Časopis učenika OŠ “Dr. Stjepan Ilijašević” , Oriovac

Svibanj, 2012. broj 1.

2

RIJEČ UREDNIKA

Danas gotovo da i nema škole koja ne izdaje svoj časopis, bilo kao tiskovinu ili

na internetu. Po tome smo već godinama „ zaostali „. Još je tužnije što je naša

škola imala svoj časopis „Lišće„ , koji je izlazio još davnih osamdesetih godina

prošloga stoljeća. A onda je to, na žalost, zamrlo.

Stoga me je jako obradovalo kada je koncem svibnja 2011. godine u knjižnicu

došla Lorena Orašinović, tada učenica 5.b razreda, s pitanjem hoću li voditi

novinarsku skupinu jer bi ona jako htjela izdavati školski list. Moram priznati da

sam bila jako iznenađena i činilo mi se da od toga neće biti ništa jer, ruku na srce,

učenici imaju previše sati i obveza i tko će htjeti još jednu slobodnu aktivnost ….

I, doista, u početku i jest bilo tako: naši sastanci su se preklapali s nastavom, s

probama zbora, informatikom. Učenice su obećavale da će napisati tekst, pa su

zaboravljale, nisu donosile …. a vrijeme je prolazilo.

Počela je i nova školska godina, naš se list još uvijek sastojao od dva sastavka.

Nekoliko puta sam odlučila da se neću više gnjaviti s novinama od kojih ne će biti

ništa, ali Lorenina upornost i entuzijazam jednostavno su zarazni. Zahvaljujući toj

njezinoj upornosti i nagovaranju drugih učenika na suradnju prikupili smo ponešto

materijala za izdavanje ovog prvog broja. Naša novinarska skupina sada se sastoji

od učenica iz 6. i 8.razreda, ima nas prilično, ali svi koji žele doći - dobrodošli su.

Predajemo vam, dakle, naše prve novine i nadamo se da će vam se svidjeti bar

nešto u njima. Ako i ne, molimo vas da ne budete prestrogi i da nam svoje

primjedbe iskreno kažete. Bit ćemo zahvalni na svakoj primjedbi i prijedlogu i

nastojat ćemo ih primijeniti u sljedećem broju. Jer, mi planiramo sljedeći broj, a

kad će on izaći ovisi o vama .

Urednik: Svjetlana Janđik

Novo lišće — časopis učenika OŠ “Dr. Stjepan Ilijašević” , Oriovac; Godište I /broj 1.

Izlazi dva puta tijekom školske godine

Osnivač i izdavač: OŠ “Dr. Stjepan Ilijašević”, Oriovac, Frankopanska 97

Uredništvo: Svjetlana Janđik (glavna urednica), učenice 6. i 8. razreda (članice novinarske skupine)

Grafička urednica: Tatjana Hajnal, dipl.ing.

3

OLIMPIJSKI DAN U NAŠOJ ŠKOLI

Na početku svake nove školske godine obilježavamo Olimpijski dan u

našoj školi. Toga dana nema nastave, sve je u znaku različitih sportskih

aktivnosti kojima se učenici rado i s veseljem prepuštaju.

Ove godine Olimpijski dan se sastojao od nekoliko vrsta natjecanja.

Prvi dio bio je kviz: natjecali su se učenici od petog do osmog razreda. Iz

mog razreda natjecali su se: Dorotea, Lorena, Kristina i Karla. Nakon kviza

bilo je natjecanje u poligonu spretnosti. Prvo su nam učitelji pokazali te igre

– bilo je zabavno gledati ih. Ja sam preskakala vijaču. Malo sam bila

uplašena, no sve je dobro završilo. Dok se održavao poligon spretnosti, vani

su se natjecali u vožnji bicikla, a u holu su se pripremale zdrave salate.

Dan je bio i zabavan i zanimljiv. Ukupni pobjednici natjecanja bili su

učenici 6.a razreda.

Josipa Grivičić, 6.b

Kuhinja puna vitamina

Kviz i navijanje

4

Vukovar je divljački napadnut 1990. godine od JNA i četnika. Vojnici u Vukovaru

su osmdeset i četiri dana izdržali napade sa svih strana. Bili su bez hrane i vode.

Vukovar je pao 1991. godine. Tada su krenula masovna nasilja i ubojstva u logorima

i u selima. Postoji događaj kada su dva Nijemca sa nekoliko Hrvata krenula u

proboj i kada je jedan Hrvat pobjegao iz logora. Postignut je sporazum za

vraćanje Vukovara Hrvatskoj. Jedan od zapovjednika, Blago Zadro,poginuo je u

boju kao i mnogi drugi vojnici. Poginulo je mnogo civila i nedužnih.

Tomislav Haring

Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija

bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-

dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od

strane JNA uz pomoć srpskih paravojnih

snaga, Vukovar se još zove i Grad Heroj po

mnogim ratnim herojima i zbivanjima. I ljudi

iz stranih zemalja su se borili u Vukovaru. U

ratu je poginuo i naš novinar Siniša

Glavašević.

David Eđed

Taj lijepi grad su srušili. Ljudi su se borili svim

snagama kako

bi ga spasili. Ljudi su mogli bježati ili se boriti-oni su se

borili. Vukovar su najviše bom

bardirali i uništili u cijeloj

Hrvatskoj jer je najbliže S

rbiji. Pogledajte slike Vukovara

danas i u vrijeme rata. Z

ato Vukovar danas zovem

o GRA

D

HERO

J.

Erika R

ibičić

Ovo je priča o gradu koji je preživio patnje i smrti. Sve je počelo

u ljeto, kad su neprijatelji napali naš grad Vukovar, a završilo 18.

11. 1991. Rušili s

u sve pred sobom. Puno je ljudi poginulo. Sada još

ima neobnovljenih kuća koje nose u sebi zvukove pucnjave i boli.

Puno je ljudi koji imaju ružnih sjećanja, obitelji koje su bježale

na drugi kraj Hrvatske. Vukovar je bio i ostao grad heroj.

Mateo Pavković

5

Slavonija sniva san suncokreta, san stare breze i

san usjalog sunca. Slavonija je ljubav sama. Ona je

zeleni brežuljak Dilj gore koja prekriva požešku

kotlinu. Kestenje pada sa starog drveta. Lišće pada,

gromovi sijevaju. Ljubav se diže u vis i puni Slavoniju

dobrotom. Slavonija priča pripovijetku …. Psssss

… laku noć! David Eđed

Savonija sniva san suncokreta. Suncokreti

snivaju san oranica, zemlje, sunca i slavonskog

čistog i zdravog zraka. Slavonija je krilo

hrvatske države. I moje srce, moje srce

najtoplije. Slavonija, Slavonija dom, škola i vrtić

moj. Topla, umiljata i što je najvažnije – moja!

SLAVONIJA !!!!!!!!!

Nika Pavić

Sl a

v oni j

a

s ni v

a

s an

sunc

okre

ta. Po

vrem

eno

se b

udi

na s

jaj

sunc

a.

Zim

a je

tu

, pr

ed

vrat

ima

Sla

voni

je.

Sa

zim

om j

e do

šao

i Bo

žić.

Boži

ć u

Sla

voni

ji uv

ijek

je l

ijep.

Bor

uvije

k ok

ićen

. Lj

udi

svi

će

poći

na

pono

ćku

za b

ožić

nu n

oć.

Hel

ena

Griv

ičić

Slavonija sniva san suncokreta.

Nizina se budi s kapljicama rose,

a ljudi u vinogradima voćke špricaju.

Kombajni na žetvicama žito kose,

a ja sjedim ispod hrasta i uživam.

Ivana Ćepka

6

7

DOMOVINA I VODA

Domovina je sve što se vidi

I po čemu se hoda

I nebo iptica i sunce

a najljepše u njoj je voda.

Od vode se sastoji naše more

Jadransko plavo

I ono je jedno

Veliko bogatstvo pravo.

Šume lijepe,zelene ne bi bile

Kad ne bi vodu zdravu pile.

Ponos su Domovine moje

i rijeke što tiho žubore

i žitna polja što s vjetrom zbore

o ljepoti moga roda

što čuva najveće blago

a to je VODA !

Monika Tomljenović

DRAGA

Draga domovino naša

mi te volimo i sretni

smo što živimo i dio smo tebe.

Volim tvoja zelena polja,

široka morska prostranstva

te tvoja brda i jezera.

Domovina draga kuca

u svakom kutu srca mog.

Ti si za mene najljepša

i u tebi mi je najmilije živjeti.

Stjepan Glavić

LJUBAV PREMA DOMOVINI

Moja domovina je cvijet na livadi,

riba u moru i sokol što leti.

Volim svoju domovinu,u njoj živim,

i ja joj se divim.

Domovinu svoju volim,

u srcu je svome nosim.

Domovinu svoju volim,

i njome se ponosim.

Matea Pavlović

MOJA DOMOVINA

Volim,

volim Jadransko more

i ribe u njemu !

Volim Sunce,volim Mjesec,

volim Zvijezde.

Volim svoje roditelje,

volim Domovinu i sve u njoj.

Marko Zeba

NAJLJEPŠE MORE

Najljepše more Jadransko,

plave je boje,

visoke valove ima,

velike tajne skriva.

Sunce što nad morem sja,

galebovi što nad njime lete,

brodovi što na njemu plove,

to je naše najljepše,

Jadransko more.

Mateo Pavković

8

Fejs je baš OK! Imate svoj profil na Facebooku? -Naravno da imate, a vrlo vjerojatno možete nabrojati na

prste jedne ruke osobe koje poznajete koje nemaju otvoren svoj profil. Jednako kao i s bilo čim

drugim u životu, pretjerano korištenje Facebooka može dovesti do ovisnosti, a upravo iz tog

razloga donosimo listu ključnih znakova kako prepoznati jeste li ovisni.

5 ZNAKOVA KAKO PREPOZNATI OVISNIKA O FACEBOOKU:

1. Propuštate san zbog korištenja Facebooka. 2. Na Facebooku provodite više od sat vremena dnevno. 3. Pronalazite nekadašnje prijatelje/ljubavi na Facebooku. 4. Surfate po Facebooku intenzivno tijekom radnog vremena. 5. Pomisao na napuštanje Faceboka izaziva u vama nemir.

FACEBOOK POSTAJE OPASNOST I PROBLEM;

Svaki četvrti čovjek u Hrvatskoj posjeduje Facebook.

Jedan od problema u mladeži je ovisnost

o Facebooku, zbog kojeg često

zaboravljamo svoje obaveze (najčešće

školske).

Štetnost Facebooka pogotovo se vidi kod

mladih korisnika koji su zanemarili druženje

s vršnjacima uživo.

Druženje uživo važno je za njihov razvoj, a

nedostatak druženja uživo može uzrokovati

da kasnije u životu postanu vrlo nespretni u

komunikaciji s ljudima oko sebe.

Barbara Pavić, 8.a

9

IZVORI MOJIH NADAHNUĆA

Svatko ima nešto u čemu pronalazi ono dobro kada je tužan, ono nešto kada nema nikoga blizu, ono

što ga nadahnjuje. Često se susrećemo sa stvarima koje nas unesrećuju, ali ponekad se ne možemo samo

prijateljima obratiti, ponekad je potrebno nešto što ne priča s nama, a govori nam mnogo.

U današnje vrijeme nije potrebno puno da nađemo nešto što nas zbilja usrećuje, ali svatko ima nešto

posebno, što samo on razumije. Tako, na primjer, moje nadahnuće je u glazbi. Ona govori više od samog

teksta koji sadrži. Svaka određena pjesma objašnjava situaciju u kojoj jesam i to je ono posebno zbog čega je

baš glazba moje nadahnuće. Kada sam bezvoljna i ne osjećam se dobro, samo si pustim neku odličnu glazbu i

ona me odvede negdje gdje je sve ljepše i pozitivnije,što me nadahne da se osjećam bolje. Naravno,postoje i

druge stvari koje me mogu nadahnuti , a to je svakako nekakav film s dobrom pričom i poukom,no to je vrlo

rijetko. Također,filmovi ili emisije s pričom iz stvarnog života mogu isto biti nekakvo nadahnuće.

Moja poruka svima koji još nemaju ono što ih nadahnjuje je da shvate da se negdja krije njihov izvor

nadahnuća. Možda je to u glazbi, filmu, nekakvoj knjizi, hrani ili sportu ….. Možda čak u čistom zraku

majke prirode! Istražite.

Mihaela Magdić, 8.c

Isto kao što rijeka počinje izvorom, oluja šuštanjem lišća, tako započinju i moji izvori. Započinje moj

život, moj početak.

U mom životu nada mi je pomogla u svemu. Svaki osmijeh, svaka topla riječ moga dragog djeda mi je

pomogla. Na nesreću, moj djed je umro. On je bio izvor mojih nadahnuća. Vrijeme liječi sve rane. Moram ići

dalje. Ne mogu ovdje stati. Bog mi daje snagu za novi početak. Daje mi snage da preživim težak dan, da se

probudim svaki dan za školu. Želim mu pokazati zahvalnost, da budem što bolji i ponizniji čovjek. Nekada u

mislima, ne znam što da radim, gdje još moram poći? Kada sam na rubu mosta, kao da me nešto ili netko

pogura da ne padnem u vodu. Kada mi je najteže, dovoljan je samo jedan osmijeh, samo jedno dobro djelo i

odmah sam ozdravljen. To su trenutci moje slabosti, tuge i boli. Hvala Ti, Bože, što si mi dao snage za novi

početak. Od sada je kraj mojih pogrešaka. Ispravio sam ih sve. Dobro je cijeniti svoju obitelj jer nam ona

najviše pomaže. Obitelj, moji prijatelji,to su izvori mojih nadahnuća.

Andrija Čaldarević, 8.b

Mnoge starije osobe, pa čak i pojedini moji prijatelji, postavljali su mi takvo jedno pitanje bezbroj puta

u životu. To glasi nekako ovako: „Odakle ti dolazi takvo nadahnuće ili koji je tvoj izvor?” Odgovor je

jednostavan!

Kada se ujutro diviš novom danu, kada znaš da ideš ususret prijateljima u školu i kada te jutrom budi

poljubac majke u lice, sve ti to daje snagu i volju za životom koji izvire iz ljubavi prema nekome ili nečemu.

Tako je divno kada u tebi postoji taj izvor i ti znaš da iz njega možeš crpiti sve ono što je najbolje, sve ono što

te upotpunjuje i gura te svakim danom sve dalje i dalje. Znači, u meni postoji izvor ljubavi, čežnje, sreće, još

uvijek neostvarenih svih mojih ciljeva i sve dok znam da taj izvor ključa i uz najmanji mjehurić, želim živjeti.

Želim zahvaljivati Bogu za sve moje talente i za sve žive vode koje izviru iz dubine duše. Sva sreća i radost

dobrih, ali i onih pomalo zlih ljudi u čijem sam okruženju, također je izvor mojih nadahnuća. Ljubav i mir,

blagostanje, blagoslov mojih roditelja, pratit će me sve vrijeme moga odrastanja i bit će mi još jednim

izvorom mojih nadahnuća. Izvor sreće ovih dana željela bih podijeliti s tužnim prijateljem iz razreda. Neka

prepozna sebe u mojim riječima, neka moja rijeka nadahnuća pronađe u njemu izvor i neka ta lava krene.

Prijatelju, podigni pogled, razvuci osmijeh jer sigurno i Ti znaš da u tebi izvire rijeka sreće. Čekam tu poplavu

uz nadahnuće ljubavi prema bližnjemu.

Zapamti: zdravlje, sreću, ljubav ne možeš kupiti, nego u sve to moraš davati cijelog sebe !

Iris Gabrić, 8.b

10

INTERVJU S VEDRANOM J.

Uskoro stiže Božić – blagdan ljubavi, darivanja i praštanja. Kažu da bi u ovo

blagdansko vrijeme trebalo zaboraviti i oprostiti sve svađe i sukobe kako bismo u novu

godinu ušli sretniji i zadovoljniji …

No, u našoj školi nedavno baš i nije bilo tako – prije bismo mogli reći da je

vladalo raspoloženje koje nije primjereno za školu i učenike: umjesto ljubavi, imali

smo tuču! Kao što svi vjerojatno znate, potukle su se dvije učenice naše škole:

Vedrana J. i Martina K. Razgovarala sam s Vedranom o tom događaju.

Kako je počeo taj vaš sukob i zašto ?

Vedrana: Započela je Martina! Došla je do mene i rekla : „Šta ti pričaš da sam ja

trudna?”. Ja sam joj rekla da ne pričam ja, već svi po Stupniku. Lupila mi je šamar i ja

sam joj vratila.

Misliš li da je trebalo doći do tuče ?

Vedrana: Mislim da nije.

Je li se sve moglo riješiti razgovorom?

Vedrana: Moglo se, ali nije.

Misliš li da ste ispale „face” s tom tučom?

Vedrana: Jesmo, glavne smo na školi!

Jeste li dobili kakvu kaznu za svoje ponašanje?

Vedrana: Jesmo. Ukor razrednika.

I kako sada stvari stoje? Jeste li vas dvije razgovarale o problemu?

Vedrana: Jesmo .

Da možeš vratiti vrijeme, bi li se opet potukla ili bi to ipak riješila mirno?

Vedrana: Pa ona je mene prva lupila i ja sam joj vratila!

Eto, to je to. Htjela sam, naravno, čuti i drugu stranu, ali Martina nije htjela

razgovarati. Ostaje nam osjećaj praznine jer su se dvije prijateljice posvađale i čak

potukle zbog glupog trača. Praznina i gubitak za sve jer nema tog problema koji se ne

može riješiti razgovorom . Na kraju, nakon svih tuča, sukoba, ratova … sukobljene

strane opet moraju sjesti i razgovarati o problemu. I povijest nas tome uči! Nadam se

da će nam svima ovaj događaj biti pouka!

Ivana Semčešin , 8. b

11

NINA

Neki vole motore, neki zabave ili čak i alkohol ( ?! ), a ja volim samo jedno, a to su

životinje . Moja najveća ljubav su konji – očarava me

njihova ljepota, raskošnost, pouzdanost i, iznad svega,

toplina njihovog pogleda!

Svakim danom moja ljubav prema životinjama je sve

jača, sve više želim biti veterinarka i jednog dana raditi

jedino što volim: brinuti o životinjama. U tom životnom snu

me, osim moje obitelji, podržava i obitelj Barac. Divna je

to i složna obitelj i svi njezini članovi: čika Anto, teta

Marijana, dida Jozo, Josip, Marija i Ivan, moji su dragi i

iskreni prijatelji. Obitelj Barac ima puno konja i krava i ja

idem k njima i

pomažem im već oko četiri godine. Svim konjima

znam imena i jako ih volim. Posebnu ljubav osjećam

prema kobili koja se zove Nina.

Nina je smeđa kobila hrvatskog

hladnokrvnjaka, s dugačkom, čvrstom grivom i

cvjetkom na glavi. Duge, tamne šiške prekrivaju oči

i čelo. Ima zadnju lijevu nogu „putastu”, tj. bijelu.

Ona je jedna od najstarijih kobila u stadu, a u tom

stadu je puno njenih kćeri, unuka pa čak i praunuka.

Zbog njezine veličine, u početku sam je se bojala, a

onda sam shvatila da je mirna i „ujahana”. Prvi put

sam je sama

zajahala, a ona je hodala sasvim polako i tako me

ohrabrivala. Prvi put u životu sam na nju i stala.

Očarava me njezina ljepota, ogromno tijelo, ali prije

svega, njezine blage dobroćudne oči . Iako je već

stara, za mene je ona posebna. Zato znam da ću je se

sjećati i voljeti je i kad se njezin život ugasi.

Jednostavno obožavam Ninu i baš zato ne mogu

podnijeti kad netko kaže da su konji mašine na četiri

noge koje nas nose od točke A do točke B. Jer, ja

znam: konji su čovjekovi najbolji prijatelji!

Ivana Semčešin , 8.b

12

DVOJNIK NA RIŽINOM POLJU

U Brodskom Stupniku, u mom susjedstvu, živi Slavko Biondić, čovjek koji jako sliči bivšem hrvatskom predsjedniku

Stjepanu Mesiću. Zbog te sličnosti nedavno je gostovao u emisiji Osmi kat Danijele Trbović. Zamolila sam susjede da nam

kaže nekoliko riječi o svom životu.

Tko Vas je prvi puta nazvao Stjepanom Mesićem?

Prije otprilike dvadeset godina Stjepan Mesić bio je predsjednik predsjedništva bivše države Jugoslavije. Išao sam

biciklom na posao u Đuru i svako jutro bi me susujeda pozdravila sa: “Bog, Stipe.” Ja ispočetka nisam mislio da to

ona meni govori, ali jednog jutra uz pozdrav je dodala: “Šta se praviš važan zato što ličiš na Mesića?”. I tako je to

krenulo. Uskoro me u Stupniku nitko nije zvao Slavko nego Mesiću.

Smeta li Vam što Vas zovu “Mesiću”?

Naravno da ne—meni je jako drago da ličim na tako dobrog čovjeka!

Što mislite, vole li ljudi Mesića?

Meni se čini da ga jako vole. Na primjer: došao sam na jednu pumpu kupiti plin, a prodavač mi je pomogao staviti

bocu u auto. Rekao sam mu da ja to mogu i sam, ali on mi je rekao: “Ma, neka ljudi vide da i ja pomažem

predsjedniku.”

Imate li još sličnih iskustava? Koje biste posebno izdvojili?

Najbolje mi je bilo u Zagrebu, u bolnici na Šalati—išao sam na jednu tešku operaciju ramena. Kad su me nakon

operacije dovezli u sobu, tamo su me dočekali i liječnici i pacijenti. Mislili su da sam ja predsjednik Mesić i htjeli su

vidjeti kako sam. To je bilo zanimljivo iskustvo!

Biste li voljeli doista biti on?

Ne bih volio biti na njegovom mjestu. Svatko bira i radi ono što voli, a ja volim svoju stoku i bavljenje njom.

Jeste li dobili priliku da se sastanete sa bivšim predsjednikom?

Jesam, ali nisamse sastao jer imam puno posla oko stoke.

Pa koliko to životinja imate?

Imam 25 krava, 13 konj, 10 svinja i oko 100 kokoši. No, najdraži mi je moj bik Sokol. Star je 4 goidne i težak je 1

tonu—najbolji je i najmirniji!

Kako vam je bilo u emisiji “Osmi kat”?

Bilo je odlično! Kad me Danijela pitalakako sam stigao rekao sam joj da sam ustao u 3 ujutro i do 7 nahranio stoku,

a zatim se malo sredio i došao u Zagreb. Ali kad dođem kući, moram nastaviti raditi jer sam sam i nema mi tko

pomoći.

Kad smo završili sa snimanjem emisije, publika mi je vikala da hoće vic. Vratio sam se i pitao ih:

“Znate li zašto Crnogorac nosi kamen u džepu kad ide spavati?”

Rekli su mi da ne znaju.

“Pa zato da može ugasiti svjetlo!” rekao sam im.

Svi su mi pljeskali i smijali se. Uglavnom, bilo je jako lijepo! Drago mi je što sam

sudjelovao u toj emisiji!

Ivana Semčešin, 8.b

13

MAMA

Moja mama sve lijepe osobine ima,

ona je ljubav i toplina,

ugrije me kada je zima.

Ona mi uvijek pomoć nudi,

a kada sam zločest…

Ona mi sudi.

Pere,riba,čisti,kuha,

da mi bude dobro

k´o njezina juha.

Matija Kaurin,7.b

MAJKO

Dok sunce sviće

Ja postadoh tvoje biće

U sjaju i zlatu pun ljubavi kao u bajci

Ja rekoh svojoj majci:

Majko,ti mene nisi krila

I štogod ti bila

Za mene si

Jedina !

Robert Stahović,7.a

MAJKO

Bila si mi zvijezda

kad se nade ruše

i kad svi drugi

nijemo šute.

Bila si i baklja

mojih bolnih noći,

i plamen što grije

kad sam sama.

Bila si mi svjetlost i nada.

Svjetlost i nada si i ostala.

Nikolina Lozinjak, 7.a

Majka je obrazovni sustav u jednoj riječi.

(Napoleon Bonaparte)

MOJA MAJKA

Moja je majka je dobra,

Njena ruka je meka kao

Latica ruže, kosa joj je

Poput meke trave u proljeće.

Moja majka je draga,

Uvijek je nasmiješena i

Marljiva, svatko bi je

Zavolio kao vlastitu majku.

Dajana Ivičić,

Luka Knežević, 3.r

14

Moja baka

Ima 92 godine i zove se Antonija. Doselila je prije 60 godina iz Gorskog kotara u Slavoniju iz sela

Kupjak. Tako je stara. Malo je pogrbljena od tereta godina koje strpljivo nosi na slabašnim leđima. Lice joj

uokviruje marama.

U svom dugom životu donijela je na svijet sedmero djece, tri sina i četiri kćeri. Moj tata je njezino

najmlađe dijete i cijeli život živi s njom. Rodila ga je s 43 godine i bojala se za njega hoće li dovoljno dugo

živjeti da on odraste. Kad je odrastao, željela je da se oženi, ali se načekala. Ja sam se rodio kao dugo

očekivano unuče najmlađeg sina. Baka me uvijek držala kao kap vode na dlanu, nisam smio ni zaplakati,

odmah je reagirala (tako kažu). Zatim je poželjela dočekati moj polazak u školu. Dočekala je. Onda je

poželjela moj odlazak u vojsku, a potajno i moju ženidbu. Toplo se nadam da hoće jer imam 12 godina, a to

nije malo.

Iako je puna volje za životom, često govori da nema snage.

Josip Zulić, 6.b.

Pričaj mi, dido

Pričaj mi, dido, o mladosti svojoj,

o starom prašnjavom sokaku

kroz koji se čuje škripa zaprežnih kola;

o snašama mladim, o bećarima

s tamburicama koji su im pod

pendžerima svirali pisme.

Uz svirku tambure one se lagano

njiale u svojim šlingerajima.

Pričaj o dici koja su bosa skakutala

oskakom, preskakala plotove

i krala babama mliko.

Pričaj mi o svom zlatnom polju,

o pašnjacima zelenim.

Pričaj mi, dido, o Slavoniji.

Hana Grbić, V. razred

Pričaj mi, bako

Lice joj je puno bora;

ruke su joj grube od posla jako,

ali su se usne razvukle u osmjeh

kad sam joj rekla: ”Pričaj mi, bako!se kosilo ”

Sidi, dite, do mene i slušaj!

nekad sam sve sama radila.

nije bilo strojeva ni alata,

a roba se u koritu prala na ruke

vodom koja se iz bunara vadila.

Žito se kosilo kosom,

a snopovi vezali srpom

od ranog jutra do mraka.

samo se u podne odmoriti moglo

za ručka koji je donešen na glavi

u korpici pokrivenoj krpom.

sino je bilo teško kupit po vrućini

vilama i grabljama kada je sunce najviše sjalo,

ali se moralo sve suvo spremit

i marvu raniti zimi

dok bude vitar puvo

i po polju se puno sniga vijalo.

Marija Matijević, 5. razr.

Moja

obitelj

U

kuć

i ves

elih

boj

a

Skl

adno

živ

i obit

elj

moj

a.

Sva

tko

svoj

e bri

ge im

a,

Izla

zim

o na

kra

j s

njim

a.

Ves

eli sm

o ka

d s

mo

skup

a

Tad

mi sr

ce s

nažn

o lu

pa.

Pu

no s

loge

i bez

str

aha,

Skr

omna

, sna

žna

i odva

žna.

Nek

i kaž

u da

je j

aka

Jer

su

u nj

oj t

ri đ

aka.

Stv

orio

ih b

račni

par

,

Obi

telj

je

bož

ji d

ar.

Mat

ej k

emec

,6.b

raz

r.

15

“Svaki učenik ne mora biti

odličan đak, ali može posta

ti odličan

čovjek.” (

nepoznati autor)

NAJUZORNIJI UČENICI NAŠE ŠKOLE

U prosincu 2011. godine u našoj školi provedena je anketa u kojoj smo tražili

najuzornije učenike u našoj školi (po mišljenju učenika, naravno). Na ideju smo došli na

novinarskoj skupini u kojoj sudjeluju učenici 6. i 8. razreda. Pri provedbi ankete uočili

smo da su neki učenici anketu shvatili vrlo neozbiljno te su pisali doslovno koješta, ali

takvi su ipak u manjini – većina učenika se vrlo rado odazvala našoj akciji i na tome im

zahvaljujemo. Anketu smo proveli na dvije razine : skupina A – učenici od 1. do 4.razreda

te skupina B – učenici od 5. do 8.razreda. Rezultati provedene ankete su sljedeći :

Skupina A :

Djevojčice : Dječaci:

1. Monika Tomljenović 1. Luka Knežević

2. Nika Pavić / Mia Rukavina –Lalić 2. Filip Mekić

3. Maja Kaurin 3. Tomislav Haring

Skupina B :

Djevojke : Dečki:

1. Marija Kozarić 1. Valentino Kuzmić

2. Mihaela Magdić 2. Emerik Janković / Toni

Bošnjaković

3. Karla Janković 3. Josip Barac

Nadamo se da ćete ovim rezultatima biti zadovoljni. Ako ne budete, dobro

razmislite o svojim kandidatima jer ćemo anketu ponoviti pri izdavanju sljedećeg lista.

Lorena Orašinović i Josipa Grivičić, 6. razred

Postoje samo 3 boje, 10 brojeva i 7 nota.

Važno je što činimo s njims. (Ruth Ross) Osoba koja ne teži ničemu sasvim sigurno će to i dobiti. (Anon)

16

Smijeh

Smijeh je lijek , prijatelju ,

on ti daje vedru notu.

Smijeh zaželi kao želju ,

da te prati u životu.

Sve teškoće kad nam dođu,

uza smijeh nam lakše prođu.

Prijatelji

Posadit ću dvije ruže,

neka rastu, nek se druže.

Jednoj ću dati ime svoje,

drugoj – ime tvoje.

U znak prijateljstva među

nama,

neka rastu godinama.

Suza

Nemoj plakati , ti si predivno biće.

Svaka tvoja suza i mene se tiče.

Svaka tvoja suza i mene boli.

Jer ,ti si prijatelj kojeg volim.

Opet sam se provukao

Sunce sja,

more se igra.

Ja sjedim u svojoj sobi

i učim

jer sam prošao s trojčicom,

još malo s dvojčicom.

Roditelji su mi rekli,

a onda , vidjevši moje tužne oči,

porekli da neću ići na more.

Tako ću i ove godine

ići na more , gledati djevojčice,

bez svoje „drage“ školice .

Lorena Orašinović, 6.b razred

LITERARNO STVARALAŠTVO UČENIKA NAŠE ŠKOLE

I među učenicima naše škole ima dosta onih koji lijepo pišu i pjesme i

kratke priče. Pokušali smoodabrati neke od njih i pokazati ih, kako bi bile

poticaj za one koji također lijepo pišu , ali se stide “javno progovoriti”.

Dakle: čitajte, uživajte, stvarajte!

17

MODNI KUTAK

ŠTO JE MODA?

Moda franc.( mode od lat. Modus — način) je ono što odgovara općem ukusu u

odijevanju, ponašanju i uopće običajima i navikama neke zajednice u određanom

vremenskom periodu. Osobito se to odnosi na odijevanje i tom „problemu“ smo posvetile

sljedećih nekoliko redaka.

PROBLEMI U MODI:

Sve cure se vole odijevati moderno,ali čest problem je s novcem, jer moderno je obično

i skupo…Mnoge obitelji tako pokušavaju održati ravnotežu između „tankog proračuna“ i

kćeri/sina koji se vole „moderno odijevati“. A mi,sinovi i kćeri, teško se mirimo s takvom

situacijom.Napravile smo zato kratku šetnju kroz modu,ali i pronašle i nekoliko savjeta kako

se može biti moderan ,a da se ne potroši puno.

ODRŽAVANJE JEANS ODJEĆE :

Jeans odjeću ne perite često u perilici. Osobito kada se radi o održavanju tamnog jeansa

vrijedi pravilo što manje brinete o njemu i što ga rjeđe perete, to će boja biti postojanija.

Osim ako ga niste flekali, ne perite jeans kao ostalu garderobu. Ovo pravilo u principu vrijedi

za sve odjevne predmete od jeansa. Često pranje blijedi jeans, mijenja mu oblik te on brže

propada. Uvijek imajte na umu podatak kako će i poslije 15 mjeseci nepranja jeans hlača na

njima biti isti broj bakterija kao i na paru koji je pran svakih 13 dana.

Sve više se vraća moda iz 70-ih i 80-ih.Duge suknje,cipele sa velikom platformom,miu

miu cipele i šljokice.

Miu Miu definitivno zna čaroban recept za uspjeh, a u zadnje vrijeme jedan od ključnih

sastojaka za to su šljokice. Ovoga puta predstavljen je jedan od najnovijih IT komada za

kojima već zasigurno lude sve fashionistice, šljokičaste štikle koje smo mogli uočiti na reklami

za njihovu jesensku kampanju čije je glavno lice mlada 14-godišnja Hailee Steinfeld. Cipele

koje dolaze u nijansama narančaste,

plave, ružičaste i boje fuksije osvojit će

vas svojim pomalo bajkovitim izgledom

te vas vratiti u vrijeme Dorothy i

Čarobnjaka iz Oza. Moguće ih je

iskombinirati na bezbroj načina i u svim

prilikama, a na koji način ćete ih vi

isfurati isključivo je na vama.

Uvijek možete u mislima odlutati u

daleku zemlju Oz u ulozi moderne

Dorothy s Miu Miu cipelicama.

18

Ne znam za vas, ali ja u ormaru imam nekoliko

džempera koje ne nosim, a čuvam ih iz manje - više

logičnih razloga tipa: ima super boju, vidi taj dezen,

možda široko i kratko opet bude 'in' jednog dana

(kad ja budem imala pločice na trbuhu)... Danas je

bilo vrijeme da se pozabavim jednim od njih koji je

prije nožica i konca izgledao ovako:

Mislim da su slike dosta detaljne pa neću puno dužiti s tekstom. Dakle, prvo ošišati rukave... u principu izrezati sve dok ne dobijete dva jednaka pravokutnika. Kad ste odradili dio sa škarama, sašijte dva pravokutnika tako da dobijete što veću dužinu (ja sam na Bernetti šivala zbog toga je sve skupa trajalo 20-ak minuta, ali moglo bi proći i ručno, što će vam naravno oduzeti mnogo više vremena). Presavijte rubove i

prošijte ih po dužini kako biste dobili poduplani šal (br. 4 na slici ispod) Na redu su trake koje će vezati šal. Za to će poslužiti dobri stari trik s kuhačom. Umetnite trakice u vanjske rubove šala i prošite ih tako da su rubovi s unutarnje strane i da se ne vide.

I eto, to je to! Novi šal od starog džemper! Što kažete? Od rukava sam napravila rukavice i dvije mašne/broševi kako bi ih mogla kombinirati ili uz rukavice ili neovisno o njima kao ukras na kapi ili sakou. I da, nisam stala na jednom džemperu/šalu.... zapravo su vrlo zarazni pa pazite ako se odučite upustiti u ovu pustolovinu!! Nemojte reći da vas nisam upozorila!

Barbara Grčić,8b i Barbara Pavić,8a

19

20

STRIP

21

ZAJEDNO SRCEM

Škola nije zgrada što k'o stražar mirno stoji,

školu čine želje koje mladost kroji,

želje tajne što se slatko kriju

i ideje razne što k'o kiša liju.

Škola nije gonič koji đake goni,

škola je radost kad zvonce zazvoni,

i odmor veliki i odmor mali,

ponekad i osmijeh nekoj đačkoj šali.

Škola je prijatelj iz drvene klupe,

sve uspomene lijepe kad se jednom skupe.

Nekad je škola i puno rada,

ali sigurno – nije zgrada !

Zadaća i cilj škole doista jest odgajati i obrazovati djecu , ali kao što

lijepo pjesma kaže: škola nije zgrada – škola su ljudi ! A ti ljudi, učitelji, svoj

poziv biraju srcem: vole djecu i žele je poučavati. I dolaze djeca, svake

godine nova generacija, ostaju s nama punih osam godina, viđamo se i

„družimo“ iz dana u dan i vrlo brzo razvijamo jedan brižan, skoro roditeljski

odnos prema njima i djeca znaju da u nama mogu naći i pomoć i oslonac ili,

ako im to treba, „rame za plakanje“. Dirljivi su zato rastanci s osmašima: uz

pjesmu i smijeh uvijek bude i suza, a o tome s koliko ih ljubavi i želje da

uspiju u životu ispraćamo – ne treba ni govoriti.

22

Sve češće, na žalost, na licima naših učenika viđamo tragove

briga, sve manje o našoj djeci govore stihovi ove pjesme o školi …… U

sveopćoj krizi i djeca sve više brinu o problemima koji bi se trebali ticati

samo odraslih. Različiti su to problemi, ali oni materijalni sada postaju

najčešći.

Potaknuti time, sa željom da im na lica vratimo bezazlene dječje

osmijehe, pokrenuli smo projekt ZAJEDNO SRCEM jer smatramo da

zajedničkim snagama, pomažući od srca, možemo puno postići. Ideja je oko

projekta okupiti sve djelatnike i učenike naše škole, a preko učenika i

roditelje i širu društvenu zajednicu, te različitim zajedničkim akcijama

prikupljati novac koji će se koristiti za različite potrebe naše djece.

Projekt ima svoj logo koji je osmislila učenica 7.razreda PŠ Slavonski

Kobaš Branka Marceković u suradnji s učiteljicom Alenom Martinović

Mileusnić.

Projekt je započeo akcijom koja je nazvana „ 5 za 5 „ , a održana je 5.

svibnja 2012. u 17,00 sati u športskoj dvorani naše škole u Oriovcu. Održan

je rekreativno-športski program u kojemu su sudjelovali učenici,roditelji i

učitelji,a novac smo prikupljali naplaćivanjem ulaza. Cijena ulaznice bila je 5

kuna za odrasle i 1 kuna za djecu.

23

Program je otvoren uvodnom riječju ravnatelja škole i načelnika općine, gospodina

Antuna Pavetića koji je donirao 1000 kuna.

Zatim je nastupila plesna skupina „Maslačak“, koju

sačinjavaju učenice od 1. do 4. razreda pod vodstvom

učiteljice Nataše Đuričić.

Prva športska

aktivnost bila je

košarkaška utakmica.

U prve dvije četvrtine utakmice snage su odmjerile

djevojčice i dječaci naše škole. Za djevojčice su igrale:

Josipa Grivičić, Marina Mačaš, Marija Kozarić,

Valentina Kuzmić, Ivana Jurić, Maja Vrljić, Josipa

Čaldarević, a pomogla im je bivša učenica naše škole Ella

Đukić. Tim dječaka sačinjavali su: Adam Vukelić, Matej Tomac, Robert Stahović, Josip

Kratofil, Luka Šikić i Matija Kaurin.

U druge dvije četvrtine utakmice borili su se

očevi protiv učitelja. Za roditelje su igrali: Mirko

Jurić, Slavko Toman, Željko Gelemanović, Stjepan

Kuzmić, Željko Sekulić i Darko Šikić. Ekipu učitelja

sačinjavali su: Dominik Galojlić, Damir Marunica, Dario

Vidmar, Predrag Đukić, Tomislav Begić, a pomogli su im

bivši učenici naše škole Slaven Vidmar i Filip Đukić.

Sudac je bio Darko Krištija, a pobijedili su dječaci u

prve dvije četvrtine, a očevi u druge dvije.

Program je nastavljen natjecanjem

Univerzalnih športskih škola iz OŠ Bogoslava Šuleka iz

Slavonskog Broda s učiteljicom Jasnom Vujić i naše

škole s učiteljicom Darijom Jozić Ratković. Naši

natjecatelji bili su: Vedrana Krištija, Josip Petrak,

Nikola Krijan, Mia Rukavina Lalić, Maja Kaurin, Luka

Knežević, Filip Mekić, Dominik Šikić, David Horvat,

Leon Šolčić, Dajana Ivičić, Patrik Zulić, Mateo Kuzmić,

Marija Zulić, Edita Zulić, Josip Hamzić i Tomislav Haring.

24

Poslije ovog natjecanja, nastupila je plesna

skupina učenica iz Slavonskog Kobaša pod vodstvom

učiteljice Terezije Ferić.

Kao šećer na kraju, mame i učiteljice odmjerile su

snage u povlačenju

užeta. Mame:

Suzana Čartaloni, Blanka Stažić, Anita Milašin, Anita

čaldarević, Danijela Perković, Nikolina Mirković, Nena

Čuletić, Marija Kuzmić, Katarina Beronja i Antonija

Šarac, suprotstavile

su se učiteljicama:

Ivani Dujić, Slađani

Kristek, Ivani Sudar, Mari Barilar, Aleni Martinović

Mileusnić, Jasni Vidmar, Emici Andrijević, Ani

Zdjelarević, Svjetlani Milašin, Tereziji Ferić i Dariji

Jozić Ratković.Učiteljice su se jako radovale svojoj

pobjedi.

Program je trajao do 18,30 sati,a sve je kamerom zabilježila učiteljica Tatjana

Hajnal pa će cijeli događaj biti objavljen i na WEB stranicama naše škole. Voditelj

programa bio je učenik 7. razreda Stjepan Stažić, a glazbu je osmislio Matej Sirovina,

također učenik 7. razreda.

Tijekom cijelog programa , u predvorju su

učenice Lorena Čuljat, Barbara Pavić, Vlatka i Mihaela

Medunić, Martina Dujmović i Barbara Grčić prodavale

kolače koje su same napravile. Skupile su 160 kuna i

novac donirale u zajedničku blagajnu. Funkciju

blagajnika obavljale su učenica Dajana Dimitrijević,

učiteljica Elizabeta Klaić i majka Pava Jularić. Na

ulazu su prikupljale novac i za vrijeme trajanja

programa skupljeni novac prebrojile. Ukupno je skupljeno 1.723,00 kune.

Zahvaljujemo svim sudionicima na nesebičnom radu kojim su pridonijeli da ova

naša prva akcija bude tako uspješna.

25

Prodaja kolača Publika

Trening tata košarkaša Trening učitelja košarkaša

Plesna skupina nižih razreda Košarka djevojčice dječaci

Univerzalna sportska škola Univerzalna sportska škola

26