruzatvori5e! Te neie5 vi$e hljeb peci a ima5 djecu, Fejzaga,i lima5 Zenu, Fejzaga, kako ie5 ih hraniti ako te Zivaotkuju sa toga direka, jadan Fejzaga!

On je iutao, dao je znak da ne smije da govori dokmu zaptija ne dozvoli.

- Dozvoliiu mu - veli zaptija, i kucka itapom okaldrmu. Sa tim je i Fejzaga podeo:

- Pita5 rne kako sam, vidi,S me kako sam dim samuz ovaj direk! Dobro sam. ViSe mi ne tede krv iz uha.Ne osjeiam da je moje; dobro sam. Voliro bih cla meZiva ne otkuju rlo mrrva; dobro sam! Neka neko ,odemojoj heni i kaZe joj da sam uz ovaj direk na dar5iji i dasam dobro.

Stap je lupnuo da prestane. A nastavila svjetina:

- Dobro Fejzaga poclnosi.

- Svakoga, ljudi, moZe ono snaii; niko se od nasne smije zakleti da nije krivo mjerio! Bilo ar5inom bilc.rna v.agi. Sta je karaboja. . . , niSta, pa i nju krivo mjere.

Drugr ie, glasom jakirn, da ga svi duju:

- Nema ,na svije'uu prave rnjere ljudi; uzmite kan-tar ni dva ne mjere jednako, uzmite teraziju - ni

4 Pripovijetke II 49

dvije ne mjere jednako' a nri dva ar5ina' u cije oj dar5iji'

;iil"d;;i<a; Iiudi, svi mi '"i"11T" kt'i'im mjerama a

sarno Fejzaga stoii etift""'"i Ni njifrrova mjera' nije

ttntTl;rrm se duo onaj sa kapom navedenom nad odi'

veli rnirno, hladno:

- Koga oni izmjer"' luj je krir'-' koga ne izmje're'

tai je prav. Kom"";li; ;;;i"' 'u1.:" po svijetu hoditi

s pnobijenim uhornl I;" "" poobiitt' taj ie hodati sa

zdravim usima, tako varn je na ovom svijetu a tako ce

biti i na onom drugom kad umremo; ko je krivo mjeri'o'

n"lorro* drugorn ie o vratu nositi kantar'

- rsvi iete vi nositi kantar! - duo se Zenski glas'

Bila je to Lena F"j;;;;'-p"oui:ufu se kroz svjetinu ka

clireku i Fejzagi'

- Ne daj mi, boZe' da je moja " ' ! - duo se neko'

- Svima nam na "rar'nabi kantar; ne daj mi je' b'oie'

niti mome ikome!

- Onaj nru direk nije ni kod nje manjkao!

- Ti s'i tu ' ' ' ! - viknula je muiu' - Nisi na5ao

drugo mjesto no'da na sred eaisi;e dubi$: Zelj'ni su te

pa hoie5 da te se "ugf"au:t'f

To. si,smislio ' ' ' ! Nadinio si

od sebe bajrak t ;;;; isturi'o da ti se du5mani smiju'

makni se odatle i" ii t" ne smiju' trgni tim uhom i pre-

ki,ni ga. Pljuni toga zaptiju i hajdemo kuii'

Smirila '", gf,dulu ga izbliza - dudila se 5ia su

udinili od dovjekT' i"t Ja kog drugog nego od njenog

trtuLa, od Fejzage' Veli:

- Gledao ti njih' da bog da' taman tz tai direk;

tarnan im ti, d"';;;'' utro iroUio i iarSija ih gledala'

Trgni, Feizaga, i nJldolo da te ovaj sljet ne gleda -bolji si "a tvih ":in' ""ft"

se-be pogled3j":;: Uzimali

su hljeb ,,u u"'"''ii*'' a nisu ti ga piatili; zato sam ti'

Fejzaga, rekia da lnirna koji ne plaiaju mjeri5 krivo

50

- da se, Fejzaga, kad ne rnoZe5 p,o5ten'o, nepoSteno na-plati5. Ja ,sam ti to rekla, Fejzaga, i ti me posluSao; svi-ma si drugim mjerio pravo, ti si po5ten, Fejzaga. Prekinito uho, odbij se od tog direka da te ne gledaju.

Fejzaga,je, ispod onog direka, otekao i izobliden, bu-ljio u svoju ienu kao da hoie da je prepadne. Dao joj jeznak da rnu je zabranjeno da govori dok mu zaptija nedozvoli, i pogledao u njegov Stap.

eula se zalim svjetina, trai\La je od zaptije da lupneStapom o kaldrmu - da muZu dozvoli da progovori sa

svoj'om Zeno,m; da nrije Sala, nego stra5no kad se muZpred Zenom nade u takvom stanju, dobno je ta iena ipoznala svoga muZa - takvog. . . i na tom mjestu, jerFejzaga, pribijen uz direk i ukruien kao da je i samdirek, sa glavom oteklom i,okom gotovo zatvorenim, licaizoblidena i gologlav, sa hijebom o vratu kao kakvimzvonom, nije ni lidio na sebe - na pekara Fejzagu izmahale Potok. Zaptija je udovoljio svjetini, lupnuo jeStapom o kaldrmu i Fejzaga progovorio, veli Zeni:

- Mudili su me u tvrdavi. Iza pola noii doveli meovdje. Ovaj direk poboli'i govorili mi da hoie da meobjese. Volio bih da su me objesili.

' Zuru ie na to:

- To je tvoja mahnita pamet iz Ustikoline! Sto imnisi rekao da sam te ja nagovorila da mjeriS kr,ivo: kadoni rnog.r da ne plaiaju, rnoZe5 i rti da tim mjerid krivo. Sto godina da Zivi6, neiei primiti rnoju pamet. Tisi, Fejzaga, po5ten. To nek svak zna. I ja sam po3tena

iako sam t'i rekla da mjeri$ krivo onima Sto uzimaju naveresiju a ne plaiaju.

- Jesam po5ten - veli Fejzaga. - Kakav sam dasam, uho su rni probili. Za ovaj me direk privezali. Ovajhljeb o mene objesili. Taj mi zaptija lupka Stapom, onmi je najgori... ! Ako Ziv ostanem, cijelog iu vijeka slu-

51

Sati taj Stap; nedu moc'i da ga iz ovog zdravog uha istje-

;;;,; ov# otektim ni5ta i ne dujem' Taj svijet lu pu-

.iiU'au me gleda: da na meni uzima prirnjer-kako ie

p*ei ""i koSi k.ivo mjere' Nemoj- i ti da me gleda5' no

t":a" kuCi; "n"k *" ttiko ttt gleda za i'nat kad su me

isturili za gledanje!

U tome ie zaptija lupnuo Stapom iFeizaga prekinuo;

p."t itt 5" "ou p'ola rileei, tadno sa. Stapom ' Zapiija ie

hio "ud.*"[jan

torn tadno5iu Fejzagino'm, a svjetina se

dudila kako njih dvojica to izvode'

- Urnije zaptiia... ! - rekao je neko' a drugi do-

dao:

-UmijeiFejzaga"'!Nije bilo tazloga da z'aptiju mole za drukdijii postu-

put pr"*u Feizagii zarnolila ga je rre5to ' ' ' Sto niko nije

duo, Zena Fejzagtna' Na kraju joklimnula glavom u znak

,Jlrutttotoi i ttet.la se izgxrbila' Malo- zatim opet se pro'

bijala kroz svjeti",,, oo'ilu 'Fejzagi kafu' Nije mu bilo

lako da stojeii, a glavom ne rr'-rdajuii' p'opije kaf'u; ono

,.-"fr. "r:u ,*5"1J, otkovati i Fejzaga je i dalje staja<r

ukoden, ali su rnu rulke ;brirle siiobodne' P'olako i oprezno'

kao da stoji na razapetom konopcu iznad darsije, prino-

sio je usdirma Soljicu i Pio'

- Sto Fejzaga ima Zenu' ljudi! - kliknuo je neko

a drugi dodali da 3e Feizagi uz onaj direk ba5 dobro'

da pije kafu kao da je hod kuie'- Zetaje stajala pred svojim muZem i gledala ga kako

pije; uz svaki njegw trzaj tijela o'd bola u uhu i sama

fire ttgla kao da je i njeno probodono'

- Dobra Zena" ' ! - Ponovio je neko'

(t

- Dobar je i ,Fejzaga! - duo se za njtim drugi. -.fa to znam, i to rekoh pred svirna vama, pa nek je mje-rio i krivo.

- Do,bar je i zaptijal - za njim ie treci. - Nijedan,sem ,ovoga koji se desio dobar, ne bi dao Fejzagi da pijekafu dok je prikovan. Ovaj zaptija ima nad sob,om svo-ga starjeSinu, on rnoZe biti upitan za onu kafu. Junadkije to od njega, nek mu je od svih nas hvala!

- Od mene nek mu nije hvala - odgovorio je do-

vjek i isturio se da ga vide; nije imalo Sta da se vidi,do da je bio neureden: ko5ulja mu je iSla preko dakSira,jaka mu je ila razdrljena, ,kapa zaturena natrag, bio jecrven u licu, jak u tijelu i stomaka naduvena kao bubanj.Gledali ,su u taj buibanj. Nisu poznavali toga dovjeka.Mogao je o-iti kolar itri kadar ili kazandiija, ali nisu naSlida bi mogao biti i pametan; da je pametan'ne bi iza5aona dardiju sa ko5uljom povrh dak5ira. On je nastavio:

- Kad hoie nekog da po5alj'u na onaj svijet. . . sve mlldozvole! Talo zaptiji od mene nek nije hvala.

Neko je zatim izustio iznenadeno i prepadnuto, a

tiho, za sebe:

- Bogami... ! To sam duo; znao sam to i prijerro sam zaboravio, Kad hoie nekoga da pogube, pitajuga ima li koju Zelju da mll je ispune. Ona je kafa, ljudilo5 znalc... ! Ko je prrijateij Fejzagin neka se sa njirnoprosti.

Na tu su rijed svi zaiutal,i, ,i stali da se razilaze za

svojim poslovirna.

Uvede su, polazeii kuii, navraiali da jo5 jednomvide Fejzagu. Bila je sada slika drukdija: on je jednakobio prikovan za direk, a.lti vi5e nije stajao jer bile su ga

53

noge izdale, nego sjedio' Zena mu je, po odobrenju zapti-

jinom, donijela stolicu, navaljaia na nju jastuke i posa-

dilu gu na visoko i meko: sjedio je kao na kakvom pri-jestolju, tu na sred dar5ije, s glavom priljubiienom uz

iir"k"- s uhom dvapu: veiim nego pnije podne, a iinilose i glavom veiom. Ovaj je sttai'at i dalje straZario r onim

lupklnjem Stapom o kaldrmu i dalje odobravao Feizagi

da govori i isto tako mu prekidao rijed'

Sa sumrakom, koji se polako hvatao po iarSiji' Zena

Fejzagina je - na kaidrmli' na ne velikom rastojanju

od Fejzage, rr-aloZila vatru da rmr svijetli, i da mu je' ttruz dirlk, ,na dar5iji, kao da je kod kuie' Djeca su zasjela

oko ognji5ta, pritiLcala ugarke, i preko njih - crna kao

au .;" 1 ,u- tt"toukav ugarak na nekakvom svom ognji5-

i*, gf"a"f. oca; bio je i sada njihov otac' bio je i sada

i.:|"e" Gledaia ,r.r iu u uho, u ono lijevo' r-r oteklo -k"oz koie mu je u direh i'Sao ekser, i dinilo im se da je

kroz to uho kao kroz petlju objeSen kao Sto se o Siviluk

":"S"i" stvari. Giedala su ga zadudeno' SaZaljivo i iutke'

f.i" Ui umjela, a ne bi ni valSaio da mu 'i5ta kaiu; dutala

r" f.ua je otac bio i kod kuie, kad je - naslonjen 1ajastuk, ,;"aio uvrh sobe i gledao kroz prozor' Bio- je

tnaj isti ttac Sto sjedi uz prozor - ali i nije' jer se bio

sav ukruti'o i otudio kao da je sam na svijetu' I 9ig "j";;*..., jedan jedini takav " ' I kao da bi nekud daieko

<ltiSao, ,u;"dno s 'onin direkom - i 5!o se tama noii

sve viSe hvatala, to je i ron bivao sve daiji ' ' '

Kad bi se vatra prituiila, li'dio im je na stra$ilo: na

nesto Sto vi5e nije Fejzaga!

Sjutrada,n su radoanali poZurili da ga joi jedn'ont

vide. Ali o,no sto su vidieli, bili su samo do,gorjeli ugarci.

Nije vi5e biilo ni onorg direka za koii je bio prikovan'

onilakasnareklisudasunoiasdulitop;vadilistrbrojanice i molili se za duSu Fejzaginu ' ' '

54

- Cim'su mu dali da p'opije kafu, ja sam znao da

te za tom kafom ispaliti top; kad hoie da zadave, oniispune Zelju - zavr5io je onaj sa koiuljom preko dak-

5ira.U u5ima im je,ostalo ono zaptijino lupkanje Stapom

o kaldrmu da Feizaga progovori - i da prestane da go-

vori; dinilo im se da onaj Stap sada njima lupka. . .

55