c.b. macpherson-politička teorija posjedničkog individualizma-naklada centra društvenih...

7/18/2019 C.B. MacPherson-Politička Teorija Posjedničkog Individualizma-Naklada Centra Društvenih Djelatnosti Saveza Socij…

http://slidepdf.com/reader/full/cb-macpherson-politicka-teorija-posjednickog-individualizma-naklada-centra 1/302

c.b. macpherson

politička teorija posjedničkog

individualizma

b i b l i o t e k a » p i t a n j a «



onnaklada cdd centra društvenih d je latnost i

saveza soc i ja l is t ičke omlad ine

hrva tske

op atič ka 10 / p. p. 99 J

41001 zagreb

v. d. g lavnog I odgovornog urednika \osip čondić

nak ladno v l |eće dr rone lovrenčić (predsjednik), dami r grub iša,

rade ka lan i . dr ju re kašte lan, dragut ln la lov ić , pero kves lć ,

jo s ip čond ić

zo naklodniko d irektor duro tadić

mbiblioteka »pitanja« 11 j u redn ik dragutin la lović

j recenzent ivan padjen J graf ičk i d lza|n zoran pavlović j

lay-out ivan dorogi (graf ičk i urednik), nenad pe juškov ić J

redaktor p r i jevoda žarko puhovsk i j lektor gordano visković j korek tor marjan lur leko

the pol i t ical theory of possessive indiv idual ism, hobbes to

locke. by c. b. macpherson. professor of pol i t ica l sc ience,

univers i ty of toronto j © oxford univers i ty press 1962 J

za pr i jevod na hrvotskl i l i srpski copy r ight © cdd 1981 /

sva prava za jugoslavi |u pr idržana

t iskala ro t iskaro »varteks« f maršala t l ta 94 f voraždln



c.b. macpherson

politička teorija posjedničkog

individualizmaprevela s engleskogaanita kontrec

predgovor napisao ( Mslaven ravli zagreb, 1981.



sadržaj

Slaven ravllć: aspekti demokracije umacphersonovoj političkoj teorl|l IX—XIX

I uvod 1—6

1. korijeni liberalno-demokratske teorije 12. problemi interpretacije 3

II hobbes: politička obveza tržišta 7—90

1. filozofija i politič ka teorija 72. ljudska priroda i prirodno stanje 14a) apstrahiranje od društva 14b) prirodno stanje 15c) od fiziološkog ka društvenomkretanju 243. modeli društva 39a) upotreba modela 39b) običajno ili statusno društvo 41c) jednostavno tržišno društvo 42

d) posjedničko tržišno društvo 44e) hobbes i posjednički model 50f) neadekvatnost prirodnog stanja 574. politič ka obveza 59a) od motivacije do obveze 59b) moralna obveza il i obveza razbora? 60c) postulat o jednakosti 62d) moralnost, znanost i tržište 65e) pretpostavka obveze iz činjenice 68

5. prodornost i granice hobbesove politič ke teorije 73a) historijski preduvjeti dedukcije 73b) samodržeći suveren 76c) podudarnost suvereniteta i tržišnog društva 80d) ponovno razmatranje nekih primjedbi 84

III levelerski pokret: pravo glasa I sloboda 91—135

1. problem prava glasa 912. vrste prava glosa 95

3. zapisi 100a) kronologija 100b) putney i poslije 102c) prije putney a 110d) sažetak 1164. teorijske implikacije 117a) vlasništvo nad vlastitom osobom 117



VI C. b. m acpherson / pol i t i čka teor l /a pos jedničkog Ind iv idua l izma

b) izvođenje prava i osnove za izuzima nje 122

c) individualizam levelera i stranke nezavisnih 126d) granice i usmjerenje levelerskog individualizma 131

IV harrlngton: država mogućnosti 137—166

1. neispitane dvoznač nosti 1372. ravnoteža i niže plemstvo 1393. buržoasko društvo 1494. republika jednakosti i agrarna jednakost 156

5. nač elo samodokidaju e ravnoteže 1616. harringtonova velič ina 163

V locke: politička teorija prisvajanja 167—228

1. interpretacije 1672. teorije prava vlasništva 170a) lockeov cilj 170b) prvobitno ograničeno pravo 172

c) prevladana ograničenja 175ca) ograničenje zbog kvarenja 176cb) ograničenje zbog dostatnosti 182cc) pretpostavljeno ograničenje rada 185d) lockeovo dostignuće 1913. klasne razlike u prirodnim pravima i racionalnosti 192a) lockeovo viđenje razlika u engleskojsedamnaestog stoljeća 193b) poopćen je različitih prava i racionalnosti 199

ba) različita prava 200bb) različita racionalnost 2014. dvosmisleno prirodno stanje 2075. dvosmisleno građ ansko društvo 2146. ponovno razmatranje neriješenih problema 218a) teorija dioničkog društva 218b) vladavina većine nasuprot prava vlasništva 219c) izjednačavanje individualnog pristanka spristankom većine 220

d) individualizam nasuprot kolektivizmu 222e) lockeov konstitucionalizam 223

VI posjednički individualizam I liberalnademokracija 229—240

1. temelji iz sedamnaestog stolje a 2292. dvojba dvadesetog stolje a 236



VII sadržaj

dodatak 241—258društvene klase i izborni razredi u engleskoj oko1648. godine 241

prilozi 259—279

bilješke 259navedena djela i izdanja 269kazalo 272



aspekti demokracije u macphersonovoj političkoj teoriji

+ U diskusiji o problemima suvremene demokracije djelokanadskog profesora politič kih znanosti Crawforda BroughaMacphersona zauzima specifič no i znač ajno mjesto.11 Postavljaju i kao cilj svojih istraživanja razvijanje »humanistič ke politič ke znanosti« koja bi pomogla u rekonstrukciji moralnih temelja politič kih sistema a ne bila tek legitimiraju a teorija,Macpherson postavlja jedino od središnjih pitanja suvremenepolitič ke znanosti: pitanje smisla i ciljeva istraživanja. Za mjegazadatak politič ke znanosti nije da razvija neku sistematsku

»pozitivnu« teoriju, a još manje da na bazi takve teorije akumulira spoznaje, ve u središtu njezina istraživanja mora sta jati pitanje »nastaju li neka sistematska teorija ili posebni uvidisa sviješ u o potrebi da se promisli politič ka filozofija adekvatna novim moralnim problemima koje donose promijene udruštvu«. Nastojanje da se kao najviši cilj vlastitog istraživanjapostavi rješavanje moralnih problema koji se pojavljuju s društvenim promjenama č ini Maophersonovu misao bitno praktič nom, ali i omogu uje da se kritič ki analiziraju ne samo teorijska

konzistentnost i utemeijenast Maophersonovih analiza nego injegovi praktič ni prijedlozi.2’

Istraživanje moralnih temelja i suvremenih problemademokracije Maopherson je vezao uz veliku tradiciju liberalnemisli. Istraživanje tradicije ima po njemu smisla samo ukolikonam »pomogne da uoč imo granice i mogu nosti velike tradicije primijenjene u našem vremenu«. Pritom ga je ta analizaliberalne tradicije uputila da razvija op u teoriju demokracije,unutar koje liberalna demokracija nije suština demokracije nego samo jedan od njezinih historijskih oblika.

U znanstvenom svijetu Macpherson postaje poznatobjavljivanjem briljantne studije Politička teorija posjedničkog

O1) C. B. Macpherso n rođen |e 1911. go din e u Toro ntu . God ine 1935. po stale predavač političke ekonomi|e na Sveučilištu u Torontu, gd|e I danas radi kao profesor političkih znanosti. Predavao je na mnogim sveučilištima u svi|etu. a od 1963. do 1964. bio |e preds|ednlk Kanadskog politološkog društva. Na|značo|nl|! su mu radovi: Democracy In Alberta (1953): Political Theory ol Possessive Individualism:

Hobbes to Locke (1962, u nas prevedeno 1981); The Future of Canadian Federalism (1964); The Real World ol Democracy (1966): Democratic Theory: Essays in Retrieval (1973); Life and Times ol Liberal Democracy (1977). Radovi 6u mu prevođeni na mnoge lezike. a zagrebački časopis iNaše teme« ob|avio |e u bro|u 7—8/1981, na str. 1233. n|egov ese| »Politička teori|a vlasništva« Iz kn|lge Democratic Theory.

2) Usp.: Mic hael A. Weins tein, »C. B. Macphers on: The Roots of Demo

cracy and Liberalism«, u zborniku Contemporary Political Philosophers. Methuen, London. 1976. st r. 252— 255.



X c. b. macphereon / po l i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

individualizma. Od svog objavljivanja (1962. g.) knjiga je samo

na engleskom jeziku izašla u osam izdanja. Uz to ona je prevedena i na sve znač ajnije jezike. Sada se pojavljuje i prednašim č itaocem.

Politička teorija posjedničkog individualizma pripadau one rijetke knjige koje mijenjaju »intelektualni pejzaž« vremena — ne samo stoga što donosi potpuno novu interpretaciju»dobro znanog« materijala, nego još više zato što je u analizipolitič ke teorije 17. stolje a afirmirala analitič ki postupak koji

je u najmanju ruku inspiriran Marxovom historijskomaterijalis-tič kom metodom. Ta se »inspiriranost« Marxovom materijalistič kom metodom može uoč iti kako u kategorija In om aparatukoji Macpherson rabi (centralne su njegove kategorije: rad,kapital, vlasništvo, najamni odnos, klase), tako i u nač inu njegove primjene. Nadalje, velika je vrlina ove knjige njena suvremenost. Ona nije samo akademsko razglabanje o »davno prošlome« nego i pokušaj da se mo i granice prošloga sagledajuu vlastitom vremenu. U tom su smislu sve kasnije Macpherso-

nove knjige samo nastava'k ovih analiza i demonstracija istogametodskog postupka koji je poduzet i u Političkoj teoriji po-sjedničkog individualizma. Polaze i od tog uvida, prikaz i kritiku Macphersonove pozicije pokušat emo izložiti uzimaju iu obzir ne samo Političku teoriju posjedničkog individualizma nego i druge njegove radove. Ovo i stoga što je Maophersono-vo djelo relativno nepoznato širem krugu jugoslavenskih č italaca.

U č asopisu New Statesman George Lichtheim napisao je slijede e zanimljive riječ i u povodu pojave Političke teorije posjedničkog individualizma: »Do pojave rada profesora Mac-phersona č inilo se nevjerojatnim da se može re i nešto radikalno novo o tako otrcanu predmetu. Neoč ekivano se dogodilo. ..« Da bismo bolje razumjeli zašto »neoč ekivano«, trebaupozoriti da se ve ina suvremenih liberalnih interpretacija temeljila na kritici Benthamova utilitarizma. Benthamova tvrdnjada č ovjek u svojim politič kim odnosima treba da bude samo

prorač unatelj vlastitih interesa smatrana je izopač avanjem temeljnih ranijih liberalnih uvida, osobito lokovske tradicije. Potim interpretacijama, da bi odgovorila na suvremene probleme,liberalna teorija mora u sebe vratiti č uvstvo moralne vrijednostipojedinca i njega udružiti sa č uvstvom moralne vrijednosti za jednice, dakle oživjeti č uvstva koja su bila prisutna u puritanskoj i Jokovskoj teoriji. Time bi se povratile »poželjne vrijednosti individualizma«, a otklonile njegove »pretjeranosti«. Mac-



XI sloven ravli / aspekti demokraci je u macphersonovoj pol i t ičkoj teori j i

pherson svojoj kritič ku diskusiju sa suvremenom liberalno-de-mokratskom teorijom poč inje upravo uvidom da »povratakLockeu« i liberalnom individualizmu 17. stolje a kao rješenjuza probleme našeg vremena krije u sebi veliku poteško u.Naime, taj »povratak« je pogrešan jer su teško e moderne li-beralno-demokratske teorije znatno dublje nego što se mislilo,ne tek u Benthamu, nego upravo u toj tzv. zašti enoj luci:politič kom individualizmu 17. stolje a.3’

Istražuju i politič ku teoriju 17- stolje a od Hobbesado Lockea Macpherson ustvrđ uje da se u korijenu te politič keteorije nalazi pretpostavka »posjednič kog individualizma«, koja je u kasnijoj liberalnoj tradiciji »prikrivena«. Određ enje togaposjednič kog individualizma u politič koj teoriji 17. stolje aMacpherson rezimira u slijede ih sedam osnovnih postavki:a) ono što č ovjeka č ini ljudskim jest sloboda od ovisnosti ovolji drugih; b) sloboda od volje drugih znač i slobodu od svihodnosa s drugima, izuzev onih odnosa u koje pojedinac ulazi

dobrovoljno ostvaruju i vlastite interese;4’ c) pojedinac je potpuni vlasnik svoje lič nosti i svojih sposobnosti, on ništane duguje društvu; pojedinac se tako ne smatra ni moralnomcjelinom ni dijelom ve e društvene cjeline nego vlasnikom vlastite lič nosti;5’ njegovo je vlasništvo upravo u toj njegovoj isključ ivoj kontroli nad svojom lič noš u i svojim sposobnostima;d) iako pojedinac ne može otuđ iti svoje cjelokupno vlasništvo,on može otuđ iti svoju radnu sposobnost; e) ljudsko društvoSač injava niz tržišnih odnosa u koje pojedinci stupaju kao

slobodni i isključ ivi vlasnici ostvaruju i vlastite interese; sloboda pojedinca tako je u posjedovanju, a ljudsko društvo jeskup tržištem povezanih pojedinaca privatnih vlasnika, iz č egaslijedi i politič ka konstitucija; f) budu i da je sloboda od voljedrugih ono što č ovjeka č ini ljudskim, sloboda svakog pojedincamože biti ogranič ena jedino takvim obavezama i zakonima kojisu nužni da osiguraju istu takvu slobodu i za druge; g) politič kodruštvo je time »ljudski izum« za zaštitu pojedinč eva vlasništvanad svojom lič noš u i dobrima, i prema tome i za održanjesređ enih odnosa u razmjeni izmeđ u pojedinaca.6’

3)

4)

5)

Usp. u ovoj knjizi na str. 2.

Ibid.. str. 229.

Ibid.. str. 2.

6) Ibid.. str. 230.



XII C. b. macpherson / po l i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

Macpherson tvrdi da tu pretpostavku posjednič kog in

dividualizma liberalni teoretič ari op enito nisu opazili zato štose u teorijama 17. stol'je a nije pojavljivala u ekspHc'rtnom obliku nego pomiješana s drugač ije eksplicitno formuliranim shva anjima. Zapravo, Macpherson pokazuje da su teoretič ari 17.stolje a i nesvjesno koristili neke pretpostavke, uključ uju i ihu niz različ itih sporednih argumenata, pored pretpostavki kojesu oni eksplicitno formulirali. Macphersonov metod tako ovisi0 identifikaciji nekih realnih ili pretpostavljenih nekonzistentno-sti u teorijskoj strukturi.7)

Otkrivanje te »posjednič ke« pretpostavke u »izvornojteoriji« omogu uje nam, tvrdi Macpherson, da utvrdimo u kojoj je mjeri perzistencija posjednič kog individualizma odgovornaza poteško e liberalno-demokratske teorije danas. Njegov glavni argument i jest baš u tome da je liberalna demokracija utemeljena na pretpostavci posjednič kog individualizma, a prisustvo te pretpostavke u velikoj je mjeri »odgovorno za teško eItberalno-demoikratske teorije u našem vremenu«. To navodiMaophersona da se upusti u analizu »realnog svijeta demokracije«. Iznosi tezu da se suvremena shva anja demokracijemeđ usobno razlikuje više u pitanjima sredstava nego u pitanjucilja — sva ona kao krajnji cilj promjena u društvu određ uju»osiguravanje uvjeta za potpun i slobodan razvoj bitnih ljudskih sposobnosti svim č lanovima društva«.8' Macpherson analizira i uspoređ uje liberalne demokracije s koncepcijama demokracije u zemljama u razvoju i s teorijom tzv. narodne de

mokracije u socijalistič kim zemljama.Analiziraju i različ ite teorije o politič kom ustrojstvu

društva u zemljama u razvoju, Macpherson smatra da im jezajednič ko to što svoja društva vide kao »besklasna« te stogazahtijevaju »op u volju« za ostvarenje nacionalnog jedinstva iekonomskog razvoja. Država se u tim teorijama »op e volje«ne promatra kao potrošač (što je sluč aj u liberalno-demokrat-skam modelu), nego se ona vidi kao dobar, racionalan proiz

vođ ač robe Ni investitor kapitala- No, iz toga slijedi da državau zemljama u razvoju, kao i svaki drugi investitor kapitala, nemože biti kontrolirana direktno, nego samo indirektno. Premdapokazuje da se o demokraciji ovdje može govoriti u vrlo specifič nom smislu. Macpherson se ne povodi za onim zapadnimautorima koji stvaraju potpuni jaz izmeđ u »slobodnog svijeta«1 »antidemokratskih režima« u zemljama »tre eg svijeta«. Štoviše, on tvrdi da, i pored bitnih razlika (po njemu npr. sistem



X II I S loven ravl i / aspekti demokraci je u macphersonovoj pol i t ičkoj teori j i

višepartijske demokracije niti je primjenljiv niti poželjan u timzemljama), demokratska doktrina u zemljama »tre eg svijeta«ima zajednič ko s liberaino-demokratskom to da vjeruje u »najvišu vrijednost dostojanstva i slobode ljudskog bi a«.91

»Narodne demokracije« po Macphersonovu mišljenjusuoč avaju se s problemom transformacije društva koje je dosad ponižavalo i ugnjetavalo ljudska bi a. Bit problema je utome što je historijska zbilja tih zemalja bila takva da ljudi koji

su bili ugnjetavani od svog društva mogu biti moralno obnovljeni tek ako se samo društvo promijeni, »a to zahtijeva politič ku mo «. Revolucionarnost tih režima jest u tome što se unjima politič ka mo upotrebljava u službi moralnih reformi.Stoga su ta društva demokratska u svojoj težnji za »jedna-koš u koja jedino može biti realizirana u društvu gdje nijednaklasa nije sposobna da dominira ili živi na rač un ostalih«.Macpherson primje uje da »narodne demokracije« nisu u užemsmislu demokratski konstituirane, ali sugerira da one to mogu

postati u uvjetima pune unutarpartijske demokracije, otvorenogpartijskog č lanstva i odbacivanja kulta žrtvovanja u č lanovapartije.101

Osim niza zanimljivih zapažanja i analiza o »narodnimdemokracijama« i o problemima demokratskog ustrojstva uzemljama »tre eg svijeta«, glavni predmet Macphersonove kritič ke analize jest liberalno-demokratski politič ki sistem i njegova ideologija u zapadnim društvima. On naznač ava da — historijski gledano — liberalna društva nisu od svog poč etkaimala demokratski oblik konstitucije politič ke vlasti. Liberalnadržava koja izrasta kao instrument zaštite interesa onih kojikontroliraju sredstva za proizvodnju doživljava svoiju transformaciju u demokratsku državu tek pod utjecajem sve ve egpritiska odozdo. No, s ulaskom narodnih masa u natjecateljskistranač ki sistem »liberalna država nije napustila svoju fundamentalnu prirodu«. Ona je i dalje ostala instrument privatnogvlasništva i time klasnog ugnjetavanja. Promjena se sastoji

O7) Ibid.. str. 8.

8) Isti, The Real World of Democracy. Oxford University Press, Oxford.1966. str. 36.

9) Ibid.. str. 29—35.

10) Ibid.. str. 19—22.



XIV c b m ocpher6on / po l i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idu al izma

samo u tome što je natjecateljski politič ki sistem otvoren svim

pojedincima »onakvima kakvi su oni stvoreni od strane tržišno-Hkonkurencijskog društva«.11’ Temelj suvremenoga kapitalistič kog društva i dalje je privatno vlasništvo, što znač i da je ve ina ljudi spriječ ena da slobodno i kreativno upotrebljava svojusnagu i vještinu. Moralni temelj takva stanja i izvor legitimi-raju ih teorija nalazi se, po Macphersanovu mišljenju, u po-sj ed n iokom i nd i vid ua I izmu.

Takva kritič ka analiza ipak ne spreč ava Macphersonada izvede zaključ ak kako zapadni svijet ima »posebno dobrusre u« stoga što se nije morao suoč iti s problemima obnoveljudi poniženih od nehumanog društva- Zapad je ipak bio sposoban »da plovi na liberalnim revolucijama 17. i 18. stolje a«.12’Upravo te č injenice otvaraju mogu nost, smatra Macpherson,da se suvremena zapadna društva razvijaju prema istinskislobodnim i demokratskim zajednicama u kajrma bi se svakompojedincu omogu ilo da potpuno razvija svoje ljudske sposob

nosti.U ovom je kontekstu veoma važno upozoriti na Mac

phersonovu analizu mo i i na njegovo razlikovanje »izroblji-vač ke mo i« i »razvojne mo i«. U toj analizi Maophenson, naime, pokazuje da je izrablijvaoka mo , č ija je suština u maksi-miranju pojedinč eve koristi na bazi privatnog vlasništva nadsredstvima za proizvodnju i zemljom, temelj posjednič kog individualizma i današnje liberalne demokracije. Nasuprot tome,

razvojna mo , č ija je bit u razvoju stvaralač kih sposobnostisvih č lanova zajednice, središnja je kategorija »netržišne teori je demokracije«. To razlikovanje pojmova mo i omogu ujeMaophersonu da naznač i i bitnu razliku izmeđ u svoje teorijedemokracije i tzv. empirijskih teorija demokracije (Schumpe-terove i Dahlove). Dok se u empirijskim teorijama kao osnovnapretpostavka demokracije uzima sistem tržišne ravnoteže aglavni se problem svodi na ostvarivanje »savršene procedure«u odvijanju pravila politič ke igre, Macpherson u svojoj teoriji

demokracije naglašava da demokracija ne znač i samo »jedanč ovjek — jedan glas« nego i to da svatko ima pravo i mogu nost da slobodno razvija svoju lič nost. Smisao demokracije je u tome da se svim pojedincima omogu i jednak pristupsredstvima za proizvodnju i time slobodno oblikovanje lič nostiu radu i životu. Uklanjanje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju kao izvora izrabljivač ke mo i preduvjet jerealizacije takva shva anja demokracije.



XV sloven ravli / aspekti demokraci je u macphersonovoj pol i t ičkoj teori j i

Tehnologijska revolucija i njome uzrokovane temeljnepromjene u ustrojstvu zapadnih društava stvaraju šansu dase sada dominantni tržišni koncept č ovjeka — č ija je bit umaksimiranju, korištenju i uve avanju vlastitih dobara — prevlada i zamijeni etič kim konceptom koji zahtijeva maksimira-nje stvaralač kih mo i i razvijanje temeljnih ljudskih sposobnosti pojedinca.13’ Taj etič ki koncept, koji je u liberalno-demo-kratjskoj teoriji razvijao John Stuart Mill (premda ne u č istomobliku, jer i Mili prihva a kapitalistič ko tržišno društvo), tek

danas ima stvarnu mogu nost ostvarenja.111 Budu i da je tajkoncept zadobio snagu i mjesto u suvremenim liberalno-de-mokratskim društvima tek pod pritiskom demokratskih zahtjeva radnič ke klase, ti zahtjevi — tvrdi Macpherson — ostaju idalje jedno od glavnih sredstava pritiska radi reformiranjadruštva i napuštanja vrednota kapitalistič kog tržišnog sustava.Sadržaj bi se takve reforme, po Macphersonu, sastojao u»velikoj redukciji sadašnjih socijalnih i ekonomskih nejedna-posti« te u uvođ enju oblika participativne demokracije. Nužna

je pretpostavka takve reforme — i tu Macpherson vidi smisaoi cilj svojih istraživanja — u revolucianiraoju »demokratskesvijesti« naroda koja e potiskivati vloda'jti u tržišnu sliku č ovjeka kao neogranič enog potrošač a15’

Odbacivanje tržišnog koncepta č ovjekove suštine, koliko god je tehnič ki mogu e, suoč ava se s nekoliko velikihteško a.18’ Jedna je od najve ih u slijede emu: »Tehnologijskarevolucija u zapadnim gaciijama, nastavi li se razvijati unutarsadašnje tržišne strukture i sadašnje ideologije, mogla bi imatineposredan utjecaj na jač anje slike o č ovjeku kao o neogranič enom potrošač u, č ine i potrošnju mnogo atraktivnijom. Kako god tehnologija bude uve avala proizvodnost, profitna proizvodnja e zahtijevati stvaranje novih želja i novih suma že-

O11) Ibid.. st r. 11.

12) Ibid.. st r. 20.

13) Isti. Democratic Theory. Oxford University Press, Oxford, 1073. str.

40—52 I 78—00.

14) Ibid.. str . 25— 37.

15) Isti. The Life and Times o f Liberal Democracy. Oxford University Press.Oxford. 1077. str. 00—101.

16) O tim teško ćama Macphers on na|u v|erl|lv l|e piše u ese|u »Problemi

netržišne teorije demokracije« u Democratic Theory, clt.. str. 30—70.



XVI C. b. macpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

I ja (. ..) . Budu i da e pove anje profita ovisiti o stvaranju sveve ih želja, direktori proizvodnih sistema težit e da uč ine svešto je u njihovoj mo i da uvjere zapadnog č ovjeka u sliku osebi kao bi u neogranič enih želja. Takva su nastojanja danasoč ita osobito u masovnim medijima. U tom sluč aju neposredane uč inak tehnologijske revolucije na Zapadu biti to da e ona

spriječ iti promjene u našoj ontologiji, kaje je inač e uč inila mogu ima i koje su, kako sam htio pokazati, nužne ako želimosač uvati barem neke vrijednosti liberalne demokracije.«17’ Pre

vladavanje tih teško a Maapherson oč ekuje od onih analizaliberalne demokracije koje e, pokazuju i njezine ogranič enostii naznač avaju i puteve njihova prevladavanja, izazvati promjene u svijesti ljudi koje mogu biti uporišta pritisaka u smjerudemokratskih promjena u konceptu demokracije i institucionalnom ustrojstvu tog koncepta. Vlastito djelo Macphersonshva a kao primjer tog tipa analiza.

U prethodnom smo dijelu ovog predgovora ukratko

upozorili na neke po našem mišljenju zanimljivije momenteu Maophersonovoj analizi problema suvremene demokracije.Budu i da ovaj tekst ne daje prostora za sustavniju kritikuMaophensonovnih teza, dovoljno e biti da upozorimo tek na jedan od mogu ih smjerova takve kritike. Č ini se da bi bilonajuputnije po i od metodič kog stava s kojim Macpherson operira u svojim radovima, tj- od identifikacije realnih ili pretpostavljenih nekonzistentnosti u teorijskoj strukturi.18’ Naime,moglo bi se, slič no onome što Macpherson č ini u analizi libe

ralne demokracije, pretpostaviti da je on u prikazanim radovima nastojao biti konzistentan ili (što se svodi na isto) da jebio konzistentan unutar granica svoje vizije. No, to ne znač ida pretpostavljamo da su sve ideje i zaključ ci koje je on izniokonzistentni. No. otkrivanje nekonzistentnosti u Maophersonovoj teoriji ne zahtijeva od nas da ih riješimo, nsgo da ob

jasnimo kako to da ih on nije uoč io- Cilj te metode bio bi dase otkriju usmjerenja i ogranič enja njegove vizije demokracije.191U tom emo smislu upozoriti ukratko samo na jednu od takvih

»nekonzistentnosti« i naznač iti mogu e »objašnjenje« za nju.

Na više mjesta u svojoj analizi Macpherson tvrdi dase opravdanje liberalne demokracije temelji na tome što onakao najviši cilj uspostavlja slobodan samorazvoj pojedinca.On isto tako pokazuje da se to opravdanje ne može utemeljitiu pojmu slobode kao posjedovanja. No, ako znamo da se poMacphersonu liberalna demokracija uvijek temeljila na libe-



XVII Slaven ravli / aspekti demokraci je u macphersonovoj pol i t ičkoj teori j i

ratnom društvu, kaje se može okarakterizirati pretpostavkomposjednič kog individualizma č iji je moralni defekt u tome štose zasniva na tržišno-posjedinič koj etici, a ne na etici stvaralač ke slobode, teško je iz Macphensonovih analiza uoč iti kakobi u liberalnim demokracijama »stvaralač ka sloboda« moglaistisnuti »slobodu kao posjedovanje«.

Macpherson tvrdi da p o t e š k o ć e suvremene liberalno--demokratske teorije proizlaze iz č injenice što ona nastavljaupotrebljavati pretpostavku posjednič kog individualizma i teori ju politič ke dužnosti pojedinaca koja je na temelju mje izgrađ ena, a ta teorija danas više ne korespondira s realitetomsuvremenog društva. Naime, temeljne postavke posjednič kogindividualizma (pojedinac je potpuni vlaesnik svoje lič nosti isvojih sposobnosti i njemu ništa ne dolazi od društva, a ljudsko društvo sač injava niz tržišnih odnosa u ko'je pojedinci ulaze kao slobodni i isključ ivi vlasnici, ostvaruju i vlastite interese) potpuno su korespondirale s realitetom tržišnog društva

sve do sredine 19. stolje a. Na temelju njih mogla je biti izgrađ ena i valjana teorija politič ke dužnosti pojedinca koja je poč ivala na dvama uvjetima: 1) u tržišnom društvu svi su sepojedinci međ usobno priznavali kao jednaki i slobodni, prihva aju i neminovnost zakona tržišta, 2) postojala je kohezija in teresa anih koji imaju pravo da odluč uju o konstituciji politič kevlasti jer su politič ka prava bila ogranič ena samo na posjednič ku klasu. Tržišno su društvo tako prihvatili svi pojedinci kao jedini mogu i okvir života, a odluč ivanje u sferi politič kog dru

štva proizlazilo je iz racionalne diskusije i uvjeravanja. No,od sredine 19. stolje a te pretpostavke više ne korespondirajusa strukturom tržišnog društva. Razvoj klasne svijesti radnikadovodi do postavljanja alternative postoje em tržišnom društvui time ruše č injenicu prihva anja tržišnih odnosa od svih pojedinaca. a politič ki pokret te klase doveo je do proširenja politič kih prava i na »nevlasnike« i time do uklanjanja kohezijemeđ u onima, koji posjeduju politič ka prava. Dilema liberalno--demokrateke teorije je u tome što ta teorija ne može ni odba

citi a ni zadržati pretpostavku posjednič kog individualizma: akoO17) Ibid.. str. 38.

18) Ova| |e metodič ki napu tak izložen u ovo| kn|lzi. usp. na str. 6.

18) Usporedi zanlm l|lve naznake u spom enutom radu M. A. Welns telna.str. 267—271.



XVIII c b m acpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

je odbaci, i sama e postati nerealna, jer je ta pretpostavka

još »faktič ki toč na« za današnje tržišno društvo. No, ako jezadrži, ni'je više kadra da na njoj utemelji zadovoljavaju uteoriju politič ke dužnosti poijedinca, jer — kao što je pokazano — teorija koja je bila djelotvorna do sredine 19. stolje aviše ne korespondira sa suvremenim realitetom. Stoga je. smatra Macpherson, potrebna ne samo promjena teorije i sistemavrijednosti, nego i promjena I i be ral no-demokratskog društva injegovih politič kih institucija.

Maophersonova analiza posjednič kog Individualizmatako konsekventno vodi postavljanju pitanja radikalne transformacije zapadnih društava- Tu, pak, i nastaju stvarne poteško e.

Macpherson, naime, smatra da nepromjenjivost liberalne demokracije ovisi o ekspanziji kapitalistič ke ekonomijekoja »obe avaju i« obilje prigušuje klasne konflikte. Oč ekivalobi se da on iz tog stanovišta izvede zaključ ak da po njemu

nužne temeljite promjene liberalno-demokratskih društava mogu izrasti samo iz kriznih procesa u funkcioniranju kapitalistič kog ekonomskog sistema koji bi pospješili razvoj klasnesvijesti i time otvorili mogu nost za takve promjene. Suprotnotome, Macpherson tvrdi da se potrebne promjene liberalnedemokracije mogu ostvariti samo promijenaama u svijesti ljudi,što e rezultirati odbacivanjem zapadne slike č ovjeka kao neogranič enog potrošač a.

Ta se nekonzistentnoSt u Macphersonovoj teoriji demokracije pokazuje još oč itijom kada se prisjetimo njegovihrazmišljanja o »narodnim demokracijama«. Suština je problema»narodnih demokracija«, po Maophersonu, u tame što je historijska zbilja tih društava bila da su ljudi bili ponižavani iugnjetavani od vlastitog nehumanog društva. Njegov je zaključ ak: Da bi se izvršila moralna obnova ljudi, potrebno jepromijeniti društvo, a to »zahtijeva politič ku mo «. S drugestrane, kada analizira liberalne demokracije — premda u ana

lizi pokazuje da su one sve do dana današnjeg utemeljene naslobodi kao posjedovanju, na izrabljivač koj, a ne na razvojnoj mo i, klasnim nejednakostima, da su onemogu avale ljudeda slobodno i kreativno razvijaju svoje ljudske sposobnosti,da u njima vlada otuđ enje u radu i životu i manipulacija željama, da država nije izmijenila svoju klasnu prirodu, da je. jednom riječ ju, nužna moralna obnova ljudi ugnjetavanih odnehumanog društva — Maophenson ipak tvrdi da su liberalne



XIX sloven rovll / aspekti demokraci je u macphersonovoj pol i t ičkoj teori j i

demokracije Zapada imale »posebno dobru sre u« što se, zarazliku od narodnih demokracija, nisu morale suoč iti s problemom moralne obnove ljudi poniženih od nehumanog društva.Dok tako opravdava revolucionarno osvajanje vlasti i upotrebupolitič ke mo i radi mijenjanja nehumanog društva kada su upitanju narodne demokracije. Macpherson tu istu konzekvencuizbjegava kad su u pitanju liberalne demokracije Zapada.

Macpherson tako nije povukao logič ne konzekvencije iz

svojih vlastitih pretpostavki i analiza. Zato, uza svu zanimljivostnjegovih analiza, prijedlozi koji su na temelju njih »koncipirani« predstavljaju svojevrstan moralizam. Taj moralizam upozorava da se objašnjenje Macphersanovih nekonzistentnostimora tražiti u tome što pretpostavke koje on eksplicitno formulira nisu jedine koje upotrebljava u analizi. Identificiranje tih»drugih« pretpostavki može predstavljati nužnu polaznu toč kuu kritici Macphersonove teorije demokracije.201

Macphersonova dijagnoza slabosti liberalne demokracije Zapada pokazuje oštroumna i zanimljivog mislioca. No.u pitanjima prijelaza u netržišno orijentiranu demokraciju Macpherson ne nudi zadovoljavaju e odgovore. Unatoč tome mislimo da naznač ene slabosti u njegovu koncipiranju nove demokratske teorije ne treba da vode zanemarivanju njegovihanaliza, nego, dapač e, poticanju daljnjeg razmišljanja o šansama demokratskog socijalizma na Zapadu. Ako se Macpher-sonu prizna barem to da je u svojim analizama problem demokracije postavio na svjež i originalan nač in, njegovo e djelodobiti zasluženo priznanje.

Slaven Ravlić 0

O20) Walt er Euchner u uvodu n|emočkog pri |evoda Macpherson ove kn|lge

Democratic Theory (ob|avl|ene u izdon|u C. H. Beck. MOnchen, 1977) Iznio |e niz zanimljivih zapažan|a o odnosu Marxa I Macphersona. On tvrdi da. metodološki gledano. Macpherson Ima daleko više dodirnih točaka s Weberom negoli 8 Marxom.



I uvod

1. korijeni Ifberalno-demokratske teorije

+ Posljednjih godina mnogo se pisalo o tome kako jeteško na i č vrstu teorijsku osnovu liberalno-demokratske države. Budu i da ta teško a još postoji, č ini se da bi valjaloispitati ne leži li ona možda toliko u kori|enima liberalne tradicije koliko i u kasnijem razvoju. S pravom možemo smatratida su korijeni takvog ispitivanja u politič koj teoriji i praksi engleskog 17. stolje a. Tada su se, za dugotrajnih borbi u parlamentu, građ anskog rata, niza republikanskih eksperimenata,restauracije monarhije i konač ne konstitucionalne revolucije,razvila sva nač ela koja su kasnije postala osnovom liberalnedemokracije, premda, u to vrijeme, ne sva jednako uspješno.Jasno je da je u suštini politič ke borbe i teorijskih opravdanjabila nova vjera u vrijednosti i prava pojedinca.

I kad se individualizam 17. stolje a osuđ ivao stoga što

je potkopao tradiciju krš anskog prirodnog zakona, i kad muse aplaudiralo stoga što je otvorio nove perspektive slobodi iprogresu, njegova se znač ajnost ne dovodi u pitanje. Ne sumnjanitko u to da je individualizam bio znač ajna karakteristika č itave kasnije liberalne tradicije. Individualizam kao temeljna teorijska pozicija poč inje barem još od Hobbesa. lako njegove zaključ ke jedva možemo nazvati liberalnima, njegovi postulati subili u velikoj mjeri individualistič ki. Odbacuju i tradicionalnekoncepcije društva, prirode i prirodnog zakona, izveo je po

litič ka prava i obveze iz interesa i volje pojedinaca. Individualizam druge vrste: onaj koji naglašava jednaku moralnu vrijednost svakog ljudskog bi a, bio je jasna osnova puritanskogpolitič kog mišljenja. A individualizam ima ogromno, premdadvosmisleno, mjesto u Lockeovoj politič koj teoriji. Sve te teorije bile su usko povezane s borbom za liberalniju državu.Puritanske teorije, a međ u njima i Lookeova, bile su joj glavnoopravdanje, č ak i utilitaristič ka doktrina, za koju se č inilo da jenadišla puritanske teorije u 18. i 19. stolje u, u osnovi je samonova formulacija individualistič kih nač ela razrađ enih u 17. stolje u: Bentham je gradio na Hobbesu.

Ne može se oč ekivati da fundamentalna politič ka nač ela 17. stolje a budu sasvim dostatna izmijenjenom i složeni jem svijetu 20. stolje a. Ali, može se oč ekivati da se na njima još može graditi, kad bi bila tako č vrsta kao što se č ini da jesu,to jest, kad bi odgovarala, kao što se č ini do odgovaraju.



2 c. b. macpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

potrebama, aspiracijama i sposobnostima modernog č ovjeka.

Ta se oč ekivanja nisu ispunila. Temelji su se raspukli i poljuljali. Ako ne treba da se napuste, onda ih treba popraviti.

Koje e vrste biti fundamentalni popravak — to moraovisiti o dijagnozi slabosti. Dijagnoza nije nedostajalo. Sve odnapada Johna Stuarta Milla na Benthamov utilitarizam, koji je do tada postao utjelovljenje politič kog individualizma, slabostliberalnog individualizma se, manje ili više, poistove ivala sBenthamovom usko sebič nom, usko racionalistič kom verzijom

liberalnog individualizma. Benthamovska pretpostavka da je č ovjek kalkulator vlastitih interesa i da ga treba kao takvog tretira ti te da je time o prirodi č ovjeka kao politič kog bi a svereč eno, smatra se iskrivljavanjem temeljnih liberalnih uvida ranije tradicije.

Po toj dijagnozi, bilo je potrebno vratiti osje aj moralnevrijednosti pojedinca i ponovo ga kombinirati s osje ajem moralne vrijednosti zajednice, što je u stanovitoj mjeri bilo prisutno i u puritanskoj i u Lockeovoj teoriji. Na taj nač in, moglibismo se nadati vra anju onome što se č ini poželjnim vrijednostima individualizma, uz odbacivanje njegovih krajnosti. Svibrojni pokušaji da se to uč ini, nakon Milla, od idealizma T. H.Greena do mnogih vrsta modernog pluralizma, zapali su u takoozbiljne poteško e da bi valjalo preispitati dijagnozu.

Ova studija je pokušaj da se to uč ini. Ona ukazujena to da problemi suvremene liberalno-demokratske teorije ležedublje nego što se mislilo, da |e prvotni individualizam 17. stolje a sadržavao centralnu teško u, koja je u njegovoj posjednič koj kvaliteti. Njegova posjednič ka kvaliteta nađ ena je u koncepciji pojedinca kojem je suštinsko to da je vlasnik svojeosobe ili sposobnosti i koji za to društvu ne duguje ništa. Napojedinca se nije gledalo ni kao na moralnu cjelinu, niti kaona dio ve e društvene cjeline, nego kao na vlasnika sebe samoga. Odnos imanja, koji je za sve više ljudi postajao kritič no

znač ajan odnos određ uju i njihovu stvarnu slobodu i njihovestvarne izglede da ostvare svoje prave mogu nosti, pripisivaose prirodi pojedinca. Mislilo se da je pojedinac slobodan onoliko koliko posjeduje svoju osobu i sposobnosti. Suština ljudskosti je u slobodi od ovisnosti o volji drugih i sloboda je funkcija vlasništva. Društvo ostaje mnoštvo jednakih, slobodnih po

jedinaca koji se odnose jedni spram drugih kao posjednici svo jih sposobnosti i onoga što su postigli njihovim korištenjem.



3 uvod

Društvo se sastoji od odnosa razmjene izmeđ u posjednika. Politič ko društvo postaje sredstvo srač unato za zaštitu tog vlasništva i oč uvanje uređ enih odnosa razmjene.

Ne može se re i da su svi pojmovi 17. stolje a — slobode, prava, dužnosti, pravde — potpuno izvedeni iz pojmavlasništva, ali se može pokazati da je on snažno utjecao nanjihovo oblikovanje. Vidjet emo da posjednič ke pretpostavkene nalazimo samo u dvjema glavnim sistematskim teorijamapolitič kih obveza (Hobbesovoj i Lockeovoj) nego i tamo gdje bismo mogli najmanje oč ekivati — u teorijama radikalnih levelerai nižem plemstvu sklonog Harringtona. Tvrdit u da su upravoove pretpostavke, koje suštinski odgovaraju stvarnim odnosima u tržišnom društvu, u 17. stolje u dale snagu liberalnojteoriji, ali da su postale izvor njene slabosti u 19. stolje u, kada je razvitak tržišnog društva uništio stanovite preduvjete za izvođ enje liberalne teorije iz posjednič kih pretpostavki. Društvose pak tako dobro prilagodilo tim pretpostavkama da ih nemožemo napustiti. One još nisu napuštene, a ne mogu ni bitidok prevladavaju tržišni odnosi. Kada budemo vidjeli kako suduboko one usađ ene u izvornoj teoriji, shvatit emo njihovuustrajnost; kada budemo priznali njihovu ustrajnost, mo i emorazmatrati koliko je ona uzrokom teško ama liberalno-demo-kratske teorije našeg vremena.

2. problemi Interpretacije

0 Društvene pretpostavke č iju sam važnost za politič kuteoriju 17. stolje a pokušao dokazati, nisu op enito jasno shva ene i zato im, vjerujem, nije pridana dovoljna važnost. Budu ida se ve ina njih javlja u teorijama kao mješavina nesigurnihpretpostavki o č injenici i pretpostavki o pravu, one pokazujutendenciju da izmič u pozornosti i filozofijskih i historijskih kritič ara. A te društvene pretpostavke lako se mogu previdjeti ilipotcijeniti jer ponekad nisu eksplicitne ili do kraja formuliraneu samim teorijama. Iz toga proizlazi op eniti problem interpre

tacije. Re i da je neki teoretič ar propustio da potpuno jasnoiznese neke od svojih pretpostavki, to, naravno, znač i mislitida se koristio još nekim pretpostavkama uz one koje je ekspli-cite formulirao. To mišljenje se ne može sasvim pouzdano dokazati. Ne može se dokazati samo tako da se pokaže kakosu neke neiskazane pretpostavke logič ki nužne (kao što to



4 c. b. mocpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

obič no jesu) kako bi dovele do zaključ aka teorije; trebalo bi ta

kođ er pretpostaviti da je taj teoretič ar bio strogo logič ki mislilac. Ta pretpostavka, međ utim, nije mudra. Dok politič ki teoretič ari zaista pokušavaju uvjeriti svoje č itaoce nekim razumnim argumentom, zahtjevi politič kog uvjeravanja i logike nisuuvijek jednaki. Osim toga, mislilac iz prošlog stolje a moždanije imao iste pojmove o logici koje mi imamo.

Ali, iako se mogu nost da se teoretič ar koristio i nekim drugim pretpostavkama osim onih koje je eksplicite for

mulirao ne može sigurno dokazati, ona je ipak prilič no velika.Bilo bi iznenađ uju e kad bi politič ki teoretič ari baš uvijek jasnoiskazivali sve svoje premise. Dva mogu a razloga zbog kojihto ne č ine prilič no su oč evidna.

Prvo, kad se pisac sa sigurnoš u oslanja na to danjegovi č itaoci podrazumijevaju neke od njegovih pretpostavki,on ne smatra potrebnim da ih detaljno iznosi, a mi koji nedijelimo te pretpostavke smatramo da je trebalo da ih izloži

kako bi njegovo razlaganje bilo potpuno. Na primjer, u 17. stolje u op a je pretpostavka bila da je radnič ka klasa zasebnaklasa koja se jedva, ako i uop e, držala dijelom građ anskogdruštva. Tu pretpostavku ne bismo smjeli pripisati teoretič aru17. stolje a samo na osnovu toga što bez nje ne može bitinjegova zaključ ka. Jer mogu e je na i neke druge pretpostavkeiz kojih bi uslijedio njegov zaključ ak i da ta druga pretpostavkabude prilič no nametnuta. Ali kada jedna pretpostavka bude prilič no nametnuta. Ali kada jedna pretpostavka zadovoljava ova

dva uvjeta: a) da je dovoljno op a da je pisac mogao biti siguran da je č itaocima poznata i b) da popunjava prazninu unjegovu obrazlaganju, a ktomu je autor spomin|e ili koristi unekom drugom kontekstu, mogu nost da je koristio tu pretpostavku a cijelom obrazlaganju suviše je veili'ka da bismo je mogliprevidjeti. Više nas može zavarati ako je zanemarimo nego ako je prihvatimo. Zamijetit emo nekoliko sluč ajeva kada se pretpostavke koje su za neku teoriju vrlo bitne spominju samoovlaš, kao da su jedva vrijedne spomena1’ ili su sluč ajno navedene u toku neke rasprave o neč em drugom.2’

Drugi je razlog teoretič areva propusta da jasno izložineku pretpostavku č injenica da je on možda nije potpuno svjestan. Bilo bi zaista č udno kad mislilac ponekad ne bi unio usvoje premise neke op e pretpostavke o prirodi č ovjeka ili društva. koje su formirane ve time što živi u društvu u kojem živi.a da pri tom nije potpuno svjestan da to č ini. Nitko ne formu



5 uvod

lira sve što mu je na umu; malo ih je koji formuliraju sve što sekasnije pokaže relevantnim za njihove probleme. Ono štoostavljaju neizreč eno može ipak prožimati njihovo mišljenje.Mogu nost prisustva takvih implicitnih pretpostavki ne bi smjelaprevidjeti. Ne bi se smjele pripisivati samo na temelju toga štose č ini da su logič ki nužne za autorovo izlaganje. Ali kad takvepretpostavke doista osmišljavaju raspravu (daju više smisla nego kad ih ne bi bilo) i ktomu su kao što sada možemo vidjeti,mogle proizi i izravno iz mislioč eva iskustva vlastitog društva,

kada su, štoviše, uč estalo implicirane u raznim njegovim raspravama3*, vjerojatnost da se koristio takvim pretpostavkamadovoljno nas ovlaš uje da ih prihvatimo.

Naravno, postoji stanoviti rizik kada u autorovu djelupodrazumijevamo pretpostavke koje on nije jasno izrekao. Skolikom god sigurnoš u nagađ ali da je podrazumijevao nekepretpostavke, ili da ih se držao a toga nije bio svjestan, nemožemo biti sigurni da smo ih ispravno razumjeli. Ali manje

je riskantno pokušati nego ih zaobilaziti iz principa. Prihvatimoli samo one pretpostavke koje zadovoljavaju upravo spomenuto testiranje, možemo se barem nadati da emo izbje i i suvišeč esto nesvjesno pripisivanje vlastitih pretpostavki, neprimjerenih autoru iz prošlih stolje a.

Osim dva ve spomenuta, mogu postojati i drugi razlozi zbog kojih mislilac nije jasno izrekao sve pretpostavkekojima se koristi. Neke od njih namjerno je zatajio ili prikrio,zbog bojazni da ne uvrijedi č itaoce koje je želio pridobiti za

svoje zaključ ke ili zbog straha od proganjanja. Baviti se politič kom teorijom u 17. stolje u bilo je opasno zanimanje. Č ak ikad nije sam bio u opasnosti, oprezni teoretič ar koji je dosegaointelektualnu poziciju koja je znač ila odluč ni raskid s prihva enom tradicijom, vjerojatno je mislio da je potrebna neka izlikada pridobije č itaoce. Takvim su objašnjenjima sve skloniji mlađ iznanstvenici, naroč ito kad obrazlažu konfuznosti u Lockeovoj

O1) Npr. pretpo stavk a levelera da su sluge s pravom lskl|u čenl iz prava

glasa (dal|e u tekstu str. 104) l Lockeova pretpostavka da |e rad mog 6luge mo|rod (u tekstu, str. 206 i dal|e).

2) Npr. Lockeova pretpo stavk a da |e siro mašno radništ vo nesposobno zaracionalnu obvezu (u tekstu str. 194).

3) Npr. Harring ton ova pretp ost avka do tržišni odnosi prevlad ava|u u n|egovudruštvu ko je vodi niže plem stvo [gentr y] (u teks tu , str. 150— 155) I Lock eove dvl |e protur|ečne koncepcije društva (u tekstu str. 209).



6 c . b . macphe rson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

teoriji.4’ Mogu nost, a u Lockeovu sluč aju vjerojatnost, da su u

stanovitoj mjeri pretpostavke zatajivane, ne može se zanemariti.Ali meni se č ini, č ak i u Lockeovu sluč aju, da hipoteza o zatajivanju ne može objasniti sve što bi trebalo da objasni, da je to nedostatna alternativa hipotezi da su neke društvenepretpostavke ostale nedovoljno izražene ili implicitne, zbog jednog od razloga koje sam naveo.

Na kraju, može se dati op enita napomena o pitanjulogič ke konzistentnosti u politič kim teorijama. Moja je pola-

zišna toč ka u svakoj od studija koje slijede neka stvarnaili pretpostavljena nedosljednost u teorijskoj strukturi. Smatrao sam plodnom hipotezu da je svaki od mislilaca imao nam jeru biti dosljedan, ili što dolazi na isto, biti dosljedan u granicama svoje vizije. Ali, valja napomenuti da je ovo daleko odhipoteze da je svaka od tih teorija dosljedna, kada je pravilnoshvatimo. Ponekad, doista, konač ni je rezultat pokazao da onošto se č ini kao nedosljednost zapravo nije nedosljednost kaduzmemo u obzir neku implicitnu ili nedovoljno izreč enu pretpostavku koju su do tada previđ ali ili joj nisu pridavali dovoljnovažnosti. Ali ishod je č eš e pokazao da je teorija u nekim vidovima sasvim nekonzistentna: č ak (ili osobito tada) kada jenjezinim implicitnim premisama pridana puna važnost. Onošto analiza tada postiže nije razrješenje logič kih nedosljednosti, ve objašnjenje kako ih teoretič ar nije bio svjestan.

Pitanje dosljednosti je u svakom sluč aju sekundarno.Hipoteza o namjeravanoj dosljednosti nije ništa više od korisnog pristupa. Kada se u istoj reč enici zauzimaju proturječ nastajališta (na primjer, u jednoj izjavi levelera stoji da budu ida sve osobe imaju jednako pravo glasa na izborima, stogapravo glasa treba dati svim ljudima osim slugama i prosjacima,5’ uzimamo si pravo da pitamo može li bilo koja pretpostavkakoju je pisac imao na umu objasniti takve izjave i ne bi bilopametno ne potražiti dokaze da postoje takve pretpostavke.Hipoteza da je mislilac bio dosljedan u granicama svoje vizije

nije toliko korisna kao nač in razrješenja nedosljednosti kolikokao putokaz smjera i granica njegove vizije, koju je tada mogu eodrediti pomo u drugog materijala.

O4) Npr . Leo Strau ss . Natura l R ight and H is tory (Chicago, 1953). str. 206—

— 11, 246— 7; R. L. Co x, Locke on War and Peace (Oxford. 1960). o čemu se ras

pravila dal|e u tekstu, na str. 169. bllfeška 9; bll|eška R. str. 267.

5) John Harris , The Grand Deslgne, cit irano dalje u tekstu, str. 106.



II hobbes: p olit ičk a obv eza tržiš ta

1. filozofija I polit ička teorija

t Hobbesa se op enito s pravom smatra najtežim engleskim politič kim teoretič arem; teškim ne zato što ga je teškorazumjeti, nego zato što je njegova doktrina otprve tako jasna,obuhvatna i tako nedopadljiva. Njegovi postulati o prirodi č ov jeka nisu laskavi, njegovi su politič ki zaključ ci neliberalni, anjegova logika, č ini se, odrič e nam bilo kakav izlaz. Ali kolikogod ta teorija bila jasna u usporedbi s ve inom ostalih teorija,njezina neuobič ajena širina i dubina ostavljaju je otvorenomza raznovrsne kritike, č esto su je napadali s teološkog, filozofijskog i pragmatič ko-politič kog stanovišta. Ipak, preživjela je i to, zasjavši još ve im sjajem- Ostavši jakom i trajno fascinantnom i nakon izravnih napada, bila je interpretirana i re-interpretirana, a u naše je vrijeme č ak i u cijelosti rekonstruirana.

Moglo bi se uč initi da se više ništa vrijedno ne možere i. Ipak, ni najprihva enije i najutjecajnije interpretacije nezadovoljavaju sve zahtjeve. Ve ina njih nastavila je razbivši onošto je Hobbes prikazao kao monolitnu strukturu. Ponekad se toč inilo da bi se diskreditirala cijela teorija, ali č eš e da bi senjezin supstancijalni dio spasio od onoga što je smatrano fatalnim slabostima ostalih dijelova. Ali, ma koliko puta je toč injeno s Hobbesovom teorijom, rezultati su bili neuvjerljivi, ipitanje je da li je to unaprijedilo razumijevanje njegove teorije.

Prvi klin zabijen je izmeđ u Hobbesova filozofijskog materijalizma i njegove politič ke teorije. Neki od najpoznatijihprouč avatelja Hobbesa smatraju da njegova politič ka teorijane proizlazi iz njegova materijalizma ili da je na nju znatnoutjecala njegova koncepcija znanosti; to stanovište doseglo jekulminaciju u utjecajnoj studiji koju je 1936. godine objavioStrauss.1’ Međ utim, takva interpretacija uop e nije zahtijevalaekstenzivniju reviziju Hobbesove politič ke teorije. Jer, premda je Hobbes govorio o mogu nosti dedukcije svojih psihološkihprincipa (odakle proizlazi i njegova politič ka teorija) iz geometrijskih i fizič kih prvih principa materije i kretanja2’, on u stvari nije

O1) G. C. Rober tson. Hobbee (1886); John Laird, Hobbes (1934); Leo Strauss. The Political Philosophy ol Hobbes. Its Basis and Genesis (Oxford, 1036).

2) Elements ol Philosophy (English Works, ur. Molesworth. I. 74).



8 c. b. macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

ni pokušao izvesti takvu dedukciju. Istakao je da psihološki prin

cipi iz kojih se može deducirati politič ka znanost ne moraju isami biti deducirani iz zakona kretanja materije, nego da sedo njih može do i izravno samo promatranjem, i tom se metodom koristio.3’ Odatle proizlazi da, ako i ostavimo postraniHobbesov materijalizam, time ne potkopavamo nužno njegovupolitič ku teoriju, pemda u tvrditi4’ da politič ka teorija zahtijevamaterijalizam zbog drugog razloga.

Nedavno je zabijen i novi klin — ovaj put izmeđ u Hob-

besovih psiholoških principa i njegove politič ke teorije — i to je imalo mnogo dalekosežniju posljedicu, zahtijevaju i zapravorekonstrukciju politič ke teorije. To novo gleditše iznio je 1938.godine5’ A. E. Taylor. Dokazivao je da Hobbesova teorija politič ke obveze nije imala logič ki nužnu vezu s njegovim tvrdnjama o psihološkoj prirodi č ovjeka. To je gledište bilo vrlo širokoprihva eno. Otkad je objavljeno, istaknuti prouč avatelji Hob-besa pokušavali su iz Hobbesovih spisa konstruirati teoriju kojubi mogli smatrati logič ki koherentnom i koja bi odgovarala onome što je Hobbes uistinu mislio. Da bi to postigli, morali suostaviti postrani Hobbesove tvrdnje da je izvodio politič ku teoriju iz svojih pretpostavki o ljudskoj prirodi6’, i prona i u njeganeku drugu osnovu za teoriju politič ke obveze.

Nakon razoružavaju e primjedbe da bismo smjeli oč ekivati da Hobbesovo moralno mišljenje, koje je strano pojmovima bilo kojeg pisca 17. stolje a, bude koherentno, te da tukoherentnost ne bismo smjeli pokušavati stvoriti izluč ivanjemneke konzistentne doktrine iz njegovih spisa, kao jedan od takvih pogrešnih pokušaja Oakeshott odbacuje teoriju politič keobveze u smislu vlastitog interesa, te nudi interpretaciju kojae dati »onoliko koherentno gledište koliko je konzistentno sa

svime što je Hobbes doista napisao«.7’ A to je da je Hobbesovapolitič ka obveza mješavina fizič ke obveze (pokoravanje superiornoj sili suverena), racionalne obveze koja spreč ava č ovjekada želi neki nač in za koji može racionalno spoznati da bi mu

njegove posljedice mogle biti štetne (što se bazira na vlastitominteresu), i moralne obveze koja se stvara voljnim č inom opu-nomo enja suverena i sastoji se u poslušnosti zapovijedima o-punomo enog suverena (što se ne bazira na vlastitom interesu).8’

Taj stupanj koherentnosti nije zadovoljio ostale znanstvenike. Warrender, koji takođ er misli da Hobbesova teorija politič ke obveze nije dovoljno bazirana na vlastitom interesu poje



9 hobbes: politič ka obveza tržišta

dinca, odbacuje Oakeshottove prijekore i konstruira iz Hobbesavrlo koherentnu teoriju obveze u kojoj je politič ka obveza moralna obveza i nije izvedena iz postulata o ljudskoj prirodi, negoiz volje ili zapovijedi božje, ili iz suštine prirodnog zakona kojiima vlastit autoritet.9’ Ostali kritič ari nisu bili zadovoljni tomkonstrukcijom; ve njeno savršenstvo I temeljitost u razvijanjuimplikacija Taylorove teze doveli su do toga da je cijela tezadovedena u pitanje.10'

Odbacimo li, međ utim, Taylorovu tezu i vratimo se tradicionalnom gledištu da je svoju teoriju politič ke obveze Hobbesizveo iz postulata o ljudskoj prirodi, za koju je smatrao da jesama po sebi jasna svakom pažljivom promatrač u, ponovo sesuoč avamo sa starim teško ama koje je Taylorova teza uspjelazaobi i ili riješiti. Osobito su zamjetljive dvije teško e.

Prvo, Hobbesova teorija ljudske prirode č inila se takoneprihvatljivom, barem kao univerzalna teorija kakvom ju jeHobbes smatrao, da se č inilo da politič ka teorija, ako se ne može od nje odvojiti, nije vrijedna ozbiljnog razmatranja; ipak, politič ka teorija i dalje proganja Hobbesove kritič are kao teorijavrijedna ozbiljnog razmatranja. Hobbesovu teoriju o ljudskoj prirodi zaista je teško prihvatiti u cijelosti. Bez obzira na to štoona lako može izazvati jako emotivno odbijanje i tako smjestabiti odbač ena, može se odbaciti i na raznim razumskim osnovama. Može se smatrati da je njen mehanič ki materijalizam neodrživ. Možemo je odbaciti i empirijski: ako je teorija o ljudskojprirodi bila valjana, tada su (pretpostavimo li da je Hobbesova

03) Ibid.. str. 73. 74; usporedi Leviathan. Uvod.

4) Vidi dal|e u tekst u, str. 65— 66.

5) A. E. Taylo r. The Ethical Doctrine ot Hobbes. »Philo sop hy«. XI II (1B38)

3) Rudiments. Ep. Ded .. st r. 5 I Uvod. st r. 11. 13; Elements of Lav/. Ep.Ded.. str. VII I poglavl|e 1. odio 1; Leviathan. Sažetak I Zakl|u čak . str. 554. Za

detal|e o ta tri d|ela I korištenim lzdan|lma vidi bll|ešku A. str. 259.

7) M. Oakesho tt. Uvod n|egovo Izdanja Levlathana. (Oxfo rd . 1947). str.

LVIIl.

8) Op. clt.. Str. LIX— LXI.

9) Howard Warrend er. The Political Philosophy ol Hobbes (Oxford. 1957),1 Poli t ical Studies. VIII 1 (Feb. 1960), 48—57. Usporedi s bll|eškom D. str. 260.

10) Naročit o djelom Stu arta M. Bro wna. Jr .. Hobbes: The Taylor Thesis.

• Philo sophical Review«. L XVIII 3 (July 1959).



10 C. b. macp herson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

dedukcija dobra, kao što takvi kritič ari op enito slobodno pret

postavljaju) njegovi politič ki zaključ ci morali biti prihvatljivi ljudima za koje je i o kojima je pisao. Međ utim, oni zapravo nikadnisu bili prihva eni, vjerojatno zato što se Hobbesova teorijao ljudskoj prirodi smatra neodrživom (zbog ovog ili onog razloga). Međ utim, njegova smjelost kao mislioca izaziva divljenje,a za njegove zaključ ke se s nelagodom osje a da imaju prilič nusnagu, te se traži neka druga osnova za njegove zaključ ke o politič ko j obvezi. Ali ne bi trebalo da nas divlejnje prema Hobbesukao misliocu odvede tako daleko.

Pokazat u da možemo riješiti tu teško u ne odlaze iu krajnost — ne odbacuju i Hobbesovu teoriju o ljudskoj prirodi ili negiraju i njezino suštinsko mjesto u njegovu deduk-tivnom sistemu. Kada njegovu teoriju ljudske prirode shvatimokao odraz njegova shva anja ponašanja ljudi u specifič noj vrstidruštva, postat e nam jasno zašto je Hobbes mislio da e njegove postavke o ljudskoj prirodi, kad ih on iznese »sređ eno i jasno« biti same po sebi razumljive svim njegovim suvremenim

poštenim promatrač ima. Takođ er možemo vidjeti da se njegovetvrdnje, premda nisu univerzalno valjane, više približavaju valjanosti i u njegovo i u naše doba nego što to priznaju oni kojiuvijek moraju imati sve ili ništa i koji stoga odbacuju sve što sene može dokazati kao univerzalno valjano. Takođ er nije teškopokazati zašto njegove tvrdnje, usprkos njihovoj toč nosti i ade-kvatnosti, nisu bile prihvatljive njegovim suvremenicima.11’ Ukratko, kada Hobbesove univerzalne zahtjeve reduciramo na historijsku mjeru, tada nema potrebe da razdvajamo njegovu teoriju ljudske prirode od njegove politič ke teorije da bismo spasili tu drugu i smatra se da obje teorije imaju specifič nu historijsku valjanost i da su konzistentne jedna spram druge.

Druga teško a u vezi s tradicionalnim gledištem jest tošto ono prikazuje kako je Hobbes poč inio ono što se sada naziva teškom logič kom pogreškom, naime, da je pokušao deducirati moralnu obvezu iz empirijskih postulata č injenice. Srž njegove teorije o ljudskoj prirodi bez sumnje je niz postulata pret

postavljene č injenice. A politič ka teorija je, dakako, prezentirana kao moralna obveza. Ako je trebalo da politič ka teorijabude stroga dedukcija iz teorije ljudske prirode, Hobbes je optužen zato što je zaključ ivao o onome što bi trebalo biti iz onogašto jest; optužen zato što se sada smatra da je logič ki neispravno izvoditi trebalo bi iz jest. Da bismo Hobbesa spasili izte pozicije, č inilo se da treba odvojiti njegovu teoriju obvezeod njegove teorije ljudske prirode i na i neku drugu osnovu za



1 1 hobbes: polit ič ka obveza tržišta

teoriju obveze, ili negirati da je ona (kao što je mislio Hobbes)prije moralna negoli samo razborita teorija obveze.

Ali ovdje, jednako kao i kod prve teško e, historijskogledanje na Hobbesovu misao može nam pokazati da nije potrebno i i u takve krajnosti. Zašto bismo Hobbesu nametali post-hobbesovske logič ke kriterije? To ipak moramo uč initi želimo lise uvjeriti do koje je mjere njegova politič ka teorija logič ki ispravna i može li se na njoj i danas prikladno graditi. Ali i samo

pravilo da se obveza ne može izvesti iz č injenice historijski jesporno. Pokazat u12) da, kada se Hobbesovim historijski uvjetovanim premisama da adekvatno priznanje, ima razloga da mislimo da je Hobbes »probio« nekoliko slojeva filozofske konfuznosti i pogodio odnos izmeđ u č injenice i obveze koji ima jednako dobar, ili još i bolji, logič ki temelj nego moderno pravilo. Dokazivat u da mu je prodorna vizija vlastitogdruštva omogu ila da uč ini filozofski skok koji, zbog zahtjevakoje je društvo tada imalo spram politič ke filozofije, nije uč i

njen i koji je ubrzo zaboravljen. Ovdje, bez anticipiranja argumenata, samo treba re i da u svjetlu teško a za koje smo vidjeli da su povezane s naturanjem post-hobbesovskih logič kihzahtjeva Hobbesu, postoji prima facie sluč aj da se obratimodruštvenim i historijskim razmatranjima kad se suoč avamo sproblemima Hobbesove logič ke konzistencije ili adekvatnosti.

Možda e nam netko re i da su logič ka i historijska istraživanja autonomna i da nikakva historijska interpretacija, ma

koliko bila prihvatljiva, ne može utjecati na pitanje teorijskekonzistencije i logič ke adekvatnosti. Sasvim je toč no da se nemože oč ekivati da e neka historijska evidencija ili nagađ anje oautorovim motivima ili idiosinkrazijama pridonijeti prosudbi logič ke adekvatnosti njegova sistema; premda nas č ak i ta vrstahistorijskog istraživanja, koja skre e pažnju na svrhu i publikuza koju je pisao, može sač uvati od toga da u njegovu radu tražimo odgovore koje on sam nije tražio. Međ utim, historijska interpretacija koju imam na umu nije zaokupljena motivima. Onahistorijski razmatra vjerojatni sadržaj neizreč enih ili nejasnihpretpostavki koje su sadržane ili nužno implicirane u samoj teoriji. Ne vidim razloga da to razmatranje ograđ ujem od filozofijskog ispitivanja. Posljednjih godina je zaista sve oštrijom po-

O11) Vidi dal |e, od |el|ak 5b.

12) Dal |e, od |el|ak 4e I 5a.



1 2 c . b . mocpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

stajala podjela rada izmeđ u filozofa i politič kih teoretič ara, na

roč ito otkako su se filozofi posvetili lingvistič koj analizi. To jeišlo dotle da je, kad je posrijedi Hobbes, najsposobniji autormorao ozbiljno predložiti da su historijska razmatranja o utvrđ ivanju Hobbesova znač enja — »problem kako je nastala Hobbesova teorija ili kako je treba objašnjavati« odvojena od »primarnog pitanja što njegova teorija jest«.13’ Ali. nazvati to primarnim pitanjem, znač i postaviti pitanje. Jednako je tako mogu e da se ne može utvrditi što teorija jest, bez historijskih ilogič kih nagađ anja o Hobbesovim nejasnim ili neizreč enim pretpostavkama. U svakom sluč aju, č ini se da je vrijedno ispitatimože li jedno izravno logič ko i historijsko ispitivanje baciti drugač iju svjetlost na Hobbesovu teoriju i iznijeti njene suštinskedijelove koji su ostali u sjeni prevladavaju ih logič kih analiza.

U ispitivanju koje slijedi poč et u s pretpostavkomda je Hobbes pokušavao uč initi ono što kaže da je č inio — izvesti politič ku obvezu iz pretpostavljenih ili promatranjem ustanovljenih č injenica o ljudskoj prirodi. Umjesto da njegovu teo

riju odmah ispitam post-hobbesovskim testom logič ke konzis-tentnosti njegovih trebalo bi i jest, i da zatim iz njegovih spisapokušam konstruirati teoriju koja e zadovoljiti testove, ili um jesto da ga isprič am time što se nijedan mislilac 17. stolje ane bi smio podvr i takvim testovima i da se zatim koliko god je to mogu e založim za njega kao mislioca hendikepiranog filozofijskim nedostacima njegova doba, privremeno ostavljam postrani pitanje tih testova i prelazim izravno na društveni sadr

žaj nekih njegovih pretpostavki.U drugom odjeljku pokazujem da izvođ enje nužnog ponašanja ljudi jednih prema drugima, iz č ovjekove fiziološke prirode. iz č ega slijedi potreba za suverenom, nije jednostavna dedukcija fizioloških postulata, kako se to č esto smatra, nego daodgovara samo stanovitu modelu društva. Vjerujem da se Hob-besovo razmatranje č ovjeka od fiziološkog do društvenog kretanja vidi nejasnije nego što bi se moglo vidjeti jer se obič nosmatra da ono kulminira u hipotetič kom prirodnom stanju, koje

ni samo nije jasno shva eno. Zbog toga u se u nastavku pokušati usredotoč iti na razmatranje prirodnog stanja, prvo takošto u pokazati da se radi o društvenom a ne prirodnom č ovjeku; a zatim u pokazati da to ni u kojem sluč aju nije vrhunac izvođ enja ponašanja ljudi jednih spram drugih iz fiziologije, nego da je Hobbes, prije nego što je upotrijebio hipotezuo prirodnom stanju, razvio teoriju nužnih odnosa u društvu (ko ja je poslije, u varijacijama, ponovljena u hipotezi o prirodnom




stanju). Zatim pokazujem da njegova teorija nužnih odnosa udruštvu zahtijeva pretpostavku stanovite vrsti društva. Pitanjekad je ve u svom izvođ enju socijalnog kretanja č ovjeka iz fiziološkog uključ io nužne socijalne pretpostavke manje je važno odpitanja kojoj vrsti društva odgovara socijalno kretanje do kojegon stiže? Međ utim, oba su pitanja vrijedna razmatranja. Prvopitanje dopušta više od jednog odgovora, ovisno o tome kakotko tumač i neke od možda nekonzistentnih tvrdnji o tome što je urođ eno a što steč eno u ljudskoj prirodi. Ta je teško a opa-

žena i dani su razlozi zbog kojih se jedno tumač enje pretpostavlja drugome. Pokazano je da drugo pitanje dopušta samo jedan odgovor bilo kojem tumač enju odlomaka relevantnih zaprvo pitanje.

Pokazavši tako da Hobbesova teorija društvenog kretanja zahtijeva pretpostavku određ ene vrsti društva, u tre emodjeljku, da bih preciznije pokazao kakva se vrsta društva zahtijeva, ispitujem neke modele društva. Dokazujem da je Hobbesviše ili manje svjesno konstruirao takav model i da je taj mo

del doista u velikoj mjeri odgovarao engleskom društvu 17. stolje a. Shva anje Hobbesovih društvenih pretpostavki i konzek-ventne cjelovitosti njegove dedukcije o ljudskoj potrebi za suverenom, samo po sebi ne otklanja pitanje da li je politič ka obveza, č iju je nužnost Hobbes tako pokazao, prava moralna obveza ili samo korisna i razborita obveza, ali ono svakako topitanje sagledava iz drugač ije perspektive.

Zatim, u č etvrtom odjeljku, govorim da se u smisluHobbesovih pretpostavki njegovu izvođ enju obaveze iz č injenice mora priznati logič ka valjanost i iznenađ uju a neobič nost.Raspravlja se o tome da je zbog pretpostavki o prirodi društva(koje je vidio kao niz konkurentskih odnosa izmeđ u prirodnoodvojenih i nezavisno samo-pokretnih pojedinaca, bez prirodnogreda subordinacije) mogao izvesti moralnu obvezu iz pretpostavljenih č injenica ne unose i hijerarhijske moralne vrednote ili te-leoloska nač ela; da je njegov materijalizam bio integralni dio tededukcije, i da dedukcija obveze izravno iz pretpostavljenih č injenica o prirodi č ovjeka i o nužnim odnosima međ u ljudima ni

je nelogič na u principu, nego da zahtijeva uvjete koji prijeHobbesa nisu bili jasno ispunjeni.

U petom odjeljku, na temelju ponovnog razmatranjaHobbesove originalnosti i razloga zbog kojih je njegova dok-

O13) Warrend er, op. c/t ., str. V III— IX.



14 c b m acpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

trina bila tako op enito neprihvatljiva, zaključ ujem da je nje

gova zabluda mnogo manja nego što se mislilo i da njegovateorija ima mnogo ve u važnost za moderno društvo nego štose to obič no priznaje.

2. ljudska priroda I prirodno stanje

a) apstrahiranje od društva

0 Oni koji tradicionalno pristupaju Hobbesu, č esto kažuili podrazumijevaju da su njegove psihološke tvrdnje o č ovjekukao takvom, č ovjeku potpuno apstrahiranom od društva i date tvrdnje sadrže sve što je potrebno za zaključ ak o nužnostipostojanja suverene države. Ali postoji pretjerano pojednostavljenje tog gledišta. Ako pod njegovim psihološkim tvrdnjama podrazumijevamo tvrdnje o osjetilima, mašti, pam enju, razumu,željama i odbojnosti kojima Hobbes opisuje ljudsko bi e kaosistem samopokretne, samovođ ene materije u kretanju (tj. tvrdnje kojima Hobbes poč inje raspravu u Leviathanu, i za koje semože re i da su o č ovjeku kao takvom, potpuno apstrahiranomod društva), tada Hobbesove psihološke tvrdnje ne sadrže sve

što je potrebno za zaključ ivanje o potrebi suverene države. Akopak s druge strane, u psihološke tvrdnje uključ imo i Hobbesove izjave o nužnom ponašanju ljudi jednih prema drugima ubilo kojem društvu (naime, da svi ljudi žele što više mo i naddrugim ljudima), ili njegove slič ne izjave o njihovu ponašanju uhipotetič nom odsustvu bilo kojeg društva (tj. u prirodnom stanju), tada psihološke tvrdnje doista sadrže sve što je potrebnoza deduktivan zaključ ak o nužnosti suverena, ali to nisu tvrdnje o »ljudskoj životinji« kao takvoj; trebalo je pridodati i neke

pretpostavke o ljudskom ponašanju u civiliziranom društvu. Može i i od sveop e borbe za mo ili od prirodnog stanja do nužnosti postojanja suverena bez daljih pretpostavki, ali se ne može po i od č ovjeka kao mehanič kog sistema do sveop e borbeza mo , ili do prirodnog stanja, bez daljnjih pretpostavki. A daljnje pretpostavke su, tvrdit u, održive jedino kad su posrijediodnosi koji prevladavaju međ u ljudima u određ enoj vrsti društva, iako ih je Hobbes držao univerzalno valjanima. Takvo gle



15 hobbes: politič ko obveza tržišta

danje na Hobbesa nije uobič ajeno i stoga zahtijeva daljnje ob jašnjenje.

Razvijat u ga u dva pravca. Najprije u pokazati (uodjeljku 2, b) da se Hobbesovo prirodno stanje ili »prirodni uv jeti č ovječ anstva« ne odnose na »prirodnog« č ovjeka nasuprotciviliziranome, ve na ljude č ije su želje specifič no civilizirane;da je prirodno stanje hipotetič ki uvjet u kojem su ljudi takvi kakvi su sada, č ija je priroda formirana življenjem u civiliziranomdruštvu i da bi se oni nužno sukobili kad ne bi bilo op e mo ikoja ih sve uspijeva držati u strahu. Dokazi za to mogu se na iu Hobbesovu opisu prirodnog stanja.

Drugo, ispitat u (u odjeljku 2, c) lanac dedukcije odpoč etka i pokazati da psihološka analiza koja poč inje (ili seč ini da poč inje) kao analiza prirode č ovjeka potpuno apstrahiranog od društva, uskoro postaje analiza č ovjeka u utvrđ enimdruštvenim odnosima; da treba stvoriti stanovite pretpostavkeo društvu da bismo utvrdili da svi ljudi u društvu traže što vi

še mo i nad drugima (a č ak i da utvrdimo ponašanje ljudi uhipotetič kom prirodnom stanju), i da se odatle utvrdi nužnostza suverenom; i, u tre em odjeljku, da su nužne pretpostavkeo društvu valjane jedino za specifič nu vrst društva.

b) prirodno stanje

U sve tri Hobbesove konstrukcije njegove politič ke teorije14’

korak koji neposredno prethodi demonstriranju potrebe za suverenom koji može držati u strahu svaki individuum jest prirodno stanje ili prirodni uvjeti č ovječ anstva. Prirodno stanje označ uje nač in na koji bi se ljudi, takvi kakvi jesu, nužno ponašalikad ne bi bilo autoriteta koji name u zakon ili ugovor. Budu i dasu ljudi prirodno pohlepni i promišljeni (što je u Elemen-tima i Leviathanu izloženo u poč etnim poglavljima, a što se uRudimentima izlaže u kratkoj analizi ljudskog ponašanja u suvremenom društvu), oni bi se nužno ponašali na taj nač in kad bi

se prisila zakona i prisila ugovora potpuno odstranile. To bi ponašanje neminovno bilo neprestana borba svakog č ovjeka sasvakim č ovjekom, borba za mo nad drugima. Hobbesova po-enta je, naravno, u tome da pokaže da bi to stanje nužno osu jetilo svaku ljudsku želju za »udobnim životom« i za izbjegava-

O14) Vidi bil ješ ku A. etr. 259.



1 6 c b m acp herso n / pol i t ička teor l fa pos jedničkog Ind iv idual izma

njem nasilne smrti, i da bi stoga trebalo da svaki razumni

č ovjek uč ini sve što se može da se č uva toga stanja, a sač uvate se samo ako svi ljudi priznaju apsolutnu suverenu mo .

Hobbesovo prirodno stanje, ikao što se to op enitoshva a, logič ka je, a ne historijska hipoteza. To je »zaključ akizveden iz strasti«; on opisuje »kakav bi bio nač in života kadne bi bilo op e mo i da je se plaši«.15’ Hobbes nije tvrdio da jepostoje a nesavršena suverena država nastala sporazumnomeđ u ljudima koji su prije bili u stvarno prirodnom stanju. Da

pač e, vjerovao je da prirodno stanje nije nikad op enito prevladavalo u cijelome svijetu (iako je mislio da nešto blisko tomepostoji međ u »divljim ljudima u mnogim mjestima Amerike«)16’i bilo mu je jasno da ve ina postoje ih suverenih država nijenastala ugovorom, nego osvajanjem (»rijetko gdje na svijetupostoji vlast č iji se zač eci mogu po savjesti opravdati«)17’. Nijetvrdio ni to da se savršena ili potpuno suverena država možeuspostaviti samo sporazumom međ u ljudima koji su bili u stvarnom prirodnom stanju. On to nije mogao tvrditi jer je svrhanjegova pisanja bila da nagovori ljude koji su tada živjeli unesavršenim suverenim državama (to jest, po definiciji, ne uprirodnom stanju) da priznaju potpunu obvezu vladaru i da setako dovedu u savršenu suverenu državu. Ono što je mogaotvrditi, i što je tvrdio, bilo je slijede e: da bi ljudi mogli imatipotpuno suverenu državu, moraju se ponašati kao da su sporazumno izašli iz prirodno stanja.

Potrebna suverena mo može nastati na jedan od ova

dva nač ina: da jedan č ovjek ili skupina ljudi osvoji i pokori stanovnike (suverenitet steč en preuzimanjem), ili da se ljudi sporazume međ usobnim ugovorom da prenesu sve svoje prirodne mo i na nekog č ovjeka ili grupu ljudi (suverenitet putem instituci je).10’ Nije bitno na koji je nač in suverenitet uspostavljen ako suga priznali svi građ ani. Bilo je dovoljno da priznaju faktičnog vladara ili vladaju e tijelo i potpuno mu se pokore kao što bi mu, logič no, bili pokorni da su dobrovoljno na suverena prenijeli prirodna prava koja bi imali u hipotetič nom prirodnom stanju. Drugim

riječ ima, potrebno je samo da se vladaju kao da su svoja prirodna prava prenijeli na suverena kojeg su mogli uspostavitimeđ usobnom pogodbom da su živjeli u prirodnom stanju.

Kada Hobbes zaključ uje o nužnim pravima suverenai obvezama podanika, smatra da je prikladno govoriti o pogodbikao o dogovoru koji je zapravo bio ili koji e biti uč injen u određ enom trenutku. Time izbjegava da svoje tvrdnje nepres




tano izražava kondicionalom. Umjesto da neprekidno govori»da su ljudi nač inili takvu pogodbu, iz toga bi slijedilo da ...«,on je u stanju u cijelom 18. poglavlju Leviathana govoriti: »zato jer su se dogovorili, slijedi da ...« . Ipak, prije nego što to č ini,oprezan je i kaže da u stvari nije potrebno nač initi takav dogovor da bi se uspostavila potrebna suverena mo . Suveren koji je to postao putem preuzimanja ima ista prava (a njegovi podanici iste obaveze) kao i suveren putem institucije.

Hobbesovo prirodno stanje je, dakle, logič ka hipoteza.Op enito se smatra č injenicom da je prirodno stanje logič ka ane historijska hipoteza, i ona bi ovdje jedva zahtijevala pozornost da ponekad, oč ito, nije dovodila do pogrešnog zaključ ka,č ini se da se č esto sa sigurnoš u pretpostavlja da prirodno stanje, budu i da nije historijska hipoteza, mora biti logič ka hipoteza do koje se došlo zanemaruju i potpuno karakteristike ko-,e je č ovjek historijski stekao. Ako nije riječ o prvobitnom č ov jeku, mora da je bio posrijedi prirodni č ovjek nasuprot civiliziranome. Ali, to ne proizlazi iz toga. Za Hobbesa je prirodno stanje logič ki primaran uvjet uspostavljanja savršenoga (tj. potpuno suverenog) građ anskog društva; iz prirodnog stanja zaključ io je da ljudi treba da priznaju savršeno suverenu državu um jesto nesavršeno suverenih država koje su tada imali. Stoga jemogao nastaviti na temelju svog shva anja historijski steč ene ljudske prirode u postoje im građ anskim društvima da bidobio svoje zaključ ke o prirodnom stanju. Njegovo »zaključ ivanje izvedeno iz strasti« moglo se izvesti iz strasti postoje ihljudi, strasti nastalih civliziranim življenjem. Njegovi zaključ cisu tako nastali. Za njega je prirodno stanje ponašanje koje bidanašnji ljudi, ljudi koji žive u civiliziranim društvima i imaju želje civiliziranih ljudi, ostvarili kad bi se odstranile sve zakonskei ugovorene prisile (tj. č ak i sadašnje nesavršene prinude). Dabi dobio prirodno stanje, Hobbes je odbacio zakon ali ne i društveno steč eno ponašanje i želje ljudi.

Mislim da je razlog zbog kojeg se to tako č esto predviđ a u tome što |e Hobbesov model društva, koji je razvio prije ne-

O15) Leviathan. po glav l|e 13, str. 07. (Vidi I naš prl| evod: Tom as Hobz. Levi

latan il i materila. oblik I vlast države crkvene i građanske. Kultura. Beograd 1961).

16) I bid.

17) Leviathan. Sažetak I Zaklj uč ak, etr. 551.

18) Leviathan, poglavlje 1. str. 132.



1 8 c. b. macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

go što je uveo hipotetič ko prirodno stanje, i sam gotovo isto

tako fragmentaran kao i prirodno stanje. Njegov model društvasadržavao je slič nu konkurentsku borbu svakog č ovjeka zc monad ostalima, iako u okvirima zakona i reda. Ponašanje ljudi uHobbesovu modelu društva191 jest, da tako kažem, tako antiso-cijalno da, kada se prenese u hipotetič ko prirodno stanje, lakose može pogrešno shvatiti da se radi o iskazu o ponašanju nedruštvenih ljudi. Ali to je iskaz o ponašanju društvenih, civiliziranih ljudi. Da je tako. može se vidjeti na više nač ina.

Najoč itija indikacija, premda sama po sebi ne i presudna, jest to da Hobbes nudi kao potvrdu »prirodne« tendenciječ ovjeka č injenicu da ljudi nasilno prisvajaju i uništavaju jedandrugoga, ponašanje koje se može zapaziti u postoje em građ anskom društvu.

»Nekim ljudima, koji ova pitanja nisu dobro procijenili,možda e se uč initi č udnim da priroda tako [tj. kao u prirodnomstanju] može razjediniti ljude i uč initi ih spremnima da napa

daju i uništavaju jedni druge, pa e možda, ne vjeruju i ovimzaključ cima izvedenima iz strasti, poželjeti da im se to potvrdiprimjerima. Neka zato promatraju sami sebe kad krenu na putpa se naoružaju i žele imati dobru pratnju; kad pođ u na spavanje, pa zaključ avaju vrata; kad č ak u vlastitoj ku i zaključ avajuškrinje. I sve to č ine premda znaju da postoje zakoni i naoružani č uvari reda, koji bi osvetili svako nedjelo. Kakvo mišljenjeoni imaju o sugrađ anima kad jašu naoružani ili kad zaključ avaju vrata, a kakvo o svojoj djeci i slugama kad zaključ avaju

škrinje?«201I ponovno, neposredno nakon što kaže da prirodno sta

nje nikada nije op enito postojalo:

»U svakom sluč aju, možemo vidjeti kakav bi bio nač inživota kad ne bi bilo op e mo i koje bi se ljudi plašili. To se može vidjeti po tome kako nač in života ljudi koji su živjeli pod mirnodopskom vladavinom degenerira za građ anskog rata.«211

»Prirodno« ponašanje ljudi, ponašanje kojemu ih nužnovode njihove strasti, može se vidjeti u ponašanju civiliziranihljudi koji se, žive i pod građ anskom vladom nađ u u građ anskomratu. A razlog da to prepoznatljivo ponašanje civiliziranih ljudipotvrđ uje »zaključ ak izveden iz strasti« jest taj da je zaključ akbio izveden iz strasti civiliziranih ljudi.

Odluč uju i dokaz da je prirodno stanje iskaz o ponašanju do kojeg bi došli osobito civilizirani ljudi, č ak i kad bi



19 hobbes: po litič ka obveza tržišta

sadašnja nesavršena vlada bila otklonjena, jest to da se do potpuno prirodnog stanja došlo sukcesivnim stupnjevima apstrakcije od civiliziranog društva. To se č esto ispuštalo iz vida. Hobbesova slika potpunog prirodnog stanja je sasvim jasna negacija civiliziranog društva: nema industrije, kultiviranja zemlje,navigacije, udobnih građ evina, umjetnosti, pisma, nema društva,a »ljudski život je usamljenč ki, siromašan, neugodan, brutalani kratak«. Ta je slika tako impresivna da lako možemo zaboraviti kako Hobbes pokazuje njenu nužnost. On je izvodi iz želje

ljudi koji su civilizirani u tome što ne žele samo živjeti negožele živjeti dobro i udobno. Od »tri glavna uzroka sukoba« kojeHobbes nalazi u »č ovjekovoj prirodi« koji bi svi zajedno doveliljude do brutalnog prirodnog stanja kad ne bi bilo mo i koja biih sve držala u strahu, prva dva — konkurencija i nepovjerenje

— posljedica su ljudske želje za dobrim životom.

Onaj koji e »saditi, sijati, graditi ili imati prikladno boravište«22’ mora oč ekivati da e ga napasti i opljač kati oni koji

žele uživati plodove njegova rada (što je suština »konkurencije«koju Hobbes vidi u prirodnom stanju). Uživalac takve obrađ enezemlje i udobnih građ evina jest taj koji postaje strašljiv i plah imora težiti da se osigura pokoravanjem što je mogu e ve egbroja svojih potencijalnih napadač a, to jest, mora težiti da »silom ili lukavstvom ovlada ljudima, koliko god više može, takodugo dok ne vidi ni jednu drugu silu dovoljno jaku da ga ugrozi«. č ak i č ovjek »kojem bi inač e bilo drago da živi mirno, ugranicama skromnosti« mora pove ati svoju mo napadaju i

druge ako želi imati mogu nosti da se odupre njihovoj invaziji.Ukratko, stvar zbog koje bi konkurencija i plahost doveli do rata svih protiv sviju jest pitanje obrađ ene zemlje i »prikladnih boravišta«.

č ak i tre i uzrok sukoba (koji Hobbes naziva č astohlepljem) tipič niji je za ljude koji su stekli svoju skalu vrijednosti žive i u civiliziranom društvu, nego za »prirodne« ljude, tako da

16) Vidi dal |e. od |el|ak 2c I 3.

20) Leviathan. p og lavl |e 13. str. 97; usporedi s Rudiments. Predgovor, str. 11.

21) Leviathan. p og lav l|e 13. st r. 97—98.

22) Leviathan, pog lavlj e 13. str. 95.



2 0 C. b. mocpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

» .. . svaki č ovjek želi da ga njegov ortak cijeni jednako

kao što on cijeni samoga sebe i na svaki znak prezira ili pot-cjenjivanja prirodno nastoji, koliko god se usudi (što kod ljudikod kojih nema op e mo i da ih drži u miru ide dovoljno daleko da jedan drugoga mogu uništiti), da od onih što ga omalovažavaju iznudi priznavanje ve e vrijednosti time što e im nanijeti štetu, a od ostalih time što ta nanesena šteta treba poslužiti kao primjer.«23’

Sva tri uzroka sukoba prikazani su kao č inioci kojidjeluju u bilo kojem obliku društva, ali postaju destruktivni samo onda kada ne postoji op a mo da ih drži pod kontrolom.Daleko od toga da konkurencija, nepovjerenje i ponos karakteriziraju samo surovo prirodno stanje; to su faktori u postoje em građ anskom društvu koji bi pretvorili građ ansko društvo uto surovo stanje kad ne bi postojala op a mo . Konkurencija,nepovjerenje i č astohleplje su »prirodne« dispozicije ljudi ugrađ anskom društvu. »Prirodno« za Hobbesa nije suprotno od

društvenog ili građ anskog. »Prirodno stanje č ovječ anstva« zauzima cijelo poglavlje u Leviathanu u kojem Hobbes ide od postoje ih dispozicija ljudi do surovog stanja. Prirodno stanje jesada u ljudima, a ne odvojeno u nekom udaljenom prostoru ilivremenu.

Da se pojam »prirodno stanje« nije tako snažno ukorijenio u literaturi o Hobbesu, pomoglo bi nam kad bismo ga sasvim odbacili i držali se nekog drugog pojma, kao što je »pri

rodni uvjeti č ovječ anstva«, što je lakše uoč iti kao nešto što jeu ljudima. Sam Hobbes je rijetko upotrebljavao pojam »prirodno stanje«. U Elementima je njegovo poglavlje naslovljeno »Opoložaju ljudi u samoj prirodi.«24’ Ono poč inje iskazom da esada, budu i da je prethodno opisao sve ljudske prirodne mo iduha i tijela, »razmatrati u kakvo nas je stanje sigurnosti ovakvanaša priroda smjestila«, i potom opisuje »prirodni« položaj ljudiu svim okolnostima, tj. njihovu prirodnu jednakost, taštinu i želje, ne upotrebljavaju i nikakav poseban izraz za to stanje. Za

tim pokazuje da bi to, nužno dovelo do surovog stanja kad nebi bilo op e mo i i da bi opisao taj položaj upotrebljava izraz»ratno stanje«. Slič no tome, u Leviathanu upotrebljava izraz»prirodni položaj č ovječ anstva« kao naslov poglavlja; započ inje raspravu o prirodnom položaju ljudi u svim okolnostima(njihovoj prirodnoj jednakosti, konkurenciji, nepovjerenju i taštini) i »u prirodi č ovjeka« nalazi tri uzroka sukoba, ne koriste inikakav poseban izraz za takvo stanje; zatim pokazuje da. ako




ljudi nemaju nikakvu op u mo iznad sebe. moraju biti u surovim uvjetima koje on naziva »vremenom ili stanjem rata«.

U obje ove izvedbe u kojima izbjegava termin »prirodnostanje«, a naroč ito u Leviathanu, mogu e je razlikovati prirodne uvjete ljudi (tj. uvjete u kojima ljudi zbog svoje prirode jesu.ili su skloni biti, u svim sluč ajevima, u građ anskom društvu iliizvan njega) od stanja rata (koje bi se dogodilo kad ne bi biloop e mo i), ili koje doista uslijeđ uje kad odstranimo hipotezom

op u mo . Međ utim, u Rudimentima, gdje on doista upotrebljava izraz »prirodno stanje«25’, on ga koristi ne č ine i tu distinkciju,za opisivanje oba položaja. I stoga što se ta distinkcija gubi.hipotetič ni karakter stanja rata (koji je zadržan, premda ovisnoo sluč aju, u Elementima i Leviathanu) gubi se u Rudimentima, gdje se za prirodno stanje, poistove eno sa stanjem rata. kažeda je bilo »prirodno stanje ljudi prije nego što su ušli u društvo«.26’

Ipak, ne može biti sumnje da je u Rudimentima, kao iu dvama drugim djelima prirodno stanje logič ka apstrakcija izvedena iz ponašanja ljudi u civiliziranom društvu. Doista, uRudimentima je još jasnije nego u drugim dvjema raspravamada je Hobbes došao do »prirodnih« sklonosti ljudi gledaju iupravo ispod površine svog društva, i da je prirodno stanje dvo-stepena logič ka apstrakcija u kojoj su ljudske prirodne sklonosti najprije odvojene od svog građ anskog okvira a zatim dovedene do svog logič kog zaključ ka u stanje rata. Jer Rudimen-ti, ispustivši cijelu fizio-psihološku analizu č ovjeka kao sustava

matarje u kretanju, poč inju briljantnim rašč lanjivanjem ljudskogponašanja u suvremenom društvu koje razotkriva »prirodne«sklonosti ljudi i stiže direktno do dedukcije da bi, kad ne bi bilosuverena, stanje rata bilo nužan ishod.

»Kako i zbog č ega se ljudi sastaju, najbolje emo saznati promatraju i što č ine kad se sastanu. Jer ako se sastanuzbog trgovine, jasno je da svaki č ovjek gleda svoj posao, a nesvoga bližnjega; ako obavlja neku uslugu, zač et e se stanovito

O23) Ibid.. str . 95—96.

24) Elementa, prvi dio, pogl. 14; naslov na str. XV.

25) Rudimenta. Predgovor, str. 13. pogl. 1. od|el|ok 4. 10. 15: usporedi 8 pogl. 8. od|el|ak 1.

26) Ibid.. odjeljak 12; usporedi s odjeljkom 13.



2 2 c . b . macpherson / pol i t i čka teor i /a pos jedničkog ind iv idua l izma

tržišno prijateljstvo koje u sebi ima više zavisti nego prave lju

bavi, i dok ponekad može do i do stvaranja klika, dobra volja27’nikada se ne može razviti. Ako se sastaju radi zabave i duševnerazonode, svaki č ovjek želi sebi najviše ugoditi onim stvarimakoje izazivaju smijeh, č ime on može (u skladu s prirodom onoga što je smiješno), u usporedbi s nedostacima i slabostimadrugog č ovjeka, bolje pro i u vlastitim oč ima; i premda to ponekad može biti nedužno i bez vrijeđ anja, ipak se pokazuje daoni nisu toliko oduševljeni društvom koliko svojim ispraznimč astohlepljem. Ali, najve im dijelom, na skupovima te vrste vri jeđ amo one koji su odsutni; preispituje se, sudi i osuđ uje č itavnjihov život, ono što č ine i govore; vrlo se rijetko događ a dase prekori netko tko je prisutan i nije glup onaj koji pri odlaskuuvijek želi oti i posljednji- I to su doista pravi užici druženjana koje nas navodi priroda, to jest, one strasti koje su svojstvene svim stvorenjima. . . . Svi ljudi koji su malo izbliže razmatrali ljudske poslove, iz iskustva sasvim jasno znaju da svislobodni skupovi nastaju ili zbog obostranog siromaštva, ili

zbog taštine, a kad se stranke nađ u, nastoje da izvuku ili nekukorist ili da za sobom ostave taj isti euSo iapE iv , dojam poštovanja i č asti kod onoga s kim su razgovarali. To se isto može dokuč iti razumom i iz samih definicija volje, dobroga, č asti i probitač nosti.«28’

Tako je o ljudskoj prirodi zaključ eno prvenstveno natemelju promatranja suvremenog društva te usput potvrđ ivanopreispitnim definicijama.

Iz ove analize č ovjekove prirode u društvu Hobbes je/zveo zaključ ak o nužnoj tendenciji prema stanju rata. Zaključ uje to ostavljaju i privremeno po strani strah, tj. strah odsuverena i strah od ostalih pojedinaca. Uzmite ljude kakvi susada, odstranite strah od neugodnih ili fatalnih posljedica njihovih postupaka — njihove postoje e prirodne sklonosti odvele bi ih izravno u stanje rata. Rašč lanjivanje ljudskog ponašanja u postoje em društvu dokazuje da je svako druženje »ili radi

dobitka ili radi slave; tj. ne toliko zbog ljubavi za naše bližnje,koliko zbog ljubavi za same sebe«. Budu i da se dobitka i slave »lakše može dokopati putem vlasti nego druženjem s drugima: nadam se da nitko ne e posumnjati u to da bi, kada bismoodstranili sav strah, priroda poticala ljude da mnogo požudnijeteže da postignu vlast, nego da steknu društvo«.29’

Prema tome, kad bismo hipotetič no odstranili sav strah(i strah od suverena i strah od ostalih pojedinaca), pokazalo bi




se pravo prirodno stanje (stanje rata). Ali u pravom prirodnomstanju je strah od ostalih pojedinaca sigurno stalno prisutan.Stoga ponovo razmotrite strah od ostalih pojedinaca (koji u stvari nikada ne nestaje), i pokazat e se da je taj strah još ve i kadnema suverena. Slijedi da je pravo prirodno stanje, ili stanjerata, u suprotnosti s ljudskom požudnom i plašljivom prirodom.>1 tako se događ a da zbog straha jednih od drugih, smatramoda je poželjno da se otarasimo tog stanja i da se zbližimo s nekima«, postavljaju i ili priznavaju i suverena koji nas može

zaštititi.30’Prema tome. u Rudimentima, stanje rata je hipotetič ko

stanje, dobiveno č isto logič kom apstrakcijom. Ipak, nazvavši tohipotetič ko stanje »prirodnim stanjem«, Hobbes olakšava da sepogrešno shvati, ili kao stanje koji historijski prethodi građ anskom društvu ili kao hipotetič ko stanje koje je deduktivno izvedeno iz ljudskih »prirodnih« karakteristika razmatranih potpuno odvojeno od njihovih društveno steč enih karakteristika.

Problem s Hobbesovom koncepcijom prirodnog stanja jest u tome što ona pokazuje tendenciju da preklopi dva različ ita stanja: stanje antipatije i konkurencije za koje se kažeda su ljudi u njemu zbog svoje prirode, i surovo stanje rata.Vjerovatnost tog preklapanja č ini se još ve om kad se pojam»prirodno stanje« eksplicira (kao u Rudimentima) nego kad sezaobilazi, ali mogu nost poklapanja uvijek postoji. Međ utim, drže i se neprestance č injenice da su ljudi, koji bi zapali u stanje rata kad ne bi bilo op e mo i civiliziranih ljudi s civiliziranim

željama za udobnim življenjem i s civilizranom sklonoš u dase osje aju superiornima, možemo izbje i tu grešku da Hobbe-sovo prirodno stanje tretiramo kao analizu ili primitivnog č ov jeka ili č ovjeka razmatranog odvojeno od svih njegovih društveno steč enih karakteristika.

Tre i dokaz da Hobbesovo prirodno stanje ne znač iodbacivanje društveno steč ene karakteristike suvremenog č ovjeka, nego samo prisile zakona i ugovora, ili straha od suve

rena (i povremeno, kao što smo upravo vidjeli u Rudimentima,O27) Npr. dobra vol|a: »benevolentla« u latin sko l ver7l|l.

28) ibld.. odjeliak 2. str. 22—24.

29) Rudimenta, pogl. 1. od |el|ak 2. str. 24.

30) Ibld.. od |el|ci 13— 14. str. 2ft—30.



2 4 c . b . macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

straha od ostalih pojedinaca) dobit emo ako konstatiramo što

bi nedostajalo Hobbesovim ljudima, i nedostatak č ega bi nužnoosjetili, u pravom surovom prirodnom stanju. To što bi im nedostajalo upravo su dobra civiliziranog življenja: vlasništvo, proizvodnja, trgovina, znanost, umjetnost i književnost, i sigurnostza svoj život. Biti bez tih dobara u suprotnosti je s ljudskomprirodom. Zbog nedostataka tih dobara Hobbesov prirodni č ovjek ponukan je da traži izlaz iz prirodnog stanja. »Strast kojapriklanja [prirodne] ljude ka miru jest strah od smrti; želja zastvarima koje su neophodne za udobno življenje i nada da eih svojom marljivoš u ste i.«31’ Nagon za dobrim življenjem jenagon Hobbesova prirodnog č ovjeka. Prirodni č ovjek jest civ ilizirani č ovjek bez restrikcije zakona.

c) od fiziološkog ka društvenom kretanju

Vidjeli smo da Hobbesovo prirodno stanje n'ije ni opis nužnog

ponašanja primitivnih ljudi (iako se oni tome više približavajunego ljudi pod uspostavljenom građ anskom vladom), niti opisnužnog ponašanja »ljudske životinje« ogoljene od svih svojihdruštveno steč enih želja. Prirodno stanje je izvedeno iz nagonai sposobnosti ne č ovjeka kao takvog nego civiliziranog č ovjeka.

Sada emo preispitati Hobbesov lanac dedukcija odpoč etka. Fiziološka i psihološka analiza č ovjekove prirode ko

jom Hobbes u Elementima i Leviathanu, započ inje cijelo svoje

deduktivno dokazivanje poč inje analizom prirode ili kretanjač ovjeka odvojenih od uspostavljenih društvenih odnosa. Posri jedi je, ili se to tako č ini, č ovjek kao takav, ne civilizirani č ov jek. Ipak, budu i da se u raspravi, kad dolazi do hipotetič kogprirodnog stanja, govori o civiliziranom č ovjeku, pitanje je gdje je civilizacija ušla u raspravu?

Moglo bi se pomisliti da je to pitanje nepotrebno, budu i da je u stanovitom smislu civilizacija uvijek bila prisutna.

Hobbes nam i sam kaže da je psihološka analiza analiza suvremenog č ovjeka: »tko god pogleda u samog sebe i razmotrišto č ini kada doista misli, razmatra, razmišlja, nada se i plaši, itd., i na osnovu č ega; shvatit e i znati koje su misli i osje ajisvih ostalih ljudi u slič nim okolnostima«, i onaj tko č ita Leviat hana, pozvan je da potvrdi Hobbesovo shva anje bez ikakveve e muke nego što je »samo da razmisli ne nalazi li to isto usebi. Jer ova vrsta doktrine ne priznaje nikakav drugi dokaz«.32’



2 5 hobbes: polit ič ko obveza tržišta

I zaista, pretpostavlja se da je Hobbes od samog poč etka analizirao prirodu civiliziranog č ovjeka. Jer metoda analize i sinteze, kojoj se toliko divio kod Galileja i koju je preuzeo,331 bila je u tome da rašč lani postoje e društvo na njegove najjednostavnije elemente i zatim ih ponovo sastavi u logič ku cjelinu.Stoga je rašč lanjivanje išlo od postoje eg društva do postoje ih pojedinaca, a zatim od njih do primarnih elemenata njihovakretanja. Hobbes nas ne vodi kroz analitič ki dio svoje misli, vepoč inje od njegova rezultata i vodi nas kroz sintetič ki dio. Sli

jed njegove misli išao je od č ovjeka u društvu, nazad ka č ovjekukao mehanič kom sistemu materije u kretanju, a tek tada ponovo naprijed, do č ovjekova nužnog društvenog ponašanja. Alion svojim č itaocima pokazuje samo drugu polovicu toga slijeda. I zato što svoj prikaz (u Leviathanu i Elementima) poč injefiziološkom i psihološkom analizom č ovjeka kao sistema materije u kretanju, č itatelj može lako zaboraviti da je izvorište cijelekonstrukcije u Hobbesovu mišljenju o civiliziranim ljudima.

Usprkos tome. ipak treba ispitati gdje je civilizacija

ušla u Hobbesovu konstrukciju. Jer u analitič ko-sintetič koj metodi faza rašč lanjivanja ne razvija se samo razbijanjem pojavena njezine najjednostavnije elemente, ve i s prilič nom dozomapstrakcije. U toj apstrakciji nešto od složene cjeline (u ovomsluč aju od društva i prirode civiliziranog č ovjeka) može seostaviti po strani. A u svom poč etnom prikazu č ovjeka Hobbes je ostavio po strani, ili se barem tako č ini, specifič no civiliziraneosobine č ovjeka. Stoga moramo ispitati kako i gdje su one ušleu njegovu sintetič ku fazu. Preispitivanje nije toliko potrebnoRudimentima, jer tamo Hobbes od svog kratkog pogleda na suvremeno društvo izravno prelazi na konstrukciju prirodnog stanja a da se uop e ne upušta u ve e apstrakcije kao u poč etnojpsihološkoj analizi u Elementima i Leviathanu.

Trebalo bi da č ovjek kakvog Hobbes prikazuje u poč etnom poglavlju Leviathana bude lakše razumljiv nama negoHobbesovim suvremenicima, jer je taj č ovjek veoma nalik auto-matiziranu stroju, koji nije naprosto samo-pokretan nego i sa-mo-usmjeravan. Taj stroj ima ugrađ enu opremu kojom mijenja svoje kretanje, odgovaraju i različ itostima materijala kojeO31) Leviathan, pogl. 13, str. 98.

32) Leviathan. Uvod, 6tr. 9. 10.

33) o n|egovo| upotrebi te metode vidi J. W. N. Watkin s. Philosophy and

Politics In Hobbes. »Phi los oph ical Quarterl y«, vol. V. br. 19 (1955), 125— 46.



2 6 c. b. macpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

koristi i djelovanjima, č ak i oč ekivanim djelovanjima druge ma

terije na sebi. U prvih pet poglavlja Leviathana Hobbes opisujedijelove te opreme: osjetila koja primaju pritisak vanjskog tijela, prenose ga putem živaca u mozak i srce, koji onda dostavljaju protu-pritisak; imaginaciju ili memoriju, koje se mogu sjetiti prošlih osjetilnih podražaja i uskladištiti to iskustvo; mehanizam »slijeda misli« ili »slijeda zamišljaja« koji traži »uzrokenekog uč inka, sadašnjeg ili prošlog; ili . . . uč inke nekog sadašnjeg ili prošlog uzroka«,34’ i koji time omogu uje mehanizmu dapredviđ a vjerojatan rezultat raznih svojih mogu ih djelovanja; jezik koji stroju omogu uje da komunicira i da prima komunikaciju te da sredi vlastita rasuđ ivanja; .i razum, koji dodavanjemili oduzimanjem pojmova i slijeda pojmova može do i do op ihpremisa ili pravila za vlastito ravnanje.

U šestom poglavlju Leviathana Hobbes uvodi op ismjer ili cilj koji je ugrađ en u stroj. Stroj teži da nastavlja svo je kretanje. To č ini kre u i se prema stvarima za koje rač unada provode njegovo kontinuirano kretanje, a okre e se od stvari koje ga ne provode. Kretanje prema neč emu zove se želja,a kretanje od neč ega zove se odbojnost. Neke želje i odbojnosti,recimo spram hrane svojstveni su stroju, ali ve ina ih je steč ena »iskustvom, ili isprobavanjem njihovih uč inaka na č ovjekusamome ili na drugim ljudima«.35’ Steč ene želje i odbojnosti nisu uvijek za iste stvari: razlikuju se i kod različ itih strojeva (jerimaju različ ita iskustva) i u samom stroju u različ ito vrijeme (jersvatko je »u stalnoj mijeni«),36’ što god da je objekt želje bilo

kojeg stroja, registrira se kao dobro, a prema č emu pokazujeodbojnost, kao zlo. Stoga svako traži vlastito dobro i kloni sevlastitog zla.

Sva stanja duha i ljudska raspoloženja, kao što su nada. oč aj, strah, hrabrost, ljutnja, povjerenje, plahost, gramzljivostbogatih, ambicija za povlaštenim položajima, malodušnost, velikodušnost. ljubav, ljubomora, osvetoljubivost, tuga, sažaljenje,suparništvo i zavist, mogu se svesti na djelovanje želje za vlas

titim dobrom u mnogim različ itim okolnostima.Postupci svakog č ovjeka određ eni su njegovim željama

i odbojnostima, ili toč nije, njegovim predviđ anjem vjerojatnihposljedica zadovoljavanja svojih želja, svake akcije koju poduzme.

»Kada se u č ovjekovu duhu naizmjence javljaju željei odbojnosti, kada jedna te ista stvar uzrokuje i nadu i strah.




i kada se u mislima izmjenjuju različ ite dobre i loše posljediceneč eg što Se uč ini, ili propusti uč initi, tako da to ponekad izaziva želju, a ponekad odbojnost, ponekad nadu da smo to sposobni uč initi, ponekad oč aj ili strah da to pokušamo, tada se cijelitaj skup želja, odbojnosti, nada i straha, koji traje sve dok senešto ne uč ini ili dok se ne dođ e do zaključ ka da je to nemogu e, naziva promišljanje«.31' Sve voljne radnje određ ene sutim procesom promišljanja. »Jer voljni čin je onaj č in koji proizlazi iz htijenja, a ne nekakav drugač iji«. A htijenje je posljednja

želja u promišljanju.«36' Naposljetku, »zato što sam život nije ništa drugo nego kretanje jer ne može nikad biti bez želje ili bezstraha, kao ni bez razuma«, svaki č ovjek mora tražiti stalanuspjeh u postizanju onih stvari koje s vremena na vrijeme želiili e poželjeti.39’

U cijeloj dosadašnjoj Hobbesovoj analizi, jedino spominjanje odnosa jednog od ovih samo-pokretnih strojeva spramnekog drugog, bilo je u analizi stanja duha i op ih ljudskih ras

položenja. Neka od njih (npr. ogorč enje, milosrđ e, gramzljivost,ambicioznost, odvažnost, velikodušnost, ljubomora, osvetoljubivost. sažaljenje, okrutnost, suparništvo, zavist) Hobbes objašnjava kao odnose međ u ljudima ili kao uč inke odnosa međ u njima. Ali analize tih stanja duha su sporadič ne u odnosu na glavnu nit njegova zaključ ivanja. Pokazuje se kako se široki rasponzamjetljivih ljudskih osobina može objasniti u okviru Hobbesovihpostulata da su ljudi samo-pokretni i samo-usmjeravaju i nagonski strojevi, ali to je prije samo uzgredna potvrda prvotnog po

stulata, nego viši stupanj u glavnom zaključ ivanju iz prirode mehanizma do nužne tendencije borbe svakog č ovjeka sa svakimč ovjekom.

Slijede e tvrdnje znač ajne za glavno zaključ ivanje sadržane su u osmom poglavlju, gdje u raspravi o intelektualnimvrlinama Hobbes iznosi dva op enita iskaza, jedan koji govori

O34) Leviathan, pogl. 3. str. 20.

35)Leviathan, pogl. 6. str. 40.

36) Ibld.

37) Leviathan, pogl. 6, str. 46.

38) Ibld.. str. 46.

39) Ibld.. str. 47.



2 8 C. b. macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

o odnosima međ u ljudima i jedan koji se odnosi na razlike me

đ u strastima raznih ljudi. Prvi je da ljudi sve vrednuju usporedbom s onime što imaju drugi: »Vrijednost op enito, u svim stvarima, jest nešto što se vrednuje zbog svoje znač ajnosti, a sastoji se u uspoređ ivanju. Jer da je sve u svim ljudima jednako,ništa se ne bi cijenilo«.40’ Drugi je iskaz taj da razliku u oštroum-nosti kod raznih ljudi (tj. njihova sposobnost da inteligentnorješavaju probleme s kojima se suoč avaju) uzrokuje najč eš e(prvenstveno) različ iti stupanj njihove »želje za mo i, bogatstvom, znanjem i č asti«. Neki ljudi »nemaju veliku strast za bilokojom od tih stvari«, neki je imaju, i razlika u strastima ne proizlazi »samo iz različ itosti ljudskih naravi, ve i iz različ itostinjihovih obič aja i odgoja«.41’

Međ utim, tek u desetom poglavlju Hobbes poč injesvoju ozbiljnu analizu odnosa međ u tim samo-pokretnim strojevima i poglavlja 10. i 11. iznose gotovo sve što Hobbes imare i o tim odnosima. Valja uoč iti da 10. i 11. poglavlje govore

0 odnosima civiliziranih ljudi koji žive u etabliranim društvima1 da ta dva poglavlja sadržavaju sve, osim možda jedne, bitnetvrdnje na temelju kojih Hobbes u 13. poglavlju zaključ uje o nužnosti rata svakog protiv svih u sluč aju kad bi bila odstranjenaop a sila. Jedna bitna nužna tvrdnja koja nije izreč ena sve do13. poglavlja, jest tvrdnja o prirodnoj jednakosti ljudi, koja jepotrebna da pokaže da se stanje rata nikad ne bi okonč alo pobjedom jednog č ovjeka nad drugima.

Ukratko, u poglavljima 10. i 11. nalazimo glavni prijelazod č ovjeka stroja samog po sebi do č ovjeka stroja kao jedinke u nizu društvenih odnosa. I u tim poglavljima oč ekujemo daemo na i nove postulate, izreč ene ili implicirane, potrebne

za zaključ ivanje o prirodnom stanju, kao i da emo vidjeti dokoje su mjere ti postulati izvedeni iz promatranja odnosa ljudi uspecifič no! vrsti društva. Područ je koje prelaze 10. i 11. poglavlje u biti je ono od neutralne definicije mo i, kojom poč inje 10.

poglavlje (»Mo č ovjeka /uzeta univerzalno/, njegovo je postoje e sredstvo da u budu nosti stekne neko oč evidno dobro«),do zaključ ka na poč etku 11. poglavlja: »Tako da op om sklonoš u svih ljudi smatram prvenstveno stalnu i nemirnu želju zasve više mo i, koja prestaje tek sa smr u«42’, a mo ovdjeznač i mo nad drugim ljudima. To je zaključ ak koji vodi izravnodo stanja rata, u 13. poglavlju, kada se hipotetič kl otkloni savpolitič ki autoritet i prisila zakona. Pitanje je kako Hobbe6 ide




od neutralne definicije mo i do želje svakog č ovjeka za što višemo i nad drugim ljudima.

U Leviathanu, odmah nakon neutralne definicije mo i.Hobbes klasificira mo kao izvornu (prirodnu) ili kao instrumentalnu. i tvrdi:

»Prirodna moć je vrhunac sposobnosti tijela ili duha.kao što su neobič na snaga, tjelesna kondicija, razboritost, vje

ština. rječ itost, slobodoumnost. plemenitost.Instrumentalne

suone mo i koje, steč ene pomo u navedenih prirodnih mo i, ilisretnim sluč ajem, služe kao sredstva ili instrumenti pomo u ko jih se stječ e još više, kao što su: bogatstvo, ugled, prijatelji itajno djelo Božje, što ljudi nazivaju dobrom sre om. Jer je priroda mo i u tom pogledu slič na slavi, koja se širi sve više štodalje ide, ili kretanju teških tijela, koje je sve brže što daljeidu«.43’

Zapažamo da č ovjekova prirodna mo nije definirana

kao njegova prirodna sposobnost (snaga, razboritost itd.), negokao vrhunac njegove sposobnosti. Premo njegove sposobnostinad sposobnostima drugih omogu ava mu da stekne instrumentalnu mo (bogatstvo, reputaciju, prijatelje itd.). č ovjekova monije apsolutna nego relativna kvantiteta. Ona se ne sastojiod č ovjekovih osobnih sposobnosti i bilo koje druge vlasti nadstvarima koja se može ste i korištenjem tih sposobnosti, štose može pomisliti da je implicirano u prvoj ili neutralnoj definiciji mo i; ona se sastoji u premo i njegovih osobnih sposobno

sti nad sposobnostima drugih ljudi, i onome što može posti itom razlikom. U toj ponovnoj definiciji mo i impliciran je novipostulat, naime, da se sposobnosti svakog č ovjeka da dobijeono što želi suprostavlja sposobnost svih drugih ljudi. Ta| postulat je ekspliciran u paralelnom odlomku u Elementima. Tamo je mo da dobije nešto što želi najprije definirana kao

»sposobnosti tijela i duha [i] onih daljnjih mo i ko jima se stječ u bogatstva, položaj autoriteta, prijateljstvo ili privilegiji i dobri prihodi. [Slijedi ovaj iskaz:] I zato što se mo


41) Ibid.. str. 56.

42) Ibid.. po gl. 11. ulo mak 2, str. 75.

43) Ibid.. pogl. 10. str. 86.




jednog č ovjeka odupire mo ima i spreč ava uč inke mo i drugog

č ovjeka, mo i naprosto više nema, ve postoji samo suvišakmo i jednog č ovjeka nad drugima. Jer kad se suprotstave jednake mo i, one jedna drugu uništavaju; takvo suprotstavljanjenaziva se sukobom«.44’

Svač ijoj mo i suprotstavlja se mo drugih i to tako u-niverzalno da se »sama mo « može ponovo definirati kao relativna, a ne kao apsolutna kvantiteta. Taj postulat o suprotstav-Ijenosti mo i pojedinaca je nov: on nije sadržan u prethodnim

tvrdnjama o č ovjeku kao samo-pokretnom mehanizmu koji težida održi ili ubrza svoje kretanje.45’

Kad bi postojala bilo kakva sumnja u univerzalnostsuprotstavljenih mo i pojedinaca koju Hobbes iskazuje u tompostulatu, ona bi bila otklonjena njegovom raspravom o raznimspecifič nim vrstama mo i u društvu i njegovom analizom vrednovanja i poštivanja, koje slijede ove definicije mo i i u Leviat hanu i u Elementima. U Leviathanu se kao razlog zbog kojeg

npr. bogatstvo i reputacija predstavljaju mo navodi č injenicada daju napadač ku i obrambenu snagu protiv drugih. Tako da

»... bogatstvo združeno s darežljivoš u predstavlja mozato što pribavlja prijatelje i sluge. Bez darežljivosti bogatstvonije mo , jer u tom sluč aju č ovjeka ne brani, ve ga izlaže zavisti, kao plijen. Reputacija mo i predstavlja mo , jer ona privlač i za sobom one kojima je potrebna za štita . . . Isto tako, bezobzira zbog kojeg svojstva nekog č ovjeka vole ili ga se plaše,

glas o tom svojstvu predstavlja mo , jer je to sredstvo da seod mnogih dobije pomo ili usluga«.46’

Sve vrste steč ene mo i koje Hobbes opisuje sastojese u obrambenoj i napadač koj snazi protiv drugih. I sve se onesastoje u raspolaganju nad nekim mo ima drugih ljudi. Hobbes je zapravo definirao steč enu mo kao sposobnost da se raspolaže uslugama drugih ljudi. Ljudska mo nad prirodom, njegovasposobnost da prirodu preobrazi svojom snagom, inteligencijomi znanjem, njegova je izvorna, a ne steč ena mo . Zanemarena je mo udruženih ljudi da preobraze prirodu.

Hobbesova analiza vrednovanja i poštivanja, koja slijedinakon opisa vrsta mo i, popunjava nejgovu sliku odnosa međ uljudima u društvu. Transferi mo i smatraju se toliko uobič ajenima da postoji tržište mo i. Ljudska mo tretira se kao roba,regularno trgovanje u kojem postoje tržišne cijene.




»Valjanost ili vrijednost nekog č ovjeka je, kao i kodsvih drugih stvari, njegova cijena, to znač i, onoliko koliko binetko dao za korištenje njegove mo i. Zato ona nije apsolutna,ve ovisi o potrebi i rasuđ ivanju drugih ljudi. . . . I kao i u drugimstvarima, cijenu ne određ uje onaj koji prodaje, nego onaj kojikupuje. Pustite ljude (kao što to ve ina č ini) da vrednuju sebekoliko god visoko mogu; ipak, njihova prava vrijednost ne iznosiviše nego što to drugi procijene.«47’

Vrijednost koju ljudi pridaju jedan drugome u usporedbi s vrijednoš u koju svatko pridaje sam sebi, mjeri se stupnjem do kojeg drugi ljudi nekog cijene ili ne cijene, što se pokazuje kao pozitivan ili negatvan stupanj štovanja koji mu sepridaje na razne nač ine.

»Vrijednost koju mi jedan drugome pridajemo obič nose naziva poštivanjem ili nepoštivanjem. Visoko vrednovati nekog č ovjeka znač i poštivati ga; nisko ga vrednovati znač i ne poštivati ga. A nisko i visoko u ovom sluč aju treba shvatiti pomo u uspoređ ivanja s vrijednoš u koju svaki č ovjek sebi pripisuje«.48’

Tako stupanj poštovanja prema nekom č ovjeku odmjerava njegovu stvarnu vrijednost u usporedbi s vrijednoš ukoju on sam sebi pripisuje. Ali stvarnu vrijednost određ uje tošto bi drugi dali da koriste njegovu mo . Iskaz poštovanja, č ast,iz subjektivnog je gledišta onoga tko ga prima, razlika izmeđ unjegove vlastite procjene i tržišne procjene njegove vrijednosti.

Ali, gledano objektivno, odgovara tržišnoj procjeni koja određ u je njegovu stvarnu mo i koja je određ ena njegovom stvarnomili prividnom mo i. Njegova stvarna ili prividna mo sastoji seuglavnom od mo i da raspolaže uslugama drugih, a njegovamo da raspolaže uslugama drugih, temelji se na njihovoj procjeni njegove sadašnje mo i:

O44) Elements, prvi dio, pogl. 8, od|el|ak 4. str. 26.

45) Moglo bi se reći da |e to Impli cir ano u ron l|em Iskazu. zabil|eženom uosmom poglavl|u Levlathana. da se vrl|ednost nečega sasto|l u n|egovu (visokom) položo|u. t|. u komparacl|i; ali ta| Iskaz također ni|e Izvedlv Iz fizioloških postulata.

46) Leviathan, pogl. 10. 6tr. 66.

47) Ibid.. str. 67.

48) Ibid.. str. 68.



3 2 C. b. macpherson / po l i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idu al izma

»Ono što je poštovanja dostojno, u bilo kojem posjedu,

č inu ili svojstvu, dokaz je i znak mo i. [Tako su] vlast i pobjedač asni, jer su steč eni pomo u m o i. . . Bogatstvo je č asno jerznač i mo — U pravi č as se odluč iti ili opredijeliti za to što dase uč ini č asno je, jer znač i ne plašiti se malih teško a i opasnosti. Biti istaknut, to znač i biti poznat po bogatstvu, položaju, velikim djelima ili -kakvom drugom znač ajnom dobru, č asno je. jer je znak mo i zbog koje je netko istaknut... žudnjaza velikim bogatstvom i ambicija za velikim poč astima č asnesu, jer su znaci mo i da se to i postigne... Kad je u pitanjuč ast. nije važno je li neko djelo (ma koliko bilo veliko i teško,pa prema tome znak velike mo i) pravedno ili nepravedno. Jerč ast se sastoji samo u mišljenju o mo i«.49)

Ovdje nalazimo bitna obilježja konkurentskog tržišta.Vrijednost svakog č ovjeka, koja se oč ituje u tome koliko gadrugi ljudi cijene, određ uje i određ ena je mišljenjem drugihljudi o njegovoj mo i. što se oč ituje u tome što bi oni dali damogu koristiti njegovu mo . Vrednovanje ili poštivanje nije naprosto odnos izmeđ u č ovjeka koji poštivanje prima i č ovjekakoji ga poštuje ili ne poštuje; to je odnos izmeđ u č ovjeka kojiprima poštovanje i svih ostalih koji mu ga iskazuju, tj. svih ostalih ljudi koji imaju bilo kakav interes, ma koliko on bio beznadan ili dalek, za nač in na koji on koristi svo|u mo . Svi ti drugiljudi nezavisno procjenjuju njegovu mo , uspoređ uju i je s mo i drugih, jer njima njegova korisnost nije apsolutna kvantiteta,ve kvantiteta koja ovisi o tome da li su joj drugi na raspolaga

nju. I ne samo da svakoga procjenjuju svi koji imaju bilo kakavinteres u nač inu na koji on koristi svoju mo , ve i on samprocjenjuje ostale. Ipak, na temelju tog veoma velikog broja nezavisnih vrednosnih sudova, utvrđ uje se objektivna vrijednostsvakog č ovjeka. Ona se jedino tako može utvrditi, jer se mosvakog č ovjeka smatra robom. tj. stvari koja se normalno nudiza razmjenu, i to konkurentski. Svaki je č ovjek na tržištu mo i.bilo da je nudi ili traži, jer svatko ili ima neku mo da je ponudidrugima, ili želi ste i mo nekih drugih ljudi.

Iste pretpostavke implicirane su u tretiranju poštivanjai vrednovanja u Elementima. Poštovati č ovjeka znač i »shva atiili priznati da taj č ovjek ima više mo i od onoga s kojim seuspoređ uje ili natječ e. A č asni su oni znaci po 'kojima č ovjek priznaje mo , ili prevlast nad svojim konkurentskim, u drugoga«.Tako su snaga, pobjeda, opasan pothvat, plemenitost, otmjenost, i ostalo č asni; »bogatstvo je č asno, kao znak mo i koja ga




je stekla«, » .. . i prema znacima poštivanja ili nepoštivanja, oc jenjujemo i određ ujemo vrijednosti ili valjanost č ovjeka. Jer svevrijedi onoliko koliko e č ovjek dati da tu vrijednost sasvim iskoristi«.50’ Ovdje, kao i u Leviathanu, objektivna vrijednost utvrđ ena je procjenom drugih i osniva se na korisnosti koju za njihima njegova pojavna mo . Vrijednost svakog č ovjeka utvrđ uje sekao što se utvrđ uju cijene na tržištu. Tržište određ uje cijene jedino onih stvari koje se normalno nude na prodaju ili se žele kupiti. Govoriti o vrijednosti ili cijeni svakog č ovjeka znač i pretpo

staviti da je svaki č ovjek ili prodavač svoje ili kupac tuđ e mo i(ili oboje).

Hobbesova analiza vrednovanja i poštivanja koja seproširuje u definicije mo i i opis vrsta mo i, bitno nadopunjujenjegovu tvrdnju da je neprekidna borba za mo nad drugimanužno ponašanje svih ljudi u društvu. Dok je mo najprije definirao kao sadašnje sredstvo da se postigne neko budu e dobro,sada je ponovo definira kao prevlast ili prednosti sredstava jed

nog č ovjeka u usporedbi s drugim. Druga definicija utvrđ ena jepostulatom da se sredstva jednog č ovjeka za stjecanje budu egdobra suprotstavljaju sredstvima svakog drugog č ovjeka. Hobbes je opisao i zapravo definirao steč enu mo kao mo da seraspolaže uslugama ostalih ljudi. On je smatrao da svi ljuditoliko žele steč enu mo i da je mo op enito tako prenosiva dapostoji stalno tržište mo i koje utvrđ uje vrijednost svakog č ovjeka. Dokazuju i to, iznio je nekoliko pretpostavki koje nisusadržane u prvobitnoj psihološkoj analizi. Najvažnja je da je

mo svakog č ovjeka suprotstavljena mo i svakog drugog č ovjeka, što se č ini društvenim, a ne psihološkim postulatom.

Iz ovog prikaza Hobbesova dokazivanja, toč ka u kojoj je dodao društvenu pretpostavku svojim fiziološkim postulatimaslijedi odmah iza neutralne definicije mo i; ostatak njegove diskusije o snazi, vrednovanju i uvažavanju samo još više eksplicira teoriju o kretanju ljudi u društvu, koja je ve impliciranau postulatu da se mo i svakog č ovjeka suprotstavlja mo drugog č ovjeka. Taj postulat, zajedno s fiziološkim postulatomda svaki č ovjek traži da nastavlja vlastito kretanje, dostatan jeza tvrdnju da svaki č ovjek želi mo inad drugima.

48) Leviathan, pogl. 10. str. 70—71.

50) Elemente, prvi d io, pogl. 8. od |el|ak 5, str. 26— 27.



3 4 c. b. macpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

Međ utim, taj postulat da se mo svakog č ovjeka su

protstavlja mo i svakog drugog č ovjeka Hobbes ne nudi kaonešto što je samo po sebi razumljivo, ve ga podupire ostalimpostulatima koji mu logič ki prethode. O tome koji su to biliprioritetni postulati, mogu a su dva gledišta, ovisno o interpretaciji nekih Hobbesovih iskaza. U gledištu koje se meni č inič vrš e utemeljeno, Hobbes je bio dosljedan u izvođ enju tog sukoba mo i iz (a) fiziološkog postulata da je nekim, ne svim,ljudima prirođ eno da žele što više mo i i užitka, dok ostalisamo žele nastaviti na razini koju su postigli, i (b) impliciranipostulat da je društvo tako fluidno ili fragmentarno da ponašanje neumjereno požudnih ljudi navodi ostale da uđ u u konkurenciju za mo nad drugima. U drugom gledištu, Hobbes jebio nedosljedan. Dok je ponekad izvodio sukob mo i iz postulata da je nekim, ali ne svim, ljudima prirođ eno da žele štoviše, ponekad je takođ er zaključ ivao iz jednog fiziološkog postulata da je svim ljudima prirođ eno da žele što više mo i naddrugima. U drugom gledištu ne raspravlja se o tome da je Hob

bes stvarno tvrdio da su samo neki ljudi prirođ eno neumjereni; jedino se dokazuje da je u tome bio nedosljedan.

Dokazi za Hobbesov stav da samo neki ljudi prirodnožele sve više mo i jasni su. Treba upamtiti da je Hobbes ranijetvrdio51’ da ne želi svaki č ovjek još više mo i, bogatstva, znanja ili č asti nego što ve ima, bilo zbog njih samih ili zbogzadovoljstava koje mu to pruža, i ta tvrdnja ponavlja se u 11.poglavlju Leviathana, u neposrednom kontekstu borbe za mo udruštvu; »nije da se č ovjek uvijek nada intenzivnijem užitku odonog kojeg je ve postigao, ili da ne može biti zadovoljan um jerenom mo i. ve zato što ne može osigurati mo i sredstvada dobro živi s onima što sada ima, a da ne stječ e još više«.52’Prirođ ene želje su zaista neprekidne, ali svaki č ovjek nemaželje za pove anjem zadovoljstava ili mo i. Svi ljudi u društvu,kao i u hipotetič kom prirodnom stanju zaista traže još višemo i, ali ne stoga što je ta želja svima urođ ena. Prirođ enoumjereni č ovjek u društvu mora tražiti više mo i jednostavnozato da zaštiti svoj postignuti nivo. A Hobbesov zaključ ak dase svi moraju tako ponašati implicira da je društveno uređ enjetakvo da e dopuštati da svaki č ovjek napadne prirodne mo idrugog č ovjeka: kad bi postojala bilo kakva uobič ajena zaštitaživota pojedinaca, ili uobič ajeno ogranič enje njihovih konkurentskih aktivnosti na bilo kojem stupnju, ne bi svi trebali, ili nebi svi mogli, u i u natjecanje za više mo i.




Prema tome, ako je Hobbesova promišljena pozicija danemaju svi ljudi urođ enu želju za što više mo i ili užitka, njegov postulat da je mo svakog č ovjeka u društvu u suprotnostis mo i svakog drugog č ovjeka, zahtijeva pretpostavku takvogmodela društva koje dopušta ili zahtijeva stalno napadanje jednih na druge. I stoga njegov zaključ ak da svi ljudi u društvuteže za što više mo i nad drugima, ovisi o istoj pretpostavci odruštvu.53’

Drugo je gledište o Hobbesovoj poziciji, koje uvjerljivo

zastupa Strauss,54’ da je Hobbes (nedosljedno) držao želju zaneogranič enom mo i prirodnom, urođ enom željom č ovjeka kaotakvog, da »č ovjek želi sve ve u i ve u mo , spontano i neprekidno. u jednom mlazu želja .. .«55) Od odlomaka koje Strausscitira da bi podržao takvu tvrdnju, č ini mi se da je samo jedanpodupire. To je Hobbesov iskaz da »se ljudi od samog svog rođ enja, i prirodno, otimaju za svaku stvar koju požele, i kad bito mogli, htjeli bi da ih se cijeli svijet plaši i da ih sluša«.56'Ovo je međ utim, bila usputna površna opaska nač injena u vrlo

kasnom radu, u Decameronu Physiologicumu iz 1677. godines objašnjenjem zbog č ega su Hobbesovi stari neprijatelji, prirodni filozofi, zapali u takvo šarlatanstvo i zasljepljenost. Hobbes to nije slijedio ni na koji nač in; stoga se na tome ne možemnogo graditi, č ini mi se da ostali odlomci koje Strauss citirane impliciraju nužno ništa više od prirođ ene gladi za neogranič enom mo i ili užitkom kod nekih ljudi i društveno steč enomželjom kod ostalih. Jedan od najjač ih odlomaka je onaj u kojemHobbes opaža da »kako ljudi stječ u više bogatstva, č asti ili

O

51) Leviathan, pogl. 0. str. 56.

52) Ibid.. pogl. 11. str. 75. Ista distlnkcl|a načln|ena |e ponovo u 13. po

glavlju. u kontekstu prirodnog stan|a: »Ima nekih ko|l. uživa|ući u razmišljanju o svojoj vlastitol moći kroz čin osva;an|a. Idu i dal|e nego što to zohtl|eva n|ihova sigurnost: . . . drug i, koji bi In ače b ili zadovoljn i da budu na m iru un utar svo|lh skromnih okvira.« (str. 95).

53) N|egov zakl|uč ak da bi svi ljudi u hlpo tetlčk om priro dnom stan|u nužnotežili za sve više moći nad drugima zahtl|eva. naravno, samo postulat da ne posto|l zakon: ako ne posto|l zakon, svatko |e Izložen napodu svih. tako će urn|ereno ljude napadati oni kojima je prirođeno da trože više.

54) Leo Straus s. Po litica l Philosophy ofHobbes, str. 0— 12.

55) Op. cit.. str. 10; Richard Peters. Hobbes (1956), na žalos t to ci ti ra (str.153) kao da |e to Hobbesov iskaz.

56) Hobbes. English Works. VII. 73.




druge mo i, tako i njihova želja sve više i više raste«, i zaklju

č uje da se uspjeh ne sastoji u »tome da ste prosperirali, ve utome da [trajno] prosperirate«.57’ Ovaj odlomak je svakako uskladu sa Straussovom interpretacijom, ali s obzirom na Hob-besove eksplicitne iskaze o tome da ne žele prirodno svi ljudiviše užitaka ili mo i. može se isto tako, ili još bolje, shvatiti ,kaoiskaz o onima koji stječ u više jer su poč eli s urođ enom željom.

Strauss uoč ava da Hobbes nije tvrdio da svi ljudi prirodno žele više užitaka ili mo i i usklađ uje to sa suprotnom

pozicijom koju pripisuje Hobbesu time što kaže da kod Hobbesapostoje dvije vrste borbe za mo : iracionalna borba, koja jeprirodni nagon č ovjeka kao takvog, i racionalna borba onih kojibi bili zadovoljni s umjerenom mo i, ali da se moraju boriti zaviše mo i da zaštite ono što imaju. Hobbes zaista kaže da seneki ljudi prirodno bore za sve ve u mo (što se slobodno moženazvati iracionalnom borbom), i da neki ljudi traže više mo isamo zato da bi zaštitili umjerene užitke i mo koja bi ih za

dovoljila (što se može nazvati racionalnom borbom) ali natemelju toga se ne može zaključ iti da je Hobbes pripisivao urođ enu ili iracionalnu borbu svim ljudima.

Strauss takođ er ukazuje50’ na č injenicu da Hobbessmatra borbu za štovanjem ili za prvenstvom pred drugim ipriznavanje tog prvenstva univerzalnim svojstvom č ovjeka. Hobbes je doista tako mislio, ali nije rekao da je ta borba prirođ ena svim ljudima. Kao i borba za mo , i borba za štovanjem

može se potpuno objasniti kao prirođ ena nekim ljudima i stoga je drugi oponašaju. Mnogo toga što Hobbes govori o prvenstvuu skladu je sa Straussovom interpretacijom. Ali, Hobbesovena|eksplicitnije tvrdnje su tome suprotne. »... uzimaju i u obzir velike razlike koje postoje međ u l|udima zbog različ itostinjihovih strasti, kako su neki sujetno č astoljubivi i nadaju seprvenstvu i nadmo i nad svojim bližnjima, ne samo kad imaju jednaku mo , ve i kada su inferiorni. Moramo priznati da nužno slijedi da e oni ljudi koji su umjereni i ikoji ne traže ništa

više od jednakosti prirode, biti izloženi sili drugih ljudi koji eih pokušati potč initi. I odatle e uslijediti op enita razlika međ u ljudima i uzajamni strah jednih od drugih.«59’

»Svi ljudi u prirodnom stanju imaju želju i htijenje današkode [drugome], ali ne iz istog razloga... Jer jedan čovjek, 6ude i prema prirodnoj jednakosti međ u nama, dopušta drugima onoliko koliko sam sebi uzima za pravo (a to je argument




umjerenog č ovjeka, onog koji pravilno procjenjuje svoju mo ).Drugi čovjek, koji pretpostavlja da je iznad ostalih ljudi, dopustit e si da radi ono što ga je volja i izazivat e poštovanjei č ast, kao što mu to prilič i pred drugima (a to je argumentžestokog duha). Volja tog č ovjeka da naškodi proizlazi iz sujetneč astoljubivosti i pogrešne procjene vlastite snage, a kod drugog č ovjeka zbog potrebe da obrani od nasilja tog č ovjekasvoju slobodu i svoja aoora«.60’

Svi ljudi žele prvenstvo, č ast i slavu, kao što svi ljudižele više mo i. Ali u oba sluč aja, neki se rađ aju sa željom, anekima je nametnuta.

Zaista, htijenje za č aš u može se svesti na htijenjeza mo i: »htijenje za mo i, bogatstvom, znanjem i štovanjem,može se svesti na ono pravo, a to je htijenje za mo i. Jerbogatstvo, znanje i č ast samo su različ ite vrste mo i.«61’ Htijenje za slavom nije strast neovisna o htijenju za mo i i defini

rano je u okvirima htijenja za mo i. »Slava, ili unutarnje slavljenje ili trijumf duha, jest ona strast koja proizlazi iz imaginacijeili zamišljanja naše vlastite mo i, iznad mo i onoga koji se snama natječ e«.82’ Univerzalnost htijenja za slavom nije neovisna: ona je posljedica istih faktora koji stvaraju univerzalnonatjecanje za mo nad drugima. Slava je relativna i sporna izistih razloga zbog kojih je relativna i sporna mo : jer se »mo jednog č ovjeka opire i spreč ava uč inke mo i drugoga«.63’ Sobzirom na dokaze, č ini se bliskije Hobbesovoj namjeri da tretira borbu za mo i prioritet, za koje smatra da su karakteristič ni za sve ljude u društvu (i u prirodnom stanju), urođ enomborbom kod nekih ljudi, a steč enim ponašanjem kod drugih.

Međ utim, moramo upozoriti što slijedi ako pretpostavimo da je Hobbes ponekad mislio da je svim ljudima urođ eno

O57) Elements, prvi dio . pogl. 7, od |el|ak 7, str. 23.

58) Strauss. Op. clt.. str. 11— 12.

59) Elements, prvi dio. pogl. 14, od |el|ak 3, str. 54, (Istaknuo Macphers on ).

60) Rudiments, pogl. 1, od|el|ak 4. str. 25—26 (Istaknuo Macpherson).

61) Leviathan, pogl. 8, str. 56.

62) Elements, prvi dio , pog l. 9. od |el|ak 1. str. 28.

63) Ibid.. pogl. 8. odlellok 4. str. 28.




da traže bezgranič no prvenstvo i mo nad drugima. Ako to

postuliramo za sve ljude, tada nije potrebna nikakva daljnjapremisa da se pokaže da u prirodnom stanju svi ljudi morajubiti jedan prema drugome u stalnoj suprotstavljenosti. To bislijedilo samo iz fiziološkog postulata. U tom sluč aju, međ utim,trebalo bi re i da je Hobbes uveo bitno društvenu premisu usvoje fiziološke postulate. Jer urođ ena borba svih ljudi za neogranič enu mo nad drugima nije fiziološki postulat koji je sampo sebi uoč ljiv na onaj nač in na koji je to želja za stalnimkretanjem. Postulat o urođ enom htijenju svih ljudi za što višemo i samo je prividno održiv kod ljudi koji ve jesu u univerzalno konkurentnom društvu.

Ali ne treba da slijedimo tu toč ku. Najvažnije je upozoriti da č ak ako to i jest dopušteno kao fiziološki postulat,sve što iz toga slijedi bez daljnje društvene premise jest da sviljudi u prirodnom stanju moraju biti u stalnoj suprotstavljenosti

jedni s drugima. Daljnja premisa potrebna je, međ utim, da po

kaže da svi ljudi u društvu moraju biti u stalnoj suprotstavljenosti jedni s drugima i tako se moraju boriti za više mo i naddrugima, što Hobbes i pokušava pokazati u svojoj analizi mo i,vrednovanja i uvažavanja. Daljnja potrebna premisa jest u najmanju ruku model društva koji dopušta da drugi ljudi neprestanougrožavaju prirodnu mo svakog č ovjeka, društvo u kojemsvatko može tražiti da prenese na sebe neke od mo i drugih.

Nijedno društvo ne može dopustiti da se to č ini nasiljem pojedinaca. Kad bi postojao takav stalni konflikt izmeđ usvih pojedinaca, ne bi bilo društva, svakako ne civiliziranogdruštva. Ali Hobbes smatra da je ta neprestana borba svakogč ovjeka za mo nad drugima stvarno ponašanje ljudi u civiliziranom društvu. Cijeli njegov opis tržišta mo i, č asti i vrednovanja, kao popratnih pojava mo i, odnosi se na etabliranadruštva. Mnogi različ iti nač ini uvažavanja ili ne-uvažavanja č ovjeka, č ime se manifestiraju, potvrđ uju ili stječ u ljudske vrijed

nosti i mo , odnose se na građ anska društva, iako se nekipripisuju i prirodnom stanju: neki su »prirodni... kako unutar,tako i van država (commonwealtha)«, ostali se jedino nalazei jedino se mogu zamisliti) u državama64’. Budu i da Hobbespripisuje to nužno, ponašanje ljudima u društvu, on mora pret-posjednič kim tržišnim društvom, ispunjava Hobbesove zahtjevei tvrdim da je Hobbes više ili manje svjesno uzimao to društvo za svoj model društva kao takvoga.



3 9 hobbes: polit ič ka obveza tržišto

Tako je u oba shva anja Hobbesova dokazivanja odfiziološkog do socijalnog kretanja č ovjeka, uz fiziološke postulate potrebna društvena premisa. Sada treba da se zapitamokakva je vrst društva u skladu s tom premisom. U tre em od jeljku pokazujem da samo jedna vrst društva, koje nazivamposjednič kim tržišnim društvom, ispunjava zahtjeve Hobbesovadokazivanja i tvrdim da je Hobbes više ili manje svjesno uzimao to društvo za svoj model društva kao takvoga.

3. modeli društva

a) upotreba modela

0 Konstrukcija modela društva je neuobič ajen i, moglo

bi se pomisliti, nepotreban postupak u analizi politič ke teorije.Kakva je njezina valjanost, to treba da prosude č itatelji na temelju njenih rezultata, ali njezinu vjerojatnu korisnost u analiziranju Hobbesove teorije sugerira i sama Hobbesova metoda.Hobbes je konstruirao model č ovjeka koji je pažljivo izgradiologič kom vezom postuliranih elemenata ljudske prirode. On je takođ er konstruirao znač ajan model odnosa međ u ljudima,prirodnog stanja, koje je namjerno postavio kao granič ni sluč aj. Mogli bismo ga nazvati modelom ne-društva, a tako je

upeč atljiv da zasjenjuje model sadržan u njegovoj raspravi omo i. č asti i vrijednosti- č esto se previđ a č injenica da jeHobbes zapravo imao drugač iji model društva nego što je prirodno stanje. Njegov model društva nije tako eksplicitno konstruiran kao njegovi drugi modeli, ali zato njegova važnost nijeu raspravi ništa manja. Stoga se možemo nadati da emo nač initi precizniju analizu njegova izvođ enja nego što bi to inač ebilo mogu e uspoređ ivanjem njegova modela s modelima društva koji su eksplicitnije konstruirani. Ujedno bismo mogli ispi

tati konzistentnost njegova modela i stupanj do kojeg se onpribližava stvarnom društvu.

Te su namjere odredile prirodu i broj ovdje konstruiranih modela. Problem je bio u tome da se konstruira najmanji




4 0 C. b. m acpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

mogu i broj modela u koje bi se mogle asimilirati sve poznate

vrste društva i koji bi izdvojili njihova obilježja na takav nač inda omogu e usporedbu s Hobbesovim modelom, č ini se da sudovoljna tri modela. Gotovo da ne treba re i da modeli kojeemo ovdje koristiti ne e biti dovoljni ili odgovaraju i za op u

sociološku ili historijsku analizu. Prvi model, na primjer, kojinazivamo obič ajno ili statusno društvo, zacrtan je dovoljno široko da uključ u|e tako različ ita društva kao što su antič ka carstva, feudalna društva i plemenska društva. Drugi model, obič notržišno društvo, izveden je vrlo usko: on je više analitič ko sredstvo za izdvajanje stanovitih obilježja razvijenih tržišnih društava modernog vremena nego model bilo kojeg historijskogdruštva. Tre i model, kojem je namjena da odgovara modernimtržišnim društvima, nazvao sam posjednič kim tržišnim društvom. Prije nego što taj model potpuno ispitamo, možemo naznač iti u č emu se bitno razlikuje od ostala dva modela, djelomič no zato da bismo objasnili zašto smo ga tako nazvali.

Posjednič kim tržišnim društvom razumijevamo ono društvo u kojem, nasuprot onome koje je bazirano na obič aju i statusu, ne postoji autoritativna raspodjela rada ili pla anja, i ukojem, za razliku od društva nezavisnih proizvođ ač a koji natržištu razmjenjuju samo svoje proizvode, postoji i tržišteradne snage i tržište proizvoda. Kad bi se tražio jedan jedinikriterij posjednič kog tržišnog društva, to bi bio kriterij da jeljudski rad roba, tj. da su ljudska energija i vještina nešto što je njegovo, a ipak se ne smatraju integralnim dijelovima njegove

osobe nego posjedom č iju je korist i raspoloživost slobodanustupati drugima uz određ enu cijenu. Da bih naglasio to obilježje potpuno tržišnog društva, nazvao sam ga posjednič kimtržišnim društvom. Posjedničko tržišno društvo takođ er implicirada je rad postao tržišna roba, da tržišni odnosi tako oblikuju iliprožimaju sve društvene odnose da se s pravom može nazvatitržišnim društvom, ne samo tržišnom ekonomijom.

Pojam posjednič kog tržišnog društva nije nova ni pro

izvoljna konstrukcija. Ona je sasvim slič na pojmu buržoas-kog ili kapitalistič kog društva što su ga koristili Marx, Weber.Sombart i ostali za koje je postojanje tržišta rada bio kriterijkopitalizma, i, kao i njihovim pojmovima, namjera je ovog pojmada bude modelom ili idealnim tipom kojemu su se približilamoderna (tj. postfeudalna) evropska društva. On se razlikuje odnjihovih pojmova uglavnom u tome što ne zahtijeva nikakvuposebnu teoriju porijekla ili razvoja takvog društva. On ne




uzima u obzir primat ili relativnu važnost raznih faktora kaošto su Marxova prvobitna akumulacija, Weberovo racionalnoobrač unavanje kapitala ili Sombartov poduzetnič ki duh. Njegova upotreba ne zahtijeva da bilo koju od tih spornih teorijaprihvatimo u cijeolsti. Tom se pojmu može pripisati zasluga daizravno privlač i pažnju na dva bitna obilježja takvog društva

— prevladavanje tržišnih odnosa i tretiranje rada kao otuđ i-vog posjeda.

b) običajno ili statusno društvo

Bitna obilježja obič ajnoga ili statusnog društva mogu se definirati na slijede i nač in:

a) Proizvodni ili regulativni rad društva je autoritativno raspoređ en u grupe, staleže, klase ili na osobe. Raspodjela i izvršenje nametnuti su zakonom ili obič ajem.

b) Svaku grupu, stalež, klasu ili osobe, povezuje nač in radai dopušteno im je da dobivaju pla u po izvjesnoj skali, u skladus funkcijama koje obavljaju, što određ uje konsensus zajedniceili vladaju a klasa.

c) Ne postoji neuvjetovano individualno vlasništvo zemlje. Individualno korištenje zemlje, ako postoji, uvjetovano je obavljanjem funkcije što ih dodjeljuju zajednica ili država, ili provizijom zbog usluga nadređ enome. Odatle slijedi da ne postojitržište zemljom.

d) Sva radna snaga vezana je uz zemlju ili uz obavljanje zadanih funkcija, ili (u sluč aju robova) za gospodare. Radna snagastoga ne može slobodno nuditi svoj rad na tržište: ne postojitržište rada. (Može postojati tržište robljem, ali tržište robljem obuhva a samo razmjenski odno6 izmeđ u gospodara, neizmeđ u gospodara i roba, pa stoga nije tržišni odnos međ usvim osobama o kojima je riječ .)

Iz tih osobina statusnog društva slijede stanovite ka

rakteristike. U odsustvu tržišta zemlje i rada, pojedinci (osim uvišim staležima) nemaju -nač ina da stalno traže izmjenu svogapoložaja na skali mo i, to jest, mijenjanja količ ine svoje prirodne mo i, koju iz njih crpi ili koju oni crpe iz drugih. U ovommodelu ima mjesta za ljude na višim razinama mo i, koji želeviše užitaka, koji ugrožavaju druge na toj razini tako ih naveduda uđ u u natjecanje za mo (uključ ivši i one koji bi inač e bili




zadovoljni). Postoji prostor za to, to jest za dinastijske borbe,

revolucije u palač ama i baronske sukobe. Ali to je natjecanjesuparnika za materijalne beneficije koje su oduzete podređ enojpopulaciji. Ona nije op enito za č itavo društvo, jer postojanjedruštva i stalno rivalsko crpljenje beneficija zahtijevaju da seodržava uobič ajena raspodjela i prisila proizvodnog i upravnog rada društva. Ve i dio društva mora se ogranič iti na onenač ine rada i življenja koji su određ eni prinosom koji su dužnidati društvu, a to im ne dopušta op u priliku da ugrožavaju ilipotč injavaju svoje bližnje. Budu i da ne postoji slobodno tržišteindividualnog rada. tj. njihove prirodne mo i, natjecanje međ upojedincima za stjecanje dijela prirodne mo i ostalih ne možeprožimati cijelo društvo. U tom modelu takođ er ima mjesta zaone na dnu da se silom opiru pove anju pristojbi koje od njihzahtijevaju nadređ eni. Takav otpor ne e se č esto javljati akose pretpostavi da je visina pristojbi određ ena obič ajem i dasu one obič no onolike koliko je to sigurno i korisno za vladaju uklasu. U svakom sluč aju, udruženi otpor č lanova niže klase sam

po sebi nije i ne proizvodi op i obrazac povrede prava svakogpojedinca od strane njegovih bližnjih.

Ukratko, dok model obič ajnog statusnog društva dopušta vječ nu nasilnu povredu prava međ u suparnicima na vrhui sporadič ne nasilne povrede prava međ u klasama ili dijelovimaklasa, on ne dopušta trajnu povredu, bilo nasilnu ili kakvu drugač iju, pojedinca od strane drugog pojedinca u č itavom društvu.Taj model ni dopušta niti zahtijeva stalno potvrđ ivanje mo i

pojedinca nad ostalim pojedincima u takvim razmjerima da svipojedinci treba da traže više mo i da bi zaštitili blagodati kojeimaju. Oč ito je da model statusnog društva ne odgovara Hob-besovim zahtjevima. Njegov je bitni nedostatak u tome da seu njemu prirodne mo i, tj. rad pojedinaca ne mogu slobodnoprenositi. Samo u društvu u kojem je rad svakog č ovjeka robaza razmjenu i, transfer kontrole mo i pojedinaca može bititako sveprisutan kao što to zahtijevaju Hobbesove premise.

c) jednostavno tržišno društvo

Jednostavno tržišno društvo takođ er ne zadovoljava zahtjeve,zato jer ga definiramo kao društvo u kojem su proizvodnja iraspodjela dobara i usluga regulirane tržištem, ali u kojem samrad nije tržišna roba. Pitanje je da li je društvo koje se sasvimpribližilo tom modelu ikada duže postojalo. Ali model je uveden




zato da bi se obilježja zajednič ka svim tržišnim društvima odvo jila od obilježja onih društava koja se baziraju samo na potpunim tržišnim društvima. Odvajanje je korisno radi privlač enjapažnje na osobitosti potpunog tržišnog društva koje nisu naglašene u poznatim modelima ekonomista. Za ekonomsku analizu najhitnija obilježja mogu biti ona koja su zajednič ka svimtržišnim društvima; za politič ku analizu najhitnija su ona obilježja koja su specifič na za potpuno tržišno društvo.

Jednostavno tržišno društvo ima slijede a svojstva:a) Ne postoji autoritativna raspodjela rada: pojedinci su slobodni trošiti svoju energiju, vještine i dobra kako žele.

b) Ne postoje autoritativni propisi za nagrade za rad i državaili zajednica pojedincima ne daju ili ne jamč e nagrade koje odgovaraju njihovim društvenim funkcijama.

c) Postoji autoritativna definicija i prisila ugovora.

d) Svi pojedinci teže tome da racionalno maksimalno pove ajusvoje probitke, to jest da dobiju najve u mogu u zadovoljštinuza najmanji mogu i utrošak energije ili dobra.

e) Svi pojedinci imaju zemlju ili druge izvore na kojima moguzarađ ivati za život.

Iz tih svojstava modela slijede stanovite posljedice.U potrazi za sredstvima za život, pojedinci e razvijati svojuenegiju, vještine i materijalna sredstva na nač ine na koje je

društvo (tj. isti pojedinci kao potrošač i) voljno platiti. Tako eproizvodne i ostale funkcije društva pojedinci obavljati u traženju nagrade koju se jedino može imati korištenjem njihovihenergija i sredstava. Budu i da pojedinci za svoj rad tražemaksimalni povrat i budu i da je podjela rada efikasnija negokad svatko sve radi sam, pojedinci e razmjenjivati proizvodesvog rada i sredstva za dobra koja su proizveli drugi ljudi.Prema tome, postojat e tržište proizvoda. Cijene e biti određ ene izmeđ u prodavač a i kupaca i odredit e nač in na kojie pojedinci rasporediti svoj rad i sredstva međ u raznim vrsta

ma proizvodnje. Tržište se regulira samo time što se cijenekre u tako da se ono što se nudi na prodaju kupuje, a onošto se traži proizvodi se i nudi na prodaju.

Nema razloga da se taj model tržišta proizvoda proširina tržište rada. Da bi se potpuno isključ ilo tržište rada, bio bipotreban slijede i postulat:




f) Da nezavisnom proizvođ ač u kontrola nad vlastitim radom

pruža ve e zadovoljstvo nego razlika izmeđ u oč ekivanih nadnica i oč ekivanih dobitaka.

Budu i da u jednostavnom tržišnom društvu pojedincizadržavaju kontrolu nad svojom energijom i vještinom, i dase razmjena obavlja samo međ u proizvodima — tržišna razmjena ne može biti sredstvo kojim pojedinci zarađ uju pretvara ju i dio mo i drugih u svoju korist, na takav nač in da to odonih drugih zahtijeva da promijene svoje nač ine. Istina je da u

tom modelu svatko razmjenjuje proizvode na tržištu i da možese re i, indirektno preobra a neku mo ili rad drugih u svojukorist. A na tržište svatko ulaže radi dobitaka i time stvarnodobiva. Ali zarada koju svi dobivaju na tom tržištu jest ve akorist koju dobiva proizvođ enjem jedne stvari za razmjenu negoda sve radi sam za sebe. Nič iji dobitak nije na štetu drugih;nitko ne pretvara više mo i drugih nego što oni pretvarajunjegovu. Ljudi koji žele više nego što imaju, koji žele uživati višenego što imaju, mogu to dobiti ulaganjem više energije ili vje

štine, rezultat č ega e biti da e više proizvoditi i za uzvratviše dobivati. Ali time oni još ne preobra aju više mo i drugihu svoju korist nego što drugi preobra aju njihovu mo . A njihovo djelovanje ne zahtijeva nikakvo protudjelovanje ostalihkoji su zadovoljni onime što imaju. Jednostavno tržišno društvostoga ne zadovoljava zahtjeve Hobbesova društva. Pojedincikoji su zadovoljni svojim postoje im nivoom zadovoljstva nisuuvuč eni u .konkurenciju za više mo i da bi taj nivo zaštitili.

Model jednostavnog tržišnog društva ni izdaleka neodgovara modernim tržišnim društvima. Ako izostavimo postulate (e) i (f) i jednostavno dodamo uvjet da postoji konkurentsko tržište rada, imali bismo dovoljan model potpuno konkurentskog tržišta rada. Ali, radije nego da samo utvrdimo da tržište rada postoji, bit e korisnije da vidimo koji su još postulati potrebni da proizvedu tržište rada. Zato emomodel potpunog tržišnog društva konstruirati dodavanjem postulata koji su nužni i dovoljni za preobrazbu jednostavnoga u

puno tržišno društvo.

d) posjedničko tržišno društvo

Model jednostavnog tržišnog društva preobražen je u modelposjednič kog tržišta zadržavanjem prva č etiri postulata jednostavnog modela i dodavanjem č etiri nova.




Prema tome, imamo slijede e postulate:

a) Ne postoji autoritativna raspodjela rada.

b) Ne postoji autoritativna odredba za nagrade za rad.

c) Postoji autoritativna definicija i prisila ugovora.

d) Svi pojedinci teže tome da racionalno maksimalno pove aju svoje probitke.

e) Sposobnost za rad svakog pojedinca njegovo je osobno vlasništvo i ono je otuđ ivo.

f) Zemlju i sredstva posjeduju pojedinci, i oni su otuđ ivi.

g) Neki pojedinci žele viši nivo korisnosti ili mo i nego što jeimaju65’.

h) Neki pojedinci imaju više energije, vještiji su ili imaju višeposjeda nego ostali.

Kad se dodaju č etiri nova postulata prvim č etirima jednostavnog tržišnog društva, rezultat je potpuno razvijenotržišno društvo. Oni koji žele pove ati svoja dobra ili svojumo , i koji imaju ili ve e vlasništvo upotrebljivo kao kapital(i vještinu da ga unosno koriste), ili nadmo nu energiju i vještinuzahvaljuju i kojima mogu akumulirati kapital, težit e da koristerad drugih ljudi po nekoj cijeni, oč ekuju i da e od njihova rada

dobiti vrijednost ve u od troška. Pojedinci koji imaju manjezemlje ili sredstava, ili manje vještine da bi se mogli stalnoizdržavati svojom neovisnom proizvodnjom, prihvatit e pla ekojima se mogu izdržavati.

Ve a efikasnost složenog rada koji organiziraju ljudis više vještine, energije ili sredstava na konkurentskom tržištue sniziti cijene proizvoda, tako da sve ve em broju pojedinih

proizvođ ač a postaje nemogu e ili manje unosno da nastavineovisnom proizvodnjom i stoga nude svoj rad na tržište. Prematome, u društvu gdje je rad otuđ iv i gdje je različ ita razinaželja i sposobnosti ili vlasništva, različ ito konkurentsko tržiš-

O65) Budući da su post ulati (d) I (g) naizgled slič ni , možda bi val|alo naglasit i

u čemu se razllku|u. Potsulat (d) postavila kao uv|et da svatko želi dobiti koliko flod |e moguće više za što |e moguće man|e. ali ne da svatko želi više nego što Ima.



4 6 C. b. mac pherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

te proizvoda stvara op e konkurentsko tržište. Rad, zemlja i

kapital, kao i proizvodi, podliježu određ enjima tržišta; njihovecijene određ ene su konkurencijom izmeđ u prodavač a i kupacatako da ono što se nudi, to se i kupuje, a ono što se traži,to se i nudi.

To su bitne osobine modernog konkurentskog tržišnogdruštva. Bez ikakve autoritativne raspodjele rada ili pla a, odgovaraju i na bezbrojne pojedinač ne odluke, tržište svemu određ uje cijenu, a s obzirom na cijene donose se individualne

odluke. Tržište je mehanizam u kojem cijene nastaju i oneimaju odluč uju e znač enje u nastajanju individualnih odlukao raspolaganju energijom i izborom sredstava.

Razmjena dobara putem tržišnog mehaniznla formiranja cijena prožima odnose izmeđ u pojedinaca, jer je na tomtržištu svaki posjed roba, uključ uju i i ljudsku energiju. U temeljnom pitanju stjecanja sredstava za život svi pojedinci sebitno su-odnose jedni spram drugih kao vlasnici tržišne robe,

uključ uju i i vlastitu mo . Svi moraju stalno nuditi robu (u najširem smislu) na tržištu, u konkurenciji s ostalima.

Konkurencija na tom tržištu, za razliku od one na jednostavnom tržištu proizvoda, sredstvo je kojim ljudi koji žele više, mogu u svoju korist preobratiti više mo i drugih ljudi nego štoto drugi mogu od njihove mo i. Jer je uč inak konkurencije natom tržištu primoravanje poduzetnika (koji su prvotno moraliimati neki kapital kojim su najmili rad) da za efikasniju proiz

vodnju koriste sve ve e količ ine kapitala. Što je kapital kojise traži da bi se opstalo na tržištu ve i, to je mogu nost ljudis malim imetkom da uđ u ili opstanu u nezavisnoj proizvodnjimanja. Budu i da ve a efikasnost više kapitalizirane proizvodnje dopušta populaciji da se pove a, takva proizvodnja postajeneophodna za šire društvo. Takođ er, budu i da je zemlje svemanje (što se dešava sve brže jer je zemlja postala neka vrstkapitala), sve ve i dio populacije postaje ovisan o prodaji svojeradne snage. Tako se stvara klosna podjela izmeđ u onih sa

zemljom i onih bez zemlje (ukoliko ta razlika ve nije postojala).Kada zemlju i kapital posjeduje skupina ljudi, postoji stalnapromjena u raspodjeli cijelog proizvoda izmeđ u pojedinaca, nauštrb onih koji nemaju zemlju i kapital. Budu i da se takveosobe ne mogu baviti nezavisnom proizvodnjom, ne mogu zahtijevati da iznos njihovih pla a bude jednak vrijednosti proizvoda njihova rada na zemlji ili vlastitom kapitalu. Oni koji imajukapital i zemlju mogu stoga upošljavanjem drugih ljudi dobiti




za sebe č isti prijenos dijela mo i drugih ljudi (ili neke od proizvoda te mo i).

Govore i o tom procesu kao o č istom transferu dijelamo i jednog č ovjeka na drugog, podrazumijevamo da su mo i č ovjeka (po Hobbesovoj definiciji) sva njegova sredstva dastekne budu a dobra, č ovjekova mo stoga ne uključ uje samonjegovu energiju i vještinu, ili sposobnost za rad ve i njegovpristup sredstvima (zemlji, materijalima, ili drugom kapitalu) bez

kojih njegova sposobnost za rad ne može postati aktivan rad istoga ne može proizvoditi nikakva dobra. Nijedna uža definicija č ovjekove mo i nije u skladu s modelom društva ljudi, barem ne s društvom u kojem ljudi moraju proizvoditi da bi jeli.Jer ako č ovjek, da bi ostao č ovjek (tj. da nastavi postojati) moraproizvoditi, tada on mora, da bi ostao č ovjek, biti sposoban zarad i imati pristup sredstvima za rad. Mo i čovjeka stoga morajupo definiciji uključ ivati dostupnost sredstvima za rad.66) Zato suč ovjekove mo i smanjene kada nema slobodan pristup sredstvi

ma za proizvodnju. Ako nema pristup, njegove mo i su svedenena nulu i on prestaje postojati u konkurentskom društvu. Akoima pristup, ali ne slobodan, njegova mo smanjena je za ci jenu koju treba da plati za pristup i tom cijenom mjerimo količ inu njegove mo i koja je prenesena na drugoga.

Na prijelazu izmeđ u jednostavnog tržišnog modela (gdjesvatko ima zemlju ili materijale na kojima radi) i posjednič kogtržišnog modela (gdje samo neki ljudi nemaju vlastitu zemlju

ili kapital), neki su ljudi izgubili slobodan pristup sredstvimakoja pretvaraju njihovu sposobnost za rad u proizvodni rad. Izgubivši dio svoje mo i, oni moraju prodavati ostatak svojemo i onima koji imaju zemlju i kapital i moraju prihvatiti pla ukoja dopušta da dio proizvoda ide vlasnicima zemlje i kapitala. To konstituira č isti transfer dijela njihovih mo i na drugeljude. Taj je prijenos stalan, budu i da traje sve dok se odvijaproizvodnja. Njegova količ ina nije određ ena, ve fluktuira ukonkurentskom društvu s promjenama opskrbljenosti rada i

kapitala.07’ "O66) Uža def in ic l|a l|udske moći moguća |e ledino u modelu ekonomije koji toliko apstrahira od čov|ekovlh humanih kvaliteta da ga čak ni ne smatra sistemom materl|e u kretan|u ko|l mora biti u neprestanom kretan|u. već ga smatra napro

sto vlasnikom |ednog faktora prolzvodn|e ko|l zovemo rad.

67) Vidi bilj ešku B, str . 259.



4 8 C. b. mocp herson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua li zma

č isti transfer, naravno nije jedinstven 6amo za potpuno

tržišno društvo. Jer, dok takav trasfer ne može postojati u jednostavnom tržišnom društvu, on postoji u svim onim obič ajnim i statusnim društvima gdje se vladaju a klasa održavaporezima, rentama ili ropstvom. Ono što je jedinstveno za transfer u tržišnom društvu jest č injenica da se on tu održava stalnom konkurencijom izmeđ u pojedinaca na svim razinama. Svatko je vlasnik neč ega, pa makar i samo svoje sposobnosti zarad; svi su uvuč eni na tržište; konkurencija određ uje što edobiti za to što nude. Njihov č isti prihod označ ava č istu (netto)količ inu njihove mo i koja je prenesena na druge (ili č ija sukorist ili proizvod preneseni na druge), ili netto količ inu (mo i)drugih koju su prenijeli na sebe. Budu i da je to određ eno bezlič nim djelovanjem tržišta, u kojem se relativne cijene mijenja ju prema promjenama potražnje, promjenama u utrošenoj energiji i vještini, inovacijama u proizvodnji, promjenama u odnosurada i kapitala i ostalim faktorima, svatko je potencijalno ukretanju uz ili niz skalu mo i i zadovoljstava.

Model posjednič kog tržišta zahtijeva prinudni okvir zakona. U najmanju ruku, život i vlasništvo moraju biti osigurani,ugovori moraju biti definirani i nametnuti. Model takođ er dopušta djelovanje države koje je znatno iznad tog minimuma.Država može kontrolirati korištenje zemlje i rada, umiješati sei u slobodnu trgovinu pomo u embarga i carina, pomagati jednu vrstu industrije a ne podržavati drugu, davati besplatne ilipla ene usluge, pomagati siromašne, zahtijevati minimalni stan

dard kvalitete ili osposobljenosti, i tim ili ostalim nač inima mi ješanja može spriječ iti da cijene (uključ uju i i pla e) dosegnurazinu koju bi postiglo neregulirano ili manje regulirano tržište.Time država mijenja neke izraze jednakosti koje uzima svakič ovjek kad rač una što e za nj biti najprobitač nije. Ali to netreba pogađ ati glavno izvorište sistema, a to je da ljudi doistaprorač unavaju svoje najprobitač nije djelovanje i koriste svojrad, vještinu i sredstva kako im to prorač unavanje ditkira. Izmijenjeni su neki od podataka za njihove prorač une, ali cijene

još utvrđ uje konkurencija među njima. Cijene su drugač ijenego što bi bile u manje kontroliranom sistemu, ali sve dok odgovaraju odlukama individualnih konkurenata i potič u proizvodnju dobara i određ uju njihovu raspodjelu, to ostaje tržišnodruštvo. Država može, da tako kažemo, pomaknuti ograde ukorist nekih konkurenata ili može zamijeniti hendikepirane, ada ne obeshrabri utrkivanje. Država može, naravno, namjernoili drugač ije, istom vrstom intervencije isključ iti konkurenciju.




Ali ne treba da to uč ini. Iz same intervencije ne može se zaključ iti da joj je namjera, ili da e takav biti njezin uč inak, daoslabi sistem. Model posjednič kog tržišta tako ne zahtijeva državnu politiku laissezfaira, merkantilistič ka politika je savršenou skladu s modelom i zaista e možda zatrebati na nekimstadijima u razvoju posjednič kog tržišnog društva.68’

Bez obzira na stupanj djelovanja države, model pos jednič kog tržišta dopušta pojedincima koji žele više užitaka

da traže da se prirodne mo i drugih ljudi preobrate u njihovukorist. Oni to č ine putem tržišta, u koje je svatko nužno uvuč en.Budu i da je tržište stalno konkurentsko, oni koji bi bili zadovoljni nivoom zadovoljstava koje imaju primorani su na novenapore svakim pokušajem drugih ljudi da pove aju svoja zadovoljstva. Oni koji bi bili zadovoljni onime što imaju, ne moguto zadržati a da ne traže više mo i, a to znač i da prenesu višemo i drugih na sebe, da bi nadoknadili rastu u količ inu konkurentskih napora drugih.

Posjednič ko tržišno društvo, znač i, odgovara Hobbe-sovim zahtjevima. To je društvo u kojem ljudi žele više, mogustalno tražiti, a to i č ine, da prenose na sebe dio mo i drugih,na taj nač in da prisile svakog da se natječ e za više mo i, asve to mirnim i legalnim metodama koje ne uništavaju društvootvorenom silom. Posjednič ko tržišno društvo jedino od našatri modela zadovoljava Hobbesove zahtjeve. Teško je zamislitibilo koji drugi model koji bi tako odgovarao. Jedino u društvuu kojem je sposobnost za rad svakog č ovjeka njegovo osobno

vlasništvo, koje je otuđ ivo, i koje je tržišna roba, mogu svipojedinci biti u stalnom odnosu konkurentske mo i.

č injenica da model posjednič kog tržišta zadovoljava (ito je jedini model koji to č ini) Hobbesove zahtjeve može senaravno objasniti time da smo u taj model uključ ili (a iz ostalihmodela isključ ili) izvjesne postulate o Hobbesovu društvu koje je sam Hobbes eksplicirao. Svakako, postulate g) i h) — daneki pojedinci žele više užitaka nego što ih imaju, i da su neki

sposobniji od ostalih — u Hobbesa nalazimo eksplicitne, i moglo bi se pomisliti da nisu bili doista potrebni da proizvedu našmodel. Zato je važno napomenuti da su oba postulata — zapravo sva č etiri postulata koji su ustanovlejni radi pretvaranjamodela jednostavnog tržišta u model potpunog tržišta — po-

O68) Usoo redi s teks to m na str . 81. I st r. 51.



5 0 C. b. macp herson / po l i t i č ko teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

trebna za stvaranje modela koji u biti odgovara pravim kon

kurentskim tržišnim društvima.Postulat e), koji kaže da je sposobnost za rad osobno

vlasništvo svakog pojedinca i da je ono otuđ ivo, oč ito je nužan, bez njega bi jedna od bitnih karakteristika modernih konkurentskih društava bila nemogu a. Isto se može re i za postulat f), koji kaže da zemlju i prirodne izvore posjeduju pojedinci,i da je to otuđ ivo. Taj postulat se ne zahtijeva za jednostavnotržišno društvo, premda je tom društvu primjeren: jednostavno

tržište proizvoda moglo bi opstati č ak i s č vrstim i neotuđ ivimpravima na zemlju. Jer, ako se zemlja i prirodni izvori ne moguprenositi putem tržišta i tako kombinirati s radom na najprobitač niji nač in, korist od raspoloživosti rada ne može biti potpuna. Postulat g), koji kaže da neki pojedinci žele viši stupanjkorisnosti ili mo i nego što je imaju, jednako je tako nužanza moderno konkurentsko tržišno društvo. Jer bez tog postulata ne bi bilo poticaja da se akumulira i koristi kapital za zapošljavanje radne snage, i stoga ne bi bilo tržišta radne snage.Taj postulat, kao i postulat f), nije nužan za jednostavno tržišnodruštvo, iako je u skladu s njim, ali nužan je za potpuno tržišnodruštvo. Naposljetku, postulat h), koji kaže da neki pojedinciimaju više energije, vještine ili posjeda od ostalih, nužan je zapotpuno tržišno konkurentsko društvo. Jer da neki pojedincinemaju više posjeda kojim poč inju, ili sposobnosti da steknuviše od ostalih, ne bi bilo akumulacije kapitala, bez koje ne bibilo op eg zapošljavanja radne snage.

Sva č etiri postulata koja razlikuju naše modele potpunog tržišnog društva i jednostavnog tržišnog društva, potrebnasu za model koji u biti odgovara postoje im konkurentskimtržišnim društvima. Ti postulati, proizvode i tržišni odnos radakao robe, stvaraju bitne uvjete Hobbesova društva, naime, mehanizam pomo u kojeg se oni koji žele više mo i ili užitaka,upuštaju u stalno nenasilno natjecanje za mo drugih ljudi, štoostale ljude prisiljava da se uključ e.

ej hobbes i posjednički model

Do sada sam pokazao da jedino model posjednič kog tržišnogdruštva u suštini odgovara modernom konkurentskom tržišnom društvu, da su potrebni svi njegovi postulati za to kore-spondiranje, i da taj model, za razliku od svih drugih, doista



51 hobbes: politič ko obvezo tržišta

zadovoljava bitne uvjete Hobbesova društva. Iz toga se. naravno, ne može zaključ iti da je Hobbes imao jasno na umu takavtržišni model. On je doista radio s modelima, s mehanič kimmodelom č ovjeka, s modelom društvenih odnosa u kojima nepostoji prisila zakona i, izmeđ u toga, s modelom civiliziranogdruštva. Ali modeli koje smo upravo preispitali post-hobbesov-ske su konstrukcije, i kao takve ne mogu se naravnopripisati Hobessu. Ne može se takođ er osporiti da je Hobbeszasigurno koristio neki takav model tržišta, budu i da je tržišna

priroda engleskog društva bila suviše jednostavna da bi je jedantako oštar promatrač mogao previdjeti.

Ima mnogo dokaza da se u 17. stolje u Engleska gotovo sasvim približila posjednič kom tržišnom društvu. Ubrzo je polovina ljudi bila zaposlena kao najamni radnici i ako sesitno seljaštvo rač una kao djelimice zaposleno, tada je na jamnih radnika bilo više od dvije tre ine.69’ I dok platežni odnos još nije bio sasvim impersonalan, kakav e biti u slijede em

stolje u, on je ve bio, kao što je to Hobbes znao,70’ u biti tržišniodnos. Tendencija da se zemlja eksploatira kao kapital bila je ve vrlo izražena, na uštrb patrijarhalnih odnosa izmeđ uzemljoposjednika i zakupaca koji su preživjeli promjene u 16.stolje u.71’

Državna politika prema djelovanju tržišne ekonomijebila je, naravno, daleko od laissezfairea. Vladino reagiranje,kontrola i miješanje u slobodne igre tržišnih sila bili su prisutnim u svim statutima i administrativnim dekretima. Nije bilodozvoljeno ni da tržište kapitala ili zemlje, pa ni tržište proizvodaili rada budu potpuno samoregulativni. č ak i kad se uzme uobzir č injenica da su mnoge od zakonskih i administrativnihakcija, sude i po uč estalosti kojom se to ponavljalo, bile nedjelotvorne, domet državne kontrole i miješanja je upeč atljiv.Ah to je bilo stoga što su odnosi posjednič kog tržišta tako odluč no prožimali društvo da je tako obuhvatno reguliranje bilo

<>69) Vidi t>il|ešku T. str. 268. Usporedi s Clap ham , Concise History ol Britain

(Cambridge, 1949), ko|i smatra (str. 212—213) da su doživotni na|amnlcl predstavljali većii.u već dosta prije kra|a 17 stol|ećo.

70) Behemoth, ur. Tdnnles. str. 126, kao što je citirano na str. 55.

71) Uspo redi s G. Davies . The Early Stuarts (Oxford. 1945). koji (na str.271) o novim vlasn ici ma zeml|e koji su se po|avll l kao rezulto t građan skih ratova,

kaže d a »između nji h I n|lhov lh zakupn ika ni|e bilo nik akve osobne veze — 09lmnovčane veze «



5 2 c . b . macpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

potrebno. Neke od tih odredbi bile su namijenjene, bilo to dobro

ili loše. unapređ enju industrije i trgovine; a svrha ve ine odredbibila je spreč avanje ili reduciranje tržišne fluktuacije ili zaštitadruštvenog reda od efekata fluktuacije. Budu i da je mnogoljudi ovisilo o zaposlenju, a njihovo zaposlenje ovisilo je o hirovima tržišta roba, što je dovodilo do tako uč estale nezaposlenosti da je ugrožavan javni poredak, vlada je bila prisiljenada se umiješa tako gorljivo i na tako mnogo nač ina.72’ Vladinaregulacija u 17. stolje u pretpostavljala je posjednič ko tržišnodruštvo.

Sve ukazuje na to da je englesko društvo 17. stolje apostalo u biti posjednič ko tržišno društvo. Ostaje pitanje koliko je Hobbes toga bio svjestan. Na sre u, o tome postoje nekidokazi. Kao prvo, Hobbesova tvrdnja da je »i ljudski rad raz-mjenjivo dobro, isto kao i bilo koja druga stvar«,73’ navedenasasvim usput u diskusiji o vanjskoj trgovini, vjerojatno je dokazda je uzimao kao neospornu č injenicu normalnost platežnogodnosa. Važnije je, međ utim, kako tretira uzajamnu i distribu

tivnu pravdu, što sugerira da je namjerno odbacivao modelobič ajnog staleškog društva, znaju i da je to bio alternativnimodel njegovu modelu i da je još bio op eprihva en.

Prihva eni pojmovi uzajamne i distributivne pravde,kako ih Hobbes opisuje, popratni su dijelovi modela obič ajnogdruštva. Oni petpostavljaju valjanost i prisilu standarda pla anja različ ite od onih koje određ uje tržište. Uzajamnu pravdupostavili su »pisci«, kaže Hobbes, »u jednakosti vrijednosti

ugovorenih stvari; a distributivnu u distribuciji jednake koristiljudima istih zasluga«.74’ Hobbes ne krije svoj prezir prema timpojmovima i oba odbacuje u jednoj reč enici: »Kao da je to nepravda ako prodajemo skuplje nego što kupujemo; ili ako damoč ovjeku više nego što zaslužuje «75’ Te stare pojmove uč inio jeobjektom prezira jedan od atributa modela tržišta, naime, da je vrijednost neč ega jednostavno njegova cijena uspostavljenaponudom i potražnjom. »Vrijednost svih ugovorenih stvari mjerise željama ugovarač a: i stoga je prava vrijednost ona oko

koje se slože.«76’ Budu i da osim tržišne cijene ne 'postoji drugamjera vrijednosti, svaka razmjena vrijednosti izmeđ u osobakoje slobodno ugovaraju po definiciji je razmjena jednakih vri jednosti. Stari pojam uzajamne pravde postaje besmislen. »Pravo reč eno, uzajamna pravda je pravda ugovarač a, to jest, izvršenje ugovora u kupovanju i prodavanju, unajmljivanju i puštanju da se unajmljuje, davanju na posudbu i posuđ ivanju,razmjeni i preprodaji i ostalim aktima ugovora.«77’




Slič no je i s distributivnom pravdom: distribucija jednake koristi ljudima jednakih zasluga postaje besmislena kaosveop e nač elo po kojem određ ujemo pravednost bilo kakvestvarne raspodjele nagrada, jer u Hobbesovu modelu ne postojinikakva druga mjera zasluge osim tržišne procjene č ovjekovevrijednosti. U njegovu modelu nema mjesta, kao u statusnommodelu, za procjenjivane zasluga raznih ljudi u smislu njihovadoprinosa cijelom društvu, ili u smislu njihove neophodnostikao funkcioniraju ih dijelova socijalnog organizma. Distribu

tivna pravda stoga nije više od »pravde nekog procjenitelja, ato znač i — č in definiranja što je pravedno, pri č emu se kažeda je [procjenitelj] svakom č ovjeku dodijelio što mu pripada .. .«7C) A ono što č ovjeku stvarno pripada ne treba poč etnoodrediti nikakvim pojmom ciljeva društva, ve standardom društva dalekim od toga koliko god to Hobbes može zamisliti, jednog standarda namjerno oslobođ enog od svakog društvenogvrednovanja: to treba »odlučiti ždrijebom. Jer... jer drugi nač in jednake raspodjele ne može se zamisliti.«79’ Tretiraju i uza

jamnu i distributivnu pravdu na takav nač in, Hobbes izvlač ilogič ke zaključ ke iz svog modela društva: tamo gdje su sve vri jednosti svedene na tržišne vrijednosti, i sama pravda je svedena na tržišni pojam. Zahtijevaju i da tržišni pojam pravdezamijeni obič ajni, č ini se da on ujedno tvrdi i da je potpunotržišno društvo tu zauvijek i da priznaje da je ono došlo teknedavno.

72) B. E. Supp le. Com me rcial Crisis and Change in England 1600— 1612

(Cambridge, 1859), u lzvrsno| analizi nestabilnosti tržišne ekonoml|e tog vremena, pokazao |e da |e neprekidno m|ešan|e države u nadnice. cl|ene. Investicije I trgo

vinu bio neprestani pokuša| »da se Engleska zaštiti od oštrl|lh reperkusija ekonom

ske fluktuac!|e bez nazadovan|a u smislu Industrijske I komercijalne strukturec, I da je glavni pokretač bio »opravd an i st rah od nezap oslenost i I ekonomsk e nes tabil -nosti*. (str. 251; I usporedi s 10. poglavljem


74) Ibld.. pogl. 15. str. 115.

75)Ib id /

76) Ibld.

77) Ibid.


79) Ibld.. st r 119.



54 c b macpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

Postoje daljnje indikacije — u knjizi koju je Hobbes

posvetio analiziranju Long Parliamenta i građ anskog rata —da je on vidio konkurentske tržišne odnose kao podrivanjeranijeg modela engleskog društva. Jedan od razloga kojima jeobjašnjavao odmetništvo mnogih ljudi od kralja, i odatle pro-izašli građ anski rat, bio je taj da su »ljudi op enito« (tj. ljudis nekim posjedom, jer »bilo je vrlo malo obič nih ljudi kojima je bilo stalo do bilo kojeg od uzroka rata, ve bi zauzeli bilokoju stranu za pla u iil pljač ku«80’) vjerovali da je svaki č ovjek»toliko gazda svega što posjeduje, da se od njega ništa nemože uzeti ni uz kakav izgovor o op oj sigurnosti, bez njegovapristanka«.81’ Hobbes je ispravno primijetio da to vjerovanjenije bilo dio feudalnog vlasništva (koji je ranije prevladavao), ida je to vjerovanje postalo tako rašireno da se može smatratida je odgovorno za građ anski rat. On je uoč io da su isti ljudikoji su se držali tog novog shva anja neuvjetovanog individualnog prava na vlasništvo koristili stari red rangiranja jednostavnotako da posluži njihovim novim ciljevima: »Kralj, mislili su oni,

nije ništa nego titu la najviše č asti, prema kojoj su plemi , vitez, baron, grof i vojvoda, samo uzlazne stepenice, uz pomobogatstva.«82’

Hobbes je objašnjavao građ anski rat novom snagomtržišnog morala i tržišnim bogatstvom. On je tretirao rat kaopokušaj da se stari ustav uništi i zamijeni ustavom koji e bitipovoljniji za nove tržišne interese. Kraljevi neprijatelji »koji sutražili oslobađ anje ljudi od poreza, i ostale naoko dobre stvari,raspolagali su kesama londonskog Cityja i ve ine gradova izdruženih gradi a u Engleskoj, a uz to i kesama mnogih po jedinaca.83’ Narod je bio zaveden djelomice novim religijskimdoktrinama (od kojih je najvažnija bila prezbitenijanska, koja jebila dobro primljena, zato jer, izmeđ u ostalog, nije »grdila unosne poroke ljudi iz trgovine i obrta... što je bilo veliko olakšanje za ve inu građ anstva i stanovništva trgovač kih gradova«84’)a djelimice i njihovim novim vjerovanjem u bezuvjetno pravovlasništva85’. To što je narod bio tako zaveden, i što su trgovciimali dovoljno novaca da izdržavaju vojsku, bilo je dovoljno zaobjašnjenje rata. Postoji neka harringtonska crta u komentarugovornika u Hobbesovu dijalogu: »Mislim da je u takvom ustrojstvu naroda kralj ve istisnut iz svoje vladavine, te da raditoga nije r>i trebalo posezati za oružjem. Jer ne mogu zamislitida bi mu se kralj na bilo koji nač in mogao oduprijeti.«86’




Kasnije se u analizi Hobbes vra a na ključ nu ulogunovog tržišnog bogatstva. Snage parlamenta opskrbljivao je»London i ostali pridruženi gradovi87’«, žale i se na poreze »ko jima su građ ani, tj. trgovci, č ija je profesija vlastito zgrtanje,prirodno smrtni neprijatelji, njihova je jed'na č ast da se neumjereno obogate pomo u mudrosti kupnje i prodaje.«88’ Hobbes je takođ er bio svjestan toga da je njihovo bogatstvo nastalokupovanjem rada drugih ljudi. On odbacuje op eprihva eno opravdanje njihove djelatnosti navode i da »se kaže da je od

svih zanimanja njihovo najkorisnije za vladu, jer daju poslasiromašnijima«, a kratkom opaskom: »to znač i, prisiljavaju siromašne da prodaju svoju radnu snagu po cijenama koje oniodređ uju, tako da siromasi, ili ve ina njih, mogu bolje živjetiu Bridewellu nego da predu i tkaju ili rade neki slič an posaokoji znaju; osim ako si malo ne pomognu rade i slabije, nasramotu naših manufaktura.«89’ Hobbes je prozreo paternalistič ko opravdanje najamnog odnosa. Uoč io je da je zastarjeloopravdavati najamni rad u okviru paternalistič kog modela dru

štva koje u samoj osnovi nije u skladu s tržišnim odnosima.Engleska koju Hobbes opisuje u Behemothu prilič no

je potpuno tržišno društvo. Radna snaga je roba i ima je takomnogo da joj kupci snižavaju cijenu do granice održanja gologživota.90’ Bogatstvo nastalo tržišnim operacijama toliko se akumuliralo da su njegovi posjednici mogli izazvati državu, č iju su

O80) Behemoth, ur. Tonnies. str. 2.

81) Ibid.. str. 4.

82) ibid.

83) Ibid.. str. 2.

84) Ibid.. str. 25.

85) Ibid.. str. 4.

86) ibid. Usporedi: Harrington. Oceana: »Jer je rasap vlade prouzročio rat. a nije rot prouzročio rasap ove vlade«. [Works. 1771. str. 65).

87) Behemoth, str. 110.

88) Ibid.. str. 126.

90) Pitam o se da li je iz te op aske Hobbes izveo gledište da vri|o«Jnost ili

ci|enu čov|eka određuje onaj ko|l kupu|e a ne ona| koji prodale [Leviathan, pogl. 10, str. 67).



5 6 C. b. mocpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

poreznu mo smatrali zadiranjem u svoja prava. Izazov je uspio

zato jer su imali novaca da održavaju vojsku; i zato jer su ljudiviše cijenili stjecanje bogatstva putem tržišta nego tradicionalne obaveze il.i ustanovljene rangove. Do građ anskog rata jei došlo zato što se englesko društvo tako promijenilo.

Habbesovo objašnjenje uzroka građ anskog rata implicira neku spoznaju o tome koliko je tržišno društvo bilo ukorijenjeno u prethodnom društvu. Njegova spoznaja nije bila potpuna ni jasna. Da je bilo takvo, teško da bi mogao tretirati dru

štvo kao takvo kao u biti niz tržišnih odnosa, kao što je to č iniou Leviathanu i ostalim teorijskim raspravama. Ipak, č ak i u njima nalazimo priznanje, kao na primjer kad razmatra uzajamnu i distributivnu pravdu, da se tržišni moral razlikuje od tradicionalnog morala. Možemo slutiti da je lako a kojom je Hobbespripisao suštinski tržišne odnose svim društvima proizlazilo iztoga što je i njegov stav, inač e raširen međ u ljudima renesanse, bio da je civilizirano društvo ogranič eno na klasič nu Grč kui Rim i zapadnu Evropu nakon srednjega vijeka. Budu i da suklasič na društva bila u stanovitoj mjeri tržišna društva, lako bise moglo prilagoditi modelu u č ijoj je osnovi potpunije tržišnodruštvo vlastitog vremena. I kad je taj model ve uspostavljen,nije ga bilo teško primijeniti na približno najciviliziraniji dio društva, to jest na aktivne više klase drugih društava zato jer suodnosi međ u ljudima na vrhu u netržišnim društvima pokazivalitendenciju da se pretvore u konkurentsku borbu za mo , koja jebila bliska tržišnom odnosu. Bez obzira na to da li se Hobbesova

misao tako razvijala, i bez obzira na to koliko je svjesno svojmodel društva temeljio na vlastitoj procjeni tržišnih obilježjadruštva 17. stolje a, jasno je da je njegov model bliži modeluposjednič kog tržišnog društva.

Pokazao sam da Hobbesovo dokazivanje poč ev od fiziološke prirode č ovjeka do nužnog pokušaja svih ljudi u društvu da uvijek traže više mo i nad drugima, zahtijeva tvrdnjuda se mo svakog č ovjeka odupire mo i drugih i pokušava je

spriječ iti, da ta tvrdnja, č ak i da je navodno izvedena iz fiziološkog postulata da je svim ljudima urođ eno da žele neogranič enu mo nad drugima, zahtijeva u najmanju ruku daljnju pretpostavku modela društva koje dopušta da jedni stalno mirnokrše prava drugih; i da, ako se uzme da je ta tvrdnja deducira-na iz fiziološkog postulata da je samo nekim ljudima prirođ eno da uvijek žele više. to zahtijeva model društva koji ne samoda dopušta stalno uzajamno kršenje prava nego i prisiljava um




jerene ljude.da napadaju; da je jedini model koji zadovoljava teuvjete posjednič ko tržišno društvo, koje u biti odgovara modernim konkurentskim tržišnim društvima; da su Hobbesovi ekspli-citni postulati (naroč ito oni da je rad roba, da neki ljudi žele pove ati svoju razinu užitaka i da neki ljudi imaju više prirodnemo i) u biti postulati posjednič kog tržišnog društva; da modeldruštva koji je Hobbes konstruirao u analizi mo i, vrednovanjai uvažavanja, i koji je potvrđ en u njegovoj analizi uzajamne i distributivne pravde, suštinski odgovara modelu posjednič kog tr

žišta; i da premda Hobbes nije bio potpuno svjestan takve korespondencije, postoje dokazi koji nas navode na to da je biosvjestan osobite primjerenosti svoje analize društvu 17. stolje a.

f) neadekvatnost prirodnog stanja

Došli smo, dakle, do konstatacije da je Hobbes polaze i od svo jih izvornih fizioloških postulata, došao do zaključ ka da svi ljudinužno traže uvijek sve više mo i nad drugima uvođ enjem premisa koje su valjane samo za posjednič ko tržišno društvo. Itek nakon što je bio siguran u svoj zaključ ak da svi ljudi udruštvu nužno traže uvijek sve više mo i nad drugima, uveo jehipotetič ko prirodno stanje, odakle je onda zaključ io o nužnostisuvremene države. Ve sam ranije91’ iznio da Hobbesove društvene premise nisu bile nužne samo za njegovu dedukciju da

svi ljudi u društvu uvijek traže više mo i nad drugima nego i zanjegovu dedukciju o ponašanju č ovjeka u prirodnom stanju. Može se pomisliti da to još nije utvrđ eno. Jer nije se potanje prikazalo da su njegov zaključ ak da svi ljudi žele više mo i naddrugima, ili njegova analiza društva koja je dovela do tog zaključ ka, bili nužni za njegovu dedukciju o ponašanju u prirodnomstanju. Nije li zaključ ak o ponašanju ljudi u prirodnom stanjumogao izvesti izravno iz fizioloških postulata ne dokazuju i dasvi ljudi u društvu žele više mo i nad drugima? Pitanje moždanije toliko važno jer se on zapravo prilič no namuč io da pokažeda ljudi u društvu moraju uvijek tražiti više mo i, prije negošto je stavio te ljude u hipotetič no prirodno stanje. Međ utim,lako možemo vidjeti da on nije mogao zaključ ivati o ponašanjuu prirodnom stanju samo na temelju fizioloških postulata.

O91) Vidi tekst . st r. 15. 28.



5 8 c. b. macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

Istina je da je mogao zaključ ivati o ponašanju u prirod

nom stanju samo na temelju fiziološkog postulata da svi ljudižele nastaviti svoje kretanje, i iz postulata da neki ljudi uvijekžele više mo i nad drugima:021 kada bismo hipotetič no otklonilisvaki zakon, ta bi dva postulata proizvela nužnost da svi ljuditraže više mo i nad drugima, a to je ponašanje u prirodnom stanju. Ali taj drugi postulat nije dobiven na temelju prirodoslovnog promatranja ili analize, nego iz promatranja i analize društvenih odnosa. Ako taj postulat nazovemo fiziološkim postulatom, moramo re i da su č ak i Hobbesovi fiziološki postulati postulati o fiziologiji socijaliziranih ljudi. Ali, osim u definioijama,možemo na i još jedan razlog zbog kojeg Hobbes nije mogaozaključ ivati o ponašanju u prirodnom stanju samo iz fiziološkihpostulata, č ak ako se postulat da neki ljudi traže više mo i naddrugima uzme kao fiziološki postulat: to ne bi bilo u skladu snjegovom metodom ni s njegovim ciljem.

Jer, njegov je cilj bio da uvjeri ljude da treba da priz

naju suverena, a metoda »samo da ljudima pokaže ono što onive znaju, ili mogu znati iz vlastitog iskustva.«931 Uspjeh njegovanastojanja u cijelosti je nužno o tome ovisio. I da bi to uč inio,trebalo je da ih pokaže njima samima onakvima kakvi jesu, udruštvu. Možda je mogao pokazati nužnost suverena ne koriste i se uop e umjetnom hipotezom o prirodnom stanju, negosamo dedukcijom iz zaključ ka da svi ljudi u društvu nužno traže više mo i nad drugima. Nije se. međ utim, mogao nadati dae svojim č itateljima pokazati nužnost suverena samo iz hipo-

tetič kog prirodnog stanja, ne pokazuju i nužno ponašanje ljudi u društvu. Dedukcije izvedene iz prirodnog stanja mogle suza ljude koji su ve u društvu (za koje se priznaje da je nesavršeno) biti valjane samo onoliko koliko je ponašanje ljudi u hi-potetič kom prirodnom stanju odgovaralo njihovu nužnom ponašanju u društvu.

Zaključ ujem da su Hobbesu doista bili potrebni društveni postulati da bi od svojih fizioloških postulata dospio do

tvrdnje o nužnom ponašanju ljudi u prirodnom stanju, kako bimogao valjano zaključ iti o nužnosti suverena.

O02) III. naravno . Iz ledinog pos tul ata da svi l |udl po rođen|u traže neo

graničenu moć nad drugima, što nl|e, kao što sam već dokazivao (str. 37. strogo

f iz io loški postu lat.

93) Elements, prvi dio, pogl. 1, od|. 2, etr. 1.




4. politička obveza

a) od motivacije do obveze

0 Kad je ustanovio da je op a sklonost svih ljudi da uvi jek traže više mo i nad drugima. Hobbesu je bilo lako pokazatida bi njihovi životi nužno bili strašno bijedni i nesigurni kad nebi bilo mo i koje bi se svi plašili. On je ve postulirao da svi lju

di žele živjeti, i to udobno. Iz toga slijedi da se racionalni ljudi,koji potpuno prorač unavaju posljedice, moraju kloniti takvastanja priznavanjem mo i koja ih sve može držati u strahu. Dato postignu, treba da sač ine, ili se ponašaju kao da su to nač inili, međ usobni ugovor kojim bi svi istodobno na nekog č ovjekaili grupu ljudi prenijeli prava koja bi imali kako bi se sami moglištititi kad ne bi bilo op e mo i da ih štiti. Taj prijenos pravastvara njihovu obvezu prema suverenu. I budu i da je taj ugovor ogranič enje želja, on ne može obvezivati bez mo i koja ga

name e; odatle slijedi da svoje prirodne mo i ljudi moraju prenositi istovremeno kad i svoja prirodna prava. To suverenu dajeapsolutan autoritet i dovoljnu mo da taj autoritet djelotvornoupotrebljava. Samo se priznavanjem takvog autoriteta ljudi mogu a) nadati da e izbje i stalnu opasnost od nasilne smrti1svih ostalih zala koje bi nužno navukli na sebe zbog inač e nužno razornog traženja više mo i nad drugima; b) nadati se dae osigurati uvjete za udobno življenje koje nužno žele. Stoga

svaki č ovjek koji razumije zahtjeve ljudske prirode i nužne po

sljedice tih potreba, mora priznati obvezu spram suverena.Hobbes vjeruje da je na taj nač in izveo zaključ ak o

nužnosti da svaki č ovjek prizna obvezu spram suverena a zaključ io je iz č injenica o ljudskoj prirodi i nužnim posljedicamatih č injenica. On vjeruje da je tako izvedena obveza moralnaobveza; kad je č ovjek jednom prenio svoja prava na drugoga»onda se za njega kaže da je obvezan ili vezan da ne spreč avaone koji imaju takvo pravo . . . da se njime koriste: i da ontreba, i to mu je dužnost, da se pridržava toga svoga voljnoga

č ina.. .«M). Ukratko, Hobbes vjeruje da je deducirao moralnuobvezu iz č injenice, ono što »treba« iz onoga što »jest«.

Naša analiza iz odjeljka 2) i 3) nije se bavila tim zahtjevom. Samo smo pokazali da su međ u č injenicama iz kojih je

OLeviathan, pogl. 14. str. 101.



6 0 C. b. mocpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

Hobbes izvodio dedukciju o politič koj obvezi bile i one o histo

rijski i društveno steč enom karakteru ljudi, od kojih bi se č injenica neke mogle s pravom pretpostavljati samo za ljude u posjednič kom tržišnom društvu. Pitanja da li je Hobbesova politič ka obveza zapravo moralna, a ne samo obveza zasnovana narazboru i da Nje njegova implicitna tvrdnja da je moralnu obvezudeducirao iz č injenice, u svakom smislu valjana, još su otvorenai sada ih treba razmotriti.

b) moralna obveza ili obveza razbora?

Iz ovog vrlo sažetog prikaza Hobbesove dedukcije od motivacije do obveze, moglo bi se č initi da je njegova politič ka obveza samo obveza razbora. On je, č ini se. pokazao samo to da je u dugoroč nom interesu svih ljudi da priznaju obvezu suverenu.Za obvezu koja se potpuno temelji na vlastitom interesu, kažese da se zapravo ne može zvati moralnom obvezom.95’ Ako net

ko smatra da je Hobbes svoju politič ku obvezu doista izveosamo iz č ovjekova vlastitog interesa, i ako nekto prihva a definiciju moralne obveze kao obveze koja se temelji na neč emdrugom nego što je vlastiti interes, tada je pitanje, naravno,riješeno: Hobbesova obveza nije moralna obveza. Ali. suviše jelako tako odgovoriti. To povlač i drugo pitanje: postoji li više razloga da prihvatimo nego da odbacimo tu definiciju, a time ioštru distinkciju izmeđ u razboritosti č ime se podrazumijeva superiornost moralne obveze i morala? Hobbes je tu definiciju od

bacio. Neki njegovi kritič ari tretiraju to kao nešto samo po sebi razumljivo. Ima li nač ina da se odluč imo izmeđ u njih?

č in i se da motiv moralista za tu distinkciju poč iva nanavodno ozbiljnoj razlici izmeđ u vjerojatne djelotvornosti tihdviju vrsta obveza. Oni su rekli da se ne može vjerovati da eobveza koja se temelji samo na prosvije enom vlastitom interesu obvezivati kada dođ e u subok s neposrednim vlastitiminteresom, a da prava moralna obveza nije podložna toj slabosti

jer se temelji na nač elu koje je iznad vlastitog interesa. Ali tadistinkcija i superiornost moralne obveze stvoreni su definici jom. Da bi distinkcija imala ozbiljnu praktič nu važnost, trebalobi pokazati da je vjerojatnije da e se č ovjek č vrš e pridržavati»moralnog« principa nego principa razboritosti. Slabost obvezerazbora je oč evidna. Ali, ako se ne može pokazati da »moralna«obveza ne sadrži iste ili još ve e slabosti, ta distinkcija ne e biti važna. Sposobnost obje vrste obveze da obvezuju može se




provjeriti samo u praksi; ona je u sposobnosti svake od njih dabude prihva ena.

Hobbes nije vidio nikakva dokaza da bi bilo koje nač elo obveze koje se temelji na nač elu ko|e je iznad vlastitoginteresa imalo izgleda da bude šire i č vrš e prihva eno od nač ela koje se temelji na vlastitom interesu, koje je šire prihva eno, a to znač i — prihva eno zbog svojih racionalnih vrijednosti,uz to što su na njegovoj strani i »nevidljivi duhovi«. Nač elo obveze za koje se kaže da je bogom dano, može se mnogo č vrš edržati nego ono koje se treba natjecati na temelju svojih vri jednosti. Ali ako odbacite, kao što je to Hobbes uč inio, takvanametnuta nač ela,96’ ne preostaje vam nijedna jasna razlika izmeđ u obveze razbora i bilo koje druge vrste racionalne obveze.Djelotvornost moralnih filozofija u prošlosti nije impresioniralaHobbesa: mislio je da e nova vrsta obveze koju je on nudio i-mati više izgleda da bude djelotvorna, budu i da je bila striktni je povezana s č ovjekovim sposobnostima i potrebama.

Ako se obveza koju je predlagao temeljila na č ovjekovu vlastitom interesu ili. što je još manje plemenito, na strahu,lemeljila se i na ljudskom razumu. Mislio je da je moralnije dase ljudi drže vlastitog razuma nego da se pozivaju na zamišljena i nespoznatljiva božanstva ili biti, i da je najbolje da suljudi sposobni za to i bez lažnog uvođ enja religijskih sankcija.Mislio je da je njegova racionalna obveza, premda iz vlastitoginteresa, moralno sasvim dovoljno utemeljena. Kazati da jeHobbes imao jednako dobar razlog da svoju vrstu obveze na

zove moralnom, kao što je trebalo da joj drugi filozofi, ili tektreba da to uč ine, odreknu taj naziv, ne znač i da je Hobbesovaobveza djelotvornija ili da je jednako djelotvorna kao i neka druga. To jednostavno znač i da se teret dokazivanja mora jednakotako staviti na druge kao i na Hobbesa. Hobbes je zapravo prebacio teret dokazivanja na moraliste,znaju i da ga nemogupodnijeti. Kako takvog dokaza nema. Hobbesova obveza semože nazvati moralnom.

Ali Hobbes nije smatrao da je pobijedio samo zbog

propusta. Njegovo pouzdanje u vlastitu poziciju poč ivalo je di jelom na postulatu koji smo do sada samo uzgredno spominjali i koji sada moramo pobliže ispitati. To je postulat o jednakosti

O95) Vidi bilj ešku C. str. 259— 260.

96) Vidi bilj ešku D. str. 260.



6 2 c b m acpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

ljudi. Do sada smo ga spominjali samo kao postulat koji je po

treban da se pokaže zašto se borba za mo u prirodnom stanjunije nikada mogla okonč ati. Ali to je mnogo važniji postulat. Pomo u toga postulata Hobbes je deducirao pravo i obvezu iz č injenice.

c) postulat o jednakosti

Hobbes postulira dvije vrste jednakosti međ u ljudima: jednakostsposobnosti i jednakost u oč ekivanju da se ispune njihove želje. Po Hobbesovu mišljenju, obje vrste uključ uju jednakost prava. O jednakosti sposobnosti može se zaključ iti na temelju iskustva i promatranja. Ljudi nemaju apsolutno jednake sposobnosti, ali su toliko jednaki da najslabiji može lako ubiti najjač ega, a to implicira moralnu jednakost. Ta postavka nalazi seu sve tri verzije Hobbesove teorije. »I prvo, ako razmotrimo kako je mala razlika u snazi i znanju međ u ljudima zrelih godina

i kako lako onaj koji je slabiji u snazi ili pameti, ili u oboje,može potpuno uništiti mo jač ega, jer je potrebno vrlo malosnage da se č ovjeku oduzme život, možemo zaključ iti da je ljudima prirođ eno da priznaju da su međ usobno jednaki.. .a.97’

»Jer ako pogledamo odrasle ljude i vidimo kako je krhko ljudsko ti je lo . . . i kako je lako, č ak i najslabijem č ovjeku,ubiti najjač ega, nema razloga zašto bi itko tko se pouzdaje uvlastitu snagu vejrovao da ga je priroda postavila iznad dru

gih, jednaki su oni koji mogu uč initi jednake stvari jedan protivdrugoga. Ali oni koji mogu uč initi najve e stvari (naime, ubiti)mogu uč initi jednake stvari. Stoga su svi ljudi po prirodi jednaki .. .«90’

»Priroda je ljude uč inila tako jednakima u sposobnostima tijela i uma da, premda ponekad netko izgleda tjelesno jač i.ili |e hitrijeg uma nego netko drugi, ipak, kad se sve zajednozbroji, razlika međ u ljudima nije tako znač ajna da bi zbog nje

netko zahtijevao za sebe bilo kakvu dobrobit koju netko drugimože tražiti jednako kao i on. Jer... najslabiji ima dovoljno snage da ubije najjač ega.«99’

U svakoj od tih verzija nalazimo nač elo prava ili obveze izvedeno iz iskaza o promatranoj č injenici. Smatra se da iziskaza o jednakosti slijedi da ljudi treba da jedni drugima priznaju jednakost (Elementi); da ne postoji razlog zbog kojeg bi




bilo koji čovjek zamišljao da je iznad drugih (Rudimenti); da nitko (s pravom) ne može tražiti nikakvu korist od drugoga (Le-viathan). Hobbes kaže da jednakost č injenica uspostavlja jednakost prava, a da u to ne unaša bilo kakav vrijednosni sudili moralnu premisu. On ne dokazuje da č injenica uključ uje pravo, ali samo pretpostavlja da je tako jer ne vidi razloga zašto nebi bilo ta'ko. Budu i da nema nijednog razloga zbog kojega binetko mogao zamišljati da je iznad drugih, samo po sebi je razumljivo da to ne bi trebalo zamišljati.

Druga vrsta jednakosti koju Hobbes postulira jest jednakost u oč ekivanju zadovoljenja želja. U Leviathanu to prikczu- je kao posljedicu prve vrste jednakosti: »Iz jednakosti sposobnosti proizlazi jednakost nade u postizanje naših ciljeva.«1001 UElementima i Rudimentima više se naglašava da svi ljudi jednako žele sač uvati život, i u oba ta iskaza uzima se da jednakost č injenice podrazumijeva jednakost prava. »I budu i da jepriroda nužno uč inila da ljudi ho e i žele bonum sibi, ono što je

za njih dobro, i da izbjegavaju ono što im može naškoditi, a najviše od svega tog strašnog neprijatelja prirode — smrt, od ko je oč ekujemo i gubitak svih mo i, i najve u od svih tjelesnihboli, u tom gubitku, ne protivi se razumu da č ovjek č ini sve štomože da vlastito tijelo sač uva i od smrti i od boli. A ono što sene protivi razumu, ljudi nazivaju PRAVO ili jus .. ,«101)

»Jer svaki č ovjek želi ono što je za njega dobro, izbjegava što je zlo, a najviše izbjegava najve e od prirodnih zala

— a to je smrt. On to č ini po stanovitim impulsima prirode, ko ji nisu ništa manji nego što je onaj impuls po kojem se kamenkotrlja. Stoga nije apsurdno, niti za osudu, niti je protiv naredbe zdravog razuma da č ovjek koristi sve svoje napore da svojetijelo sač uva od smrti i nevolje. A nije suprotno zdravom razumu da svi ljudi s pravom oč ekuju da e pro i pravedno .. «102)

o97) Elements, prvi dio. pogl. 14. od|. 2, str. 54.

98)Rudiments, pogl. 1. odj. 3. str. 25.


100) Ibid.. str. 95.

101) Elements, prvi dio . pogl. 14. od j. 6. str. 54— 55.

102) Rudiments, pogl . 1. odj . 7. str. 26—27.



6 4 c b macpher8on / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua li zma

Može se prigovoriti da je na tim mjestima Hobbes pre-

krijumč ario moralno znač enje u svoj »razum« ili jednostavno radi ono što je č inio u svojem izvođ enju od jednakosti sposobnosti do jednakosti prava, naime, drži da one posljedice ljudskih prirodnih potreba koje nisu oč ito apsurdne ili pokudne, treba smatrati ispravnima. Teret dokazivanja je opet, da tako kažemo, prepušten moralistima. Hobbes je deducirao prava iz č injenice da svaki č ovjek ima želja, da traži i da mora tražiti da ihzadovolji.

Još se može prigovoriti da Hobbes nije deduoirao pravo iz č injenice nego da je uz postulat o č injenici uveo i postulat o pravu, naime, jednakom pravu na život. Sigurno se pretpostavlja jednako pravo na život, ali stvar je u tome da tu pretpostavku Hobbes tretira kao da je sadržana u postulatu o č injenici. On je može tako tretirati zbog svog izvornog postulata0 mehanič kom materijalizmu. Budu i da su ljudi samopokretnisistemi materije koji jednako žele zadržati vlastito kretanje

1jednako su krhki, nema razloga zbog kojeg ne bi imali jednakaprava. To su prava koja prenesena na suverena uspostavljajupolitič ku obvezu. Hobbes svoju politič ku obvezu može tre tirati kao moralnu obvezu jer je izvedena iz prijenosa prava kojaon tretira kao moralna prava. Moralnost ne ulazi u raspravu ukasnom stadiju tvorenja društvenog ugovora, ve u ranom stadiju dedukcije o jednakosti prava iz izreč ene jednakosti sposobnosti i potrebe.

Tako izvode i pravo i obvezu iz č injenice Hobbes je zauzeo radikalno novu poziciju. On je smatrao da pravo ne trebaunijeti izvana u područ je č injenica, nego da ono tamo ve jest;te se, oko se ne može pokazati suprotno, može smatrati da je jednako pravo sadržano u jednakoj potrebi za kontinuiranim kretanjem.

U politič koj teoriji taj je skok jednako radikalan kao što je to u prirodnoj znanosti bila Galilejeva formulacija zakona o

jednolikom kretanju, a na neki nač in i s njom povezana. U obasluč aja revolucionarna promjena započ eta je jednostavnim pomakom u premisama. Prije Galileja pretpostavljalo se da e ob jekt koji miruje zauvijek stajati tamo gdje jest ako ga nešto nemakne, i da e se kretati samo dok se primjenjuje neka vanjskasila. Galileo je pretpostavio da e se objekt koji se kre e, akoga nešto ne zaustavi, vječ no kretati i da njegovo kretanje netraži stalnu primjenu vanjske sile.




Hobbesov obrat premisa bio je slič an. I dok se možere i da se od Platona uvijek zaključ ivalo iz ljudskih sposobnosti i želja, zaključ ci su uvijek bili indirektni: od ljudskih sposobnosti i želja do neke pretpostavljene svrhe prirode ili voljebožje, i odatle do ljudskih obveza i prava. Ljudske sposobnostii želje smatrane su uč inoima svrha prirode i volje božje; potonje se smatralo uzrokom ljudskih sposobnosti i želja, i izvorom moralnog prava i obveza. Cilj ili Volja uneseni izvan promatranog univerzuma, hipostazirani su kao izvanjska sila koja

se stalno name e ljudima (putem razuma, ili otkrovenja, ili i jednoga i drugoga). Obveze i prava, po toj premisi, ne bi postojalikad ne bi bilo izvanjske sile koja ih je nametnula. Kakva e bitiprava i obveze, to je ovisilo o bilo kojoj svrsi ili volji što ih jepojedini filozof pripisao vanjskoj sili. i filozofi su op enito smatrali da su one različ ite.103’

Hobbesova je premisa suprotna. Umjesto da pronalazi prava i obveze samo u nekoj vanjskoj sili, pretpostavio je da

su prava i obveze sadržani u potrebi svakog ljudskog mehanizma da održi svoje kretanje. I budu i da svaki ljudski mehanizam, da bi to č inio, mora procijenti vlastite potrebe, ne dolazi uobzir nametanje sistema vrijednosti izvana ili odozgo. Stoga nemože biti govora o pronalaženju hijerarhije želja, prava ili obveza. Svač ije se mora procijeniti kao jednako.

Hobbesova revolucija u moralnoj i politič koj teoriji jestnjegovo odbijanje da nametne moralne razlike ljudskim željama,

prihva anje jednake potrebe za kontinuiranim kretanjem kaodovoljnim izvorom prava. Hobbes je bio prvi koji je izveo pravai obveze iz č injenica, bez ikakve primjene fantastič noga.

d) moralnost, znanost i tržište

Kad se Hobbesova misao shvati na taj nač in, postaje oč ita vezaizmeđ u njegove politič ke teorije i njegova znanstvenog materi

jalizma. Njegovo svođ enje ljudskih bi a na samopokretne i sa-mousmjeravaju e sisteme materije, omogu ilo je (i zahtijevalo)da pretpostavi da je svač ije kontinuirano kretanje jednako potrebno. Njegovo prihva anje pretpostavke nove znanosti da kontinuirano kretanje ne zahtijeva kontinuiranu primjenu sile izva-

O103) Uspo redi dal je u tekst u. 6tr. 75.



66 c . b . m a cp he rs on / po l i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua lizma

na, omogu ilo mu je da odbaci svaki postulat moralne svrhe

nametnute izvana i da pretpostavi da su moralne vrijednosti,prava i obveze sadržane u sposobnostima i potrebama jednakihsamopokretnih mehanizama. Budu i da je kretanje jednako potrebno svakom mehanizmu i budu i da ne postoji ništa drugoosim kretanja, jedina moralnost koja postoji, mora se izvoditiiz tog kretanja. Moralnost najbolje promič e kontinuirano kretanje. Odatle, na primarnom i jednostavnom nivou, svatko ima pravo na svoje kontinuirano kretanje. I svatko je, budu i da je racionalan, kalkuliraju i stroj koji sam sebe ispravlja, sposobanda se obveže za ona pravila za koje se može pokazati da su nužna da bi osigurala maksimalnu mogu nost kontinuiranog kretanja. Budu i da bi ih njihove kretnje, kad se ne bi sami ispravljali, dovodilo u stalnu koliziju, što bi rezultiralo gubitkom kretanja, korekcija (tj. moralni sistem obveze) nužna je i mogu a.

Tako je Hobbesova dedukcija prava i obveze i č injenice putem postulata jednakosti, č ini se, bila omogu ena njego

vim prihva anjem materijalistič kih premisa koje je preuzeo odnove znanosti 17. stolje a. S tog gledišta, Hobbesov materijalizam nije bio ni domišljanje niti puko zavaravanje, nego bitni dionjegove pojitič ke teorije. Materijalizam je bio nužni uvjet njegoveteorije politič ke obveze.

Hobbesov materijalizam nije, naravno, bio dovoljan uv jet za njegovu teoriju obveze. Jer uz materijalistič ku premisuda su ljudi samopokretni sistemi materije u kretanju, bio mu je

potreban postulat da se kretanju svakog pojedinca nužno suprotstavlja kretanje svakog drugog pojedinca- Taj drugi postulat nije bio sadržan u njegovu mehanič kom materijalizmu, ve je bio izveden, kao što smo vidjeli, iz njegove tržišne premise.Postulat suprotstavljenog kretanja omogu io mu je da sve po

jedince tretira kao jednako nesigurne i da smatra da im jestoga sistem politič ke obveze jednako potreban.

Tako su i materijalistič ke i tržišne premise bile potreb

ne da Hobbesu omogu e zaključ ivanje o politič koj obvezi. Materijalistič ka premisa omogu ila mu je da kaže da svi pojedinciimaju jednaku potrebu za kontinuiranim kretanjem i da tvrdi dase, u odsustvu razloga za suprotno, može pretpostaviti da jednaka potreba uspostavlja moralno pravo, i tako stvara mogu nostmoralne obveze. Tržišna premisa omogu ila mu je da kaže dasu ljudi jednaki u nesigurnosti i da na temelju toga zaključ i opotrebi moralne obveze. Drugim riječ ima, za pretpostavljene č i-



67 hobbes. politič ko obvezo tržišta

njerrice — dvije vrste jednakosti — bile su potrebne i materijalistič ka i tržišna premisa, iz č ega je Hobbesu bilo mogu e deducirati obvezu.

Budu i da su i materijalistič ka i tržišna premisa bilepotrebne i da su obje korištene, ne treba da nagađ amo koja jevažnija, ili koja je bila prva u Hobbesovu mišljenju. Ali možemo primijetiti da su tržišne premise bile bitne: samo društvo ko je je tako fragmentarno kao što je tržišno društvo može se sa

sigurnoš u smatrati mehanič kim sistemom samopokretnih pojedinaca. Ne znamo da li je Hobbesa do njegove smione materijalistič ke hipoteze dovelo njegovo viđ enje društva kao sistematržišnih odnosa, ili ga je oduševljenje novom znanoš u potaklo na razmišljanje o modelu društva koje bi se moglo tretiratina mehanič ki nač in i tako ga dovelo do otkri a tržišnog modela.Ali možemo re i da su tržišne premise omogu ile Hobbesov pokušaj prenošenja mehanič kih postulata nove znanosti na analizu društva.

Postoji još nešto u č emu su tržišne premise pridonijeleHobbesovu vjerovanju da obvezu može deducirati iz č injenice.Jedinstveno obilježje posjednič kog tržišnog društva jest to štosu u njemu vrijednost ili cijena svakog č ovjeka određ ene tržištem. Vrijednosti, ovlaštenja i stvarna prava koja iz toga proizla-za, zapravo su određ ena silom koja nije posve ni subjektivna ninatprirodna. Hobbes se toga držao i zaključ io da nije potrebannikakav drugi standard vrijednosti ili prava: stare ideje uzajamnei distributivne pravde, zasnovane na standardu prava koji je iz

van i iznad svih č injenica, bile su po njegovu shva anju sasvimnadiđ ene. Standard vrijednosti stvorile su č injenice tržišnog sistema. Mislio je da bi se to moglo uzeti kao standard pravde zato jer zadovoljava uvjet svakog moralnog nač ela, to jest, trans-cendira subjektivne želje svakog č ovjeka. Stoga se može smatrati nepotrebnim daljnje oslanjanje na moralna nač ela koja nisu izvedena iz č injenica.

Da zaključ imo: Hobbesove tržišne premise dale su dvazasebna razloga za zamisao da moralnu obvezu i pravo može

deducirati iz č injenica. Prvo, č injenice o č ovjekovu položaju udruštvu, kako ih je on analizirao, uključ ivale su i jednaku potrebu za kontinuiranim kretanjem, univerzalnu suprotstavljenostkretanja i stoga jednaku nesigurnost. Jednakost potrebe i nesigurnosti, što je u njegovoj analizi bilo fundamentalnije od bilokoje nejednakosti, omogu ilo mu je da pretpostavi jednaka moralna prava i mogu nost moralne obveze, ne postuliraju i svrhu



68 c b macpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

ilii volju izvan samih pojedinaca. Drugo, č injenice, kako ih je on

analizirao, uključ ivale su objektivan, ali ne natprirodan standard prava.

Bilo koji od ta dva pretpostavljena atributa č injenicamogao je biti dostatan za Hobbesovo vjerovanje da može obvezudeducirati samo iz č injenica, bez nedosljednosti ili logič ke pogreške. Oba zajedno, podupiruju i jedan drugoga, sasvim su dovoljni da ga dovedu do te zamisli. Bez obzira na to da li mislimoda je njegova pretpostavka da se to može uč initi, ili nač in na ko

ji je to uč inio, pogrešna, možemo priznati da je mislio da je tomogu e. Stoga je neopravdano tražiti više konzistentnosti u njegovoj teoriji pretpostavljaju i da je radio nešto sasvim drugo,želimo li razumjeti i kritizirati Hobbesa, trebalo bi da slijedimoodnos koji je on vidio izmeđ u č injenice i obaveze, a ne da gaodbacujemo zato što nijedan konzistentan mislilac ne bi mogaopretpostaviti nešto takvoga.

e) pretpostavka obveze iz činjenice

Do sada smo vidjeli kako je Hobbesovo shva anje bitnih atributa tržišnog društva dovelo do vjerovanja da č injenice o društvu sadrže sve što je potrebno za dedukciju politič ke obvezekoja bi moralno obvezivala racionalne ljude. Prije nego što ispitamo vrijednosti te njegove dedukcije, treba da razmotrimo dali je dedukcija obveze iz č injenice nač elno logič ki uop e mogu

a.Posljednjih godina postalo je aksiomom da se nijedan

moralni princip ne može logič ki deducirati iz neke tvrdnje o č i-‘njenici, do te mjere da se jednostavno pozivanje na aksiom op enito smatra dovoljnim za rješenje tog pitanja. Ali riješiti topitanje na taj nač in, znač i ne razmotriti veoma znač ajnu Hobbesovu inovaciju. Dokazivat u da je mogu e deducirati obvezu izč injenice u bilo kojem znač enju, bez strogog logič kog^ određ enja; da su znač enja koja ne dosežu određ enje toliko važna da jeljudski nužno pokušati takvu dedukciju; da je dedukcija mogu a,č ak i u tim znač enjima samo kad društvene č injenice sadržeznač ajnu jednakost ljudi; da je Hobbes to shvatio, i da je njegovpokušaj da deducira obvezu iz č injenice stoga u nač elu bio valjan.

Ideja da se obveza ne može deducirati iz č injenice relativno je nova. Obič no se pripisuje Humeu, premda je pitanje




treba li njezine korijene tražiti tako daleko.104’ Raniji mislioci politič ke filozofije, uključ uju i one prije i neke poslije Hobbesa,op enito su zaključ ivali o moralnoj i politič koj obvezi i pravu natemelju promatranja ljudskih potreba i sposobnosti. Ali to suč inili samo uz pomo nekih postulata koji se tič u svrhe ili voljeprirode ili boga, osobito postulata da priroda ništa nije stvorilauzalud. S takvim postulatom mogli su nastaviti izvoditi sistemobveza i prava iz ljudskih sposobnosti i potreba, č inilo seda je argument dedukcija prava iz č injenice, a nije, i bilo je

op enito prihva eno u principu da se obveza i pravo mogudeducirati iz č injenice.

Nakon Humea kritič ari su uvidjeli da raniji filozofi nisuradili ono što su mislili da rade, ili što su drugi mislili da rade.Vidjeli su da obvezu nisu logič ki deducirali iz č injenice, negoda su unijeli jedan izvanjski postulat. To su shvatili moderni kritič ari. prvenstveno lingvistič ki analitič ari. Vidjevši logič ku ne-valjalost toga da se prijašnje tobožnje dedukcije koje su se os

lanjale na neki izvanjski postulat tretiraju kao dedukcije iz č injenice, kritič ari su zaključ ili da je nevaljanost prijašnjih sistema bila u samom pokušaju da se obveza deducira iz č injenicei to su uzdigli do prvog nač ela da se obveza ne može dedu-oirati iz č injenice.

Mislim da je taj zaključ ak pogrešan. Mora se priznatida na modelu formalnog rač una, moralne tvrdnje ne mogu bitiodređ ene u č injenič nim iskazima.105’ Ali nema razloga zbog ko jeg bi sve mišljenje bilo reducirano na taj model. A postoji jak

razlog u prirodi ljudskih potreba zbog kojeg se sve mišljenje nebi smjelo reducirati na taj model. Ne raspravlja se o tome da jeneka vrsta društvenog poretka, i stoga prava, i stoga obveza,nužna za ljudsku egzistenciju. Može se, naravno, nijekati dapostoji bilo kakav smisao ili vrijednost za ljudsku egzistenciju.Ali, ako zanemarimo tu abdikciju humanosti, moramo i i dalje spretpostavkom da se sistem prava i obveza može izvesti iz neč ega.

Priznaju i to, još se može negirati da se to može izvoditi samo iz ljudskih potreba i sposobnosti, bez unošenja nekeizvana nametnute volje ili svrhe. To je savršeno održivo staja-

O104) Uspo redi s A, C. Mac Int yr e, Hume on »Is* and »Ought*. »Philosophical

Review*. LXVIII (1950), 451 I dalje.

105) MacIntyre, op. clt.. str. 462.



7 0 C. b. mocp herson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

liste, ali nema razloga da se od toga radi logič ki imperativ.

Jednako je održivo mišljenje da te iste č injenice (naime, ljudskepotrebe i sposobnosti) koje sistem obveza i prava č ine nužnim,takođ er č ine takav sistem mogu im. Održiv je, što znač i da č injenice o ljudskim sposobnostima i potrebama sadrže dovoljnopodataka za dedukoiju obveza i prava.

Sistem obveze koji jest, ili može postati, moralno obvezatan za sve pojedince u društvu, mora biti takav da su ga svisposobrri prihvatiti kao obvezatan. Jedna od č injenica koja mora

postojati (bilo da se opaža ili analitič ki uspostavi) da bi se takva obveza mogla deducirati iz č injenica, jest da su pojedinci sposobni priznati tu obvezu. Taj uvjet se može zadovoljiti oko jedruštvo takvo da su njegovi pojedinci sposobni da sebe vide jednakima u nekom pogledu važnijem nego što su sve ostaletoč ke u kojima su nejednaki. Samo se u takvom društvu možere i i prihvatiti da ne postoji razlog zašto bi bilo koji č ovjektražio ve a prava. Jer ako ljudi ne priznaju takvu jednakost,mogu zahtijevati neogranič enu superiornost; zahtijevaju i to,oni ne mogu biti moralno vezani nikakvim sistemom obvezakoji nije natprirodan.106' Tako je stvarna jednakost, za koju ljudi vide da nadilazi sve njihove stvarne nejednakosti, preduvjetdeduciranja moralne obveze samo iz č injenica.

Hobbes je to shvatio. Kao što smo vidjeli, on je iz svogpostulata jednakosti dokazivao da ne postoji razlog zbog kojegbi itko imao više prava nego netko drugi, a odatle je izvodiomogu nost i nužnost obveze. Pretpostavljena stvarna jednakost iz koje je direktno zaključ ivao o nužnosti politič ke obveze,bila je jednaka mogu nost ljudi da ubiju jedan drugoga, što je uhipotetič kom prirodnom stanju znač ilo jednaku nesigurnost zaživot i posjed. Ta pretpostavljena jednakost nije međ utim dovoljna baza za politič ku obvezu ljudi u društvu.

Jer, budu i da je krhkost ljudske konstrukcije fiziološka č injenica jednako istinita za ljude u društvu kao i za ljudeu hiipotetič kom prirodnom stanju, samo u hipotetič kom prirodnom

stanju ona donosi posvemašnju i stoga jednaku nesigurnost zaživot i posjede. Ali Hobbesovo prirodno stanje po definiciji uop e nije politič ko društvo. U svakom politič kom društvu život svakog pojedinca zašti en je od napada drugih pojedinaca; i budu i da ne postoji posvemašnja nesigurnost, ne postoji nužno i jednaka nesigurnost. Ako Hobbes želi pokazati da pojedinci u društvu mogu i treba da priznaju obvezu, on mora pokazati da jeono u č emu su pojedinci u društvu jednaki važnije od onog u




č emu su nejednaki, kao i to da oni to mogu vidjeti. Zamišljena jednakost hipotetič kog prirodnog stanja nije dovoljna.107’ Zatose ponovo vra amo Hobbesovu modelu društva. Postoji li takva jednakost u njegovom modelu? Ako je tako, njegova je dedukcija obveze u principu valjana. I je li takva jednakost kakvunalazimo u njegovu modelu u skladu s ostalim obilježjima njegova modela? Ako je tako, njegova bi dedukcija trebala biti valjana za posjednič ko tržišno društvo, budu i da su ostali atributi njegova modela atributi posjednič kog tržišnog društva.

Može se re i da u Hobbesovu modelu društva, kako vidimo iz njegove analize mo i, č asti, vrijednosti i pravde, posto je dvije vrste jednakosti: jednaka nesigurnost i jednaka potč i-njenost tržištu. Svatko je nužno uvuč en u konkurenciju za monad drugima. Svatko teži da stekne više mo i nego što je prirodno ima, i može to uč initi samo pretvaraju i u vlastitu koristdio mo i drugih ljudi. I stoga je svatko izložen neprestanom u-grožavanju svoje mo i. Hobbes je to nazivao jednakoš u u ne

sigurnosti. Hobbes je vidio tu jednakost nesigurnosti kao takoblisku vanjštini života ljudi da ju je svaki racionalan č ovjek mogao shvatiti i priznati njezine nužne posljedice č im bi je koč io.Ali, kao što smo vidjeli, jedino društvo u kojem je mogu e damo svakog č ovjeka neprestance ugrožava drugi č ovjek jest posjednič ko tržišno društvo. Zato se moramo pitati je li ispravnonesigurnost svakog č ovjeka u posjednič kom tržišnom društvutretirati kao jednaku nesigurnost.

Odmah je oč ito jedno: premda su svi pojedinci u tomdruštvu nesigurni, daleko su od toga da budu svi jednaki u nesigurnosti. Jer posjednič ko tržišno društvo zahtijeva suštinskunejednakost u raspolaganju resursima: mora postojati klasa ljudi s dovoljno sredstava da zapošljava radnu snagu drugih ljudi,i klasa ljudi s tako malo sredstava da se nudi za zaposlenje.Dok su č lanovi svake od klasa nesigurni, tj. otvoreno izloženipovredi svojih mo i putem tržišta, nesigurnost dviju klasa potpuno je nejednaka. Stoga se od njih ne može oč ekivati da vide sebe jednakima u nesigurnosti kao da priznaju, samo na

toj osnovi, obvezu koja ih vezuje uz zajednič ki autoritet. Tako je Hobbes propustio da u svom modelu dozvoli nejednakost nesigurnosti koju ostala obilježja njegova modela nužno implici-

O106) Vidi bl ll ešk u E. st r. 260.

1°7) Uspo redi s od |. 3(, str. 57.



7 2 c. b. macpherson / pol i t i čka teor i jo pos jedničkog ind iv idua l izma

raju. Da se Hobbes u svom modelu oslanjao samo na pretposta

vljenu jednakost nesigurnosti, morali bismo re i da je propustio ili da se ta jednakost nesigurnosti odnosi na sve ljude udruštvu koji priznaju zajednič ku politič ku obvezu.

Međ utim, u njegovu modelu društva postoji još jednoobilježje koje se može smatrati nekom vrstom jednakosti: jednaka potč injenost svakog pojedinca zakonima tržišta. U Hobbe-sovu modelu, koji u tom pogledu koincidira s modelom posjednič kog tržišnog društva, svatko je podvrgnut determinaciji kon

kurentskog tržišta mo i. Hobbes je ispravno uoč io da u posjednič kom tržišnom društvu sve vrijednosti i pogodnosti u stvari uspostavlja djelovanje tržišta i da sva moralnost tendira da budemoralnost tržišta. Posjednič ko tržišno društvo doista uspostavlja prava pomo u č injenica: ovlaštenje svakog č ovjeka određ eno je stvarnim konkurentskim odnosom međ u mo ima pojedinaca.Ako tržišno određ enje vrijednosti i prava svi č lanovi društvaprihva aju kao pravdu, tada postoji dovoljna osnova za racionalnu obvezu svih ljudi prema autoritetu koji može održavati i

nametati tržišni sistem. Hobbes je mislio da je taj uvjet zadovoljen: mislio je da je tržišni pojam pravde bio jedini pojam koji je mogao prihvatiti racionalni pojedinac koji je shvatio svoj istinski položaj puke jedinke u tržišnom društvu.108’ U tome je baremdijelom bio u zabludi. Racionalnim ljudima je takođ er mogu eodbaciti ili oduprijeti se cijelom tržišnom sistemu.

Ipak se mora priznati da je Hobbes, drže i neizbježnom dominaciju vrijednosti tržišnog društva, imao č injenice na

svojoj strani. On je možda bio malo ispred svog vremena, jer jeu engleskom društvu bio još znatan broj onih koji su odbacivalizahtjeve tržišnog morala. Građ anski rat, u Hobbesovoj vlastitojinterpretaciji bio je borba izmeđ u onih koji su podržavali tra dicionalne vrijednosti i onih koji su se priklonili tržišnom moralu. I kako god interpretirali restauraciju i Whigovsku revoluciju,ne može se re i da je podrška tradicionalnim vrijednostima postala beznač ajna krajem stolje a, ili č ak i kasnije. Locke je pokušao kombinirati tradicionalni i tržišni moral, isto kao i Burke

stolje e kasnije, na fundamentalniji i beznadnijii nač in. Ali dotog vremena je tržišni moral prevladao i nije se ozbiljnije osporavao sve do 19. stolje a. Hobbes je, dakle, na kraju ipakbio u pravu, barem za onoliko koliko je mogao vidjeti unaprijed,dakle oko dva stolje a, smatraju i da je jednom utvrđ en tržišni sistem toliko mo an da ni jedan pojedinac ne može od njega pobje i, i da stoga svi racionalni ljudi unutar njega morajuprihvatiti tržišni pojam pravde kao jedini mogu i.




č ini se da je Hobbes tako našao osnovu za racionalnuobvezu za sve č lanove posjednič kog tržišnog društva. Jer akonema alternative za tržišno društvo ili ako je jedina alternativaanarhija, svaki č ovjek koji vidi svoj pravi položaj nema drugeracionalne alternative nego da podržava politič ki autoritet kojimože održavati to društvo kao regularan uređ eni sistem. Drugimriječ ima, svaki pojedinac unutar njega može i mora, u vlastitom interesu, priznati obvezu politič kom autoritetu dovoljno mo nom da nametne pravila konkurentskog društva. A ta se ob

veza jednako može nazvati i moralnom obvezom i obvezomrazbora; to je najviši moral za koji su tržišni ljudi sposobni. Kada tako shvatimo Hobbesovu teoriju, kao iskaz o tome koja jepolitič ka obveza mogu a i nužna u posjednič kom tržišnom društvu, može se priznati valjanost njegove dedukcije obveze iz č injenice.

5. prodornost i granice hobbesove političke teorije

a) historijski preduvjeti dedukcije

0 Dokazivao sam da razlika izmeđ u moralne obveze iobveze razbora postaje beznač ajna č im se odbaci oslanjanjena neku transcendentalnu volju ili svrhu; da je, kada se to odbaci, znač ajno pitanje je li mogu e od bilo koje obveze oč ekivati da e obvezivati racionalne pojedince; da je takva obvezamogu a ako ljudi sebe vide, ili se može oč ekivati da e sebevidjeti, jednakima u nekom pogledu vitalnijem nego što su svenjihove nejednakosti; da je Hobbes to shvatio; i da je jednakapodvrgnutost svih ljudi zakonitostima tržišta koju je on ugradio u svoj model društva, a koja je obilježje posjednič kih tržišnih društava, dovoljna osnova za dedukciju obveze koja vezuje sve racionalne ljude u tom društvu, dokle god posjednič ki

tržišni odnosi prevladavaju i smatraju se neizbježnima.Ovdje Hobbesovu sistemu pridajemo ve u valjanost ne

go što se to obič no č ini, premda to ne bi zadovoljilo Hobbesakoji je mislio da je iz vječ nih č injenica o ljudskoj prirodi dedu-

O108) Uspo redi so st r. 52—53.



7 4 c b macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

cirao vrste politič kih obveza koje e uvijek biti nužne i potrebne.

Ali ako su njegovi zahtjevi bili previsoki za njegovu teoriju, njegovo je dostignu e ipak znač ajno. On je otvorio nov put u politič koj teoriji. Prodro je bliže prirodi modernog društva nego bilokoji od njegovih suvremenika i bliže nego mnogi njegovi sljedbenici. Svako od tih dostignu a zaslužuje našu pažnju.

Hobbesova najvaljamja tvrdnja je možda njegova naj-arogantnija tvrdnja: »Građ anska filozofija nije starija . . . od mo je knjige De Cive«r.109) Hobbes je bio prvi politič ki mislilac koji

je uoč io mogu nost deduciranja obveze izravno iz svjetovnihč injenica o zbiljskim ljudskim međ usobnim odnosima, uključ u ju i i jednakost koja je sadržana u tim odnosima; uoč ivši tu mogu nost, on je bio prvi koji je mogao odbaciti pretpostavke izvanjske volje ili svrhe. Stoič ka i krš anska prirodnopravna tradicija su, naravno, tvrdile da su svi ljudi jednaki, ali to je manjebilo utvrđ ivanje č injenice nego dokazivanje aspiracije da ljudisebe smatraju jednakima, izražavaju i svoju zajednič ku racionalnost ili zajednič ko stvaralaštvo. Zajednič ka racionalnost je

nedovoljna i neprecizna kvaliteta u usporedbi s nesigurnoš u ipodložnoš u tržištu koju je Hobbes otkrio neposredno ispodpovršine svakodnevnog života. Možda stoga što je racionalnost bila tako nedovoljna, božanska svrha i volja bile su ranijeuvedene u tradiciju prirodnog prava da bi podržale postulat za jednič ke racionalnosti i njihovim uvođ enjem više se nije postavljalo pitanje dobivanja obveze iz svjetovnih č injenica.

Ne iznenađ uje što je Hobbes bio prvi politič ki mislilac

koji je raskinuo s tradicionalnim oslanjanjem na tobožnju voljuili svrhu što prožima svemir, i temelji se na pretpostavljenoj svjetovnoj jednakosti.110’ Prije Hobbesa sve se bilo urotilo da navedepolitič ke mislioce da se oslanjaju na standarde vrijednosti i pogodnosti prenesene iz područ ja izvan promatranih č injenica. Kaoprvo, tržišni odnosi nigdje još nisu dovoljno prodrli u sve društvene odnose da bi se moglo zamisliti da se vrijednosti moguuspostaviti djelovanjem objektivnih a ne nadnaravnih sila. Kaodrugo, ve ina politič kih mislilaca prije Hobbesa djelovala je u

klasno izrazito podijeljenim društvima u kojima se hijerarhijskiporedak č inio jedinom alternativom politič koj i moralnoj anarhiji.U hijerarhijskim društvima opasnost od robovskih ili seljač kihpobuna i puč kih pokreta za jednakost nikada nije potpuno odsutna. Dokle god se takvi pokreti smatraju anarhič nima, mislioci koji konstruiraju teorije politič ke obveze moraju pretpostavitineku funkcionalnu ili moralnu nejednakost međ u klasama ljudi,

jer hijerarhijsko društvo zahtijeva nejednaka prava i obveze. I




budu i da se nije moglo oč ekivati da e se prednosti hijerarhijei moralnog kodeksa nejednakosti racionalno pokazati klasi kojabi sebe mogla smatrati potisnutom, postojao je još jedan dodatni razlog da se kodeks obveze radije izvodi iz nekog božanskog ili transcedentnog poretka, negoli izravno iz sposobnostii potreba ljudi.

Hobbes je takođ er živio u klasno podijeljenom društvu.Ali on nije smatrao da je različ itim klasama ljudi nužno pripisi

vati bitno nejednake sposobnosti ili potrebe. Jer po njegovushva anju č injenica društva 17-tog stolje a, društveni poredaknije više ovisio o održanju hijerarhije. Mislio je da je objektivnotržište zamijenilo, ili da bi moglo zamijeniti, nejednakost rangova i istovremeno je uspostavio jednakost u nesigurnosti. Nijese, naravno, oslanjao samo na tržište da bi uspostavio poredak.Bio je potreban politič ki suveren da osigura poredak nametanjem pravila koja bi spriječ ila da se mirna konkurencija na tržištu pretvori ili nadopuni otvorenom silom. Ali autoritet suve

rena sada bi mogao poč ivati na racionalnom prenosu prava skojim bi se složili ljudi koji su bili jednaki u dvostrukom smislu:njihove vrijednosti i svojstva jednako su bile određ ene tržištem,i na tržištu su bili jednako nesigurni. Hobbes u, za razliku odnjegovih prethodnika, nije bilo potrebno da na temelju svojihč injenica name e hijerarhiju nejednakih vrijednosti svojim datostima, jer nije vidio nikakvu potrebu da ponovo izbacuje nejednaka prava i obveze. I iz istih je razloga mogao, različ ito od svo jih prethodnika, odbaciti tobožnje božanske ili prirodne svrhe:zato što nije trebao nametati nejednakost, on nije trebao pretpostavljati neki nevidljivi cilj ili volju u koju bi se mogla umetnutinejednakost vrijednosti i vlasti.

Ukratko, razvoj tržišnog društva je do Hobbesova vremena osigurao dva nužna uvjeta za deduciranje politič ke obveze iz svjetovnih č injenica, a ti uvjeti ranije nisu bili prisutni.Prvo, tržište je stvorilo, ili je bilo oč ito da stvara jednakost predzakonom tržšta koji je dovoljno prinudan da bude osnovomobveze koja vezuje racionalne ljude koji su uvidjeli svoj stvar

ni položaj. Postojanje te jednakosti, kao što sam dokazivao,O1091 English Works. I, str. IX.

110) Grotiusu se može pri pis ati počast da |e prvi dois ta odvo |lo prirod ni zakonod božanske volje i cll|a. Ali. Grotlus se oslan|oo no pretpostavljenu čln|enlčnu kva

litetu soci labilno sti ko|o |e bila gotov o ledn ako tako nedovol |na kao I ranl |a racio nalnost.



7 6 C. b. mocpherson / pol i t ička teor i la pos jedničkog Ind iv idual izma

uč inilo je dedukciju obveze iz č injenice logič ki neoborivom.

Drugo, razvoj tržišnog društva zamijenio je, ili je oč igledno zamjenjivao, hijerarhijski poredak objektivnim poretkom tržišnogdruštva koji nije zahtijevao nejednaka prava za različ ite rangove. Kada je tako došlo do slabljenja hijerarhijskog poretka, poprvi put je nastao barem jedan od uvjeta koji omogu uje dadedukcija obveze iz č injenice bude politič ki besprijekorna. Kazati da su društveni uvjeti Hobbesovu dedukciju uč inili logič ki ipoltič ki mogu om ne znač i umanjivati njegovo dostignu e. Tobi prije znač ilo priznati oštroumnost kojom je prodro do suštinskih odnosa svog društva i vještinu kojom je na njima gradio.

b) samodržeći suveren

Ova procjena Hobbesova dostignu a vrlo se razlikuje od stvarne recepcije njegove doktrine u njegovo vrijeme. Ako je on,kao što sam dokazivao, shvatio bitne odnose u svom društvu

i na njima logič ki gradio, zasigurno je trebalo da njegovi zaključ ci budu prihvatljivi barem novim ljudima sredine 17. stolje a i kasnije, onima koji su pozdravili provalu tržišnih odnosau englesko društvo. Ipak znamo da Hobbesovu doktrinu nijeprihvatila ni jedna znač ajna grupa ili pokret u Engleskoj u njegovu stolje u. Nisu je mogli probaviti ni rojalisti ni parlamen-tarci. ni tradicionalisti ni radikalni republikanci, ni whigovci nitorijevci. Mnogi njegovi kritič ari, uključ ivši i one najzvuč nije,odbacili su obje njegove premise i njegov zaključ ak.111’ č ak i oni

koji su u biti prihvatili Hobbesovu analizu ljudske prirode i složili se s njegovim viđ enjem društva kao tržišta, međ u koje možemo ubrojiti Harringtona112’ pa č ak i Lockea113), odbacili sunjegove zaključ ke kao cjelinu. Kada uoč imo što su od Hobbeso-vih zaključ aka prihvatili a što odbacili, jasnije emo vidjeti koji je dio njegove doktrine u tržišnom društvu u principu prihvatljiv a koji neprihvatljivi.

Ni Harrington niti Locke nisu imali primjedbi na su

verenu mo . Obojica su smatrala da u svakom građ anskomdruštvu mora negdje postojati politič ka mo kojoj je svaki pojedinac ustupio sve svoje mo i i prava i koja ne smije biti ogranič ena bilo kojom združenom ili višom ljudskom mo i. Harrington je bio savršeno izrič it: »Tamo gdje suverena mo nije cjelovita i apsolutna kao u samoj monarhiji, ne može biti nikakvevlasti.«114’ Locke je ugradio suverenu mo u građ anska društva,tj. u ve inu: budu i da se pretpostavljalo da oni ne žele ništa



7 7 hobbes: po litič ka obveza tržišta

drugo osim javnog dobra, mogli su u sigurnosti imati suverenumo , i netko ju je morao imati.115’ č ovjek ili skupština kojima jegrađ ansko društvo tada povjerilo zakonodavnu i izvršnu monisu naravno bili suvereni; ali tamo gdje je ta mo dana izbornojskupštini radije nego samodrže oj skupštini ili monarhu, Locke je dopuštao da ta izborna skupština zapravo vrši suverenumo .1161 I Harrington i Locke smatrali su da je nepotrebno i neprimjereno jedinim ciljevima zbog kojih su pojedinci mogli ovlastiti suverenu mo , to da se suverena mo treba neopozivo

predati u ruke osobe ili tijela koji imaju autoritet da postavljajusvoje nasljednike. Oni nisu imali primjedbi na stalnu suverenumo ve na samodrže u suverenu osobu ili tijelo.

Ipak je Hobbes inzistirao na tome da osoba ili osobekoje su držale suverenu mo treba da u svakom trenutku budusamodrže e. To je. naravno, one koji su imali suverenu mo ostavljalo izvan kontrole naroda ili dijela naroda; a to je, kolikogod bilo nesretno, po Hobbesovu mišljenju bilo neizbježno. On

je smatrao samodrže u mo bitnim obilježjem suverene vlasti.»Ne postoji savršeni oblik vladavine, gdje postoje i suveren neraspolaže nasljeđ ivanjem.«117’ Suverena skupština mora imatipravo da puni ispražnjena mjesta međ u svojim č lanovima; suvereni monarh mora imati pravo da postavi svog nasljednika. Nitko nakon Hobbesa nije se mogao složiti s tim da je to zahtijevalo da ljudi priznaju suvereni autoritet samodrže eg tijela,koliko god se oni slagali s Hobbesovom ocjenom da su ljudisebič ni kalkuliraju i strojevi i koliko god prihva ali vrijednosti

tržišnog društva. Praksa je takođ er proturječ ila Hobbesovu zaključ ku. Engleskom je uspješno vladalo tijelo — barem od 1689.nadalje — »kralj u parlamentu« koje je bilo suvereno u svemu

0111) Usporedi s John Bo wie, Hobbes and his Critics (1951).

112) Harringt on |e pri hv atio Hobbesove »rasprave o l|udsko | priro di I o slobodi1 nužnosti« kao >na|veće od novih s aznan|a I one ko|e sam sl i|edlo l ko|e ću sli|e- ditl« (Prerogative of Popular Government, Works, 1771, str. 241.). Za Harrlngtonovo

shvoćan|e društva kao tržišta, vidi dal|e, pogl. IV. od|. 2.

113) Vidi dalje, pog l. V. od |. 4. naro čit o st r. 207— 209.

114l A rt o f La wgiv ing, Kn|lga III. Predgovor {Works, 1771. st r. 404.).

115) Second Treatise. od |. 89. 95— 99.

116) Second Treatise, od |. 138, 142. Uspo redi dal|e. pogl . V. str.223— 227.




7 8 c b m acpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog Ind iv idua l i zma

osim u mo i samo-državlja: kralj nije mogao postaviti nasljed

nika, niti su č lanovi parlamenta mogli postavlajti svoje nasljednike.

č injenica da je engleskim društvom ubrzo nakon togaadekvatno vladalo suvereno tijelo bez samodrže e mo i pokazuje da nije cijelo Hobbesovo pravilo bilo potrebno za održanjestabilnog društva. Pokazuje i to da u onoj mjeri u kojoj je tada englesko društvo bilo posjednič ko tržišno društvo, Hobbesovo pravilo nije bilo nužno za posjednič ko tržišno društvo. Ipak,

Hobbesovo je pravilo bilo izvedeno iz nužnog ponašanja ljudiu njegovu modelu društva, za koji smo vidjeli da je u biti identič an modelu posjednič kog tržišnog društva. Gdje je onda bilapogreška?

Izvorište pogreške bilo je u jednom znač anjom nedostatku Hobbesovo modela, koji smo ve primijetili. Njegov model nije odgovarao posjednič kom tržišnom modelu u tome štonije priznavao postojanje politič ki znač ajne nejednakosti klasa.

On je vidio da je društvo nužno tako rascjepkano borbom svakoga protiv svakoga radi stjecanja mo i nad drugima, č ime susvi jednaki u nesigurnosti. Propustio je uvidjeti da ta ista karakteristika društva koja dovodi do neprekidne konkurencije radistjecanja mo i nad drugima vodi i klasno podijeljenom društvunejednakosti. Ta je karakteristika sveobuhvatni tržišni odnos.Samo tamo gdje su mo i svih ljudi tržišne robe, može postojatineprekidna konkurenoija za mo i nad drugima; a gdje sumo i svih ljudi robe, nužno postoji podjela društva na nejednakeklase.118’

Baš stoga što nije vidio to, Hobbes je i vidio društvokao posve rascjepkano- A iz takvog je viđ enja društva, kao posve rascjepkanog, deducirao potrebu za samodrže om suverenom osobom ili tijelom. Tvrdio je119’ da bi prava mo . ako seosobi ili osobama koje imaju suverenu mo ne bi priznalo pravoda imenuju svoje nasljednike, kad god bi trebalo izabrati nasljednika, vratila razdvojenim i suprotstavljenim mo ima svakog

pojedinog č lana društva, č ime se negira pravi cilj radi kojeg suovlastilii suverenu mo .

Ono što je Hobbesu nedostajalo bila je mogu nost klasne kohezije koja bi izravnala rascjepkane sile tržišnog društva.Ako, poput Hobbesa, pretpostavimo da nema klasne kohezije,nema drugog nač ina da se osigura nužna politič ka mo do dasvi pojedinci sve prenesu na samodrže e suvereno tijelo. Ali




ako postoji, kohezivna klasa, njezin smisao za zajednič ki interes može biti dovoljno jak da njezini č lanovi budu sposobni podupirati suverenu vladu i tražiti da im bude odgovorna, zadržavaju i pravo da postavljaju ili biraju suvereno tijelo. Kao štose vidi iz Hobbesovih opaski u Behemothu,m) on nije bio takoslijep da bi mu promakla č injenica da u Engleskoj postoji klasnapodjela. On je takođ er vidio da je razvoj tržišnih odnosa potkopao stare vrijednosti i da su novi ljudi merkantilnog bogatstva bili dovoljno jedinstveni da potaknu građ anski rat. Ali nje

ga se, oč ito, više dojmio razdiobni uč inak gubitka starih vrijednost i konkurencije radi mo i izmeđ u raznih grupa na straniparlamenta, do kojeg je došlo č im je monarhija bila zbač ena,nego kohezija koja je protivnicima stare strukture omogu ila da je zbace. U svakom sluč aju, nije unio klasnu podjelu u svojmodel. Smatra se da je univerzalnost konkurentske borbe izmeđ u pojedinaca razorila sve klasne nejednakosti i svu klasnukohezivnost. U toj bitnoj toč ci Hobbesov model ne odgovaramodelu posjednič kog tržišnog društva, kao ni tadašnjem engle

skom društvu.Taj nedostatak u Hobbesovu modelu društva doveo ga

je do pogrešnog zaključ ka da je nužno samodrže e suverenotijelo. Zbog toga se njegovi zaključ ci nisu mogli primijeniti naposjednič ko tržišno društvo, niti su ih mogli prihvatiti zastupnicitržišnog društva 17. stolje a u Engleskoj. Budu i da je u svommodelu ispustio klasnu podjelu i klasnu koheziju, u njegovuzaključ ku nije bilo mjesta za suvereno tijelo koje je vezano za jednu klasu. To je ipak vrst vlade koja najviše odgovara modelu

posjednič koga tržišnog društva. Oni koji posjeduju više imovine trebaju suverenu državu da sankcionira pravo vlasništva.121’Zato moraju ovlastiti suvereno tijelo da č ini sve što je potrebnoda se oč uva pravo vlasništva, o č emu ono mora imati pravo dasamo odluč i. Ali ljudi koji imaju vlasništvo ne trebaju se odre isvog prava ili svoje mo i da izabiru osobe koje e u određ enomrazdoblju biti č lanovi suverenog tijela. I budu i da nije potrebnoda to č ine, oni, kao racionalni ljudi, to i ne mogu uč initi. Nijepotrebno da to č ine budu i da su, kao vlasnici znatne imovi

ne, sposobni da budu dovoljno |edinstveni da im se može prepustiti svaki ponovni izbor č lanova suverenog tijela, a da se sav

O118) Vid i 6tr. 46— 47.

119) Leviathan, pogl. 10. 6tr. 149.

120) vi d i str. 52— 54.



8 0 C. b. mo cphe rson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

autoritet ne rasprši izmeđ u golemog broja suprotnih volja sva

ki put kad treba izabrati č lanove. Argument kojim Hobbes opravdava nužnost samodrže eg suverenog tijela tako ostaje bezosnove u klasnom društvu s kohezivnom posjednič kom klasom;i sama č injenica da je društvo tako podijeljeno, pokazuje tendenciju društva da da dovoljan stupanj kohezije vlasnič koj klasi.

c) podudarnost suvereniteta i tržišnog društva

lako je Hobbes pogriješio zaključ ivši da ljudi njegova društvatreba da podržavaju, ili mogu podržavati samodrže e suverenotijelo, bio je u pravu kad je zaključ io da su trebali i mogli podupirati nužnu suverenu mo . Argument na kojem je temeljiopotrebu i mogu nost svakog č ovjeka da prizna obvezu suverenoj mo i ostaje valjan za posjednič ko tržišno društvo, č ak i

kad se uzme u obzir njegova klasna podjela. Jer č ak je i kohezivnoj posjednič koj klasi još potrebna suverena mo . Suveren je potreban da sve drži unutar granica mirne konkurencije, što je društvo bliže posjednič kom tržišnom društvu, podložnomcentrifugalnim silama suprotstavljenih konkurentskih sebič nosti, tim je potrebnija centralizirana suverena mo . U obič ajnomdruštvu mreža uvjetnih vlasnič kih prava može se održati bez jednog centralnog suverena. Ali u tržišnom društvu, gdje vlasništvo postaje bezuvjetno pravo korištenja, da bi se drugi ljudi

apsolutno isključ ili iz korištenja,122’ prenošenja ili otuđ ivanja123)zemlje i ostalih dobara, suveren je potreban da utvrdi i održavaindividualna vlasnič ka prava. Hobbes je rekao da bez suverenemo i nema vlasništva,124’ i bio je u pravu kad je posrijedi vrstavlasništva koja je karakteristič na za posjednič ko tržišno društvo.

Suveren je takođ er potreban da bi odredio »na koji nač in treba da se sač ine ugovori svih vrsta izmeđ u subjekata (za

kupnju, prodaju, razmjenu, posudbu, zakupljivanje, unajmljivanje); kojim riječ ima i kojim znakovima e se držati valjanima.«125’Hobbes je to prikazao kao potrebu svakog društva. To nijetako u svakom društvu, ali to jest tako u tržišnom društvu. Ata je potreba kada posjednič ko tržišno društvo zamjenjuje obič ajno društvo, osobito snažno izražena i zahtijeva jaku suverenumo , jer obič ajna prava treba da nestanu u korist ugovornihprava. Suverena je mo takođ er nužna naroč ito kad tržišno




društvo još nije č vrsto uspostavljeno, da bi usadila motivacijuponašanja u formativnim stadijima tržišnog društva. Ne smijese podržavati luksuzna potrošnja, a treba podržavati štedljivosti radinost, one koji su sposobni »treba natjerati na rad; a dabi izbjegli isprike da ne mogu na i zaposlenje, zakoni trebada podržavaju sve vrste vještina, kao što su navigacija, poljoprivreda, ribarstvo i sve vrste manufakture koje zahtijevajuradnu snagu«.126’

Stoga je oč ita potreba za suverenom mo i u posjednič kom tržišnom društvu, naroč ito u onom u nastajanju. I Hobbesu je to bilo oč ito. On je, štoviše, smatrao da je suverena mo u tesvrhe potrebna u svakom društvu. Do toga je zaključ ka došao zahvaljuju i tome što je u svoj model društva kao takvog uniobitne odnose posjednič kog tržišnog društva. Ako je i bio u krivuu širini svojih generalizacija, dosegom svog uvida bio je mnogoispred bilo kojeg suvremenog politič kog mislioca.

Ali nije dovoljno ustanoviti potrebu za suverenom mo i ako se istovremeno i iz istih postulata ne može ustanovitimogućnost suverene mo i. Može li takvo društvo koje posebnotreba suverenu mo uzdržavati suverenu mo ? Mogu li pojedinci u tako rascjepkanom i konkurentskom društvu dovoljnopotupuno i stalno podržavati politič ku mo da bi joj predalisuverenu mo ? Ovdje moramo uoč iti razliku izmeđ u pojedinacavlasnič ke i nevlasnič ke klase.

Racionalan č ovjek koji u takvom društvu posjeduje

prilič an imetak, ili se nada da e ga ste i i zadržati, možepriznati obvezu takvom suverenu. On je naviknut na dugoroč nije ugovore, on vidi svrhu pravila da ugovori moraju biti izvršeni. On vodi svoje poslove promišljeno prorač unavaju i dugoroč ne prednosti: č ini ono što mu njegov racionalan prorač unkaže da treba č initi. On je od one vrste ljudi koji mogu vidjetič istu prednost ugovornog poretka što ga može provesti suve-

O121) Vid i st r. 80—81.

122) Rudiments, pogl. 14, odj. 7, str. 160; Leviathan, po gl . 24. str. 190— 1.

123) Ibid.. str. 192—3; Elements, drugi d io. pog l. 3, od|. 5. str. 100— 1.

124) Leviathan, pogl. 24. str. 180—90.

125) ibid.. str. 193.

126) Ibid., pogl. 30. str. 267; usporedi Rudimente, pog l. 13. od |. 14. str . 150— 1.



8 2 c b m a c ph e rs o n / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua li zma

rena mo . Ali on, naravno, nije savršeni kalkulator. Kcrd bi on

i ljudi njegove klase svi bili savršeni kalkulatori koji uvijek videč iste prednosti ostajanja unutar pravila ugovornog društva, nebi bio potreban suveren koji e regulirati odnose međ u njima(iako bi ipak bio potreban netko da regulira odnse izmeđ u njihi nevlasnika). Tržišni ljudi su dovoljno dobri kalkulatori davide č iste prednosti od toga da se svatko drži pravila, ali sene možemo osloniti na to da e svatko od njih neprestanoimati na umu te dugoroč ne prednosti, budu i da može uoč itida mu povremeno kršenje pravila donosi krtkoroč ne prednosti.Ali svatko može vidjeeti č istu prednost za sebe u tome da imesuverena koji e svakome nametnuti pravila. Jer lakše je popustiti tako institucionaliziranim pravilima; ona svakom č ovjekuostavljaju slobodu da svakodnevno odluč uje o č istoj prednosti,ako ne treba svaki put procjenjivati kako se njegovo kršenjepravila može odražavati na pokornost drugih ljudi tim pravilima,ili još gore, vjerojatnost da e drugi neovisno prekršiti pravilai ponašati se na nepredvidive nač ine. Samo tamo gdje postoji

suveren koji name e pravila, broj varijabli u prorač unu svakogč ovjeka smanjen je na razmjere kojima se može baratati.Na temelju toga, može se misliti da su pojedinci vlas

nič ke klase u tržišnom društvu sposobni priznati obvezu suverenu koji može nametati pravila nužna za djelovanje takvogdruštva. I ovdje treba odati priznanje za bitno zapažanje. Istina,njegova je generalizacija u pridavanju te sposobnosti ljudimau svakom društvu preširoka, ali je došao do suštine stvari. Racionalna sposobnost na kojoj je temeljio potrebu i mogu nostda ljudi priznaju suverena je upravo ta vrsta i stupanj racionalnog prorač una koji se može oč ekivati od racionalnog č ov

jeka koji se probija u posjednič kom tržišnom društvu.

A što je s č ovjekom znatnijeg vlasništva ili nade da ega ste i? Može li doživotni nadnič ar koji živi na rubu egzistencije priznati obvezu suverenu, č ija je bitna funkcija da stvarai da name e pravila ugovora i vlasništva, pravila za koja nadnič ar može osjetiti da su ga upravo ona dovela i da ga drže

u tom nesigurnom položaju? Može, sve dok ne vidi alternativuposjednič kom tržišnom društvu. Ako ne može vidjeti alernativu.on nema racionalnog izbora osim da prizna obvezu suverenojmo i koja e mu barem zaštiti život. Možda zato Hobbes nije bioni najmanje zabrinut zbog primjedbe, za koju je unaprijed znaoda e biti postavljena njegovoj doktrini, naime da »obič niljudi nisu dovoljno sposobni da bi ih se navelo da shvate« nač ela na kojima poč iva njihova obveza.127’ On je mislio da su oni




za to i te kako sposobni, č ak sposobniji od »bogatih i mo nihpodanika kraljevstva, ili onih za koje se smatra da su najuč e-niji«. Obič ni ljudi, rekao je, nemaju nikakvog interesa koji bi sesuprotstavljao njihovom priznavanju suverena; suvremena moth ne zauzdava niti oslabljuje kao što to č ini s mo nima i uč enima. »Pamet je obič nih ljudi, ako nrje zamagljena ovisnoš u omo nima, ili išarana mišljenjima njihovih doktora, poput č istogpapira, spremnog da primi što god javni autoritet u njegautisne.« Budu i da ih se može navesti da se užive u religijske

doktrine, koje su iznad i protiv razuma, oni su sposobni prihvatiti tu doktrinu obveze suverenu »koja je tako s razumom«.128Jedino što je potrebno jest to da se obič ne ljude u tome pouč i,što je Hobbes mislio da se može uč initi »uzimanjem jednogdijela njihovog uobič ajenog rada, u nekom određ enom vremenu u kojem mogu pohoditi one koji su zaduženi da ih poduč avaju.«129’

Bave i se tako obič nim ljudima, Hobbes pokazuje stanovitu svijest o njihovim znač ajkama kao posebne klase. On nekaže da su oni sposobni za tu obvezu zato jer svoj položaj smatraju neizbježnim, ali pretpostavlja da e je smatrati nužnomsve dok ne budu prisiljeni sagledati svoj istinski položaj. Ovomprimjedbom Hobbes je bio na dobrom tragu. Obič ni ljudi, ljudibez vlasništva, nisu imali druge alternative do da prihvate posjednič ko tržišno društvo.

Dokazivao sam da je društvo o kojem je Hobbes pisaos takvim predosje anjem trebalo i moglo podržavati suverenu

mo . Pronašao sam samo dvije pogreške u njegovoj doktrini.Najprije je pogrešno pripisao karakteristike tržišnog društva svim društvima i tako tražio ve u valjanost svojih zaključ aka nego što ih oni mogu imati; međ utim, ta pogreška ne pogađ avaljanost njegovih zaključ aka o posjednič kom tržišnom društvu.Druga se pogreška sastoji u tome što je propustio uvidjeti ili pridati dovoljan znač aj klasnoj podjeli koju posjednič ko tržišnodruštvo nužno stvara, te je pogrešno zaključ io da suverena momože i mora pripadati samodrže oj osobi ili skupštini. Kada nje

govu teoriju svedemo na historijsku mjeru, kada je razmatramokao teoriju o posjednič kom tržišnom društvu, samo se ta druga


128) ibld.

129) ibid.. str. 262.



8 4 C. b. macpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

pogreška, kako potkazuje naša analiza, može navesti protiv teori

je. Ona je stvarno ozbiljna, dovoljna da cijelu njegovu teoriju uč ini neodrživom kada su posrijedi takva društva.

AH, ipak treba inzistirati na tome da su Hobbesova a-naliza i zaključ ci, osim te jedne pogreške, u suštini valjani zaposjednič ka tržišna društva. Kada se njegova teorija shva a kaoteorija posjednič kih tržišnih društava, on tvrdi da je pojedincima potrebno i da su sposobni priznati stalne obveze nekomsvemo nom suverenom tijelu (premda ne i nekom samodrže-

em). Toliko se može tvrd iti za Hobbesa. Ako se ne traži ništaviše, neke od glavnih primjedbi koje se op enito upu uju njegovoj teoriji, gube mnogo na svojoj snazi.

d) ponovno razmatranje nekih primjedbi

Najozbiljnija i najtrajnija teško a u Hobbesovoj teoriji, kada jerazmatramo kao teoriju o č ovjeku i društvu kao takvom, jest

tvrdnja da se ljudi koji su pokretani, kao što ih je Hobbes vidio pokretane neogranič enim konkurentskim nagonima, č inenesposobnim da priznaju obvezu koja obvezuje i koja ogranič ava njihovo kretanje. Ako su svi ljudi tako pokretani da su nužno uvuč eni u neprekidnu borbu za mo , kako mogu priznati obvezu koja to narušava? Ako su ljudi nužno tako nagnati da ugrožavaju jedan drugog, kako mogu podržavati suverena? Kadse postave ovako op enito, na ta se pitanja ne može dati zadovoljavaju i odgovor. Ali kada se ona odnose na ljude u posjednič kom tržišnom društvu, na njih se može odgovoriti. Takvipojedinci trebaju suverena i mogu ga podržavati. Jer u takvimdruštvima oni mogu neprestance napadati jedan drugoga a da sene unište. Treba|u suverena da nijhove napade drži unutar ne-destruktivnih granica, i on-i su u stanju podupirati takvog suverena jer mogu I nadalje napadati unutar suverenovih pravila.Oni podržavaju suverena da bi si mogli dopustiti da i dalje ugrožavaju jedan drugoga. Samo u posjednič kom tržišnom društvu

ljudi moraju napadati jedni druge i jedino u njemu svi to moguč initi unutar društvenih pravila. Oni stoga mogu podržavati tapravila i mo potrebnu da ih name e, a da ne proturječ e samisebi. Kada Hobbesovu teoriju tretiramo kao teoriju o posjednič kim tržišnim društvima, tada nestaje jedna od njezinih bitnihteško a.

Kada cijelu teoriju tretiramo na taj nač in, lakše je riješiti još jednu logič ku teško u. Hobbes je tvrdio da je znanstve




nom analizom ljudske prirode pokazao da ljudi treba da priznaju stalniju obvezu suverenu nego što je sad priznaju. Toznač i da se ljudi ne smiju ponašati onako kako se sada ponašaju žele li biti dosljedni svojoj prirodi. Premda se to č ini č istomkontradikcijom, ipak je to ono što Hobbes dobiva primjenomGalilejeve analitič ko-sintetič ke metode. Kao što je Watkins dobro istaknuo, ta metoda daje drugač ije rezultate u politič kojznanosti nego u mehanici ili geometriji.

»Kada se primjenjuje [analitič ko-sintetič ka metoda] nafizikalni uč inak ili geometrijski lik rašč lanjene cjeline koji sesada može razumjeti, još je to ona cjelina koju smo prije samopovršno poznavali. Ali kad se ta metoda primijeni na društvo,rašč lanjeno se može znatno razlikovati od prvotne cjeline. Jedno dato društvo može biti nekoherentno i zara eno samo sasobom. Ali kad se sistem politič kog autoriteta racionalno rekonstruira dedukcijom iz elemenata sistema, autoritet e. oč ito, snjime biti u skladu. Primijeniti analitič ko-sintetič ku metodu nadruštvo, znač i otkriti što ljudi jesu i što bi trebalo da državabude da bi bila u skladu s njihovom prirodom.«130’

Ova vrlo znalač ka ocjena toga što se dešava kad seanalitič ko-sintetič ka metoda primijeni na politiku, č ini se prijeiskazom o teško i, a ne njezinim rješenjem. Ako je priroda ljudi takva da ih upu uje da međ usobno ratuju (ili društvo u ratusa samim sobom), kao što je otkriveno znanstvenim zaključ kom, kad se tako ponašaju, ljudi su dosljedni svojoj prirodi.Hobbesova sinteza elemenata ljudske prirode razlikuje se od

rasporeda tih elemenata koji zapravo prevladava. Kako se možere i da je to više u skladu s njihovim prirodama negoli raspored koji stvarno postoji u njihovim postoje im cjelovitim prirodama?

Nema tajne o tome što je Hobbes mislio. On je mislioda ljudi ne prorač unavaju ili procjenjuju svoja sredstva i ciljevedovoljno efikasno kao što bi mogli; i da bi mogli nauč iti (podHobbesovim tutorstvom) da to č ine mnogo efikasnije. Ljudi bimogli nauč iti graditi bolje nego što to č ine.131’ Mogu nost uč enja i poduč avanja je jedan od pretpostavljenih elemenata ljudskeprirode, č ak i da se to uzme koo nepobitna č injenica koliko mo-

O130) j . w . N. Watk ins , Philosophy and Politics In Hobbes. »Philosophical

Quarterly«, vol. V, bro| 19 (1955), 133.




86 C. b. mo cphe rson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l izma

žemo oč ekivati, osim da Hobbes sluč ajno objavi svoju doktri

nu, da e ljudi č initi ono što još nisu č inili? Hobbes se oslanjaona op u tendenciju, potkrijepljenu historijskim opažanjem, daljudi, kad vide neko novo znanje koje za njih ima prednosti, onie ga upotrijebiti.

»Vrijeme i radinost svakim danom stvaraju novo znanje. I kao što se umije e dobrog graditeljstva izvodi iz nač elarazuma koja su utvrdili mnogi radini ljudi koji su dugo prouč avali prirodu materijala i različ ite uč inke brojaka i razmjera ot

kad su ljudi poč eli konstituirati države [commonwealths] koje subile nesavršene i koje su laiko propadale u neredu, mogu e jemarljivim razmišljanjem prona i nač ela razuma prema kojimase njihova konstitucija može uč initi trajnom (osim u sluč ajunasilja izvana). A takva su nač ela koja sam postavio u ovoj raspravi .. .«132’

Ako pretpostavimo da je zakon ljudske prirode da ljudiuvijek koriste novo znanje za koje vide da im je korisno, to što

do sada nisu priznavali stalnu obvezu suverenu proizlazi iz jednog od ova dva razloga: ili nisu otkrili da im je znanje korisno,ili im ono prije nije bilo toliko korisno kao što im je sada. Hobbesse zadovoljio s prvim od ova dva razloga. Kada su ga izazivaliprimjedbama da bi principi bili otkriveni ranije da su zaista bilitako korisni, on je mogao pokazati sluč aj u prirodoslovnim znanostima gdje su u njegovu stolje u otkriveni novi principi zakoje je mislio da su mogli biti, a zapravo nisu bili, otkriveni pri

je. Ta usporedba, međ utim, nije toč na. Jer prema Hobbesovoj

vlastitoj analizi elemenata ljudske prirode, nužnost politič ke znanosti je uvijek bila ve a od nužnosti prirodoslovnih znanosti.Prirodna filozofija osigurava udobno življenje, a nedostatak prirodne filozofije onemogu avanje je te ugodne pogodnosti; ali nedostatak politič ke filozofije stvara veliku nevolju.

. . . »korisnost moralne i politič ke filozofije treba cijeniti ne toliko po dobrima koja imamo zahvaljuju i poznavanjute znanosti, koliko po nevoljama koje nam se dešavaju kadih ne poznajemo. I tako, sve te nevolje koje se mogu izbje iljudskom radinoš u, proizlaze iz rata, i to uglavnom iz građ anskog rata. jer iz njega slijedi ubijanje, osamljenost i nestašicasvih stvari.«133’

I uzrok građ anskom ratu je bilo to što ljudi nisu dovoljno dobro nauč ili pravila građ anskog života, a poznavanje tihpravila bila je moralna filozofija- Budu i da je to bilo tako, i



8 7 hobbes: po lit ič ko obveza tržišta

da je izbjegavanje nasilne smrti oduvijek bila č ovjekova najve a potreba, polaganom stopom otkri a u prirodnoj filozofijiteško se može obrazložiti sporost otkri a u moralnoj i politič koj filozofiji. Da je ljudska potreba za moralnom i politič kom fi lozofijom uvijek bila tako velika, mogli bismo s razlogom oč ekivati da su ljudi ranije došli do Hobbesova otkri a.

Ne može nas zadovoljiti odgovor da razlog zbog kojegljudi nisu prihvatili prave principe politič ke filozofije treba tražitiu tome što se ti principi kose s njihovim vlastitim interesima.

Hobbes to ponekad sugerira, kao u svojoj usporedbi matematič kog i dogmatič kog nauka:»U prvome nauku nema proturječ ja i prepiranja jer se o-

no sastoji samo od usporedbe brojki i kretanja, a u tim se stvarima istina i ljudski interesi ne suprotstavljaju jedni drugima. Ali uonom drugom [dogmatič kom] nauku ne postoji ništa što nijesporno, jer to uč enje uspoređ uje ljude i miješa se u njihovo pravo i profit, pri č emu je jednako tako č esto razum protiv č ovjekakoliko je i č ovjek protiv razuma.«134’

Ali ako su se pravi principi politič ke filozofije prije kosili s ljudskim interesima i ako se ljudski interesi nisu promi jenili, ti principi se još uvijek moraju kositi s njihovim interesimau istoj mjeri. Iz toga se može zaključ iti, kao što su to uč inili neki Hobbesovi kritič ari, da je Hobbesova analiza ljudske prirode jednostavno nekorektna: razlog zašto ljudi nisu došli do Hobbesova otkri a i iskoristili ga ranije jest u tome što ljudska priroda ne sadrži tu ravnotežu interesa ili motiva, kao što je to Hobbes rekao. Ako je Hobbes jednostavno bio u krivu govore i o jludskoj prirodi, nema nikakvog problema u vezi s tim što seljudi nisu ponašali onako kako je Hobbes rekao da bi se trebali ponašati da bi bili dosljedni svojoj prirodi. Takođ er, ako jeHobbes jednostavno bio u krivu kad je govorio o ljudskoj prirodi, sasvim racionalni ljudi ne treba da se ponašaju onako kaošto je Hobbes reako da bi trebalo: Hobbesova č itava stvar propada.

Ali ne treba i i tako daleko. Razlog zašto ljudi do sadanisu došli do Hobbesova otkri a niti su ga koristili ne mora biti

ni to da je Hobbes jednostavno bio u krivu govore i o ljudskojprirodi, ni to (kao što je Hobbes tvrdio) da zbog slabe primje

no!32) ibid.. pogl . 30. str . 259— 60.

133) English Works. I. 8.

134) Elements. Ep. Ded.. str. XVII.



88 c b m acpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog Ind iv idua l i zma

ne ili logike ljudi nisu došli do tih korisnih otkri a ranije, ve

je razlog u tome što princip obveze koji je Hobbes otkrio nijebio tako koristan prijašnjim društvima kao što je sada koristanposjednič kom tržišnom društvu. Drugim riječ ima, možda se Ho-bbesov princip obveze doista kosio s ljudskim interesima (.i nij-hovim sposobnostima) prije posjednič kog društva, a da se utom društvu ne kosi. Tržišno društvo treba mir i red više negoostala društva. Rat, pljač ka i otimač ina uobič ajeni su i č asniu mnogim netržišnim društvima, ali nisu sukladni tržišnim društvima. U posjednič kom tržišnom društvu oni se ne mogu dopustiti međ u građ anima jedne nacionalne zajednice (a Hobbesse bavio samo unutarnjim odnosima),135’ niti su potrebni u posjednič kom tržišnom društvu da bi prodornim ljudima dali prostor za njihovo lakomo ponašanje. Tržišno društvo ne zahtijevasomo unutarnji mir; jednoko je važno da se od ljudi koji prihva aju i unaprijeđ uju tržišno društvo oč ekuje, za razliku odljudi u drugim društvima, da vide njegove prednosti te stoga iprednosti Hobbesova otkri a. Samo im treba pokazati logiku nji

hove (nove) situacije; to je sve što je potrebno da ljudi novogtržišnog društva budu sposobni, kao što ljudi prije nisu bili sposobni, da vide i koriste Hobbesovu doktrinu. Istina, jedino seod poduzetnih ljudi s vlasništvom može oč ekivati da to vide.Ali to je dovoljno: obič ni ljudi ne treba da to sami uviđ aju, veih se to može nauč iti putem autoriteta.

Ljudi tržišnog društva su. dakle, naroč ito spremni zauč enje Hobbesove doktrine. Tako ako se njegova teorija uzme

samo kao teorija o posjednič kom tržišnom društvu i za njega,Hobbes je u stanovitoj mjeri spašen od prigovora da je proturječ an u pogledu ljudskih sposobnosti. Još preciznije, spašen \e tih prigovora ako se njegova teorija uzima kao teorija relativnonovog posjednič kog tržišnog društva. Tako shva ena, njegovateorija je pokušaj da se uvjeri tadašnje ljude, pokazuju i imnjihovu stvarnu prirodu, da treba da se ponašaju drugač ije nego što su se do tada ponašali i kako se još uvijek ponašaju, jednostavno zato što ne shva aju što se u posjednič kom tržiš

nom društvu od njih zahtijeva i što im se dopušta. Hobbes seobra ao ljudima koji se još nisu ponašali i mislili kao tržišni ljudi č iji se prorač un o politič koj obvezi koju treba priznati biotemeljio na nepotpunoj procjeni toga što je najviše u njihovuinteresu i što je najsukladnije njihovoj istinskoj prirodi kao ljudima konkurencije. On je tražio od tih ljudi da svoje mišljenje usklade sa svojim pravim potrebama i sposobnostima tržišnih ljudi.On je na to bio toliko usredotoč en da je prikazao njihove stvarne




potrebe i sposobnosti ne kao nove potrebe i sposobnosti (kakve su one bile), ve kao potrebe i sposobnosti ljudi svih vremena i svugdje. Time se upleo u takvu nedosljednost da kažeda ljudska priroda zahtijeva od njih da č ine nešto što prije nisuč inili. Ali njegova pogreška nije tako velika kao što ju prikazujunjegovi napadač i. Mogao je biti potpuno jasan da nije tražioništa manje nego da njegova analiza bude univerzalno valjana.

Na kraju možemo zamijetiti da kada tretiramo njegovuteoriju kao teoriju o posejdnič kom tržišnom društvu proizlazida je glavna moralna primjedba, ne toliko primjedba njegovojdoktrini, koliko primjedba moralnosti tog društva. Ako je osnova Hobbesove politič ke obveze, kao što sam dokazivao, doistaracionalno shva anje ljudi u posjednič kom tržišnom društvu dasu oni nepovratno podvrgnuti determiniranosti tržišta, onda seodmah može objasniti i opravdati ponešto nehumani okus Hobbesove politič ke obveze. Prinuda tržišnog društva doista do

nekle ponizuje slobodnog racionalnog pojedinca koji se obič no stavlaj u centar etič ke teorije. Humanist ne može u cijelosti prihvatiti moralnost tržišta. Teorija obveze građ ena na spoznaji i prihva anju prinuda i moralnosti tržišta humanisti kojisasvim ne prihva a vrijednosti posjednič kog tržišnog društvakao najvišu ili dovoljnu moralnost, mora se uč initi izopač enim.

Grade i svoju teoriju na prinudi i moralnosti tržištaHobbes je ipak prodro do suštine problema obveze u modernim

posjednič kim društvima. Paradoks Hobbesova individualizma,koji započ inje s jednakim racionalnim pojedincima i pokazuje dase oni moraju sasvim podvr i mo i koja je izvan njih samih, nijeparadoks njegove konstrukcije nego paradoks tržišnog društva.Tržište č ini ljude slobodnima; za svoje dejlotvorno djelovanjeono zahtijeva da su ljudi slobodni i racionalni; ipak neovisne racionalne odluke svakog č ovjeka u svakom trenutku stvarajukonfiguraciju snaga s kojom se prinudno sukobljava svaki č ovjek. Izbori svih ljudi determiniraju tržište, a ono pak determinira izbore svakog č ovjeka. Hobbes je zahvatio i slobodu i pri-nudnost posjednič kog tržišnog društva.

O135) Hobbes 6e nl|e nadao da će država biti Imuna od van|skog nasll |a.

On |e smatrao da su međunarodna neprl|atel|stva man|e zlo od unutarn|lh ratova. Zato |er suvereni međunarodnim neprl|atei;stvlma »održavalu radišnost n|lhovih po

danika; od tuda ne proizlazi ta bl|eda po|edinlh l|udl. ko|a prati slobodu«. ( Leviathan,

Pogl. 13. etr. 98).



90 c b mocpherson / pol i t ička teor i jo pos jedničkog ind iv iduol izmo

Engleskoj posjednič koj klasi, međ utim, nisu bila po

trebna sva Hobbesova pravila. Ona je imala dosta razloga dane bude zadovoljna kako ju je on portretirao: ni jedan č italac,osim onih pomodno površnih, nije mogao biti oduševljen takvimprikazom sebe i svoje klase, naroč ito kad se to predstavljalokao znanost. Prije završetka stolje a posjednič ka klasa nagodila se s mnogo neodređ enijom i ugodnijom Lockeovom doktrinom.



Ill levelerski pokret: pravo glasa i sloboda

1. problem prava glasa

+ Sve od jedne nesretne Firthove bilješke, kada je prviput izdao tekst putneyevskih rasprava,1’ op enito se smatra,uz malo ili nimalo opravdanja, da su leveleri bili zastupnici prova glasa za sve odrasle ljude. Mogu se navesti mnoge levelerske

izjave u tom smislu,2’ poznata rasprava u Putneyu o pravu glasazapoč ela je tako da se lako može shvatiti, kao što ju je shvatio Gardiner,3’ kao rasprava o pravu glasa punoljetnih muškaraca. U stvari, od prvog spominjanja određ enog opsega predloženog prava glasa u putneyevskoj debati pa sve do završnogmanifesta levelerskog pokreta, leveleri su dosljedno izuzimaliiz svojih glasač kih prijedloga dvije znatne kategorije ljudi: slugeili nadnič are,4’ te one koji su primali milostinju i prosjeke. Op enito nerazumijevanje stvarnog stava levelera spram prava

glasa ponešto je zamaglilo njihov pojam slobode te su neke osnove njihova politič kog mišljenja ostale nezapažene. Prema tome, naš je prvi zadatak da utvrdimo jasan stav levelera spramprava glasa; drugi je — razmotriti mogu u promjenu prevladavaju eg tumač enja njihove politič ke teorije. Ako se prostor posve en prvome i uč ini nerazmjerno velikim, toliko je potrebno dabi se razjasnila zbrka.

č injenice se tako č esto navode ili netoč no ili nepotpuno da je dobro odmah navesti eksplicitne levelerske izjave o izu-

zimanju. U poznatoj raspravi (29. listopada 1647.) o toč ki o pravu glasa prvog »Dogovora međ u ljudima« u Putneyu, odgovaraju i na Cromwellovo pitanje, Petty, predstavnik levelera, iznio je »razlog zašto bismo isključ ili šegrte ili sluge ili one koji

1) C. H. Flrth (lzdan |e) The Clarke Papers, to m 1 (Camden Society Publi cations. 1891.), str. 299. Podržavatel| l tog dog ovo ra, kao štopokazu|e rasprava,

zastupali su pravo glasa odraslih. Usporedi pogl. XLIX; prvi član (prvog »Dogovora«) je utvr dio prv ao glasa punol |etn lh .

2) Glavn e su lz|ave ko|e se ob ičn o navod e Isp itan e na str. 104—6. 110— 116.

3> S. R. Gardiner. H istory of the G reat C ivil War 1642— 1649. tom 3. 1891,str. 225. Gardiner također spomln|e (op. cl t . . str. 215.) The Case ol the Army truly stated da se n|lme predlaže glasačko pravo punol|etnlh (osim dellkvenata). O ovome vidi dal|e. str. 105.

4) U 17. st . rl| eč slu ga |e znači la nadnič ar, sve one ko|l su radi li kod

nekog poslodavca za nadnic e. Vidi Dod atak str. 224— 7.



9 2 c . b . m o c ph e rs o n / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

primaju milostin ju«;3’ to da bi ih leveleri isk ljuč ili, obje su strane

smatrale razumljivim. Zanimljive su dvije slijede e izjave levelera o svom stavu u putneyevskoj raspravi. »Pismo koje jeposlalo nekoliko vojnih agitatora svojim jedinicama« od 11. studenog 1647, iznosi da se nakon duge debate o prijedlogu prava glasa u Putneyu »glasanjem zaključ ilo za tj. da svi vojnici iostali, ako nisu sluge ili prosjaoi, treba da imaju pravo glasau biranju onih koji e ih predstavljati u parlamentu, iako nema ju 40 šilinga godišnje od vlasništva zemlje. I bila su samo triglasa protiv te urođ ene slobode.«6’ Glasač ko pravo koje izuzima sluge i prosjake doč ekuje se kao pobjeda »urođ ene slobode«. John Harris, u »Velikom pothvatu« (8. prosinca 1647) jasnotvrdi da se u č lanu o glasač kom pravu Dogovora traži pravoglasa za »sve ljude osim za one koji su sluge ili prosjaci«.7’

Manifesti levelera u slijede e dvije godine još su eks-plicitniji. Peticija iz siječ nja 1648. zahtijeva glasač ko pravo zasve Engleze »kojima nije ili ne e biti zakonski oduzeto to pravozbog nekog prijestupa, ili koji nisu mlađ i od 21 godine, ili sluga

ma ili prosjacima«.8’ Drugi dogovor, od 15. prosinca 1648, daljesužuje pravo glasa: osobe koje primaju milostinju, sluge i prosjaci opet se izuzimaju, ali isto tako i svi ljudi koji se »ne oporezuju redovito radi olakšanja života sirotinje«.9’ Treći dogovor od 1. svibnja 1649. vra a se na stav Peticije iz siječ nja 1648. izuzimaju i samo sluge i one koji primaju milostinju.10’

Tako je levelersko izuzimanje slugu i onih koji prima ju milostinju savim oč ito u putneyevskoj raspravi o Prvom do-

govoru, u Peticiji iz siječ nja 1648, te u Drugom i Trećem dogo-voru, a to su sve mjerodavni levelerski dokumenti tog periodakoji govore o opsegu predloženog prava glasa.11’

Ve ina znalaca, sve od Firtha, ili zanemaruje to isključ enje ili, iako zamje uje neke njegove sluč ajeve, nastavlja govoriti o levelerima kao zastupnicima glasač kog prava za puno-Ijetnike. ne vide i nikakve nedosljednosti.12’ Vjerojatno ti znanstvenici problem nisu vidjeli zbog toga što su bili dobro upu eni

u levelerske idiome i pretpostavke. Možda su zaključ ili da le-veleri poistove uju glasač ko pravo za punoljetne s glasač kimpravom koje isključ uje sluge i prosjake, te da su postavke kojesu omogu ile levelerima da to uč ine bile i previše oč ite da bi imbilo kakav komentar bio potreban. Ali ako su tako i mislili, nisurekli. Bilo kako bilo, rezultat je nesretan.

Ako se to isključ ivanje i ne spominje, moglo bi se lakozaključ iti da su oni zaista zahtijevali neogranič eno pravo glasa



93 levelerski pokret: pravo glasa I sloboda

za punoljetne, što nije toč no. Ako se opet spomenu neki sluč a jevi isključ enja slugu i primalaca pomo i, ali se smatra da to neprič inja probleme, onaj tko se ne zadovoljava da odbaci cijelustvar kao trič avu, zaključ it e da su isključ ene klase bile brojč ano neznatne, a nije tako bilo; ili ako prihvati implikaciju da suleveleri, i ne pomišljaju i na nedosljednosti, izjednač ili pravoglasa za punoljetne s pravom glasa koje isključ uje sluge i primaoce milostinje, još nema nikakva uvida u teorijsku osnovutakvog stajališta levelera.

Suvremenom izuč avatelju ne pomažu mnogo oni znalci koji su, idu i dalje od navedenih napomena, zapazili da je,striktno govore i, postojala stanovita nedosljednost u leveler-skom stavu spram prava glasa te ponudili objašnjenja koja, međ utim, nisu mogla posve zadovoljiti.13’ Nisu mnogo pridonijeleni analize onih koji su primijetili privremenu promjenu u leveler-skom stavu 1648. (iskazanom u Drugom dogovoru), ali su tupromjenu pogrešno odredili kao promjenu od prava glasa zapunoljetne (kojeg nije bilo) k pravu glasa za porezne obveznike(kojeg je bilo).14’O5) A. S. P. Wood house. Puritanism and Liberty (1938.), str. 83. To je

prva određena napomena o opsegu namjeravanog prava glasa u raspravama. Njen se odnos prema ostalim napom enama prova glasa u rasp ravama ispltu |e kasnile, str . 102— 110.

6) Woodhouse. op. cit., str. 452. Nije važno da li je zaista došlo do tog

glasanja ili je to samo bila propaganda. Sumnju, da li je došlo do tog glasanja, unio je D. M. Wolfe (Leveller Manifestoes of the Puritan Revolution, 1944, str. 61) ko|e on konfuzno opisu|e kao glasan|e o biračkom pravu. On temel|l svo|u sumn|u no tome da Clarke nije izvi|estio o tome u zapisniku dnevnog reda u Putneyu. No postoji zbrka u datumima. Glosan|e iz Pisma nl|e v|ero|atno bilo 30. listopada (kao što je Wolfe pretpostavljao) već 4. studenog, a to |e |edan od dana za ko|e Clark nema zapisnik te ne dolazi u obzir da |e Clarke nam|erno izostavio glasan|e Iz zapisnika dnevnog reda tog dana.

7) Bri tis h Mus eum , E. 419 (15). fo lio 7.

8> Wolfe, Leveller Manifestoes, str. 269.

9) Woodhouse. op cit.. str. 357; Wolfe, op. cit.. str.297.

10) Wo lfe, op. cit.. str. 403. I dru gi I trećiDogovor također lskl|uču|u nanekoliko godina one koji su podržavali kralja u građanskom ratu.

11) Vid i st r. 101, b 31.

12) Vidi bi l|ešk u F, st r. 260— 1.

’ 3) Vidi bilj ešku G. str. 261—2.

1<) Vidi bil ješ ku H. str. 262.



9 4 c . b . mocphe rson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

Prouč avatelju koji se obra a standardnoj literaturi mo

že se oprostiti što misli da bi koristilo malo razjašnjavanja le-velerskog gledišta o pravu glasa. Kad se jednom krene pravimputem, problem njihove dosljednosti postaje znač ajan. No samproces razmršavanja zapisa otkriva neke postavke i zamisli ko je daju naslutiti dosljednost u levelerskim idejama o pravu glasa. Međ utim, te zamisli i postavke vezane uz prirodu slobode, sugeriraju novu interpretaciju levelerskog individualizma i otuda njihov doprinos prije liberalnoj nego radikalnoj demokratskoj tradiciji engleske politič ke misli. Ukratko,rješenje problema prividne nedosljednosti u pravu glasa vodi dodubljeg razumijevanja cjelokupne politič ke misli levelera i takobaca novo svjetlo na izvore liberalno demokratske tradicije.

U daljnjem tekstu zapisi se ispituju (3. poglavlje) dovoljno detaljno da bi se utvrdio obim oč ite nedosljednosti u le-velerskom odnosu spram prava glasa. Odbacuje se i mogu nostda su oni mogli promijeniti svoj stav od prava glasa za puno

ljetne do prava glasa koje isključ uje sluge i primaoce milostinje. Dokazuje se da su leveleri uvijek smjerali ne na pravo glasaza punoljetne u obič nom, modernom smislu te riječ i, nego napravo glasa iz kojega su isključ eni sluge i primaoci milostinje,te da nisu, zbog određ enih pretpostavki o prirodi slobode, vidjeli nedosljednost izmeđ u ovog izuze a i svoje obrane prirodnog prava svakog č ovjeka da glasa.

Ispitivanju njihovih izjava o pravu glasa i slobodi pret

hodi (2. poglavlje) pokušaj da se razjasne razlike izmeđ u različ itih prijedloga o pravu glasa o kojima se žustro raspravljaloizmeđ u levelera, vojnih vođ a i nezavisnih parlamentaraca. Jersve dok nam ne bude jasno koje su grupe ljudi bile uključ eneili isključ ene iz svake od č etiri vrste glasač kog prava o kojimase, u to vrijeme, oč ito, raspravljalo (a to su pravo glasa vlasnika,pravo glasa poreznih obveznika, pravo glasa ne-slugu i pravoglasa punoljetnih) i dok ne steknemo predodžbu o njihovu brojč anom stanju, ne emo shvatiti ni intenzivnost rasprave izmeđ ustavova vlasnika i slobodnjaka ni koliki je kompromis potrebanza pomak od svakog od tih do prava glasa za porezne obveznike.

Brojč ani prorač uni klasa s pravom glasa su samo sporedni u našem glavnom izlaganju, no oni su navedeni u Dodatku budu i da imaju stanovitu vrijednost za razumijevanje misli 17.stolje a i da zahtijevaju neka obrazloženja.



9 5 levelerski pokret: pravo glasa i sloboda

I na kraju, u 4. poglavlju op enitije se raspravlja o implikacijama levelerskih postavki o slobodi.

2. vrste prava glasa

0 Leveleri i njihovi parlamentarni i vojni protivnici suraspravljali o č etiri uistinu ili naizgled različ ita prava glasa. Tosu:

a) Pravo glasa ogranič eno na vlasnike zemlje u vrijednosti od40 šilinga na godinu i č lanove trgovač kih cehova. To su pravodosljedno zastupali Cromwell i Ireton,13’ a napadali su ga leveleri.Nazvat u ga pravom glasa slobodnjaka. Ono je isključ ivalo zakupnike i unajmlijivač e zemlje. Isključ ivalo je ne-slobodnjač keobrtnike, prodavač e i trgovce koji nisu bili udruženi u trgovač kecehove. Takođ er su bili isključ eni svi sluge i primaoci milostinje.

To je pravo glasa bilo na snazi od zakona koji je HenryVI donio 1430. (8 Henry VI. c. 7). Tvrdnja da se ono nije odnosilona zakupnike i unajmljivač e zemlje podliježe dvjema primjedbama. Prvo. izvjesno je da se zakupci koji su to bili po voljiposjednika nikada nisu smatrali pravim slobodnjacima, ali jemogu e da su se oni koji su bili zakupci po obič aju posjeda ič ije se držanje zakupa nazivalo »obič ajno vlasništvo« ili »slobodno zakupstvo« ili »zakupstvo slobodnog vlasništva«, po zakonima 17. stolje a i izbornoj praksi smatrali slobodnjacima.Coke16’ ne rasvjetljava tu stvar. Blackstone3) je tvrdio, nakon štose to pitanje postavilo na izborima u Oxfordshireu 1754, da oninisu vlasnici i da se njima nikada nije namjeravalo dati pravo glasa, da nije poznato da li su oni u stvari ikada koristilipravo glasa. Međ utim, č ini se vjerojatnim da je Cromwell pretpostavljao da, prema postoje em zakonu, ni jedan zakupac nemože glasati jer spominje pristup nekih »nasljednih zakupaca«za razliku od postoje eg izbornog prava.10’ Budu i da je raz-

O15) Osim kada je u jednom trenut ku u putn eyevskoj raspravi Cromw ell bio

spreman dozvoliti pristup nekim nasl|ednlm zakupcima (Woodhouse. op. clt.. str. 73.) te osim onog uv|etnog ustupka u Komitetu 30. listopada 1647. (vidi bilješku K. str. 264) I privremenog ustupka u Drugom dogovoru (vidi do l|e. str. 96— 98).

1®) Coke. The Compleate Copyholder. 1644., pog lovl |o 15— 17.

171 Blackstone. Considerations on Copyholders. 1758.

18) Woo dhouse. st r. 73.



9 6 c b macpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

mišljao o njihovu pristupu samo zato jer se njihov posjed po

sigurnosti mogao usporediti sa slobodnjač kim, mora da se toodnosilo na obič ajne zakupce, ne na one po volji posjednika.Slijedi da je smatrao da su obič ajni zakupci izuzeti od postoje eg prava glasa. Moj je zaključ ak da su iz vlasnič kog prava glasa. o kome se raspravljalo u Putneyu, bili isključ ivani svi zakupci.

Drugo, u vezi s isključ enjem unajmljivač a, mora se naglasiti da u zakonu nije bilo jednostavnog razlikovanja slobodnjaka od unajmljivač a zemlje. Obje grupe su č inili zakupci. Raz

likovali su se u ogranič enosti posjeda. Grubo reč eno, zakupciza život ili više života su bili slobodnjaci, a zakupci na nekolikogodina ili godina i života to nisu bili. Toč nije zakupci č iji suugovori bili sklopljeni na određ eno vrfjeme (npr. pet godina,devedesetidevet godina, č ak i tisu u godina) te zakupci č iji suugovori bili sklopljeni na određ eni maksimalni ili neodređ eniminimalni broj godina (npr. ugovori za »devedesetidevet godinaili tri života«, ovisno o tom što je kra e trajalo) nisu bili pozakonu slobodnjaci, bez obzira na dužinu trajanja ugovora.Oni koji su bili zakupci zemlje na neodređ eno razdoblje ikoji su imali slobodno vlasništvo (a ne podanič ko ili kmetsko),bili su vlasnici, bilo da je posjed nekome i njegovim nasljednicima bio dat zauvijek ili do kraja njegova života ili života nekog drugog.19’ Takav je bio zakon sve od Bractona. Pretpostavljam da je ta razlika bHa na snazi i u obič noj upotrebi. Nekolikoopaski o zakupnicima u tekstu putneyevskih debata samo naznač uje da su privremeni zakupci bili isključ eni.20’ U nedosta

tku nekog određ enijeg dokaza u tekstu tih rasprava, možemopretpostaviti da su obje strane u raspravi slijedile dobro uhodanu distinkciju izmeđ u vlasnika i ne-vlasnika. Tako se možepretpostaviti da je naša kategorija »seljaka unajmljivač a« podkojom se podrazumijevaju unajmljivač i na određ eni broj godinai godina ili života, u raspravi u Putneyu bila isključ ena iz pravaglasa za slobodnjake.

Pravo glasa za slobodnjake bi oko 1640. godine obuhva alo vjerojatno oko 212.000 ljudi.21’

b) Pravo glasa za sve muške glave ku e koji su oporezivaniprema porezu za poboljšanje životnih uvjeta sirotinje, isključ u ju i sluge i primaoce milostinje, može se smatrati da bi. na osnovi drugač ijoj od one vlasnič kog prava glasa, obuhva alogotovo sve vlasnike i slobodnjake u cehovima. jer bi samo nekolicina njih izbjegla da im se odmjeri porez za siromašne.Zbog istog razloga bila bi obuhva ena ve ina unajmljivač a i



97 levelerski pokret: pravo glasa i sloboda

zakupaca zemlje. Napokon, bila bi obuhva ena ve ina trgovaca, vlasnika du ana, prodavač a i zanatlija koji nisu bili vlasnicini slobodnjaci u cehovima. Iz cijele te grupe bili bi izuzeti samo oni koji su bili tako siromašni da ih nije zahva ao porez odmjeren za siromašnije. Takvo pravo glasa je predloženo u Dru-gom dogovoru. Nije izmijenjeno u oficirskom dogovoru od 20.siječ nja 1649.22) Ovo pravo nazivat u pravom glasa poreznih ob-veznika. Njime bi bilo obuhva eno oko 375.000 ljudi.23’

c) Pravo glasa za sve ljude osim slugu i primalaca milostinje.To su pravo glasa zahtijevali leveleri u putneyevskoj debati i.uz manje izmjene u svim svojim slijede im prijedlozima (osim uDrugom dogovoru).24) To je pravo giasa za one koji nisu sluge. Obuhva alo bi oko 417.000 ljudi.25’

Ovdje se može zapaziti da je postojala relativno malarazlika, kvantitativna ili kvalitativna, izmeđ u prava glasa za porezne obveznike i one koji nisu sluge. Oba isključ uju nadnič arei primaoce milostinje. Oba uključ uju vlasnike, slobodnjake u ce

hovima, zakupnike, barem one koji nisu bili toliko siromašni danisu morali pla ati porez. Samo su dvije kategorije uključ ene upravo glasa za one koji nisu sluge, a isključ ene u pravu glasaza porezne obveznike. To su, prvo, trgovci, du andžije, prodavač i i zanatlije koji nisu bili ni slobodnjaci ni č lanovi trgovač kihudruženja i koji nisu bili oporezovani. Procijenio sam njihov brojna približno 10.000, pretpostavljaju i da samo polovica tih neza-

O19) G. Jaco b, A New LawD lc tio nary . 1750. pogl. »Služnost«; Wm. Cruise,

A Diges t of the Laws o f England Res pec tin g Rea l Pro perty, četvrto lzdan|e 1835., tom 1.. str. 47— 48. (naslov I, bll |esk e 10— 12).

20) Crom well kaže da »neki stano vnik uz zelenašku najamn inu za godin u. dvl|e III dvadeset ne može Imati određen III stalon prihod«. (Woodhouse. str. 62.) Petty|eva nepotpuna rečenica: »Netko može Imati na|am na sto funti godišn|e i za tri života« (ibid.. str. 61.), ne raz|ašn|ava n|egov stav; ako bi se rečenico dovr

šila prema Woodhouseovom prl|edlogu, bez Ikakvog ograničen|a. bilo bi to krivo

tvorenje čln|enlca |er |e čov|ek s na|mom za tri života važio pred zakonom koo vlasnik.

21) Vidi Dod atak, naroč ito str. 253, 256.

22) Woire, op. clt.. 6tr. 342.

23) Vidi Dodatak.

24) Npr. u Putneyu šegrt e suposebice stavl|all u Istu grupu sa slugama;

u si|ečan|sko| »Petlci|l« 1648. kriminalce su Isključiti; one ko|l su pomagali krallu u građanskom ratu su Isključili na nekoliko godina drugim I trećim Dogovorom.

25) Vidi Dodatak.



9 8 c b macpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua li zma

visnih ljudi nije pla ala porez. Ali č ak da je taj omjer bio mno

go ve i, razlika izmeđ u prava glasa za porezne obveznike i zaone koji nisu sluge ipak ne bi bila tako velika kao ona izmeđ uvlasnič kog prava glasa i prava glasa za porezne obveznike.26’Druga kategorija koja je'bila obuhva ena pravom glasa za onekoji nisu sluge a isključ ena iz prava glasa za porezne obveznike,bili su vojnici u parlamentarnoj vojsci koji su u civilu bili nadnič ari i primaoci milostinje. Leveleri su zaključ ili da su ti ljudizaslužili svoje pravo glasa aktivno sudjeluju i u građ anskom ratu.27’ Procjenjuje se da je takvih bilo oko 22.000/“ ) tako da jeukupna razlika izmeđ u prava glasa za porezne obveznike i prava glasa za one koji nisu sluge samo oko 41.000.

d) Pravo glasa za sve ljude, Hi za sve osim zloč inaca i prestupnika. Ono bi se s pravom moglo nazvati pravom glasa za puno-ljetne i jasno se zahtijeva u raznim levelerskim izjavama prije iza putneyevske rasprave. To bi pravo obuhva alo oko 1,170.000ljudi,29’ umanjeno za broj zloč inaca i prestupnika.

Levelerski stav spram prava glasa može se sada sažetina nač in ovih č etiriju prijedloga. Oni su se uvijek protivili vlasnič kom pravu glasa. U nekim zapisima prije i za putneyevskerasprave javljali su se govore i u prilog op eg prava glasa. Unjima, a i u svim prijedlozima poslije Putneya, zagovarali supravo glasa za sve koji nisu sluge, osim u Drugom dogovoru,kojim se predlagalo nešto suženo pravo glasa za porezne obveznike.

Odmah se možemo riješiti komplikacija koje donosiDrugi dogovor. Taj je dokument kompromis — sastavili su gakomitet koji je predstavljao levelere, vojno vodstvo, strankanezavisnih i jedna parlamentarna grupa. Međ utim, on se smatra levelerskim dokumentom jer su leveleri u tom trenutku imali jaku poziciju, drže i zapravo ravnotežu snaga izmeđ u vojnogvodstva i parlamenta te su tako mogli progurati ve inu svojihzahtjeva. Upravo smo vidjeli da je pravo glasa za porezne obveznike, predloženo u Drugom dogovoru, bilo samo neznatno u-

že od prava glasa za one koji nisu sluge, koje su leveleri neprekidno zastupali više od godinu dana. U krajnjem sluč aju, pravo glasa Drugog dogovora bi isključ ivalo, u usporedbi s pravomglasa za one koji nisu sluge, samo dvije grupe: mali broj neovisnih ljudi koji su izbjegli platiti porez i one nekadašnje nadnič are koji su bili u vojsci. Zajedno su oni dosezali brojku otprilike od 41.000 ljudi, a to je manje od desetine cijelog brojaobuhva enog u pravu glasa za one koji nisu sluge. Kažem da



9 9 levelerski pokret: pravo glasa i sloboda

bi toliko njih bilo isključ eno u krajnjem sluč aju. No lako je mogu e da bi broj koji su leveleri podrazumijevali mogao biti samoonih 19.000 neovisnih koji nisu pla ali porez. Jer sasvim je mogu e da su leveleri. predlažu i ili prihva aju i č lan o pravu glasa u Drugom dogovoru, smatrali da vojne vođ e podrazumijeva ju da e njime biti obuhva eni svi koji su se u građ anskom ratuborili za stvar parlamenta, budu i da se Vojni komitet u Putneyu 30. listopada 1647. složio da oni koji su se borili za parlament treba da imaju pravo glasa iako u »drugom pogledu nisu

imali uvjete« o kojima je još trebalo odluč iti.30’Ako je sporazum u Drugom dogovoru bio takav, pred

loženo pravo glasa u tom dokumentu brojč ano je samo neštomanje od levelerskog prava glasa za one koji nisu sluge,i ne bi se moglo re i da je to udaljavanje od njihovih principa, č ak ako i sporazum Drugog dogovora nije takav,barem brojč ano pravo glasa koje je u njemu predloženo za le-velere je mnogo manji kompromis nego za vojno rukovodstvo.

Za te posljednje to je bio znač ajan ustupak. To je znač ilo proširivanje prava glasa od 212.000 na 375.000, dopuštaju i pristupsvim seljacima ne-slobodnjacima, ve ini trgovaca i du andžijaneudruženih u cehove. Za vojno vodstvo, međ utim, to je bio probitač an ustupak kojeg se oni, vjerojatno, nikada nisu namjeravali pridržavati; bilo kako bilo, brzo su se riješili cijelog Dogo-vora proslijedivši ga parlamentu, u kojem su proveli č istku, č lano pravu glasa u Drugom dogovoru prouzroč io je poprilič nu zbrku u suvremenim tumač enjima levelerskog pokreta; taj su č lan

tumač ili kao prorač unati levelerski kompromis. Ako je uop ebilo tako, upravo izvedena analiza daje naslutiti da je on to biosamo malim dijelom. Zato u u ostatku analize zanemariti razliku izmeđ u prava glasa za porezne obveznike iz Drugog do-govora i prava glasa za one koji nisu sluge iz svih ostalih dokumenata od Putneya do Trećeg dogovora.

O26) Vidi Dodat ak, str. 253— 5. Cif ra od 21 000 data ovd je za ovu skupinu je c ifr a prij e p retvara nja populac l|e 1688. godin e u onu iz 1648; pretvaran |e |e do

vodi do 19 300. (Dodatak, str. 256)

27) vi di bilj ešku K. str.264.

28) vi di Dodat ak, str. 256— 8.

29) Vidi Dod atak.

30) vi di bilješk u K. str. 264.



100 c b macpherson / političko teorijo posjedničkog individualizma

No dok je razlika izmeđ u prava glasa za porezne obveznike i za one koji nisu sluge bila neznatna, razlika izmeđ u prava glasa za ne-sluge i slobodnjač koga bila je zaista znač ajna.Ne treba se zato č uditi što je spor od Putneya dalje, izmeđ ulevelera koji su zahtijevali pravo glasa za ne-sluge i zahtjevavojnih vođ a i nezavisnih za vlasnič kim pravom glasa bio takožuč an. Ako su naše procjene uop e pouzdane, leveleri su zahti jevali pravo glasa gotovo dvostruko šire od vlasnič koga.

Žuč nost rasprave o pravu glasa izmeđ u levelera i njihovih protivnika može se zato sasvim lako objasniti ako seshvati da se levelerski zahtjev nikad nije protegao dalje odprava glasa za ne-sluge. Ali još moramo ispitati nesuglasje izmeđ u njihovih izjava koje su oč igledno o pravu glasa za punoljetne i zahtjeva za pravo glasa za ne-sluge.

3. zapisi

a) kronologija

0 Budu i da se radi o oč ito nedosljednim izjavama, morat emo najprije ispitati da li su leveleri ikada promijenili svojstav od zalaganja za op e pravo glasa do zagovaranja prava

glasa za ne-sluge. Ako jesu, nelogič nosti bi se mogle objasnitina zadovoljavaju i nač in. Napominjem da se ovdje radi o promjeni od prava glasa za sve punoljetne do prava glasa za ne--sluge i da je to sasvim nešto drugo od privremene i relativnobeznač ajne promjene od prava glasa za ne-sluge do prava glasaza .porezne obveznike, o kojoj je upravo bilo riječ i.

Ako bismo pogledali samo kronologiju levelerskih iz java o pravu glasa, mogli bismo misliti da se zbila promjena od

prava glasa za punoljetne do prava glasa za ne-sluge, jer sesve31’ levelerske bezuvjetne li gotovo bezuvjetne tvrdnje o pravima svakog stanovnika, ili svakog č ovjeka rođ enog u Engleskoj. da glasa, javljaju prije ili za putneyevske debate; u svimbilješkama (kojih nije bilo mnogo) o pravu glasa prije Putneyane spominje se eksplicitno izuzimanje slugu ili primalaca milostinje. Per contra, sve se iz|ave koje izrič ito izuzimaju sluge1 primaoce milostinje pojavljuju u toku ili poslije putneyevske




rasprave, te svi određ eni zahtjevi za pravo glasa nakon Putne-ya sadrže ovo izuze e.32’ Iz same se kronologije, dakle, možezaključ iti da su za trajanja putneyevske debate leveleri izmijenilisvoj stav spram prava glasa; da su odustali od ranijeg stavaspram prava glasa za punoljetne suoč ivši se sa oštrim protivljenjem, Cromwella i Iretona, koji su željeli tradicionalne uvjetevlasništva za slobodnjake. Vjerojatno je da su leveleri mogli, iako argumenti opozicije nisu bili uvjerljivi, odbaciti svoje pri jašnje stajalište nadaju i se da e nešto spasiti. Pa ipak, do

kazi ne podržavaju takvo mišljenje.Ispitivanje zapisa započ et emo putneyevskim raspra

vama jer se u njima prvi put jasno govori o tome koliko se pravo glasa namjerava dati. Upravo u njima, te u nekim kasnijimdokumentima koji se odnose na debate, nalazimo da se istovremeno zastupaju i pravo glasa za ne-sluge i za punoljetne. Budu i da ni jedno od prije-putneyevskih spominjanja prava glasauop e nije određ eno, može se nastaviti samo konstruiranjemna dokazima, kao što je sama rasprava (i kasniji dokumenti),te zatim promatranjem prijašnje izjave u svjetlu te konstrukcije.

Pa ipak, može se odmah re i da nije osobito važno tošto ni jedan od prije-putneyevskih dokumenata posebice ne izražava izuze e, jer su leveleri u to doba bili suviše zauzeti drugim stvarima da bi poklonili mnogo pažnje pravu glasa, a jošmanje da bi svoj stav o tome formulirali. Prije debate u Putne-yu malo se govori o opsegu prava glasa; o njemu se rijetko di-

031) »Sve« u ovom odlom ku znači sve što se može pron aći u onom e što bi

se moglo nazvati standardnim levelersklm dokumentima t|. onima štampanim u Woodhousea, Wolfea. Hallera I Dovlesa, u The Leve ller Tracts 1647— 1653. (1944.).1 u Hallera, Tracts on Liberty In the Puritan Revolution 1638— 1647. (1934.) I, u Dodatku, onima ko|e cltira|u u vezi s pravom glasa bilo ko|i od autora što se spominju u bilješkama F, G i H.

33) U posl|edn|lm danim a levelerskog pokreta |edan |e pri|edlog ukl|ućivao

sluge za potrebe izvanrednih općih Izbora. A Cha rge ot High Treason exhib ited against Oliver Cromwell, esq. lor several Treasons by him commited. od 14. ru|na (ill kolovoza) 1653. [B. M.. 669. F 17 (52) I d|elomlčno u Somers Tracts VI, 302.]

predlagali su spontane Izbore: >ht|elo bi se da se dano 16. listopada 1653. svi ■ludi Engleske, kao |edan čov|ek. Isto I gazde, sinovi i sluge upute u sva grofovl|ska m|esta III neka druga pogodna m|esta u Englesko| I Walesu i tamo se polove naoružani takvim oruž|em kakvim mogu i da tamo i tada glasalu i izaberu onoliko I takvih osoba koliko ljudi određenih grofovl|a. gradova I općina žele da Ih preds t a v k u u Parlamentu «. Ovo| letak, posl|edn|l oča|nlćkl pokušol. ledini |e levelerski dokument koji sam našao da predlaže pristup slugama: n|egova nesuzdržanost se prilično razllku|e od odm|erenlh pri|edloga o pravu glasa u službenim levelersklm ma

nifestima.



1 0 2 C. b. mocpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

skutira, a u levelerstoim manifestima se jasno ne definira

sve do. i uključ uju i. Prvog dogovora (20—28. listopada 1647).33'Tek je u toku putneyevskih rasprava pravo glasa postalonajvažnije pitanje. To je lako razumljivo. Jer tek su u Put-neyu leveleri postigli dovoljno snažan položaj u odnosu navojne vođ e i razne parlamentarne grupe da su mogli tolikounaprijed misliti o opsegu prava glasa \ napraviti od toga najvažnije pitanje. Prije toga, leveleri su bili zauzeti još važnijim stvarima: borbom protiv proizvoljnih postupaka parlamenta i njegovihkomiteta, koji su narušavali građ anske slobode ustanovljene Pe-ticijom prava i građ anskim zakonom; borbom za vjersku toleranciju protiv prezbiterijanskog parlamenta; inzistirali su da parlament mora biti odgovoran narodu uz godišnje izbore bez obveze pismenih naloga i uz preraspodjelu sjedišta; zahtijevali suustavna jamstva protiv tiranije Donjeg doma i ukinu e negativnog glasa kralja i plemi a; prokazivali su neprestano ugnjetavanje raznim desetinama, monopolima, nejednakim oporezivanjima, hapšenjima zbog dugova i pretjeranim pravnič kim, ta

rifama i odugovlač enjima.Od zač etka levelerskog pokreta u toku gotovo cijele

1647. godine ta su pitanja bila prioritetna i ve ina ih je takvimaostala č ak j kad im je bio pridodan problem prava glasa. Prva istalna briga levelera bila je dobiti podršku za dva zahtjeva: damo parlamenta dolazi od naroda te da se č ak i takva mo nesmije koristiti za kresanje određ enih građ anskih, ekonomskih ivjerskih sloboda pojedinaca. U Putneyu je jedino važno bilo

ustanoviti definiciju »naroda«. Zato se ne može re i da namto što se prije Putneya izuze e iz prava glasa ne spominje određ eno, ve uop eno i neprecizno, daje naslutiti obim prava glasa koji su leveleri imali na umu.

b) putney i poslije

Da bi se ocijenila putneyevska rasprava, valja najprije pokušati

rašč istiti što je zapravo bilo pitanje prava glasa, č esto se onopogrešno tumač i kao jasan problem izmeđ u prava glasa za vlasnike i prava glasa za sve punoljetne muškarce. Cromwell i Ire-ton su oč ito zastupali vlasnič ko pravo, tj.. ono koje je bilo ogranič eno na vlasnike zemlje i č lanove cehova. Leveleri su se opirali uvjetima vlasništva, i to ustrajno. No iz toga se ne možezaključ iti da su leveleri zahtijevali pravo glasa za sve nevlas-nike uključ uju i sluge i primaoce milostinje. Može se samo za



1 0 3 levelerskl pokret: pravo glasa l sloboda

ključ iti da su. leveleri zahtijevali proširenje prava glasa na mnogobrojnu grupu ljudi koju bi Ireton i Cromwell isključ ili.

Ve smo vidjeli da je ta skupina ljudi zaista postojala;unajmljivač i i zakupci zemlje i svi oni neovisni zanatlije, t rgovci i du andžije koji nisu posjedovali zemlju niti su bili č lanovitrgovač kih cehova. Mnogi su od njih bili sitni poduzetnici, malog obima poslova.34’ Nitko ne sumnja u to da je levelerski program nač injen da bi se uklonio teret koji su oni dijelili sa sitnim posjednicima. Trošarina i carine, desetine, vojna obveza,bezobzirnost birokracije, zakonska otezanja i privilegije i sveostalo što su levelerski manifesti oštro napadali, bilo je teškiteret ovim ljudima. Prima facie, kad je došlo do rasprave opravu glasa, leveleri su bili njihovi zagovornici.35'

Ne prejudiciraju i levelerski stav o slugama i primaocima milostinje, zapazit emo da su sitni nezavisni poduzetnici bili, u oč ima levelera, u grupi potpuno različ itoj od one ukojoj su bili primaoci milostinje. Traženje prava glasa za prve

nije nužno uključ ivalo traženje tog prava i za druge. Zaista,Cromwell i Ireton su toj razlici poklonili malo pažnje; u tokudebate oni su nestrpljivo te dvije klase stavili na istu hrpu, jer je po nijhovu mišljenju, jedina važna razlika bila ona izmeđ uvlasnika (uključ uju i č lanove cehova) i svih nevlasnika. Mnogose zbrke u tumač enjima stavova dviju strana u raspravi dugu je zanemarivanju ove razlike u gledištima.36' Raspravu o pravuglasa otvorio je37’ Ireton odmah nakon č itanja prvog č lana leve-lerskog (prvog) Dogovora. Taj č lan nije bio precizan: govorio je

da se narod Engleske, za izbore svojih poslanika u parlament,»treba podijeliti nepristrano (izmeđ u grofovija, gradova i op ina)prema broju stanovnika«.38’ Ireton je započ eo pitaju i da li je to

O33) Prvi |e Dogovor n apisan prl| e 28. lis top ada, kada se po prvi puta spominje u Generalnom vo|nom sav|etu. a posll|e 20. listopada. Vidi Wolfe, str. 224.

34) Npr. Baxterov e »sirom ašne seoske gazde« (Unwin . Studies inEconomic

History, str. 347.)

35) Levelerska blisk ost s ovom klasom se opć enito priz nale, ali možemo

zapaziti kako često oni govore u putneyevsko| debati u prilog onima ko|l su Izgubili svo|e nekadašnje im an|e zbog slu žen|a u vo|s cl. npr. Ralnboro ugh . str. 56.

67, 71ISexby, str. 69. 74, u Woodhouseu. op. clt.

36) vi d i da l|e. str. 106— 108.

37) 29. lis top ada 1647. Teks t u Woodhouseu . op. clt.. str. 52.

36) Wood hou se. str. 443— 4; Wo lfe , str. 226.



104 c b m acpherson / političko teorijo posjedničkog individualizma

znač ilo davanje prava glasa samo onima koji su ga i prije ima

li. što znač i, onima koji su zadovoljavali uvjete o vlasništvu, ili je to znač ilo da svaki stanovnik treba imati jednako pravo uizborima; ako je znač ilo to posljednje, on bi imao re i nešto protiv toga. Pitanje kako ga je postavio Ireton bilo je pravo glasaza vlasnike protiv (oč ito) op eg prava glasa.

No to baš nije bilo pitanje koje su postavili leveleri.U njihovo ime je odmah odgovorio Petty: »Smatramo da bi svikoji nisu izgubili građ anska prava morali u izborima imati jed

naki udio.«39) Tako je ve u prvoj levelerskoj izjavi o pravu glasaza vrijeme rasprave isključ ena jedna kategorija stanovništva.Pitanje je na koga se mislilo pod onima koji su »izgubili građ anska prava«? Ako je to znač ilo samo kriminalce i prestupnike40’ to bismo možda opravdano mogli nazvati, obič nim jezikom. pravom glasa za punoljetne. Ali, konzistentna konstrukci

ja rasprave u cjelini daje naslutiti da su leveleri (i njihovi protivnici) pretpostavili da su i sluge i primaoci milostinje, jednakokao i kriminalci i prestupnici, izgubili građ anska prava.

Jer kad je rasprava došla do pojedinosti, to nije biloprije podužeg dokazivanja o osnovnom, ali op enitom, pitanjuvlasnič kog prava glasa nasuprot nekom širem — č ini se da suleveleri sve vrijeme pretpostavljali izuze e uslugu i da su toshvatili i njihovi protivnici. Taj je ulomak vrijedan pažnje:

»Cromwell: Ako emo sad mijenjati te stvari, mislimda se ne trebamo prepirati zbog svakog prijedloga. Sluge, dok

su sluge, nisu obuhva eni. A zatim se slažete da i onaj kojiprima milostinju bude izuzet?

Potpukovnik (Thomas) Reade: Pretpostavljam da svishva aju da je biranje predstavnika privilegij; ne vidim razloga zašto bi bilo koji Englez bio lišen tog privilegija, osim ako jedobrovoljno sluga.

Petty: Smatram da je razlog zbog kojeg bi trebaloizuzeti šegrte, sluge i one koji primaju milostinju taj, što oniovise o volji drugih ljudi i boje se da ih ne naljute. Jer su slugeI šegrti uključ eni u svoje gospodare, a takođ er i oni koji prima ju milostinju od vrata do vrata .. .«41’

Ovdje valja zapaziti da je Cromwell započ eo od onogau č emu je smatrao da se svi slažu, tj. levelersko pravo glasa ni

je obuhva alo sluge, te |e nastavio ispituju i njihov stav o primaocima milostinje. Reade, koji nije bio leveler42’ iako |e njegov



106 levelerski pokret; pravo glasa i sloboda

stav o tome ponešto Ijeviji od Cromwellova, pretpostavlja da jedobrovoljno služenje osnova za isključ enje iz prava glasa. Petty,leveler, daleko od toga da bi odbacio bilo izuze e slugu, biloobjašnjenje na temelju č ega je to uč injeno, iskazuje levelerskerazloge za to izuze e kao i za ono primalaca milostinje. Objese grupe isključ uju jer ovise o volji drugih i »uključ eni su u svo jim gospodarima«.

Možemo li s pravom zaključ iti da su sluge i primaoci

milostinje, koji se sada naroč ito spominju kao izuzeti na temelju njihove neslobode, one kategorije što ih je isti levelerskizastupnik, Petty, u poč etku spomenuo kao isključ ene, naimekao one koji su izgubili građ anska prava? Da bismo potvrdili o-vaj zaključ ak, moramo pokazati da su o građ anskom pravuglasa leveleri mislili kao o neč emu što se može izgubiti ili proigrati, i to tako da se postane slugom ili ovisnim o milostinji.Dokazi za to su oč iti.

Prije svega, osim netom citirane Pettyjeve izjave, postoje brojni dokazi da se po mišljenju levelera građ ansko pravoili sloboda slobodnog č ovjeka mogu proigrati. O delinkvenciji seč esto govorilo kao o prijestupu koji ljudima oduzima njihovagrađ anska prava.43’ Drugo, i još toč nije, leveleri su pretpostavljali da su i sluge i prosjaci proigrali pravo glasa na izborima,i to je toč no naznač eno u č lanu o pravu glasa (11. poglavlje)u Peticiji iz siječ nja 1648:

»Jer uvijek je na snazi prastara sloboda ove nacije dasvi slobodni ljudi slobodno biraju svoje predstavnike u parlament, svoje šerife i suce i slič no i to im je prirodno pravo biloogranič eno statutom 8 H.VI,7. I da se zato to pravo svih Engleza ponovo dodijeli svima koji nisu ili ne e biti pravno lišeni

O39) Wood hou se. str. 53.

40) »Dellkv entlm a« se običn o nazivalo one koji su po državali kr al|a u gr ađanskom ratu; povremeno se naziv koristio kao kad su ga u anti-levelersko| Decla-

ration of Some Proceedings upotrijebili za »buntovne palikuće« t|. u ovom slučo|u levelere (Haller I Davies. The Levelle r Trac ts 1647—1653.. 1944. str. 121).

41) Woo dhouse. str. 82— 83.

42) Firth i Dav ies , RegimentalHistoryot Crom well's Army. 1940., str.563—5.

43) Npr. Case of the Armytruly stated (15. lis top ada 1647) u Wol fe, op.

cit.. str. 212.



106 c b m acpherson / poli tič ka teorija posjedničkog’ individualizma

tog prava zbog nekog prijestupa, ili su mlađ i od 21 godine, ili

su sluge, ili prosjaci..Ovdje leveleri izjednač uju pravo »svih slobodnih ljudi«

s »pravom svih Engleza« i ne vide ništa neskladno u tome dato pravo uskrate slugama i prosjacima, kao i kriminalcima i maloljetnicima. Građ ansko se pravo, možemo pretpostaviti, ne gubi samo zbog djela protiv društva nego ga gube i oni za č ijuse dob ili status sluge ili prosjaka smatralo da nije u skladu saslobodnim ispoljavanjem racionalne volje. U svakom sluč aju,

teško da bi se moglo jasnije naznač iti zašto su leveleri pretpostavljali da su oni koji su postali sluge ili prosjaci time proigralisvoje pravo glasa na izborima.

Može se dakle toč no zaključ iti da je namjera prve levelerske izjave o pravu glasa, izuzimaju i one koji su »izgubili svo je građ ansko pravo«, bila isklju č iti sluge i prosjake iz tog prava. Cromwell je vjerojatno pretpostavljao da je to levelerskomišljenje kad je, u citiranom odlomku, priveo raspravu detalji

ma.45’ Zacijelo je leveler John Harris smatrao da č lan o pravuglasa u Prvom dogovoru znač i baš to. U svom pamfletu The Grand Designe iz prosinca 1647. on citira prvi č lan Dogovora iobjašnjava da se njime zahtijeva:

»Nadalje, predstavnike za svaku grofoviju da mogu birati — u srazmjeru s brojem stanovnika u svakoj grofoviji —ne samo vlasnioi (sic!), nego dobrovoljnim suglasjem svi ljudikoji nisu sluge ili prosjaci, što je prava jednakost, jer kao što susve osobe dužne pokoravati se odlukama predstavnika ili parlamenta. tako treba da imaju glasa u biranju svojih predstavnikaili č lanova parlamenta.«46’

Što god se mislilo o ovome kao iskazu levelerskog stava u listopadu, mora se toj izjavi dati određ ena važnost, kao još jednom pokazatelju da u levelerskom mišljenju nije, što setič e prava glasa, postojala neka razlika izmsđ u svih ljudi i svihkoji nisu bili sluge ili prosjaci.

Može se još dodati da je u č lanu o pravu glasa uTrećem dogovoru »prirodno pravo« dano kao temelj za zahti jevanje prava glasa kojim se isključ uju sluge i prosjaci »u izboru(predstavnika) (prema prirodnom pravu) svi ljudi od 21 godinu iviše (a da nisu sluge, prosjaci ili bivši vojnici u vojsci pokojnogkralja) treba da glasaju«.47’

Ako se prizna da su leveleri pretpostavili isključ enjeslugu i prosjaka od poč etka rasprave o pravu glasa, kako da



1 0 7 leveierski pokret: pravo glasa I sloboda

onda shvatimo oko dvanaestak odlomaka odonda pa sve doizrazitog spominjanja izuze a40’ u kojem je ili leveierski predstavnik izrazito zahtijevao neogranič eno pravo glasa za punoljetne, ili je. č ini se, opozicija pripisala taj zahtjev levelerima bezpobijanja?

To nije osobito teško prisjetimo li se nač ina na koji jerasprava vođ ena. Sasvim bezuvjetne fraze koje su upotrebljavali leveleri, »svaki stanovnik«, »svaka osoba u Engleskoj«49

mogle su se shvatiti kao da isključ uju sluge, kao što su bezsumnje isključ ivale žene.50’ Ostali se širi nazivi koje su leveleriupotrebljavali kre u od Rainboroughova »najbjedniji č ovjek u Engleskoj« i »svaki č ovjek rođ en u Engleskoj« te Rainboroughovai Audleyeva »slobodan č ovjek« do Rainboroughova i Clarkeova:>svaki č ovjek«.51’ Može se pretpostaviti da su se u svojim kontekstima ti termini tumač ili kao »svi slobodni ljudi koji nisu izgubili građ anska prava«. Samo su u tom smislu ti nazivi u skladu s jasnim ranijim i kasnijim izuze em onih koji su izgubili svo

ja prava ili su ovisili o volji drugih. Tako se sve levelerske tvrdnje u debati, premda neogranič ene, mogu shvatiti kao da isključ uju siuge.

A što je s izjavama opozicije? One su još manja poteško a. Ireton je neprestance inzistirao da je pitanje treba li pravo glasa dati samo vlasnicima (koji imaju stalan i utvrđ en prihod) ili »svim osobama«, »bilo kome tko diše i živi«, »svim stanovnicima«.52’ Cromwell, tvrde i da leveierski prijedlozi o pravu

glasa »moraju završiti anarhijom«, govori o »ljudima koji ne

44) ibid., str. 269.

45) Woo dho use, str. 82.

46) The Grand Designe od Sirrahniha (Johna Horrisa). 1647. fol. 7. r. i v. Thomsonov datum |e 8. prosinca (B. M.. E. 419 (15)). Wolfe navodi ovo (Leveller Manifestoes, str. 65) all ga ne citira I ne zapaža n|egovu vrl|ednost.

47) Wolfe, op. c /f., str. 402—3.

48) Tj. između str. 52 I str. 82 teksta u Woodhou seu.

49) Petty, str . 61. Wll dm an. str. 66.

50) vi di bll|ešk u I. str. 262—3.

51) Woo dh ou se, st r. 53. 56 (usp. 55). 67. 81, 53. 80.

52) Ibid.. str . 57, 70. 63. (usp. 72). 77.



1 0 8 c b mocpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

maju zanimanja osim zanimanja da dišu«.53’ č in i se da opozi

cija podme e levelerima stav o zahtjevu prava glasa za punoljetne. Takođ er je mogu e da su te fraze pretjerivanje, potaknuto Iretonovom i Cromwellovom željom da zaoštre pitanje kako su ga oni vidjeli. Jer vidimo da je Cromwell č ak i nakon što

je jasno shvatio da je levelerski prijedlog isključ ivao sluge iprimaoce milostinje, o njemu ipak govorio kao o neč emu štonaginje anarhiji, jer bi dao pravo glasa »svima koji su u kraljevstvu«.541 To je tumač enje moglo biti i namjerno iskrivljeno,ali je ono vjerojatnije posljedica toga što je Cromwella, ovdjekao i prije zanijela nužnost vlastita gledišta da bi sve što je šireod vlasnič kog prava glasa bilo pogubno.

Ne možemo re i da li su ove fraze na nač in na koji suih Cromwell i Ireton upotrebljavali u ranijem dijelu putneyevskedebate bile pretjerivanje ili nisu, niti znamo da li su ih tako razumjeli i slijede i govornici leveleri. Ako su i vidjeli podmetanje punoljetnič kog prava glasa, nisu to nastojali opovr i. No,nije bilo razloga da to uč ine. Više ih je zanimalo kako da pobi

ju mnogo opasniju optužbu koja je predstavljala odluč no pitanjena kojem su Cromwell i Ireton nastojali u ovim odlomcima, naime, da bi proširivanje prava glasa dalje od vlasnika i slobodnjaka u cehovima nužno uništilo cjelokupno pravo vlasništva.

Leveleri su odgovorima nastojali na različ ite nač ineporicati tu optužbu (bezuspješno). Njihovoj stvari uop e ne bipomoglo da su ovdje istakli (što su malo kasnije i uč inili) daoni nisu predlagali da se glasač ko pravo da slugama i prosjaci

ma; ono na što su oni morali odgovoriti bio je Iretonov argument55’ da bi princip prirodnog prava, kojim su leveleri mogliopravdati svako pravo glasa šire od vlasnič koga, nužno uništilopravo vlasništva. Levelerski su odgovori bili: a) da je pravo navlasništvo utvrđ eno božanskim zakonom (Rainborough), ili prirodnim zakonom (Clarke), te b) da je davanje prava glasa »svakom Englezu« bio, naprotiv, »jedini nač in da se sač uva vlasništvo« jer »je svaki č ovjek po prirodi slobodan« i svi su se zatomorali »složiti da dođ u u neku vrstu uređ enja da bi mogli sač uvati vlasništvo« (Petty).56’ Petty mora da je ovdje, kao i ranijei kasnije u raspravi, izuzimao one koji su »izgubili svoja građ anska prava«57’ ili su postali »ovisni o volji drugih ljudi«,58) oninisu bili slobodni i ne bi bili nužno zainteresirani da sač uvajuimovinu; no nije bilo razloga da Petty to izrič ito kaže.

Samo jednom se jedan protivnik izrič ito suprotstavionavodnoj levelerskoj namjeri da obuhvate sluge, a i tada su




mu se usprotivili. Pukovnik Rich iznio je grozne posljedice kojese mogu oč ekivati »ako gospodar i sluga budu ravnopravni birač i«:59’ sirotinja bi mogla kao u Rimu postaviti diktatora. Rain-borough odbacuje ovu »krasnu pozla enu pilulu«, i kaže da biradije zadržao sadašnje vlasnič ke uvjete nego riskirao da »sirotinja« razvlasti »narod«, te nastoji diskusiju vratiti na pitanjezašto bi trebalo praviti razliku izmeđ u slobodnih Engleza.60' To je prilič no otvoreno61' odbacivanje Richova klevetanja da bi leveleri obuhvatili i sluge, i inzistiranje na tome da se rasprava

vrati na pitanje prava glasa za slobodne ljude (koji se tretirajukao ne-sluge) nasuprot vlasnič kom pravu glasa.

Iz dosad razmatranih argumenata može se naslutiti dau cijelom toku debate prije izrič ite objave o isključ enju slugui primalaca milostinje, ni bezuvjetne izjave levelera ni uop eno ineovlaštena podmetanja nijhovih protivnika nisu namjeravaliobuhvat.ti sluge i primaoce milostinje. Prije bi se č inilo da suleveleri pretpostavljali da su samo »slobodni« ljudi, ljudi koji

nisu izravno ovisili o volji drugih, predviđ eni za pravo glasa.U ovoj pretpostavci slagali su se i s Cromwellom i Iretonom. Leveleri se nisu protivili Iretonovu principu: »Ako išta može biti osnova slobode, onda je to č injenica da oni koji izabiru zakonodavce treba da budu ljudi oslobođ eni ovisnosti o drugima«.02’Ono u č emu su se razlikovali bilo je njihovo mišljenje o minimalnoj osnovi za takvu neovisnost. Cromwell i Ireton su u tome bili jasni. Slobodnjak i č lan trgovač kog udruženja imaju sta-

O53) Ibiđ., str. 59.

54) Ibid., str. 454. Ovo je ledina Crom wellova naknadno zapisana napomena

o leveler6kom pravu glasa u putneyevskim raspravama.

55) Ibid.. str. 53— 55, 57—58. 62— 63.

56) Ibid., Ralnboro ugh n a str. 59. Clark e na str. 75, 80. Petty na str.61—62.

57) Ibid.. str. 53.

58) ib id.. str. 83.

59) Wood house. str. 63.

60) Ib id.. str. 64.

61) Tekst nij e potp uno jasan, ali je teško vid jeti kakva bi se dru ga kon

strukcija mogla napraviti.

62) Ibid.. str. 82.



110 c. b. mocpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

lan dohodak »od kojeg mogu živjeti slobodno ne ovise i ni o

kome«.63> Svaki od njih ima dakle pravo glasa, no unajmljivačna jednu, dvije ili dvadeset godina uz zelenašku rentu nema takvog prihoda od kojega bi mogao živjeti kao slobodan č ovjek.64’Isto tako i zakupci. iako je u jednom trenutku rasprave Cromwelldopustio da »vjerojatno postoji velik broj nasljednih zaikupacakoji bi trebali imati pravo glasa«.65’ Dalje od toga Cromwell iIreton ne bi išli: č ak i kad je najpopustljivijli, Ireton inzistira naoč uvanju »pravednog dijela tog ustrojstva« daju i glas samo o-nima »koji su slobodni ljudi, koji nisu prepušteni volji drugih.66’

Ukratko, Cromwell i Ireton su držali da su samo slobodnjaci i č lanovi cehova i možda oni č ije se vlasništvo gotovo inije razlikovalo od prethodnih, kao neki nasljedni zakupci, onikoji imaju vlasnič ku bazu od koje mogu živjeti kao slobodni,nezavisni ljudi. Leveleri su mislili da su svi ljudi, osim slugu iprimalaca milostinje, slobodni. I za levelere i za vojno vodstvopravo glasa je u cijelosti ovisilo o slobodi, a sloboda je znač ilavlastitu ekonomsku neovisnost. Adi su te dvije grupe, različ itihklasnih korijena, imale različ ite poglede na vlasnič ku bazu ekonomske neovisnosti.

Možemo sada re i da su u toku putneyevskih debata,kao i u poslije-putneyevskim dokumentima, leveleri zahtijevalipravo glasa za sve slobodne ljude koji nisu izgubili građ anskaprava, što znač i za sve ljude osim onih koji su postali sluge iliprimaoci milostinje. Nije bilo nedosljednosti izmeđ u njihova zahtjeva za ogranič eno pravo glasa i tvrdnje o jednakim pravi

ma: ona su proigrana kada č ovjek na bilo koji nač in ovisi o volji drugih.

c) prije putneya

Kad se pozabavimo sluč ajevima kad su leveleri spominjalii pravo glasa prije Putneya, u njima ne nalazimo nikakvu suprotnostnašoj interpretaciji levelerskog stava u Putneyu. Prijeputneyev-

ske izjave o pravu glasa bile su, kao što sam rekao, op enitomanje precizne od izjava u Putneyu i poslije njega, te je ve inanauč enjaka shvatila da se njihovo znač enje može razumjeti samo izvođ enjem zaključ aka. Ispitivanje svih prijeputneyevskih spisa koje su poduzeli neki suvremeni nauč enjaci. i tvrdnja da suleveleri tražili pravo glasa za sve punoljetne, pokazuje, a tou dokazati, da su to vjerojatno zahtjevi za pravom glasa za

ne-sluge.




Prvo pogledajmo spis Slučaj vojske istinito iskazan671(od 15. listopada 1647) koji izrič ito uključ uje č lan o pravu glasau svom programu. Taj se č lan č esto smatra zahtjevom za pravoglasa punoljetnih. Ali zahtjev je bio »da svi slobodnjaci od 21godinu nadalje budu birač i, izuzimaju i one koji su se lišili ili ese lišiti te svoje slobode, na nekoliko godina ili sasvim, zbogprestupništva«.68’ Uzimaju i u obzir ono što smo upravo rekli olevelerskoj pretpostavci da su se sluge i primaoci milostinje,dok su to što jesu, lišili svoje urođ ene slobode, nije nevjeroja

tno da su imali na umu sluge i primaoce milostinje spominju ione »koji su se lišila ili e se lišiti te slobode na nekoliko godina«. šegrti, zaista, pristaju u ovu definiciju bolje od ijednegrupe. Budu i da su oni bili uglavnom mlađ i od 21 godinu i takoisključ eni na temelju starosti, teško da bi reč enica »na nekoliko godina« bila namijenjena njima. Oštar ton u Slučaju vojske prema prestupnicima u skladu je s neizravnim zaključ kom togteksta, naime da su leveleri u to doba delinkvenciju smatrali trajnom diskvalifikacijom. Zaključ ak da su leveleri u Slučaju vojske

imali na umu sluge i primaoce pomo i potvrđ en je č injenicom da je to bio jedan od dokumenata o kojem se raspravljalo u Putneyu, gdje su, kao što smo vidjeli, leveleri zauzeli stav o izuze u tihgrupa iz prava glasa na istom principu.69’ Zaključ ak nije izvjestan, ali je dovoljno vjerojatan da baca znatnu sumnju na uobič ajena tumač enja Slučaja vojske.

Kao što smo primijetili, od ostalih prijeputneyevskihspisa vrlo malo ih je uop e govorilo o pravu glasa. Lilburneovo

O63) Ibid., 6tr. 58; usp. str. 62.

64) Ibid., str. 62—63.

65) Ib id.. str. 73.

66) ibid.. str. 78.

67) Štam pan o u Halleru I Davies u. str. 64— 87; Wol fe, str. 196— 212; I d|elo - mično u Woodh ouseu, str. 429— 36.

68) Hall er i Davies , str . 78; Wo lfe , str . 212.Woodho useova verzl|a, uz modernizir ani speling I lnt erpun kcl| e kaže »III nanekoliko godin a IIIpotpunodellkven-cl|om«. (str. 433.)

69) Tako đer 6e može spom enuti da su leveleri sm atrali Prvi dogovor kaoponovnu potvrdu princ ipa IzloženihuThe Case of the Army. PostskrlptDogovora ga

spom ln|e kao da »lzdvo|a neke pri ncip e o pćeslo bode Iz onih mnogih stvori ko|e su

vam predložene u Slu£a|u istinito Iskazanom I lsplsu|e Ih u obliku Dogovora« (Wolfe str. 233.)



112 c b macpherson / politička teorija posjedničkog Individualizma

Englesko urođeno pravo opravdano (listopad 1645), koje se

obra alo »svim slobodniim ljudima Engleske«, više se zanimalouč estaloš u izbora nego opsegom prava glasa, no jedan seodlomak ponekad navodi kao zahtjev za pravo glasa punoljetnih: »slobodni ljudi Engleske koji su u ovim pogubnim vremenima teško radili, da bi sač uvali parlament i svoje urođ ene slobode i prava, treba ne samo da jednom godišnje biraju noveč lanove, nego ih jednom godiišnje treba obavještavati o ponašanju i postupcima onih koje su izabrali.«70’ Ovdje je iznesen zahtjev u korist »slobodnih ljudi Engleske« za koji teško možemopretpostavljati da uključ uje sluge i ostale koji su se lišili svojhi»urođ enih sloboda i prava«.

Prigovor mnogih tisuća građana i ostalih slobodnih ljudi Engleske (7. srpnja 1646), iako se smatra da nagovještavavjerovanje u pravo svih Engleza da svojim glasom sudjeluju ubiranju svojih predstavnika,71’ nagovještava upravo suprotno.Zahtijeva se da Donji dom sazove sastanak za izbor parlamen-

taraca »toč no na određ eni dan u studenom svake godine u ci jeloj zemlji u uobič ajenim mjestima, i da vi to iskažete, da bi setamo izabrali oni koje oni smatraju dobrima, prema zakonu, teda se svi ljudi koji imaju pravo biti tamo pojave uz prijetnjuvisoke kazne ali bez poziva.«72’ Ovaj prijedlog je za obaveznoglasanje »svih onih koji na to imaju pravo«, a ne za to da sesvim ljudima da pravo da glasaju.

Lilburneova Londonska sloboda u lancima otkrivena

(listopad 1646) izravno se bavi pravom glasa. Govore i najpri je o upravi grada Londona, Lilburne tvrdi da bi trebalo da uprave svih slobodnih gradova biraju prirodnim pravom i prvotnimustrojstvom »svi slobodni ljudi svakog grada« ili svaki »slobodni građ anin i plemi «.73’ Zasad se ovdje zahtijeva samo vra anje prava glasa č lanovima cehova koje je praktič ki bilo zapušteno u nekim nedavnim izborima gradonač elnika. Ovaj zahtjev,dakako, ne obuhva a pravo glasa punoljetnih. Kasnije se u tompamfletu Lilburne vra a praktič kom oduzimanju prava glasa

siromašnijim slobodnjacima Londona, tvrde i da oni nisu moralipla ati porez (ve su ostavili gradskim vije nicima i č lanovimacehova da podnesu sve troškove održavanja grada) »dok ne bidošli do neke stvarne imovine i uživali u jednakom udjelu u zakonima I iz toga proizišlim slobodama; jer prema prirodnomzakonu, razumu, bogu i zemlji, da — i vašim starim i izvornim poveljama, najjadniji međ u vama treba da č ine baš sve štoi najve i međ u vama«.74’ Zahtjev se još odnosi na pravo glasa



113 levelerskl pokret: provo glasa i slobodo

za gradske slobodnjake, i za najbjednije i za najve e međ unjima.

Lilburne nastavlja napadaju i postoje e parlamentarnopravo glasanja u grofovijama i op inama, žali se na a) iskvareneop ine, b) ukidanje prava glasa »tisu ama ljudi koji su na papiruslobodni ljudi Engleske, a mnogi od njih su vlasnici velikih posjeda u novcu i nekretninama; oni su takođ er (sic) lišeni togprava prije spomenutim nepravednim zakonom (8, Henry VI,pog. 7.), jer nemaju u zemlji 40 šilinga na godinu«, i c) disproporciju mjesta u parlamentu prema grofovijama. Kao lijek, onpredlaže da se broj mjesta u parlamentu zaključ i, ustali, na 500ili 600; da se mjesta rasporede po grofovijama u srazmjeru sprocjenom svake grofovije prema tome »kako se napla uju javne dadžbine kraljevstva«;

»i tada da se svaka grofovija jednako i proporcionalnopodijeli, op im pristankom naroda, u izborne kotare i upravni štva, te da svaki kotar unutar sebe izabere jednog ili više po-

vjerenika da budu u parlamentu, odgovaraju i proporciji koja gazapada; što bi okonč alo i stavilo toč ku na sve one nezgode kojese nerijetko događ aju, a koje se spominju u prije spomenutomstatutu (8, H. VI, 7) i što bi vratilo swaikom slobodnom č ovjeku Engleske njegova urođena zakonska prava i slobode..

Ovo se jedva može smatrati zahtjevom za pravo glasapunoljetnih. To je prijedlog da se odbaci vlasnič ki uvjet od 40šilinga da bi se dalo pravo glasa »tisu ama ljudi koji su po imenu slobodni ljudi Engleske«. Nema razloga pomiisliti da to uklju

č uje one koji su izgubili svoju slobodu jer su sluge; to je sasvimrazumljivo kao molba za zakupce zemlje, neudružene trgovce izanatlije. Ne može se zaključ iti o željenoj širini prava glasa iz

70) Str . 33. u Ha ll er , Tracts on Liberty In the Puritan Revolution, tom 3.str. 291. Naveo Glbb. John Gilburne. the Leveller, str. 139. I Frank. The Levellers. str. 63.

71) Frank, The Levellers, str. 82.

72) Wol fe, str. 129; Hall er. Tracts, tom 3. st r. 370.

73) Londons Liberty, str. 2, 11; usp . Glb b, John Lilburne. 6tr. 159—9.

74) Londons Liberty, str. 52— 53. citl ron o u Franko vlm The Levellers, st r 93—94.

75) Londons Liberty, str. 54. Ovo navodi Frank, The Levellers (Cambridge.

Mass.. 1955), str. 94. kao 7aht|ev za slobodno I iednako pravo glasa za sve l|ude



1 1 4 c b macpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

č injenice da predložena preraspodjela mjesta izmeđ u grofovija

više nije u srazmjeru s porezom ve s brojem stanovnika.76’

Dva mjeseca kasnije Li I burne je napisao Londonske zapise ili Drugi dio londonske slobode u lancima otkrivene (18.prosinca 1646), obra aju i se građ anima Londona s ciljem dadokaže da »gradonač elnik Londona nije legalni gradonač elnik«.Njegov »treći razlog da se dokaže ta tvrdnja jest slijedeći: jedina je zakonodavna zakonska mo ona izvorno prirođena na-

rodu, pa slijedi da njegovi predstavnici mogu biti birani zajed-

ničkim pristankom I nikako drugačije, pri č emu najsiromašnijiimaju jednako pravo da glasaju kao i najbogatiji i na jve i.. .«77’Sude i koliko je široko pravo glasa koje se ovdje opravdava,možemo ostaviti po strani bilo kakav zaključ ak iz samog konteksta. Istina je da se obra ao građ anima Londona, i htio jeda pokaže da samo oni savjetnici koje su izabrali građ ani imajunekakav zakonodavni autoritet; ipak je princip da svi ljudi, i siromašni i bogati, imaju pravo birati izreč en sasvim op enito-

Ne iznenađ uje stoga što se smatra da ovaj odlomakutvrđ uje princip punoljetnič kog prava glasa. Pa ipak, to se nemože tako lako prihvatiti imamo li u vidu stav koji su levelerizauzeli u putneyevskoj debati. Tamo su se izjave o tako širokomprincipu (Rainboroughovo »najsiromašniji« i »najsiromašniji č ovjek u Engleskoj« na primjer) davale uz prešutan uvjet da sesluge i prosjaci, budu i da su neslobodni, izuzmu iz prava glasa. Vjerojatan zaključ ak je taj da se ovdje, kao i u putneyev

skoj raspravi, »najsiromašnijim koji živi« miisli na najsiromašni jeg slobodnog č ovjeka.

Moramo naglasiti da siromaštvo nije izjednač avano sneslobodom. Leveleri su se zaista opirali svakom izuze u od prava glasa zbog siromaštva. U Engleskoj je bilo doista mnogo siromašnih gospodara (neki, prema Baxterovoj poznatoj izjavi,78’siromašniji od vlastitih slugu) i mnoštvo siromašnih nezavisnih zanatlija i trgovaca. Za sve nj'ih leveleri su tražili pravo gla

sa. Ti su ljudi, iako nevlasrnici ili necehovnjaci, bili slobodni ulevelerskom smislu: nisu ovisili o volji poslodavaca ili davalacamilostinje. Linija koju su leveleri povukli nije odvajala siromaštvo i bogatstvo ve ovisnost i neovisnost, a te se dvije linijenisu podudarale.

U Nedopustivosti brzopletih zakletvi (31. svibnja 1647)Lilbume je opet istakao pitanje o parlamentarnom pravu glasa.



115 levelerski pokret: pravo glasa I sloboda

On gotovo doslovce ponavlja iskaz o pravu glasa iz Londonske slobode (na koju upu uje č itaoca) parafraziraju i bitni dio (kojismo prije citirali) kao što slijedi:

»i tada da se svaka grofovija jednako i proporcionalno, zajedničkim pristankom svih ljudi, podijeli na izborne kotarei upravrvištva, kako bi se svi ljudi mogli (bez zbrke ili galame)na i zajedno u svojim zasebnim upravništvima i da svaki slobodni č ovjek Engleske, siromašan i bogat, č iji život, imanje itd.

zakon može oduzeti, može glasati na izborima za one koji edonositi taj zakon, a prirodna je maksima da se ni jednogč ovjeka ne može obavezati bez njegova pristanka .. .«79'

To se ne može smatrati odobravanjem principa puno-Ijetnič kog prava glasa, isto kao ni verzija u Londonskoj slobo-di. Ovdje pravo glasa imaju samo »slobodni ljudi Engleske«, isiromašni i bogati, ali samo slobodni. »Prirodna maksima« dase nikoga ne može obavezati bez njegova pristanka, po mišljenju levelera ne odnosi se na one koji su dobrovoljno postalisluge jer su oni na taj nač in pristali da budu »obuhva eni usvojim gospodarima«.80’

Na kraju, u Joninu kriku iz kitove utrobe (16. srpnja1647) Lilburne iznosi dokaz koji bi se mogao smatrati potvrdomglasač kog principa za punoljetne. Obra aju i se vojnicima preko glava njihovih vođ a, on tvrdi da vojska, budu i da prkosiparlamentu, više mi'je ustavno tijelo nego da se »rastač e uprvotni prirodni zakon«. Zato se sada opravdava vojnič ko po

našanje:

»prema principima sigurnosti, koji proistječ u iz prirode. razuma i pravde, a o kojima su se dogovorili zajednič kim

76) Vidi bill ešku J. str. 263— 4.

77) Charters ot London, str. 3— 4. Citir anod|elomlčno uWol feu .st r. 114, kao

oprovdan|e za pravo glasa punol|etnlh.

78) Richard Bax ter, The Poor Husbandman's Advocate to Rich Racking Land-

lords. izdanje F. J. Powlcka. 1026.

79) Rash Oaths, str. 50. d|elom lčno citirao Frank, The Levellers, str.123.

80) Vidi tako đer bll|ešku L. str. 264— 5.

81) lonah's Cry. str. 13. Ovo |e parafrazirao Wolfe, str. 33, kao da se

odnosi no sve llude a ne samo na vojnike.



1 1 6 c. b. macpherson / politička teorija posjedničkog Individualizma

pristankom i međ usobnim dogovorom; po kojem bi trebalo da

svaki vojnik, bilo u konjioi ili pješadiji, slobodno bira izvršiocesvojih poslova, ili bilo č ega drugoga, a svi razumni ljudi nisudužni pokoravati se, ustuknuti ili se prepustiti onome što onirade.«81’

Ta izjava o pravu svakog vojnika da glasa nije, naravno potvrda nač ela prava glasa za punoljetne, jer su u leve-lerskim oč ima vojnici, koji su se borili za slobodu Engleske, bilikao takvi slobodni.02’ To se nač elo ne bi odnosilo na civile u

ovisnom položaju.

d) sažetak

Prethodno je ispitivanje zapisa, koje je obuhvatilo levelerskaspominjanja i izjave o pravu glasa, od Lilburneovih najranijihpamfleta do završnog manifesta levelerskog pokreta, nadamose, ustanovilo slijede e. Ustanovilo je kao č injenicu a) da suleveleri, od prvog izrič itog spominjanja opsega prava glasa uputneyevskoj debati do završnog manifesta, iz tog prava glasaizrič ito izuzimali sluge i primaoce milostinje; b) da su u istomrazdoblju zasnivali svoj zahtjev za to pravo za sve Engleze; ic) da su, barem nakon zaključ enja putneyevske debate, zauzeli stav da sluge i prosjaoi nisu uključ eni u to pravo glasa, ilida su ga izgubili.

Zaključ ivanjem se pokazalo d) da zbog takvih pretpostavki leveleri nisu vidjeli nedosljednost izmeđ u izrič itog izuzi-manja slugu i primalaca milosti iz prava glasa i tvrdnje o jednakim prirodnim pravima. Dalje se pokazalo e) da su levelerii prije i u toku rasprave stalno podrazumijevali da su sluge iprimaoci milostinje izgubili to pravo; f) da je namjera njihovihzahtjeva, u toku i prije Putneya, za naoko bezuvjetnim pravomglasa za punoljetne bila ogranič ena tom pretpostavkom; i g) da jezbog te pretpostavke njihov stav bio vjerojatno isto tako do

sljedan u toku i prije Putneya kao i nakon njega.



1 1 7 levelerski pokret: provo glasa i sloboda

4. teorijske implikacije

a) vlasništvo nad vlastitom osobom

0 Ostaje još da ispitamo osnovno svojstvo levelerskogindividualizma. Njihov postulat o jednakim prirodnim pravima1 nijhove ideje o slobodi, koje smo dosada susretali samo ukontekstu prava glasa, temeljili su se na konceptu prirode č o

vjeka i društva koji moramo pokušati rasvijetliti. Najbolje muse možemo približiti preko njihova koncepta vlasništva.

Možemo započ eti posve uju i pažnju stvari koju smodosada zapazili samo usput: naime da su se leveleri istodobnodosljedno protivili vlasnič kom uvjetovanju prava glasa, i žuč nobranili pravo pojedinca na vlasništvo. Njihov se otpor vlasnič kom uvjetovanju prava glasa temeljio, naravno, na njihovoj tvrdnji da svaki slobodan č ovjek ima jednako prirodno pravo daživi svoj život. Njima je bilo sasvim jasno da se ne može vjero

vati da e parlament koji bude izabran stalnovlasnič kim pravomglasa, s onima koji nisu imali stalno vlasništvo postupati jednakim obzirom.

Pa ipak leveleri se nisu protivili vlasništvu. Jedan zapis pokazuje njihovo inzistiranje (1648. god.) na tome da su oni»najdosljedniji i najiskreniji branioci slobode i vlasništva (sasvim suprotno zajedništvu i izjednač avanju) u cijeloj zemlji«.03’Lilburneovu zabrinutost za pravo vlasništva možemo vidjeti još1645: »Da, uklonite ustaljeni i nepozvan zakon, a gdje su ondameum i tuum, i sloboda i vlasništvo«, a još je određ eniji bio1646. na primjer, nabrajaju i međ u osnovnim pravima »slobodusavjesti u stvarima vjere i štovanja boga; slobodu lič nosti i slobodu vlasništva koja se opravdano sastoji u vlasništvu nadsvojim dobrima j moč i da raspolažu svojom imovinom«.84’ Overton je takođ er shvatio pravo na vlasništvo kao »pravo.. . da ljudisa svojim dobrima č ine što im je volja.«85’ Levelerski manifesti

O82) Vidi bil ješku K. str . 264.

83) Lilburne, A Whip fo r the Prese nt House of Lo rds, citirano u Petergor- skom, str. 110.

84) Englands Birthright Justified (listopad 1645), u Haller. Tracts HI. 261; Vox Plebis (19. studenog 1648) citirano u Wolfe, str. 13.

85) Aopeole. u Wolfe, str. 176.



118 c . b macpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

iz 1648. su jasno tvrdili da parlament treba obratiti pažnju da

ne izjednač ava imanja ljudi, uništava vlasništvo ili č ini stvarizajednič kima.«86’

Kao što smo vidjeli, u Putneyu se levelerski konceptvlasnič kog prava zaoštrio u sukobu s vojnim vođ ama. Iretoni Cromwell su tvrdili da bi jednako prirodno pravo na život, akobi se proteglo dalje od prava na disanje i kretanje, logič noimalo za posljedicu jednako pravo na sva dobra i zemlju, a nesamo jednako pravo na nužne namirnice za život nego pravo

da se uzme bilo što se želi; otuda bi levelersko »jednako prirodno pravo uništilo sve vlasništvo.«87’

Da bi odgovorili na taj ponavljani argument, leveleri suuveli pojam prirodnog prava na vlasništvo. Inzistirali su na tomeda njihov princip jednakog prava na život ne bi mogao uništitivlasništvo jer je vlasništvo samo po sebi pravo pojedinca, ustanovljeno božjim (»Ne kradi!«) i prirodnim zakonom (koji dajeprincip za svakog č ovjeka »da ima vlasništvo nad onim štoima ili može imati, što nije neč ije tuđ e. [a koje] vlasništvo je temelj meum i tuum«).a0) Individualno vlasništvo nad dobrima bilo

je sveto prirodno pravo; ono je obesnaživalo nerazlikovano pravosvakoga na sve što bi inač e slijedilo iz jednakoga prava naživot. (Obje su strane smatrale da svaki č ovjek ima pravo nagoli život89’, ali da to ne uništava vlasništvo jer se to ve uhodalo u društvu u obliku milostinje ili pomo i sirotinji.)

Levelerski stav o vlasništvu nad dobrima jasnije sevidi u Pettyjevim daljnjim dokazima da je davanje glasa svima

»jedini nač in oč uvanja svakog vlasništva.«90’ Dokaz za to bilo je što je razlog stupanja ljudi pod neku vrstu vlasti, budu i dasu svi po prirodi jednaki, bio u tome da se sač uva vlasništvo.Smatralo se da je samo po sebi razumljivo da č ovjekova prirodna sloboda uključ uje i vlasništvo nad stvarima. Inzistiranje le-velera na tome da je vlasništvo postojalo prije vlasti — »vlasništva nad nekretninama osnova su ustava«91’ — navelo jeIretona i Cromwella da potpuno zaniječ u vlasništvo kao prirodno pravo. Postoji zanimljiva Iretonova parada, kojom je on pre-oizno definirao svoj stav u debati rekavši: »Govorim ovo samozato jer pazim na vlasništvo«92’, porič u i da je vlasništvo pri-'rodno pravo; »Božji zakon mi ne daje vlasništvo, niti prirodnizakon, ve je vlasništvo od ljudske prirode. . . Ustav ustanovljuje vlasništvo.«93’

Zalaganje levelera u raspravi za to da je osobno vlasništvo dobara prirodno pravo, nastalo prije vlasti, nije bilo im



119 levelerski pokret: pravo glasa i slobodo

provizirani argument za pobijanje Iretonova razornognapada. Oni su o vlasništvu kao prirodnom pravu govorili i prijei prilič no neovisno o raspravi o pravu galsa. I zaista, na konceptu prirodnog vlasnič kog prava, mnogo širem nego što se todosad smatralo, oni su temeljili svoju obranu ne samo vlasništva kao prirodnog prava (i s tim u vezi dugi niz vlasnič kihprava) ve i obranu vladavine konsenzusom, te građ anskim ivjerskim slobodama. Osnovna postavka je bila da je svaki č ov jek po prirodi vlasnik vlastite osobe.

To je najistaknutije u nekim Overtonovim spisima. Usvojoj Strijeli protiv svih tirana (12. listopada 1646), u kojojpotpunije razvija stav za koji se Lilburne zalagao nekoliko mjeseci ranije,94’ i ponovo u svojem Pozivu (srpanj 1647), Overtonprikazuje dalekosežnu doktrinu prirodnog prava. Građ anska ipolitič ka prava proizlaze iz prirodnog prava; to pak proizlazi izč ovjekova prirodnog vlasništva nad svojim bi em; vlasništvo nadsamim sobom proizlazi iz č ovjekove stvorene instinktivne prirode.

Dva uvodna odlomka Strijele zaslužuju da ih u cijelosticitiramo:

»Svakom je pojedincu u prirodi dato pojedinač no vlasništvo od prirode, koje nitko ne smije uzurpirati ili napasti: jer svatko je onakav kakav jest. i ima svoju samosvojnost,

O86) Drugi Dogovor, u Wolfe, str. 301; usp. Petition od 11. rujna 1648. u

Wolfe, str. 288.

87) Woodho use. str. 53—55, 50, 60. 63.

88) Ibid.. str. 59. 75. Uspo redi st r. 80.

89) Ireton (ibid.. str. 60) tvrdi da bi levelerski princip |ednakog prava na život značio da svaki čov|ek može tražiti prirodnim zakonom sva dobra »lako mu to ne bi bilo neophodno za održavan|e«. Ireton Ubid.. str. 73) direktno kaže: »Po prirodnom pravu ja se moram Izdržavati radi|e nego do skončam«. Usp. Lockeov stav dalje str. 182. b 50.

90) Ibid.. str. 61—62.

91) Clar ke, u putn eyevskoj debati: ibid.. st r. 75.

92) Ib id.. str. 57.

93) Ibid.. str. 69.

94) Lilburne. Freeman's FreedomVindicated. Ilpan| 1646. postskrlpt, u

Wood house, str. 317— 18.



120 c b m acpherson / političko teorija posjedničkog individualizma

inač e ne bi mogao biti ono što jest; nitko drugi ne smije se

usuditi da to oduzima a da oč ito ne povrijedi i ne krši same principe prirode, pravila jednakosti i pravde međ u ljudima; moje itvoje ne može biti osim ako nije i ovo: nijedan č ovjek nemamo nad mojim pravima i slobodama, kao što ni ja nemam ninad č ijim; ja mogu biti pojedinac, uživati u sebi i vlasništvunad samim sobom, a ne mogu se usuditi dalje od onoga što jesam; ako to uč inim, ja sam otimač i uzurpator prava drugogč ovjeka, na koja ja nemam prava. Jer po rođ enju su svi ljudi jednaki i jednako im je dano da vole vlasništvo, prava i slobodu,budu i da nas je na ovaj svijet poslao bog rukom prirode, svakog s prirodnom, urođ enom slobodom i vlasništvom (kao što jezapisano, da se nikad ne zaboravi, na tabli svač ijeg srca) itako trebamo živjeti, svatko jednako i slič no da uživa svoja građ anska prava i privilegije, jer ga je bog po prirodi stvorio slobodnim.

I tome teže po prirodi svi, i traže da nikoga ne

obmane spletka njegova bližnjeg, ili da ga ne zarobi susjedovamo , jer je č ovjekov prirodni instinkt da se č uva svih opasnihi nemilih stvari, a u prirodi je svima dano da budu razumni,ravnopravni i pravedni, te da se ne izuzmu od ostalih: iz ovogizvora ili korijena izlaze sve pravedne ljudske sile; ne direktnood boga (kao što kraljevi obič no zagovaraju svoje pravo), veposredstvom prirode, kao od zastupanog k zastupniku; jer prvotno ih je bog usadio u č ovjeka i od č ovjeka ove sile direktnoproizlaze; i nadalje: više se ne može prenijeti nego što je

potrebno za ve e blagostanje ili sigurnost: i ovo je č ovjekovapovlastica i ne više, toliko i ne više može se dati ili primiti:samo toliko koliko vodi do boljeg života, sigurnosti i slobode,i ne više; onaj koji daje više griješi protiv sebe sama, a onajkoji uzima više, lopov je i pljač kaš svoga jata: svaki je č ovjekod prirode kralj, sve enik i prorok unutar vlastitih granica, č egaga nitko drugi ne može lišiti, osim poklonstvom, odobrenjem islobodnim njegovim pristankom, č ija su to prirodna sloboda i

pravo. «B5)Overton je ponovio prvi dio ovog odlomka u svojoj

Molbi, nakon č ega je slijedila ponovljena Lilburneova izjava danijedan č ovjek ne može dijeliti više vlasti nego što je ima i da nitko po prirodi ne može »vrijeđ ati, tu i, muč iti ili zlo č initi samomesebi.«96’ Molba takođ er sadrži i odluč niju tvrdnju o nužnosti prirodnog prava:



121 levelerski pokret: pravo glasa i slobc a

»Č vrst je zakon i korjenit princip prirode urezan u srcebožjim prstom u stvaranju svake žive stvari koja se kre e, pase životni dah mora braniti, sač uvati i osloboditi od svih štetnihstvari, pogubnih i nemilih do krajnjih snaga: zato se odavdeprenosi svim ljudima uop e i svakom posebno, neosporni principrazuma, da se svim razumnim i opravdanim nač inima i sredstvima može spasiti, braniti i osloboditi od svakog tlač enja, nasilja i okrutnosti (zbog vlastite sigurnosti i života) te da se neostavi neki opravdan nač in neisproban za oslobađ anje od toga;

i da je ovo razumno i opravdano; to poricati, znač ilo bi zbacitiprirodni zakon, da, i vjerski takođ er: jer suprotno ne znač iništa osim samoubojstva, nasilja i okrutnosti.«97’

Iznenađ uje hobbesovski ton Overtonovih pretpostavkikao i lockeovski argument koji je na tome zasnovan. Ovdje sedošlo do Hobbesova »prirodnog prava« zbog instinktivne potrebe da se obrani od svega štetnog ili pogubnog; i ovo pravopostaje »neosporni princip razuma« i dio prirodnog zakona, stvaraju i »obvezu prema vlastitoj sigurnost' i bi u«. Istodobno tu je i argument koji e Locke uč initi središnjim i najvažnijim usvom uč enju: da je svaka zakonita politič ka vlast takva poodluci pojedinaca, da nitko nema pravo da naškodi samome sebipa tako ne može to pravo prenijeti na nekog drugog, osim toliko. po Overtonovim riječ ima, »koliko vodi boljem životu, ve ojsigurnosti i slobodi, i ne više; onaj koji daje više griješi protivsamog sebe.«

Ali ono glavno što ovdje moramo zamijeniti u osnovi

ima još više slič nosti s Lockeom, a to je vlasnič ko svojstvolevelerskog individualizma, koji se. na prvi pogled, č ini još is-kjuč ivijim od Lockeova98’. Ne samo da je pojedinac vlasnik svojeosobe i sposobnosti u tom smislu da ih ima pravo koristitii uživati kao i otuđ iti druge od njih; štoviše, upravo ovo vlasništvo otuđ eno od drugih č ini ljude ljudima: »svatko je onakav

OOverton, An Arrow again st a ll Tyran ts . 6tr. 3—4. DI|elovl ovih odloma

ka su citirani u Pease. The Levellers Movement, str. 141—2: u Zagorln. History ol Political Thought In the English Revolution, str. 22; I u Frank. The Levellers, str. 96.

®®l Overton. An Appe ale from the Deg enerate Rep resentat ive Bo dy o l the

Commons . . u Wo lfe, st r. 162— 3.

Ap pe ale. u Ibid.. etr. 159—60.

981 A ll vid i da lle, str. 131— 136.



122 c b mocpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

kakav jest i ima samosvojnost, inač e ne bi bio ono što jest.«

Ono što č ovjeka č ini č ovjekom jest njegova sloboda od drugihljudi, č ovjekova bit je sloboda. Sloboda je vlasništvo nad vlastitom osobom i sposobnostima.

Mora se napomenuti da se o ovakvom vlasništvu nijemislilo kao o pasivnom uživanju. Leveleri su tražili ovo mnogostruko vlasništvo nad vlastitom osobom kao preduvjet za ak-tavno korištenje i uživanje vlastitih sposobnosti. Vlasništvo nadsamim sobom je isključ ivalo sve druge, ali ne i dužnost ljudi

prema svom tvorcu i sebi samima.

b) izvođenje prava i osnove za izuzimanje

Na ovom su konceptu č ovjekove biti kao slobode, slobode kaoaktivnog vlasništva nad samim sobom i svojim sposobnostima,leveleri zasnovali sve svoje zahtjeve za određ ena prava, građ anska, vjerska, ekonomska i politič ka. Zaključ ci su bili oč iti.

U vezi s građ anskom i vjerskom slobodom bilo je oč ito,prvo, da je vlasništvo nad vlastitom osobom zahtijevalo za jamč enu slobodu od samovoljnog hapšenja, suđ enja i zatvaranja, i pravo na odgovaraju i zakonski proces. Jednako jebilo oč ito da je takvo vlasništvo tražilo slobodu govora, štampei vjere. Ta su se građ anska i vjerska prava tražila za sve,bez obzira na ovisnost zbog spola ili zanimanja. Žene su stvorene kao ljudska bi a. Nadnič ari, ako su i otuđ ili raspolaganjevlastitim sposobnostima, nisu otuđ ili svoju ljudskost- Oni nisubili robovi.

Leveleri su takođ er imali jak praktič an razlog da zahtijevaju građ anske slobode za svakoga, razlog koji nigdje boljenije izražen nego u izvrsnoj Lilburneovoj izjavi o pitanju sa-voljnih hapšenja, zatvaranja i zakonskih postupaka:

« .. . jer što se uč ini jednome, može se uč initi bilo kome; osim toga, budu i da su svi č lanovi jednog tijela, tj. Engleskog Commonwealtha, nitko ne smije nepravedno patiti, negosvi treba da budu razumni i nastoje oč uvati se, inač e se dopuštaprodor moru samovolje i sile u zakone i slobode, koje su prepre--ka tiraniji i tlač enju .. .« " ’

Građ anske i vjerske slobode moraju biti za sve ili ni zakoga. Ekonomska prava koja su leveleri htjeli takođ er su bilaizvedena iz vlasništva nad vlastitom osobom i sposobnostima.Osnovno ekonomsko pravo je, naravno, bilo privatno vlasniš



123 levelerskl pokret: pravo glasa i sloboda

tvo dobara i stvari, koje je uključ ivalo pravo ne samo na posjedovanje ve i na slobodno korištenje č ovjekove energije i sposobnosti. Određ ena ekonomska prava koja su leveleri zahtijevali

— sloboda kupovanja, prodavanja, proizvođ enja i trgovanja, abez dozvola, monopola, samovoljnih odredbi ili oporezivanja —bila su. oč ito, prirodne posljedice. Ponekad su leveleri govorilio pojedinač nom pravu na trgovinu kao o prirodnom pravu, urođ enom pravu ili prirođ enoj slobodi.100’ Opisano tako ili ne, pravona trgovanje je, oč ito, po mišljenju levelera101’ bilo važno vlas

ništvo. To je ve im dijelom nadoknađ ivalo pravo maloga č ovjeka na raspolaganje vlastitim produktivnim sposobnostima iživotom, bez č ega on ne bi stvarno bio vlasnik samoga sebe isvojih sposobnosti, što je bilo osnovno pravo svakoga č ovjeka.Ova su se ekonomska, kao i građ anska i vjerska, pravatražila za sve. U praksi, naravno, prava da se proizvodi, trgujeitd. mogli su uživati samo oni koji su raspolagali vlastitom radnom snagom. Sluge, dok su bili sluge, nisu ih mogli koristiti.Pa ipak. prava je trebalo ustanoviti kao op a da bi se osi

gurala za one koji su ih mogli uživati. Ako se jednom dopustemonopolistič ka ili samovoljna pravila ili oporezivanje u bilo kojojgrani industrije ili trgovine, šteta je ve uč injena: poduzetnič kopolje je suženo za poduzetnike op enito. Ekonomska prava, jednako kao i građ anska, moraju se proglasiti za sve da bi seosigurala za sve.

Politič ko pravo glasa u biranju predstavnika bilo je drugo. Ono se. kao i ostala politič ka prava, temeljilo na konceptuslobode kao č ovjekove suštine, i to slobode kao aktivnog vlasništva nad samim sobom i svojim sposobnostima, ali se nijemoralo tražiti za svakoga, lako su leveleri ponekad govorili dasvi ljudi imaju jednako pravo u glasanju za oblik vlasti102’, oni sutražili pravo glasa za biranje zakonodavnih tijela samo za one

O" i The Jus t Defence of Joh n Ulbu rne, u Haller i Davies, str. 455.

100) Npr. Lil bu rne. Englands Birthright Justi f ied, u Hallerovlm Tracts, tom 3,str. 201—2; Overton. Remonstrance of Many Thousand Citizens (7. srpn|a 1646). u

Wolfe, str. 124. Usp. pis ce ko |e ci ti ra Petergorsk y, 6tr. 61.

101) Bilo |e 8asvim uob lča|eno govo riti u 17. st. o pravu III slobodi kaovlas

ništvu. Vlasništvo |e Imalo ranl|e značen|e prava o III u nečemu. Leveleri 6u govorili o vlasništvu u stvarima, misleći na pravo da se koristi, uživa. Izuzme druge °d . Hi liši te stv ari. Tako su mogli govo riti o vlasn i štvu u zeml|l, zg radam a, pravu

da se trgu|e. glasa. III da se Ima samoga sebe.

102) Vidi bll |ešku L. st r. 264— 5.



1 2 4 c b mocpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

koji nisu ovisili o volji drugih. Sluge su otuđ ivale korištenje i

usmjeravanje svojih sposobnosti (tj. svojega rada) stupivši unajamni odnos. Primaoci milostinje su prokockali svoje pravo,postaju i ovisnima o poklonima ili pomo i sirotinji. I jedni i drugisu dakle izgubili k ljuč ni d'io svoje urođ ene slobode iil vlasništva, naime, vlasništva vlastitih sposobnosti ili rada. No, osnovna funkcija vlasti bila je osigurati baš to vlasništvo, tj. nametnutipravila unutar kojih bi ljudi mogli najviše iskorstiti svoje snage i sposobnosti. Zaštita vlasništva u dobrima bla je sekundarna funkcija: bez »meum« i »tuum« ne bi bilo slobode da senajviše iskoriste vlastite mogu nosti.

Pretpostavljalo se da sluge i prosjaci, izgubivši vlasništvo nad vlastitim radom, nemaju vlasništva u zemlji i kapitalu. Oni se, prema tome, nisu zanimali ni za primarnu ni za jednako nužnu sekundarnu funkciju vlasti.

Istina, još su imali pravo na građ anske i vjerske slobode, a možda č ak i na ekonomske slobode, jer su otuđ ili samo

dio svoje urođ ene ljudske slobode ili vlasništva nad vlastitomosobom. Ali, da bi to pravo zaštitili, oni nisu trebali pravo glasa, jer su građ anska, vjerska i neka ekonomska prava bila zajamč ena nekim ustavnim ogranič enjima mo i parlamenta; to su bilaprava za koja se Dogovorima predlagalo da budu rezerviranaza narod ili da se stave iznad nadležnosti svakog parlamenta.Budu i da bi tako ta prava bila svima zajamč ena nije bilo potrebno da svatko glasa da bi se ona oč uvala. Ekonomska prava,koja nisu bila ustavno zajamč ena, ve su bila prepuštena ra

zumnosti budu ih parlamenata, najbolje su oč uvali oni koji suza njih bili neposredno zainteresirani, naime oni koji nisu otuđ ilikorištenje ili usmjeravanje vlastitih energija i sposobnosti timešto su postali nadnič ari ili primaoci milostinje.

Prema tome, po levelerskoj zamisli slobode kao vlasništva nad samim sobom i svojim sposobnostima nije bilo nedosljednosti u traženju građ anskih, vjerskih i ekonomskih pravaza sve, a prava glasa samo za one iznad granice ovisnosti. Prva

prava su urođ ena svakome; ona se ne mogu otuđ iti jer nitko nemože otuđ iti srž svoje ljudske slobode, nitko se ne može lišiticjelokupnog vlasništva nad samim sobom.1031 No pravo glasanja nije urođ eno svima jer svi nisu zadržali onaj dio svoje ljudske slobode koji se sastoji u vlasništvu nad vlastitim radom.Pravo glasa je potrebno onima, i samo oni ga mogu tražiti,koji su zadržali to vlasništvo i č iji je ekonomski život dosljednoaktivno poduzetništvo; građ anska i vjerska prava trebali su



125 levelerski pokret: pravo gloso I sloboda

oni č iji je fizič ki mentalni i duhovni život bio aktivan, a to su(ili bi trebalo da budu) svi ljudi.

Kad uvidimo da su leveleri mislili o slobodi kao o funkciji vlasništva nad vlastitom osobom, te punu slobodu uč inilifunkcijom zadržavanja vlasništva nad svojim radom, možemorazjasniti zbunjuju u znač ajku njihova stava u putneyevskojraspravi. Sje amo se da je Petty objavio dva razloga na kojimase temelji izuze e slugu i primalaca milostinje; prvi, da su oniovisili o volji drugih i da bi ih se bojali razljutiti, i drugo, da su

oni obuhva eni u svojim gospodarima. Prva bi se osnovicamogla smatrati realistič nim shva anjem vjerojatnosti zastrašivanja u otvorenom glasanju. Da bi se sluge i prosjaci, ako bi glasali, bojali naljutiti one o kojima ovise, to je bilo sasvim oč itoiz č injenica društvenog života. Da li bi leveleri takodobro isključ ili polovicu stanovnika Engleske, da su uprincipu vidjeli bilo kakav nesklad s jednakim prirodnim pravima, vrlo je neizvjesno. Ali se za nas to pitanje ne postavlja jer oni u principu taj nesklad nisu mogli vidjeti. Budu i da su

sluge i prosjaci ve prokockali svoje građ ansko pravo, nepravedan se odnos strana pretvorio u pravedan odnos ovisnosti.Pravedan odnos je izražen u pojmu obuhva enosti u gospodarima. Barem u sluč aju slugu, gubitak građ anskih prava je istošto i obuhva enost u gospodaru. Jer gubitak građ anskih pravaslijedi otuđ enje prava na neč iji rad. a to otuđ enje nije napuštanje, ve prijenos prava na gospodara. Slugin rad je, dakle,obuhva en u gospodarevu; prema tome, što se tič e prava naglasanje u izborima, sluga je obuhva en u gospodaru.

U sluč aju primalaca milostinje i prosjaka dokinu egrađ anskih prava se ne može tako jasno izjednač iti s idejomobuhva enosti u gospodarima. Primaoci milostinje i prosjacinemaju gospodara u pravom smislu. No č ak i u njihovu sluč aju, ideja o obuhva enosti nije tako nepojmljiva. Moramo razlikovati nemo nu sirotinju, djelomič no ovisnu sirotinju i uporneprosjake lutalice. S nemo nima nema poteško a, bez obzirada li primaju milostinju idu i od vrata do vrata, od op ine do

op ine ili u sirotinjskim domovima- Oni su po definicij nesposobni za koristan rad. Oni nisu imali nikakav rad koji bimogli otuđ iti. Zato su pali na teret zajednice, koja im je ondapostala gospodar ili č uvar.

O1°3) Za Lockeovo slič no razllk ov an|e Između otuđlv og I neotuđivog vlasniš tva

samoga sebe vidi dal|e. poglavlje V. str. 190, 200—1.



126 c b m acpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

Djelomič no ovisna sirotinja — oni koji su mogli raditi,

ali nisu mogli uzdržavati svoju obitelj i sebe bilo da rade samostalno iil da prodaju svoj rad — takođ er je na teretu op ina,koje su se stoga i prema njoj odnosile na slič an nač in. Zaista

je neizvjesno da li su leveleri u tu kategoriju namjeravali uključ iti i one poštene ljude koji se č esto i uz puno sažaljenja spominju u levelerskim peticijama, a koji su u taj položaj dospjelizbog građ anskog rata i, po mišljenju levelera zbog politike parlamenta. Vjerojatnije je da su te ljude koji su se sami uzdržavali,smatrali privremeno izbač enima; leveleri su rač unali da e seoni ponovo uključ iti u upotrebljivu radnu snagu nakon prom jena u parlamentarnoj politici koju su leveleri zahtijevali.

I na kraju, može se pretpostaviti da su leveleri u svojimprorač unima sasvim izostavili prosjake lutalice. Op enito sesmatralo da su se oni sami povukli izvan društva svojim odbi janjem da obavljaju koristan rad. Istina je da oni nisu ni izgubiliradnu sposobnost, niti su je prenijeli na neku drugu osobu.

Baš to im se i zamjeralo, zbog toga su i bili izvandruštva. Bili su ljudi bez gospodara i puritansko društvo nijeza njih nalazilo mjesta.

Ukratko, za primaoce milostinje i prosjake, kao i zasluge, nepostojanje građ anskih prava moglo se smatrati obuh-va enoš u u njihovim gospodarima, osim ako gubljenje pravanije bilo rezultat pobune protiv korisnog rada a na taj nač ingubitkom prava na vlastiti rad — obje grupe, primaoci pomo f

i prosjaci te sluge, izgubile su svoje građ ansko pravo u izborimaa taj Ih je gubitak nužno uključ ivao u nekom drugom.

c) individualizam levelera I stranke nezavisnih

Sada možemo malo bolje pogledati svojstva levelerskog individualizma, uspoređ uju i ga s onim nezavisnih. I jedni i drugisu izjednač avali slobodu s vlasništvom. I za jedne i za druge

suprotnost slobodi ili vlasništvu bila je ovisnost o volji drugihljudi. Razlikovali su se po pogledu na vrstu vlasništva koja di jeli slobodu od ovisnosti. Za Gromwella i Iretona, samo su vlasništvo zemlje ili ovlaštena trgovač ka djelatnost č inile č ovjekaslobodnim.

Na prvi pogled, razlika izmeđ u te dvije vrste vlasništvamnogo je važnija od svega što im je zajednič ko. Po mišljenju




levelera, rad je ljudski atribut, različ it po vrsti od zemlje i kapitala. Ipak to što su oni nazivali vlasništvom, i pravo na vlastitirad i pravo na materijalno posjedovanje, nije bila samo govornič ka figura; ta su dva oblika vlasništva u osnovi imala neštozajednič ko. To zajednič ko može se promatrati na dva nač ina.Prvo, dok je po mišljenju levelera rad bio ljudski atribut, bio je i roba. Njegov ga je prirodni vlasnik mogao i otuđ iti, a ci jena mu se, kao i bilo koje druge robe. određ ivala na tržištu.Leveleri tome nisu imali prigovora — č inilo im se prirodnim

da se nadnice tako određ uju. Kada su se ponekad protivilibijedno niskim nadnicama, pripisivali su ih operacijama trgovač kih monopola iil trošarini, a lijek su vidjeli u slobodnijojtrgovini. Ono što se od rada, kao i zemlje ili neke druge robe.moglo prodati, bilo je upravo to ekskluzivno pravo na korištenjei upotrebu. Leveleri su tako, zamišljaju i rad kao robu. zamišljati rad i kao vlasništvo istovetno vlasništvu nad materi jalnim stvarima.

Moramo paziti, a tako su mislili i leveleri, da je pred

uvjet zadržavanja kontrole nad vlastitim radom znač io zapravoposjedovanje izvjesnog kapitala. Da bi netko postao nezavisanproizvođ ač , ili na zemlji ili u trgovini, i da uzmogne ostati nezavisan, tj. da zadrži mogu nost odluč ivanja o korištenju vlastite radne snage, bio je potreban nekakav kapital.

Nitko to ne bi poricao u sluč aju ratara. Bez obzira dali je morao uzeti najam ili ne, morao je imati alat i zgrade idovoljno radnog kapitala da bi se održao od sjetve do žetve.

Tkalcu, koji je bio još niže na ljestvici, bilo je, bez obzira nato je li posjedovao tkalač ki stan iil ne, potrebno dovoljno radnog kapitala za financiranje kupovine materijala da bi bioneovisan; ako ne bi uspio, uvijek bi bio dužan suknaru. a tadane bi imao kontrole nad svojim radom više no što ima nekinadnič ar. I u onim zvanjima koja su mogla obavljati bez udruživanja u cehove, posjedovanje nekakvog radnog kapitala jebio preduvjet zadržavanja kontrole nad svojim radom. Postolar ili dimnjač ar nisu trebali mnogo kapitala, ali su č ak i onimorali imati nešto ako nisu htjeli spasti na pomo sirotinji ilipostati sluge kad je posao slabo išao.

Gdje god pogledali, neovisnost, ili stvarno zadržavanjevlasništva nad radom, zahtijevalo je posjedovanje barem nekakvog rodnog kapitala. To, naravno, nije znač ilo da se siromaštvo i ovisnost mogu izjednač iti. Moglo se biti siromašan alii slobodan. Neovisni je zakupac na selu, iako je imao znač ajne




investicije u kapitalu, mogao živjeti siromašnije nego sluga u

nekom doma instvu; postolar je mogao bjednije živjeti od mnogih kalfi. Siromaštvo, mjereno standardom življenja, nije biloisto što i ovisnost o volji drugih.

Pa ipak, nepostojanje radnog kapitala zaista je znač ilo ovisnost o volji drugih, tj. znač ilo je stvarni gubitak slobodeda se upravlja vlastitom radnom sposobnoš u. Leveleri, kojisu to zasigurno dobro znali iz iskustva, nisu to izrič ito naglašavali. Gorljivi kao što su bili u zahtijevanju ljudskih prava vrše

nego prava vlasništva, ili, još bolje, utemeljuju i sve pravovlasništva kao vlasništvo nad vlastitom osobom radije nego nad stvarima, te zahtijevaju i puna prava za svekoji se nisu odrekli vlasništva nad svojim radom — od njih senije moglo oč ekivati da e naglasiti da vlasništvo nad vlastitimradom ne daje nezavisnost bez izvjesnog materijalnog vlasništva. Samo ponekad se u levelerskim spisima može na i implikacija da oni misle o vlasništvu nad stvarima isto kao i o vlasništvu nad svojim radom, na primjer u Rainbaroughovoj izjavi

u Putneyu: dopuštaju i da Ireton ima pravo kad tvrdi da trebazasnovati pravo glasa na vlasništvu, on bi samo upitao »da lie samo vlasništvo, vlasništvo od 40 šilinga godišnje omogu a

vati č ovjeku da bira.«104’ Bez obzira na to jesu li ga ekspliciraliili ne. leveierski je kriterij slobode kao vlasništva vlastitog radanužno znač io i vlasništvo nekih materijalnih dobara.

Ne tvrdim da se leveierski kriterij slobode može reducirati na vlasništvo materijalnih dobara niti da se razlika izmeđ u

kriterija levelera i nezavisnih može reducirati na kvantitativnurazliku u materijalnom vlasništvu. Nema sumnje da su levelerismatrali rad ne samo robom već i ljudskim svojstvom, i da subili savršeno iskreni u naglašavanju kontrasta izmeđ u vlasništva nad samim sobom i vlasništva nad stvarima. Ono što tvrdim jest da su leveleri došli do svojeg koncepta slobode uop avanjem podataka iz vlastitog iskustva, to jest. uop avanjem složenog fenomena slobode kakvog su ga oni poznavali — slobodeneovisnog proizvođ ač a koji je slobodan od volje drugih ljuditoliko da posjeduje radnu sposobnost i radni kapital. Ne iznenađ uje da su naglašavali kontrolu nad vlastitom radnom sposobnoš u. Nisu je sluč ajno nazivali vlasništvom.

Leveierski se pojam slobode, dakle, razlikovao od pojma nezavisnih ne po tome da je sloboda funkcija vlasništva, jersu to mislili i jedni i drugi, ve da je sloboda funkcija jedne vrstevlasništva (nad vlastitim radom) č ija je definicija nužno bila




dvosmislena. Vlasništvo vlastitog rada je bilo i ljudsko svojstvo,dio ljudske osobe i otuđ iva roba. No jedini uvjet uz koji se radmože zadržati kao dio osobe a da se ne otuđ i kao roba, jestda se osim rada posjeduje i nešto materijalnih dobara. A to je bilo ili vlasništvo u punom smislu otuđ ivog predmeta ili vlasništvo koje je tražilo materijalno vlasništvo da bi bilo djelotvorno.

Tako je levelerski pojam slobode kao vlasnič kog odnosa imao više zajednič kog s pojmom njihovih protivnika negošto se č ini, i vjerojatno više nego što su sami leveleri bilisvjesni.

Usput možemo u ovoj analizi objasniti jednu drugu zbu-njuju u znač ajku putneyevske debate, č esto se zapažalo daleveleri nisu mogli pobiti (č ak ni radi svoje zadovoljštine)Cromwell-lretonovu obranu prava glasa za stalne vlasnike. Možese pretpostaviti da je razlog njihova neuspjeha bilo to što sui leveleri mislili u terminima vlasništva, koji se nisu mnogo

razlikovali od protivnič kih.Kad se ostavi po strani razlika u vrsti, razlika u količ ini postaje znač ajnom. Istina je da nezavisni nisu uzeli za kriterij slobode količ inu materijalnog vlasništva ve stalni prihod.Ireton je zaista bio osjednut važnoš u stalnog vlasništva. Išao je tako daleko da je sasvim izjednač io Engleza koji nije vlasnikzemlje i trgovač kih prava u mjesnom cehu i stranca koji živiu Engleskoj i zašti en je engleskim zakonom. Pravo je dastranac bude podložan zakonu za koji nije dao pristanak; ako

nije zadovoljan, »može oti i u neko drugo kraljevstvo. A to se.po mom mišljenju, proteže i na one ljude koji nemaju stalanprihod u ovom kraljevstvu. Ako ima novac, novac mu vrijediisto toliko i negdje drugdje; on nema ništa što bi ga vezalo zaneko mjesto u ovom kraljevstvu.«105’ Nezavisni su mislili utradicionalnim kategorijama vlastelinskog razmišljanja: vlasništvo nad zemljom je bilo č isto pravo na mo , vlasništvo nadnovcem je bilo ponešto sumnjivo.

Istina je da su nezavisni više naglašavali stalnost nego

velič inu imetka, a leveleri su mislili da e se kriterij nezavisnihsvesti na velič inu imetka. Rainborough je poistove ivao vlasnikes bogatašima smatraju i da od preostalih pet šestina ljudi č ine

O104) Woo dhouse, str. 70.

105) Woodho use. str . 67. Usp. Lock eov stav do lje, pog l. V. str. 188.



130 C. b. macphe rson / politička teorija posjedničkog Individualizma

drvosječ e i vodonoše108’; pravo glasa za stalne vlasnike davalo

je »mo bogatašima, posjednicima« a ne-vlasnike č inilo »stalnimrobljem«.107’ Za Pettyja je pitanje bilo samo da li »bogati trebada dokrajč e siromahe«.108’ A nekoliko mjeseci nakon Putneyaleveleri su iznijeli izvrsnu klasnu teoriju države, u kojoj su nezavisni opisani kao dio zavjere bogatih i silnih da tlač e siromašnije i marljivije ljude.109’

Bez obzira na to jesu li leveleri imali pravo ili ne smatraju i da je vlasnič ko pravo glasa u biti sredstvo zadržavanja

vlasti u rukama bogatih, ili su bili pod pretjeranim utjecajemsvoga gradskog nasljeđ a, u kojem je postojala vidljiva korelacijaizmeđ u stalnosti vlasništva (tj. č lanstva u trgovač kom cehu)i velič ine imetka, jasno je da su stvarnim sadržajem stalno--vlasnič kog kriterija nezavisnih držali velič inu priej negoii vrstumaterijalnog vlasništva.

Leveleri su na taj nač in, u raspravi s nezavisnima,suprotstavili dva kriterija slobode i prava glasa, jedan sum

njive toč nosti a drugi sumnjive jasno e. Sumnjiva toč nost je bilonjihovo tumač enje protivnič kog kriterija kao vlasništva nad znatnom količ inom materijalnog posjeda. Sumnjive jasno e je bionjihov dvosmisleni kriterij vlasništva nad vlastitim radom —kriterij do kojeg su došli, rekoh, generaliziraju i vlastito iskustvo — po kojem je vlasništvo nad radom ili otuđ iva roba(i zato nužno istovetno s materijalnim vlasništvom) ili zavisnood vlasništva materijalnih dobara. Nije č udno što leveleri nisumogli jasno uvidjeti razliku izmeđ u vlastitog stava i stava svojihprotivnika.

Dokazivao sam da je osnovna osobina levelerskog individualizma u njihovu konceptu slobode kao funkcije vlasnič kog odnosa. Bitna osobina pojedinca bila je njegova slobodaod volje drugih ljudi, sloboda da uživa u vlastitoj osobi i razvija svoje sposobnosti. Vlastita osoba je bila vlasništvo i tone metaforič ko ve bitno: vlasništvo nad svojom osobom bilo je pravo da se ostale isključ i iz njezina korištenja i uživanja.

Vlasništvo vlastitog rada je, još i više od šireg pojma vlasništvasamoga sebe, vlasništvo u materijalnom smislu jer je rad otuđ iva roba. Kriterij pune slobode je zadržavanje vlasništva nadradom, a uvjet je njegova zadržavanja posjedovanje materi jalnog vlasništva.

Ova analiza levelerskog individualizma može se smatrati previše složenom, može se smatrati da obuhva a pojmo




ve definirane preciznije nego u njihovim spisima. Bila bi doistapogreška pripisivati levelerima bilo kakav znač ajniji stupanj jezgrovitog i postojanog razmišljanja u jasnim pojmovima. Alismatram da su ti pojmovi u njihovoj teoriji naznač eni te da seneadekvatnost njihove teorije treba pripisati č injenici da oninisu uviđ ali sve implikacije svojih pojmova. U vrijeme kadase rad smatrao i robom i bitnim ljudskim svojstvom, naroč itood strane malog nezavisnog proizvođ ač a koji je osje ao da je njegova neovisnost nesigurna, ne iznenađ uje što su leveleri

krenuli od takvih pojmova i što nisu vidjeli njihove pune implikacije.

d) granice i usmjerenje levelerskog individualizma

Ne smijemo, međ utim, precijeniti vlasnič ku kvalitetu levelerskogindividualizma. Ako se i razlikovao manje nego što se obič no

misli od individualizma nezavisnih, ipak se u usporedbi s profinjenom vlasnič kom teorijom koju je razvio Locke pokazujeznatna razlika. Ve sam ranije spomenuo da levelerska postavkamnogostrukog prirodnog vlasništva samoga sebe kao biti slobode, a zato i ljudske naravi, č ini tu teoriju prethodnicom Lockeove. Leveleri su zaista vidjeli pojedinca kao prirodnog vlasnika svojih sposobnosti, za koje ništa ne duguju društvu, životi slobodu su smatrali više vlasništvom nego socijalnim pravima s prate im dužnostima. No oni ipak nisu prihvatili pune

postavke posjednič kog individualizma.U prvom redu, levelersko pravo na stjecanje vlasništva

u dobrima i zemlji nije bilo, kao u Lockea, pravo na neogranič eno stjecanje, oč ito su se protivili njegovoj posljedici, naime,koncentraciji bogatstva koja rezultira praktič nom nejednakoš uu pravu na stjecanje. Leveleri nisu pristajali na Hobbesov dictum: »Gramzljivost bogatih i ambicije č asnih su č asne kao

O106) Woodho use, st r. 67.

107) ibid.. str. 71.

108) ibid.. str. 78.

109) vidi cit ate dal|e. str. 131— 133.

110) vi di dalje, poglav lje V, od jeljak 2.



1 3 2 c b macpherson / politička teorl/o posjedničkog Individualizma

znakovi mo i da ih se dobije«; »Bogati su č asni jer oni su

mo .«ul) Oni su zaista vidjeli bogatstvo i mo kao popratnei uzajamno ovisne pojave i osuđ ivali i jedno i drugo. Bogatisu se okoristili mo i države da bi se i dalje bogatili na rač unmalih ljudi, na veliko (kao trošarinom koja »teško pada samona siromašnije i najmarljivije i nepodnošljivo ih tlač i; (dok)sve osobe s velikim prihodima od zemlje, i ogromnih zarada odlihvarstva, ne podnose proporcionalnu težinu tog tereta«112* ina malo (kao korištenje politič kog položaja da »potkože« svojedžepove). Na oba nač ina »od nas vi bogati živite i od nas sekitite i koč operite.«113’ Bogate i velike su č ak optužili da podržavaju trvenja i »građ anske č arke« radi vlastite koristi.

»Što doli vaših ambicija i trvenja nastavlja naša tlač enja i smutnje? Nije li cijela kontroverzija u tome č iji e robovi biti siromašniji? Da li e kraljevi vazali biti ili prezbite-rijanci ili stranka nezavisnih? I ne podržavaju li se trvenja dabi vaše ku e pune plijena vaše zemlje bile oslobođ ene polaganja rač una, dok traju nemiri? Nisu li nemirni (ljudi pod silnim

tlač enjem dobar izgovor za držanje vojske i kasarni? I da sepod izgovorom potrebe mogu održavati vaša proizvoljna vlasti komiteti ltd.«114’

Walwyn je vidio istu klasnu urotu i još oštrije kaže:

»Vaši velikaši, bilo da su to kralj, lordovi, parlamentor-ci, bogati građ ani itd. ne osje aju grozne uč inke (građ anskograta) i tako ne mogu biti na to osjetljivi; ali vi i vaši siiroti prijatelji koji ovise o farmama, trgovini i maloj pla i, gorko pate

dok oni prvi žive uživaju i u slasti; oni prihva aju ove prokletestvari, bogatstvo i č ast, a oboje im dolazi preko patnji narodate se oni boje da bi kraj nevolja znač io i kraj slave i ve lič ine.. .Kralj, parlament, velikaši u vojsci i u gradu, uč inili su vas stepenicama kojima su se popeli do č asti, bogatstva i mo i. Jedinaprepirka koja je bila i jest, č iji e robovi biti ostali lju d i. . .«110’

Bogatstvo i č ast su »prokleta stvar«. Veliko vlasništvose hrani malim. Ako su leveleri bili klasno osjetljivi, bili su isto

tako osjetljivi i na vlasništvo. Mo stjecanja privilegijom uništava, kao što smo jasno vidjeli u sluč aju monopola, »ne samoslobodu ve i vlasništvo.«116’ Zahtijevali su uspostavljanje slobode i vlasništva, slobode da mali č ovjek stekne vlasništvo.Slijede i korak prema slobodi jest uništenje privilegija — trošarine, desetine, monopola i ostalih — koje su bile na putu do pravamalog č ovjeka. U svojoj odluč nosti da svakome otvore pravadotad efikasno ogranič ena na ljude od važnosti, odmah su pri-



133 levelerski pokret: provo glasa i sloboda

hvatili vlasnič ki postulat koji je izjednač avao vlasništv sd slobodom i ostvarenjem ljudskosti, odbacuju i konač nu implikaciju.Njihovo je razmišljanje bilo vlasnič ko, no ne tako potpuno vlasnič ko kao Lockeovo.

Kad krenemo dalje od njihova koncepta prava vlasništva i razmotrimo 'naposljetku njihov koncept društva, zaključ itemo da se i on razlikuje od punog posjednič kog individualizma.

Ranije smo zamijetili hobbesovski ton Overtonove teorije pri

rodnih prava. Prava i dužnosti su se izvodili iz instinkta samo-oč uvanja. No č ak i u toj najekstremnijoj individualistič koj teoriji ima vjerovanja u pozitivnu vrijednost društva, što ne prilič iHobbesu. Samooč uvanje nije krajnja postavka ve se ona temelji na neč em fundamentalnijem, naime, na dužnosti da sesač uva ljudsko društvo: »ljudsko se društvo, zajednič ko življenje i postojanje, .. . mora oč uvati iznad svih zemaljskih stvari,kao zemaljsko vrhovno dobro č ovječ anstva, bez obzira što ilitko e nestati ili btti zateč en, jer se ljudski rod mora oč uvati na

zemlji.. .«117)Vizija ljudskog društva kao krajnjeg dobra i krajnje

vrijednosti zajednič kog življenja »porazbacana« je kroz leveler-ske spise. Lilburne, na primjer, dokazuju i da pravedna vlastnastaje samo obostranim dogovorom i pristankom, uzima kaobjelodano ne samo da se takav dogovor ne može napraviti na»zlo, pakost ili neč iju nesre u« ve da se može napraviti samo»za dobro, korist i radost svakoga«.118’ ili »od svakog za svakog,

za njihov bolji život«.119’ Tri godine kasnije, Walwyn, rezimiraju iO111) Leviathan, poglavl|e 10. str. 71, 70.

112) Petition. sl|ečn|a 1648. član 14 (Haller i Davies, str. 113, Wolfe, str. 270). Usp. član 6 I 7.

113) The Mournful! Cryes of many thousand poor Tradesman (Haller I Davle6, str. 127; Wolfe, str. 276).

114) Mournful l Cryes. Haller I Davies, str. 127; Wolfe etr. 276.

115) The Bloody Pro/ect (28. kolovoza 1638). Haller I Davies, str. 144—5.

116) Petition. sl|ečn|a 1648, član 0. Haller I Davies, etr. 113. Wolfe, str. 268

117) Appe al , u Wolfe, etr. 178.

118) Freeman's Freedom Vindicated, u Woodhouse. str. 317.

110) Londons Liberty, str. 17.



1 3 4 c b macpherson / politička teorija posjedničkog Individualizma

levelerski teorijski pristup, poč inje razumljivim prijedlogom: »Bu

du i da se nitko ne rađ a za samoga sebe, ve je svatko obavezan zakonima prirode (koji sve dosežu) i krš anstva (koji zahva aju nas krš ane) te društvu i vlasti usmjeriti svoje naporeza napredak, zajednič ku sre u i brigu za druge kao i za sebesame.«120)

č in i se da levelerski smisao zajednice ne ide baš uznjihovo poimanje posjednič kih individualnih prava. Pa ipak oninisu vidjeli nesuglasja, željeli su zajednicu poduzetnika u

najširem smislu, ne samo ekonomski ve i duhovno i intelektualno poduzetne ljude. Ako mi danas vidimo da je zajednicasasvim konkurentnih ekonomskih poduzetnika kontradikcija uterminima, to ne znač i da to oč ekujemo i od njih. Jedini put prema punijem životu za što više ljudi, kako su ga oni mogli vidjeti,bio je da se zbace barijere koje su ometale malog poduzetnika,a to i jest pravi nač in, vjerojatno jedini put koji e biti izvedivu slijede a dva stolje a. Leveleri nisu dijelili Winstanleyevu

utopiju da je sloboda u slobodnom pristupu zemlji. Za Winstan-leya je to bio ključ slobode jer je to bio jedini nač rn da se osigura sloboda od eksploatacije č ovjeka po č ovjeku. Jedino prirodno pravo pojedinca koje je Winstanley dozvoljavao bilo jeprirodno pravo č ovjeka na zajednič ki rad i život, vladaju i sepri tome prema prirodnom zakonu društvenog oč uvanja.121’

Leveleri su se tome povremeno približavali u svojim pogledima na konač nu vrijednost zajednič kog života. Njihovi ži

voti politič kih organizatora, to što su stvarali pokret od pojedinaca, što su se oslanjali na uzajamnu pomo i u zatvoru iizvan njega, nesumnjivo je pridonijelo njihovu osje aju zajedništva. No ako se zajednica može imati jedino uz izjednač avanje vlasništva, oni je onda ne žele. Oni su željeli slobodu odeksploatacije za sve poduzetnike, no to nije zahtijevalo zajednicu vlasništva.

Levelersko je mišljenje bilo preduboko usađ eno u pret

postavkama njihove klase da bi im dozvolilo da odstupe daleko od koncepta slobode kao prava da se bude sam i samostalan. Oni nisu mogli prihvatiti ideju slobode kao pratioca društvenog života u nekom negramzljivom društvu. Ta ideja jeu 17. stolje u mogla biti samo utopijska, no nije dovoljno jednostavno re i da su leveleri bili realistič niji od diggera jer suu praksi i jedni i drugi bili jednako neuspješni; trijumfirala jedoktrina punog posjednič kog individualizma.



135 leveierski pokret: pravo glasa i sloboda

Levelere su op enito smatrali radikalnim demokratima,prvima u engleskoj politič koj teoriji. Sada možemo re i da biih trebalo prije smatrati radikalnim liberalima a ne radikalnimdemokratima. Jer oni su slobodu stavljali na prvo mjesto, iuč inili su je funkcijom vlasnič kog odnosa. Levelere treba pamtiti po njihovim tvrdnjama o prirodnom pravu na vlasništvo dobara i zemlje. Možemo ih smatrati prvim politič kim teoretič arima koji su branili prirodno pravo na vlasništvo za koje pojedinac ništa ne duguje društvu, i koje ne posljeduje nijednom

od onih dužnosti koje su se pojavile u ranijoj doktrini skrbništva. Leveleri su nesvjesno utrli put Lockeu i liberalnoj tradiciji jer se njihova cijela doktrina prirodnih prava kao što su vlasništvo i prirodno pravo na njega mogu lako pretvoriti u Lockeovenamjere prema radikalnijim ciljevima.

To je i bila sudbina njihove doktrine u Engleskoj 17.stolje a. Ako su levelerske ideje dale snagu i podršku radika-lima u Americi i kasnijim demokratskim pokretima u Engleskoj,imali su utjecaja i drugdje. Time što su loše definiranom aližestoko branjenom prirodnom vlasnič kom pravu u svom zastupanju narodne stvari pridali središnji znač aj, olakšali suLockeu da, po op oj ocjeni, pobrka jednako pravo na vlasništvo s pravom na neogranič eno vlasništvo, i na taj nač in je oniskoristio demokratske osje aje za liberalnu stvar. Ta se zbrkanije dovela u red dva stolje a.

O120) A M anifesta tion (trovani 1640). u Wolfe, str. 388.

121) Wlnstanley. The Law of Freedom, pogl. I I III (0/e/o. Izdan|e Sallr.6. etr 510. 536).



IV Harrington: država mogućnosti

1. neispitane dvoznačnosti

+ Do prije nekoliko godina Harringtonovo mjesto u povijesti politič ke teorije č inilo se sigurnim. On je otkrio odnosizmeđ u raspodjele vlasništva i politič ke mo i, što su raniji autori samo ovlaš dodirnuli, sistematič no ga formulirao i uspješnoupotrijebio da objasni politič ku promjenu. Pokazao je ne samoto da je taj odnos prevladavao u povijesti, nego i da je to bio

nužan odnos; te da se, ovisno o tome koliko se ta nužnostshva a, svakoj naciji može dati trajno zadovoljavaju i oblikvladavine.

Harrington je sebe više smatrao politič kim znanstvenikom nego filozofom i filozofi su ga uglavnom ostavljali namiru. Reputaciju su mu dali historič ari, a ne ekonomski historič ari. Njegovu zgodnu nišu u modernom hramu slave cementiralo je i lijepo ukrasilo predavanje profesora Tawneya u sklopu

Raleighova kolegija 1941. godine: Harrington je bio »prvi engleski mislilac koji je pronašao uzrok politič ke pobune u prethodnoj društvenoj promjeni«; njegova originalnost »prvenstveno je u njegovoj analizi ustavnih posljedica engleskog ekonomskograzvoja u stolje u i po koje je prethodilo građ anskom ratu.«1’Ali nazivalju i Harringtona svjedokom onoga što e postati vrloproturječ na interpretacija ekonomskih promjena tog perioda,profesor Tawney ga je stavio u neoč ekivano izložen položaji sada se č ini da je Harrington u opasnosti da ostane žrtvabitke za »uspon plemstva«. Vrijedan ali prekratak Hillov esej2'koji Harringtona smješta u dulju historijsku perspektivu, i ko|inaglašava mjesto naroda u njegovoj teoriji, mnogo je ojač aonjegov položaj. Ali treba još nešto uč initi.

Uza svu pažnju posve enu Harringtonu u posljednjihdeset godina, dvije središnje nejasno e ostale su neispitane.Prvo, u teoriji koja je gotovo isključ ivo zasnovana na ravnoteživlasništva izmeđ u nekolicine i ve ine, plemstva i naroda, nejasno je da li, po Harringtonu, niže plemstvo pripada prvima ili drugima.

Sad ih stavlja u jednu a sad u drugu kategoriju. Drugo, i sam središnji pojam ravnoteže, ili narušene ravnoteže, dvosmislen je dooč evidne proturječ nosti. U iskazu o op em principu ravnoteže i

O! ) Harrington's Interpretation ot his Age. »Proc. Brit. Academy«. XXVII. 200.

2) Chris top her Hil l. Puritanism and Revolution (1958). pogl. 10.



138 c b macpherson / politička teorijo posjedničkog individualizma

dokazivanju da je Engleska spremna za republiku, pretežnost

vlasništva kod nekolicine ili kod ve ine (tj. kad jedni ili drugiImaju više od polovice zemlje) određ uje sistem vladavine, a republika je konzistentna samo kad preteže vlasništvo ve ine.AH kad se uspostavi Harringtonova republika (commonwealth),za zakon koji e omogu iti jednom postotku građ ana da steknesvu zemlju kaže se da im priječ i da nadjač aju ljude, i na temeljutog zakona osigurava se vlasnič ka osnovica republike, č ini seda se princip ravnoteže, koji se koristio radi uspostavljanja republike. uspostavljanjem republike i dokida

le dvije dvosmislenosti se ne poništavaju. Ali obje surazumljive ako se uvaže stanovite pretpostavke o prirodi engleskog društva 17. stolje a na koje je Harrington mislio, štose može i dokazati. Kada se te dvosmislenosti preispitaju, Harringtonova teorija e biti manje sistematič na ali možda realistič nija no što se ponekad č inilo. Harrington ne e biti ni nelogič anzagovornik propadaju eg nižeg plemstva, niti historič ar č ije je shva anje engleskog društva, premda novo, bilo ogranič eno

na uč inke nestanka vojnog lena. Tvrdit u da je Harringtonmislio da je niže plemstvo 1656. godine imalo manje od polovicezemlje i da je na temelju te pretpostavke tražio republiku kojoje na č elu biti niže plemstvo; da je dovoljno duboko sagledao

buržoasku prirodu engleskog društva 17. stolje a da bi pretpostavio da je niže plemstvo uvijek prihva alo i podržavalo,i da e to uvijek č initi, onovremeni buržoaski društveni poredakkoji je želio ostatak naroda; i da je ta pretpostavka bitna za č itavu njegovu politič ku misao.

Budu i da je pojam »buržoaski« postao jedan od naj-nepreciznijih pojmova u politič kim i historijskim spisima, trebaga definirati. Termin »buržoasko društvo« označ ava u biti posjednič ko tržišno društvo, kako je definirano u 11. poglavlju.3’To |e društvo u ko|em tržište dominira odnosima međ u ljudima;u kojem se zemlja i radna snaga, kao i pokretno bogatstvo idobra za potrošnju tretiraju kao roba koja se kupuje i prodajei za koju se sklapaju ugovori s izgledima na profit i akumulaciju, i gdje su ljudski odnosi uglavnom određ eni posjedovanjemroba i time koliko se uspješno posjedništvo koristi za vlastitiprofit.



139 harrington: država mogu nosti

2. ravnoteža i niže plemstvo

0 Harringtonov princip ravnoteže č ini se posve ispravnimLokacija politič ke mo i izmeđ u vladavine (»carstva«) jednogč ovjeka, nekolicine il'i ve ine, mora — osim za kratkotrajnih perioda neravnoteže, odgovarati raspodjeli vlasništva (ve inomzemlje) izmeđ u jednoga, nekolicine i mnogih. Prema tome:

»... takav kakav je razmjer ili ravnoteža posjeda ili

vlasništva zemlje, takva je priroda vladavine (osim u gradovimakoji imaju malo ili nimalo zemlje i č iji se prihod ostvaruje trgovinom). Ako je jedan č ovjek jedini posjednik neke teritorije, ilipreteže nad narodom (na primjer, tri č etvrtine) . . . njegova vladavina je apsolutna monarhija. Ako nekolicina ili plemstvo,ili plemstvo sa sve enstvom posjeduju zemlju i pretežu nadnarodom u slič nom razmjeru, to č ini srednjovjekovnu (Gothic)ravnotežu .... a vladavina je miješana monarhija. A ako je č itavnarod posjednik zemlje ili drži zemlju međ u sobom tako podi

jeljenu da nijedan č ovjek ili nekoliko njih iz kruga izabrane ma-njine ili aristokracije ne preteže nad narodom, vladavina (bezupletanja sile) jest republika.«4’

Nužna korespondencija oblika vladavine i raspodjelevlasništva prikazana je kao dedukcija iz oč itih propozicija. Bezobzira na to da li mo da dominiraju nad ostalima imaju jedan,nekolicina ili mnogi, oni e to i uč initi. Budu i da ljudi moraju

jesti, tko god ih može hraniti, dobit e njhovu podršku. Tko

ima najviše zemlje, može hraniti i stoga zapovijedati najve omvojskom. Ljudi ovise o bogatstvima »ne po svom izboru ... vezbog nužde [ovise o] svojim zubima: jer onaj koji ho e kruha,sluga je bogatstva koji e ga hraniti; ako netko tako hrani savnarod, tad je narod pod njegovom vladavinom.«5’ Tako raspodjela vlasništva određ uje raspodjelu politič ke mo i. Te dvijeraspodjele mogu se razdvojiti ili kad neka grupa bez potrebnekolič ine vlasiištva ugrabi politič ku mo , ili kad promjena u ras-

O3) St r. 40. 42—4.

4) Oceana, str. 37; usporedi sa Prerogative of popular Government, str. 227, 270; Art o f La wgiv ing, str. 363; System of Politics, str. 467 (gd|e se da|e raz-m|er od dvi|e trećine). U cl|elom ovom poglavl|u referencl|e 6U prema lzdan|u Oceana ond Other Works iz 1771.

5) Oceana, str. 37.



140 c b mocpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

podjeli vlasništvo nije popra ena odgovaraju om promjenom

politič ke mo i. Međ utim, u oba sluč aja iz postulata slijedi dae ravnoteža (stara ili nova) biti uspostavljena. Harrrngtona jeuglavnom zanimala ta druga vrst promjene. Vidio je samo jedanmogu i ishod: staru vladaju u klasu koja nema dovoljno sredstava da održi vladavinu prije ili kasnije moraju zbaciti oni kojiimaju ve i dio vlasništva.

Stoga, da bismo imali stabilnu vladavinu, ravnotežamo i mora odgovarati ravnoteži vlasništva. Za stabilnu vlada

vinu je nužno da u vlasništvu izrazito preteže ili jedan ili nekolicina, ili množina. Oni moraju imati znatno više od polovice vlasništva. jer ako jedna stranka ima samo pola, a ostali drugu polovinu »vladavina postaje prava klaonica«, gdje svatko želi pokoriti drugoga.®’ I budu i da se ravnoteža vlasništva može mi

jenjati zbog raznih razloga koje ljudska providnost ne može predvidjeti,71 bilo je nužno, da bi se održala stabilnom vladavina bilokojeg tipa, nametnuti neki zakon koji bi spriječ io odluč an pomak

u ravnoteži vlasništva.To je bit poznate teorije o ravnoteži, lako je to nač elo

iskazano posve uop eno (»takav kakav je razmjer ili ravnotež a . . . vlasništva zemlje, takva je priroda vladavine«) Harringtongovori samo o ravnoteži izmeđ u jednog č ovjeka, nekolicine iliplemstva i č itavog naroda. Tu nastaje prva nejasno a. Naime,pojam »nekolicina ili plemstvo« ponekad uključ uje a ponekadne uključ uje niže plemstvo.

lako u navedenom iskazu op eg principa ravnoteže nema definicije »nekolicine ili plemstva«, vjerojatno se mislilo nasitno feudalno plemstvo, jer prevaga vlasništva u njihovim rukama odgovara gotič koj ravnoteži, što je Harringtonov izrazza feudalni poredak.

U historijskoj ocjeni promjena u ravnoteži vlasništva uEngleskoj od Henryja VII do građ anskog rata, potpuno je jasno da je plemstvo ogranič eno na feudalno visoko plemstvo

(perstvo) na poč etku do Stuartova plemstva na kraju, nikad više od dvije do tri stotine ljudi. Do vladavine Henryja VII, prevagau posjedovanju zemlje bila je pomaknuta na stranu plemstva,veliki feudalci »su se dosjetili kako ... da pokrenu i povukusvoje kraljeve prema svojim različ itim inte resima.. .«8’ HenryVII je umanjio mo plemstva svojim statutima o stanovništvu,vazalima i otuđ ivanju zemlje. Prvi je statut, zahtijevaju i održanje gospodarskih ku a, zapravo »amortizirao veliki dio zemlje



141 horrington: država mogu nosti

koju posjeduju i drže slobodnjaci ili srednji staleži«, ljudi »s nešto imanja koji mogu držati radnu snagu i sluge i zaorati plugom«; ti ljudi »su se uvelike oslobodili ovisnosti o svojimgospodarima«, koji su stoga izgubili svoju pješadiju.9Statut ovazalima smanjio im je konjicu. Statut o otuđ ivanju zemlje ohrabrio ih je da prodaju zemlju da bi zadržali svoje položaje, sada radije kao dvorjani nego kao seosko plemstvo. Ostatak pomaka u ravnoteži Harrington opisuje u dvije reč enice: Henry VIII,

»poništavaju i ponor, propadanjem plemstva donio jetako velik plijen za radinost naroda, da je u ravnoteži republikei suviše oč ito pretegla strana naroda, a da to ne bi vidio mudrisavjetnik kraljice Porthenie [Elizabeth], koji je, ravnaju i njenomvladavinom stalnim ljubavnim vragolijama koje su prerasle uljubavnu igru izmeđ u nje i naroda, potpuno zapustio plemstvo.I tako je Donji dom uzdigao glavu, koja je od tada tako uzvišenai grozna, da su oni [plemstvo] na tim skupovima izgledali bli jedo.«10’

Preavaga vlasništva pomakla se do elizabetskog doba od plemstva ka narodu. Jedina klasa koja je proglašena korisnikom lena bili su slobodnjaci, ali upu ivanje na Donji domkao institucionalni uživalac lena jasno govori da je Harringtonu »narod« uključ io i niže plemstvo i slobodnjake.

Ista analiza tog pomaka, s nešto više detalja, dana jeu spisu Način zakonodavstva: rast Londona povezan je s »otklonom od ravnoteže prema narodu«; do vremena Jamesa Iparlamenti su postali »puki narodni savjeti, koji su krenuli prema ponarodnjavanju vladavine kao što se kugla nezaustavljivokotrlja niz brijeg«, a ni novo visoko plemstvo kojega je stvoriou izobilju, a niti staro nisu mu nimalo koristili protiv njih, »u naše vrijeme... zemlja u posjedu naroda preteže nad zemljomkoju drži plemstvo, u najmanju ruku devet desetina.«11’ Ni u jednoj od tih procjena pomaka u ravnoteži Engleske ne sporni-

6) Oceana, str. 38; usporedi System, str. 466.

7) Prerogative, str. 270: A rt o l L. . str. 364.

8) Oceana, str. 64.

8) Iblđ.

10) Ibid.. str. 65.

11) Art of L. . str. 364—6.



1 4 2 c b macpher6on / politička teorija posjedničkog individualizma

nje se niže plemstvo. Ali ne može biti sumnje do je niže plem

stvo ovdje, kao >1u procjeni u Oceani, bilo uključ eno u »narod«,o č emu svjedoč i opis Jamesova parlamenta kao narodnoga, iprocjena posjeda plemstva kao samo jedne destine zemlje.12’

Odmaknemo li se od historijske ocjene pomaka u ravnoteži Engleske, na i emo eksplicitno spominjanje nižeg plemstva. Ali kad god Harrington raspravlja o njima, ili u vezi sasvojim zakonom ravnoteže, ili s primjenom tog zakona u stvaranju sistema vladavine za suvremenu Englesku, on izjednač uje

niže plemstvo s višim, i odvaja ih od naroda.U prvom dijelu uvoda Oceane, gdje raspravlja o vlada

vini op enito i o zakonu ravnoteže, on slijedi Machiavellija koriste i se pojmom »niže plemstvo« (gentry) kao sinonimom zoplemstvo (nobility) — to su oni koji imaju zemlju, dvorce iblaga, zbog č ega su ostali o njima ovisni — a ispravlja Mac-hiavelija kad kaže da plemstvo ugrožava narodnu vladavinu jedino ako preteže njegovo vlasništvo.13’ Malo dalje u uvodu on

tvrdi da su plemstvo(gentry

je još sinonim za plemstvo) i narod jednako tako nužni jedni drugima u državi kao što su oficiri ivojnici u vojsci: Stvaranje, upravljanje i vojno vodstvo državezahtijevaju »duh plemenitoga«; »tamo gdje nema plemstva dasokoli narod, on postoje trom, ne obzire se na svijet i na op iinteres slobode, kao što je i onaj u Rimu bio bez svoga plemstva. . .«14’ Plemstvo i narod su odvojene klase, različ ite poprirodi i funkciji, premda jedna drugoj nužna.

Kada Harrington naposljetku podešava politič ku nadgradnju postoje oj ravnoteži vlasništva u Engleskoj, on opetupotrebljava naziv za niže plemstvo (gentry) kao sinonim zaplemstvo, za razliku od naroda. »Plemstvo« (gentry or nobility) je bitno za državu, jer se politikom ne može ovladati bez znanja, a narod ne može imati slobodnog vremena za uč enje; dodaje da pravnici i duhovnici, jer »nezibježno nalije u na vlastite predrasude« nisu ništa korisniji nego što su »toliki drugiljudi od zanata«. Budu i da »ni narod, ni duhovnici, niti prav

nici ne mogu biti aristokracija jedne nacije, ostaje samo plemstvo, pod kojim u, da bih izbjegao ponavljanje razumijevati iniže plemstvo, kao što to Francuzi č ine riječ ju noblesse.«

Plemstvo koje drži prevagu u vlasništvu nad č itavimnarodom, kao što je feudalno plemstvo, nespojivo je s narodnom vladavinom. Ali plemstvo koje ima manji dio nego narod »ne samo da je sigurno ve je i nužno za prirodnu mješavinu dobro uređ ene republike«; plemstvo je ovdje opet defini-



143 horrington: državo mogu nosti

rano prema Machiavelliju, premda sada malo šire, kao »om koji žive u izobilju od svojih prihoda, a da ne moraju obra-đivati zemlju Hi raditi kakav drugi posao da bi živjeli.«16) Utom se kontekstu kaže da je Engleska sretna zato što imatoč an omjer pravih sastojaka za narodnu vladavinu: preteževlasništvo naroda, a istovremeno postoji izvrsno »više i nižeplemstvo«, dobro pouč eno i verzirano u vojnom vodstvu, kombiniraju i stara bogatstva sa starim vrlinama, idealno pogodnoda sprovede politič ko vodstvo u senatu i državnim službama

Oceane.17’Ukratko, zato što englesko »više ili niže plemstvo« ne

ma prevagu u vlasništvu, može im se sigurno prepustiti vodstvou predloženoj engleskoj republici. Harrington na tome zasnivač itavu svoju tezu uspona republike vođ ene nižim plemstvom uEngleskoj 1656. godine- On inzistira na tome da se jedinokada ima manje zemlje, više ili niže plemstvo može bez opasnosti pripusti u državnu vlast; on jednako tako inzistira da je sada englesko više ili niže plemstvo pouzdano i nužno državi.

Harrington zatim kaže da su 1656. godine više i niženiže plemstvo zajedno držali manje od polovice zemlje,18’ znatnomanje od polovice, jer njihov je položaj u ravnoteži toliko nepo-voljniji da dozvoljava da se na njemu gradi stabilna država, akad god je izmeđ u plemstva i naroda.barem približno, uspostavljena ravnoteža, ne može biti stabilnosti.19’ I budu i da je re-

O

12) ča k I kad ne bism o mog li pretp ost aviti do |e Harrin gto n znao da je niže plemstvo i više plemstvo među n|lma Imalo mnogo više od |edne desetine tla. Imamo dokaza da |e mislio da samo dvl|e stotine III tri stotine na|većlh zeml|opos|ednlka drži oko |edne desetine. Svu zeml|u u Englesko| procl|enlo |e na vrl|ednost od 10

miliona funti godlšn|e. Bilo |e. kaže on, na|vlše 300 l|udl ko|l su Imali više od 2.000 funti godišn|e od zeml|e (Oceana. str. 99— 100). Tako do bi samo oko n|lh tri st otine na vrhu Imalo nekih 600.000 funti g odlš n|e. I |oš v|er ovat nl|e — budući do 2.000 funti nl|e pros|ek nego minimum. Ili oko mlllon godlšn|e. t|. |ednu desetinu zeml|e.

13) Ooeana. str. 39— 40.

14) Ibid.. str. 53.

15) Ibid.. str. 124.16) Ibid.. str. 125.

17) Ib id.. str. 123—5.

10) To ell|edl ledino ako Harrin gto n ovd je korist i neravnotežu u smislu uko|em to zahtl|evo|u n|egovl Iskazi o principu ravnoteže, ne u osobitom smislu u

kojem |e on kasnije koristi. Ta dvosmislenost Ispitano je no str. 162.

19) Oceana, str. 36.



1 4 4 c b macpher9on / politička teorija posjedničkog Individualizma

kao da perovi (najviše plemstvo) nemaju više od 10 posto zem

lje, vjerovao je da je raspodjela zemlje 1656. bila ovakva: perovinemaju više od 10 posto; niže plemstvo ima znatno manje od40 posto; slobodnjaci i građ ani imaju znatno više od 50 posto.

Kako je onda, mogli bismo se pitati, Harrington mogaotako prikazati pomak u engleskoj ravnoteži da ostavlja dojamda se ravnoteža pomakla prema nižem plemstvu? A da jest ostavio takav dojam na neke svoje suvremenike \ kasnije znanstvenike, vidi se u prikazu profesora Trevor-Ropera, kojemu e

mo se zač as vratiti. Nije teško vidjeti razlog dostatan za takavdojam. Glavni dokaz koji je Harrington ponudio za pomak odplemstva prema narodu bio je pomak mo i u zemlji i u parlamentu od plemstva prema nezavisnim građ anima. U Elizabet-hinu vremenu prevaga je bila ve toliko na »narodnoj stranci«da je ona vladala dodvoravaju i se narodu, a zanemaruju iplemstvo, tako da je Donji dom postao dominantan; parlamentiJamesa I bili su »puki narodni savjeti«. Budu i da je tada bilooč ito, kao i danas, da su č lanovi Donjeg doma za Elizabethe i

Jamesa bili prije pripadnici nižeg plemstva nego nekog nižegstaleža, prirodan je zaključ ak da je Harrington mislio da je prevagu u vlasništvu zemlje imalo niže plemstvo. Ali ne može setako zaključ iti. Jer Harrington je vjerovao da se obič ni ljudiprirodno pokoravaju »boljoj vrsti«, ako im ona ne škodi,201 i prirodno izabiru koliko god ljudi mogu iz bolje vrste,21’ u tolikojmjeri da je on mislio da je potrebna posebna ustavna odredbada osigura da e u novoj republici u glavnom predstavnič komtije lu biti i nekoliko ljudi iz niže vrste.22’ Iz opisa elizabetinskihi jakobinskih parlamenata kao narodnih parlamenata jedino sli jedi to da je prevaga u vlasništvu zemlje bila na strani nižegplemstva i naroda.

S tim pojašnjenjima Harringtonova vlastitog pogledana niže plemstvo možemo ukratko razmotriti kako je tretiraosporno pitanje nižeg plemstva. Moramo to uč initi, jer premda jeinterpretacija Harringtona samo marginalna za sporno pitanje,to je pitanje postalo ključ no za interpretaciju Harringtona, i to

na opasno pogrešan nač in. Tawney je, koriste i se Harringto-nom kao svjedokom uspona nižeg plemstva, toč no opisao pomak koji je Harrington vidio kao pomak od visokog plemstvaprema nižem plemstvu i sitnoposjednicima, a ne samo premanižem plemstvu;23’ Harringtonov iskaz bio bi dokaz uspona nižeg plemstva jedino kad bi se razmatrao zajedno s dokazimaostalih promatrač a slabljenja pozicije sitnih posjednika oko 1600.godine, kada su istekli dugi zakupi.24’




Trevor-Roper25) napadaju i Tawneyevu tezu, ostavljaHarringtonu malo vremena izmeđ u osude i izvršenja kazne, žele i ga prvo diskreditirati kao svjedoka, a potom predstavljaju i njegovu teoriju kao doktrinu nižeg plemstva koje slabi i kojese bespomo no bori da povrati svoj položaj, a lako je pokazatida je to pogrešno. Oba argumenta ovise o tome kako su »skrpani« Harrington i razni »harringtonovci« koji su odražavali, podržavali ili koristili njegovu teoriju za vlastite svrhe: kao argumenti o Harringtonovoj teoriji, oni su bez osnove.

Uzmimo prvo Harringtonovu vrijednost kao svjedoka.Reč eno nam je da su konzistentu doktrinu izražavali ili se nanju pozivali Harrington, Neville, Chaloner, Baynes, Ludlow iostali, i da je uključ ivala tvrdnju da se u ravnoteži vlasništvameđ u društvenim klasama u Engleskoj dogodio pomak, dasu »kruna i plemstvo izgubili svoje posjede i da svu zemljuima niže plemstvo«.26' Ta doktrina je tada, na osnovu dvarazloga, diskreditirana kao dokaz o usponu nižeg plemstvaizmeđ u 1540. i 1640. godine. Prvo, ti su komentatori »č estonejasni i sami sebi proturječ e« govore i o periodu kada sepomak dogodio: njegov poč etak se ponekad smješta u razdoblje dvije stotine godina prije, ponekad u vrijeme vladavineJamesa I ili č ak i kasnije. Odatle proizlazi da se ne možere i za komentatore da su opisivali historijski proces izmeđ u1540. i 1640; oni su zapravo »generalizirali proces nejasnogvremenskog perioda, o kojem je jedino svjedoč anstvo bila velika promjena u posljednjem desetlje u« (tj. 1640—50). Drugo,ti komentatori nisu bili nekolicina nezavisnih promatrač a, nego»grupa, gotovo klika, aktivnih republikanskih politič ara koji supreuzeli gledišta od Harringtona i Nevilla, koji su i sami bilinerazduživi savez«; njihovi iskazi ne »predstavljaju saglasnostu zapažanju nego ponavljanje dogme: dogme Oceane«.27’

o

20) Ibid.. str. 133.

21) Art o l L. . str. 419.

22)Valerius, str. 449— 50. Vid i dalje , str. 157.

23) Harrington's Interpretation ol His Age. str. 212.

24) Ibid.. str. 216: I The Rise of the Gentry. »Econ. Hist. Rev.« XI (1941). 5.

25) The Gentry. 1540— 1640. »Econ. Hi st. Rev. Supplement«, br. 1 (1953).

26) The Gentry, str. 45.

27) Ibid.. str. 45— 46.



1 4 6 C. b. macpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

Možemo se pitati kako je ta klika, ako je ponavljala do

gmu, mogla biti tako neodređ ena i proturječ na u vezi vremenau kojem se navodni pomak zbio. kad je Harrington tu bio posve jasan. Pomak je poč eo oko 1489. godine, donošenjem zakona Henryja VII, ubrzan je 1536. godine raspadanjem samostana a do Elizabethine vladavine se ravnoteža vidljivo izmijenila.Nije to bilo nedavno, nego u doba njihovih pra-pradjedova, kad je niže plemstvo nosilo plave ogrtač e višeg plemstva.29' Upu ivanje na plemstvo i sve enstvo, koji su držali prevagu »u posljednjoj monarhiji« odnosi se na vrijeme baronskih ratova.39'Istina, kad Harrington želi pokazati da se promjena u ravnotežimože dogoditi tako naglo, on kaže da se prevaga pomakla odmonarhijske do narodne »izmeđ u vladavine Henryja VII i kraljiceElizabethe, što je bilo manje od pedeset godina«,311 a kada želi dokazati da to nije bilo naglo, onda kaže da se vlast mijenjalaod aristokratske do narodne u toku stotinu i č etrdeset godina.321Ali tu nema ozbiljne nedosljednosti: pomak u ra/noteži poč injeotprilike poč etkom šesnaestog stolje a, vrhunac je oko sredine

stolje a a .potom slabe i traje još jedno stolje e. Sam Harrington je, dakle, dovoljno jasno datirao. I ne smije mu se predbacivatida je generalizirao za taj vremenski raspon proces o kojem je jedino svjedoč anstvo bila velika promjena od 1640. do 1650; onse najviše oslanja na Baconovu Historiju, objavljenu 1622. godine.

Harrington se u svakom sluč aju mora odvojiti od teklike, što god njegovi uč enici i oni koji su se okoristili njimes vremena na vrijeme govore, Harrington nije rekao da »nižeplemstvo ima svu zemlju«. Pomak koji je otkrio nije išao odkralja i plemstva prema nižem plemstvu, nego od kralja i plemstva prema narodu, a u njegovoj upotrebi pojam »narod« uvi jek uključ uje sitnoposjednike i ponekad isključ uje niže plemstvo.

Poistove ivanje Harringtonove doktrine s mislima nekih od njegovih sljedbenika na nesre u još više navodi Trevor--Ropera da Harringtonovu doktrinu proglasi neistinitom. On tvr

di da ta doktrina promišljeno zastupa samo ono što je potrebno »pukom građ anstvu« i da je tako postala njihova krilatica »unjihovoj posljednjoj bitki protiv dvora, č injenica da su izgubilidoikaz je neispravnosti te doktrine.«331 Ali Harringtonova doktrina nije bila da je vlasništvo pomaknuto u ruke plemenitaša ida bi stoga trebalo da im pripadne i mo - On je doistasmatrao da se vlasništvo pomaknulo od plemstva prema nižemplemstvu i narodu i da bi se tako i mo trebala pomaknuti.




Ali č ak ako i izostavimo narod, niže plemstvo kojem biHarrington dao mo uključ ivalo je »krupnije niže plemstvo« i»niže plemstvo u usponu« kao i plemenitaše, ili sitnije ili nižeplemstvo u opadanju. Krupnije ili uzdižu e niže plemstvo s prihodima do 2000 ili 3000 funti godišnje34’ ne bi bilo ogranič eno Har-ringtonovim agrarnim limitom zemlje s godišnjim prihodom od2000 funti u Engleskoj (4500 funti na Britanskom otoč ju i moždadva puta toliko u kolonijama) plus neogranič eni iznosi od trgovine i nešto od državne službe;35’ niže plemstvo u usponu pre

poznaje se i u Harringtonovu odobravanju utjerivanja renti.36’ Da je Harrington postulirao prevagu vlasništva kod obič nog nižegplemstva, to što nisu uspjeli preuzeti mo dokazivalo bi ili da jenjegov (faktič ni) postulat netoč an ili da je njegova teorija neispravna. Trevor-Roper bi htio da su i Harringtonove č injenice netoč ne i da je njegova teorija neispravna. Ali budu i da to nisuHarringtonove č injenice, nijedan od tih zaključ aka niije valjan.

Ostaje pitanje zašto je Harrington tako dvosmisleno

niže plemstvo ubrajao č as u plemstvo, č as u narod. Zašto se koristio dvjema različ itim definicijama »manjine ili plemstva«, odkojih jedna isključ uje a druga uključ uje niže plemstvo, i da li je bio nedosljedan kad je to č inio? Sjetit emo se da se »užom«definicijom koristio kad je opisivao promjenu od gotič kog dosuvremenog omjera u ravnoteži a širu definiciju kad je razglabao o položaju 1656. godine. Razlika u upotrebi jest razumljiva,a dvije upotrebe dosljedne, s gledišta različ itosti izmeđ u feudalnog i post-feudalnog zemljišnog lena. Kada je zemlja bilavojno leno. ravnoteža u vlasti ovisila je samo o plemstvu u užemsmislu, kojemu je pravo na zemlju davalo vojnu mo ; niže plemstvo, koje je to postalo zaslugama, i neplemi i kofi su se držali

o28) Oceana, st r. 64— 65; A rt o t L.. str. 364— 6.

29) Prerogative, str. 281.

30) Ibid.. str. 246.

31) Art o l L.. str. 408.

32) Pian Piano, str. 528.

33) The Gentry, st r. 49— 50.

34) The Gentry, str. 52.

35) Oceana, str. 100; Prerogative, str. 280. citirano na str. 153.

36) Oceana, str. 165; vidi na str. 152—3.



148 c b m acpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

uz njih bili su im potč injeni. Ali s nestankom feudalnog lena,

pravo plemstvo nije imalo više vojne koristi od svoje zemlje,po svakom jutru zemlje, nego bilo koji drugi zemljoposjednik.Plemstvo i niže plemstvo, a č ak i slobodni posjednici zemljeispod ranga nižeg plemstva, bili su s obzirom na vojni potenci

jal koji je donosilo vlasništvo nad zemljom ujednač eni — svako jutro zemlje bilo je jednako vrijedno za održanje vojske. Tompromjenom, koja se odvijala istovremeno kada su niže plemstvoi sitnoposjednič ki stalež stjecali mnogo zemlje, staro je plemstvo bilo tako presudno reducirano da je postalo beznač ajnaskupina u omijeravanju ravnoteže vlasništva i mo i. Ali plemstvo je još imalo odlike vodstva, koje su bile potrebne. Ali, imalo ih je i niže plemstvo. Iz toga slijedi da se više i niže plemstvo,kao slobodni rentijeri koji su mogli biti politič ko vodstvo, mogutre tirati kao u biti ista klasa. Odskora znač ajna razdiobna linijaza Harringtona bila je ona izmeđ u »višeg i nižeg plemstva« i slobodnih zemljoposjednika koji su, žive i od svoje zemlje, svo jim nač inom života bili nesposobni za politič ko vodstvo i time su

bili svrstani u istu klasu s narodom koji je živio od rada svojihruku.

Nije Harrington pomakao niže plemstvo od »naroda« u»više plemstvo«; oni su se sami pomakli postizanjem nezavisnosti od feudalnog statusa i stjecanjem dovoljno vlastite zemlje. Barem u tom smislu, plemstvo je zaista ojač alo i Harringto-nova dvostruka upotreba tog naziva odražava taj rast. To neznač i da je Harrington na bilo koji nač in branio tu dvostruku

upotrebu. Ništa on nije branio. Nema naznaka da je bio svjestan da bi nešto trebalo obraniti. On je uistinu mogao pretpostaviti da č itaoci iz redova nižeg plemstva, za koje je pisao,ne e pogrešno shvatiti njegovu ocjenu č injenica, naime, da seza ciljeve vlasti niže plemstvo u posljednjih stolje e i po pomaklo za jednu klasu gore. Uostalom, nič eg č udnog nema u tomešto Harrington u glavnoj analizi nikad nije o nižem plemstvugovorio kao o zasebnoj klasi, nego ga je uvijek uključ ivao udrugu klasu. Niže plemstvo doista nikad nije bilo klasa sposob

na da vlada sama. Moglo je dijeliti vlast s plemstvom i dvorom,ili sa sitnoposjednicima, ali to je bilo sve. Harringtonov dvostruki tretman nižeg plemstva to uvažava i on predlaže državu ukojoj bi niže plemstvo i sitnopošjednici dijelili vlast.

U jednoj od rijetkih prilika kad Harrington spominje niže plemstvo kao zasebnu klasu, inzistira na tome da oni jošnisu sposobni da samostalno vladaju. U pamfletu iz srpnja 1659.




tvrdi da je Donji dom, u kojem su »kao što je do sada bilo uobič ajeno u Engleskoj, ve inom neplemi i«, stajao izmeđ u interesa kralja i interesa naroda »dok su bili pod plemstvom; alibudu i da su prirodnim propadanjem tog reda došli na viši položaj, nisu htjeli trpjeti nikakvo koč enje [od kralja].« Niže plemstvo se uspelo da popuni ispražnjeni prostor u vlasti nastao propadanjem plemstva. Ali Harrington upozorava da e imenovaniDonji dom iz 1659. godine, u kojem je niže plemstvo, ako se nereformira tako da i narodu da da sudjeluje u vlasti, »morati uve

sti monarhiju, zbog kontrole od strane naroda, od koje zaziru «-'7Takav pokušaj, tvrdi on, vodi samo u neprekidnu nestabilnost; jedino bi zajednič ka vladavina nižeg plemstva i naroda moglabiti uspješna.

3. buržoasko društvo

0 Vidjeli smo da je Hamngtonova nejasna upotreba pojma »nekolicina«, ili dvoznač no svrstavanje nižeg plemstva, razumljivo u njegovim vlastitim referencijalnim okvirima. Nižeplemstvo je s narodom dijelilo zajednič ku patč injenost višempemstvu; sada kad su svi zemljoposjednici bili ujednač eni, nižeplemstvo je imalo više zajednič koga s višim plemstvom nego snarodom. Ali ostaviti analizu na tome, znač ilo bi ostaviti pogrešan utisak o Harringtonovu pogledu na vlastito društvo. Ako njegovo stanovište o nižem plemstvu sedamnaestog stolje a i jest

aristokratsko, stanovište o aristrokraciji sedamnaestog stolje a je, u iznenađ uju oj mjeri, buržoasko. Prije nego što razmotrimodrugu središnju nejasno u u njegovoj teoriji, ispitat emo dokoje je mjere svoju Englesku vidio kao buržoasko društvo.

Ortodoksno post-tawneyevsko gledište pripisivalo jeHarringtonu uvid u prirodu promjene od feudalnih do buržoaskihproizvodnih odnosa. Pocock se s tim gledištem nikako ne slaže.Harrington. piše on.

»nema nikakve predodžbe o tome da postoji kompleksna mreža ekonomskih odnosa međ u ljudima koja se može, sama za sebe, prouč avati i koja determinira raspodjelu mo i me

37) a Discourse Shewing That the Spirit ol Parliaments . . . Is not to be tru-

sted. str. 575.




đ u njima. U usporedbi s najboljim tudorskim piscima o socijal

noj reformi, realnosti agrarne politič ke ekonomije nisu mu toliko nepoznate koliiko nezanimljive; njemu nije palo na pamet da se razmjena dobara i usluga na agrarnoj bazi možeili prouč avati da bi odredili njene vlastite zakone, ili se trebaprouč avati u njenu odnosu prema politič koj m o i. . . Njegov jedini komentar o ekonomskim odnosima međ u ljudima — i jedina osnova svega što ima re i o vlasništvu kao bazi mo i — jest to da je »vojska zvijer koja ima ogroman trbuh i koja semora hraniti«; onaj tko ima zemlju, može hraniti vojnike.«38’

Žestina ovog napada je dobrodošla. Bio je potreban neki korektiv suviše pojednostavljenom gledanju na Harringtona.Bilo bi nepravilno zaključ iti da je Harrington, zato što je vidiofundamentalnu politič ku ulogu promjena u distribuciji vlasništvau vremenu izmeđ u Henryja VII i građ anskog rata, isto tako vidio prirodu promjene u ekonomskim odnosima međ u ljudima iklasama što se zbila u isto vrijeme. Vidjeti politič ki uč inak nestajanja sistema ovisnih lena — što Pocock smatra Harringto-novim nastojanjem ka svojoj originalnosti kao politič kog mislioca, koja e mu donijeti veliki ugled — ne znač i ujedno shvatitisistem tržišnih odnosa koji ga zamjenjuje.

Ipak Pockocov korektiv ide predaleko. Postoje dokazida je Harrington bio svjestan širenja tržišnih odnosa, č ak i ukorištenju zemlje; »onaj tko ima zemlju, može hraniti vojnike«nije bio jedini Harringtonov komentar o ekonomskim odnosimameđ u ljudima. I možda još znač ajnije. Harringtonova glavna od

brana vlastitih politič kih stavova poč iva na pretpostavci da jeniže plemstvo dovoljno buržoasko da upravlja poduzetnič kimdruštvom tako da to bude poduzetnicima prihvatljivo.

Uzmimo prvi dokaz Harringtonove svjesnosti postojanja i prihva anja tržišnih motivacija i odnosa. To je njegova odbrana lihvarstva koja se bazira na postulatima da privatne akumulacije moraju biti dostupne trgovinskom poduzetništvu i danitko ne e riskirati svoj novac osim kad se nada dobitku. U

tako velikoj zemlji kao što je Engleska, gdje novac nikad nemože prevagnuti nad zemljom, lihvarstvo je »tako daleko odtoga da bude destruktivno da je potrebno«, od koristi je državii »donosi golemi dobitak op instvu«, zato jer donosi novac utrgovinski promet.39’ štoviše, akumulacija je č asna i vri jedna poštovanja. Imanja se stječ u radinoš u, a ne »pohlepomi ambicijom.«40’ »Radinost najviše akumulira od svih stvari, aakumulacija svih stvari mrzi izjednač avanje: zato je prihod od




ljudi, prihod od radišnosti... ne može se na i [na svijetu ljudi]za koje bi se reklo da su pristaše ujednač avanja (levellers).«*1' želja za akumuliranjem i mogu nost poštene akumulacije nisu,naravno, prikazani kao nešto novo u sedamnaestom stolje u,ali treba samo usporediti moralnu poziciju koju ti iskazi otkriva ju sa stanovištima tradicionalista sedamnaestog stolje a pada se vidi u kojoj je mjeri Harrington prihvatio buržoaske vri jednosti.

Njegove određ ene opaske o socijalnoj ekonomiji Engleske priznaju njen fluidni karakter. Klasna pokretljivost prema gore koja se bazira na trgovinskim ili proizvodnim profitima jest op e poznata stvar: postoje »bezbrojni obrti od kojihljudi žive, ne samo bolje od onih koji su na velikim komadimazemlje, ve oni postaju i kupci ve ih posjeda«; »prihod od industrije u naciji, barem u ovoj, jest tri ili č etiri puta ve i nego prihod od č iste rente.«42' Isti postulat mobilnosti javlja se u odbraniagrarnog zakona kojega je jedna od zasluga to da prema njemubogati ne mogu »isključ iti marljivost ili zaslužnost [naroda] iz

postizanja primjerenih imanja, mo i ili č asti«; č emu on dodaje,kao prirodno i razumljivo, da e ljudi predmnijevati da e u republici bogatstva »i i prema razlici u ljudskoj marljivosti.«43’

Takvim indikacijama da je Harrington priznao prevlastburžoaskih mjerila »u narodu«, možemo dodati da je imao nekupredodžbu o elementima tržišne ekonomije, i da nije bio protivnik njenih socijalnih implikacija. Njega nisu preplašili izgledida e se znatno pove ati trgovač ki gradovi: to ne e poremetiti

nego ojač ati ekonomiju, zato jer su urbano i ruralno komplementarni dijelovi jednog te istog tržišnog društva. Porast gradova vodi porastu sela i obrnuto; u oba sluč aja, prirodni zakonponude i potražnje za robom i radnom snagom donosi sekundarni rast. Tamo gdje prvo raste grad,

8®) J. G. A. Pocock, The Anscient Constitution and the Feudal Low (1957).str. 128—8.

39> Prerogative, str. 228.

*0) Ibid.. str. 278: usporedi s Lockeovim tretlran|em lakomosti. dol|e. pogl. V.

str. 205— 6 i s Hobbesovlm tretm anom , pogl. II. st r. 32.

41) System of Politics, str. 471.


48) Prerogative, str. 242—3.




»što je više ljudi u gradu, to je potrebno više hrane sa

sela. pa e biti više žita, više stoke i bolja tržišta zbog kojih e,stvaranjem više radne snage, poljodjelca i bogatijih farmera,zemlja biti tako daleko od toga da bude zemlja malih seljak a . . . da e po ljod jelac. . . č iji je rad neometan stoga što imasigurno tržište, imati sve više djece, slugu, žita, stoke... Uzemlji koja tako postaje sve nastanjenija, u kojoj je više stoke —i stoga više gnoja za zemlju — mora se proporcionalno pove avati plodnost.«

Isto tako, nastanjeni seoski predio vodi ka nastanjenomgradu,»jer kada ima tako mnogo ljudi da ne mogu živjeti od ra

da na zemlji, taj suvišak mora potražiti neki drugi nač in života, a to je ili vojska, kakve su bile vojske Gota i Vandala, ili sebaviti trgovinom i manufakturom, za č ije je ciljeve nužno da udruže svoj razum i sredstva, što stvara napuč ene gradove.«44'

Ako to i ne pokazuje veliko poznavanje politič ke ekonomije, svakako naznač uje određ eno shva anje osnova tržišne

ekonomije: a to pokazuju i njegove primjedbe o relativnim prednostima engleskog i holandskog zanatstva.45'

Harrington je, dakle, imao nekog pojma o tržišnim relacijama koje su prevladavale »u narodu«. Ipak, po svemu štosmo do sada vidjeli, č ini se da je mislio da ti odnosi ne zahva aju plemstvo i niže plemstvo. On obič no naglašava kontrastizmeđ u dva nač ina života i dva izvora prihoda. Prihodi dobiveniod zanata, manufakture i poljodjeljstva proizlaze iz napora raz

borito primijenjenih na proizvodnju robe za tržište, č emu je poticaj bila želja za akumulacijom. Prihodi dobiveni od vlasništvazemlje jednostavno pritječ u: »oč ita je stvar da rente i profitineč ije zemlje u lenu ili vlasništvu dolaze prirodno i lagano, za jednič kim pristankom ili uč eš em, tj. pomo u zakona baziranom na javnom interesu i stoga dobrovoljno utemeljenom odsvega naroda.«46' Nije potreban nikakav napor; rentijeri se č ine izdvojenima iz tržišnog društva koje ih okružuje. Ali Harrington je znao da njihov prihod nije došao iz tradicionalnog odno

sa izmeđ u zemljoposjednika i zakupnika koji su daleko od tržišnih odnosa. Znao je da je kapitalistič ki odnos prodro i dozemlje, u obliku iznuđ ivanja rente, i on je to u principu prihvatio, ne odobravaju i samo njenu pretjeranost: »iznuđ ivanje rente je opaka stvar u bogatijih, okrutno prema siromašnijima,pravi znak ropstva, i uništava vašu republiku u njenu najljepšem cvatu. S druge strane, ako bi se tome dalo suviše olakšica, to bi prouzroč ilo lijenost i tako uništilo radinost, glavni nerv




republike.«47’ On priznaje da nije dovoljno struč an da kaže dokoje se mjere treba dozvoliti to iznuđ ivanje renti, ali jasan je uprincipu: rente moraju biti dovoljno visoke da se maloposjed-nici zakupnici ne razlijene, ali ne toliko visoke da ih unište, jeroni su glavna snaga republike i »najmanje nemirna i ambiciozna« klasa. Tamo gdje su branitelji tradicionalnog društva moglividjeti samo zle i razaraju e uč inke iznuđ ivanja rente, Harrington je vidio njenu nužnost u tome što je poticaj za marljivuproizvodnju. Ekonomska funkcijo zemljoposjednika jest da po

jač a radišnost zakupnika; time on održava, a ne uništava op udobrobit zemljodjelaca-

I Harringtonov odnos prema prednostima vojnog podvrgavanja »provincija« jednako nam daje uvid u njegovo stanovište o položaju zemljoposjednika u kapitalistič kom društvu. Jednom op om teorijom prisvajanja, on pokriva i rad poduzetnikai rad naoružanog plemstva i nižeg plemstva koje osvaja zemlje i narode radi svog privatnog dobitka. U Harringtonovu opravdanju vlasništva radom, nema razlike u tome da li je rad

koji donosi pravo na vlasništvo vojne ili miroljubive prirode. »To davanje zemlje č ovjeku«, piše on, citiraju i Psalme iKnjigu postanka »jest zapravo neka vrst prodavanja zemlje zarad... Iz različ itih vrsta i postignu a toga rada, oružjem ili unekoj drugoj aktivnosti duha ili tijela, proizlazi prirodna pravič nost posjeda ili vlasništva .. .«48’ Oceana treba da bude

»država koja e napredovati, a oružje je sredstvo države da postigne napredak. Oružje nose plemi i i gospoda, a

ne trgovci. Plemstvo tako u rukama ima oružje kojim se stječ unove pokrajine, nove pokrajine daju nove posjede; i stoga, kaošto e trgovci dobiti svoj dio u svili i platnu, vojnik e svoj udiodobiti u zemlji... I ako republika stekne pet novih provincija(a takva republika e imati dovoljno provincija), sigurno je dae (osim poč asti, magistrata i dodatnih prihoda) plemstvo

Oceane imati više od 14000 funti prihoda od zemlje godišnje,a to je više nego što je ikada bilo ili može biti u državi s č etiriprovincije.. .«49’

O44) Ibid.. str. 270.

45) Oceana. str. 165.

4®) Prerogative, str. 231.


4®) A rt Ol L.. str. 363.

4B) Prerogative, str. 280.



1 5 4 c b macpher8on / političko teorijo posjedničkog individualizma

To što plemstvo i gospoda koji su ve imali najve a

imanja u Engleskoj (i u Irskoj i škotskoj),50’ stječ u takva velikaimanja ne bi ugrozilo ravnotežu vlasništva i mo i u zemlji, jer jetrebalo da potč injen narod bude stvaralac prihoda za osvajač e,a ne potencijalni vojni sluga.

Zanimanje za plemstvo i niže plemstvo jest rat, a to jeposao kojim si daju pravo na svoj dio božjeg dara u zemlji. Razlika izmeđ u plemstva i nižeg plemstva I naroda, koja je takoznač ajna za Harringtona kad razmišlja o njihovim politič kim

kvalitetama, svodi se na siljede e: oni se bave različ itim zanimanjima, a jedna i druga su akumulativna i obje vrste pove avaju stvarni kapital nacije. To ne znač i da je Harrington nasvoj nač in asimilirao više i niže plemstvo u buržoaski poredak,ali to u najmanju ruku znač i da je kontrast, koji on tako č estoistič e, izmeđ u njih i ovih koji trguju ili rade potpuno dosljedannjegovu gledanju na njih kao na komponente burioaskog društva.

Možemo i i i dalje. Politika kolonijalnog potč injavanjanije specifič na samo za buržoasko ili kapitalistič ko društvo: to je bila normalna metoda stvaranja carstava u ne-buržoaskimdržavama antič kog svijeta. Ali kolonijalna potč injenost, kojom jevišak proizvoda ljudskog rada mogao pritjecati u ovom ili onomobliku (kao renta, ili kao profit od trgovine dobrima koje su proizveli) u ruke novih vlasnika, bila je u 16. i 17. stolje u jedno odsredstava kojima su se akumulirala bogatstva potrebna da se

zač ne moderni kapitalizam. I premda ne možemo biti sigurnikoliko je to Harringtonu bilo jasno, njegov stav o Irskoj upu uje na to. Slagao se s njenim potč injavanjem, žalio je štonije davala niti blizu toliko prihoda koliko bi mogla i volio bi dase ponovno nastani radišnijima i poduzetnijima ljudima, Židovima za koje je smatrao da su sposobni da poboljšaju irsku poljoprivredu i pove aju njenu trgovinu do nivoa koji daje 4 milionafunti godišnje »suhe rente«, tj. neto višak proizvoda povrh radnič kih pla a i profita preduze a. On je skromno predložio da od

tog viška, samo dva miliona godišnje (plus carine dovoljne zadržanje vojske u Irskoj) treba platit i kao danak Engleskoj.51’ Tashema |e bila neobič na po tome što je uključ ivala prijenos osvojenih zemalja jednom drugom narodu u zamjenu za godišnjidanak. Harringtonu se to, premda je neobič no, č inilo nužnimzbog osobite tromosti irske klime koja ne samo da je nepopravljivo razlijenila Irce nego je i slič no omekšala Engleze koji suse tamo nastanili. Bile su potrebne naroč ite mjere da se nov



155 harrlngton: država mogu nosti

č ani prihodi Engleskoj dovedu na razumni nivo. Ali je jasno iznavedenih opaski o novim imanjima koje e se ste i novim provincijama, da je u zemljama koje tek treba osvojiti Harringtonpredvidio prisvajanje viška putem tada uobič ajenih kanala, uglavnom u obliku renti koje se pla aju privatnim engleskim zemljoposjednicima.

Možemo dakle re i da premda Harrington sigurno ni je imao marksistič ku teoriju »prvobitne akumulacije« on je do

voljno jasno vidio da je funkcija kolonijalnih naroda bila u tome da proizvodu višak koji e pritjecati u Englesku kao bogatstvo kojim se može raspolagati. Njegovi modeli »republike dobitka« zaista su došli iz antič kog svijeta. Ali, ako mu glava i jest bila napunjena »antič kom mudroš u«, noge su mu bile natlu sedamnaestog stolje a. On je vidio da plemstvo i niže plemstvo daju ekonomski i politič ki doprinos Engleskoj sedamnaestog stolje a. Pove avaju i vlastito bogatstvo, oni vrlo znač ajno pove avaju bogatstvo nacije, jer se njihovi novi prihodi mo

gu ili iskoristiti da poboljšaju njihova imanja, ili se mogu posuđ ivati uz kamate — u svakom sluč aju na korist države. Takose više i niže plemstvo korisno i glatko uklapalo u društvo u ko jem su prevladavali slobodni radišni preduzetnici-zemljodjelci.obrtnici i trgovci — koji su sada imali prevagu u ravnoteži.

Prije nego što napustimo Hamngtonovu sliku vlastitog društva, trebalo bi zamijetiti da je jednu klasu sasvimizdvojio iz slike. Nadnič arima ili »slugama« ne samo da se od

riče građ anstvo (na temelju toga što nemaju pravo glasa istoga su nesposobni da sudjeluju u vladanju državom)52’; višese tretiraju kao narod izvan države, nego kao klasa unutar nje.Na njih se uop e ne treba rač unati pri konstruiranju ravnotežeklasa unutar države: »Uzroci nemira u državi su ili vanjski iliunutarnji. Vanjski su od neprijatelja, od podanika ili od slugu.«53’

OPo Harrlngtonovom agrarnom zakonu čov|ek |e mogao Imati do 2.000

funti prihoda od zeml|e u Engleskol I Isto toliko u lrsko|. I 500 funti u škotskol {Oceana, str. 100).

51) Oceana, str. 33— 34.

52l Ibid.. str. 77; A rt o f L . str. 409.

53) Oceana, str. 130; usporedi s Lockeovlm tretlr an|em radni čke klase kao

nepunopravnlh članova građanskog društva. dol|e. pogl. V, str. 216.



1 5 6 C. b . m o c ph e rs o n / politička teorija posjedničkog individualizma

4. republika jednakost i i agrarna jednakost

0 Harrington je predlagao da na tom društvu podignerepubliku koja e zauvijek trajati. On je naziva republikom jednakosti a njena trajnost ovisi najviše o agrarnom zakonu kojinaziva agrarnim zakonom jednakosti. Ali kada preispitamo te pri jedloge, nalazimo da struktura inkorporira dva zakonodavna tijela, od kojih svako ima pravo veta, a koji su sač injeni od raznihdruštvenih klasa, iaiko su ta dva tijela izabrali svi građ ani; date dvije klase jesu, ili mogu biti, vrlo 'nejednake u svom ukupnombogatstvu u obliku zemlje; i da prevagu u ravnoteži nema nužnoona klasa koja je brojč ano daleko najve a i koja stoga možekontrolirati izbor oba zakonodavna tijela. Njegovi pokušaji daobjasni zašto e usprkos toga sistem biti vječ an — teško da bipokušao objasniti zbog č ega bi funkcionirao iz mjeseca u mjesec ili iz godine u godinu — vrlo su konfuzni. Trebat e malou i u tu konfuziju da bismo ustanovili kako je Harrington mogao

misliti da je tako jasan. Njegov je argument u biti to da se republika ne može srušiti sve dok se drži agrarni zakon, a da ese agrarni zakon održati zato što ni jedna klasa koja je dovoljno jaka da ga izmijeni ne bi imala interesa da to uč ini. Vidjet emo da se ni jedna od tih propozicija ne može održati bez pretpostavke da je i niže plemstvo i narod buržoasko; da u toku rasprave dolazi vrlo blizu toga da iskaže tu pretpostavku, ali neiskazuje je jasno ili se č ini da smatra da to nije potrebno; i dase stoga upleo u neku upadljivu kontradikciju. Prvo emo ukrat

ko pregledati predloženu državotvornu strukturu, a zatim mnogo složeniji problem agrarne strukture.

Bitni dijelovi konstitucionalne strukture su slijede i: (1)Senat s 300 č lanova i Predstavnič ki dom s 1050 č lanova, a obasu popunjena indirektnim godišnjim izborima tajnim glasanjem(jedna tre ina č lanova se bira svake godine za trogodišnji termin,a nitko se ne može birati dva puta uzastopce), a birač i Senata1 Predstavnič kog doma su muškarci iznad trideset godina koji

nisu sluge ili rasipnici; kandidatura za Senat i za tri sedminemjesta u Predstavnič kom domu mora imati znač ajne posjednič kekvalifikacije; (2) strogo razdvajanje mo i izmeđ u dva zakonodavna tijela, Senat koji raspravlja i predlaže zakonodavstvo,Predstavnič ki dom koji prihva a ili odbacuje te prijedloge bezdebate; (3) biranje civilnih, vojnih i sudskih službenika, koji sene mogu uzastopce birati. Tako konstituiran sistem (agrarnimzakonom koji e uč vrstiti imovinsku bazu) bio bi imun na unu-



1 5 7 harrington: država mogu nosti

tarnje raspadanje. On je zadovoljio test »usavršavanja vlasti«,naime, »da nijedan č ovjek ili ljudi u vlasti ili pod njom ne moguimati interesa; ili ako imaju interesa, ne mogu imati mo da jeuznemire pobunom«.54'

Kako su se u ovu shemu uklapali više i niže plemstvoi narod? Više i niže plemstvo bit e u Senatu, č initi tri sedminePredstavnič kog doma i zauzimati važnije položaje. Oni ne e popuniti ta mjesta zbog svog prava, nego e ih izabrati č itav narod.. Imovinska kvalifikacija za ta mjesta (100 funti godišnje uzemlji, dobrima ili novcu) tu pripušta bogatije zemljoradnike igrađ ane, i niže plemstvo. Harrington se oslanjao na popunjavanje tih mjesta nižim plemstvom ne na osnovu imovinske kvalifikacije nego uobič ajene pokornosti naroda. Doista, svrha imovinske kvalifikacije (koja je bila neobič na po tome što je funkcionirala u oba pravca) bila je da osigura da e ve inu mjesta uPredstavnič kom domu popuniti ljudi s prihodima manjima odstotinu funti godišnje.55' Tim je ljudima »skromnije vrste«, a što je bila ve ina naroda, pripalo č etiri sedmine mjesta u Predstavnič kom domu i manje važnim službama.

Tako smo pažljivom pripremom dobili dva zakonodavnatijela koja č ine pretežno dvije različ ite klase. Argument kojimse opravdava razdvajanje mo i međ u njima implicira da tedvije klase imaju u izvjesnoj mjeri različ ite interese: upravo kaodvije djevojč ice koje treba da podijele kolač , a svaka želi ve idio. jednako e pro i ako jedna dijeli a druga bira; tako i Senat i narod, od kojih svaki želi više: jednako e pro i ako jedan

predlaže zakonske mjere a drugi bira. Nije sam po sebi oč itoda e sistem koji zahtijeva zajednič ko djelovanje takva dva ti jela djelovati harmonič no. Istina je da oba tijela bira jedno građ ansko tijelo, ali nema stranaka .agitacije,58' pomo u koje bi pre-vagnule želje naroda; a imovinska kvalifikacija potrebna za Senat onemogu ava srednjim i nižim slojevima naroda da postave svoje ljude u Senat. Ni uobič ajena pokornost naroda ne može se držati dovoljnim uvjetom harmonič nog funkcioniranja sistema. Pokornost na koju Harrington misli jest prije posljedica

nego uzrok harmonije interesa: ljudi su pokorni samo kad se neosje aju povrijeđ enima i on sve vrijeme pretpostavlja da narod

O*4) Oceana, str. 49; usporedi Prerogative, str. 247; Art o l L.. str. 433.

55l Valerius, str. 449— 50; usporedi Oceana, str. 133; Art of L.. str. 419.

Oceana, str. 144.




poznaje vlastite interese.57’ On jednostavno pretpostavlja da

su, kad Senat nije ogranič en nasljednim poretkom, nego gabira narod, interesi Senata i naroda isti.58’

U stvari, Harrington ne nudi dokaze da e sistem funkcionirati. Vjerojatno je mislio da je to uč inio ve dokazivanjem važnije propozicije, tj. da se sistem nikada ne možezbaciti pobunom. Svi ti dokazi svode se na dokaz o mogu nosti agrarnog zakona da spriječ i bilo koju klasu koja ima interese i mo da skrši republiku.

Upravo ovdje Harringtonovo razlaganje postaje gotovoneobjašnjivo konfuzno. Jer agrarni zakon, po Harringtonovojvlastitoj procjeni, ne e spriječ iti veliku nejednakost svojine. Agrarni limit od 2000 funti godišnje u zemlji bi, kako je on rač unao,dozvolio da sva zemlja u Engleskoj padne u ruke 5000 ljudi, ostavljaju i ostatak od 500 000 građ ana bez imalo zemlje.59’ I dok je smatrao da je malo mogu e da e zemlja ikada do i u ruketako malog broja kao što je 5000 vlasnika — »jednako tako nemogu e kao bilo koja stvar na svijetu koja nije sasvim nemogu a« — smatrao je da e č ak i u tom sluč aju postojati narodna država i ravnoteža jednakosti.

»kad bi zemlja i dospjela u posjed pet tisu a vlasnikato još nije broj u krugu nekolicine, u takvome kakav bi mogao bitionaj prinč eva, ili s obzirom na njihov broj ili posjede, nego neko-me tko ne može pristati da se dokine agrarni zakon, jer to bi znač ilo pristati da se uzajamno pljač kaju: niti oni mogu međ u njimaimati neku stranku ili stranku protiv njihovih zajednič kih inte

resa, dovoljno jaku da ih prisili ili da ih razbiju: i ostaje da pettisu a ljudi niti jest niti može biti išta drugo nego narodna država i ravnoteža uvijek ostaje jednaka, kao da zemlju niti nedrži toliko mnogo ljudi.«60’

Može se prihvatiti da se 5000 ljudi ne e složiti da seukine agrarni zakon, jer da 5000 ljudi imaju svih 10 milionafunti od zemlje godišnje, svatko od njih 5000 bi prema agrarnom zakonu imao toč no 2000 funti godišnje jer kad bi se agrar

ni zakon ukinuo, ili količ ina koju propisuje povisila, dobitak jednog vlasnika bio bi gubitak drugog vlasnika. Ipak se objašnjenje u cjelini č ini cirkularnim. Agrarni zakon bi osigurao oč uvanjeravnoteže jednakosti, jer maksimalna koncentracija viasništvakoju dopušta agrarni zakon ne bi dovela do toga da ga pojedinciukinu. Ali to bi samo osiguralo oč uvanje ravnoteže jednakosti,ako se ve pretpostavlja da je ravnoteža ujednač ena sve dok sene krši agrarni zakon.



1 5 9 harrington: država mogu nosti

Harrington je ve zapravo izrekao tu pretpostavku:»tamo gdje su bogataši tako vezani agrarnim zakonom

da ne mogu prevagnuti (i stoga niti ne mogu tlač iti narod, nitiisključ iti njihov rad i zaslugu za stjecanje primjerenih posjeda,mo i ili č asti), sav narod ve međ u sobom dijeli sve bogatstvonacije; jer bogatstva republike, koja su nejednaka, ne bi trebala i i prema marljivosti, nego ih treba raspodijeliti glasanjem.«61’

Jednakost bogatstva, po Harringtonovu mišljenju, ni je aritmetič ka jednakost, to je jednakost mogu nosti pove avanja neč ijeg bogatstva. Iz toga slijedi da je dovoljna osnova za»republiku jednakosti« da bogati ne mogu koč iti pokretljivostsrednje klase prema gore. Trebalo bi da ih agrarni zakon spri ječ i da koč e tu pokretljivost. Stoga dokle god agrarni zakon ni je narušen, vlada »ravnoteža jednakosti«.

Tako se kad shvatimo znač enje Harringtonova pojma

jednakosti obrazlaganje više ne č ini crnkulamim. Ali ono ipak uključ uje jednu neizreč enu pretpostavku. Jer agrarni zakoni samipo sebi ne bi spriječ ili bogate da koč e kretanje naroda premagore. To bi jedino moglo biti pod pretpostavkom da neka budu aklasa zemljom bogatih bude više zainteresirana za održanjetržišne ekonomije (što bi ponekad dopuštalo marljivim ljudima»'iz naroda« da nastave akumulirati i uzdizati se), nego da seudružuju da oponiraju narodu. Harringtonova obrana agrarnogzakona dovoljna je garancija jednake ravnoteže protiv napada

od nekolicine na pojam jednakosti koji je karakteristič no bur-žoaski (jednakost bogatstva je jednaka mogu nost da se akumuliraju nejednake količ ine), i nižeg plemstva kao dovoljnoburžoaskog da mu. u vlastitom interesu, održanje tržišne ekonomije bude prvo.

Tvrdnja da je agrarni zakon imun od napada sdruge strane poč iva na istom pojmu jednakosti i na nekim

O57i Npr. Prerogative, str. 246; Valerius, str. 459.


59> Vidi bll |ešku M. str. 265.

6°) Prerogative, str. 247.

61) Prerogative, str. 242— 3.



1 6 0 C. b. macpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

rudimentarnim pojmovima kapitalistič ke ekonomije. Zašto ne bi

mogao narod koji ima malo zemlje (ili nimalo, u sluč aju da5000 ljudi ima svu zemlju) tražiti da se ujednač i bogatstvo, biloda to postigne građ anskim ratom ili da je konfiscira zakonomkoji reducira agrarni limit? Harringtonov je najop enitiji odgovorda oni to ne e uč initi zato što ve imaju jednaku mogu nostakumulacije, imaju i »sve bogatstvo nacije ve jednako podi jeljeno međ u sobom«. On to pojač ava jednim aritmetič kim dokazom, nač injenim zato da pokaže da oni ne bi željeli ujednač avanje jer bi to bilo protiv njihovih vlastitih interesa. Ukupnavrijednost zemlje, kad jest ili kad bi mogla biti pod zakupom,iznosi 10 miliona funti godišnje. Ako prisvoje zemlju i jednako je podijele međ u milionom glava obitelji, to bi svakome donijelosamo 10 funti godišnje. Ali i najlošiji radnik koji radi za jedanšiling na dan, ve dobiva više od toga i da je zemlja podjednakorazdijeljena, on bi izgubio svoj postoje i prihod »jer ne bi bilonikoga tko bi ga poticao na posao«. Uspješniji obrtnici bi izgubili još više zato jer je prihod od rada tri ili č etiri puta ve i nego

prihod od rente i oni bi izgubili taj prihod podizanjem građ anskog rata ili č ak ustavnim izjednač avanjem62’.

Taj rač un ne djeluje vrlo uvjerljivo. Zbog č ega ne biradnik koji je postao maloposjednik uživao u prihodu od 10funti godišnje (što je bilo mjerilo pretpostavljene produktivnosti njegove zemlje povrh prihoda rada na njoj) i prihoda svogarada? Zbog č ega ne bi obrtnik, č iji je prihod od rada bio dovoljan da mu omogu i akumulaciju, nastavio uživati taj prihod

koji nikad nije ovisio o njegovu pravu na zemlju? I zbog č egane bi osrednji sitnoposjedmk. kojemu je doista potrebno višezemlje nego što bi dobio posvemašnjim ujednač avanjem, profitirao od djelomič ne konfiskacije velikih imanja reduciranjemmaksimuma od 2000 funti na 1000 funti ili manje? Harringtonnije vidio takve poteško e. Ali odgovori e se na i lako akose misli na neke osnovne buržoaske ekonomske pojmove.Prva primjedba nestaje kada pretpostavimo da je produktivnost manjih imanja niža nego produktivnost zemlje koja se

obrađ uje kao kapital s profitom, ili, što dolazi na isto, bitna jestruktura najamnog rada za održavanje postoje e produktivnosti. Druga primjedba nestaje kad pretpostavimo da profitnostobrta ovisi o unosnom korištenju zemlje. Te pretpostavke suiste one koje smo ve vidjeli implicirane u Harringtonovim prim jedbama o utjerivanju rente i porastu gradova. Tre a primjedba nestaje kad pretpostavimo (kao što smo vidjeli da Harringtondoista pretpostavlja) da je jednakost koju narod želi jednakost



161 horrlngton: država mogu nosti

mogu nosi profitiranja prema osobnoj poduzetnosti: oni ne bihtjeli riskirati narušavanje svetosti imovine nekim konfiskacij-skim mjerama.

Č itava Harringtonova obrana agrarnog zakona kaodovoljne garancije ravnoteže jednakosti i dovoljne baze za narodnu republiku ili republiku jednakosti ovisi o konceptu ekonomije koji prihva a bez promišljanja nužnost ili barem superiornost kapitalistič kih odnosa proizvodnje, i pojma jednakosti koij

je u biti buržoaski.

5. načelo samodokldajuće ravnoteže

Č Jedino u ovim pojmovima Harringtonov neobič an pomak znač enja pojma »prevaga« ima nekog smisla. U njegovimop enitim iskazima o principu ravnoteže i brojnim primjerima

različ itih odnosa u ravnoteži u povijesti, i njihovih promjena.Harrington izjednač uje prevagu s posjedovanjem više od polovine zemlje. Reč eno je da je preduvjet postojanja republikebio da narod posjeduje tri č etvrtine (ili dvije tre ine) zemlje,ili kad jedan č ovjek ili nekolicina njih ne posjeduje više zemljeod naroda.63’ Ipak ga sada zatič emo kako kaže da kad bi svazemlja došla u ruke 5000 vlasnika (mala manjina od 500 000građ ana) ravnoteža bi još bila na strani naroda; i ne samoto, ve i to da agrarni zakon Oceane, koji bi dozvolio tojgrupiod 5000 ljudi da dobije svu zemlju, ne bi dozvolio »nekolicini ili bogatijima« (definiranima kao tih 5000 ljudi) da prevagnunad narodom (definiranim kao »ve ina ili siromašnija vrsta«).64'

Teško je u tome na i bilo kakvu dosljednost č ini sekao da sve mijenja znač enje. Nekolicina ovdije znač i tih 5000;nakon nekoliko stranica kaže se da tih 5000 ljudi nije »broj kojii© unutar granica nekolicine«.85’ Reč eno je da je ravnotežana strani naroda kad svu zemlju drži ta jaka manjina od 5000.

O62) Oceana, etr. 154— 5; Prerogative, etr. 247.

^ Npr. Oceana, str. 37; Prerogative, str. 227. 270; A rt o l L. . str. 363;System of Politics, str. 467.

®4) Prerogative, str. 243; usporedi str. 242.

Ibid. . str. 247, kao Sto |e citirano no str. 158.



1 6 2 C. b. macp herso n / politička teorija posjedničkog individualizma

Prevaga više ne znač i to što je prije znač ila, jer sada nekolicina,

koji bi sigurna imali prevagu u vlasništvu, »nije sposobna daprevagne nad narodom«, u smislu da nema »nikakvu mo dauznemiri republiku«.66' A zašto ne? Zato jer č ak i kad bi imaliinteresa da to uč ine (a Harrington kaže da ga nisu mogliimati, budu i da su ve imali sve bogatstvo, svu slobodukoju su željeli i više mo i na č elu države od milion ljudi, negošto bi imali isključ ivanjem tog miliona i time se reducirali nadržavu od 500067’, ili bi tako uništili svoju narodnu vojsku),68)nedostajalo bi im mo i da to uč ine, jer je narod »jednako tako prisutan u vladi, i u vojsci i znatno je brojč anosuperioran.«69’ č ini se da je nestao i posljednji ostatak principada mo ovisi o ravnoteži vlasništva. Politič ka mo još ovisi ovojnoj mo i, ali je vojna mo sada odvojena od vlasništvanad imovinom.

Što se dogodilo s principom ravnoteže? Jedna stvar je jasna: koliko god mi mogli objasniti nedosljednost u upotrebipojma prevage i prividno napuštanje č itavog tog nač ela, po jam prevaga koristi se u tom kontradiktornom smislu samo kadHarrington razmatra hipotetič no budu e stanje koje bi moglonastati nakon što se uspostavi republika jednakosti. Njegovaupotreba pojma prevage u tom osobitom znač enju stoga neznač i poricanje ranijeg zaključ ka70' o njegovu gledanju na raspodjelu zemlje 1656. godine.

Ali kako je Harrington previdio da sam sebi

proturječ i kad potrebu za republikom temelji na principu ravnoteže, a potom brani sam stup države — agrarni zakon — argumentima koji porič u djelovanje tog prinoipa?Mogao je to uoč iti ako je pretpostavljao da u bilo kojim budu im uvjetima u kojima bi 5000 ljudi moglo imati svu zemlju,tih 5000 bi se razlikovalo u kvaliteti kao i u kvantiteti od nekolicine koji su održavali oligarhije u antič kom i feudalnom svi jetu. Pretpostavimo da englesko niže plemstvo jest, i da ebiti, suštinski okrenuto tržišnoj ekonomiji, da je buržoasko po

svojim svjetonazorima, i nedosljednosti nisu više upadljive. Takvih 5000 ne bi željelo nametnuti institucije koje bi pritiskalenarod (a to su samo oni koji su iznad nivoa najamnika). Onine bi imali interesa da prevagnu nad narodom u tom smisluda mu odreknu usporednu politič ku vlast. Niti bi imali mo ida to uč ine, jer je narod (koji je u zasnivanju republike uživaoširu raspršenost zemlje i koji je još bio naoružan da bi održaonarodnu ili jednaku ravnotežu) još bio naoružan i koji bi upo




trijebio svoje oružje da suzbije bilo kakav pokušaj da ih seisključ i iz politič ke vlasti (što su oni samo mogli interpretiratikao napad na »jednakost« imovine koju su uživali sve dok subili u stanju da akumuliraju i da jač aju).

Razumljivo je da Harrington nije bio svjestan bilo kakvenedosljednosti u upotrebi principa ravnoteže ako je mislio napostoje e niže plemstvo i predloženu državu kao suštinskiburžoasku. A dokazi koje smo ranije ispitali navode nas nato da je tako mislio. Ali, re i to, još znač i napadati Harringtonazbog kontradikcije. Jer princip ravnoteže, uzet kao univerzalan,djeluje samo kad se uspostavi buržoaska republika, kada sesamim tim korakom dokida. U prošlosti je ravnoteža djelovala usvakom pravcu: mijenjaju i se donosila je monarhije, oligarhije irepublike. Ali č im je uspostavila buržoasku republiku, prestajedjelovati. To što manji dio buržoazije ima prevagu u posjedovanju zemlje, ne e ga dovesti do prevage u politič koj mo i.Povijest bi se zaustavila da se uspostavila Harringtonova republika. Harrington bi bio zadovoljan da se to dogodilo. Njegov cilj je i bio da je zaustavi.

6. harringtonova veličina

0 što dakle ostaje od Harringtonovih visokih zahtjeva?»Doktrina ravnoteže«, hvalisao se on, »jest taj princip koji č inipolitiku, ne kao prije nego što je ista izumljena, koja se nigdje

ne može pore i i koja ... se može demonstrirati bolje nego bilokoja druga (doktrina)«.71’ Inzistirao je na tome da to nije samohistorijska generalizacija nego i nužan princip. Negirao je da je bio obič an empirijski mislilac. I dok je prezirao to što Hobbespostavlja sistem pomo u geometrije72’, nije odbacivao deduktivnu

o66) Ibid.. str. 243.

67) Ibld.


69) Prerogative, str. 243— 4.

70) Vidi str. 143.






metodu. Deduktivno rezoniranje je smatrao »č asnijim« doka

zom, premda ni u kojem sluč aju nije jasno je li ga razumio.73’Slagao se s geometrima politike da zakon proizlazi iz voljea da je pokretač volje interes.74) Nije se slagao s njima tamogdje su oni svim ljudima nametali podjednake interese i pod jednake volje. U svem toku historije manjina i ve ina su imalirazlič ite interese. Jedni i drugi su htjeli osigurati vlastiti nač inživota. Klasni interesi (tj. interesi koje su ljudi imali kao č lanovirazlič itih klasa u postizanju sigurnosti za različ ite nač ine života i stoga za različ ite sisteme vlasništva) bili su važniji negopodjednaki interesi koje su ljudi imali za sigurnost per se. Zbogtoga se nisu mogli stvoriti kraljevi (ili republike) pukim konstruiranjem geometrije ljudskih volja bez konstruiranja anatomije njihova vlasništva.75’ Kad su god dvije klase htjele različ itevrste sigurnosti, drugač ije sisteme vlasništva, svaka je imalainteresa da nametne svoju vlast drugoj klasi, i to bi pokušalauč initi. Koja god bi klasa dobila ve i dio vlasništva, imala bii mogu nosti, jednako kao i želje da se nametne drugima, i

stoga bi to i uč inila. Svrha principa ravnoteže je vjerovatno bilada iskaže tu nužnu relaciju. U tom smislu, taj princip nije pro-tivurječ an ako se razdvoji klasna mo i klasno vlasništvo urepublici. Jednostavno prestaje biti primjenjiv zato jer više nepostoje dvije klase koje žele različ ite sisteme vlasništva. AliHarrington to nije tako postavio, i proturječ io je sam sebi.

Tvrdio sam (1) da je razlog zbog kojeg Harringtonnije bio svjestan nedosljednosti izmeđ u svog principa ravno

teže i svoje odbrane agrarnog zakona bio u tome što je onsve vrijeme pretpostavljao da su i manjina i ve ina građ anau biti bili buržoaski, i (2) da je tu pretpostavku izrazio jasno i da je bio tako dobar didaktič ki mislilac kao što je htioda bude, mogao je izbje i kontradikciju (formuliraju i principkao da djeluje samo izmeđ u dviju klasa koje su željele različ itesisteme vlasništva).

Govoriti tako znač i priznati Harringtonu nešto više uvi

da u društvo sedamnaestog stolje a i prilič no manje logič kesposobnosti nego što je uobič ajeno. Slabost njegove logike kadpokušava pretvoriti neki historijski valjan odnos u nužan i univerzalan princip sigurno je ve dovoljno pokazana. Stupanjnjegova uvida u društvo sedamnaestog stolje a jest više podznakom pitanja. Oni koji vide Harringtana kao suštinski klasič nog republikanca mogli bi dokazivati da je on bio tako oduševljen antič kom mudroš u da je lako mogao nasilno uvoditi



165 harrlngton: država mogu nosti

vlastito društvo u antič ke kategorije ne primje uju i u tomenelogič nost. Da je bilo tako, ne bi bilo pravilno zaključ iti da jemogao propustiti da vidi nelogič nost samo zato što je neupitnom č injenicom smatrao buržoasku prirodu društva sedamnaestog stolje a. Osim tog zaključ ka, vidjeli smo dokaz da jeHarrington mislio o svom društvu u buržoaskim pojmovima,kako bi se to danas nazvalo.

Moramo takođ er zapamtiti da je Harrington svoju an

tič ku mudrost preuzeo od Machiavellija, tog obrazovanog uč enika antike, »jedinog politič ara kasnijeg doba«76’ i da je uč iteljve vidio da buržoaska klasa nije opasnost republici.77’ Polaze iod Machiavellija, Harrington je ve bio na pola puta u modernodoba. Razumijevanjem modernog doba, on je pošao svojimputem još nešto dalje. Tamo gdje je Machiavelli povukao granicu izmeđ u one »gospode« koji su bili veliki posjednici zemljei onih č ije je bogatstvo bilo novac i pokretni kapital i dozvolioda samo ti budu kompatibilni s državom, Harrington je vidio da

je i ne-feudalno zemljišno niže plemstvo takođ er kompatibilnos državom. U Machiavellievoj državi su ljudi s novcem bilinosioci kapitalizma; u Harringtonovoj Engleskoj su u toj ulozibili još važniji nego trgovci i novč ari, i Harrington je to barem primijetio. On je vidio da englesko niže plemstvo imakapitalistič ke funkcije kojima privatna akumulacija pove avanacionalno bogatstvo a da ne ugrožava »republiku jednakosti«.Privatni dobitak je op i probitak.

Harrington nije bio ni blizu Hobbesovu uvidu u priroduburžoaskog društva. On nije svodio sve odnose ljudi u tržišneodnose. Ako je Harringtonovo niže plemstvo bilo buržoasko. ono je još bilo plemstvo, s dovoljno različ itim nač inom života i nač inom ponašanja da se za njih moralo na i zasebno mjesto.Harrington ga je pronašao, ali uz cijenu nešto teorijske konfuzije.Kao mislilac se ne može mjeriti s Hobbesom. Ali baš stoga što je bio manje pronicav, jer je manje apstrahirao iz kompleksnosti

73) Politicaster. str. 560.

74) Ibid.. str. 553.

75) Art of L. . str. 402— 3.


77) Machiavell i. Discourses. kn|. I. pogl. 55.



166 C. b. macpher 80n / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

društva kaje još nije sasvim buržoasko, može se smatrati

realnijim analitič arem prelaznog perioda.



V pol i t ička teo ri ja pr isvajanja

1. interpretacije

+ Locke je isto toliko, pa i više od drugih, trpio od togada se u njegovoj politič koj misli pronalaze pretpostavke modernog liberalnog demokratizma. Njegovo djelo gotovo pozivana to, jer naizgled sadrži gotovo sve što bi mogao poželjeti suvremeni liberalni demokrat. Vladanje na temelju suglasnosti,vladavina ve ine, prava manjina, moralna nadmo nost individualnoga, svetost individualnog vlasništva — o svemu tomeon govori i sve to izvodi iz prvog principa individualnih prirodnih prava i racionalnosti, a to je i krš anski i utilitaristič kiprincip. Bilo je, mora se priznati, zbrke, pa č ak i unutarnjihproturječ ja u č itavoj doktrini, ali to se moglo tolerirati nekometko je na poč etku liberalne tradicije: od njega se i ne možeoč ekivati savršenstvo mislilaca devetnaestog i dvadesetog stolje a.

Međ utim, ako Lockeovu politič ku teoriju promatramo

samo na taj nač in, ne emo zamijetiti mnogo toga znač ajnog. Dok ne prestanemo u .njoj tražiti pretpostavke kasnijegdoba, ne emo mo i shvatiti ni njenu snagu niti slabost, pač ak ni smisao. To nije lako uč initi, pogotovo zato jer u tomsluč aju treba pokušati domisliti kojim se neizreč enim pretpostavkama nastalih razumijevanjem vlastitog društva Locke morao poslužiti pri stvaranju svoje teorije. Pa ipak, baš to moramo pokušati ako želimo razriješiti poteško e u Lockeovojteoriji koje se opiru uobič ajenom liberalnom ili konstitucional-

nom pristupu ili apstraktnoj filozofijskoj analizi.Nisu svi interpretatori Lockeove politič ke teorije zane

marili njen društveni sadržaj. Neki zapaženi moderni pisci zaključ ili su iz toga što Locke vlasnič kim pravima daje središnjemjesto da je cijela Lockeova teorija ogranič ene i uvjetovanevladavine zapravo odbrana vlasništva. Prilič no je prihva enoSledište da je Lockeova država zapravo dionič arsko društvoč iji su dionič ari vlasnici. To su gledište prihvatili Leslie Stephen,Vaughan, Laski i Tawney.1’ Ali, to gledište sadrži jednu veliku

poteško u. Tko su zapravo bili č lanovi Lockeova građ anskogdruštva? Ako su to bili samo vlasnici, kako je onda Locke

O’ I Leslie Stephen. English Thought In the Eighteenth Century (1076); C. E.

Vaughan. Studies In the History ol Polit ical Philosophy (1025); H. J. Laskl. Polit ical Thought Irom Locke to Bentham (1920) I Rise ol European Liberalism (1930); I R. H.

Tawney, Religion and the Rise of Capitalism (1926).



168 c b macpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog Ind iv idua l i zma

mogao uč initi da građ ansko društvo obvezuje svakoga? Kako

je društveni ugovor mogao biti adekvatna osnova politič kojobvezi svih ljudi? Pa ipak, svrha je društvenog ugovora bilada se pronađ e osnova za sveobuhvatnu politič ku obvezu. Tu je velika poteško a. Eminentni historič ari ljudske misli nisu je uoč ili vjerojatno zato što je glavnina njihovih tumač enja jošbila u konstitucionalnoj tradiciji,2’ koja je više isticala ogranič enja koja je Locke postavio vladi u interesu vlasništva, a manjeveliku mo koju je Locke dao politič koj zajednici (svom »građ anskom društvu«) u odnosu na pojedince.

Willmoore Kendall3’ je izložio još jedno gledište koje Lockeaizuzima iz konstitucionalne tradicije. On dokazuje da Lockeovateorija daje nešto što je vrlo blizu potpunom suverenitetu građ anskom društvu, tj. ve ini naroda (ali, naravno, ne i vladi kojaima samo onu mo koja joj je povjerena). Kaže se da pojedinacnema nikakva prava naspram tog suvereniteta ve ine. Za takvoč itanje Lockea mogu se pružiti uvjerljivi dokazi. To nas dovodido zapanjuju eg zaključ ka da Locke uop e nije bio individualist, nego »kolektivist« jer je ciljeve pojedinca podredio ciljevima društva. Na taj bi nač in Locke bio prethodnih Rousseauai Op e volje.4’ Dokazi za to su vrlo jaki. Ali zaključ ak da je Lockebio »demokrat na temelju vlasti ve ine« ne bi uzeo u obzirsve dokaze koji govore da Locke uop e nije bio demokrat.Time bi naizgled Locke vodio rač una o demokratskom principuvlasti ve ine, što je bila centralna tema velikog drjela američ kepolitič ke misli potkraj osamnaestog i poč etkom devetnaestog

stolje a, i ponovo sada, ali to nije bila Lockeova preokupacija.A to postavlja glavni problem: zar vladavina ve ine ne ugrožava upravo to individualno pravo vlasništva koje je Lockeoč ito pokušavao zaštititi? Dalje, mnoge nedosljednosti Locke-ove teorije pokušavaju se razriješiti time da se Lockeu pri-piše pretpostavka »da postoji vjerojatnost da je bar u pedesetu sto sluč ajeva prosječ an č ovjek racionalan i pravedan«5’, note se pretpostavke Locke nije stalno pridržavao, a č ak je višenego jednom govorio i sasvim suprotno od toga.6’

Nedavno je bilo pokušaja (naroč ito J. W. Gough)7’ dase Locke vrati u okvire liberalno-individualistič ke tradicije. Aliti napori nisu uvjerljivi. U pokušaju da se Locke izbavi iz analitič kih obrada kojima je bio podvrgnut i da se njegova teorijaponovo uključ i u svoj povijesni kontekst, ponovo se naglašavaLockeov konstitucionalizam. Ali kontekst politič ke historije nad jač ava kontekst socijalne i ekonomske historije. Najviše od



169 loc'<e: po litič ka teorija prisva janja

svega što se predlaže, bio bi kompromis izmeđ u Lockeova individualizma i njegova »kolektivizma«, s time da važnije ne-konzistentnosti ostaju nerazjašnjene.

Zaista, sve te interpretacije ne objašnjavaju radikalnuproturječ nost u Lockeovim postulatima. Zašto bi Locke rekao,i što bi time htio re i, da su ljudi uglavnom razumni, ali daih ve ina to nije; da je prirodno stanje racionalno, mirno i društveno, ali da istovremeno to i nije.8’ Ako to ne možemo ob

jasniti. onda jedva da možemo tvrditi da smo i shvatili Lockeovupolitič ku teoriju.

Sve se te i druge proturječ nosti i dvosmislenosti uteoriji mogu objasniti, i to u i dokazati, time što je Lockeprirodi č ovjeka i društva pripisao određ ene predrasude o prirodič ovjeka i društva sedamnaestog stolje a, koje je prilič no ne-historijski generalizirao i prilič no nesistematski miješao s tradicionalnim shva anjima, npr. onima kojima je pribjegavao usvojem č estom pozivanju na Hookera.91

02) Interp retacija prof esora Tawneya nije bila takva, i on je ukazivao nc

odlučujuću pretpostavku sedamnaestog stol|eća. mišljenje da |e radnička klasa bila odvojena rasa {o tome se kasnile govori, str. 198). Ali implikacije ovoga za političku teori|u tog vremena ko|e nisu bile odluču|uće za njegovo izvođenje nisu bile Istraživane.

3) Wilm oore Ken dall, John Locke and the Doctrine olMajorityRule (Urbana. Illinois, 1041).

Kend all, op. cl t.. str. 103— 6.

5) Ib id ., str. 134— 5.

6' Vidi dal je, str. 200—9.

7* John Locke’s PoliticalPhilosophy. Eight Studies (Oxsford, 1950).

Racionalno se ovd|e upotrebljava u Lockeovu smislu da se osoba vlada Po prirodnom zakonu III zakonu razuma (npr. Second Treatise, odi. 6: razum /ost prirodni zakon; odi. 0: prekršlt I prirodni zakon znači živ|etl pod drugačl|om

vlasti nego što |e razum I za|ednlčka lednakost.) Za Lockeova protur|ečna gledišta na čovjekovu racion alno st, vid i dal |e. str. 201— 7.

Gledištu da |e Locke bio nesl9tematlčan pri upotrebi tradicionalnih shvaćanja suprotstavio se R. H. Cox, Locke on War and Peace (Oxsford. 1960), koji kaže da |e Lockeova upotreba (uglavnom zloupotreba) Hookera bila dio visoko sistematiziranog pokušala da se kamuflira ili omekša n|egov pravi (hobbesovskl) stav1 da su Lockeovi protur |ečnl Iskazi o prirodn om stan|u bile nam|erno smlšl|en!

u sklopu takvog pokušaja. Usp.: str. 211. I bilješku R. str. 267.




Neke od predrasuda, koje emo nazvati društvenim

pretpostavkama njegova politič kog mišljenja, eksplicitno su date u Drugoj raspravi (Second Treatise), neke su od njih ondjeimplicitne, ali su mjestimič no eksplicitne u nekim drugim njegovim radovima. Od eksplicitnih društvenih pretpostavki kojesu date u Drugoj raspravi najvažnija je u č uvenom poglavlju»O vlasništvu«. I upravo se u tom poglavlju može vidjeti kakosu u politič ku teoriju prodrle podjednako važne implicitne pretpostavke. Prije nego što možemo poč eti otkrivati Lockeovu teoriju građ anske vladavine, morat emo stoga pobliže pogledatinjegovu doktrinu vlasništva.

2. teori je prava vlasništva

a) Lockeov cilj

0 Svatko vidi da je Lockeovo branjenje i opravdanje prirodnog individualnog prava na vlasništvo bitno za njegovuteoriju građ anskog društva i vladavine. »Prema tome, veliki i glavni cilj udruživanja ljudi u države (commonwealths) i podvrgavanja vladi, jest očuvanje svoga vlasništva«.10) Upravo seiz te pretpostavke, koja se u mnogim varijacijama ponavljau Drugoj raspraviU) izvodi ve ina Lockeovih zaključ aka o mo ima i ogranič enjima građ anskog društva i vlade. A ta pret

postavka jasno zahtijeva postulat da ljudi imaju prirodno pravona vlasništvo, a to je pravo koje prethodi, ili je neovisno, postojanju građ anskog društva i vladavine.

Istina je da je Locke donekle pomutio stvari time što je ponekad nedovoljno definirao to vlasništvo č ije je oč uvanjerazlog za ulazak u građ ansko društvo, »č ovjek ima od prirodemo da sač uva svoje vlasništvo, tj. svoj život, slobodu i pos jed.«12’ Ljudske »živote, slobode i posjede. . . zovem jednom

riječ ju vlasništvom«.™ »Vlasništvom razumijevam ovdje,kao i na drugim mjestima, ono vlasništvo koje ljudi posjedujuu svojim osobama, kao i u dobrima.«14’

Ali on ne upotrebljava pojam vlasništva uvijek u takoširokom smislu. U njegovoj odluč noj raspravi o ogranič enju vlasti vlade15’ on jasno upotrebljava pojam vlasništva u uobič ajenom smislu, pojam označ ava zemljoposjede i dobra (ili pravo



17 1 locke: pol i t ič ka teor ija pr isvajanja

na zemlju i dobra), a tako je i u č itavom poglavlju »O vlasništvu«. Ne emo se ovdje zadržavati na implikacijama te dvosmislenosti.16’ Dovoljno je da samo naznač imo da je u oba sluč aja — kad govori o vlasništvu u širem i u užem smislu —posjede još svrstavao sa životima i slobodama kao predmetima nad kojima ljudi imaju prirodna prava, u predmete radi č ijegsu oč uvanja stvorene vlade. U objema upotrebama pojma vlasništva, Locke je morao pokazati da postoji prirodno pravo naimetak.

Ali re i da je Locke morao dokazati prirodno individualno pravo na imovinu ili posjede, znač ilo bi da nismo dovoljnosagledali ono što je ve uč inio u poglavlju »O vlasništvu«. Locke je ve na poč etku Rasprave rekao da je samo po sebi jasnoda č ovjek ima prirodno pravo na posjed. Uvjeti u kojima su prirodno svi ljudi jest »stanje savršene slobode njihova djelovanjai raspolaganja vlastitim posjedima i osobama kako smatraju da je prikladno, u okviru prirodnih zakona, a da ne traže dozvoluili da ovise o volji bilo kojeg drugog č ovjeka.«17’

Okviri prirodnih zakona obavezuju ljude da »budu i dasu svi jednaki i neovisni, nitko ne bi smio naškoditi tuđ em životu, zdravlju, slobodi ili posjedu.«18’ Locke nije osje ao potrebuda dokazuje te pretpostavke, u kojima se kao neosporna č injenica tretira prirođ eno pravo na posjede i život, zdravlje i slobodu; te su pretpostavke slijedile iz aksiomatske tvrdnje da su sviljudi prirodno jednaki u tom smislu da niti jedan č ovjek nemaprirodnu jurisdikciju nad drugima. »Ništa nije oč itije nego dastvorenja iste vrsti i ranga, podjednako rođ ena i obdarena is-

O10) Second Treatise. od|eljak 124.Cit ati su Iz Peter Laslett ovaizdan|a Two

Treatises of Governament (Cambridge. 1960).(Usp.: Dve Rasprave o vlad i. I iU. ve

lika edlcl|a lde|a. Beograd. 1978, preveo — Košta čavoški).

” ) Npr.: od j. 94. 134. 138. 222.

12) Od |el| ak 87.

13) Od |. 123.

14) Od j. 173.

15> Od|. 138— 9.

16) Vidi dal |e. etr . 191, 214 I dal |e.

17) Second Treatise. od|. 4.

18) Od |. 6.



1 7 2 c b macp herson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

tim prirodnim prednostima i mogu nostima da se njime služe,

takođ er treba da budu međ usobno jednaka bez podređ ivanja ilipodvrgavanja . . .«19’

Poglavlje o vlasništvu u kojem Locke pokazuje kakose prirodno pravo na vlasništvo momže izvesti iz prirodnog prava osobe na svoj život i rad, obič no se tumač i kao da je tosamo dokaz koji podupire tvrdnju s poč etka Rasprave da svaki č ovjek ima pravo na vlasništvo »u okvirima prirodnog zakona«. Ali, poglavlje o vlasništvu zapravo č ini nešto mnogo va

žnije: ono uklanja »granice prirodnog zakona« s prirodnog prava na vlasništvo pojedinca. Lockeovo fascinantno dostignu ebilo je to što je zasnovao pravo vlasništva na prirodnom pravui prirodnom zakonu, a onda uklonio sva ogranič enja prirodnogzakona s prava vlasništva. Sada moramo vidjeti kako je touč inio.

b) prvobitno ograničeno pravo

Locke poč inje prihva anjem toga da su i prema prirodnim razlozima i Svetom pismu zemlja i njeni plodovi prvobitno bili daniljudima zajednič ki. To je, naravno, tradicionalno gledište kojenalazimo i u srednjevjekovnoj teoriji i u puritanskoj teoriji sedamnaestog stolje a. Ali Locke prihva a taj stav samo da bimogao opovrgnuti zaključ ke koje je prethodno iz njega izvukao,zaključ ke koji su od vlasništva nač inili nešto što bi bilo manjeod prirodnog individualnog prava.

»No kada se tako pretpostavi [da je zemlja data ljudima kao zajednič ko dobro], nekima se č ini da je veoma teškoobjasniti koko je itko došao do nekog vlasništva . . . Nastojat upokazati kako su ljudi mogli do i do toga da imaju vlasništvo nad pojedinim dijelovima onoga što je Bog dao svim ljudima ito bez izrič itog pristanka svih uč esnika.«20’

Raniji stadiji njegova razlaganja toliko su poznati

da im nije potreban komentar. »Ljudi, kad su jednom rođ eni,imaju pravo na svoje održanje, prema tome da jedu, piju, i uzimaju druge slič ne stvari koje im priroda pruža da bi opstali.«21’Zemlja i njeni plodovi bili su dati ljudima »radi održavanja i udobnosti njihova postojanja«, te iako su pripadali svim ljudima, »ipak je bilo potrebno da ih se na ovaj ili onaj nač in prisvoji da bi odnjih bilo neke koristi, ili da bi bili uop e blagotvorni za nekogpojedinač nog č ovjeka.«22’ Prije nego što neki č ovjek može upo



173 locke: polit ič ko teorija prisvajanja

trijebiti prirodne plodove zemlje za prehranu ili održanje, on nužno mora nešto od toga prisvojiti; to »mora biti njegovo, tj. dionjega, tako da drugi ne može polagati pravo na taj plod ili divljač prije nego što mu oni mogu uč initi neko dobro radi održanjanjegova života.«23’ Mora dakle postojati neki ispravan nač in individualnog prisvajanja, tj. neko individualno pravo na prisvajanje. Koje je to pravo? To pravo i poč etni doseg tog prava Lockeizvodi iz slijede eg postulata: »Svaki č ovjek ima vlasništvo nadsvojom osobom. Nitko drugi nema na to pravo osim njega. Rad

njegova tijela i djelo njegovih ruku su, možemo re i. navlastitonjegovi.«24’ što god da č ovjek makne iz prirodnog stanja, timese ve umiješao svojim radom, te tako, svojim radom, stvarasvoje vlasništvo: »barem tamo gdje ima dovoljno i gdje ostaje iza druge jednako dobro.«251 Nije potrebna suglasnost drugih Ijud-i da bi opravdala tu vrst prisvajanja: »Da je takva suglasnost bila nužna, č ovjek bi umro od gladi, usprkos onome što mu je Bog izdašno dao.«261 I tako. iz dva postulata, da ljudi imajupravo na oč uvanje svog života i da je č ovjekov rad njegovo vla

sništvo, Locke opravdava individualno prisvajanje proizvoda zemlje, koja je prvobitno bila dana svim ljudima kao zajednič kodobro.

Pojedinač no prisvajanje koje se tim argumentom opravdava ima određ ena ogranič enja; dva takva ogranič enja Locke je više puta eksplicitno naveo, a za tre e se drži (iako je topogrešno, što u pokazati) da slijedi iz logike Lockeova opravdanja. Prvo, č ovjek može prisvajati samo toliko da ostalima preostane »dovoljno i jednako dobro«.271 To ogranič enje, kao što

to eksplicitno kaže Locke, opravdano je potrebno jer svaki č ovjek ima pravo na samooč uvanje i 6toga na prisvajanje onogašto mu je nužno za život.

18) Od|. 4.


21) Od|. 25.

22) Od|. 26.

23) Od|. 26.

24) Od|. 27.

25) Od|. 27.

28) Od|. 28.

27) Od|. 27; Usp.; od|. 33.



1 7 4 c b macpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

Drugo: »Onoliko koliko netko može upotrijebiti radi ne

ke životne potrebe prije nego što se to pokvari, u toj mjeri možesvojim radom uspostaviti vlasništvo nad time. Sve što je izvantoga, ve e je od njegova udjela i pripada drugima. Bog ništanije stvorio da č ovjek pokvari ili uništi.«28’ Razmjena suviškakvarlijvog proizvoda vlastitog rada bila je dozvoljena unutartih granica; nije bilo štete, niti je uništen bilo koji dio dobarakoja su drugima pripadala, sve dok nije beskorisno propadao urukama onoga koji ga je prisvajao.29’ Tre e, pravedno prisvajanje pokazuje se ogranič eno količ inom koju č ovjek može proizvesti vlastitim radom; č ini se da je to nužno uključ eno u opravdanje, jer »rad njegova tijela i djelo njegovih ruku«, kombinirani s prirodnim produktima, č ine od bilo č ega njegovo vlasništvo.

Sve do sada je Locke opravdavao samo prisvajanje plodova zemlje.

»Ali budu i da sada glavni predmet vlasništva nisu

plodovi zemlje i zvijeri koje postoje na njoj, ve sama zemlja ...,mislim da je oč igledno da se vlasništvo nad zemljom takođ erstječ e kao i nad prethodnim. Zemlja je u onoj mjeri č ovjekovovlasništvo koliko je on obrađ uje, zasađ uje, unapređ uje, kultivira i može koristiti njene plodove. On je svojim radom takore iizdvaja iz zajednič kog dobra.«30’

Za to prisvajanje nije potrebna suglasnost ostalih. JerBog je č ovjeku zapovijedio da radi na zemlji i tako ga ovlastioda pri svoji ono zemljište koje obrađ uje; a osim toga prvobitnoprisvajanje »nije bilo na štetu drugog č ovjeka budu i da je jošpreostalo dovoljno i jednako dobro« za ostale.31’

Iste su granice za prisvajanje zemlje kao i za prisva janje prirodnih dobara sadržane u tom opravdanju. Č ovjek, prema tim argumentima, ima pravo prisvojiti samo toliko da drugima preostane »dovoljno i jednako dobro«, koliko može iskoristiti,onoliko koliko može obraditi.

Pouč no je da Locke koji ovdje govori uglavnom o prisvajanju zemlje »u prvim vjekovima postojanja svijeta, kad suljudi bili više u opasnosti da se izgube udaljavaju i se od svojedružine u tadašnjoj prostranoj divljini zemlje, nego da se stijesnezbog nedostatka prostora za obrađ ivanje«32’ — smatra da je uprimitivnom društvu postojala institucija individualnog posjedovanja zemlje, kao da je to jedini nač in na koji se zemlja mogla obrađ ivati. Njegovo zanemarivanje zajednič kog posjeda i



1 7 5 locke: pol i t ič ka teor ija pr isvajanja

rada u primitivnom društvu dozvoljava mu da kaže, »ovakvostanje ljudskog života koje zahtijeva rad i predmete rada nužno dovodi do privatnog posjeda.«33’

Da se Locke ovdje zaustavio, bila bi to obrana ogranič enog individualnog posjeda, iako bi se argumentacija morala dosta rastegnuti da bi važila č ak i za pravo vlasništva suvremenog engleskog sitnog zemljoposjednika, jer moralo bi sedokazati da njegovo vlasništvo ostavlja dovoljno i jednako dobro drugima- Looke to nagoviješta tvrde i da, »iako izgleda da je svijet naseljen« č ovjek još može na i dovoljno dobre zemlje »u nekim nenaseljenim dijelovima Amerike.«34’ Alisvoj dokaz ne zasniva na tome. Kad ispitamo kako on potkrepljuje svoje tvrdnje, vidjet emo da posrijedi nije takvo ogranič eno prisvajanje, nego neogranič eno prirodno pravo prisvajanja,pravo koje prevladava ogranič enja sadržana u njegovu prvobitnom opravdanju.

c) prevladana ograničenja

Ključ ni je argument bio toliko č esto pogrešno shva en da ga je potrebno pobliže ispitati. Prijelaz iz ogranič enog prava u neogranič eno prvi je put naznač en u 36. odjeljku. Nakon što je biloreč eno da e, budu i da u Americi ima ogromnih nenaseljenihpodruč ja, još biti dovoljno zemlje na svijetu za svakoga da jeobrađ uje i upotrebljava, Locke nastavlja:

»Bilo kako mu drago, usuđ ujem se ovo smjelo tvrditi — da bi isto pravilo vlasništva, tj. da bi trebalo da svaki č ovjekima onoliko koliko može koristiti, još važilo u svijetu bez ogranič avanja bilo koga, budu i da u svijetu ima dovoljno zemljeda zadovolji udvostruč eno stanovništvo, da nisu pronalazak

o

28) Od|. 31.

29) Od|. 46.

30) Od|. 32.

31) Od|. 33.

32) Od|. 36.

33) Od|. 35.

34) Odi. 36.



1 7 6 C. b. macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

novca i prešutni sporazum ljudi da na njega prenesu vrijed

nost, uveli na osnovi suglasnosti ve e posjede i pravo na njih.«35’

To je vrlo eksphcitno. Pravilo prirodnog zakona, koje jekroz svoje specifič ne izraze ogranič avalo količ inu koju je netkomogao prisvojiti, tako da su svi imali dovoljno da zadovoljepotrebe, sada važi;, »ono bi važilo ... da nije ... novac ... doveodo (sporazumno) ve ih posjeda i prava na njih.« Razlog zaštosada to pravilo ne važi nije u tome što je nestalo zemljišta;njega ima dovoljno u č itavom svijetu za dvostruko više stanov

ništva, ali samo u onim dijelovima svijeta gdje se ljudi ne služenovcem. Tamo gdje još važi staro pravilo, tamo su »veliki prostori koji nič emu ne služe«. Ali »to se rijetko može dogoditi u onomdijelu č ovječ anstva koji se složio s upotrebom novca.«36’ Gdjegod se uveo novac, tamo više nema slobodne zemlje. Prešutnomsuglasnoš u, uvođ enje novca uklonilo je prethodno prirodno ogranič enje pravednog prisvajanja, te je stoga opovrglo prirodnuraspodjelu prema kojoj svatko treba imati onoliko koliko može

upotrijebiti. Locke zatim detaljnije pokazuje kako uvođ enje novca uklanja ogranič enja iz njegova prvotnog opravdanja individualnog prisvajanja.

a) ograničenje zbog kvarenja. Lockeu se č inilo da je uvođ enjemnovca oč ito prevladano drugo ogranič enje (koliko č ovjek može u-patri jebitl, ii i kol iko proizvoda može utrošiti prije nego što se po

kvare) od dva koja je eksplicitno priznao. Zlato i srebro se ne mogu pokvariti; prema tome, č ovjek može s pravom akumulirati neogranič ene količ ine, »prekorač enje granice njegova pravič nog vlasništva ne ispoijava se u velič ini njegova posjeda ve u propadanju svih nekorisnih stvari u tom posjedu.«37’ Ne samo da seto ogranič enje ne može primijeniti na trajno pokretno vlasništvo, ono se zbog istih razloga ne može primijeniti ni na samuzemlju: »č ovjek može pošteno imati više zemlje nego što sammože koristiti prinosa sa zemlje, dobijaju i u zamjenu za suvišakzlato i srebro, koji se mogu zgrtati ne nanose i štetu drugome, jer se ti metali ne kvare i ne propadaju u rukama posjednika.«38’

Locke nije uoč io poteško e u tome. Ali i sama č injenicada neka pitanja nije postavio, govori za sebe. Zašto bi itko htioprisvojiti više od onoga koliko mu je potrebno za održavanjei ugodnost života? Locke je pokazao da prije uvođ enja novca



177 locke: polit ič ka teorija prisvajanja

nitko i ne bi poželio više.39’ Zašto bi netko htio više nakon uvođ enja novca? Što je »želja da se ima više nego što je ljudimapotrebno«40’, za koju je Locke ustanovio da se pojavila nakonuvođ enja novca?

Na prvi pogled, č ini se da Locke govori samo o želji zabeskorisnim zgrtanjem: riječ i koje za to nakupljanje upotrebljava jesu »gomilati« i »zgrnuti«.42’ Ali kako Locke uvi jek misli na ljude č ije je ponašanje racionalno u obič nom utili

tarnom znač enju te riječ i (i u moralnom smislu), pretpostavka je protiv tog znač enja. I dovoljno je samo pogledati Lockeoveekonomske rasprave da se vidi da je on bio merkantilist, kojem je akumulacija zlata bila odgovaraju i cilj merkantilne politike,ali ne kao sama sebi svrha nego zato jer je to ubrzavalo ipove avalo trgovinu. Glavno pitanje kojim se bavi u Razmatra-njima o . . . novcu jest akumulacija dovoljne zalihe novca kakobi se »pojač ala trgovina«; kako izvoz i skupljanje (tj. akumuli-ranje novca a da se .ne upotrebljava kao kapital) tome škode.43’

Cilj merkantilne politike i individualnih ekonomskih poduzetništva bio je za Lockea upotreba zemlje i novca kao kapitala; trebalo bi da se novac upotrebljava u razmjeni zaliha ili sirovinai nadnica, a zemlja za stvaranje roba za razmjenu. Da je Lockeu Raspravi mislio baš na to kao na novi razlog za ve e prisva- jonje nakon uvođ enja novca, vidi se u odjeljku 48, gdje se pokazuje kako uvođ enje novca pruža i priliku i razlog (koji prethodno nije mogao postojati) osobi da »uve a svoje posjede višenego je potrebno njegovoj porodici za obilno zadovoljenje njenihpotreba, bilo u ornome što je proizvod njene vlastite radinosti ilišto može s drugima razmijeniti za slič na pokvarljiva dobra . ..

35) Odj. 36.

36) Od|. 45.

37) Od|. 46.

38) Od|. 50.

39) Od|. 36.40) Od|. 37.

41) Od|. 46.

42) Od|. 48. 50.

*3) Some Considerations on the Consequences ot the Lowering ot Interest

and Raising the Value of Money • (1981): u Works, ed. 1759. tom 2, str. 22—23.




da bi za sebe stekao novac prodajom proizvoda«, a to je i razlog

za prisvajanje zemlje č ak i u suvišku iznad onoga što bi osiguralo »dovoljnu zalihu za potrošnju [svojoj porodici]«.

želja da se akumulira i više no što je potrebno za dovoljnu potrošnju, »želja da se ima više nego što je ljudima potrebno«. koja se pojavila uvođ enjem novca, nije stoga samo želja škrtice da zgr e.

Još se za jedno mogu e znač enje želje da se akumulira može pokazati da je neprimjereno. Moglo bj se pomisliti daLocke jednostavno kaže da je novac, porastom trgovine iznadstupnja jednostavne razmjene, omogu io onima koji su imalinovca da više troše razne dodatne robe. AH teško da se ta interpretacija može održati s obzirom na Lockeov pojam novca.U Razmatranjima on poistove uje novac i kapital, i oboje vežeza zemlju. »Novac je prema tome kod kupovanja i prodavanjau potpuno istoj poziciji kao i druge robe, i podvrgnut je istimzakonima vrijednosti, pa pogledajmo sada kako on biva istove-

tan sa zemljom, jer donosi određ eni godišnji prihod koji zovemokorist :ili kamata.«44’ Dakle, Locke naglašava da je novacroba; on ima vrijednost jer je to roba koja se može razmjenjivati s drugim robama. Ali, njegova svrha nije samo da ubrzarazmjenu proizvoda koji se upotrebljavaju za potrošnju, negoi da iznad opsega trampe proširi razmjenu izmeđ u prozivođ ač adobara namijenjenih potrošnji. Karakteristič na svrha novca jestda služi kao kapital. Locke i samu zemlju vidi samo kao oblikkapitala.

Može se zamijetiti koliko je suvremeno bilo Loc-keovo shva anje novca. Tvrdnjom da je uzimanje kamata priposudbi novca pravič no, da je »zbog potreba poslova i ustrojstva ljudskog društva, neizbježno«, on se riješio srednjovjekovnog shva anja a da ga nigdje nije izravno negirao. Zemlja,kaže on »prirodno proizvodi nešto novo i unosno, i vrijednost zaljude; ali novac je neplodna stvar koja ništa ne proizvodi...«Kako je onda, pita on, novac postao »iste prirode kao i zemlja«,

jer donosi godišnji prihod (interes) slič no kao zemljišna renta?Jednostavno, zbog dogovora izmeđ u onih s nejednakim posjedima, novac

»dogovorom prenaša onaj profit koji je bio nagrada jednom č ovjeku za njegov rad u džep drugoga č ovjeka.To je uvjetovano nejednakom raspodjelom novca; i ta neravnomjernost podjednako djeluje i na zemlju i na novac... jer kaošto vam nejednaka raspodjela zemlje (to da imate više nego



1 7 9 locke: pol i ti č ka teor ija pr isvajanja

što možete ili ho ete obraditi, a netko drugi manje) donosi dodatnog zakupnika za vašu zemlju; ... isto tako nejednolika raspodjela novca (to da ja imam više nego što ho u ili mogu upotrijebiti, a netko drugi manje) dobavlja mi dodatnog korisnikamog novca .. .«45)

Svojstvo neplodnosti koje se tradicionalno pripisujenovcu, ne opovrgava se eksplicitno, ono se prevladava pojmomdogovora međ u nejednakima. Vrijednost novca kao kapitala

izvodi se iz č injenice njegove nejednake raspodjele. Ništa sene kaže o izvoru te nejednakosti; jednostavno se prihva a da jeto dio »nužnosti poslova i ustrojstva ljudskog društva.«

Ali ono što je ovdje bitno, jest da je Locke na novacgledao ne samo kao na sredstvo za razmjenu, nego kao na kapital. Zaista, njegova funkcija kao sredstva za razmjenu smatrana je podređ enom njegovoj funkciji kapitala, jer Locke jesmatrao da je svrha zemljoradnje, industrije i trgovine akumulacija kapitala. A svrha kapitala nije bila da omogu i svojim vla

snicima prihod koji bi mogli trošiti, nego da stječ u daljnji kapital unosnim ulaganjima. Locke. kao merkantilist, kad govori osvrsi ekonomske aktivnosti, uglavnom govori s gledišta državnog, a ne pojedinač nog boga enja. U nekim bilješkama, napisanim 1674. godine, o »trgovini« (u što je uključ io i zemljoradnju i industriju, kao i trgovinu) njegov iskaz je gotovo hobbesov-ski.

»Krajnji cilj trgovine jest bogatstvo i mo koji se uza jamno stvaraju. Bogatstvo se sastoji od mnoštva pokretnina s

kojima je mogu e posti i cijenu kod stranca i koje je vjero jatno ne e trošiti kod ku e, a naroč ito se sastoji u obilju zlata i srebra. Mo se sastoji od mnoštva ljudi i sposobnosti daih se uzdržava. Trgovina je povoljna za obje te stvari jer je pomo u nje mogu e pove ati robe, i ljude, a oni pove avaju jednidruge.«46’

Ako Locke ne priznaje toliko jasno kao Hobbes da jecilj pojedinač ne aktivnosti bogatstvo i mo , onda je bar jasnou Razmatranjima da on pretpostavlja da pojedinač ni i nacionalni posjed imaju isti cilj: trošiti manje od izdataka i tako a k u -

O44) Works (1759). 2. 19.

45) Ibid.

46) Bodleian Library. MS. Locke c. 30. f. 18.



1 8 0 c b m acpherson / pol i t ičko teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

mulirati kapital; jer bogatstvo nacije se sastoji od kapitala koji

akumulira privatna industrija i trgovina.Do sada je dovoljno reč eno da bi se pokazalo da je

»želja da se ima više nego što je ljudima potrebno« ili želja dase »proširi vlastiti posjed iznad mjere koja je potrebna za porodicu i koja je dovoljna zaliha za potrošnju«, za koju je Lockeustanovio da se pojavila i poč ela upravljati postupcima ljudiuvođ enjem novca, nije po njegovu mišljenju bila ni želja za škr-tač kim zgrtanjem, niti sama želja da se troši više različ itih i luk-

suznijih roba, nego želja da se akumulira zemlja i novac kaokapital.Locke je dakle, pokazao da je novac omogu io i uč inio

pravič nim to da ljudi akumuliraju više zemlje nego što mogukoristiti a da se proizvodi ne kvare. Time nije opovrgnuo prvotnoogranič enje prirodnog zakona. Još je suprotno prirodnom zakonu prisvojiti količ inu proizvoda (ili bilo kojih stvari do kojihse može do i razmjenom) koji bi se mogli pokvariti prije negošto se potroše. I još je protivno prirodnom zakonu da se prisvojikolič ina zemlje (ili ono što se od nje dobiva a pogodno je zarazmjenu) č iji se proizvod može pokvariti prije nego što se potroši. Ali, budu i da je sada mogu e zamijeniti bilo koju količ inuproizvoda za nešto što se nikada ne kvari, iz toga proistječ e danije nepravedno ni nerazumno akumulirati neogranič enu količ inu zemlje da bi se iz nje dobio višak koji se može pretvoriti unovac i upotrijebiti kao kapital. Tako je ogranič enje zbog kvarenja koje »propisuje« prirodni zakon bilo poništeno u odnosu

na akumulaciju zemlje i kapitala. Locke je opravdao specifič nokapitalistič ko prisvajanje zemlje i novca.

Treba zamijetiti da je on to opravdao kao prirodno pravo, kao pravo koje proistječ e iz prirodnog stanja. Jer dok jeuvođ enje novca rezultat prešutnog dogovora, dogovor koji dovodi do novca nije isti kao dogovor koji dovodi ljude u građ ansko društvo. Dogovor o novcu je neovisan i prethodi dogovoru0 građ anskom društvu:

» .. . Oč igledno je da su se ljudi sporazumjeli da zemljišni posjed bude nerazmjeran i nejednak pošto su prešutnom1 dobrovoljnom suglasnoš u pronašli nač in kako č ovjek možepošteno imati više zemlje nego što sam može iskoristiti prinosasa zemlje dobijaju i u zamjenu za suvišak zlato i srebro kojese može zgrtati ne nanose i štetu drugome, jer se ti metali nekvare i ne propadaju u rukama vlasnika. Tu diobu stvari na ne

jednake privatne posjede ljudi su uč inrlf mogu om izvan gra-



181 locke: polit ič ka teorijo prisvajanja

nica društva i bez ugovora, jedino davanjem vrijednosti zlatu isrebru i prešutnim suglašavanjem s upotrebom novca.«47’

Locke na taj nač in u prirodno stanje uvodi i novac inejednakost zemljišnih posjeda, koja je rezultat uvođ enja novca, i nadilaženje prvotnog ogranič enja zbog kvarenja na količ inu zemlje koju č ovjek može opravdano posjedovati. A kakG je upravo objasnio u posljednja dva odjeljka da novac dovodido ovog nejednakog posjedovanja novca iznad ogranič enja zbogkvarenja zbog toga što dovodi do uvođ enja tržišta i trgovine uobimu mnogo ve em od obič ne trampe, mora se pretpostaviti dcLocke takvu trgovinu takođ er pripisuje prirodnom stanju.

Ako se to na prvi pogled uč ini nevjerovatnim, moramose sjetiti da je Lockeovo prirodno stanje zanimljiva mješavinapovijesne imaginacije i logič ke apstrakcije iz građ anskog društva. Ali kao apstrakciju to nije teško zamisliti. Uzevši u obzirLockeov uvodni postulat u Raspravi da su ljudi prirodno racionalna stvorenja, koja se uglavnom ravnaju po prirodnom zakonu

i prirodno su slobodna »da određ uju svoje djelovanje i raspolažu svojim posjedima i osobama onako kako smatraju da jeprikladno u okviru granica prirodnog zakona, a da ne pitajuza dopuštsnje nekog drugog č ovjeka ili da ovise o njegovojvolji«,40’ potpuno je pojmljivo da bi se takvi ljudi složili ne samou tome da novcu daju vrijednost, nego i da se pridržavaju kodeksa trgovinskog poštenja koji bi omogu io postojanje široketrgovinske ekonomije a da se pri tom ne uspostavi formalnagrađ anska vlast. Ljudi su u prirodnom stanju sposobni za do

nošenje »drugih obe anja i sporazuma« osim onih koji uspo-sta,’ iuju građ ansko društvo. »Jer istina i držanje vjere pripada ju ljudima kao ljudima, a ne kao č lanovima društva.«40’ Postu-lirati, kao što Locke č ini, da su ljudi prirodno dovoljno razumni

— i u smislu uviđ anja vlastitog interesa i u smislu priznavanjamoralne obveze — da postignu tako težak dogovor za ulazak ugrađ ansko društvo, znač i pretpostaviti da su ljudi dovoljnorazumni da postignu i ne tako teške dogovore oko ulaska utrgovinu. I tako ako se ljudi shva aju apstraktno, a ne historijski — a Locke isprva predstavlja prirodno stanje kao neštošto proizlazi iz Božjeg stvaranja i iz racionalnih sposobnosti

O47) Second Treatise. od|. 50 (Istaknuo C. B. M.).

45) Odj . 4.

49) Odj. 14.



1 8 2 C. b. macph erson / politička teorija posjedničkog individualizma

uoč enih kod č ovjeka, a ne kao nasljeđ e iz povijesti ili prvobitnog

društva — onda se može pretpostaviti da su ljudi imali trgovinsku ekonomiju neovisno o tom jesu Li živjeli u formalnom građ anskom društvu.50’ Jednostavnije reč eno, Locke može pretpostaviti da ni novac ni ugovori ne duguju svoju punovažnost državi; oni su izraz prirodnih ciljeva č ovjeka i svoju vrijednost duguju č ovjekovu prirodnom razumu. Na osnovu ovog gledišta,postulirana razumnost ljudi je u njihovoj prirodi, a nijeposljedica autoriteta vlasti, koja uspostavlja konvencionalnuvrijednost novca i poštivanje trgovinskih ugovora.

Dakle, u Lockeovoj teoriji postoje dvije razine pristanka. Jedno je pristanak slobodnih, ravnopravnih, razumnih ljudiu prirodnom stanju da pridaju vrijednost novcu, koji Locke promatra u vezi s konvencionalnim prihva anjem obaveza trgovinskih ugovora. Taj se pristanak sklapa »izvan okvira društvai bez ugovora«; ostavlja ljude u prirodnom stanju, i ovlaš ujeih da imaju ve e posjede nego što bi inač e opravdano mogliimati. Druga razina pristanka jest suglasnost svakoga da svojemo i preda ve ini; to je dogovor koji uspostavlja građ anskodruštvo. Prva vrsta dogovora vrijedi bez druge. Ali iako su institucije vlasništva uspostavljene u prirodnom stanju prvom vrstom dogovora moralno valjane, teško ih je praktič no nametnuti u prirodnom stanju. Ova poteško a prinude je glavni razlogzašto, po Lockeu, ljudi prelaze na drugu razinu pristanka i ulazeu građ ansko društvo. Kad se prijelaz iz prirodnog stanja u građ ansko društvo promatra — kao što ga Locke promatra — u

vremenskom slijedu, onda se smatra da do njega dolazi nakon dogovora o novcu. Vremenski slijed sadrži usve tri stupnja: dvastupnja prirodnog stanja (jedan prije, jedan poslije dogovora onovcu i nejednakim posjedima), pa zatim građ ansko društvo.

b) ograničenje zbog dostatnosti. Sada možemo pogledati ogranič enje individualnog prisvajanja koje Locke prvo spominje, tj. da

nakon svakog prisvajanja mora preostati dovoljno i isto tako dobro drugima. Nije baš jasno kako se to ogranič enje prevladava u-vođ enjem .novca pristankom, ali mema sumnje da je Locke smatrao da -je ono prevladano. Prvotno pravilo prirodnog zakona, »dasvaki č ovjek treba imati koliko može upotrijebiti« više ne važi nakon što je izumljen novac.51’ U prvim Izdanjima Rasprave Lockenije pružio nikakvo obrazloženje tog zaključ ka. Vjerojatno je mislio da je to dovoljno oč ito pa da nije potrebno posebno obrazlože




nje. č ini se da je mislio da je automotska posljedica uvođ enjanovca bio razvitak trgovinske ekonomije, a odatle poč inje stvaranje tržišta za proizvode zemlje koja je do tada bila bezvrijedna i prisvajanje zemljišta koje do tada nije bilo vrijedno prisva jati.52’ Stoga se dogovorom o uvođ enju novca pristaje na svešto iz toga proizlazi.53) Zato je opravdano da pojedinac prisva ja zemlju č ak i onda kad time ne ostavlja dovoljno i jednakodobro za druge.

Premda se na ovaj nač in može zaključ ivanjem izvestipotreba za uklanjanjem ogranič enja dostatnosti, Locke je ipakosjetio da je potrebno upotrijebiti direktni je dokazivanje, jer jeu reviziji tre eg izdanja Rasprave dodao novi argument koji sli jedi iza prve reč enice u 37. odjeljku:54’

»Neka mi bude dopušteno da dodam da onaj koji svo jim radom prisvaja zemlju za sebe, ne smanjuje, ve uve avazajednič ku zalihu svih ljudi. Jer, zalihe hrane za održavanje

ljudskog života koje su proizvedene na jednom akru ograđ enei obrađ ene zemlje (da tako kažemo gotovo u granicama umjerenosti) deset su puta ve e od onih koje su ubrane na akru zemlje jednake plodnosti koja je neobrađ ena i prepuštena zajednič koj upotrebi. I stoga se za onoga koji obrađ uje zemlju i ima višesredstava za život s deset akara, nego što bi mogao imati sastotinu akara prepuštenih prirodi, zaista može re i da je dao ljudima devedeset akra. Jer zahvaljuju i svom radu, on sad dobiva s deset akara onoliko proizvoda koliko bi dobio sa stotinu

akara koja leže kao zajednič ko dobro.«

5°) či ni se da |e to odg ovo r na pit anje što ga |e pos tavio Gough. ko|l seslaže sa time da je Locke u stan|u prirode uvrstio novac i nadničarskl rad. i

doda|e: >Lockeovo prirodno stan|e tako postaje man|e v|erovatno nego Ikad. Jo II on zaista mislio da bi složena trgovačka ekonoml|a mogla posto|atl. bez političke vlasti u prirodnom stan|u?« (Gough, op. cit., drugo lzdan|e, 1956. str. 92. dodatna bilješka). Usp. str. 189—90.

51) Second Treatise. od |. 36.

52) Od |. 45. 48.

53) Od j. 36.

54) Ova| |e noviod |el|ak isprva bio štampan u četvrtom lzdan|u Two Trea-

tises (1713) i po|avlo se u svim poton|lm standardnim lzdan|lma Treatises i Works. all nažalost nl|e reproduciran u nekim modernim lzdan|lma Second Treatise. ko|a se

nsnlvalu na ranll lm Izdanjima.



1 8 4 c b macpherson / po l i t i č ko teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

I tako, iako se smije prisvojiti više zemlje nego što dru

gima ostavlja dovoljno i isto tako dobro, ve om produktivnoš uprisvojene zemlje nadoknađ uje se nedostatak zemlje koja bidrugima bila na raspolaganju. Pretpostavlja se, naravno, da ese višak č itavog proizvoda raspodijeliti na dobrobit, ili baremne na štetu onih kojima ne preostaje dovoljno zemlje, č ak ibezemljaš-nadnič ar dobiva za golo održanje života.55’ A i goloodržanje života pri standardu koji je vladao na selu gdje je svazemlja prisvojena i obrađ ena u cjelini, bolje je od standarda bilo kojeg č lana društva u kojem zemlja nije prisvojena i obrađ ena u potpunosti: »i kralj te velike i plodne teritorije (međ u različ itim naoijama Amerike], hrani se, stanuje i odijeva lošije nego nadnič ar u Engleskoj.«56’ Privatno prisvajanje tako zapravopove ava količ inu koja preostaje drugima. Bez sumnje, na stanovitu stupnju, drugima više ne preostaje jednako toliko. Aliako tada više nema dovoljno i jednako dobre zemlje za druge,ima dovoljno i jednake dobre (pa č ak i bolje) zarade za druge.A pravo svih ljudi na zaradu bilo je osnovno pravo od kojeg je

Locke u prvom redu izveo njihovo pravo da prisvajaju zemlju;putem prisvajanja zemlje stvaraju se uvjeti za zaradu drugihljudi i tako, kad se rezultati prisvajanja iznad prvotnog ogranič enja mjere bitnim testom (da ostalima ostane dovoljno za život), a ne pomo nim testom (mogu nost da drugi dobiju dovoljno zemlje da bi iz nje dobili potrebno za život), tada prisvajanje iznad granice dobiva pozitivno obilježje.

Na taj je nač in poč etno ogranič enje dostatnosti biloprevladano. Ili, drugač ije reč eno, ogranič enje dostatnosti u pri-cipu još vrijedi, ali sad djeluje na drugač iji nač in. Prvobitno pravo da nitko ne smije prisvojiti više plodova zemlje nego što biomogu avalo ostalima da imaju isto toliko i jednako dobro, jošvrijedi, jer svaki č ovjek ima pravo na samooč uvanje, te stogai pravo da prisvoji ono što mu je nužno za život. Ali iz tog pravane slijedi i pravo na jednako i isto toliko dobre zemlje, što samoza sebe nikada nije bilo nešto više od izvedenog prava; stogapravilo dostatnosti ne zahtijeva, nakon prvih razdoblja postoja

nja svijeta, da svako prisvajanje zemlje treba ostaviti dovoljnoi isto toliko dobre zemlje ostalim ljudima.Ukratko, prisvajanje zemlje u količ ini ve oj od one što

ostavlja ljudima dovoljno i isto toliko dobre zemlje, opravdavase prešutnim dogovorom o neizbježnim posljedicama uvođ enjanovca i tvrdnjom da je standard onih bez novca, u sluč ajevimakad je on prisvojen ili upotrijebljen, viši od bilo č ijeg standardau sluč ajevima kada sav novac nije prisvojen.




Mogu e je pomisliti da je Lockeovo opravdanje ve ihposjeda na tim osnovama, bez obzira na to koliko uvjerljivimili prihvatljivim se može č initi, u neskladu s njegovomtvrdnjom da je pravo na prisvajanje ogranič eno s obzirom nato koliko se drugim ljudima ostavlja dovoljno i jednako dobrezemlje. To bi bilo ispravno u sluč aju da je prethodna tvrdnjabila izreč ena apsolutno. Ali Locke to nije uč inio. On ju je izrekao kao posljedicu prvog principa, tj. da je prirodno pravo svakog č ovjeka da dobije sredstva za svoje uzdržavanje putem

vlastitog rada, a to je bilo pravo da se prisvoje sredstva zauzdržavanje u Lockeovu prvotnom znač enju uzimanja.57’ To sepravo može zadovoljiti na bilo koji od slijede a dva nač ina. Jedan je nač in to da se ozakoni da svatko ima pravo na prisvajanje zemljišta. Pri tome se mora primijeniti prvotno ogranič enjekolič ine zemlje koja se smije prisvojiti. Tamo gdje još ima dovoljno neprisvojene zemlje, oč ito je da se pravo može zadovoljiti na taj nač in jer to nikome nije na štetu. Locke spominje toogranič enje samo u kontekstu obilja raspoložive zemlje.58’ Ali

postoji još jedan nač in na koji se može zadovoljiti prirodno pravo na održavanje, nač in koji može djelovati tada kada više nemadovoljno zemlje; tj. uspostavljaju i ili pretpostavljaju i takvo rješenje koje onima koji su bez zemlje osigurava održavanje života putem njihova rada. Za takvo je rješenje Locke ustanovioda je prirodna posljedica uvođ enja novca. Tako, kad kaže daljudi nakon uvođ enja novca imaju pravo na više zemlje od onoga što bi ostalima ostavljalo dovoljno,59’ Locke ne prativurječ )svojoj prvobitnoj tvrdnji o prirodnom pravu svih ljudi na ono što

im je potrebno da bi se održali.

c) pretpostavljeno ograničenje rada• Tre e oč ito implicirano ogranič enje u prisvajanju pojedinca (samo toliko koliko je osoba u-ložiJa svog rada) najteže je prevladati ili ukloniiti, jer se č ini da je

O55) Considerations. Works (1759), II. 29. Usp .: First Treatise. od |. 41— 42. o

pravima l|udl bez vlasnlfitva na sredstva za održan|e.

56) Second Treatise. od|.41.

57) Od |. 26.

5«) Od |. 27. 33.

59) Od |. 38.



186 c b m acpherson / po l i t i č ko teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

apsolutno nužno zbog samog opravdanja rada koije je Looke izra

zio za svako prisvajanje. Zasigurno, pomiislili bi, na Lockeu je dapokuša pokazati kaiko je \ to ogranič enje, kao i prethodna dva, bilo -nadiđ eno uvođ en'jem 'upotrebe novca. Ali Looke nije mislio tako. Dn u vezi s tim nije ponudio nikakav eksplicitan argument. Toi nije bilo potrebno ako je sve vrijeme pretpostavljao ispravnostnajamnog odnosa, po kojem jedan č ovjek može opravdano bitivlasnik rada drugog č ovjeka. Sada bi se trebalo zapitati da liima razloga za pretpostavku da je Locke taj odnos smatrao ispravnim i prirodnim.

Kao prvo, možemo primijetiti da je Lockeovo naglašavanje da »svaki č ovjek ima pravo na vlasništvo svoje osobe. Nato nitko drugi nema prava osim njega samoga«. I da, kad svojrad pomiješa s prirodom, »jer taj je rad bezuvjetno vlasništvoradnika, i nitko osim njega ne može imati pravo na ono s č imon taj rad združi.«60), a to se ne protivi pretpostavci o prirodnompravu da se otuđ i svoj rad u zamjenu za nadnicu. Upravo sup

rotno, što se snažnije tvrdi da se rad smatra vlasništvom, to seviše smatra otuđ ivim. Jer vlasništvo u buržujskom smislu neznač i samo pravo na uživanje i upotrebu; to je pravo na raspolaganje, na razmjenjivanje, i na otuđ enje. Za Lockea je ljudskirad toliko oč ito č ovjekovo vlasništvo da ga slobodno može prodavati za najamninu. Slobodnjak smije drugome prodati »naodređ eno vrijeme, službu koje se primi, u zamjenu za nadnicekoje za to treba dobiti.«61’ Tako prodani rad postaje vlasništvokupca, koji stječ e pravo na prisvajanje proizvoda tog rada.62’Da je Looke to držao neospornim od poč etka svog opravdanjavlasništva radom, može se pretpostaviti zbog dva razloga.

1) Neposredno nakon, i kao podršku, svog objašnjenjatoga da se prirodno pravo prisvajanja neč eg od onog što je bilopodareno č ovječ anstvu kao cjelini uspostavlja samo tako dase č ovjek u to umiješa svojim radom, i da to pravo uopće ne ovisi o dogovoru ostalih, nego je prirodno pravo. Locke ukazuje

na priznato pravo pojedinaca na prisvajanje prirodnog proizvoda »zajednič kih dobara po dogovoru«. Ovdje se kao i u prirodnom stanju, pravo uspostavlja jednostavno utroškom radne snage. Ali Locke nije pomislio na to da se pravo jednog č ovjekamože uspostaviti samo radom njegova tijela; ono se jednakotako uspostavlja radom koji je kupio: »Stoga trava koju je mojkonj pasao, travnjaci koje je moj sluga pokosio i ruda koju samiskopao na nekom mjestu gdje na njih imam pravo zajedno s



1 8 7 locke: pol i t ič ka teor i ja pr isvajanja

drugima, postaju moje vlasništvo bez neč ijeg prenosa vlasništva ili suglasnosti. Rad koji je bio moj ustanovio je moje vlas-ništvo nad time, izuzimaju i to iz zajednič koga.«63’

Da Locke nije smatrao najamni odnos neč im neospornim, onda bi njegovo uključ ivanje rada »mog sluge« u »moj rad«,tj. rad koji mi daje prirodno pravo na vlasništvo nad nekim proizvodom, bilo u direktnoj proturječ nosti s ostalim njegovim tvrdnjama.64’

Taj ulomak sam po sebi ne dokazuje da je Locke smatrao najamni odnos neč im prirodnim, tj. neč im što postoji uprirodnom stanju. Jer iako princip da rad mog siuge menidaje pravo da prisvajam vrijedi i za »svaki sluč aj gdje imam pravo (na proizvod prirode) u zajednici s ostalim ljudima«, tvrdnjase tu iznosi u kontekstu zajednič ke zemlje u građ anskom društvu.

Ali, taj bi ulomak vjerovatno mogao biti priznat kaodokaz da Locke pretpostavlja da je najamni odnos ne

što prirodno, da pomisao o postojanju najamnog rada u prirodnom stanju nije oč iti apsurd koji Lockeu jedva da se možepripisati. Ali smatra se da Locke ipak jest mislio o postojanjunajamnog rada u prirodnom stanju. Vidjeli smo da je on pripisaoprirodnom stanju trgovinsku ekonomiju, koju je razvio do temjere da se velika imanja (na tisu e akara) privatno prisva jaju radi proizvodnje roba za č iju bi se prodaju dobio profit.Malo je vjerojatno da je takvu ekonomiju mogao pojmiti Lockeili bilo koji drugi njegov suvremenik, osim možda tako da pro

izvodnju zamišlja kao najamni rad.Baš zato što Locke u Raspravi ne govori o ulozi

najamnog rada, nego uglavnom o primitivnom individualitetu isamo-dovoljnom uzgajivač u, č esto se pretpostavljalo da je Locke

80) Od|. 27.

81) Od |. 85.

82) Vidi bilj ešku N. str. 265—6.


64) Lasle tt jop . cl t., str. 104, b.)prlm |eću|e da oval od |el|ak nepokazu|e

da čov|ek može pos|edovatl rad svog slug e. Ja nevidim kako |e Locke mogaobiti |aenl|l o tom pltan|u: rad ko|l vrši mo| sluga |e »rad ko|l pripada meni«. Jedino moguće pltan|e za raspravu, o ko|em ću odmah niže govoriti |e da II |e Locke sma

trao ovaj odnos prirodnim kao I društvenim.



188 c b m acpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

svoje prirodno stanje smještao u Englesku nastanjenu slobod

nim seljacima koji su sami radili na svojo| zemlji, a ne Englesku ve ih posjeda i najamnog rada. Ali, zapravo, koliko god jeLocke bio zbunjen, on nije bio zbunjen u pogledu klasne strukture Engleske svoga doba. Kad je govorio o pitanjima ekonomske politike, kao u Razmatranjima, smatrao je da su najamniradnici normalna i bitna klasa u sadašnjoj ekonomiji i pretpostavljao je da je oč ito da su nadnice neizbježno na nivou gologodržanja života, i da najamni radnik nema drugog vlasništvaosim vlastita rada. Te su pretpostavke prilič no jasno izražene utri njegove tehnič ko-ekonomske rasprave. Kad razmatra brzinuprometa novca, jedine tri klase koje priznaje kao znač ajne jesuradnici, zemljoposjednici, i »preprodavač i«, tj. trgovci i vlasnicidu ana, a za radnike se smatra da žive »uglavnom od danasdo sutra« i da nemaju drugih izvora zarade osim svojih nadnica.65’ S druge strane, govore i o porijeklu poreza, on kaže daporezi ne mogu postati optere enje za »siromašnog radnika iliobrtn ika.. .« jer on ve jedva živi »od danas do sutra«; kad bi

porez pove ao cijenu njegove hrane, odje e ili alata, »ili bi njegova nadnica porasla usporedo s cijenom stvari, da bi mogaopreživjeti Ili bi dospio na teret oip iini >jer ne može zaraditi dovoljno za sebe i obitelj.«66’ I kada se u razdoblju depresije ekonomske klase trude da bi održale jednaki dohodak, »to je potezanje i takmič enje obič no izmeđ u zemljoposjednika i trgovca.Jer radnikov dio, rijetko kad ve i od najnužnijeg za život, rijetkokad toj grupi ljudi daje vremena ili prilike da svoje misli uzdigne iznad toga ili da se nateže s bogatašima za ono što je

njihovo.. .«67’Za Lockea je dakle trgovinska ekonomija u kojoj je sva

zemlja prisvojena uvjetovala postojanje najamnog rada. A kako je Locke smatrao da u prirodnom stanju postoje tržišni odnosirazvijene trgovinske ekonomije, pretpostavlja se da je i to uključ io i najamni odnos zajedno s drugim odnosima. Normalnosti opravdanost tržišta rada bila je uobič ajena u mišljenju sedamnaestog stolje a jednako toliko koliko i normalnost i opravdanost postojanja tržišta robe i kapitala. Smatralo se da je obojepodjednako potrebno za kapitalistič ku proizvodnju. Pristalice kapitalistič ke proizvodnje, a međ u nj-ima i Locke, još nisu bili zabrinuti za bilo kakve dehumaniziraju e posljedice pretvorbe rada u robu; budu i da nije bilo takvih moralnih nedoumica, nijebilo razloga da se najamni odnos smatra neč im prirodnim.

Pripisivanje najamnog odnosa prirodnom stanju još jemanje shvatljivo od pripisivanja razvijene trgovinske ekonomi




je takvom prirodnom stanju.68’ Locke je dovoljno konz-istenton:njegovo mišljenje je da ni jedna institucija ništa ne duguje građ anskom društvu,,nego se zasniva na jednostavnom dogovoru ilipristanku izmeđ u pojedinaca kojima rukovodi samo prirodni zakon. Tako se a) akumulacija kapitala posredstvom novca zasniva samo na dogovoru pojedinaca da tom novcu pridaju vri jednost; i b) najamni se odnos zasniva jedino na slobodnom u-govoru zainteresiranih pojedinaca. Nije bitno što ni jedna od tihpropozicija nije historijski opravdana. Obje su propozicije pot

puno razumljive ako se uvaže prvotni postulati da su ljudi poprirodi slobdni i racionalni.69)

2) Pretpostavka da je Locke i najamni odnos pripisivaoprirodnom stanju postaje još uvjerljivija kad uoč imo kako onpovezuje prava i prirodni zakon s građ anskim društvom. Dogovor o ulasku u građ ansko društvo ne stvara nikada nova prava;on jednostavno prenosi na građ anski autoritet mo i koje su ljudi imali u prirodnom stanju da bi zaštitili svoja prava. Isto tako,građ ansko društvo nema mo da bi nadjač alo prirodni zakon;mo građ anskog društva i vlade ogranič ena je na sprovođ enjeprincipa prirodnog zakona.70’ Baš zbog toga se Locke tolikotrudio da pokaže da je pravo na nejednako vlasništvo neštošto ljudi ve donose u građ ansko društvo; da suglasnost pojedinca u prirodnom stanju, a ne dogovor da se uspostavi građ ansko društvo, opravdava vlasništvo koje je ve e od prvotnih prirodnih ogranič enja. Kakio građ ansko društvo ne može nadi iprirodno pravo, i kako prisvajanje više zemlje nego što č ovjekmože sam obrađ ivati i kupovina tuđ eg rada nisu ilegalni u građ anskom društvu, oboje moraju biti u suglasnosti s prirodnimzakonom. Ili gledaju i s aspekta prirodnih prava: kako dogovorda se uđ e u građ ansko društvo ne stvara nova individualnaprava, i kako je prisvajanje više zemlje od one koje č ovjek može sam obrađ ivati ispravno u građ anskom društvu, to mora dase smatralo prirodnim pravom; i kako je otuđ enje svog rada za

o

65) Works (1759). II. 13— 16.

66) Ibid., str. 29.

67) Ibid.. str. 36.

66) Vidi gore. str. 183.

69) Za puni smisao »racionalno g« u ovom kont ekstu, vidi str. 205— 6.




1 9 0 c b m acpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

nadnicu bilo ispravno u građ anskom društvu, mora biti da se

i to smatralo prirodnim pravom.Može se uč initi č udnim da je Locke, koji izvodi pravo

na prisvajanje zemlje i dobara iz prava da se sač uva vlastiti život i iz prirodnog prava na vlastiti rad, pretpostavio prirodno pravo da se otuđ i vlastiti rad dok se u isto vrijeme negira prirodno pravo da se otuđ i vlas titi život.71’ Pa ipak, on pravi razliku,izmeđ u vlasništva, uključ uju i i vlasništvo vlastitog rada, i života.U drugom poglavlju Druge rasprave ta odvojenost još nije bila u-

spostavljena. Ljudi imaju prirodno pravo na to da »raspolažu svo jim posjedima i osobama kako smatraju da je prikladno u granicama prirodnog zakona «72’ Ali nakon što je uspostavio prirodnopravo na nejednake posjede, pojavljuje se jedna razlika, kao štomožemo i oč ekivati: u prirodnom stanju, kaže on, »nitko ne raspolaže arbitrarnom vlaš u nad životom, slobodom ili vlasništvom drugoga i samog sebe.«73’ I tako, jer nitko nema prirodnopravo da otuđ i vlastiti život, koji je božje vlasništvo, ili da proizvoljno uzme život ili vlasništvo nekog drugog, ali ima pravoda otuđ i svoje vlasništvo. Lockeov prirodni zakon daje č ovjekovoj ženi i djeci pravo na njegovu imovinu u sluč aju njegovesmrti ili zarobljavanja,74’ ali to ne ogranič ava njegovo raspolaganje tom imovinom dok je slobodan i živ.

Zaista, bilo kakvo pravo na vlasništvo s manjim zahtjevima bilo bi za Lockea beskorisno, jer slobodno otuđ enje imovine, uključ uju i u to i vlasništvo nad svojim radom, prodajom

ili kupovinom bitan je element kapitalistič ke proizvodnje. Otuđ enje vlastitog rada bitno se razlikuje od toga da se pridaje arbitrarna mo nad svojim životom, u Lockeovu luč enju roba i slobodnog najamnog radnika.75’

Naglašavaju i da č ovjekov rad pripada njemu samome.Looke je jasno pokazao koliko se udaljio od srednjovjekovnogmišljenja, i koliko je prihvatio buržoasko stajalište koje je toliko jasno izrazio Hobbes. Ali u prihva anju buržoaskih vrijednosti Lo

oke zaostaje za Hobbesom. Za Hobbesa ne samo da je rad bioroba nego je i sam život bio sveden na predmet trgovine;78’ za Lo-okea život je još bio svetinja i nešto neotuđ ivo, iako je rad i č ov jekova »osoba«, u smislu sposobnosti za rad,77’ bio roba. Lockeo-vo razlikovanje života i rada pokazuje koliko je zadržao tradicionalne vrijednosti. Njegova smetenost u definiranju vlasništva, ko je nekad uključ uje život i slobodu, a nekad ne, može se pripisatinjegovoj zabuni u vezi s ostatkom tradicionalnih vrijednosti, i




novih buržogskih vrijednosti.78' A baš je zbog toga bez sumnje,njegova teorija suvremenom č itaocu prihvatljivija od beskompromisne doktrine Hobbesa. Lookeu nije bilo stalo da uoč i da sestalno otuđ enje rada za najamninu koja jedva dostaje da seodrži goli život, za koju on tvrdi da je nužan uvjet za najamneradnike tokom njihova č itava života, zapravo otuđ enje životai slobode.

Zaključ ujem time da je Locke u svom opravdanju prirodnog prava na vlasništvo sve vrijeme držao da je prirodno rad

smatrati robom i da je najamni odnos koji daje pravo na prisvajanje prozivoda neč ijeg rada, dio prirodnog poretka. Iz to ga je jasno da Locke nikad nije uvažavao tre e pretpostavljenoogranič enje na prirodno pravo prisvajanja (tj. onoliko koliko osoba može raditi prirodnim radmim kapacitetom). Stoga nema govora o tome da je Locke to ogranič enje uklonio; njega u Loc-keovu mišljenju nije bilo, ali su njegovu teoriju na taj nač intumač ili oni koji su joj pristupali u modernoj tradiciji humanistič kog liberalizma.

d) lockeovo dostignuće

Kad se Lockeove pretpostavke shvate ovako kako je ovdje izneseno, njegova doktrina vlasništva pojavljuje se u novom svjetlu, ili drugim riječ ima, vra a joj se smisao koji je imala za samog Lockea i njegove suvremenike. Jer. iz tog aspekta, njegovogledište da č ovjekov rad pripada njemu samom, sto je bila glav

na inovacija Lockeovedoktrine vlasništva, poprima suprotnoznač enje od onoga koje mu se pripisuje posljednjih godina —

71) Usp. st r. 200, i uspo redi sgledištemleveler a. pog lavlj e III. str. 124.

72) Second Treatise, odj. 4.

73) Od |. 135.

74) Od |. 182— 3.

75) Od |. 83.

76) i Vrijednost čov|eka |e kao I za sve d rug e stv ari,n|egova cl|ena« {Le-

viathan, pog. 10, str. 67); ičov|ekov |e rad također roba ko|a se može zaml|enltl za dobrobit, kao i bilo ko|a druga stvar.« (Ibid., pogl. 24, 6tr. 189): usp. pogl. H, od|. 2c.


78) us p . st r. 214.




on pruža moralnu osnovu za buržujsko prisvajanje. Uklanjanjem

dvaju prvobitnih ogranič enja koja je Locke eksplicitno priznao,č itava teorija vlasništva postaje opravdanje prirodnog prava nesamo na nejednako vlasništvo, nego i na neogranič eno Individualno prisvajanje. Temeljna tvrdnja tog opravdanja jest da č ovjekov rad pripada njemu samome. Jer ako se inzistira da je č ovjekov rad njegovo vlasništvo, time se ne kaže samo to da gaon smije otuđ iti u ugovoru o najamnom radu — kaže se i to dasu njegov rad i njegova produktivnost nešto za što ne morapolagati rač una građ anskom društvu. Ako rad. kao apsolutnovlasništvo č ovjeka, doista opravdava prisvajanje i stvara vri jednost, onda individualno pravo na prisvajanje prednjač i nadbilo kakvim moralnim zahtjevima društva. Tradicionalno mišljenje da su vlasništvo i rad društvene funkcije i da vlasništvo nadimovinom povlač i društvene obveze, biva time potkopano.

Ukratko reč eno. Locke je napravio ono što je nakaniouč initi. Poč evši od tradicionalne pretpostavke da su zemlja injeni plodovi na poč etku bili dati č ovječ anstvu za zajednič ku

upotrebu, suprotstavio se svima koji su iz te pretpostavke izvodili teorije koje su ogranič avale kapitalistič ko prisvajanje. Izbrisao je moralnu nemo koja je do tada bila preprekom neogranič enoj kapitalistič ko j proizvodnji.79’ Da nilje napravio ništa više,njegovo bi se dostignu e moralo smatrati znač ajnim. Ali on č inič ak i više od toga. Opravdava i smatra prirodnom klasnu razliku u pravima i racionalnosti, i tako stvara pozitivnu moralnu osnovu za kapitalistič ko društvo.

3. klasne razlike u prirodnim pravimai racionalnosti

0 Ako želimo vidjeti kako |e to Locke napravio, moramozabilježiti dvije daljnje pretpostavke koje je iznio, koje su po

važnosti jednake eksplicitnom postulatu da č ovjekov rad pripada njemu samom. Prva je — iako je radna klasa nužan dio nacije. njezini č lanovi zapravo nisu potpuni č lanovi pol'iitč kog ti jela i na to nemaju prava; a druga — č lanovi radne klase nemogu i ne žive potpuno racionalan život. Termin »radna klasa« označ ava ovdje »siromahe koji rade« i »siromahe«, tj. sveone koji su ovisili o zaposlenju ili milostinji |er nisu imali vlastitog vlasništva 8 kojim bi. ili na kojem bi. mogli raditi. Te su




ideje u Lockeovo doba toliko prevladavale da bi bilo č udno daih i on nije koristio. Ali kako njihova važnost u Lockeovu raduuglavnom uop e nije zapažena, dobro bi bilo ustvrditi da ih jei on rabio. Izravan dokaz da je Locke prihva ao te pretpostavke, ne ispituju i ih, može se prona i u nekoliko njegovih napisa. Nakon što vidimo koliko ih je potpuno on prihva ao kaopretpostavke o radnoj klasi u Engleskoj sedamnaestog stolje a,razmotrit emo koliko ih je poop io i na koji nač in ulaze u okvir Rasprave.

a) lockeovo viđenje razlika u engleskoj sedamnaestog stoljeća

Lockeove pretpostavke za postupanje sa zdravim nezaposlenimljudima prilič no su dobro poznate, iako kad ih spomenu suvremeni autori, obič no je to zato da bi se osudila njihova oštrina iliobjasnila mjerilima tadašnjeg vremena. Zanimljivo je kako ukazuju na Lockeove pretpostavke. Upraviteljima zatvora (»popravnih domova«) trebalo je sugerirati da te zatvore pretvore u manufakturne radionice; mirovni suci su ih trebali pretvoriti uzgrade za prisilni rad. Djeca nezaposlenih, »starija od tri godine« bila su nepotreban teret naciji, trebalo ih je stoga zaposliti, tako da zarade i više no što treba za njihovo izdržavanje.Sve je to bilo opravdano time da nezaposlenost ne postoji zbogekonomskih razloga, nego zbog moralne izopač enosti. Locke je 1697. kao č lan Komisije za trgovinu napisao da se broj nezaposlenih pove ao »samo zbog popuštanja discipline i korup

cije ponašanja«.80' Po Lockeovu mišljenju nije bilo sumnje o tome da nezaposlene smatra punim ili slobodnim č lanovima politič ke zajednice; isto tako nije bilo sumnje da su oni bili potpuno potč injeni državi. A država je bila ovlaštena da s njimapostupa na takav nač in jer se nisu htjeli pridržavati moralnihmjerila koja su racionalnim ljudima bila obaveza.

Lockeov stav prema zaposlenoj klasi nije se č estozapažao. iako je dovoljno jasno iskazan u raznim njegovim eko-

nomijskim spisima, naroč ito u Razmatranjima. Kao što smo vevdijeli, tu Locke usporedo s formalnim pitanjima, prihva a kao

79) Usp. etr. 205— 7

80) Clt lr lan o u H. R. Fox Bo urn e. The life ot John Locke (1870). dlo M. str. 378.



1 9 4 c b macpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

neosporno da su nadnič ari normalna i brojna klasa društva, da

najamni radnik nema vlasništva na koje bi se oslonio, nego potpuno ovisi o svojoj nadnici, i da su zbog nužde uobič ajene nadnice jedva tolike da se može preživjeti. Nadnič ar živi »od danas do sutra«. Jedan ulomak, koji smo ve djelomič no citirali,zaslužuje ovdje pažnju:

» ... radniikov udio (u nacionalnom dohotku), jedva da je ikad ve i od dostatnog za goli život i nikad ne daje toj grupiljudi vremena ili prilike da uzdignu svoje misli iznad toga, ili

da od bogataša otim lju njihovo (kao jedan zajednič ki interes)osim ako ih jedna zajednič ka velika opasnost ne ujedini u jednu struju, te zaborave svako poštovanie i ohrabre se da silomposegnu za svojim željama: tada ponekad napadnu bogatašei preplave ih kao poplava. Ali to se rijetko događ a, osim u sluč ajevima nebrige za zanemarene, ili loše vođ ene vladavine.«811

Teško je re i koji je dio ovih opaski najznač ajniji. Postoji pretpostavka da se radnici obič no drže nesposobnima da

misle ili djeluju politič ki. Postoji pretpostavka da u rijetkim prilikama, kad uzdignu svoje misli iznad brige o preživljavanju, jedina vrsta politič kog rada za koju bi se opredijelili jest oružaniustanak. Ovdje je pretpostavka da se nebriga ne pokazuje utome da se dopušta pojava neuobič ajenih neda a koje ujedinjuju siromašne u oružanu pobunu. Postoji uvjerenje da je takvapobuna neprimjerena i da je povreda poštovanja koje dugujusvojim nadređ enima.

Pitanje tko ima pravo na revoluciju, za Lockea je odluč no pitanje: pravo na revoluciju je za njega jedini efektivnitest građ anstva, jer on nije ostavio mjesta ni jednoj drugojmetodi provođ enja prava na uklanjanje neželjene vlade, lako uRaspravi inzistira na pravu ve ine na revoluciju, č ini se da muovdje nije palo na pamet da radna klasa može imati pravo daizvede revoluciju. I zaista, nema razloga zašto bi on na to pomislio, jer za njega je radna klasa bila predmet državne politike, predmet administracije, a ne puni dio građ anskog tijela.

Ona nije bila sposobna za racionalnu politič ku akciju, a pravona revoluciju ovisilo je u biti o racionalnoj odlluci.

Pretpostavka da su č lanovi radne klase u previše niskom položaju da bi bili sposobni za racionalan život, tj. da bimogli voditi svoj život po onim moralnim principima za koje je Locke mislio da su razumni — ponovo se vidi u Razumnosti kršćanstva, č itav je sadržaj tog rada zahtjev da se krš anstvo



1 9 5 locke: pol i t ič ka teor ija pr lsva|an|o

svede na nekoliko jednostavnih vjerovanja koja bi mogao shvatiti »radnik i nepismen č ovjek«. Krš anstvo treba da ponovopostane

»religija koja odgovara sposobnostima puka; i stanju č ovječ anstva u ovom svijetu, kojem je suđ eno da radi ida luta.. . Najve i dio ljudi nema vremena za uč enje i logikui rafinirana uč enja raznih škola. Tamo gdje se ruka upotrebljava za plug i lopatu, glava se rijetko kad uzdiže do uzvišenihmisKi ili upotrebljava za misteriozna razmišljanja. Dobro je da

ljudi te vrste (a da ne govorimo o drugom spolu) mogu shvatiti obič ne tvrdnje, i kratka razmišljanja o stvarima koje su imbliske, i poznate iz svakodnevnog iskustva. Idete li dalje odovoga, ve ina e ljudi biti zaprepaštena .. .«82)

To nije, kao što bi se moglo pomisliti, zahtjev za jed-lostavnom racionalistič kom etič kom religijom kojom bi se zamijenile rasprave teologa. Naprotiv, Locke ho e re i da beznatprirodnih sankcija radnič ka klasa ne može slijediti raciona-

istič ku etiku. On samo ho e razjasniti te sankcije. Jednostavnistavovi koje preporuč a nisu moralna pravila, nego stavovi u kojese vjeruje. Njima treba vjerovati. Sve što je potrebno jest vjeraJ njih, jer takva vjera pretvara moralna pravila Evanđ elja unaređ enja kojih se valja držati. Lockeov problem svodi se samona to kako formulirati te stavove tako da e se oni odnositiSirektno na iskustvo obič nih ljudi, da bi oni mogli vjerovati.83’Glavnina č ovječ anstva, zaključ uje Locke, ne može se prepustitivodstvu prirodnog zakona ili razuma, oni nisu sposobni iz njih

izvlač iti pravila ponašanja. Jer, »najamnici i obrtnici, usidjelicei mljekarice.. . tek kad č uju jednostavne zapovijesti, sigurnoi jedino tada e biti poslušni i izvršavati ih. Ve ina ne možeznati, i stoga mora vjerovati.«84’

Locke je, naravno, preporuč ao to pojednostavljeno krš anstvo svim klasama, kao što se može vidjeti u njegovim razmatranjima o velikoj korisnosti krš anske doktrine o nagrada-mai kaznama ...

OB1) Works (1750), II . 36.

*2) Works (1750), II. 385— 0. Usp. Human Understanding. kn|. 4.. pogl. 20.odi. 2—3.

*3) Vidi blll edku O. str. 266.

M) Works (1750). II. 580.



196 C. b. macph erson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

»... [Starijsu filozofi zaista ukazivali na ljepota vrline;

ali, ostavljaju i je bez miraza, malo ih je zaista htjelo oženitiAli, sada kada je na njenu stranu stavljena ’velika i besmrtnatežina slave', opet se pojavio interes za nju, i vrlina je oč itopostala najvrednija imovina i najbolje što se može pokušatis te i. . . Svijest o raju i paklu prezirat e kratka zadovoljstvai bolove ovog sadašnjeg stanja i uč initi vrlinu privlač nom, štorazum i interes i briga o sebi ne e mo i previdjeti i ne htjeti. Natoj osnovi, i samo na tome moralnost stoji č vrsto i može sesuprotstaviti svakoj konkurenciji.«85’

Lockeovi e č itaoci cijeniti tu preporuku krš anstvaviše od radnika, koji nisu bili u takvom položaju da razmišljajuo tome kako da obave »najbolju mogu u kupovinu«. No, Lockesmatra da je pogodnost njegove fundamentalne krš anske doktrine da zadovolji ljude ve ih sposobnosti samo od drugorazredne važnosti. Njegovo opetovano naglašavanje nužnosti dase radna klasa drži u pokornosti vjerovanjem u božanske na

grade i kazne vrlo jasno pokazuje što on smatra glavnim problemom. Implikacija je jasna: radnič ka je klasa, za razliku odsvih drugih, nesposobna za racionalan život. Zamjetljiva je malarazlika u njegovu odnosu prema zaposlenima i nezaposlenima,č in i se da smfatra da su se nezaposleni siromasi samovoljnolišili svojih prava; a da su siromašni radnici nesposobni za potpuno racionalan život zbog svog nesretnog položaja. Ali bezobzira na to da ii je to njihova kriv ica ili -ne, č lanovi radne Masenisu imali, niti se to od njih oč ekivalo, pravo na punopravno

č lanstvo u politič kom društvu; oni nisu mogli, i nisu ni živjelipotpuno racionalan život.

To nisu bile samo Lockeove pretpostavke, nego i njegovih č italaca. Kad iznosi te pretpostavke, kao u citiranimulomoima iz Razmatranja i Razumnosti kršćanstva, on ih nedokazuje. Pretpostavlja se da nije osje ao potrebu da ih dokazuje. Lako ih je mogao smatrati oč itim jer su bile uobič a jene u op em mišljenju. Otkad je u Engleskoj bilo radnika-

-nadnič ara, smatralo se sasvim prirodnim da su oni politič kinesposobni. I zaposleni i nezaposleni bili su predmet znatnedržavne brige za vrijeme Tudora i rane vladavine Stuarta, alimi radnici, ni besposlena sirotinja nisu bili smatrani sposobnim za politič ka prava. Puritanski individualizam, u onoj mjeriu kojoj je istisnuo paternalizam Tudora i rane države Stuarta,ništa nije uč inio da se poboljša mišljenje o politič koj sposobnosti ovisne radnič ke klase. Naprotiv, puritanska doktrina o



197 locke; po lit ič ka teorija prisvajanja

siromasima, koja je siromaštvo smatrala znakom moralnog nedostatka, moralno je pridonijela politič kom zanemarivanju siromaha. Siromasi su možda zaslužili da im se pomogne, ali tose mora uč initi sa superiorne moralne osnove. Siromahe suizbjegavali, sažaljevali, grdili i ponekad ih se bojali, ali oninikad nisu bili puni č lanovi moralne zajednice. To je bio još jedan razlog više, možda i suvišan, da ih se i dalje smatranepotpunim č lanovima politič ke zajednice. Ali iako su siromasi,ovako gledaju i, bili samo djelomič ni č lanovi, ipak su bili pod

nadzorom politič ke zajednice. Oni su bili dio, ali ne i punič lanovi građ anskog društva. Name e se slič nost tog stavao siromasima s kalvinistič kim gledištem na položaj ne-izabranih.Kalvinistič ka crkva, iako je tvrdila da uključ uje sve stanovništvo, smatrala je da punopravni č lanovi mogu biti samo izabrani.Oni koji nisu bili izabrani (a to su uglavnom bili siromasi) bilisu istovremeno i č lanovi i ne-č laoovi crkve; nsu bili puni č lanovi jer nisu sudjelovali u upravi crkvom, ali ipak, dovoljnoč lanovi da bi bili podvrgnuti njenoj disciplini. Koliko je puritan-

sko gledanje na moralni i građ anski položaj siromaha bio sekularizacija striktne kalvirristič ke doktrine, pitanje je koje nije potrebno razmatrati. Kalvinistič ka doktrina izbora manje je bilauvriježena od puritanske doktrine siromaštva, ali nije nevjero jatno da se neki ostatak striktnog kalvinistič kog stava preniou širu. puritansku tradiciju. U svakom sluč aju, puritanska jedoktrina pojač ala otprije prihva eno gledište o politič koj nesposobnosti radnič ke klase, č ak i na vrhuncu politič kog puri-tonizma, u toku građ anskog rata i republike, kad se na kratko

vrijeme pojavila misao da bi trebalo da ovisni siromasi imajupolitič ka prava, nisu je prihvatili č ak ni leveleri, iako su levelerisvoje teorije bazirali na neslobodi a ne na nekakvoj moralnojinferiornosti siromaha.

Pojavom restauracije, ideja o politič kim pravima siromaha ponovo je nestala, tek je ideja o njihovoj moralnoj nea-dekvatnosti uzdignuta da statusa ekonomske ortodoksmosti.Autori ekonomsko-politič kih spisa nakon restauracije, makarnaizgled nisu bili puritanci, potpuno su prihvatili puritanski

stav o siromasima. Moralna delinkvencija radnič ke klase stalna je tema njihovih napisa. Ne samo besposleni siromasi, koje

O85> Ib id .. 502.

86) o lzražavan|u tog pogleda u engleskom kalvlnlzmu vidi Christoph er Hill,

Puritanism and Revolution (1958). str. 220— 9.



198 c b macpher8on / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

još od tudonskih vremena smatraju izgnanicima, nego i zaposleni

siromasi, smatrani su gotovo izdvojenom rasom, iako još usklopu države. Tawney je primijetio da je prevladavaju i stavengleskih ekonomista nakon 1660. godine »prema novomindustrijskom proletarijatu (bio) primjetljivo oštriji nego u prvojpolovinu sedamnaestog stolje a . . . i nema druge suvremeneparalele, osim u ponašanju ozloglašenih bijelih kolonizotoraprema obojenoj radnoj snazi.«87’ Radna se klasa nije smatralagrađ anima, nego grupom stvarnih i potencijalnih radnika, kojisu na raspolaganju potrebama nacija. Ekonomisti su priznavali, č ak i inzistirali na tome, da su siromašni radnici krajnji izvorbogatstva svake nacije, ali samo ako se navedu i prisile neprekidno rade. Postoje e uređ enje za iznuđ ivanje rada bilo je,po op em mišljenju, neadekvatno jer nije vodilo rač una o moralnim nedostacima siromaha. Bez obzira na to koja su serješenja nudila — a mnoga od njih tražila su više strogosti —svima im je bilo zajednič ko mišljenje da je radna klasa neštoč ime bi trebalo da se bavi država, kako bi cijela nacija imala

koristi. Nije se radilo samo o tome da su interesi radne klasebili podređ eni interesu nacije. Smatralo se da radna klasa nemavlastitog interesa; jedini interes imala je klasa na vlasti u gledanju na nacionalne interese. Taj je prevladavaju i stav lijepoopisao WiiJliam Petyt:

»Narod je glavna, najmasovnija i najdragocjenija robaod koje se mogu dobiti razne vrste proizvodnje, moreplovstvo,bogatstva, osvajanja i sigurni kolonijalni posjedi. Taj glavni ma

terijal je sam po sebi neprobavljen i sirov, te se povjeravau ruke najvišeg autoriteta č ijom bi se razbonitoš u ii raspolaganjem taj materijal trebao poboljšati, voditi i uoblič iti za ve uili manju korist«.88’

Stanovište da su ljudi radne klase roba iz koje se možedobiti bogatstvo i vlast, sirovina koju treba da obradi i upotri jebi politič ki autoritet, bilo je tipič no za Lockeovo vrijeme. Istotako i politič ki zaključ ak da je radnič ka klasa bila s pravom

podvrgnuta državi, ali da nije bilo potrebno da uživa punoč lanstvo. I tako je moralna osnova bila ta da radnič ka klasane može i ne živi racionalnim životom. Locke te tvrdnje nijemorao dokazivati. On je mogao smatrati da bi ih njegovi č itaoci prihvatili kao pouzdane bez razmišljanja, kao što ih je i samprihvatio. Kad ih je spominjao, primjerice u navedenim ulomcimaRazmatranja i Razumnosti kršćanstva, bilo je to samo da bidobio formalni religiozni ili ekonomski argument da podsjeti




svoje č itaoce na nešto što su oni ve znali, ali to nisu ispravno primijenili.

Tada postaje dovoljno jasno da je Locke, promatraju ivlastito društvo, vidio dvije klase s različ itim pravima i različ itim rasuđ ivanjem. Sada treba da vidimo koliko je projiciraorazlike koje je vidio u svom društvu u samu prirodu č ovjeka idruštva.

b) poopćenje različitih prava i racionalnosti

Možemo poč eti tako da uoč imo da Lockeova sklonost nehis-torijskom mišljenju ne bi bila prepreka prenošenju pretpostavkio društvu sedamnaestog stolje a u pretpostavljeno prirodnostanje i uop avanju nekih obilježja društva sedamnaestog stolje a i č ovjeka, i obilježja prije-građ anskog društva i č ovjekakao takvog. Budu i da je mislio da su njegove pretpostavkeo svom društvu toliko oč ite da nije držao potrebnim da lih dokazuje, one su se lako mogle prenijeti u njegove premise a dane bude svjestan problema koherencije. Postavlja se pitanjegdje su, ako su se uop e, pretpostavke o različ itim pravima iraoionalnosti uključ ile u njegove premise u društvu i č ovjeku?U Lockeovu prvobitnom iznošenju postulata u Raspravi (i analizi ljudske prirode u Ogledu o ljudskom razumu koji treba pratiti uporedo s Raspravom da bismo dobili cjelovitu sliku onjegovoj op oj teoriji ljudske prirode) nema nič ega što bi navelo na pretpostavku o klasnoj diferencijaciji. Ali prije negošto je upotrijebio te postulate da bi zaključ io o nužnom karakteru građ anskog društva, on je iznio druge tvrdnje, naroč ito uvezi s pravima na vlasništvo, koje upu uju na to da je vepoop io razne svoje pretpostavke o vlastitom društvu u apstraktne implicitne pretpostavke o različ itoj ljudskoj prirodi iprirodnim pravima.

O87) R. H. Taw ney , Religion and the Rise of Capitalism, pogl. 4, od|. 4,

lzdan|e Penguin, 1048, str. 267.

88) Wil liam Petyt. Britannia Languens (1680), str. 238. Oval I slične odlomke različitih autora tog razdobl|a citira E. S. Furnlss u The Position of the Laborer In o System of Nationalism (New York, 1920), str. 16 I dal|e. Usp. Sir William Petty. Po-

l i t ical Ari thmetic, u Economic Writings, ur. Hull, 1. 307, 108, 267.



200 c b m acpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

a) različita prava. Vidjeli smo da je Locke priznavao u društvu

sedamnaestog stolje a toliku k lasnu diferencijaciju da su č lanoviradine klase imali potpuno različ ita stvarna prava od klasa iznadsebe. Oni su živjeli, i morali živjeti »od danas do sutra«, nikadnisu mogli »misliti dalje od toga«, i nisu bili sposobni da sud

jeluju u politič kom životu, zbog toga što nisu imali vlasništvana kojem bi mogli utrošiti svoj rad; a to da nisu imali vlasništvabio je jedan aspekt prevladavaju e nejednakosti, koja je bilazasnovana u »nužnom stanju stvari ii uređ enju ljudskog društva«.89’

Sve je to Locke vidio u vlastitom društvu i mislio jeda je to tipič no za sva građ anska društva. Ali kako je to postalo pretpostavka različ itih prirodnih prava ii gdje to, kao takvapretpostavka, ulazi u okvir Rasprave? Odgovor zasigurno ne emo na i u poč etnim tvrdnjama o prirodnim pravima, gdje senaglašava samo prirodna jednakost prava.90’

Preobražaj jednakih u različ ita prirodna prava pojavljuje se pri stvaranju teorije o vlasništvu. U poglavlju o vlasništvu u Raspravi, Locke se udaljio od svog glavnog puta. dabi, kao što smo vidjeli, pretvorio prirodno pravo svakog po

jedinca u vlasništvo dostatno samo da preživi, i ovisno o tomekoliko je ulagao svog truda, u prirodno pravo neogranič enogprisvajanja, prema kojem bi poduzetniji moglii punopravno prisvajati svu zemlju, ne ostavljaju i drugima mogu nost da žive

drugač ije nego prodaju i svoju sposobnost za rad.

To nije odstupanje od Lockeova individualizma, negonjegov bitni dio. Srž Lockeova individualizma jest tvrdnja da

je svaki č ovjek prirodno jedini vlasnik svoje osobe i sposobnosti91’ — apsolutni vlasnik u tom smislu da ništa za njih ne duguje društvu — i naroč ito apsolutni vlasnik svoje sposobnostida radi.92’ Postulat individualista je postulat kojim Locke pretvara masu jednakih pojedinaca (s pravom) u dvije klase vrlo

različ itih prava, u one s vlasništvom, i one bez vlasništva. Kadse jednom zauzme sva zemlja, osnovno pravo, da se ne bude.pod upravom drugoga, postaje nejednako izmeđ u vlasnika i ne-vlasnika samo po vrsti, a ne po stupnju: oni kojii su bez vlasništva za Lockea su životno ovisni o onima s vlasništvom, i tone mogu izmijeniti. Poč etna jednakost prirodnih prava, kojase sastojala od toga da ni jedan č ovjek nema vlast nad drugima,93’ ne može potrajati nakon diferencijalnog vlasništva. Dru-




gim riječ ima, č ovjek bez vlasništva nad stvarima gubi i onopuno vlasništvo nad sobom koje je bilo osnova njegovih jednakih prirodnih prava.94’ I Locke inzistira na tome da je diferencijacija vlasništva prirodna, tj. da se ona zbiva »lizvan okvira društva i bez društvenog dogovora«.95’ Građ ansko se društvo uspostavlja radi zaštite nejednakih posjeda, č ija je nejednakost ve u prirodnom stanju dovela do nejednakih prava.Tako je Locke poop io pretpostavku klasne razlike u pravimaunutar vlastitog društva, u implicitnu pretpostavku različ itih

prirodnih prava. Kao što emo vidjeti, implicitna pretpostavkanije zamijenila poč etnu pretpostavku nejednakosti: štoviše, č inise da je Locke imao na umu i jednu i drugu.

b) različita racionalnost. Vidjeli smo da je Locke u svom društvu pretpostavljao klasnu razliku u racionalnosti koja je priječ ilaradnič koj klasi potpuno racionalan život, tj. da svoj život vode po

zakonu prirode ili razuma. Pitanje je kako je to postalo pretpostavkom op e racionalnosti razlike i na koji je nač in toušlo u problematiku Rasprave? To nije prisutno u poč etnimtvrdnjama ili postulatima. Tamo se o racionalnosti i obespravljenosti govori na apstraktan nač in, te iako sepravi razlika96’izmeđ u racionalnih ljudi koji boraveunutarokvira prirodnogzakona ii obespravljenih ljudi koji krše taj zakon, nema govorao tome da je ta razlika povezana s društvenom klasom. Isto je mogu e re i i za razliku koju Locke naznač uje u prvom stup

nju prirodnog stanja, kad je još uvijek bilo dovoljno zemlje,izmeđ u »marljivih i racionalnih« koji su slijedili prirodni zakonkoji je ljudima diktirao da pokore zemlju svojim radom (i č i|i

80) Consideration. Wo rk s (1758). II. 19.

90) Second Treatise, odi. 4. 5.

91) Od j. 4. 6. 44. 123.

02) Od |. 27.

03) Od |. 4.

84) Usp. str. 190; tak ođ er pog l. III . str. 123.

® ) Second Treatise. od|. 50.

08) O tome se rasp rav ila na str. 208— 9.



202 c b macpherson / po l i tička te or i ja pos jedn ičkog ind iv idual izma

im je rad na njoj davao za to pravo) i »©vodljivima i gotova-

nima« olja ih je pokvarenost navodila na to da »smetaju onome što je ve unaprijedio neč iji rad«.97’ U prvom stupnju prirodnog stanja č ovjek se ©uoč ava sa svojim prirodnim okolišemna takav nač in da se racionalno ponašanje sastoji od pokoravanja prirode radom i prisvajanjem da bi se moglo pokoriti. Bitracionalnog ponašanja jest radimo prisvajanje. Ali u toku poglavlja o vlasništvu, bit se racionalnog ponašanja mijenja. Onoprelazi od radinog prisvajanja skromne količ ine zemljišta, kojebi č ovjek mogao upotrijebiti da proizvede ono što je potrebnonjemu i njegovoj porodici, ma prisvajanje površina koje su ve eod onih za to potrebnih. I kad ta neogranič ena akumulacijapostane racionalna, puna je racionalnost mogu a samo za onekoji mogu tako akumulirati.

Ta je promjena poimanja raoionalnosti dovoljno važnada zaslužuje pobliže ispitivanje. U prvom stupnju prirodnogstanja, bit racionalnog ponašanja bilo je obrađ ivanje i poboljšavanje zemlje.

Kada je Bog dao svijet ljudima kao zajednič ko dobro,on je takođ er za povi jedio č ovjeku da radi, a oskudica njegovapoložaja zahtijevala je to od njega. Bog i njegov razum su muzapoviijedili da vlada zemljom, tj. da je unaprijedi radi koristiza život i da time ulaže nešto u nju što je njegovo vlastito,njegov rad.«98’

»Bog je dao svijet ljudima... radi njihove koristi i naj

ve ih udobnosti života koje su bili sposobni izvu i iz njega.Om ga je dao marljivome i racionalnome da ga koristi (i rad mu je trebao dati pravo na to) a ne hiru ili gramzljivosti svad-Ijivog i ratobornoga.«99'

U poč etku je, dakle, razum svakom č ovjeku nalagaoda pokori i poboljša nešto zemlje za svoju dobrobit. Ali nitkonije mogao pokoriti i poboljšati zemlju ako je nije posjedovao»Stanje ljudskog života koje zahtijeva rad i predmete rada nužno

uvodi privatne posjede.«im Prema tome, bit je racionalnog ponašanja privatno prisvajanje zemlje i materijala kaje ona dajei ulaganje svojih energija u poboljšanje te zemlje da bi semogle ste i najve e mogu e životne udobnosti. Marljiv i racionalan je onaj koji radi i prisvaja. Takvo je ponašanje racionalno u moralnom smislu jer tako nalaže božji zakon ili zakonrazuma, a i u praktič nom smislu. A Locke naglašava moralnuracionalnost: ako bi posrijedi bila samo praktič nost, bilo bi




jednako racionalno »smetati onome što je ve unaprijedio neč iji rad«.101’ i u prvom stupnju prirodnog stanja, prije nego što je bio uveden novac i zauzeta sva zemlja, svi koji su radili,stjecali su.

Ali uvođ enjem novca u bilo koji teritorij, sva raspoloživa zemlja ubrzo biva prisvojena,102’ te neki ljudi ostaju beznje. To je za Lockea, moramo zapamtiti, još prirodno stanje:ljudi su se složili s neproporcionalnim i nejednakim posjedovanjem zemlje samo svojim prešutnim slaganjem s upotrebom

novca, što se dogodilo izvan okvira društva,103’ i bez dogovora.U drugom stupnju prirodnog stanja, oni koji preostaju bezzemlje ne mogu biti marljivi i racionalni u prvobitnom smislu:oni ne mogu prisvajati i poboljšavati zemlju za svoju dobrobit,što je isprva bila bit racionalnog ponašanja.

Dok su se u prvom stupnju rad i prisvajanje međ usobno uključ ivali i zajedno č inili raoionalno ponašanje, u drugomstupnju rad više nije implicirao prisvajanje, iako je prisvajanje

uključ ivalo (neč iji) rad. U tom je č asu postalo moralno i praktič no racionalno prisvajati zemlju u ve im količ inama od onogašto bi bilo potrebno za dostatan priliv dobara za pojedinca injegovu obitelj; to jest postalo je raoionalno prisvajati zemljuda bi se iskoristila kao kapital, što uključ uje prisvajanje su-viška proizvoda rada drugih ljudi, tj. rada ljudi koji nisu imalivlastite zemlje. Drugim riječ ima, u trenutku kad se rad i prisva janje razdvajaju, puna se racionalnost vezala za prisvajanje,a ns za rad.

Da bismo to uvidjeli, dovoljno je da primijetimo da jepo Lockeovu shva anju jedina stvar koja se promijenila u pri jelazu iz prvog u drugi stadij prirodnog stanja bila mjera dokoje je prisvajanje bilo racionalno, kako u moralnom tako i upraktič nom smislu. Prije uvođ enja novca prisvajanje ve e od

o97) Second Treatise, odj. 34.

98) Od|. 32.

99) Odj. 34.

100) Od|. 35.

101) Od|. 34.

102) Od|. 45.

103) Odi. 50.




količ ine koja je bila potrebna za potrošnju bilo je nerazumno.

»I to je odista bilo glupo i nepošteno što je zgrtao više negošto je mogao upotrijebiti.«104’ Bilo je nerazumno samo zato jer je to znač ilo kvarenje i neiskorištenost, a do kvarenja i neisko-rištenosti dolazilo je samo zbog nedostatka tehnič kog sredstva

— novca. Moralni zakon nije ništa govorio protiv velikih pos jeda. »Prekorač enje granica njegova pravič na vlasništva ne is-poljava se u velič ini njegova posjeda nego u beskorisnom propadanju nekih stvari u tom posjedu.«105’ Uvođ enje novca i njegove sposobnosti da uskladišti vrijednost uklonilo je formalnuprepreku i time je bilo omogu eno racionalno neogranič enoprisvajanje. Novac je kao sredstvo razmjene i spremište vri jednosti uč inio da je za č ovjeka postalo unosno proizvođ enjerobe za razmjenu »kako bi sebi privukao novac prodajom proizvoda«, te je tako za njega postalo unosno da pove a svojzemljišni posjed »iznad onog što bi koristila njegova porodica«,i mnogo više od onoga što bi se »'isplatilo ograditi«.106’ Lockene postavlja pitanje zašto su se ljudi latili neogranič enog pri

svajanja nakon uvođ enja novca, on jednostavno objašnjavazašto oni prije to nisu radili.

Oč ito je da je Locke krenuo od stava da je akumulacija moralno i praktič no racionalna sama po sebi, i onda jeustanovio da je jedina stvar koja je spreč avala njenu racionalnost u č ovjekovu prvotnom stanju bilo nepostojanje novcai tržišta. Takođ er je ustanovio da su ljudi po prirodi bili dovoljnoracionalni da bi se mogl'i složiti s upotrebom novca i trgovinskih

uvjeta a da ne uspostavljaju formalni građ anski autoritet, štobi tada bilo prirodnije od toga da racionalni ljudi prevladajutehnič ke prepreke neogranič enom akumulativnom ponašanju,te na taj nač in omogu e sebi punu racionalnost, i sve to u prirodnom stanju?

Ukratko, Locke je pretpostavio da je dio č ovjekoveprvobitne prirode bila racionalna sposobnost neogranič ene akumulacije, te je pokazao da se ona prirodno regulira u prije-

-monetamom društvu, i pokazao je kako se svako ogranič enjemože ukloniti sredstvom za koje smotra da je uvelike unutardomašaja racionalnih sposobnosti prirodnog č ovjeka. Poimanjeprirodnog stanja kao monetarnog i trgovinskog, sto je historijski besmislica, može se hipotetski zomisliiti, ali jedino ako seč ovjekovoj prirodi pripiše racionalna sposobnost akumulaoije,kao što je Locke uč inio. To je razumljivo jedino ako se pretpostavi odnos izmeđ u č ovjeka i prirode u prirodnom stanju (tj.




izmeđ u č ovjeka i zemlje kao izvora koji ga izdržava) koji jetipič no buržoaski, kao što to Locke č ini u svojoj tvrdnji dastanje ljudskog života nužno dovodi do privatnog vlasništva nadzemljom 'i materijalima na kojima bi se radilo.107’ Locke je uvi jek pretpostavljao da je potpuno racionalno ponašanje aku-mulativno, te je mogao u trenutku kad se rad i prisvajanjerazdvaja ustanoviti da je puna racionalnost u prisvajanju, ane u radu.

Može se misliti da je pretpostavka racionalnosti doz

voljene neogranič ene akumulacije koju smo našli u Lockeau kontradikoiji s č injenicom da on ponekad osuđ uje pokvarenostna podosta tradicionalan nač in. On govori o »Zlatnom dobu —prije nego što su sujetna ambicija i amor sceleratus habendi te zlokobne lakomosti dovele ljudski duh do pogrešnog shva anja istinske mo i i č asti«.108’ Kaže nam da je pojava pokva-renosti dovela do potrebe za potpuno razvijenim politič kimdruštvom. »U prvim vjekovima Azije i Evrope, dok je bilo suviše malo stanovnika za zemlju, a nedostatak ljudi i novca nije

dovodio ljude u iskušenje da uve aju svoje zemljišne posjede.«109’ »Jednakost jednostavnog, siromašnog nač ina življenja,koja je obuzdavala njihove želje u okviru uskih granica maleimovine svakog č ovjeka, spreč avala je sporove, pa stoga i nijebilo potrebe za mnogo zakona da ih rješavaju i nije nedostajaosudija tamo gdje je bilo malo prekršilaca ili krivaca.«110’ Takav bi norod, kaže Locke. trebao samo osnovno politič ko društvo, uglavnom da bi se zaštitio od strane sile. Njegovi vladari,osim u ratu »imali bi vrlo malo područ je i umjerenu suvere

nost.«111’ Tek nakon uvođ enja novca, prisvajanja sve zemlje ipojave velikih, nejednakih teritorija, pojavljuje se lakomost i dovodi do potrebe da se uspostavi potpuno suvereno građ anskodruštvo kako bi se vlasništvo zaštitilo od lakomih.

O104) Od |. 46: Usp . 6 od |. 151 gd |e se kaže »beskorl stan I nepoš ten*.

106) Od |. 46.

10«) Od |. 48.

107) Od |. 35.

108) Od |. 111.

109) Od |. 108, 107.

110) Od |. 107.

Odi. 108.




Lockeovo neodobravanje lakomosti dovoljno je jasno.

Pa ipak, ono uop e nije u suprotnosti s njegovim uvjerenjem umoralnu racionalnost neogranič ene akumulacije. Naprotiv, racionalno, tj. radino prisvajanje zahtijevalo je zaštitu od lakomosti svadljivih i zavidnih koji su namjeravali ste i imovinu nesvojim -radom nego prekršajima. Nije bio lakom marljivi pos jednik, nego č ovjek koji bi napao njegov posjed. A racionalno radino prisvajanje je zahtijevalo zaštitu tek kad je poraslo iznad granica jednostavnih malih posjeda, te postalo neogranič ena akumulacija. Lockeovo osuđ ivanje zavisti je posljedica, a ne kontradikcija, njegove pretpostavke da je neogranič ena akumulacija b it racionalnosti.112’ Pouč na je ta suprotnosts Hobbesovim stavom. Za Hobbesa je »lakomost velikom bogatstvu i ambicija za velikim poč astima nešto č asno, jer to suznakovi mo i da se to postigne.«1131 Ovdje, kao i kad je govorio o č ovjeku kao robi,114’ Locke nije bio pripravan da ide dote mjere kao Hobbes. Za oba mislioca neogranič ena je akumulacija bila moralno opravdana; ali kako je Hobbes potpuno

sveo društvo na tržište, i nije ostavio prostora za moralneprincipe koji ne proizlaze iz tržišnih odnosa, on nije razlikovaopohlepu od neogranič ene akumulacije. Locke (i Harrington)115’su do neke mjere sač uvali tradicionalne moralne prinoipe, te suuvažavali tu razliku, ali ih to nije smetalo.

Ustanovili smo, dakle, da je Locke smatrao da je privatno prisvajanje nešto prirodno i racionalno od poč etka, te je smatrao da je dozvola da se akumulira iznad granica potroš

nje i trampe prirodna i racionalnanakon

uvođ enja novca, ato je, po njegovu mišljenju, onaj stupanj pri kojem je sva zemlja zauzeta, te neki ljudi treba da poč nu živjeti bez vlastitezemlje. Od tog vremena dalje, u drugom stupnju prirodnog stanja, racionalno se ponašanje sastoji od neogranič ene akumulacije, i mogu nost akumulacije je otvorena samo onima kojiuspijevaju dobiti zemljišni posjed ili materijale na kojima bimogli raditi.

Slijedi da je po Lockeovu mišljenju i u prirodnom stanju

postojala klasna razlika u racionalnosti. Oni koji su ostali bezvlasništva nakon što je sva zemlja bila prisvojena, nisu se moglismatrati potpuno racionalnima. Oni nisu imali prilike da takvibudu; poput radnika-nadnič ara u građ anskom društvu, oni nisubili u mogu nosti da koriste svoj rad u prerađ ivon-ju darova prirode; bile su im potrebne sve njihove raspoložive snage da bipreživjeli, jer nisu mogli »misliti dalje od toga« jer su samoživjeli »od danas do sutra«.




4. dvosmisleno prirodno stanje

0 Vidjeli smo kako je Locke u uop enom obliku projiciraou prirodno stanje svoje pretpostavke o različ itim pravima iracionalnosti u postoje im društvima. Te su poop ene pretpostavke nužno promijenile i prvotne postulate Rasprave. Ali nisuih i uklonite. Sada možemo vidjeti da je Locke istovremeno biosvjestan i jednog i drugog, tako da su postulati kojima je baratao

bili istovremeno zbunjuju i i dvosmisleni. Svi su ljudi racionalni, pa ipak postojale su dvije različ ite vrste racionalnosti. Svisu ljudi bili jednaki u svojim prirodnim pravima; pa ipak, postojale su dvije različ ite vrste posjedovanja prirodnih prava. Ovdje je veliki izvor kontradikcija u Lockeovoj prezentaoiji ljudskeprirode.

Uvriježeno je mišljenje da je Locke ljude smatrao ubiti racionalnim i društvenim bi ima. Racionalnim, jer su mogli

živjeti zajedno po prirodnom zakonu, a to je razum, ili koji jebar (premda nije otisnut u umu) spoznatljiv putem razuma, bezpomo i otkrovenja. Društvena, jer su mogla živjeti po prirodnimzakonima a da nisu podvrgnuti zakonima koje bi nametao nekisuveren. To je, obič no se smatra, velika razlika izmeđ u Lockeova1Hobbesova gledanja na ljudsku prirodu. Ako i postoji znač ajna razlika, onda se može oč ekivati da e se ona uoč iti ovdje,a ne u teoriji motivacije. Jer Locke je, kao i Hobbes, mislio daljude pokre e prvenstveno želja i odbojnost i da su želje toliko

jake, da bi »kad bi se ostavile neobuzdanima, dovele ljude doodbacivanja svakog morala. Moralni su zakoni postavljeni kaopredostrožnost i ogranič enje tih pretjeranih želja.«n6) Kaže seda je razlika izmeđ u ovog i Hobbesova stava to da je Locke

O112) vidi blll ešku P, str . 266—7.

113) Leviathan, pog l. 10. st r. 71.

114) Vid i st r. 189— 90.

115) v id i pog l. IV, str. 176.

116) Essay Concerning Human Understanding, ur. Froser (1894), kn|. 1.

Pool- 2, od|. 13. Usp. Lockeovo hobbesovsko razmlšl|an|e Iz 1678. da |e iglavni Izvor I* ko|eg nastale l|udsko d|elovan|e. zakon po ko|em se pona6a|u, I cll| ko|em teze Clnl se da su zasluga I slava, a ono Sto pod svaku cllenu lzb|egava|u pona|vl6e eu sram I loš glas« I posl|edlce ko|e Iz toga Izvodi za vladavinu. (Citirano Iz

Lockeova dnevn ika, u Fox Bourn e, op . cl t. 1. 403— 4.)




smatrao da sa ljudi u mogu nosti da sami uspostave te zakone,

time da sami uoč e njihovu važnost, a da ne postave suverena.Op a teorija koja se nudi u poč etku Rasprave, zasi

gurno je u korist mišljenja da ljudi prirodno mogu vladati sobom putem prirodnog zakona ili razuma. Prirodnim stanjem,kaže nam se, vlada prirodni zakon, a to je razum.1171 Prirodnostanje je u potpunoj suprotnosti ratnom stanju: ta dva stanja»toliko različ ita kao što su stanje mira, dobre volje, uzajamnepomo i i održavanja, daleko od stanja neprijateljstva, zlobe,

nasilja i uzajamnog uništenja. Kada ljudi žive u skladu s umombez zajednič kog pretpostavljenog na zemlji koji ima vlast dapresuđ uje izmeđ u njih, onda je to pravo prirodno stanje.«118’

Kada Locke kaže da u takvom stanju ima nekih ljudikoji ne e slijediti prirodni zakon, to nije odstupanje od takvagledanja na prirodno stanje. Prirodni zakon uč i samo one kojiga »žele upoznati«, neki ga ljudi krše i stoga sebi uzimaju pravo»da žive po drugač ijem zakonu od razuma i zajednič ke jed

nakosti«, te tako postaju opasni za č ovječ anstvo; a č ovjek kojikrši zakon prirode »postaje degeneriran, i objelodanjuje da seodrič e nač ela ljudske prirode i da je pogubno stvorenje«.119’Ima, znač i, i nekih prirodnih kriminalaca međ u prirodnim pošto-vaooima zakona koji žive u prirodnom stanju. Ali Locke nazivate ljude »pogubnim«, »degeneriranim«; on smatra da su oninapustili »Principe ljudske prirode« i oč ito je da želi da ih njegovič itaoci smatraju nekolicinom iznimaka. Pretjeranost njegovaizraza može se č ak shvatiti u tom smislu da je Locke po svakucijenu htio sebe uvjeriti u pretežnu dobrotu u prirodnom stanju.U svakom sluč aju, sigurno je da postojanje nekih prekršiteljau prirodnom stanju ne utječ e na prevladavanje prirodnog zakona: prirodno stanje u koje uključ uje i prekršitelje naziva on»ljudima koji razumno žive s drugima« i »stanjem mira. dobrevolje, uzajamnog pomaganja i oč uvanja.«120’

Ali, to je samo jedna od dvije suprotne slike koje Lockeimao o prirodnom stanju. Ve u tre em poglavlju Rasprave,

samo jednu stranicu nakon što je izveo razliku izmeđ uprirodnog stanja i stanja rata, možemo proč itati da ondje gdjenema vlasti koja bi odluč ila izmeđ u izazivač a »nestaje svake, paI najmanje razlike« u »ratnom stanju« i da je »jedini veliki raz-log zbog kojeg su se ljudi uvrstili u društvo i napustili prirodnostanje« bio »da bi izbjegli to ratno stanje.«131’ Razlika izmeđ uprirodnog stanja i Hobesova stanja rata je praktič ki nestala.Dalje piše, nakon nekoliko poglavlja, da |e prirodno stanje ve



209 locke: po lit ič ka teorija prisvajanja

oma nesigurno, i da je uživanje u individualnim pravima veomanesigurno i stalno izloženo invaziji drugih, i da je »prepunostrahova i stalnih opasnosti«, i da sve to postoji jer »se ve inane pridržava striktno jednakosti i pravde«.122’ Ono što č ini prirodno stanje nepodesnim za život, prema tome, nije pokvare-nost nekolicine, nego stav »ve ine« da se odstupi od zakonarazuma. Prirodno se stanje sada više ne može razlikovati odratnog stanja. Tako je i u Lockeovu razmatranju pobune kaoraspadanja državne vlasti: oni koji se bune »ponovo uvode

ratno stanje«123’, oni tada uklanjaju »pravosuđ e na koje je svakiod njih pristao, za mirno rješenje njihovih neslaganja, i zabranu ratnog stanja međ u njima«, i »izlažu narod iznova ratnom stanju«.124’ Ratno stanje, a ne mirno stanje prirode, postajeono č emu se ljudi vra aju kad se raspadne građ ansko društvo.

Kontradikcija izmeđ u Lockeovih dvaju skupa tvrdnjio prirodnom č ovjeku fundamentalna je. Prirodno stanje je ponekad suprotno stanju rata, a ponekad mu je identič no. To je glavna kontradikcija u eksplicitnim postulatima na kojima je sagrađ ena Lockeova politič ka teorija. Nije dovoljno samore i da je to jednostavno odjek tradicionalnog krš anskog mišljenja da je č ovjek kontradiktorna mješavina želja i razuma.Locke je bez sumnje prihvatio to gledište. I unutar toga zaistaima prostora za prilič nu raznovrsnost vjerovanja o relativnimtežinama (ili potencijalima) dvaju sostojaka ljudske prirode.Razni su eksponenti krš anske doktrine mogli imati razne stavove. Ali trebalo bi objasniti kako Locke o tame n.ije zauzeo jedan stav, nego dva suprotna stava.

Naravno, može se re i da je morao uzeti oboje u obzirkako bi se suprotstavio Hobbesu — da je morao ljude uč initi

O117) Second Treatise. od|. 6.

118) Od |. 19.

110) Second Treatise. od|. 6. 8, 10.

120) Od |. 19.

121) Vidi bll |ešku O, st r. 267.

122) Od |. 123. Uep. od |. 124— 5, >L|ud l<: 131. »nesi gurni I nelagodn i«; 137,»Izrazi snage«.

123) Od |. 226.

124) Od |. 227.



210 c b m acpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

toliko racionalnima da im nije potreban hobbesovski suveren,

pa ipak, morali su biti dovoljno pokvareni da bi bilo nužno predavanje njihovih prirodnih prava i mo i građ anskom društvu.Ali kad bismo to tvrdili, time bi nepravedno i nepotrebno optužili Lockea ili za intelektualno nepoštenje ili za iznimnu površnost; te bi osim toga znač ilo da potcjenjujemo mjeru dokoj je Locke podredio individuu državi.125’

Još jedno objašnjenje, č ijim se pretpostavkama manjemože prigovoriti dolazi od određ ene slič nosti koja se može

vidjeti izmeđ u Lockeove dvije glavne slike prirodnog stanja idva stupnja prirodnog stanja (prije i poslije uvođ enja novca)za koje smo vidjeli da ih Locke implicitno uzima u obzir kadobrađ uje uvođ enje novca. Zar nije mogu e ugodnu sliku prirodnog stanja u kojem ima samo nekoliko degeneriranih ljudi,dobiti iz rudimentarnog prijemonetarnog društva »gdje je bilosamo nekoliko prekršaja i nekoliko prekršitelja«, te stoga inije bilo punog građ anskog autorite ta?126’ Tako bi ugodno stanje prirode odgovaralo prvom od dva stupnja koja su bila

opisana u poglavlju o vlasništvu. Neugodno stanje prirode, ukojem »ve ina« toliko malo poštuje jednakost i pravdu da nič ije vlasništvo nije sigurno, odgovaralo bi poslije-monetarnomstupnju, kad je »zla požuda« porasla te je stoga bilo mnogoprekršitelja.

Ali to objašnjenje nije dovoljno. Jer Locke iznosi iugodnu i neugodnu verziju kao slike stanja prirode, koje jeneposredno prethodilo stvaranju građ anskog društva, tj. dru

gog stupnja prirodnog stanja. Nema sumnje da neugodna slikapredstavlja drugi stupanj. A ugodna slika predstavlja prirodnostanje koje neposredno prethodi uspostavljanju građ anskog društva, i to je jasno iz jedne tvrdnje koju upotrebljava da bi dokazao da nijedna vlada ne može imati arbitrarnu mo . On jemorao postulirati da je prirodno stanje Iz kojeg ljudi ulaze ugrađ ansko društvo takvo da u njemu ljudi ve inom slijede prirodni zakon, tj. samovoljno ne napadaju živote, slobode ili vlasništvo drugih ljudi. Ako bi se tako ponašali, imali bi arbitrarnu

mo u prirodnom stanju. Ali Lockeova je tvrdnja to da ljudinemaju u prirodnom stanju arbitrarnu mo , pa je prema tomene mogu niti prenijeti u građ ansko društvo.127’

Još treba objasniti kako je Locke mogao re i da suljudi koji su prešli iz prirodnog stanja u građ ansko društvo bilibitno vođ eni i prirodnim zakonom i u dobroj mjeri nisu bilinjime vođ eni; kako su ti isti ljudi u isto vrijeme bili uglavnom




racionalni i miroljubivi, i »ve inom« se toliko ne obazirali naprirodni zakon da nitko nije bio siguran.128’

Naša analiza Lockeovih društvenih pretpostavki pružaobjašnjenje za to pitanje. Ja mislim da je Locke mogao prihva ati oba stava o ljudskoj prirodi jer je imao na umu u istovrijeme dvije koncepcije društva, koje su, iako su bile u logič kojsuprotnosti, dolazile od istog krajnjeg izvora. Jedno je bilapredodžba društva kaje je bilo sastavljeno od dvije klase koje

su se razlikovale po svom nivou racionalnosti — oni koji subili »marljivi i racionalni« pa su imali vlasništvo, i oni koji tonisu bili, koji su doduše radili, ali ne da bi akumulirali, negosamo da bi živjeli. Locke ne bi ni bio svjestan kontradikcije izmeđ u ove dvije predodžbe društva, jer su i jedna i druga (a ne,kao što smo vidjeli, samo druga) bile uvrštene u njegove postulate, odražavaju i njegovo razumijevanje vlastitog društva.

Prvi koncept, iako ga Locke prezentira kao tradicionalno krš ansko gledanje na prirodno pravo, nosi u sebi znatneprimjese atomistič kog gledanja koje je bilo tipič no za materi jalizam sedamnaestog stolje a. Tradicionalni koncept prirodnemoralne jednakosti ljudi, njihovo jednako pravo na koristi prirodnog zakona i njihova jednaka sposobnost da priznaju svojeobaveze je, naravno, u pravom planu Lockeova prikaza: ljudisu »stvorenja iste vrste i ranga koji su svi bez razlike rođ enis istim dobrobitima prirode, i s korištenjem istih sposobnosti«,i kao potvrdu te »prirodne jednakosti izmeđ u ljudi«129’ citirase Hooker, ko»ji je krš ansku tradiciju prirodnih zakona prenio

u sedamnaesto stolje e. Ta jednakost prava je u isto vrijemei jednakost razuma: ljudi su jednako sposobni shvatiti prirodnizakon: »Razum, a to je taj zakon, uč i svakoga tko mu se obrati .. .«130>

Ali sad moramo primijetiti da Lockeova pretpostavkaprirodne jednakosti seže daleko od tog tradicionalnog krš an-

O125) v id i st r. 222— 4.

126) Od |. 107—8.

’ 27) Od |. 135.

128) vi d i bll |eSku R. str . 267.

128) Second Treatise, odi. 4. 5.

130) Odi. 6.



2 1 2 c b macpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

skog gledišta. Razlog zbog kojeg se svaka pravedna vlada

mora bazirati na dogovoru nije samo to što su ljudi rođ eni kaoslobodna i jednaka bi a u tom smislu da su svi jednako božjastvorenja i tako imaju jednaka moralna prava. To je takođ erzato, kao što Locke naglašava u svojem napadu na paternalizam, jer se smatra da su ljudi jednako sposobni da se brinuza sebe u praktič nom pitanju vođ enja vlastitog života, č itavLockeov napad na one koji bi zasnivali politič ku vlast na analogiji izmeđ u politič ke i paternalne mo i poč iva na pretpostavci da paternalna mo po prirodi vrijedi samo ako su djeca dovoljno stara da bi mogla shvatiti i prirodni zakon i da se izdana u dan brinu jedno za drugo. Svi su ljudi tada, osim luđ aka i idiota, oslobođ eni patemalnog autoriteta jer se smatrada mogu prepoznati zakon prirode i da se »brinu za sebe«.131'Isto tako, jedini prirodni razlog koji Locke vidi za brač no stanje

jest da je to nužno radi zaštite i izdržavanja djece sve dok dovoljno ne odrastu da se mogu »brinuti za sebe«.1321 Govore io dosegu »oč instva ili oč inske mo i« Locke bez razlikovanja

opisuje tu mo kao » .. . ništa drugo do vlast koju roditelji imajunad svojom djecom da bi njima vladali za njihovo dobro, dokona ne dođ u do toga da koriste razum, ili do takva znanja dase za njih može pretpostaviti da mogu razumjeti pravilo, biloda je to prirodni zakon ili municipolni zakon njihove zemljeprema kojemu treba da se vladaju .. .«133) i kao mo koju priroda daje roditeljima »... radi dobrobiti njihove djece dok sumaloljetna, da bi nadoknadili nedostatak sposobnosti i znanjakako da upravljaju svojim vlasništvom, tj. onim vlasništvom koje

ljudi Imaju i u obliku vlastite osobe, tako i u svojim dobrima.«134’

Pretpostavka da su ljudi po prirodi jednako sposobnida se brinu za sebe nije beskorisna. Ona je omogu ila Lockeuda mirne savjesti pomiri velike nejednakosti postoje eg društva s postuliranom nejednakosti po prirodnom pravu. Ako suljudi po prirodi podjednako racionalni, u tom smislu da su

jednako sposobni da se sami za sebe brinu, može se pretpos

taviti da su oni koji su zauvijek otpali u prisvajanju vlasništvasami sebi krivi. I samo ako se pretpostavi da su ljudi jednakosposobni da se brinu za sebe, može se smatrati da je pravednoda ih se ostavi da se međ usobno sukobljavaju na tržištu, bezzaštite koju je pružala doktrina starog prirodnog zakona. Pretpostavka da su ljudi podjednako racionalni u sposobnosti dase brinu za sebe omogu ila je da se pomiri tržišna pravda stradicionalnim stavovima o uzajamnoj i distributivnoj pravdi.




Lockeova doktrina jednake racionalnosti dolazi od Hobbesa preko Hookera. Pretpostavka da su svi jednako sposobnida se brinu za sebe bila je potrebna svakome tko je htio opravdati tržišno društvo i za onog tko nije htio, poput Lockea, sli jediti Hobbesa u nakani da svu pravdu svede na pravdu ugovarač a na tržištu. Drugim riječ ima, bilo je potrebno, bar za bilokoju buržoasku teoriju koja je obe avala kontinuitet s tradicionalnim prirodnim zakonom, da zamišlja č ovjeka kao takvogprema slici racionalnog buržujskog č ovjeka, koji može za sebe

skrbiti, a na to je i moralno obavezan.

Kada se č ovjek op enito zamišlja tako — kao racionalni buržujski č ovjek — onda je prirodno stanje č ovjeka eminentno racionalno i miroljubivo. To je. po mom mišljenju, izvorprvog od Lockeova dva koncepta prirodnog stanja, koji jednako tako duguje svom poimanju buržoaskog društva koliko itradiciji krš anskog prirodnog zakona.

Drugi Lockeov koncept prirodnog stanja izravnije jepovezan s konceptom društva koje je izrazitije buržoasko, tj.koncept ljudskog društva u kojem postoji inherentna klasna razlika u racionalnosti. Buržoaski promatrač sedamnaestog stolje a morao je vidjeti duboku razliku u racionalnosti siromaha ione imu nijih. Razlika je bila u njihovoj sposobnosti ili volji dasvoje živote organiziraju prema buržoaskom moralnom kodu.Ali buržujskom promatrač u to se č inilo razlikom u sposobnosti ljudi da urede svoje živote po moralnim pravilima kao takvi

ma. Vrdjeli smo da ije to bilo Lockeovo gledište- Kada se ta klasna razlika u racionalnoj moralnosti primijeni na prirodu č ovjeka, to rezultira prirodnim starijem kaje je neizvjesno i nesigurno. Jer kazati, kao što je to Locke kazao, da ve ina ljudi nijesposobna da vodi svoj život prema zakonima razuma bez sankcija, znač i re i da je potrebno građ ansko društvo sa zakonskimsankcijama (i crkva s duhovnim sankcijama) da bi ih držala uredu. Bez tih sankcija, npr. u prirodnom stanju, ne bi moglo bitimira.

O131) Od|. 60.

132) Od|. 83; usp oredi s od |. 80.

133) Od |. 170.

134) Od|. 173.




Nazvao sam Lockeov pojam različ ite racionalnosti bur-

žoaskim. To nema ništa zajednič kog s oristotelovskim pojmom0 dvije klase — gospodara i robova — č ije su relativne pozicijebile opravdane pretpostavljenom inherentnom razlikom u racionalnosti. Kod Lockea razlika u racionalnosti nije bila inherentnou ljudima, nije im je usadio Bog ili priroda; naprotiv, bila je društveno steč ena pomo u različ itih ekonomskih pozicija. Ali ona je steč ena u prirodnom stanju; ona je stoga bila inherentna, jer je bila popratna pojava vlasnič kih odnosa za koje je Locke smatrao da su permanentna baza civiliziranog društva. Lockeov po jam različ ite racionalnosti potvrđ ivao je kao prirodno ne ropstvo,1351 ve potč injenost jednog dijela ljudi njihovim stalnimugovornim otuđ ivanjem sposobnosti za rad. Diferencijacija jenastala zato što su ljudi bili slobodni da otuđ e svoju slobodu.Razlika u racionalnosti je bila rezultat, a ne uzrok tog otuđ ivanja. Ali kad se razlika u racionalnosti jednom uspostavila, ona je dala opravdanje za različ ita prava.

Oba Lockeova gledišta o prirodnom stanju proizlaze izburžoaske koncepcije društva. I njihovo zajednič ko izvorištepotamnjuje njihovo kontradiktorno svojstvo. U posljednjoj analizi Lockeovo shva anje vlastitog društva bilo je dvosmisleno1 kontradiktorno. Teško je moglo biti drugač ije. Ono je toč noodražavalo ambivalentnost buržoaskog društva koje je zahtijevalo formalnu jednakost, ali je tražilo suštinsku nejednakost prava. Vođ e tog društva nisu bili spremni, kao što je to na svimstranama pokazao hladan prijem Hobbesove doktrine, da napu

ste tradicionalni moralni zakon u korist potpuno materijalistič ke doktrine korisnosti. S pravom ili ne, za takvu doktrinu semislilo da je opasna za strukturu društva. Sve dok god se takomislilo, bilo je nužno propovijedati prirodnu jednakost ljudi iogrnuti tu jednakost prirodnim zakonom, i jednako je tako^ nužno bilo na i prirodno opravdanje nejednakosti. Locke je uč iniooboje, na op e zadovoljstvo svojih suvremenika. I ako je to ostavilo u srži njegove teorije jednu dvosmislenost koja je prožimala sve ostalo, time ta teorija nije ništa lošije služila njegovu

društvu.

5. dvosmisleno građansko društvo

0 Mogli bismo se sada zapitati kako se Lockeovo dvosmisleno gledište o prirodnim pravima i racionalnosti pokazuje




u njegovoj teoriji formiranja građ anskog društva. Ljudi stupajuu građ ansko društvo, kaže nam Locke, da bi se zaštitili od nepogoda, nesigurnosti i nasilja prirodnog stanja. Ili, kao što onstalno govori, velik cilj radi kojeg se ljudi ujedinjuju u građ ansko društvo i potč injavaju vlasti jest oč uvanje njihova vlasništva, pod kojim on podrazumijeva »živote, slobodu i imanja«.130’Kad se vlasništvo tako definira, svatko ima razloga da uđ e ugrađ ansko društvo, i svatko je sposoban da u njega uđ e akoima neka prava koja može prenijeti. Ali Locke se nije držao te

definicije. On je koristio taj pojam u dva različ ita smisla namjestima gdje je njegovo znač enje bilo presudno za raspravu.Za vlasništvo, radi č ije se zaštite ljudi obavezuju građ anskomdruštvu, ponekad1371 se kaže da su to život, sloboda i imanje, aponekad138’ je jasno da su to samo dobra i zemlja. Konač ni rezultat toga je da ljudi bez imanja ili dobara, to jest, bez vlasništva u uobič ajenom smislu, s pravom i jesu i nisu u građ anskom društvu.

Kada se prihvati da je vlasništvo radi č ije zaštite ljudiulaze u građ ansko društvo, život, sloboda i imanje, svi ljudi (osimrobova) mogu biti č lanovi građ anskog društva; kad se prihvati dasu to samo posjedi ili imanje, onda samo on'i koji to posjedujumogu biti č lanovi građ anskog društva. Locke barata objema pretpostavkama bez ikakve svijesti o nekonzistentnosti. U svjetlu naše analize razumljivo je što se dogodilo. Lockeovo priznavanjerazlič itih klasnih prava u vlastitom društvu — što je uneseno unjegove postulate kao implicitna pretpostavka različ itih prirod

nih prava i racionalnosti, ne remete i formalnu pretpostavkuop e racionalnosti i jednakih prava — javlja se na razini društvenog ugovora u suštinskoj dvosmislenosti o tome tko sustranke ugovora.

Pitanje koga je Locke smatrao č lanovima građ anskogdruštva dopušta, č ini se, samo jedan odgovor. Svatko, bez ob-

O135) Locke |e naravno , tako đeropravdavao ropstvo, ali ne na osnovi Inhe

rentne različite racionalnosti. Porobl|avan|e se opravdava ledino kad |e čov|ek »svo|om krivicom uništio svo| vlastiti život, nekim činom ko|l zaslužu|e smrt« (odi. 23). čini se da |e Locke mislio da |e to odgovaro|uća kazna za n|egove prirodne kriminalce.

136) Second Treatise, od|. 123.

137) Npr . od |. 123, 131. 137.

138) Npr. Second Treatise, od i. 138— 40. 193.




žira da li ima ili nema vlasništvo u uobič ajenom smislu, uklju

č en je u građ ansko društvo budu i da ima interes za oč uvanjesvog života i slobode. Istovremeno samo oni s »imanjem« mogu biti pravi č lanovi, zbog dva razloga: samo oni imaju pravi interes za oč uvanje vlasništva i samo su oni potpuno sposobniza taj racionalni život — to dobrovoljno obavezivanje zakonurazuma — što je nužna osnova za potpunu participaciju u građ anskom društvu. Radna klasa, koja je bez imanja, podvrgnuta je građ anskom društvu, a nije njegov pravi č lan.139’ Prigovori lise tome da to nije jedan odgovor nego da su dva nekonzisten-tna odgovora, mora se odvratiti da oba odgovora proizlaze izLockeovih pretpostavki i da niti jedan zasebno, ve oba zajedno, toč no predstavljaju Lockeovo mišljenje.

Dvosmislenost u tome tko su č lanovi građ anskog društva na osnovi pretpostavljenog originalnog ugovora dozvoljavaLockeu da smatra sve ljude č lanovima građ anskog društva i radi toga da se njima vlada, a samo ljude s imanjem radi togada oni vladaju. Pravo da vladaju (toč nije, pravo da kontrolirajubilo koju vladu) daje se samo ljudima s imanjem: njima je danpresudan glas o porezovanju, bez kojeg nijedna vlada ne možeopstati.140’ S druge strane, obveza koju osigurava zakon i pod-vrgnu e zakonitoj vladi utvrđ eni su za sve ljude bilo da imajuili nemaju vlasništva u smislu imanja, i bez obzira da li su nač inili izrič it sporazum. Kada Locke proširuje svoju doktrinu izrič itog pristanka u doktrinu prešutnog pristanka ne ostavlja nikakve sumnje o tome tko je obvezan:

»svaki č ovjek koji ima neki posjed ili uživa neki dio gospodstva neke vlade, time doista daje svoju prešutnu suglasnost, pa je utoliko i obvezan na poslušnost zakonima te vlade za takvog uživanja, pod kojom god vladom da je; bilo da jeovaj njegov posjed na zemlji koju on i njegovi nasljednici zauvijek imaju, ili samo za tjedan dana stanovanja, ili da je samoza slobodno putovanje glavnim putem; u stvari, on doseže onoliko koliko i samo bivstvovanje nekoga u okviru teritorija te

vlade.«141’Locke eksplicitno kaže da prešutni sporazum, za kojegse pretpostavlja da su ga dali svi takvi ljudi, ne č ini od njih pune č lanove društva: »Ni jedan č ovjek ne može to postati akone stupi u njega jasno se obavezuju i i izrič itim obe anjem isporazumom.«142’ I jedini ljudi za koje se pretpostavlja da e seinkorporirati u neku državu izrič itim sporazumom,142’ jesu oni kojiimaju, ili oni koji imaju izgleda da e posjedovati neko vlasni




štvo u obliku zemlje: »svaki č ovjek, kada se prvobitno pripoji nekoj državi, tim prisajedinjenjem priključ uje i sebe i podređ ujezajednici one posjede koje ima ili e ste i, a koji još ne pripadaju nekoj drugoj vladi. Jer bilo bi direktno proturječ je daneko stupi u društvo s drugima radi osiguranja i uređ enja vlasništva, a da se usprkos tome pretpostavi da njegova zemlja, vlasništvo nad kojom treba da bude uređ eno zakonima tog dru-štvaštva, treba da bude izuzeta od nadležnosti one vlade premakojoj je on, sam vlasnik zemlje, podanik.«143’

Nije svaki vlasnik zemlje nužno potpuni č lan društva — — stranci,144’ pa č ak i doma i koji se nisu inkorporirali u društvo,11431 mogu tu posjedovati zemlju — ali za svakog potpunogč lana pretpostavlja se da je vlasnik zemlje. Iz toga slijedi dase doma i ljudi koji nemaju posjeda ili izglede da e ga dobiti,ne primaju u puno č lanstvo na mala vrata prešutnog sporazuma: kao i stranac koji tu prebiva i oni su naprosto podvrgnuti jurisdikciji vlasti.146’ Razlog zbog kojeg je Locke uveo po jam prešutnog sporazuma vjerojatno je bila nemogu nost da seprikaže izrič iti sporazum za sluč ajeve svih nazoč nih građ ana jedne etablirane države. Ali doktrina prešutnog sporazuma imatu dodatnu pogodnost da ljudima jasno name e obvezu (kojadoseže do »samog njihova bi a«) i onima koji nemaju nikakvuimovinu.

Iz cijele dosadašnje analize proizlazi da je rezultatLockeova rada to što je stvorio moralnu osnovu za klasnu državu iz postulata o jednakim individualnim prirodnim pravima.

Na osnovu individualistič kih prirodnih pretpostavki sedamnaestog stolje a o prirodnim pravima, klasnu državu č ini legitimnom samo doktrina pristanka kojom bi jedna klasa ušla u dr-

O139) Usporedi s Harrln gto nov om pretp ost avkom da su nadni čar i Izvan države:

pogl. IV, str. 156.

140) Second Treatise. od |. 140. Uspo redi s od|. 158.

141) Od |. 119.

142) Od |. 122.


144) Od |. 122.

145) Od |. 121.

146) Usporedi s Iretono vlm glediš tem: po gl. III. str. 128.



218 C. b. macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

žavu, ali ne bi potpuno bila njen dio. Baš je to uč inila Lockeova

teorija. Da bi se to uč inilo, bile su potrebne implicitne pretpostavke za koje smo vidjeli da ih je Locke imao na umu. Te supretpostavke bile takve da su ga uplele u dvosmislice i proturječ ja koja prožimaju njegovu raspravu. I teško bi bilo shvatitikako je mogao ustrajati u takvim proturječ jima da nije imaoklasnu državu kao jedan željeni cilj a jednaka prirodna pravakao drugi.

Ne želi se sugerirati da je Locke namjerno iskrivio teo

riju jednakih prirodnih prava za opravdanje klasne države. Bašobrnuto, njegove pretpostavke o prirodnim pravima kojih se onpošteno držao, bile su takve da omogu uju, zapravo da gotovo

jamč e, da njegova teorija opravdava klasnu državu bez ikakvog trika. Odluč ni fak tor bio je taj da su jednaka prirodna prava koja je Locke predvidio, uključ uju i i pravo na neogranič enuokumulaciju vlasništva, logič ki dovela do različ itih klasnih prava i tako do opravdanja klasne države. Lockeove pomutnje surezultat pravilne dedukcije iz postulata o jednakim prirodnimpravima koji je i sam sadržao vlastito proturječ je. Sve navodina to da on nije uoč io proturječ je u postulatu jednakih prirodnih prava na neogranič eno vlasništvo nego da je jednostavnou područ ju prava (ili u prirodnom stanju) vidio društvenu relaciju koju je prihvatio kao normalnu u civiliziranom društvu. Potom gledištu, izvor proturječ ja u njegovoj teoriji |est njegov pokušaj da univerzalnim (ne-klasnim) pojmovima izrazi prava I obveze koje su nužno imale klasni sadržaj.

6. ponovno razmatran|e nerl|ešenlh problema

0 Ako tako shvatimo Lockeovu teoriju, mogu se riješiti

neke od preostalih poteško a.

a) teorija dioničkog društva

Inherentan problem interpretacije dionič kog društva u Locke-ovoj državi sada više nije problem jer smo vidjeli kako je Lockemogao smatrati da se država sastoji i od č itave populacije i sa



219 locke: po litič ka teo rija prisvajanja

mo od vlasnika. Stoga mu nije prič injalo teško u da misli o državi kao o dionič kom društvu vlasnika č ije odluke ve ine obvezuju ne samo njih same nego i one koje oni zapošljavaju. Radna klasa, č ija je jedina imovina njezina sposobnost za rad, nemože sudjelovati u djelatnostima društva na istoj razini kao ivlasnici. Ipak, radna klasa je toliko potrebna za djelovanje društva da se smatra njenim organskim dijelom. Jer cilj kompanijenije samo da sač uva vlasništvo koje ima, ve i da sač uva pravoi uvjete da pove a svoje vlasništvo, a jedan od tih uvjeta jest

radna snaga djelotvorno podvrgnuta upravi kompanije. Možda je najbliža analogija Lockeovoj državi dionič arsko društvo trgovaca koje trguje s udaljenim zemljama ili tamo ima svoje kolonije č ija im povelja daje ili dopušta da uzmu takvu jurisdikciju nad domorocima ili preseljenom radnom snagom kakva jepotrebna karakteru trgovine.

b) vladavina većine nasuprot pravu vlasništva

Takođ er je razjašnjeno implicitno proturječ je u onoj interpretaciji Lockeove teorije koja naglašava nadmo ve ine. Sjetit emo se da je to bilo proturječ je izmeđ u tvrdnje o vladavini ve ine i inzistiranja na svetosti individualnog vlasništva. Kad bi ljudi bez vlasništva imali puna politič ka prava, kako se možeoč ekivati da se održi svetost postoje ih institucija vlasništvanasuprot vladavini ve ine? To nije bio izmišljeni problem. Kada je bio postavljen za građ anskog rata, svi ljudi koji suposjedovali vlasništvo vidjeli su nemogu nost spoja stvarnevladavine ve ine i vlasnič kih prava. I Locke je ispravno mislio dasu u vrijeme kad je on pisao, u Engleskoj ve inu predstavljaliljudi bez vlasništva.147’ Sada možemo vidjeti da ne postoji sukob izmeđ u Lockeove dvije tvrdnje o vladavini ve ine i o pravuvlasništva, utoliko što je Locke pretpostavljao da su samo oni svlasništvom punopravni č lanovi građ anskog društva a time i ve ine.

O147) Za Lockeovu pretp ost avku, Reasonableness of Christianity kao Sto |ecitirano na str. 195: za n|egovu točnost vidi Klngove proc|ene, kao Sto eu citirane

u Dodatku.



220 c b mocpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

c) izjednačavanje individualnog pristanka

s pristankom većine

č ak i kad se prizna da je Lockeov pristanak ve ine pristanakve ine vlasnika, preostaje još jedna teško a u njegovu odnosuprema pristanku. To se najjasnije vidi u raspravi o pristanku naporez. Locke najprije tvrdi, najjač im mogu im izrazima, da »vrhovna mo ne može uzeti ni od koga niti jedan dio njegova vlasništva bez njegova pristanka«, na osnovu toga što bez te odred

be pojedini »uop e ne bi imali vlasništvo« i tako bi »izgubili stupanjem u društvo, ono što je bio cilj zbog kojeg su stupili unjega, sto je za svakog previše apsurdno da bi to prihvatio.«148Ovdje je jasno iskazana krajnje individualistič ka pozicija. Dvaulomka dalje, Locke priznaje da se »vlade ne mogu podržavatibez velikog troška, i da je ispravno da svatko tko uživa svoj diozaštite plati od svog imanja svoj proporcionalni udio za njenoodržavanje. Ali to ipak mora biti njegovim pristankom, tj. pristankom ve ine koja ga sama daje ili putem predstavnika kojeizabere.«1491 To izjednač avanje pristanka svakog pojedinog vlasnika s pristankom ve ine vlasnika ili s njihovim predstavnicimateško je pomiriti sa strogo individualistič kom pozicijom koju jeLocke branio. Gough na primjer, pita da li je Locke zaista mogao »misliti da je pristanak ve ine predstavnika isto što i neč iji vlastiti pristanak, od kojega je pojedinac, u stvari, dvaputuklonjen?«150’, i ne nalazi zadovoljavaju i odgovor. Lockeovo iz« jednač avamje dva pristanka doimlje se još č udnijim kada zapazi

mo da je Locke bio potpuno svjestan da postoje razlike interesa izmeđ u zemljoposjednika, trgovaca i novč ara i da su se terazlike u prepirkama o porezu naroč ito oštro iskazivale.151’ Ipak,Lookeovo priznavanje tih teško a daje nam ključ za njegovomišljenje o pristanku, č injenica da je Locke mogao izjednač avati individualni pristanak i pristanak ve ine, znaju i za sukob individualnih interesa, pokazuje da je mislio o funkciji vlasti kaozaštiti vlasništva kao takvog. Mogao je pretpostaviti, kao č ov jek koji je I sam bio vlasnik,153’ da je zajednič ki interes vlasnika

za sigurnost vlasništva važniji od njihovih različ itih interesa kaoposjednika zemlje, novca ili trgovač ke robe, i svaki racionalanvlasnik koji je štitio svoje interese mogao je to vidjeti. Prema tojpretpostavci, i samo prema njoj, konzistetno je izjednač avati(racionalni) individualni pristanak I (racionalni) pristanak ve ine. Razlike Izmeđ u pojedinač nih interesa uvijek e postojati —svaki racionalan č ovjek ne e do i do istog zaključ ka o vrijednosti nekog poreza, tako da njihove racionalne odluke ne e biti




jednoglasne za svaki prijedlog; ali svaki racionalni č ovjek evidjeti da mora pristati na sve što je prihvatljivo za ve inu jerbez toga nema adekvatnog prihoda vlade i stoga niti adekvatnezaštite institucije vlasništva. Njegova vlastito-interesna racionalna volja jest da se podvrgne volji ve ine racionalnih vlasnikaposjeda; skra eno kazano, njegova volja jest volja ve ine.

Lockeova izjednač avanja pojedinač nog pristanka i pristanka ve ine na oporezivanje samo je jedan primjer, možda i

najbolji, njegova izjednač avanja ta dva pristanka. On može re iza svakog č ovjeka koji stupa u građ ansko društvo »radi zaštite vlasništva svih č lanova društva, koliko god je to mogu e«,da su »odluke države... njegove vlastite odluke, jer ih je donio sam ili preko svog predstavnika.«153’ Može re i da je narod,uvidjevši da njegovo vlasništvo nije sigurno pod vlaš u jednogč ovjeka, ustanovio kolektivno zakonodavno tijelo za oč uvanjevlasništva, »svaki je č ovjek podvrgnut, jednako kao i ostali, i naj-bjedniji ljudi onim zakonima što ih je on sam, kao dio zakono

davstva utvrdio.«154’Doista, izjednač avanje pristanka pojedinca i pristanka

ve ine proizlazi iz uvjeta sporazuma koji je nužan da bi se uspostavilo građ ansko društvo. Pristanak koji svaki pojedinackoji želi u i u građ ansko društvo mora dati, jest pristanak dabude obvezan odlukama ve ine, »što je pristanak ve ine;«155’;bez toga ne bi moglo biti društva. Kada Locke pokazuje da građ ansko društvo traži vladavinu ve ine, on razlikuje individualnipristanak i pristanak ve ine, ali samo da bi pokazao da je in-

o148) Second Treatise. od|. 138.

149) Od|. 140.

150) Gough. op. cit.. str. 69.

151) Considerations. Works (1759), II. 36, 29.

152) Obim I raznolikost Lockeova posjeda tek je nedavno rasvijetljena.

Godlne 1670. zeml|a mu |e donosila 240 funti godlšn|e. znača|ne lnvestlol|e u trgovini 6vllom. trgovini robl|em I ostalim prekomorskim poduhvatima, kao I novac zo

kratkoročno posuđivan|e I hipoteke. Godine 1694. uzeo |e 500 funti prvih dionica Engleske banke; 1699, traži sav|et u vezi lnvestlran|a 1,500 funti ko|e su mu »ležale mrtvei. Njegovo je !man|e kad |e umro vrijedilo oko 20,000 funti. Mourlce Cranston, John Locke. a Biography (1957), str . 114— 15, 377, 440, 475.


154) Od |. 94.

155) Od i. 96.



222 c. b. macpherson / po l i t i č ka teor l l a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

dividualni pristanak nemogu zahtjev.156’ Tko ho e cilj, ho e i

sredstva: cilj je oč uvanje vlastitog vlasništva, a sredstvo je prihva anje volje ve ine kao svoje volje: »bilo bi izravno proturječ je da netko stupi u društvo s drugima radi obezbjeđ enja i u-ređ enja vlasništva, a da se usprkos tome pretpostavi da njegovazemlja, č ije vlasništvo treba da bude uređ eno zakonima togdruštva, treba biti izuzeta od nadležnosti one vlade prema ko joj je on sam vlasnik zemlje, podanik.«157’ Racionalan vlasnik mora pristati na pristanak ve ine. Zato je dopušteno izjednač avatipristanak idividualnog vlasnika s pristankom ve ine vlasnika.To nas vodi u još šire pitanje.

d) individualizam nasuprot kolektivizimu

Debata o tome da li je Locke individualist ili »kolektivist«, da li je prioritet davao ciljevima društva ili ciljevima pojedinca, sadase javlja u novom svjetlu. Kada imamo na umu osnovnu kvali

tetu Lookeova individualizma, debata postaje bespredmetna.Lockeov individualizam nije sav u tome što on smatra da supojedinci po prirodi jednaki i slobodni i mogu se pravedno podvrgnuti jurisdikciji drugih vlastitim pristankom. Ostati na tomeznač i propustiti njegova glavna znač enja, a ono je, u bitnome,to da je pojedinac prirodni vlasnik vlastite lič nosti i sposobnosti i da za to ništa ne duguje društvu.

Takav individualizam jest nužno kolektivizam (u smi6lu

odbrane nadmo i građ anskog društva nad svakim pojedincem).Jer on brani individualnost koja se jedino može potpuno ostvaritiu akumuliranju vlasništva i stoga to mogu ostvariti samo neki.i jedino na rač un individualnosti drugih ljudi. Da bi takvo društvo moglo funkcionirati, politič ka vlast mora biti iznad pojedinaca; jer ako nije iznad, nije sigurno da e institucije vlasništva koje su bitne za tu vrst individualizma, imati adekvatnesankcije. Pojedinci koji imaju sredstva da ostvare svoje lič nosti(to jest, oni s vlasništvom) ne treba da zadrže nikakva prava ko

ja bi bila protiv građ anskog društva, budu i da su građ anskodruštvo konstruirali oni, i za sebe, i da ga vode oni, i za sebe.Jedino što treba da č ine jest da inzistiraju da je građ ansko društvo, to jest ve ina njih samih, nadmo no nad bilo ko|om vladom, jer im pojedina vlada može inač e izmaknuti nadzoru. Locke nije oklijevao da pojedincima dopusti da prenesu na građ ansko društvo sa svoja prirodna prava i mo i,168’ uključ uju i posebice svu njihovu imovinu i zemlju159’ ili, što dolazi na isto, da pre-




nesu sva prava i mo i nužne za ciljeve za koje je društvo formirano,160) a ve ina je161’ sudac. Cjelokupni transfer individualnih prava bio je potreban da se dobije dovoljna kolektivna snaga za zaštitu vlasništva. Locke je mogao priuštiti sebi da topredloži jer je građ ansko društvo trebalo biti pod kontrolomljudi koji imaju vlasništva. Pod tim okolnostima individualizammora biti, i on je sa sigurnoš u mogao biti, prepušten kolektivnoj nadmo i države.

Opaska da su individualizam i »kolektivizam« suprotnikrajevi linije na kojoj se mogu poredati države i teorije države,bez obzira na stupanj društvenog razvitka na kojem se javljaju, površna je i varljiva. Lockeov individualizam kapitalistič kog društva u nastajanju ne isključ uje, ve obrnuto, zahtijevanadmo nad pojedincem. Nije tu posrijedi odnos — više individualizma, manje kolektivizma, nego prije — što je potpuniji individualizam, to je kompletniji kolektivizam. Najbolja ilustracijatoga je Hobbesova teorija; ali to što je Hobbes negirao tradicionalni prirodni zakon i što nije omogu io garancije vlasništvuprotiv samodrže eg suverena, nisu njegove poglede preporuč ilionima koji su smatrali da je vlasništvo centralna društvena č injenica. Locke je bio prihvatljiviji zbog svoje dvosmislenosti oprirodnom zakonu i zato sto je dao neku vrst garancije za prava vlasništva. Kada na taj nač in promatramo specifič no svojstvoburžoaskog individualizma sedamnaestog stolje a, više nije potrebno tražiti kompromis izmeđ u Lockeovih individualistič kih ikolektivistič kih iskaza; u tim uvjetima, oni impliciraju jedan drugoga.

e) lockeov konstitucionalizam

Lockeov konstitucionalizam sada takođ er postaje razumljiviji,ne valja ga ni umanjivati niti naglašavati do isključ enja svega

O156) Od |. 07—98.

157) Od |. 120.

158) Second Treatise. od|. 128, 136.

150) Od |. 120.

160) Od |. 00, 120. 131.

181) Odi. 07.



2 2 4 c b macpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

ostaloga. Postaje mogu e Vidjeti ga onakvim kokav jest. kao

odbranu prava vlasništva u ekspanziji, prije nego prava pojedinca nasuprot države.

Da je to stvarno znač enje Lockeova konstitucionalizma.sugerira se znač ajnom č injenicom da Locke nije smatrao da jepoželjno da se sač uvaju neka prava pojedinca nasuprot parlamentu i vladi (dok su leveleri u »Dogovoru naroda« smatrali da je to bitno). U Lockeovaj državi nikakva individualna prava nisuzašti ena. Jedina zaštita koju pojedinac ima protiv arbitrarne

vlade jest u pravu ve ine građ anskog društva da kaže kada jevlada prekršila povjerenje da uvijek postupa za dobro javnostia nikada arbitrarno. Locke je mogao pretpostavljati da je ta nadmo ve ine bila dovoljna zaštita svač ijeg prava, jer je on pretpostavljao da su svi koji imaju pravo da ih se konzultira suglasni s konceptom javnog dobra, s maksimalizacijom bogatstva nacije, i time (kako je on to vidio) s dobrob ti nacije. On jemogao pretpostaviti taj sporazum na temelju svoje pretpostavke da radnič ka klasa nije međ u onima koji su imali pravo da ih

se konzultira. Lockeov konstitucionalizam je u suštini obrananadmo i vlasništva — i to ne samo vlasništva maloposjednika,nego znatno više vlasništva bogatih ljudi kojima je sigurnostneogranič ene akumulacije najvažnija.

Lockeovo inzistironje da je vlast vlade (»zakonodavstva«) ogranič ena i pouzdana, ovisna o pristanku ve ine onihkoji pla aju porez, ili o interpretaciji ve ine o vladinoj odanostidatom joj povjerenju, samo je jedan dio njegove teorije i to ne

primarni. Njemu je bilo nužno i mogu e da razvije ogranič enjavlasti zato što je prvo konstruirao drugi dio, tj. totalnu subordinaciju pojedinca građ anskom društvu. Oba dijela bila su potrebna svakoj teoriji koja bi štitila i promicala institucije vlasništva i time w st društva koju je trebalo da osigura građ anski rat,restauracija i daljnja revolucija. Ako je 1689. ogranič enje arbitrarne vlade evidentno bilo trenutač no, potč injavanje pojedincadržavi imalo je barem isto toliko trojni znač aj. Whigovska revolucija nije samo uspostavila nadmo parlamenta nad monarhi

jom, ona je takođ er konsolidirala položaj ljudi koji imaju vlasništvo — a naroč ito ljudi koji su koristili vlasništvo na novi nač in, kao kapital, koji se treba koristit i da donosi profit, stavivšiih iznad radnič ke klase.102' Lockeova teorija poslužila je whigov-skoj državi u oba pogleda.

Možemo uzgredno spomenuti da je manja razlika negošto su to noviji autori sugerirali183! izmeđ u pozicije koju |e za




uzeo Locke 1660. o nadmo i države i njegove pozicije iz 1689.godine. Lockeova neobjavljena rasprava iz 1660. o građ anskimmirovnim sucima sadrži neke izrazito autoritarne odlomke, odkojih je krajnost njegova tvrdnja u predgovoru da »vrhovni sudac u svakoj naciji, bez obzira kako nastao, mora nužno imatiapsolutnu i arbitrarnu mo nad svim indiferentnim neutralnimakcijama svog naroda.«164’ To je prilič no različ ito od njegova in-zistiranja nakon tri desetlje a da ni građ ansko društvo niti bilo koja vlada ne može imati arbitrarnu mo nad životom, slobo

dom ili vlasništvom bilo kojeg podanika. Ali je zapravo mo kojudopušta građ anskom autoritetu jednaka u oba sluč aja. »Apsolutna i arbitrarna mo « iz 1660. se odnosi samo na »neutralneakcije«, tj. akcije koje se ni ne traže niti su zabranjene prirodnim ili Božjim zakonom. U pogledu tih akcija, i jedino njih. č ovjek je prirodno slobodan i zato jedino nad tim akcijama imaneku mo koju može prenijeti na društvo. To je upravo ta istaogranič ena prirodna mo u Drugoj raspravi koju pojedinac ustupa vrhovnom građ anskom autoritetu (samom građ anskom

društvu).

Suštinski identitet dviju doktrina može se vidjeti uspoređ ivanjem poznate doktrine Druge rasprave s ulomkom iz rukopisa iz 1660. godine, gdje, nakon premise da nijedan č ovjeknije prirodno ili izvorno slobodan od božjeg zakona ili zakonaprirode, Locke piše:

»4. Da su sve stvari koje nisu uključ ene u taj zakon pot

puno neutralne i po njima je č ovjek prirodno slobodan, ali joštoliko gospodar vlastite slobode da je može ugovorom prenijetina drugoga i dati mu mo nad svojim postupcima, budu i dane postoji Božji zakon koji brani ljudima da raspolažu svojomslobodom i da slušaju drugoga. Ali, budu i da s druge stranepostoji Božji zakon koji name e vjernost i istinu u svim zakonskim ugovorima, nakon tog odricanja i sporazuma to ga obavezuje da se podvrgne.

O162) Uspo redi s H. J. Habb aku k. English Landownership.1680— 1740. »Econ.

Hist. Rev.«, (eb. 1940.

163) Goug h, op . cl t. , st r. 178; Lock e. Essays on the Law of Nature, ur. W.

von Leyden (Oxford, 1954), str. 15, 27; Cranston, op. clt., etr. 67; Locke. Two

Treatises of Government, ur. Laslett, str. 19—20.

164) Bod leian Lib rary , MS . Lock e, c. 28. f. 3.



226 c b macpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog Ind iv idual izma

5. Da pretpostavljaju i č ovjeka prirodnim vlasnikom

potpune slobode i tolikim gospodarom sebe da ne duguje pokornost nikome drugome osim Bogu (što je najslobodnije stanjeu kojem ga možemo zamisliti), ipak je nepromjenjivi uvjet društva i vlasti da se svaki pojedini č ovjek mora neizbježno rastatisa svojim pravom na slobodu i povjeriti je poglavarstvu s punom mo i nad njegovim akcijama, koju je prije imao on. Inač e

je nemogu e da je bilo tko potč injen zapovijedanju nekog drugog tko zadržava slobodno raspolaganje sobom i koji je gospodar jednake slobode .. .«165)

To je upravo doktrina Druge rasprave što se tič e dosega mo i građ anskog autorite ta.166’ U obje doktrine pojedinciustupaju svoju prirodnu mo . U objema je njihova prirodna moogranič ena time što dopušta prirodni zakon. U objema građ anski autoritet ima apsolutnu mo unutar prirodnog zakona ali nikakvu mo van toga. Godine 1660. Locke je nazvao tu mo »apsolutnom i arbitrarnom«; 1689. sač uvao je pojam »arbitraran«za mo koja krši prirodni zakon.

Postoji naravno velika razlika u tim dvjema doktrinamašto se tič e locusa mo i. Godine 1660. Locke je bio voljan razmatrati apsolutnu monarhiju ili kralja u parlamentu, ili izabrano vije e č iste republike, kao odgovaraju e nosioce građ anskevlasti. Locke definira u jednoj marginalnoj bilješki »poglavarstvo«, č ija se mo dokazuje u upravo navedenom odlomku, ukojoj on jasno kaže što on smatra da je najbolje:

»Pod poglavarstvom shva am vrhunsku zakonodavnumo bilo kojeg društva bez obzira na oblik vlasti ili broj ljudikoji obuhva a. Jedino mi dopustite da kažem da su neuništivosje anje na naša posljednja stradanja, i sretan povratak našestare slobode i sre e, dovoljni dokazi da nas uvjere, bez pomo ibilo kojih drugih argumenata, gdje je vrhovna vlast tih narodanajpogodnije smještena.«

Locke se ne e, kaže on u predgovoru, baviti pitanjemda li poglavarstvu kruna pada na glavu ravno iz nebesa ili jetamo smještaju ruke njegovih podanika.«1®7’ Mo poglavarstvamora biti ista u oba sluč aja. A republika se ne razlikuje od apsolutne monarhije po dosegu mo i poglavarstva:

»Niti ljudi, kao što to neki rado zamišljaju, uživaju imalove i udio te [njihove prirodne] slobode u č istoj republici, gdjegod ona bila, nego u apsolutnoj monarhiji, jer je ista arbitrarnamo jednako u vije u kao i u monarhu. Tamo gdje svaki poje



2 2 7 locke: polit ič ka teorija prisvajanja

dini č ovjek nema više svoje mo i (suzdržavaju i se svog bez-znač ajnog dodatka glasač kog prava) da stvara nove zakone ilida osporava stare, nego što je ima u monarhiji, jedino što može uč initi (a to nije više od tonoga što kraljevi dozvoljavajupodnosiocima peticija) jest da uvjeri ve inu, a to je monarh.«168'

Tako je 1660. Locke preferirao restauriranu monarhijuStuorta, i on bi joj dao vrhovnu mo , tj. apsolutnu mo unutargranica prirodnog zakona. U Drugoj raspravi Locke ostavlja vr

hovnu građ ansku vlast samom građ anskom društvu; on bi priznao nadmo kralja u parlamentu, ali s uskim granicama mo ikralja i pod uvjetom da narod može »odstraniti ili izmijeniti zakonodavno tijelo, kada smatra da se ponaša suprotno povjerenju koje im je dano.«169'

Razlika izmeđ u te dvije pozicije nije tako velika kaošto bi se moglo uč initi, jer se pretpostavlja da je vrhovna mou objema samo u granicama prirodnog zakona. Ali razlika jeipak bitna, jer se samo u Drugoj raspravi narodu daje pravo danametne svoju interpretaciju prirodnog zakona konstituiranomgrađ anskom autoritetu. Iz te razlike ne treba međ utim, zaključ ivati da se zbila neka promjena u Lockeovim temeljnim principima. On je stalno dosljedan u tome što traži građ anski autoritet koji bi mogao osigurati osnovne institucije klasnog društva.Godine 1660. to je zahtijevalo povratak Stuarta i doktrinu o apsolutnoj i arbitrarnoj mo i gradske uprave o indiferentnim stvarima; 1689. to je zahtijevalo rušenje Stuarta i doktrinu Druge rasprave.

Vidjeli smo kako Locke, unose i u postulate Druge ras-prave implicitne pretpostavke klasno različ ite racionalnosti iprava (izvedene iz njegova razumijevanja vlastitog društva) došao do nejasne dvosmislene teorije o različ itom č lanstvu u građ anskom društvu, teorije koja opravdava klasno društvo iz postulata o jednakim individualnim prirodnim pravima. Nejasno ao č lanstvu sakrila je (i od samog Lockea, po mom mišljenju)

165) Ib id .. e. 7. ff. 1— 2.

166) Second Treatise. od|. 135, 138.

167) Bo dleian Lib rary. MS. Lock e c. 28, f. 3.

168) Ibi d .. e. 7. f. 2.




228 c b macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

kontradikciju u njegovu individualizmu, u kojem puna individual

nost za neke nastaje razaranjem individualnosti drugih. Lockenije mogao biti svjestan da je individualnost za koju se on borioistovremeno bila odricanje individualnosti. Takva svijest nije semogla na i u ljudi koji su tek poč injali shva ati velike mogu nosti individualne slobode u razvijanju kapitalistič kog društva.Kontradikcija je postojala, ali njima je bilo nemogu e da jeprepoznaju, a kamoli da je riješe. Locke je doista bio na pra-izvoru engleskog liberalizma. Velič ina liberalizma sedamnaestogstolje a bila je u tvrdnji o slobodnom racionalnom pojedincu kaokriteriju dobroga društva; njegova tragedija je bila u tome što je sama ta tvrdnja nužno odricala individualizam polovini nacije.



VI posjednički individualizam i liberalna demokracija

1. temelji iz sedamnaestog stoljeća

t Sada smo u poziciji da razmotrimo u kojoj su mjeri neke prepoznatljive društvene pretpostavke zajednič ke glavnimpolitič kim teorijama sedamnaestog stolje a i koliko su relevantne za probleme kasnijeg liberalno-demokratskog društva. Pretpostavke koje obuhva aju posjednič ki individualizam mogu sesumirati u slijede ih sedam tvrdnji.

a) č ovjeka č ini ljudskim sloboda od ovisnosti o volji drugih,b) Sloboda od ovisnosti o drugima znač i slobodu od bilo kojihodnosa s drugima, osim onih odnosa u koje pojedinac ulazi dobrovoljno, prema vlastitim interesima.

c) Pojedinac je suštinski vlasnik vlastite osobe i sposobnosti, iza to društvu ne duguje ništa.

Tre a tvrdnja može se pojaviti u teoriji kao neovisan

postulat, ili kao dedukcija iz a) i b) i iz pojma vlasništva kaoekskluzivnog prava. Znač i: budu i da sloboda, a stoga i ljudskost pojedinca ovisi o njegovoj slobodi da stupi u odnose sdrugim pojedincima posredovane valstitim interesom, i budu i danjegova sposobnost da stupi u takve odnose ovisi o njegovuposjedovanju isključ ive kontrole (prava na) vlastite osobe i sposobnosti. i budu i da je vlasništvo poop eni oblik takve isključ ive kontrole, pojedinac je suštinski vlasnik vlastite osobe i sposobnosti.

d) lako pojedinac ne može otuđ iti č itavo svoje vlasništvo nadvlastitom osobom, može otuđ iti svoju sposobnost za rad.

e) Ljudsko društvo se sastoji od niza tržišnih odnosa. To slijedi iz ve izreč enih pretpostavki. Budu i da je č ovjek č ovječ ansamo ako je slobodan, a slobodan samo ako je vlasnik samogasebe, ljudsko društvo može biti samo niz odnosa međ u pojedinač nim vlasnicima, tj. niz tržišnih odnosa.

Ili se tvrdnja e) može pojaviti u teoriji ne kao deducira-

na tvrdnja, ve kao primarna, ili č ak jedina društvena pretpostavka. To je mogu e zato što su u njoj sadržane tvrdnje oda) do d). Koncept tržišnih odnosa nužno implicira individualnuslobodu kako je definirana u tvrdnji b) i vlasnič ko pravo kako jedefinirano u tvrdnji c) i d); i postulat da se ljudsko društvo sastoji od tržišnih odnosa nužno implicira da je ljudskost pojedincafunkcija njegove slobode (tvrdnja a)).



2 3 0 c b m acphe rso n / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

f) Budu i da je sloboda od volje drugih to što č ovjeka č ini č o

vječ nim, sloboda svakog pojedinca može se s pravom ogranič itisamo takvim obavezama i pravilima koja su potrebna da osiguraju istu slobodu za druge.

g) Politič ko društvo je ljudska tvorevina za zaštitu vlasništvapojedinca nad vlastitom osobom i dobrima i (stoga) za održanje uređ enih odnosa razmjene međ u pojedincima koji se smatraju vlasnicima sebe samih.

Te pretpostavke prisutne su, u ovom ili onom obliku,u svakoj od teorija koje su bile analizirane. Analiza pokazujeda snaga svake teorije proizlazi iz toga što je inkorporirala tepretpostavke, a slabosti svake od njih iz toga što nisu uspjeleobraditi neke njihove implikacije.

Te pretpostavke su najjasnije i najpotpunije u Hobbesa.Njegov model č ovjeka kao zbira ljudskih mo i da postiže zadovoljstva, svodi ljudsku bit na slobodu od volje drugih ljudi ina vlasništvo vlastitih sposobnosti. Njegov je model društva,koji slijedi iz njegova modela č ovjeka i iz pretpostavke da sumo i svakog č ovjeka suprotstavljene svakom drugom č ovjeku,vidjeli smo, potpuni posjednič ki tržišni model. Politič ko društvoč iju je nužnost deducirao iz tih modela umjetno je sredstvo,prorač unato tako da omogu i maksimum sigurnosti, dostupnena bilo koji nač in, za primjenu pojedinč evih sposobnosti.

Za Hobbesa je model samo-kre u eg, željom pokreta-nog, posjednič kog pojedinca i model društva kao niza tržišnihodnosa međ u tim pojedincima, bio dovoljan izvor politič ke obveze. Nisu bili potrebni tradicionalni pojmovi pravde, prirodnogzakona ili božanske svrhe. Obveza pojedinca prema državi izvedena je iz pretpostavljenih č injenica izloženih u materijalistič kom modelu č ovjeka i tržišnog modela društva. Modeli susadržavali dvije pretpostavke o č injenici koju je Hobbes smatrao dovoljnom za dedukciju prava i obveze: jednakost potrebeza kontinuiranim kretanjem i jednaku nesigurnost zbog jedna

ke izloženosti napadima drugih putem tržišta. Taj sistem, mehanič ki i moralni, bio je samo-pokretaju i i sam u sebi sadržan.Nije mu bio potreban izvanjski pokretač ili izvanjski standardprava.

Tvrdio sam da su Hobbesove pretpostavke posjednič kog tržišta dale njegovoj politič koj teoriji izuzetnu snagu idosljednost. Tvrdio sam takođ er da je u njegovu tržišnommodelu bila jedna pogreška zbog koje njegova politič ka teorija



2 3 1 posjednič k i Indiv idualizam I l iberalna dem okraci ja

nije bila primjenjiva na posjednič ko tržišno društvo. A greška je bila to što nije vidio da tržišno društvo stvara neki stupanjklasne kohezije koja omogu uje politič ki autoritet koji se možeodržati na životu bez samodrže eg suverenog tijela.

Vratimo li se teoriji levelera, ponovo pronalazimo glavne pretpostavke posjednič kog individualizma, ali drugač ije formulirane i nepotpuno razrađ enih implikacija. Ljudska bit je sloboda od volje drugih, a sloboda je funkcija vlasništva vlastite

osobe:»Svatko (je upravo ono što jest time eto je vlasnik vla

stite osobe, mač e ine bi bio što jest.«1’

Politič ko društvo je tvorevina za osiguranje individualnihprirodnih prava, tj- individualne slobode i vlasnič kog prava. Ni jedan pojedinac ne može otuđ iti č itavo vlasništvo nad svo jom osobom, ali svatko može otuđ iti svoje vlasništvo nad vlastitim radom; time on odustaje od svog prirodnog prava glasa pri

izborima, ali ne od svog prirodnog prava na građ anske i religijske slobode.

Snazi teorije levelera može se različ ito pristupiti. Njenasnažna privlač nost, za one koji su bili u pokretu levelera, možese pripisati njenu inzistiranju na individualnoj slobodi, i religijskoj i svjetovnoj, te vještini kojom su historija i Biblija bilekorištene za stvar slobode ljudi koji su bili ispod bogataša iiznad ovisnih siromaha. Njena teorijska snaga može se pri

pisati u velikoj mjeri realistič nom spoznavanju položaja pojedinca u tržišnom društvu. Pripadnici levelerskog pokreta vidjeli su da je sloboda u njihovu društvu funkcija posjedovanja.Stoga su mogli imati snažno moralno opravdanje za individualnu slobodu, definiraju i slobodu kao posjedovanje vlastiteosobe.

Sve se teorijske slabosti pozicije levelera mogu pripisati tome što nisu vidjeli potpune implikacije svojih posjednič kih individualistič kih pretpostavki — pogreška koja se za uz

vrat može pripisati granicama njihove vizije, a granica su posljedica njihove pripadnosti međ uklasi. Oni nisu uviđ ali da 6e.ako se ljudska sloboda uč ini funkcijom posjedovanja, moraprihvatiti potpuno tržišno društvo. Ako se inzistira da je č ovjek

1) C itiran o, pog l. III. str. 119—20.



232 c b . macpherson / pol i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

č ovječ an jedino kao jedini vlasnik samoga sebe, jedino utoliko

ukoliko je slobodan od svih osim od tržišnih odnosa, sve moralne vrijednosti moraju se pretvoriti u tržišne vrijednosti. Ali le-veleri su pisali kao da ne postoji razlika izmeđ u tržišnog morala posjednič kog individualizma i krš anske društvene etike ko je su se takođ er držali. Oni su iznijeli, povrh individualnog prava na samo-oč uvanje i samo-unapređ enje. pojam »humanogdruštva, zajednič kog življenja ili postojanja« kao »vrhovno zemaljsko dobro č ovječ anstva«, iz kojega slijedi obveza da svatkoradi za »sre u zajednice«.2’ Kolebali su se izmeđ u gledišta da jeljudski rad roba i gledišta da je rad integralni dio ljudske osobe. Branili su pravo individualnog prisvajanja zemlje i dobara,ali su negirali ispravnost posljedice — velike nejednakosti uraspodjeli bogatstva.

Premda su leveleri razmatrali klasnu strukturu društva 17. stolje a ozbiljnije nego Hobbes — i tako izbjegli pogrešku u koju je Hobbes zapao zato što je zanemario klasnu kohe

ziju — njihovo tretiranje klase je takođ er bilo pogrešno. Odrič u i nadnič arima i prosjacima politič ka prava, oni su priznali jednu od prevladavaju ih klasnih podjela, a objavljuju i urotubogatih protiv sebe (međ uklase malih nezavisnih proizvođ ač a),priznali su drugu podjelu. Njihov zahtjev da steknu politič ki glasbio je zahtjev da se dokine druga razdiobna linija. Implicirana pretpostavka je bila da su svi oni koji su iznad ovisnih siromaha sposobni za dovoljno kohezije da bi podržavali izbornupolitič ku vlast. Takve kohezije, kako su pokazali događ aji, nije

bilo. Ta pogreška levelera, koja je pogreška empirijskog rasuđ ivanja, proizlazi iz nepreciznosti njihova teorijskog shvo anjatržišnog društva. Nisu vidjeli da posjednič ko tržišno društvonužno stavlja u ovisan položaj ne samo nadnič are nego. i sveone koji nemaju znatnu količ inu kapitala (a koja se, prirodnimdjelovanjem tržišta, neprestano pove ava).

Harringtonova teorija stoji nekako po strani od svih ostalih. Budu i da se manje bavio pravom i obvezom nego empi

rijskim usaglašavanjem politič ke promjene i stabilnosti, Harrington je moralnim principima posvetio manje pažnje nego leveleri, amanje nego Hobbes psihološkoj analizi. Premda ga bavljenjegrađ anskim i religijskim slobodama smješta u liberalnu tradiciju, on nije tako izraziti individualist kao ostali. Barataju i uglavnom komparativnom i historijskom analizom, naizgled se neoslanja na postulate o moralnoj ili radnoj prirodi po|ed'mca.Međ utim, ipak je kao što smo vidjeli,3’ poetulirao da 6vaki č ovjek



233 posjednič ki individualizam I l iberalna demokracija

traži mo nad drugima i da je mo funkcija vlasništva. Shvatio je da su ti postulati nužni za teoriju ravnoteže, lako je rekaomalo o ljudskoj prirodi, to je bilo zato što je potpuno prihvatioHobbesovu analizu: »njegove rasprave o ljudskoj prirodi, o slobodi i nužnosti, najve e su međ u novim znanjima i to su te ko je sam slijedio i koje u slijediti.«4’

Ono što nam najjasnije dopušta da opišemo Harringto-na kao posjednič kog individualista jest njegova pretpostavka

da je englesko društvo 17. stolje a posjednič ko tržišno društvo.Č itavo njegovo podizanje »republike jednakosti« ovisi, dokazivao sam, o toj pretpostavci. On je pretpostavio postojanjeburžoaskog društva i prihvatio njegovu moralnost. Ponašanjenižeg plemstva i naroda podveo je pod op u teoriju posjednič kei akumulativne motivacije. Institucionalna ravnoteža, koju je onpredlagao, izmeđ u nižeg plemstva i naroda funkcionirat e. aagrarni zakon, zamišljen da stabilizira ravnotežu, bit e neuništiv, samo zato što su obje klase prihvatile tržišne odnose zakoje je Harrington pretpostavljao da e od tada stalno prevladavati.

On nije izvodio tržišne odnose iz same č ovjekove prirode, kao što je č inio Hobbes. Ali, premda nije zadirao tako daleko u prirodu buržoaskog č ovjeka kao Hobbes, izbjegao je pogrešku u koju je Hobbes zapao zbog visokog stupnja apstrakcije.Harrington je vidio realnost klasne strukture. Priznavao je, štoviše. gradio je svoju teoriju na mogu nosti klasne kohezije, štoHobbes nije č inio. Izbjegao je i suprotno, pogrešku levelera —

— nije pretpostavio nevjerojatan stupanj kohezije ili identič nosti interesa izmeđ u više i niže vrste građ ana, ali je pokušaourediti ravnotežu međ u njima.

Glavna slabost Harringtonove teorije posljedica je njegove nedovoljne logič ke sposobnosti, zbog č ega u upotrebi principa ravnoteže i protivriječ i sam sebi. Da je zaoštrio svoje pretpostavke, i da je bio pažljiviji u zaključ ivanju, mogao je izbje ite kontradikcije. Dakle, za Harringtona možemo re i da je teo

rijska snaga njegova isstema priznavanje i prihva anje posjednič kih tržišnih odnosa i motivacije, a teorijska slabost to što je propustio da potpuno sagleda i jasno iskaže sve svoje pretpostavke.

S Lockeom smo ponovo u domeni moralnih prava iobveza izvedenih iz pretpostavljene prirode č ovjeka i društva.Kao i u Hobbesa. Lockeova dedukcija poč inje od pojedinca pre



2 3 4 c b macpheraon / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

ma društvu i državi, ali je, kao i u Hobbesa, pojedinac ve bio

stvoren, u sHci č ovjeka tržišnog društva.

Pojedinci su po prirodi jednako slobodni od jurisdikcijedrugih. Ljudska bit je sloboda od bilo kojih odnosa osim onih ukoje č ovjek stupa prema vlastitim interesima. Sloboda pojedinca s pravom je ogranič ena samo zahtjevima slobode drugihljudi. Pojedinac je vlasnik svoje lič nosti i za to ništa ne dugu je društvu. Slobodan je otuđ iti svoju sposobnost za rad, ali nei č itavu svoju osobu. Društvo je niz odnosa međ u vlasnicima.

Politič ko društvo je ugovorno sredstvo za zaštitu vlasnika i sređ eno reguliranje njihovih odnosa.

Ali pretpostavke posjednič kog individualizma nisu uLockea bez primjesa. On je odbio da reducira sve društveneodnose na tržišne odnose i svu moralnost na tržišnu moralnost.Nije potpuno napustio tradicionalni prirodni zakon. Da utvrdisvoju politič ku obvezu, koristio je i Hobbesa i Hookera. Glav

na teorijska slabost otkriva se u njegovu pokušaju da kombinira ta dva izvora moralnosti i obveze. Slabosti se mogu bolje pratiti, kako sam sugerirao, u njegovoj nemogu nosti da nadiđ e ne-konzistentnost inherentnu u tržišnom društvu. Tržišno društvostvara klasne razlike u stvarnim pravima i racionalnosti, a ipakza svoje opravdanje traži postulat jednakih prirodnih prava i racionalnosti. Locke je raspoznao diferencijaciju u vlastitom društvu i to je tumač io prirodnim društvom. Istovremeno je zadržaopostulat jednakih prirodnih prava i racionalnosti. Može se re i

da je ve ina Lockeovih teorijskih konfuzija i praktič nih pritužbipotekla iz njegove dovsmislene pozicije. Dvosmislenost nije bilatoliko rezultat njegove nesavršene logike koliko pokušaja da ri ješi proturječ nost u tržišnom društvu koje ni sam nije bio potpuno svjestan. Nije analizirao to društvo tako jasno kao Hobbes, ali se pozabavio problemom koji je Hobbes zapustio — naime, komplikacijama nastalim klasnim diferenciranjem u atomiziranom tržišnom društvu.

Bilo bi suviše re i da Locke, zato što je imao te komplikacije na umu, nije nač inio jasne modele č ovjeka i društvaniti je iz njih tako rigorozno zaključ ivao kao Hobbes. Ali možese re i da djelotvorna recepcija Lockeove teorije mnogo dugu je tome što je o tim komplikacijama mislio i što se njima bavio, bez obzira koliko smušeno. To mu je omogu ilo barem daizbjegne Hobbeeovu pogrešku i stvori politič ki sistem bez sa-modrže eg suverena.



2 3 5 posjednič k i indiv idual izam i l iberalna demokracija

Locke je dovršio zdanje na Hobbesovim sigurnim temeljima. nač inivši jednu strukturnu izmjenu u Hobbesovu teorijskom sistemu, koja je bila potrebna da se on uskladi s potrebama i mogu nostima posjednič kog tržišnog društva. Drugi

je Lookeov doprinos, to što je na to zdanje prič vrstio fasadutradicionalnog prirodnog zakona, u usporedbi s time nevažan.Tako je zdanje bilo privlač nije za ukus suvremenika. Ali kad suse ukusi promijenili, kao što se dogodilo u 18. stolje u, Humei Bentham su mogli odstraniti fasadu prirodnog zakona a da time

ne oštete jako i dobro građ eno utilitaristič ko zdanje pod fasadom. Tako je Hobbes, č iji je propust — sistem bez samodrže egsuverena — popravio Locke. sazdao glavnu zgradu engleske liberalne teorije.

Osnovne pretpostavke posjednič kog individualizma —da je č ovjek slobodan i human po tome što je jedini vlasnik vlastite osobe, i da je ljudsko društvo u biti niz tržišnih odnosa —bile su duboko usađ ene u temelje sedamnaestog stolje a. Te su

pretpostavke i dale izvornoj teoriji njenu snagu, jer su doista odgovarale stvarnosti tržišnog društva 17. stolje a. Pretpostavkeposjednič kog individualizma zadržane su u modernoj liberalnojteoriji možda i više no što č esto mislimo, ali temelje liberalno-demokratskoj teoriji ipak nisu one dale. Problem nije u tomeda su se one održale nakon što su prestale odgovarati našemdruštvu — još odgovaraju našem društvu i stoga se moraju zadržati. Problem liberalne teorije jest u tome što to ne shva ai pokušava biti valjana i bez njih. Ali pravi je problem to da je

dna promjena u posjednič kom tržišnom društvu — promjenakoja ne mijenja valjanost pretpostavki posjednič kog individualizma, budu i da je to promjena u jednom aspektu tržišnog društva koji se nije odrazio na te pretpostavke — iz dva je razloga onemogu ila da se iz tih pretpostavki izvede valjana teorijaobveze.

Promjena je bila u pojavi politič ke artikulacije radnič keklase. To nije izmijenilo valjanost pretpostavki posjednič kog individualizma za posjednič ka tržišna društva, zato jer te pretpostavke odražavaju ili govore o atomiziranoj prije nego o kla-

O2) Citi ran o, po gl. III, etr. 133— 4.

3) Citi ran o, po gl. IV, str. 139.

4) Prerogative of Popular Government. Works (1771). str. 241



2 3 6 c b mocpherson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

snoj strukturi tog društva. Vidjeli smo5’ da je posjednič ko tr

žišno društvo nužno klasno podijeljeno. Vidjeli smo6) da je posjednič ko tržišno društvo niz kompetitivnih i invazivnih odnosaizmeđ u svih ljudi, bez obzira na klasu: svaki je č ovjek prepušten sam sebi. To je toj drugi aspekt posjednič kog tržišnog društva koji se toč no odražavao, i još se odražava, u pretpostavkama posjednič kog individualizma. Pretpostavke su još nužne,ali se iz njih ne može izvesti dostatan princip obveze. Moramosada razmotriti kako se to dogodilo i kakvi su izgledi liberalno--demokratske teorije.

2. dvojba dvadesetog stol jeća

0 Pretpostavke posjednič kog individualizma naroč ito od

govaraju posjednič kom tržišnom društvu, jer iskazuju stanovitebitne č injenice svojstvene tom društvu. Pojedinac u posjednič kom tržišnom društvu jest č ovječ an po svojem svojstvu vlasnikavlastite osobe i njegova ljudskost ovisi o slobodi od bilo kojihodnosa s drugima, osim ugovornih odnosa iz vlastitih interesa.Engleska i druge moderne liberalno-demokratske nacije, još su.u dvadesetom stolje u, posjednič ka društva. Zbog č ega im onda ne bi odgovarala modema opravdavaju a liberalno-demokrat-ska teorija, onoliko koliko sadrži te pretpostavke? Zbog č ega

ne bi teorija posjednič kog individualizma engleske utilitaristič -ke tradicije, koja je u biti Hobbesova teorija s Lockeovim izmjenama u vezi samodrže eg suverena, bila zadovoljavaju a demonstracija politič ke obveze pojedinca prema liberalnoj državi?1zašto ne bi ta teorija, koja se kasnije porpavila time što se u19. stolje u najamnicima priznalo da su slobodni ljudi, bila sada adekvatna za liberalno-demokratsku državu? Najbolje emota pitanja riješiti sakupimo li iz prijašnjih analiza uvjete u ko jima teorija posjednič kog individualizma može biti adekvatnateorija politič ke obveze.

Tvrdio sam7’ da, da bismo dobili valjanu teoriju politič ke obveze bez oslanjanja na bilo koju pretpostavljenu svrhuprirode ili volje Božje (što možemo nazvati autonomnom teorijom politič ke obveze), treba mo i postulirati da se pojedinci,od kojih se sastoji društvo, vide ili da budu sposobni da se vide kao jednaki u nekom aspektu koji je različ it od svih ostalih a-



2 3 7 posjednič k i Indiv idual izam I l iberalna demokraci ja

spekata u kojima su nejednaki. Taj uvjet je bio ispunjen u izvornom posjednič kom tržišnom društvu, od 17. stolje a — kad je postao dominantan — do zenita u 19. stolje u, time što su svi oč itobili neizbježno podređ eni zakonima tržišta. Sve dok su svi bilipodvrgnuti determinaciji konkurentskog tržišta, i sve dok prividno jednaku podređ enost pojedinca determinaciji tržišta prihva aju kao ispravnu ili neizbježnu gotovo svi ljudi, postoji dovoljna osnova za racionalnu obvezu svih ljudi politič koj vlastikoja je mogla održati i nametnuti jedine mogu e uređ ene ljud

ske odnose, naime, tržišne odnose.Dokazivao sam i to8’ da je posjednič kom tržišnom dru

štvu potreban još jedan uvjet za valjanu teoriju obveze pojedinca prema suverenom tijelu koje nije samodrže e (i stoga za teoriju obveze bilo kojoj vrsti liberalne države). Daljnji uvjet jestda postoji kohezija vlastitih interesa svih onih koji imaju glasu biranju vlade dovoljno snažna daizravna centrifugalne sile posjednič kog tržišnog društva. Taj uvjet je bio ispunjen na vrhuncu

tržišnog društva č injenicom da je politič ki glas bio ogranič en naposjednič ku klasu koja je imala dovoljno kohezije da odluč ujeperiodič no, bez anarhije, o tome tko bi trebao imati suverenumo . Sve dok je taj uvjet bio ispunjen, postojala je dovoljna osnova za autonomnu teoriju obveze pojedinca prema kanstitucio-nalnoj liberalnoj državi. Taj drugi uvjet, kao i prvi, bio je ispunjen sve do polovine 19. stolje a.

Nakon toga, ni jedan ni drugi uvjet više nisu bili ispu

njeni. Premda su zapravo nastavili prevladavati tržišni odnosi,sve se više osporavala njihova neizbježnost, kako je Industrijska radnič ka klasa razvijala određ enu klasnu svijest i postalapolitič ki artikulirana. Ljudi sebe više nisu vidjeli kao fundamentalno jednake u neizbježnom podvrgavanju determinaciji tržišta. Tako je razvitak tržišnog sistema, koji je stvarao klasu koja je mogla zamisliti alternative sistemu, razorio društvenu č injenicu (prihva anje neizbježnosti tržišnih odnosa), koja je ispunjavala prvi preduvjet autonomne teorije politič ke obveze.

O5) Pogl. II. str. 46— 8.

6) Pogl. II. st r. 48.

7) Pog l. II. st r. 70.

B) Pogl. II. str . 79—80.



238 c b macphe rson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

Slič no je bilo i s drugim nužnim uvjetom- Premda je dru

štvo i dalje bilo klasno podijeljeno, a posjednič ka klasa i daljebila kohezivna, njena kohezija nije više ispunjavala preduvjetkad je posjednič ka klasa morala odbaciti svoj monopol mo i,priznaju i ostatku društva pravo glasa. S demokratskim građ anskim pravom više nije mogla biti osigurana kohezija međ usvim onima koji imaju politič ki glas, što je bilo omogu eno klasnim interesom u vrijeme kad je samo jedna klasa imala građ ansko pravo.

Može se dokazivati da je stalno postojanje liberalno^de-mokratskih država u posjednič kim tržišnim društvima od tadaproizlazilo iz sposobnosti posjednič ke klase da zadrži djelotvornu politič ku mo u svojim rukama usprkos op em pravuglasa. Ali premda to može biti dovoljno da se održi liberalnadržava, previše se prevare može naslutiti da bi bilo adekvatnom bazom za moralno opravdanje liberalne demokracije.

Može se pokazati i to da je postojanje liberalno-demo-

kratskih država do dvadesetog stolje a, nakon što je kohezijavladaju e posjednič ke klase popustila pred nesigurnom kohezijom demokratskog izbornog prava, bilo mogu e zbog nekevrste klasne kohezije na internacionalnom nivou. Demokratskoizborno pravo ustanovljeno je u 19. stolje u u razvijenim kapitalistič kim zemljama. U to vrijeme su te zemlje bile prema nerazvijenim narodima u odnosu nekako slič nom odnosa posjednič ke klase spram ne-posjedn'ioke klase unutar razvijenih tržišnih društava. Ali premda je kohezija posjednič ke nacije možda stvorila neki nadomjestak za prijašnju koheziju posjednič keklase, ni to nije bila adekvatna osnova za moralno opravdanjeliberalne demokracije. U svakom sluč aju, izdizanjem kolonijalnih naroda do nacionalne nezavisnosti, ta osnova sada brzo nestaje.

Privremeni nadomjestak za staru koheziju u ovom stolje u ponekad pruža rat. Ali, bez obzira na č injenicu da je cijenate kohezije slabljenje liberalnih institucija, majo bi njih moglo

moralno opravdati liberalnu demokraciju na premisi stalnog rata. U svakom sluč aju, tehnič ki uvjeti rata su sada takvi da bi ratrazmjera dostatnih da donese potrebnu koheziju unutar ratuju e nacije, uništio naciju. Tako ni jedan od č inilaca za kojese može re i da su svi zajedno djelovali tako da održe liberal*no-demokraitske države u posjednič kim tržišnim društvima nakon što je nestala stara osnova kohezije, ne pruža, niti možepružiti, dostatno opravdavaju u teoriju.



239 posjednič ki individualizam i l iberalna dem okracija

Oč ita je sada dilema moderne liberalno-demokratsketeorije: mora nastaviti koristiti pretpostavke posjednič kog individualizma u vrijeme kada struktura tržišnog društva ne pružaviše nužne uvjete za valjanu teoriju politič ke obveze iz tih pretpostavki. Liberalna teorija mora nastaviti koristiti pretpostavkeposjednič kog individualizma zato jer su one č injenič no toč neza naša posjednič ka tržišna društva. Ve smo konstatirali njihovu č injenič nu toč nost, ali emo ih zbog glavne misli ponoviti.Pojedinac je č ovječ an u tržišnom društvu kao vlasnik vlastite

osobe. Bez obzira na ta koliko bi želio da to bude drugač ije,njegova ljudskost doista ovisi o njegovoj slobodi od bilo kojihdrugih odnosa s drugima osim ugovornih radi vlastitih interesa.Njegovo društvo doista se sastoji od niza tržišnih odnosa. Zatošto su te pretpostavke č injenič no toč ne, ne mogu se ispustiti izopravdavaju e teorije. Ali sazrijevanje tržišnog društva dokinulo je tu koheziju međ u svima onima koji imaju politič ki glas.što je preduvjet dedukcije liberalne države iz pretpostavki pos jednič kog individualizma. Ne postoji izlaz iz te dileme odbaci

vanjem tih pretpostavki, a da se ne odbaci tržišno društvo, kaošto je tako mnogo teoretič ara od Johna Stuarta Milla do našihvremena uč inilo na osnovu toga što su te pretpostavke moralnouvredljive. Ako su nam sada moralno uvredljive, nisu ništamanje toč ne za naša posjednič ka tržišna društva. Dilema je joštu. Ili odbacujemo pretpostavke posjednič kog individualizma, au tom sluč aju je naša teorija nerealistič na, ili ih zadržavamoi u tom sluč aju ne možemo dobiti valjanu teoriju obveze. Sli jedi da sada ne možemo oč ekivati valjanu teoriju obveze za

liberalno-demokratsku državu u posjednič kom tržišnom društvu.Pitanje da li se postoje i odnosi posjednič kog tržišnogdruštva mogu napustiti ili nadi i, a da se ne napuste liberalnopolitič ke institucije, vrvi od teško a. Problem kohezije bio bi ri ješen u onoj mjeri u kojoj se može napustiti tržišno društvo, jer je problem bio definiran kao potreba za stupnjem kohezije kojibi odolijevao centrifugalnoj sili tržišnih odnosa. Ali još bi postojao problem pronalaženja nadomjestka za to priznavanje fundamentalne jednakosti, koju je prvotno pružala pretpostavljena

neizbježna svač ija potč injenost tržištu. Da li bi neki novi razumljiviji pojam fundamentalne jednakosti, koji bi bio primjeren održanju liberalnih institucija i vrijednosti, mogao dobiti široko priznanje, bez kojeg, dokazivao sam, ni jedna autonomnateorija politič ke obveze ne može biti valjana?

Može nas donekle utješiti č injenica da ta dva problema,problem kohezije i jednakosti, ne treba rješavati tim redom.



240 c b m acpherson / po l it ič ka teor i ja p os jedn ičkog Ind iv idua l izma

Pitanje da li postoje i odnosi posjednič kog tržišta u datim

liberalno-demokratskim državama mogu biti napušteni ili nadi-đ eni, sada je postalo sekundarno. Zbila se još jedna promjenau društvenim č injenicama. Sam faktor zbog kojeg rat ne možebiti izvor interne kohezije (naime, tehnič ka promjena u metodama ratovanja), stvorila je novu jednakost u nesigurnosti međ upojedincima, ne samo unutar jedne nacije ve posvuda. Uništenje svakog pojedinca sada je stvarnija i prisutnija mogu nost nego što je to Hobbes mogao zamisliti.

Iz toga proizlazi mogu nost nove racionalne politič keobveze. Ne možemo se nadati da emo dobiti valjanu teorijuobveze pojedinca samo za jedinu nacionalnu državu. Ali akone postuliramo ništa više od stupnja racionalnog shva anja,što je uvijek bilo nužno postulirati za bilo koju moralnu teorijupolitič ke obveze, onda bi trebalo da bude mogu a jedna prihvatljiva teorija obveze pojedinca široj politič koj vlasti. S timstupnjem racionalnosti, sebič ni pojedinac, bez obzira na svojposjed ili vezanost za posjednič ko tržišno društvo, može vidjeti da odnosi tržišnog društva moraju popustiti pred prevladava ju im zahtjevom da, po Overtonovim riječ ima koje sada dobivaju novo znač enje, »više od bilo koje stvari na ovoj zemlji,mora se održavati ljudsko društvo, zajednič ko življenje i postojanje.«91

Tako je nova jednakost nesigurnosti izmijenila okvirenašeg problema. Tehnologija dvadesetog stolje a je, da takokažemo, spojila Hobbesa i levelere. SmanjiM su se problemikoje je postavio posjednič ki individualizam: sada se moždamogu dovesti u neke razrješive razmjere, ali samo ako se jasnodefiniraju i toč no postave prema stvarnim promjenama društvenih č injenica. Te č injenice opet su nas dovele do hobbesi- janske nesigurnosti na novoj razini. Sada je pitanje da li se utom novom okviru Hobessova teorija može ponovo dopuniti,ovaj put jasnije nego što je uč inio Locke. ♦

O9) Clt .. pog l. III. str. 133.



dodatak

društvene klase i Izborni razredi u englesko| oko 1648. godine

+ Slijede e procjene izvedene iz Kingovih procjena populacije, prihoda i rashoda engleskog naroda 1688. godine, postaležima ili po zanimanju, te njegovih procjena populacije podobi, spolu i brač nom statusu, poreznih davanja i potrošnjedobara određ enih društvenih klasa.1’ Kingove procjene su paž

ljivo preispitali moderni ekonomski historič ari i demografi, i teprocjene su se prilič no dobro držale.21

želimo procjene slijede ih klasa s .pravom glasa:

1. Slobodnjaci i č lanovi cehova.

2. Zakupnici koji su porezni obveznici, a nisu uključ eni u grupu 1.

3. Oni kori nisu porezni obveznici a nisu uključ eni u grupu 4.

4. Sluge i primaoci milostinje.

To e nam dati širinu svakog od č etiri prava glasa okojima je riječ : pravo vlasnika zemlje mejri se po 1); pravo poreznih obveznika po 1) + 2); pravo orvih koji nisu sluge po1) + 2) + 3; pravo glasa za muškarce po 1) + 2) + 3) + 4).

Kingove glavne procjene prikazane su na slijede imdvjema stranicama.

O1) Grego ry Kin g. Natural and Pol i t ical Observations and Conclusions upon

the State and Condition of England. 1609, štampono kao dodatak Georgeo Chalme- rso. Estimate o f the Com parative S trength of Great Br itain . . . (London, 1804). Mnoge od Kingovih tabela (s malim lzm|enamo) štampane su u Dovenantovu Essay upon the Probable Methods of Making a People Gainers In the Balance of Trode (Charles Covenant. Works. 1771, sv. II). Davenantovl prlkozl su u nekim aspektima korlsnl|l nego Klngovl |er Oavenont da|e pregled izvora I metodo Kingovih procleno.

2) D. C. Co lem an. Labour In the English Economy ol the Seventeenth Cen-

tury. lEcon. Hist. Review«. 2nd eer.. VIII. 3 (1966). str. 283. I tamo citirani autori.



Gregory King: Shema prihoda i izdataka raznih obitelji u Engleskoj, izračunatih za 1688. godinu*'

Bro|

obite l | i Staleži, stupnjevi, t itule i Kvalif ikacije

č l a n o v a

obite l j i

Broj

osoba

Godišnj i

pr ihod po

obite l j i

Godišnj i

pr ihod po

glav i

GodiŠn|i

izdaci po

glav i

£ s. £ s. £ S.

160 Visoko plemstvo 40 6 400 2 800 0 70 0 60 026 Crkveno plemstvo 20 520 1 300 0 65 0 55 0

800 Baroneti 16 12 800 880 0 55 0 51 0600 Vitezovi 13 7 800 650 0 50 0 46 0

3 000 Sitni v lastelini 10 30 000 450 0 45 0 42 012 000 Niže plemstvo 8 96 000 280 0 35 0 32 05 000 Državni službenici 8 40 000 240 0 30 0 27 05 000 Državni službenici 6 30 000 120 0 20 0 18 02 000 Veletrgovcl I prekomorski trgovci 8 16 000 400 0 50 0 40 08 000 Veletrgovcl i putu|ući trgovci 6 48 000 200 0 33 0 28 0

10 000 Osobe pravničkog zvan|a 7 70 000 140 0 20 0 17 02 000 Svećenstvo 6 12 000 60 0 10 0 9 08 000 5 40 000 45 0 9 0 8 0

40 000 Slobodn|aci 7 280 000 84 0 12 0 11 0140 000 5 700 000 50 0 10 0 9 10150 000 Seljaci 5 750 000 44 0 8 15 8 10

16 000 Osobe u znanosti i s lobodnim umjetnostima 5 80 000 60 0 12 0 11 1040 000 Dućandžlle i s itni trgovci 4'/: 180 000 45 0 10 0 9 1060 000 Zanatll|e I um|etnlčki obrtnici 4 240 000 40 0 10 0 9 10

5 000 Pomorski ofic ir i 4 20 000 80 0 20 0 18 04 000 Vojni ofic ir i 4 16 000 60 0 15 0 14 0

511 586 5‘/ i 2 675 520 67 0

2 4 2

c

b

m a c ph er s on

/

p ol i t i č k a

t e or l l a

p o s j e d ni č k o g

i n d i v i d u al i z m

a



Broj

obitel|i Staleži. stupn|evl. titule i kvalifikacije

Članova obi tel| i

Broj

osoba

Godlšn|l prihod do

obitelj i

Godlšn|i

prihod do glavi

Godlšn|l

Izdaci po glavi

£ 6. £ s- £ e-

50 000 Obični mornari 3 150 000 20 0 7 0 7 10

364 000 Radnici i van|ske sluge o'/ j 1 275 000 15 0 4 10 4 12

400 000 Sitni sel|acl 1 pauperi 3'/i 1 300 000 6 10 2 0 2 535 000 Obični vo|nlcl 2 70 000 14 0 7 0 7 10

849 000 3' /. 2 795 000 10 10

Skitnice 30 000 2 0 3 0

849 000 3'/4 2 825 000 10 10

tako da |e opći obračun slijedeći:

511 586 Oni koji povećava|u bogatstvo kral|ev ine 5'/< 2 675 520 67 084 9 000 On i ko |i u m an |u ju b o g at st vo k r al j ev in e S'lt 2 825 000 10 10

1 360 586 Net o uku pan zbro j 5 500 520 32 0

*) King u Cholmersu. str. 48— 49. Tri Kingovo stupca i neki od n|egovlh ukupnih zbro|eva Ispušteni su |er za naše svrhe nisu potrebni.

2 4 3

d o d a t ak




Vidjet emo da se Kingove kategorije ne mogu jedno

stavno grupirati, da bismo dobili svaku od klasa s pravom glasa.Kao prvo, postoji problem u defniranju: na primjer, da li bi trebalo njegove kategorije »radnici i vanjske sluge« i »sitni seljacii pauperi« potpuno ubrojiti u našu klasu »sluge i primaoci milostinje«? S ostalim kategorijama problem je više u tome da č inimo arbitrarne pretpostavke nego u definiranju: za koji dioKingovih službenič kih, trgovač kih i industrijskih kategorija treba pretpostaviti da su to slobodni vlasnici zemlje, porezni obveznici koji nisu slobodni vlasnici zemlje i oni koji nisu porezniobveznici? Potom, s obitelji valja prije i na odvojene pod-klase,sluge koje žive u zgradama svojih gospodara. Kad smo raspodijelili č anove Kingovih kategorija u naše klase s pravom glasa,nužna su još dva prorač una. To što tada dobivamom u ve iniklasa s provom glasa jest broj »obitelji«, koji valja pretvoritiu broj muškaraca starijih od 21 godinu. A budu i da se procjene koje tada dobivamo odnose na 1688. godinu, bit e potrebno da ih reduciramo, s obzirom na porast populacije izmeđ u

1648 i 1688. godine.Mogli bismo započ eti s izrač unavanjem brojnosti kla

se s pravom glasa određ enom kao »sluge i primaoci milostinje«.

Klasa 4.

Sluge i primaoci milostinje

a) Sluge

0 Pojam sluga je u Engleskoj 17. stolje a označ avao svakog onog tko je radio kod nekog poslodavca za nadnicu, biloda su se nadnice ispla ivale po poslu ili po u rad utrošenomvremenu, bilo da su unajmljeni na dan, tjedan ili na godinu dana.3’ Prava i obveze slugu bila su određ ena statutima, njihovenadnice su s vremena na vrijeme prilič no detaljno određ ivanesudskim odlukama, a njihovo mjesto u ekonomiji bilo je zabilježeno u raznim onovremenim ekonomskim spisima.4’

Najbrojnija je grupa bila ona »sluga u gospodarstvu«,zaposlenih na farmama, od nadglednika i kvalificiranih orač ado »obič nih radni'ka na gospodarstvu« i žena »za slabo pla ene, neugodne i vanjske poslove«5’ Nije bilo neobič no da iskromni sitnaposjednik ima jednog ili dvojicu takvih slugu, a bogatiji su ih zapošljavali više. Tradicionalno su unajmljivani na godinu, ali kasnije ih se sve više unajmljuje za kra



2 4 5 d od ata k

a razdoblja (s dnevnom nadnicom).6' Slijede a velika grupasu sluge u industriji. Od kvalificiranih kalfi do nosač a, oni susač injavali bitni dio proizvodne snage. Najmljeni na godinu ilimanje, pla eni po poslu iili utrošenom vremenu, (radili su za poslodavce svih vrsta, od velikih suknara do samostalnog obrtnika.7’

Budu i da je, dakle, u 17. stolje u pojam »sluge« uključ ivao sve vrste najamnih radnika — radnike i povremeneradnike i one zaposlene na godinu dana — ispalo bi da sve

Kingove »radnike i vanjske sluge« obuhva a levelerski pojam»sluge«.

Postoji, međ utim, mogu a razlika koju bi trebalo razmotriti. Moglo bi se dokazati da svi Kingovi »radnici i vanjskesluge« nisu obuhva eni pojmom »sluge« u levelerskom znač enju, budu i da neki od radnika mogu biti sitni seljaci koji susamo povremeno radili za nadnicu i stoga nisu bili toliko ovisni o svojim poslodavcima koliko su bili obič ni sluge s ugovo

rom; a ovisnost o volji drugih ljudi putem zaposlenja bio je levelerski kriterij za sluge. Ali moramo re i, prvo, da takvi povremeni radnici najvjerojatnije nisu bili međ u Kingovim »radnicimai vanjskim slugama« nego međ u njegovim »sitnim seljacima ipauperima« (vidi dail'je u tekstu str. 250—1); i drugo, da nilje bilo

O3) Poznati Statut umjetnčikih obrtnika (Statute ol Arti l iciers), 5. Ellz.. c. 4, 1563, bio je tako sa9tavl|en da bi mogao naznačiti razliku između »slugu* (od|el|ak

7) i ium|etnlčkih obrtnika I radnika una|ml|enlh za dnevnu Ili t|ednu nadnicu« (od- jel |ak 9). premda 6e u od|el| ku 11 navode za|edno kao »s lu ge, rad n ike I um |etn lčke o-

brtnike, bilo da su na dan, godinu III nekako drugači|e«. i kao »navedene um|etnič- ke obrtnike, rukotvorce, pol|od|elce. III bilo ko|e druge trudbenike, sluge III rad

nike«. Ali bez obzira na intencl|u statuta. |asno |e Iz Izvora citiranih u slijedeće četiri bilješke da »sluge« u 17. stol|eću nisu Isključivale »radnike« ili ostale ko|i su bili zaposleni na man|e od godinu dana.

4) Za visinu nadnic a vidi na prim |er George Unwin , Studies in Economic History, ur. Tawney. 1927, str. 296 (nadnice posebnih kategori|a slugu u suknar- sko| Industriji 1630. godine); za prlm|er brojnih slugu zaposlenih kod suknara 1615. godine s Isplatom po završenom poslu, Unwin, op. c/t., str. 292; za ekonomiste 17. stolleća vidi npr. Andrew Yarranton. England's Improvement by Sea and Land (Lon

don. 1677), str. 124—6 . 127. 132, 164— 71. 179— 68; Tho mas Flrm ln . Some Proposals for the Imployment of the Poor (London. 1681), str. 9. 45; John Carey. Essay on the State of England (Bristol. 1695), str. 161.

5) Mildr ed Campb ell. The English Yeoman under Elizabeth and the Early

Stuarts (New Heaven. 1942), App. III. str. 398.

6) Campbell, op clt.. st r. 212— 14.

7) Unwin i suvremeni ekonomisti cit irani u bilješci 4.



246 c . b . mocpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

u znač ajnom broju povremenih radini ka dovoljno ekonomski neo

visnih da bi ih leveleri držali po litič ki znač ajnijim od onih uposlenih na godinu dana.8’

Proizlazi da se levelerski pojam »sluge« proteže na sve»radnike i vanjske sluge«.

Da bismo procijenili brojnost č itave klase slugu, Kin-govlm radnicima i vanjskim slugama moramo dodati unutarnjesluge. Distinkcija 17. stolje a izmeđ u vanjskih i unutarnjih slu

gu prilič no je jednostavna. Sluge na poljoprivrednim gospodarstvima i u mnogim granama industrije obič no su živjeli u ku anstvu (što je op enito bila i radna zgrada) poslodavca, dok se nebi oženili, a tada su živjeli izvan.

Broj unutarnjih slugu u industriji, poljoprivredi i doma im službama može se dobiti iz obje Kingove tabele.

U tabeli ll!9) King navodi da lima 560.000 »slugu«, odč ega su 260.000 muškarci. Može se zaključ iti iz klasifikacije

koja se koristi u toj tabeli da su to unutarnji, a ne vanjski sluge, jer je to klasifikacija po doma instvima, a klase su »muževi i žene, udovci i udovice, djeca, sluge, i gosti i samci«. Vanjski sluge bi uglavnom bili oženjeni i bili bi klasificirani kao»muževi i žene«. Taj zaključ ak nije siguran. Ipak, podržava gaprorač un iz Kingove glavne tabele, »Shema prihoda i troškovaraznih obitelji u Engleskoj«, koju smo reproducirali. U toj tabeli, unutarnje sluge su jasno uključ ene u obitelji, koje, za klase

iznad granice siromaštva, broje od 4 do 40 č lanova.Broj unutarnjih slugu, uključ ivši šegrte, u ku anstvima

iznad granice siromaštva može se izrač unati ako se od ukupnog broja u tim ku anstvima oduzme procijenjeni broj č lanovaiz pravih obitelji. Moraju se nač initi izvjesne pretpostavke o bro ju djece, neženja i udovica u tim obiteljima: te pretpostavkemogu e su uglavnom, premda ne potpuno, na osnovu Kingovetabele III i njegove tabele IV101 u kojoj je raspodjela po dobi ispolu i neke brojke o brač nom statusu. Prorač un na temeljupretpostavki koje se č ine razumnima i konzistentnima daje zbirod 540.000 unutarnjih slugu.11’

To je dovoljno blizu broju slugu u Kingovoj tabeli IIIda potkrijepi naše shva anje »slugu« u tabeli III kao unutarnjihslugu. Po tome su obje brojke doista prilič no niske. Jer je ukupna brojka svih doma instava svih staleža koja su mogla uposliti sluge 511,586; što u prosjeku znač i nešto više od jednog



2 4 7 d od ata k

unutarnjeg sluge (bilo kojeg spola ili uzrasta) po svakom doma instvu koje je moglo zapošljavati sluge.

Iz Kingova podatka o 560.000 unutarnjih slugu, odkojih su 260.000 muškarci, valja deducirati broj muških unutarnjih slugu u glasač koj dobi (21 i više godina). Broj od 260.000uključ uje šegrte i sluge mlađ e od 21 godinu, a ne uključ ujedjecu. U Kingovim procjenama nema jasne indikacije koliko jetakvih međ u svim unutarnjim slugama,12’ a ostali onovremeni

dokumenti pokazuju tako velike varijacije međ u obrtima i lokalitetima da ne može biti osnova za op enitu procjenu. Ali č inise da omjer najmljenih muškaraca i šegrta, i u poljoprivredi iu industriji, mlađ ih od 21 godine, nije bio ve i od 50 posto. Akodakle odbacimo jednu polovinu, broj muških unutarnjih slugustarijih od 21 godine iznosi 130.000.

Pretvaranje broja obitelji u broj muškaraca koji imaju 21 ili više godina. Tek sada kad smo procijenili broj muških unutarnjih slugu, imamo osnovu za pretvaranje broja »obitelji« u bilokojoj klasi u broj muškaraca koji imaiju 21 ili više godina. Jer č immuške unutarnje sluge s 21 ili više godina iz Kingovih obiteljiprebacimo u posebnu pod-klasu, postaje oč ito da ne možemopretpostaviti da je svim Kingovim obiteljima na č elu muškaracs 21 ili više godina. Jer po toj pretpostavci ukupan broj muškaraca s 21 ili više godina bio bi 1,360.586 (glava obitelji) plus130 000 unutarnjih slugu plus dio »skitnica« odraslih muškaraca, broj kojih možemo procijenti na 10.000 — ukupno je to1,500.586 ljudi. Ali ukupan broj muškaraca s 21 i više godina u

O8) Usporedi s Colemon ovim opisom nedovol|nozapos lene seoske radne

snage koo »rezervne vo|ske rada. ak o |e takv a ikadpos to|ala«. »Econ. Hist.Review«.

9) King u Chalm ersu . str. 39.


11) Treba reći da varlran|em ovih pretpos tavki, držeći se unu tar granica vjerojatnosti, možemo dobiti ukupni bro| veći od 600.000 III nešto man|i od 500.000. Nije potrebno ovdje ponavl|atl proračune; dovol|no |e zabll|ežlti da da|u rezultate u

skladu s brojkama u Klngovo| tabeli III.

12) Za čita vu mušku pop ulac i|u. dobn a grup a od 16— 21 godin u ob uhv aćala |e 18 posto dobne grupe od 21 godinu I više (Kingova tabela IV); procent |e za kloeu unutam|lh slugu v|erovatno veći. budući da su svi šegrti (koji bi uglavnom bili u dobno| skupini 16— 21) ubro|anl u kategorl|u unutarn|lh slugu. Jedin a druga indlkacl|a |est da |e pros|ečna dob unutarn|lh slugu 27 godina (tabela IV). što |e v|ero|atno u skladu sa svime što Ide do polovice unutarn|ih slugu ko|l lma|u man|e od 21 godinu.




Kingovoj je tabeli IV (dobna i spolna podjela ukupne populaci

je) 1,300.000.13) Slijedi da broj muškaraca s 21 i više godina upravim obiteljima ,tj. onih koji nisu unutarnje sluge, mora iznositi oko 200.000 manje od ukupnog broja obitelji. Drugim ri ječ ima, u 200.000 (ili više) obitelji na č elu nije muškarac s 21ili više godina (u stvari, osim slugu, takvog muškarca nema). Tabrojka ne iznenađ uje, budu i da broj udovica u Kingovoj tabeliIII iznosi 240.00014', a bilo je i obitelji kojima su na č elu bileusidjelice.15) Možemo, dakle, pretpostaviti da od 1,360.586 obitelji, nekih 200.000 (otprilike jedna sedmina) nije imala odraslog16’ muškarca (osim unutarnjih slugu). Stoga, da bismo pretvorili broj obitelji u broj odraslih muškaraca, moramo ga reducirati za jednu sedminu.

Nije potrebno izrač unavati za svaku Kingovu kategoriju, nego samo za svaku klasu u koju treba ponovo pregrupirati njegove kategorije za naše svrhe prava glasa. Primijenitemo reduciranje jedne sedmine na svaku od tih klasa (s izvje

snim izuzecima, koji e biti naznač eni): to zahtijeva arbitrarnupretpostavku da je u svakoj klasi bila jednaka proporcija udovica i usidjelica na č elu ku anstva, ali razlika zbog variranja tepretpostavke ne e biti suštinska.

Sada možemo završiti našu procjenu broja odraslihmuških slugu. Odrasli muški unutarnji sluge ve su procijenjenina 130.000. Da bismo dobili broj vanjskih slugu, poč injemo s364.000 obitelji »radnika i vanjskih slugu« i pretvaramo to ubroj odraslih muškaraca reduciranjem jedne sedmine; to daje

brojku od 312.000 odraslih muškaraca. Onda moramo ubrojiti iKmgove »obič ne mornare«, jer su i oni bili najamni radni i.17’Ali pretpostavka da su svi muški vanjski sluge stariji od 21 godine ne vrijedi i za mornare.18’ Mi emo arbitrarno pretpostavitida je 13.000 od Kingovih 50.000 obič nih mornara mlađ e od 21godine.19’ Tako imamo 37.000 odraslih mornara koji zarađ ujunadnice.

Takođ er pripisujemo u klasu slugu Kingove »obič ne

vojnike«. Oni inač e ne bi bili označ eni kao sluge, ali njihovepla e i troškovi prije ih ubrajaju u tu klasu nego u gornju klasu. U našem prorač unu nije važno da li je itko od Kingovih35.000 vojnika imao pravo glasa u to doba, |er treba da nač inimo posebnu procjenu broja vojnika 1648. godine.20’ Kingovih35.000 »obitelji« vojnika može se reducirati standardnom jednom sedminom,21’ i tako se dobiva broj od 30.000 odraslih muških vojnika.



249 dodatak

Ukupni broj odraslih muških vanjskih slugu jest 379.000.Tako imamo 130.000 unutarnjih slugu i 379.000 vanjskih slugu,ukupno 509.000 odraslih muških slugu.

b) primaoci milostinje i prosjaci

Treba da još razmotrimo kategoriju »onih koji primaju milosti

nju« ili prosjaka. U svojim raspravama o isključ ivanju iz pravaglasa, leveleri su bez razlikovanja govorili o onima »koji primaju milostinju« i o prosjacima,23’ a na jednom mjestu spomi-

O13) Kin g u Chalm ers u, st r. 40. N|egov Izraz »oni ko|l im a|u viš e od 21

godinu« v|ero|atno označu|e one kolima |e već prošao 21. rođendan.

14) Ib id., 6tr. 39. Usporedi s Yarrantonovim prlm|edbama o teškoćama ko|e

su imale udovice s d|ecom da nađu drugog muža. čak I kad su Imale nešto vlas

ništva (A. Yarranton, England's Improvement /1 6 7 7 /. s tr. 165—6, 167, 168. 172).

15) U Klngovlm tabel ama za grad Glou cester bro| us ld|ellca ko|e imaju kuću |68t 4.7 posto od bro|a kućanstava (King u Chalmersu. str. 70—71).

16) Zbog kratko će, od sada ćemo koris titi po|am »odrasli« u značen|u »oni ko|l lma|u 21 I više godina«.

17) Davenan t, II. 201. To v|ero |atn o uk l|uč u|e I on e u pom orstvu I one u pomorskol trgovini, ko|e Davenant posebno spomln|e; I |ednl I drugi mogu se tretirati kao nadničari.

18) Pretpostavljamo da |e svako| od ob ltel|l mor nara na čelu bio mušk arac,

tj. pretpo stavljamo da su kućanstva udov ica morn ara ukl|uč ena u King ove kategorije von|sklh slugu III Bitnih sel|aka i paupera.

19) Pretpostavka da |e oko četvrt ina običn ih mo rnara Imalo manl e od 21godinu , nije nerazumna, lako |e arbi trar na. Potvrđu|e |e ukupni bro| muš karaca od

21 I više godina, kako |e Izračunato u Klngovo| glavno| tabeli. I to |e približno Isti bro| (1,300.000) kao I n|egov ukup ni zbro | u tabeli IV.

20) Vlđ l str . 257— 8.

21) Kao I s mo rnarim a, pretpos tavljamo da |e na čelu svake oblt el|l vo|-

nlka bio muškarac, ali se moralu odbit i neki m lađi od 21 godin e. Odb l|an|e samoleđne sedmlne, um |esto |edne četvrt ine kao zamor nare, može se opravdati pret-

poetavkom da |e more bilo mladim muškarcima mnogo prlvlačnl|e nego vo|ska.

22) Npr. o debatama u Putneyu kod A. 8. Woodho usea, Puritanism and Liberty (1938). str. 82— 83; »Drug i Do govor«, Ib id .. str. 375; »Treći Dogovor « kod Dona M. Wolfea. Leveller Manifestoes (1944), str. 401.

23) Npr . #Letter of 11 Nov. 1847«. kod Woodhousea. str. 452; The Grand Deslgne (8 Dec. 1647); »Petition of 18 Jan. 1648«. kod Wolfea. Level ler Manifestoes, str. 269.



250 c. b. macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

nju »one koji primaju milostinju od vratiju do vratiju.«24) Os

nova za isključ enje, po levelerima, primalaca milostinje iz prava glasa (da su takvi ljudi ovisni o volji drugih i strahuju daim se ne zamjere) još se više odnosi na one koji su primali javnu op insku pomo za siromašne ili su bili u ubožnicama,nego na prosjake lutalice jer obitelji koje su bile na teret op ine notorno su obilježene kao ovisne. Mi emo prema tome unašu procjenu uključ iti i King ove prosjake lutalice i njegove sitne seljake i paupere koji su bili na teret op ini.

King je procijenio da ima samo oko 30 000 pojedinač nih»skitnica«, u koje se ubrajaju »piljari, torbari, košaraši, cigani,lopovi i prosjaci«.25’ Može se rač unati da je međ u njima bilo10.000 odraslih muških prosjaka.

Broj onih koji su bili na teret op ini bio je mnogo ve i. King u svojoj glavnoj tabeli prikazuje jednu jedinu kategoriju,400.000 obitelji »sitnih seljaka i paupera«. Do te brojke smo došli, kao što vidimo iz Davenantova prikaza Kingova prorač una,

tako što se od 554.631 ku a sitnih seljaka odbilo sve one okokojih je bilo zemlje i sve one č iji stanari »dobivaju vlastita sredstva za život i nisu na teret op ine.«261 Kingovih 400.000 obitelji sitnih seljaka i paupera stoga uključ uju samo one koji ne»dobivaju sredstva za život«, koji su »teret op ini«, »žive uglavnom od drugih« i ne »pribavljaju ve i dio za svoje izdržavanje«.27’Ne treba, naravno, zaključ iti da se č ak i ti sitni seljaci potpunoizdržavaju od pomo i za siromašne. Oni na selu mogu imati ko

ju životinju, neka prava na zajednič kom zemljištu, a neki od njihmogu se baviti nekom ku nom radinoš u, ili povremeno radeza dnevnu nadnicu;20’ međ utim, Davenaot jasno kaže da su svete obitelji na teret op ine.20) I premda su neki nadnič ari živjeliu svojim ku ama a ponekad su mogli živjeti od op inske pomo i, nitko nije dvaput uključ en u Kingovu tabelu: č ovjek kojise mogao opisati i kao radnik i kao sitni seljak ubrojen je iliu jednu ili u drugu skupinu, ali ne u obje.

Stoga se sigurno smatralo da tih 400.000 obitelji sitnihseljaka i paupera u izvjesnoj mjeri ovise o op ini. I nema sumnje da su to te osobe koje King opisuje, u ostale tri tabele,kao »primaoce milostinje«. U procjeni godišnje potrošnje mesanavodi »440.000 obitelji koje primaju milostinju«.30’

U prorač unu ubiranja glavarine Williama I i Mary navodi 600,000 osba (muških i ženskih, ne djece) »koji primajumilostinju«;31’ od tih su oko 300.000 mogli biti muškarci. U pro-



2 5 1 dodatak

rač unu prinosa od pristojbi na ku e i prozore 1696. pokazuje330.000 ku a (ukupan broj naseljenih ku a je 1,300.000) kojima je bila oproštena pristojba jer su ih naseljavali »oni koji primaju milostinju«.32’ Poredak velič ina tih brojki i č injenica da seposljednja odnosi na porez na ku e i prozore, pojašnjava namda Kingove »osobe koje primaju milostinju« nisu samo stanovniciubožnica (č iji je ukupan broj dan u još jednoj tabeli33’, kao13.400 muškaraca i žena) nego su u biti »sitni seljaci i pauperi«.

Stoga možemo prihvatiti Kingovu brojku od 400.000obitelji sitnih seljaka i paupera kao približno toč an broj bi-telji koje primaju milostinju. Ne može se pretpostaviti da je utim obiteljima bilo 400.000 muškaraca starih 21 ili više godina, jer se mora pretpostaviti da i u kategoriji »sitni seljaci i pauperi«, kao i u drugim kategorijama Kingove glavne procjene,postoje obitelji ko-jima su na č elu udovice. Odbivši jednako kaoi u ostalim kategorijama jednu sedmimu, dobivamo broj od343.000 muškaraca od 21 i više godina u kategoriji »sitnih seljaka i paupera« koji primaju milostinju.

Ako dakle dodamo procijenjenih 10.000 muških prosjakalutalica brojci od 343.000 muškaraca koji primaju milostinju,imamo ukupno broj 353.000 muškaraca od 21 ili više godina ukategoriji primalaca milostinje i prosjaka.

O24) Debate u Putney u, Kod Woodh ou sea. st r. 83.

25) King u Chalm ersu , str . 83.

26) Davenant, Works. II. 203— 4.

27) Ibid.. 203. 205.

28) ib id.. 201.

29) Usporedi s G. M. Trev elyan . English Social History. 1946. str. 274: Kin-govl sitni sel|acl I pauperi »predstavi|a|u. možemo pretpostaviti, one ko|l su poku- Sall biti neovisni o plaćama a, prema Klngu, ta| |e pokušal bio prilično neusple-

čan«.

30) King u Chalm ersu , etr. 55.

31) Ibid.. str. 57.

32) Ibid.. etr. 59.

33) Ib id., str. 73.



2 5 2 c b m a cp he rs on / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog ind iv idua l i zma

sažetak, sluge i primaoci milostinje

Dodaju i sada 509.000 muških slugu od 21 ili više godina ukupni broj za sluge i primaoce milostinje koji su muškarci od 21 iliviše godina starosti, prelazi brojku od 862.000.

klasa 1, 2. i 3.

0 Brojnost ostalih klasa koje imaju pravo glasa može seprocijeniti s manje teško a. To je jednostavno stvor raspoređ ivanja u klase s pravom glasa muškarce Kingovih kategorija iznad granice siromaštva, tj. »one koji pove avaju bogatstvo kraljevstva«. Moramo nač initi pretpostavke o razmjerima u kojima neke od tih Kingovih kategorija treba raspodijeliti izmeđ unaših klasa s pravom glasa. Pretpostavke koje navodimo nisu jedine mogu e, ali korištenje bilo kojih alternativnih pretpostavki koje bi odgovarale onome sto se zna o društvenoj ili ekonom

skoj strukturi Engleske toga doba ne bi znač ajno izmijenilo poredak velič ina tri klase s pravom glasa.

klasa 1. slobodnjaci i članovi cehova

Pretpostavljamo da svi č lanovi Kingovih staleža od perova nadolje, uključ uju i »veletrgovce i prekomorske trgovce« pripadajuovoj klasi. Njih ima do 28.500 obitelji. Osim njih, King klasificira još 180.000 kao »slobodne vlasnike zemlje«. Pretpostavljamo, nadalje, da su polovina č lanova slijede ih staleža bili ili slobodnjaci ili č lanovi cehova: trgovci na kopnu, osobe u znanosti islobodnim umjetnostima, du andžije i sitni trgovci, zanatlije i u-mjetnič ki obrtnici, pomorski ili vojn:i oficiri; to nam daje daljnjih66.000 obitelji u toj klasi. Ukupni broj obitelji tako pridruženihklasi 1 iznosi 275.000. Od toga uzimamo šest sedmina kao brojodraslih muškaraca — dakle 235.700.

klasa 2. porezni obveznici koji nisu uključeni u klasu 1

Ovoj klasi pripisujemo sve Kingove »seljake«, kojih ima 150.000.Budu i da su Kingovi seljaci i njegovi slobodni vlasnici zemlje(slobodnjaci) uzajamno isključ ive kategorije, njegovi seljaci su



2 5 3 d oda ta k

svi oni (ne urbani) zakupnici koji nisu slobodni vlasnici zemlje.Pretpostavili smo da su oni ili a) zakupnici (copyholders) ili b)unajmljivač i (leaseholders) na više godina i na više godina iliživota, tj. dvije kategorije seljaka-zakupnika koje smo opisali utekstu kao isključ ene iz putneyskih prava glasa za slobodnevlasnike zemlje. Drugim riječ ima, pretpostavili smo da se i Kingi govornici u Putneyu drže utvrđ ene legalne distinkcije izmeđ uslobodnih vlasnika zemlje i onih koji to nisu, i legalnog korištenja zakupaca, kako je dokazivao Blackstone.341 Budu i da se ta

pretpostavka može pobijati, moramo zabilježiti uč inak ostalihmogu ih pretpostavki.

1) Ako je King ubrajao »slobodne zakupce« međ u svo je slobodne vlasnike zemlje (a vidjeli smo da govornici u Putneyu to vjerovatno nisu č inili), bilo bi potrebno da pomaknemobroj slobodnih zakupaca iz naše klase 1. u klasu 2. Sasvim jemogu e da je King to uč inio, jer kao što smo vidjeli, nije posto jalo sigurno pravilo da li i u kojem smislu su se ti slobodni za-

kupci ili obič ajni zakupci rač unali kao slobodni vlasnici zemlje.Nemamo nač ina da procijenimo taj broj- Ako je on bio znatan, tobi bitno pove alo disparatnost izmeđ u privilegija (prava) slobodnih vlasnika zemlje i prava poreznih obveznika.

2) Ako je King, protivno legalnoj upotrebi, tretirao zakupnike za sav život ili živote kao ne-slobodnjake, imamo dvije mogu nosti: a) da su ih diskutanti u Putneyu takođ er tretirali kao ne-slobodnjake, i tada se naše procjene ne

mijenjaju; b) da su ih diskutanti u Putneyu tretirali kao slobodnjake, a tada bi trebalo pomaknuti njihov procijenjeni broj iznaše klase 2 u klasu 1. To bi smanjilo razliku izmeđ u glasač kogprava slobodnjaka i poreznih obveznika, ali ne znamo za koliko.

3) Ako je King, protivno legalnoj upotrebi, tretirao zakupce na više godina ili života kao slobodne vlasnike zemlje, imamo dvije mogu nosti: a) ako su ih diskutanti u Putneyutretirali kao slobodne vlasnike zemlje (što je sasvim mogu e,

budu i da je zakupnik na 99 godina ili tri života imao jednakotoliko sigurnosti kao i slobodni vlasnik zemlje, a sigurnost posjeda je bila glavni kriterij Cromwellu i Iretonu u izboru onih spravom glasa), naše procjene nisu toč ne; b) ako su ih diskutanti u Putneyu tretirali kao ne-slobodnjake, bilo bi nužno da

O34) Vidi pog lavlj e III. str. 85.



254 c . b . macpherson / pol i t i čka teor i ja pos jedničkog ind iv idua l izma

ih iz naše klase 1 pomaknemo u klasu 2, pove avaju i time

razliku izmeđ u prava slobodnih vlasnika zemlje i poreznih obveznika, ali opet i-m ne znamo broj.

4) Ako je Ki'ng tretirao zakupce na više godina iliživota kao ne-slobodnjake a diskutanti u Putneyu kao slobodne vlasnike zemlje, bilo bi potrebno pomaknuti ih iz naše klase 2 u klasu 1, smanjuju i tako razliku izmeđ u prava slobodnihvlasnika zemlje i poreznih obveznika.

Ukratko, od tih č etiriju pretpostavki, najvjerojatnija jeona (prva) koja bi pove ala našu klasu 1 i smanjila klasu 2;ostale tri pretpostavke ili ne bi imale uč inka na naše procjene,ili bi u jednom sluč aju imale isti uč inak kao i prva, a u ostaladva sluč aja imale bi suprotan uč inak. Ali nijedna od tih č etirijupretpostavki ne č ini se vjerovatnijom od onoga što smo mi pretpostavili. Zbog toga ostavljamo sve Kingove seljake u klasi ne--slobodnjaka.

U tu klasu ubrajamo i polovinu veletrgovaca i putuju ihtrgovaca, osoba u znanosti i slobodnim umjetnostima, pomorskihi vojnih oficira, dakle oko 16.500. Pribrojit emo i sve osobepravnič kog zvanja i sve enstvo, kojih je 20.000.35) Uzet emo i jednu č etvrtinu du andžija i trgovaca, zanatlija i umjetnič kihobrtnika, kojih je 25.000. Ukupni broj obitelji tako pridruženihklasi 2 jest 211.500. Broj odraslih muškaraca jest 181.300.

klasa 3. oni koji nisu porezni obveznici a nisu uključeni u klasu 4.

U klasu 3 ubrajamo jednu č etvrtinu du andžija i trgovaca, za-natlija i umjetnič kih obrtnika, sto č ini 25.000 obitelji. Broj odraslih muškaraca je 21.400.

Pretpostavka da oni, i samo oni, treba da budu u klasi3, može se č initi arbitrarnom. Mogli bismo to opravdati na dvanač ina.

1) Kingovi »du andžije i sitni trgovci, zanatlije i umjetnič ki obrtnici« su svi bili nezavisni proizvođ ač i ili obrtnici; kalfe iostali nadnič ari nisu bili u to| kategoriji nego u kategoriji slugu.Stoga se č ini razboritom pretpostavka da samo jedna č etvrtinatih ljudi nisu bili ni č lanovi cehova niti porezni obveznici.



2 5 5 d oda ta k

2) č ini se da bi bilo previše pripisati više od |edne č etvrtine du andžiija i trgovaca, zanatlija i umjetnič kih obrtnika uklasu onih koji nisu porezni obveznici, s obzirom na ono štoznamo o ukupnom broju obitelji onih koji nisu porezni obveznici.Nemamo toč nih podataka o broju obitelji koje su imale ku ua nisu pla ale poreze. Ali Kiogova procjena o prinosima odpristojbi na ku e i prozore dopušta neke indikacije. Rač unao Jeda od 1.300.000 naseljenih ku a 330.000 ne pla a pristojbe zatošto su nastanjene onima koji primaju milostinju, a daljnjih

380.000 nije pla alo pristojbe budu i da su tu živjeli »oni kojine pla aju crkvi i siromašnima«.36’ Te se brojke odnose na ku eod kojih je u nekima sigurno bilo više od jedne obitelji. Premdate brojke nisu potpuno u skladu s raspodjelom obitelji ispod iiznad granice siromaštva u Kingovoj glavnoj tabeli, one Ipak sugeriraju da je ukupan broj obitelji koje ne pla aju porez jedvanešto više nego dovoljan da se odnosi na sve one obitelji nadnič ara koji drže ku anstva i osobe koje primaju milostinju.

Može se na kraju zamijetiti da, usprkos ovim razmatranjima, kad bi se č ak dvostruko toliko ljudi pustilo u klasu 3,razmjer izmeđ u klase 3 i ostalih klasa ne bi se bitno izmijenio,a razmjer izmeđ u prava C i ostalih prava izmijenio bi se jošmanje.37’

izmjena procjena od 1688. za 1648. godinu

Promijenivši Kingov bro| »obitelji« u broj odraslih muškaracai pridruživši ih klasama s pravom glasa kojima se bavimo, sada imamo procjene brojnosti tih klasa s pravom glasa za1688. godinu.

Klasa 1. Slobodnjaci i č lanovi cehova 235.700Klasa 2. Zakupci koji su porezni obveznici

a nisu uključ eni u klasu 1. 181.300

O35) Vid i bll leš ku S. str. 263.


37) Klas a 3 po većala bi se od21.400 na 42.800; klas a 2 sm an|l la bi se s181.300 na 159.500; k lasa 1 I 4 ostal e bi neproml |en|ene. Pravo gla sa C bilo bi ne-

proml|en|eno (438.000); pravo B sman|llo bi se sa 417.000 na 395.600; prava A I D ostala bi nepromijenjena.




Klasa 3. Oni koji nisu porezni obveznici

a nisu uključ eni u klasu 4. 21.400Klasa 4. Sluge i primaoci milostinje 862.000

Ukupno 1.300.40039’

Sada bi trebalo izmijeniti te brojke da se odnose napopulaciju iz 1648. godine. Pretpostavi! emo da nije bilo znač ajnih promjena u rasporedu populacije medu staležima utih č etrdeset godina izmeđ u 1648. i 1688. Ali, u raspodjeli izmeđ u naših klasa s pravom glasa dogodila se jedna znač ajna

promjena: 1647—8. vojska je bila znatno brojnija nego 1688, i budu i da su svi vojnici u parlamentarnoj vojsci 1647—8. bili uključ eni u levelersko pravo glasa,39’ oni međ u njima koji su kao civilibili u klasi 4 moraju se uzdi i u višu povlaštenu klasu. S obzirom na to, potrebno je izmijeniti naše procjene za 1688, koje biinač e mogle biti dovoljna indikacija razmjera međ u klasama spravom glasa, i prilagoditi ih bazi populacije iz 1648.

Premda je populacija u Engleskoj 17. stolje a neravno

mjerno rasla, može se pretpostaviti da je neto porast izmeđ u1648. i 1688. bio oko 10 posto. Prema tome, reducirat emosvaku od naših procjena za 10 posto. Tako emo dobiti slijede e:

Klase s pravom glasa

1688.Broj odraslih mu

škaraca

1648.Broj odraslih muškaraca

(bez obzirana vojsku)

1. slobodn|aci i č lanovi cehova 235 700 212 1002. porezni obveznici koji nisu u 1 181 300 163 2003. koji nisu porezni obveznici

a nisu u 4 21 400 19 3004. sluge i primaoci milostinje 862 000 775 800

Ukupno 1 300 400 1 170 400

Sada možemo nač initi nužno podešavanje za vojsku.Broj muškaraca u parlamentarnim vojskama č etrdesetih godina17. stolje a varirao je, prema potrebama građ anskih ratova.Godine 1645. bilo ih je od 60.000 do 70.000, od kojih je 22.000bilo u New Model Army.*0) Nakon prvog građ anskog rata nekeod tih snaga bile su raspuštene a druge su se ponovo pojavile



2 5 7 do da ta k

pod iskliuoivom komandom Fairfaxa; u vrijeme debate u Put-neyu u vojsci je sigurno bilo više od 32.000 ljudi.41' Za drugoggrađ anskog rata 1648. bilo je regrutirano više ljudi: u ožujku1649. bilo je oko 47.000 ljudi u vojsci.42’ Vojska je u vrijemezahtjeva za pravima u Drugom i Tre em sporazumu (prosinac1648. i svibanj 1649) sigurno imala najmanje 45.000 ljudi.

Možemo otprilike procijeniti koliko bi vojnika kao civilabilo u klasi slugu ili primalaca milostinje. U New Model Army je

izvorno bilo 6.600 konjanika, 1.000 draguna i 14.400 pješaka.43'Konjanici i draguni su bili dobrovoljci i živjeli su kao plemenrta-ši; može se pretpostaviti da su svi oni bili iz klase slobodnihvlasnika zemlje i poreznih obveznika. Pješadija, od koje je višeod polovine bilo regrutirano prisilno, ve inom je bila nepismena;44’ č ini se da nije pretjerano pretpostaviti da je tri č etvrtinepješadije (tj. nešto manje od polovine vojske) došlo iz klasenadnič ara ili primalaca milostinje, a ostala č etvrtina pješadijeiz klase koja nije pla ala poreze. Ako pretpostavimo da je po

ve ana vojska iz 1648. godine imala uglavnom jednak omjer kaoizvorna New Model Army, dakle oko 22.100 od ukupno 45.000ljudi dolaze iz klase slugu ili primalaca milostinje.45’ Stoga emo ukupan broj vojnika po civilnim klasama raspodijeliti ovako:

Klase 1 i 2 Slobodnjaci i porezni obveznici 15 500Klasa 3 Oni koji ne pla aju porez i nisu

uključ eni u klasu 4 7 400Klasa 4 Sluge i primaoci milostinje 22100

Ukupno 45 000

O

38)

nosiUkupni zbro| muškaraca starl|lh od 21 godine

1.300.000.u Klngovoj tabeli IV Iz-

39) Vidi bilješku K. str. 264.

40) C. H. Firth. Cromwell 's Army (1902), str. 33. 34.

41) Računa|ućl da New Mod el Arm y Ima 22.000 a vo |ska s|ev era 10.000 vo|- nlka (Flrth. op clt., str. 34).

42) Flrth. op. c /f., str. 34— 35.

43) Flr th I Davies, Regimental History of Cromwell's Army. I. str. XVII—XVIII.

44) Flrth, Cromwell’s Army, str. 40

45) Ovaj omjer može 6e učiniti prevelikim, lako je mnogo manji nego raz-

m|er čitave populacl|e u to| klasi. Mogli bismo ga sman|ltl. ali to bi povećalo bro| vo|nlka u 3. klasi s pravom glasa do točke u ko|o| se |edva usklađu|e s bro|em muškaraca u klasi 3 u čitavoj populaciji.



258 c b macpherson / p ol i t ičk a teo r i ja pos jedničkog Ind iv idua l izma

ovako:

Svu mušku odraslu populaciju sad emo raspodijeliti

Klasa 1 Slobodnjaci i č lanovicehova

Klasa 2 Porezni obveznicikoji nisu u 1

Klasa 3 Oni koji ne pla ajuporez a nisu u 4

Klasa 4 Sluge i primaocimilostinje

212100 od kojih 8 500 vojnika

163 200 od kojih 7 000 vojnika



Ukupno 1 170 400 od kojih 45 000 vojnika

Sada valja 22.100 vojnika č iji je civilni status bila klasa 4. prebaciti u klasu 3. Rezultat je slijede a raspodjela odrasle muške populacije u 1648. godini međ u klasama s pravomglasa:

Klasa 1 Slobodnjaci i č lanovi cehovaKlasa 2 Porezni obveznici koji nisu u 1Klasa 3 Oni koji ne pla aju porez a nisu u 4.

plus vojnici iz klase 4Klasa 4 Sluge i primaoci milostinje minus

vojnici koji su bili u klasi 4

212100163 200

41 400

735 700

Ukupno 1 750 400

Tako je kumulativni zbir za č etiri različ ita tipa pravaglasa o kojima su raspravljali leveleni slijede i:

A. Pravo glasa slobodnih vlasnika zemljeB. Pravo glasa poreznih obveznikaC. Pravo glasa onih koji nisu slugeD. Muško pravo glasa

212 100 375 300416 700

1 170 4004



bilješke

+ Bilješka A. (1) The Elements of Law Natural and Poli-tic, kružili su u rukopisu 1640, objavljeni su 1650. kao dvije rasprave (Human Nature i De Corpore Politico); pod originalnimnaslovom uredio je i objavio F. Tonnies, Cambridge, 1928 (pozivi se odnose na Tonniesovo izdanje, citirano kao Elements).

(2) De Cive, 1642, č ija je engleska verzija objavljena1651. pod naslovom Philosophical Rudiments concerning Go-vernment and Society; tekst Rudimentsa u engleskom izdanjuiz 1651. godine, uredio je i izdao pd naslovom De Cive or The Citizen S. P- Lamprecht, New York, 1949 (svi pozivi odnose se naLamprechtovo izdanje, citirano kao Rudiments).

(3) Leviathan, 1651 (pozivi se odnose na izdanje W. G.Pogsona Smitha, Oxford, 1929).

Bilješka B. Da smo upotrijebili krajnje apstraktni koncept ekonomista, spomenut u prethodnoj bilješci, mogli bismokonstruirati model savršeno konkurentske ekonomije u kojoj ne

ki ljudi ne posjeduju zemlju ni kapital i mogli bismo pokazatida najamni dnos ne uključ uje prenošenje dijela mo i najamnika, jer bi njegove mo i bile određ ene tako da isključ uju svakipristup zemlji ili kapitalu. U takvom modelu može se pokazati danadnice odgovaraju marginalnom neto proizvodu rada, iakonaravno marginalni neto proizvod nije u fiksnom odnosu premakolič ini energije i vještine uloženoj u rad, nego varira s omjerom ponude rada i ponude kapitala i zemlje, č ak i u takvomekonomskom modelu, s uskom definicijom mo i, može biti pre

nošenja (drugač ijeg i ve eg no što je prenošenje na našu defi-nioiju mo i) ako se ublaži pretpostavka potpune konkurencije.Daljnji transfer javlja se iz ne baš potpune konkurencije izmeđ ukupaca radne snage, što je rezultat toga da je kupaca manjenego prodavač a; budu i da ih je manje, mogu se i dalje držatiprešutnog i konvencionalnog sporazuma da ne idu iznad određ ene cijene nadnice, niti da prihvate manje od određ ene cijene za svoju zemlju i kapital, i tako zadobiju ve i dio proizvodanego što bi Inač e mogli.

Bilješka C. — Npr. Thomas Nagel, Hobbes on Obliga-tion, »Philosophical Review« LXVIII, (1959), 68—83. Nagel smatrada je Hobbes doista izveo obvezu iz sebič nosti ali da je pogrešno to zvati, kao što je to č inio Hobbes, moralnom obvezom.»Ništa se ne može nazvati moralnom obvezom što u principunikada nije u konfliktu s vlastitim interesom.« (str. 74). Ali, prihvatimo li to, I tvrdnju da je Hobbesova obveza izvedena samo



260 c b m acphereon / pol i t ička teor i ja pos jedničkog ind iv idual izma

iz sebič nosti, to još ne znač i da to ne može biti moralna obve

za. Jer u Hobbesovu konceptu sebič nost svakog č ovjekasadrži vlastitu suprotnost; kratkoroč ni interes u konfliktu je sdugoroč nim interesom. Dakle, obveza izvedena iz dugoroč noginteresa u principu je doista u konfliktu s kratkoroč nom se-bič noš u.

Bilješka D. — Ne zna se toč no što je Hobbes nam jeravao svojim referenoijama na Boga kao stvoritelja zakonaprirode. Ali č ak i najjač i branitelj gledišta da je Hobbes vjero-

vatno namjeravao utemeljiti obvezu ili na božanskim nagradama i kaznama ili na božjoj volji, dopušta da se Hobbesov sistem možda temelji na »cjelini prirodnog zakona koji ima vlastitiautoritet« i da je zbog toga »nepotrebno uvoditi ulogu Boga uHobbesovu politič ku teoriju« (H. Warrender, u Political Studies, VIII /1960/, 49). Usporedi s Warrender, The Political Philosophy of Hobbes, str. 311, gdje se za obje interpretacije koje se baziraju na božjoj volji <i na božjim nagradama kaže da nemaju»znač ajnih konzekvencija za dedukciju dužnosti č ovjeka, osim

što pružaju formalnu granicu raspona autoriteta.«

Bilješka E. Moglo bi se pomisliti da postoji srednjiput: društvo u kojem ljudi priznaju hijerarhiju nejednakosti, ada nitko ne zahtijeva neograničenu nadmo . To bi zadovoljilouvjet: kad nitko ne bi zahtijevao neogranič enu nadmo svi bimogli biti moralno obvezni. Ali teško je zamisliti društvo u kojem6vi ljudi priznaju da su nejednaki u nekom vidu sveop e društvene važnosti, a da neki ljudi ipak ne zahtijevaju neogranič enu

nadmo , t|. gdje svi ljudi prihva aju konač ne granice nadmo ikoju mogu zahtijevati na temelju faktič ke nejednakosti. Zafunkcionalni hijerarhijski sistem, kao što je idealizirani feudalnisistem, moglo bi se pomisliti da zadovoljava te zahtjeve; alitakvi sistemi su se zapravo uvijek oslanjali na natprirodne postulate (i sankcije) zbog njihovih različ itih moralnosti.

Bilješka F. Interpretiraju i i Prvi dogovor i poziciju le-velera u putneyevskoj debati o muškom pravu glasa (vidi str.

91, bilješka 1), Flrth takođ er citira izuzimanje levelera za vri jeme debate (Clarke Papers, I, str, LI), ali ne nalazi nikakvenedosljednosti; Gardiner, loc. c/f.; G. P. Gooch, English Demo-cratic Ideas in the Seventeenth Century, 1898, ur. Laski 1927,bilježi izuzimanje (str. 131) ali tada to spominje kao »njihovplan za muško izborno pravo« (str. 132); T. C. Pease, The Le-veller Movement, 1916, kaže da je rezultat debate o pravu glasau Putneyu bio to da su leveleri »iznijeli prijedlog o op em



261 bilješke

pravu glasa« (str. 224), ali ostvario se prijedlog za pravo glasaza sve osim za sluge i prosjake (pismo datirano 11. novembra.1647, kod Woodhousea, op. cit., str. 452); Woodhouse, op. cit., opisuje to isto glasač ko pravo kao rezoluciju u korist muškogglasač kog prava, str. 29, i spominje Dogovor koji daje univerzalno glasač ko pravo, str. 71; D. W. Petegorsky, Leftwing Democracy in the English Civil War, 1940, spominje zahtjevlevelera za sveop im glasač kim pravom (str. 96, 116, 118) priznaju i da je trebalo da »nadnič ari. . . budu isključ eni iz sheme

sveop eg glasač kog prava koje su zagovarali« (str. 109); DonM. Wolfe, Leveller Manifestoes of the Puritan Revolution, 1944,označ uje pravo glasa na kraju putneyevske debate kao muškoglasač ko pravo (str. 61), citira Peticiju iz januara 1648. kojomse zahtijeva muško glasač ko pravo (str. 260), iako tekst Peticije (str. 269) izuzima sluge i prosjake, interpretira Prvi dogovor kao da se u njemu zahtijeva muško glasač ko pravo (str. 14,235) i opisuje A New Engagement, or, Manifesto od 3. augusta1648 kao da predlaže muško glasač ko pravo (str. 80), iako

tekst samo traži da »ljudi budu jednakomjerno raspoređ eni uizboru svojih izaslanika«; Maurice Ashley, John Wildman, Plot-ter and Postmaster (1947), spominje da je Prvi dogovor u ko-rist muškog glasač kog prava (str. 36), opisuje putneyevsko pravo glasa kao prihva anje »levelerskog principa muškog glasač kog prava« (str. 43) i kaže da Peticija iz januara 1648. isključ uje prosjake i zloč ince, ne primje uju i da isključ uje isluge; Perez Zagorin, A History of Political Thought in the English Revolution, 1954, prikazuje levelere kao branitelje muš

kog glasač kog prava (str. 30, 31), bilježe i izuzimanje slugui onih koji primaju milostinju u Trećem dogovoru u putneyev-skoj debati (str. 36, 37).

Bilješka G. Eduard Bernstein, Cromwell and Com-munism: Socialism and Democracy in the Great English Re-volution (1930; prvo objavljeno u Njemač koj 1895), interpretirapoziciju levelera u putneyevsko| debati kao zahtjev za op epravo glasa (str. 68), i pripisuje levelerima da su branili »politič ke interese suvremene i budu e radnič ke klase« (str. 86).

On bilježi isključ enje najamnih radnika i onih koji uzimaju milostinju u Drugom i Trećem dogovoru i usklađ uje to sa svojimshva anjem leverskih principa kad kaže da su kalfe »obič nobili u prolaznom stupnju izmeđ u šegrta i gazde« i da bi »davanje glasač kog prava poljprivrednim radnicima u tadašnjimokolnostima ojač alo reakcionarnu stranku« (str. 87). Premdase tim razlozima mora pridati izvjesna znač ajnost, oni ne da|u




zadovoljavaju e objašnjenje. Leveleri su bili pobornici principa

i da su prihvatili potpuni princip sveop eg glasač kog prava, jedva bi ga mogli povu i od svih poljoprivrednih radnika na takopotpuno pogodnoj osnovi- M. A. Gibb, John Lilburne, the Leveller, a Christian Democrat (1947), op enito predstavlja gledište muškog glasač kog prava (str. 15, 139, 208), i kaže da putneyevskopravo glasa sadrži »prijedlog za sveop e pravo glasa« (str.209), i bilježi da su u Trećem dogovoru isključ eni najamni radnici. Ona nudi objašnjenje, slič no Bernsteinovu, o tom »oč itomudaljavanju od levelerskih (ideala« (str. 271), ali objašnjenje pokojemu je to bilo udaljavanje od njihovih -ideala jest sporno.

Bilješka H. W. Shenk, The Concern for Social Justice in the Puritan Revolution (1948), nalazi promjenu od 1647, kadase č inilo da leveleri »propagiraju bezuvjetno pravo glasa zamuškarce«, do 1648. kada su isključ ili primaoce milostinje i na jamne radnike. Za to izuzimanje on citira Drugi dogovor, nespominju i da on isključ uje i sve one koji nisu porezni obvez

nici; daje objašnjenje koje se odnosi na svrsishodnost levelera,i zaključ uje da »s gledišta levelerske teorije, te su restrikcijetrebale biti samo privremene« (str. 40, bilješka 48). Objašnjenjei pretpostavka mogu se možda primijeniti na isključ enje kojeon ne spominje (onih koji nisu porezni obveznici), ali ne i naizuzimanje koje spominje (primaoci milostinje i sluge), što suleveleri dosljedno predlagali barem od 29. oktobra 1647, pa svedo kraja svojih pamfleta. Francis D. Wormuth, The Origins of Modem Constitutionalism (1949), prikazuje levelere kao zas

tupnike muškog prava glasa (str. 81). bilježi da Drugi dogovor izuzima primaoce milostinje, nadnič are i one koji ne pla ajuporez i kaže da je Treći dogovor ponovo vratio muško pravoglasa (str. 83—84). Joseph Frank, The Levellers (1955), prikazujeih kao zastupnike muškog prava glasa, najkasnije od oktobra1646. (str. 94, 123, 133, 151), sve do Drugog dogovora, č ije seširoko izuzima-nje vidi kao kompromis (str. 1767), i bilježi bez komentara izuzimanje slugu i siromaha u Trećem dogovoru (str.206).

Bilješka I. Leveleri oč ito nikad nisu zastupali ženskopravo glasa. Gibb, op. c/t., str. 174, skre e pažnju na č injenicuda je Lilburne, u svom pamfletu The Freemans Freedome Vin-dicated, 16—19 jun 1646. (Woodhouse, str. 317—18) tvrdio dasu »svi i svaki pojedini muškarac i žena, po prirodi jednakiu moč i, dostojanstvu, vlasti i velič anstvu, a da nitko od njihnema po prirodi ili nekoj vlasti, područ ju <ili poglavarskoj mo i



263 bilješke

jedan više od drugoga, osim uzajamnim sporazumom ili pristankom.« Gibb zaključ uje da iz toga slijedi da žene imaju politič ka prava na istoj osnovi kao i muškarci. Ali, to nije valjano zaključ ivanje, a tako nije zaključ io ni Lilburne. Jedino štoslijedi jest to da se mora pretpostaviti da su žene, isto kao imuškarci, pristale na instituoiju vlade, a taj pristanak možebiti »dan, izveden ili pretpostavljen ... za dobrobit i utjehu jedni drugima, a ne za zlo. povredu ili štetu bilo koga«. To bi lakomoglo objasniti pretpostavljeno prenošenje vlasti žena na svoje

muževe. Lilburneova vlastita žena, premda je bila vrlo aktivnau njegovoj obrani, uvijek se povinovala njegovim politič kim mišljenjima i odlukama, i č ini se da su oboje mislili da je to pravoi prirodno. Levelerski Petition of Women, od 5. maja 1649. (Wood-house str. 367—8), koji Gibb takođ er spominje, uzima duhovnu jednakost muškarca i žene i jednaki interes za slobode i sigurnosti koje sadrže zakoni (npr. građ anske slobode), ali netraži jednaka politič ka prava. (Isti zahtjev za oslobođ enje odarbitrarnih zakonskih procedura za muškarce i žene sadržan

je u levelerskoj Peticiji, od manta 1647: kod Wolfa, op. cit., str.136.) č ini se da su leveleri, muškarci i žene, smatrali neosporivom č injenicom da su žene ovlastile svoje muževe da vršenjihova politič ka prava. A u doba kad se tipič ni najamni odnos još smatrao slič nim obiteljskom, slič no pretpostavljeno prenošenje vlasti od sluge na gospodara ne bi bio neki izuzetanpostulat. To je oč ito Pettyjev postulat u putneyevskoj debati:sluge su »obuhva eni u svojim gospodarima« (Woodhouse, str.83, ovdje citirano na str- 109).

Bilješka J. Redistribucija proporcionalna s porezimakoji se odnose na svaku grofoviju ne samo da je logič ki kon-zistentna s pravom glasa, ve je u stvari Ireton predlaže, za jedno s najužim pravom glasa za slobodne posjednike zemlje uputneyevskoj debati (Woodhouse, str. 83), a leveleri je prihva aju u The Case of the Army (pomo u ovlaštenja svih uvjetaiz Deklaracije 14. juna; Haller Davis, str. 77, 61), zajedno spravom glasa za one koji nisu sluge, č injenica da su dva tjednakasnije, u Prvom dogovoru, leveleri predlagali redistribuciju u

proporciji s populacijom ne znač i da su promijenili svoju poziciju što se tič e opsega prava glasa. Ireton i Cromwell, kaošto smo vidjeli, mnogo su držali do te klauzule Prvog dogovora za vrijeme putneyevske debate, ali time su dvostruko pogrešnoprikazali poziciju, prvo time što su sugerirali da je prijašnjaredistribucija u proporciji 6 porezima implicirala vlasnič ko pravo glasa (što ona 6igurno nije uč inila u Case of the Army), i



264 c b m acp he rso n / po l it i čka teo r i ja pos jedničkog ind iv idua l izm a

drugo, time što su sugerirali da je redistribucija u proporciji s

populacijom implicirala pravo glasa za muškarce (što premadokumentu o levelerskom iskazu o izuzimanju u pirtneyevskojdebati, mije tako.

Bilješka K. č ini se da su leveleri u putneyevskoj debati pretpostavljali pravo vojnika na parlamentarno glasač kopravo: cit. prema Buff-Coat, tj. Everard (Woodhouse, str. 7),Sexby (str. 69—70) i Rainborough (str. 71). Leveleri su vjero-vatno odgovorni i za preporuku prava glasa komitetu Vojnog

vije a od 30. oktobra 1647, da svim slobodnim Englezima iiiosobama koje su postale slobodni građ ani Engleske, koji suslužili Parlamenta u posljednjem ratu za slobodu kraljevstvai bili su u službi prije 14. juna 1645... dopusti da imaju glasu reč enim izborima . . . liako oni inač e ne bi bili u tom svojstvu«(Woodhouse, str. 450). U komitetu su bili Rainborough i Sexby.isto kao i Cromwell i Ireton. Primanje vojnika koji inač e za to nemaju kvalifikacije, jest koncesija vojnih vođ a, ali ne neka ozbiljna

koncesija: glavna preporuka, kojoj je ovo bila samo željena dopuna, prepustila je postoje em Donjem domu da dade kvalifikacije za pravo glasa »tako da dade. koliko može, pove anjeop e slobode, s nužnim obzirom na jednakost (pravednost) isvrhu postoje eg ustava po tom pitanju«. Pravo glasa prihva eno na kraju putneyevske debate bio je prijedlog da »svi voj-nioi i ostali, ako nisu sluge ili prosjaoi«, treba da imaju pravoglasa, kao što je izvještao napis Letter from Several Agitators (Woodhouse, str. 452). Budu i da je to pismo bilo upu eno svim

vojnicima i budu i da je smatralo taj zaključ ak pobjedom »zavašu urođ enu slobodu«, taj je prijedlog jedino mogao znač itida svi vojnici i svi oni građ ani koji nisu sluge ili prosjaci, trebada imaju pravo glasa.

Bilješka L. Npr. Rainborough u Putneyu (Woodhouse,6tr. 53); Lilburne, Freeman's Freedome Vindicated (ibid., str.317). N:ije sigurno da li leveleri da se č ak i ovo pravo odnosi naone koji su bili »obuhva eni u svojim gospodarima«. Njihov

pojam društvenog ugovora nikad nije bio jasno formuliran. Lilburne je č esto spominjao »prirodnu maksimu« da ni jedan č ov jek ne može biti vezan bez vlastitog pristanka i koristio je dabez razlike opravda (a) svač ije pravo da bude stranka ugovoraIli da ima punomo je u vladavini, i (b) svač ije pravo da izabirezakonodavce. U potonjem smislu koristio ga je u Rash Oaths Unwarrantable (vidi str. 113) gdje je, kao što smo vidjeli, jedinomoglo znač iti svaki slobodan č ovjek. U prvom smislu (uglav



265 bilješke

nom) koristio ga je u Regal Tyrannie discovered (januar 1647):»Razum mi govori da mi se ni jedan zakon ne može nametnutibez mog pristanka ... Razum mi to govori da se ne može nikakva vlast pravedno vršiti, niti bilo kakov zakon pravilno nametnuti osim onog koji je dan zajednič kim pristankom, kojim jeuključ en svaki pojedinac. . . (str .10); i «.. . to je maksima prirode i razuma da nitko ne može biti uključ en osim vlastitim pristankom, i da je apsolutna tiranija nametati narodu zakon, bilokome ili č emu tko nije izabran niti mu je povjereno da im pravi

zakone...« (str. 46). Lilbume izjednač ava »moj pristanak« sa»zajednič kim pristankom u koji je uključ en svaki pojedinac«;oni koji su »ve uključ eni u svoje gospodare« mogu se takouključ iti u politič ki pristanak 'jednim korakom. Citirano iz Petici-

je, vidi u tekstu, str. 106.

Bilješka M. Oceana, str. 99, 154; Prerogative, str. 243,247. Nije jasno kolikom je Harrington zamišljao englesku populaciju. U Prerogativi, str. 247, govori o »jednom milionu oč eva

obitelji«, a č ini se da to uključ uje radnike kao i građ ane. To jerazumna procjena koja nije daleko od Kingove procjene od mi-lion i jedne tre ine (1,3 miliona) »obitelji«, što je zbir svih klasau 1688. godini. U Oceani, broj muškaraca starijih od 18 godina je jedan milion. oč ito su to glave obitelji, ali nije jasno da li je to trebalo uključ ivati »sluge«. Jer zbir od jednog miliona ovdječ ine »stariji« muškarci (30 i više godina) i »mladi (18—30 godina) »po godišnjem popisu«, a č ini se da to znač i građ ane,ne sluge; ali on odmah koristi taj broj, 'jedan milion, da uk

ljuč i i nadnič are. U Art of Lawgiving, str. 403, on govori o Engleskoj kao o državi s »500 000 ljudi, ili više« a kontekst implicira, premda ne jasno, da su to ljudi iznad razine slugu. U cjelini,č ini se vjerovatnim da je mislio da ima oko 500 000 muškihgrađ ana i jednak broj muških slugu. To je takođ er blizu Kingoveprocjene (vidi u tekstu, str. 242, 250).

Bilješka N. Laslett u uvodu svog izdanja LookeovihTwo Treatises of Government, premda se slaže da je Locke»savršeno voljan razmišljati o stalnom ili permanentnom pri

svajanju proizvoda jednog č ovjeka od strane drugoga« naznač uje da je »pretjerana interpretacija re i da č ovjek može prodati svoj rad u smislu sklonosti (sic!) da radi« (str. 104). Uugovoru o najamnom radu prodaje se č ovjekova sposobnostda radi. »Usluge koje preuzima da uč ini« (Lockeov izraz) bezsumnie su ogranič ene vrstom — pekarski kalfa ne preuzimada radi posao sluge u zemljoradnji — i mogu biti ogranič ene u



266 c b m ocp he rson / po l i t i č ka teor i j a pos jedn ičkog Ind iv idua l i zma

količ ini, ali to što se prodaje, to je neč iji budu i rad, ili njegova

pretpostavljena sposobnost da u budu nosti obavlja rad za koji je sklopio ugovor s poslodavcem. Budu i da je č ovjekov radotuđ iv, slijedi da Locke odvaja život i rad: vidi u tekstu, str.190—1.

Bilješka O. Predmet vjere je u suštini taj da posto ji budu i život i da se može spasiti jedino vjerovanjem da seKrist uzdigao od mrtvih da bude božanski spasilac č ovječ anstva. Looke tvrdi da je to jednostvavna stvar koju, kao i č udesa,

nepismeni mogu lako shvatiti u okviru svog uobič ajenog iskustva: »liječ enje bolesnih, povrat vida slijepima pomo u riječ i,uzdizanje i povrat od mrtvih č injenice su, i nije ih teško zamisliti, kao ni to da onaj koji takve stvari č ini, mora to č initiuz pomo božje mo i. Te stvari su na razini najuobič ajenijegshva anja: onaj koji može razlikovati izmeđ u bolesnog i zdravog, šepavog i zdravog, mrtvog i živog, sposoban je za ovudoktrinu« (ibid. II 580).

Bilješka P. Laslett. (Lockeove Two Treatises of Go-vernment, Introduction, str. 105) citiraju i odjeljak 111 kao prepreku svakoj interpretaciji Lockea kao suštinski buržoaskogteoretič ara, nije to vidio. Mažemo ovdje spomenuti i ostaleprepreke koje Laslett nalazi takvoj interpretaciji. Vjerujem dasmo se u odjeljku 2c dovoljno bavili njegovom opaskom dase svi Lockeovi iskazi o izvoru i granicama vlasništva morajudokraja objasniti. Njegov iskaz da treba ignorirati sve što Lockekaže o »reguliranju« vlasništva dvostruko je č udan. Kao prvo,

ako neč ije vlasništvo, i pravo da stekne vlasništvo, treba bitiosigurano, svač ije treba biti »regulirano«, kao što Locke eks-plicite dokazuje (Second Treatise, odjeljak 120). Ali vjerovatnoovdje Laslett ima na umu č injenicu da se Locke »nigdje nežali protiv kompliciranih regulacija svojega 'merkantilistič kog'doba u smislu prava vlasništva« (str. 104). Locke je naravnobio merkantilist. AH to je potpuno u skladu s time što je onbio zastupnik kapitalistič kog preduze a i kapitalistič kog prisva janja u neogranič enim količ inama. Pravo kapitalistič kog pris

vajanja ne implicira odsustvo državne regulacije merkantilis-tič ke vrste; naprotiv, može zahtijevati postojanje takve regulacije: vidi u tekstu, pogl. II, str. 82—3, 84. Naposljetku,što se tič e Lockeova inzistinonja da se obveze zakona prirodeodržavaju u društvu, nije potrebno negirati da je Locke to mislioprimijeniti na vlasništvo. Naprotiv, baš zato što je Locke mislio to primijeniti na vlasništvo, potrudio se toliko da pokažekako neogranič eno prisvajanje nije protivno prirodnom zakonu



267 bilješke

i da dopušta o j prirodnom stanju (vidi u tekstu, str. 175—180).č ini se da je Charles H. Monson, Jr. zapao u istu pogrešku oreguliranju vlasništva. »To naprosto nije istina«, piše on (Poli-tical Studies, VI. 2 /1958/, 125), »da Locke sankcionira neogranič eno prisvajanje i neotuđ ivo pravo vlasništva.« Locke naravno nije sankcionirao »neotuđ iva vlasnič ka prava«; nitko nine kaže da jest. Lockeov pojedinac, pristaju i na građ anskodruštvo, pristaje na državnu regulaciju vlasništva kao nač inosiguranja svojega vlasništva. Ali to ni na koji nač in nije u

suprotnosti s pravom neogranič enog prisvajanja. Neogranič enokapitalistič ko prisvajanje, kao što sam pokazao, zahtijeva državnu jurisdikciju nad vlasništvom i konzistentno je velikomdijelu upletanja države u individualno vlasništvo.

Bilješka Q. — odjeljak 21. Ovog odjeljka nema u Eve-rymanovu izdanju Treatises (ur. W. S. Carpenter), niti u Ap-pleton-Century izdanju Second Treatise and Letter Concerning Toleration (ur. C. L. Sherman, New York, 1937). Oba ta izdanja

na ovom mjestu slijede tisak prvog izdanja Treatises u kojemnije bilo odjeljka 21, i svako izdanje je pokrilo taj nedostatakarbitrarno dijele i drugi odjeljak na dva dijela. (Sherman di jeli odjeljak 20; Carpenter dijeli odjelja>k 36, tako da su sviodjeljci u Everymanovu izdanju od 21 do 35 pogrešno numerirani). Detalji o ta dva tiskanja Lockeovog prvog izdanja, i kakos tim postupaju suvremeni izdavač i, dani su u tekstu PeteraLasletta »The 1690 Edition of Locke's Two Treatises of Go-vernment: Two States«. Transactions of the Cambridge Biblio-graphical Society,

IV (1952), 341—7.Bilješka R. Cox, Locke on War and Peace (1960), do

kazuje da je Lockeova stvarna pozicija bila ova druga; da jeLocke uzeo prvu poziciju na poč etku Second Treatisea da nebi »šokirao prihva ena mišljenja« svojih č italaca; poč evši prikrivanjem svoga pravoga gledišta, on poč inje »postupno, aliprecizno prorač unati pomak« i »uspijeva, nenametljivo premdasistematič no, postupno preokrenuti« poč etnu sliku prirodnogstanja (str. 72—73, 76). Preokret nije tako postupan kao što

kaže Cox, jer Locke proturječ i svojoj verziji prirodnog stanjakao stanja ugode ve u 21. odjeljku. Ali prava teško a s Coxo-vom interpretacijom jest to da je Locke trebao obje verzije prirodnog stanja (kao što sam ve istakao, npr. u prethodnomulomku) da bi podržao svoje zaključ ke. Stoga mi se još uvijekč ini vjerojatnijim da je Locke iskreno zastupao oba gledišta ada nije bio svjestan svoje nedosljednosti.



268 c. b macpherson / politička teorija posjedničkog Individualizma

Bilješka S. 10 000 pravnika su svi bili pripisani u klasu 2.

a 10 000 »državnih službenika« u klasu 1; svaka grupa mogla seisto tako podijeliti međ u te dvije klase. Sve enstvo je možda trebalo ispustiti iz te kaJkulaoije, budu i da nije sigurno da l>i suimali pravo glaasa 1648. Dokle god je poreze koje je trebalopla ati sve enstvo izglasavalo orkveno vije e (npr. do poč etkagrađ anskog rata i ponovo kratko vrijeme nakon Restauracije),sve enstvo nije imalo parlamentarno pravo glasa. Godine 1663.sporazumom izmeđ u nadbiskupa Sheldona i lorda Clarendonariješeno je da se od tada porezuju crkvene beneficije kao štosu porezovana privremena imanja, »uslijed č ega s e .. . nižeprivilegirano sve enstvo stalno biralo za č lanove donjeg doma«(Burnet, History of His Own Time, izd. 1823, I. 340). Mnogo sve enstva »glasalo je na prvim izborima nakon Restoracije; jednim Aktom donesenim na sjednici 1664—5 (16 i 17 Car. II, c. I),kojim je određ en porez sve enstvu kao i svjetovnjacima, bio jepotvrđ en njihov status birač a za Parlament« (Porritt, The Un reformed House of Commons, 1903, i. 3). Ali nije tek 1663. go

dine sve enstvo prepustilo pravo da sami određ uju svoje poreze; od poč etka građ anskog rata do 1660. sve enstvo je »ilizbog dobrovoljne popustljivosti, afektacije popularnosti, ili zbogželje da njihovi zastupnici predstavljaju njihovo tijelo, dali suda se njihove beneficije oporezuju zajedno sa svjetovnjač kim«(Laurence Echard, citirano iz A. Browning (ur.) English Histo-rical Documents 1660—1714, str. 416). Tako je sasvim mogu eda se sve enstvo nije smatralo diskvalificiranim za parlamentarno pravo glasa u periodu građ anskog rata.

Bilješka T. Najjednostavniji prorač un broja najamnihradnika zaposlenih na puno radno vrijeme jest slijede i: 260 000muških slugu u ku i (Kingova tabela III), 364 000 (»obitelji«)radnika i vanjskih slugu, 50 000 (»obitelji«) obič nih mornara,35 000 (»obitelji«) obič nih vojnika (s Kingove glavne tabele, nastr. 242): akupno 709 000. To je 45 posto od 1 578 000 muškaracastarijih od 16 godina (Kingova tabela IV). Drugi prorač uni kojikoriste zbrojeve iz Kingove glavne tabele i dopuštaju da pos

toje i »obitelji« bez muške glave (vidi Dodatak, str. 247) dajurezultat izmeđ u 43 i 45 posto. Ako se doda 400 000 sitnih seljaka,omjer je ve i od dvije tre ine. ♦



citirana djela i izdanja

I d|ela Iz sedamnaestog stoljeća

1. Harrington

Pozivi na sva njegova djela su iz izdanja Oceana and Other Works, London, 1771.

2. Hobbes

Behemoth or the Long Parliament, ur. F. Tonnies. London, 1889.

De Cive, vidi Philosophical Rudiments.

Decameron Physiologicum, u English Works, ur. Moles-worth, London, 1839—45, sv. VII.

Elements of Law Natural and Politic, ur. F. Tonnies,

Cambridge, 1928.Elements of Philosophy, the First Section, Concerning

Body, u English Works, ur. Molesworth, sv. I.

Leviathan, ur. W. G. Pogson Smith, Oxford, 1929.

Philosophical Rudiments Concerning Government and Society. Ova engleska verzija (1651) latinske De Cive (1642),objavljena je pod naslovom De Cive or The Citizen, ur. S. P.Lamprecht, New York, 1949. Navodi su -iz tog izdanja, koje secitira kao Rudiments.

3. Spisi levelera

Mnogi od znač ajnih spisa levelera mogu se na i u jednoj (ili u više njih) od slijede e č etiri suvremene zbirke:

William Haller (ur.), Tracts on Liberty in the Puritan Revolution 1638—1647, 3 sv., New York, 1934 (citirano kao

Haller Tracts).

William Haller and Godfrey Davies (urednici), The Le-veller Tracts 1647—1653, New York, 1944 (citirano kao Haller iDavies).

Don M. Wolfe (ur.), Leveller Manifestoes of the Puritan Revolution, New York, 1944, (citirano kao Wolfe).



2 7 0 c. b macphereon / politička teorija posjedničkog Individualizma

A. S. P. Woodhouse (ur.), Puritanism and Liberty, being

the Army Debates (1647 — 9) from the Clarke Manuscripts, with Supplementary Documents, London. 1938 (citirano kao Woodhouse).

Pozivi na, one (evelerske spise koji su štampani u cjelini ili djelimice u jednoj od ovih zbirki dane su u bilješkamaprema odgovaraju oj zbiroi (ili zbirkama), kao što je gore navedeno; pozivi na ostale spise levelera su prema originalima, agdje su djelimice objavljeni u suvremenoj literaturi o levelerima,

navođ eno je prema toj literaturi.

4. Locke

(a) tiskana djela

An Essay Concerning Human Understanding, ur. A. C.Fraser. Oxford. 1894.

Essays on the Law of Nature, ur. W. von Leyden. Oxford,1954.

The Reasonableness of Christianity, u Works, 6. izdanje, London, 1759, sv. II.

Two Treatises of Government, ur. Peter Laslett, Cambridge, 1960.

(b) rukopisi

Journal for 1678. Tiskano kod H. R. Fox Bournea, The Life of John Locke, New York. 1876, sv. I, 403—4.

Civil Magistrate (1660). Bodleian Library, MS. Locke,c. 28 i e. 7.

Report on the Poor (1697). Tiskano kod H. R. Fox Bournea, The Life of John Locke, 1876, sv. II. 377—91.

Trade. Bodleian Library, MS. Locke, c. 30, f. 18.



271 citirana djela I izdanja

II suvremena djela

Naslov, datum i mjesto izdanja svakog suvremenog djela koje nije izdano u Londonu a navedeno je ili citirano, dani suu prvoj napomeni na dnu stranice ili u bilješci u kojoj se pozivana to djelo. Vidi kazalo, u kojem se uz ime svakog autora -navodi broj stranice na kojoj se citira njegovo djelo (ili djela); u svakoj od ovih stavki kazala, prvi broj (ili prva dva ili više brojeva,

spojeni znakom &. gdje se citira više djela jednog autora)označ uje stranicu na kojoj se puna referencija pojavljuje prviput. 4



kazalo

Agrarni zakon, 156, 157—161 analitičkosintetička metoda, 25—26, 85 Aristotel, 214 Ashley, Maurice, 261 Audley, Lewis, 107

Baeon Francis, 146 Baxter Richard, 114, 103b*

Baynes, Adam, 145 Bentham, Jeremy, 1, 2, 235 Bernstein Eduard, 261—262 Blackstone, Sir William, 95 Bourne, H. R. Fox, 194, 207b Bowie, John, 77b Bracton, 96

Brown, Stuart M., Jr., 9b Burke, Edmund, 72

Burnet, Gilbert, 268 buržoazija: definicija, 138; pretpostavke u Honringtona, 138,149—155, 156. 160—161, 163,164— 165; pretpostavke u Hob-besa, 51, 57; pretpostavke uLookea, 192. 212—214; vidi i po-sjedničko tržišno društvo

Campbell, Mildred, 245b Carey, John, 245b Carpenter, W. S., 267 Chalmers, George, 241 i daljeChaloner, Thomas, 145 Charge of High Treason, 104b Clapham, J. H., 51b Clarendon, Lord, 268 Coke, Edward, 95

Coleman, D. C.. 241b, 245b Cox, R. L, 3b, 171b, 267 Cranston Maurice, 221b, 225b Cromwell, 95,97b, 101,102,103,

104—105. 106, 107, 108. 109— —110, 118, 126, 129, 253 Cruise, William, 97b Covenant, Charles. 241b, 243b, 249b, 250, 251b

Davies, Godfrey, 51b & 101 b, 105b, 269Declaration of Representation,

263Declaration of Some Procee-dings, 105bdionička teorija države, 168, 218—219distributivna pravda, 53 — 54, 58 Dogovor (naroda): prvi, 91, 92,102, 103, 106; drugi. 92, 93, 97,98, 99; tre i, 92, 99. 106; oficir

ski, 97dosljednost: hipoteza, 5—6;Harringtonova, 147, 161, 163,165; Hobbesova, 7—12, 84—90;levelera. 93—94, 100, 108, 110,116, 123; Lockeova, 167—170,199—200, 207, 211—214, 218—

—228društvene pretpostavke: č esto

previđ ene, 2; č esto nejasne,3—6; rizici pripisivanja, 3—6

Echard, Laurence. 268 Everard, Robert, 264

Firmin, Thomas, 92, 245b Firth, C. H„ 91 & 257b, 105b, 260Frank, Joseph, 265

Furniss, E. S., 199b

Građanska prava. 104, 105— —110, 112, 116, 124

O* Polmovi I Imena u bll|eč kam a bit će označeni elovom b pokral bro|astranice.



2 7 4 c. b. mocphereon / politička teorija posjedničkog Individualizma

građanski rat: -u Harringtona,

150; u Hobbesa, 52—55, 72, 79;u levelera. zahtjev za pravoglasa sudionicima, 98—99,115—116, 264; u Locikea, 219,226; velič ina vojske, 256—257Galileo, 25, 64, 85 Gardiner, S. R., 91b, 260 Gibb, M. A., 261, 262, 113b Gooch, G. P., 260 Gough, J. W., 168, 228b, 181b, 221b

Green, T. H., 2 Grotius, 75b

Habbakuk, H. J., 225b Haller, William, 101b i daljeHarrington, James: The Art of

Lawgiving, 139—163 passim.265; A Discourse Shewing that the Spirit of Parliament. . . is not to be trusted, 149; Oceana, 55, 139—163 passim, 265; Pian Piano, 147; Politicaster, 163; The Prerogative of Popular Go-vernment, 77, 139—163 passim,235, 265; A System of Politics Delineated in short and easy

Aphorisms, 139—160 passim;Valerius and Publicola, 157, 158; agrorrti zaikon, 156, 158—

—160, 164; Engleska kaoburžoasko društvo, 149—153;n ©jasno e, 137— 139; pojam

jednakosti, 159, 161; prijed

lozi za Englesku, 156—158;princip ravnoteže, 139—149,161— 164; proturječ ja, 161—

— 164; :i Hobbes, 76, 163, 166,233—234; i leveleri, 234; i Lo-oke, 213Harris, John (The Grand Desig ne), 106, 107b, 92

Hill, Christopher, 137, 197b Hoarding, Locke o H., 176—178Hobbes, Thomas: Behemoth, 51—53, 79; De Cive, 75 (vidi iPhilosophical Rudiments); De-cameron Physiologicum, 35; E lements of Law Natural and Politic, 7—86 passim, 259; Ele-ments of Philosophy, the First

Section, Concerning Body, 7, 86; Leviathan, 7—87 passim,131b, 191b, 205b, 259; Philo-

sophical Rudiments concerning Government and Society, 7—81 passim, 259; analitič ko sintetič ka metoda, 25, 85—89; č ovjekkao automatizirani stroj, 26—

—28; izvođ enje obveze iz va

ljanih č injenica. 73; »izvor njegove pogreške. 78—79; ljudskiodnosi kao odnosi mo i, 29;mo usporedna i sporna, 29—

—31; navodno odvajanje njegove politič ke teorije, od materijalizma, 7, od psihologije,7—15; njegov model društva,50—57; ponovno razmatranje

metode. 85—89; ponovno razmatranje moralnih primjedbi,89—90; politička obveza, izvedena iz motivacije, 59—61, imaterijalistič ki i tržišni postulati, 65—68, 72—73, koja sesmatra moralnom, 60—61, 73,putem postulata jednakosti,62—65, 70—73; potrebni materijalistič ki postulati, 63, 65—66;potrebni tržišni postulati, 66.68—69; opravdani tržišni postulati, 65—66, 73—76; prirodno stanje, logič ko a ne historijsko, 15—17, ne o neciviliziranim ljudima, 17—24, neadekva-



2 7 5 kaza lo

tnost, 37—38, 40, 57—59; suveren, mogu i suveren, 81—84,nepotreban samodržeai, 76—

—77, potreban, 80—81; urođ ena i steč ena želja za mo i, 36— —39; vrijednost, č ast i mokao tržišni odnosi, 31—34; iHarrington. 54, 75, 163, 165,233; i leveleri. 121, 131, 132; i

Locke. 75—76, 89. 171b, 178,185—191, 206, 208, 210, 212,222—223, 234—235Hooker, Richard, 169, 210, 212, 234Hume. David, 69b, 235

individualizam: Harringtonov,232—233; Hobbesav, 70—72,78, 230—231; levelera, 117,121,126—131, 231; Lockeov, 200—

—201, 220—223; nezavisnih,126—131; u liberalnoj tradiciji,1—3; vidi i posjednički indivi-dualizamIreton, Henry, 95, 101, 103, 105, 108, 109,110, 118, 119, 126, 128, 129—130, 217, 264 izborno pravo, vidi pravo glasa

Jacob, G., 97b jednakost, postulat: nužan zadedukciju prava i č injenice, 69,231, 237; u Hanriagtona, 159,161; u Hobbesa, 62—65, 69—

—70, 73—76; u levelera, 110,118, 120, 124, 262—263; u Lockea, 170, 200—201, 212, 214; u

stoič kom i krš anskom prirodnom zakonu, 74; u 20 stolje u,239—240

jednostavno tržišno društvo, 42. 43, 44. 46

Kapital, 42—45, 49, 259; u levelera, 127; u Lockea 177—178,

187, 188, 204Kendall, Willmoore, 168, 169b King, Gregory, 241—258 passimklase: u Engleskoj 17. stolje a,241—258; u Harringtona, 141—

—142, 151, 156, 163—164, 232— —233; u Hobbesa, 75, 78—80,83—84; u levelera, 129, 131—

—133, 230—231; u Lockea, 190,

192—199, 212—214, 215—218,223—224, 234—235; u 20. stolje u, 236, 237—238konkurencija, 30 — 32, 41 — 42, 44—47, 49, 259

Laird, John, 8 Laissezfaire, 48, 51 lakomost: u Harringtona, 150;u Hobbesa, 32, 134; u levelera,134—135; u Lockea, 205—206Laski, H. J., 167 Laslett, Peter, 171b & 265, 266 Letter sent from several Agita-tors, 92, 264leveleri: eksplicitno izuzimanjeod prava glasa, 91—93, djelomice zamije eno, 94, 261, zanemarivanje toga 94, 260—261,pogrešno tumač eno 94, 262;nedostatak punog posjednič kog individualizma, 131—135;obrazloženje ekonomskih prava, 122—124; obrazloženje ogranič enog prava glasa, 124—

—128; položaj prava glasa pri je Putneya, 110—116; položajprava glasa u Putneyu, 100—

—110; pravo glasa, tipovi o ko jima diskutiraju, 95—98. pravoglasa onih koji nisu sluge, 97— —99, pravo glasa poreznih obveznika, 95—100, pravo glasaslobodnjaka, 95—97; pravo navlasništvo. 117—119; radikalni



276 c b macpherson / politička teorija posjedničkog individualizma

liberali a ne radikalni demo

krati, 135; sloboda kao vlasnič ko pravo, 126— 131; smisaozajednice, 133—135; vlasništvosvoje osobe, 119—122; zahtjevza građ anske i vjerske slobode. 122—123; i Harrington, 234;i Hobbes, 121, 131. 133; i Locke. 121, 125, 129, 131, 133,134—135, 223liberalnodemokratska država, 1, 237, 239—240liberalnodemokratska teorija, 3, 236, 239—240 Lilburne, John: The Charters of London, 114; Englands Birth Right Justified, 112,117b, 123b; Freeman's Freedom Vindica-

ted, 119, 134, 264; lonah’s Cry, 115; Just Defence, 123b; Lon-dons Liberty in Chains disco-vered, 112 — 113, 131; Rash Oaths Unwarrantable, 114 —

— 115, 264; Regall Tyrannie dis-covered, 265; Vox Piebis, 117b;

A Whip fo r the Present House

of Lords, 117bLocke, John: Civil Magistrate (MS, rukopis), 224 — 227; Some Considerations of the Conse-quences of the Lowering of In-terests and Raising the Value of Money, 177, 187—188, 194, 200, 201b, 221b; Essay Consi-dering Human Understanding,

200, 207b; Essay on the Law of Nature, 225b; Of Govern-

ment, First Treatise, 185b; Of Government, Second Treatise, 79b, 171—221 passim, 265— —267; Journal for 1678 (MS), 207; The Poor, Report on (MS), 193 — 194; The Reasonableness

of Christianity, 195—196, 199, 219, 266; Trade (MS), 178; individualizam, 200, 220—223,227—228; klasni postulati, poop eni u prirodne razlike upravima. 200—201. i racionalnosti, 201—206; konstitucionalizam, 223—226; liberalizam,228; prirodno pravo na vlasni

štvo, izvedeno iz prava na život, 173, 184— 185, i proširenona neogranič eno pravo, 175—

—191, i rad. 173,184—185; proturječ ja u teoriji, 167—170; različ ita prava i racionalnost s jednakim pravima i rcaionalno-š u, 207—218; teorija dionič kog društva, 218—219; teorija

o vladavini ve ine, 219—222; iHarrington, 215, i Hobbes, 78,79, 170, 178, 190—191, 206— —208, 211, 213, 214, 222, 234— —235; i Ireton, 217; i leveleri,121— 122, 125, 129, 131, 132,134—135, 222logički nasuprot historijskim kanonima interpretacije, 12—13 Ludlow, Edmund, 145

Machiavelli, 164, 142, 143 MacIntyre, A. C„ 69b Marx, Karl, 40, 155 materijalizam: u Hobbesa, 8.64— 66; u Lackea, 210Mill, John Stuart, 2 — 3, 239

Monson, Charles H. Jr., 267 MournfulI Cryes, 133b

Nagel, Thomas, 259 najamni odnos: kao č isti transfer mo i, 46—47, 259; -u Har-ringtona, 160; u Hobbesa, 51,55; u levelera. 126—127; uLookea, 185—190; u 17. stolje



2 7 7 kazalo

u, 44—45najamnici: isključ eni iz Horrin-gtonova prava glasa. 155; isključ eni iz levelenskog pravaglasa, 91—116; proojena broja.244—249; stav 20. stolje a, 237;u Hobbesa, 55; u Lookea, 183,186—188, 190, 192—199; vidii siromašni

Neville: Henry, 145 New Engagement, or. Manife-sto, 261nezavisni: i Drugi dogovor.98—99; o pravu na vlasništvo,118; pojam slobode kao vlasnič kog prava, 126, 128—129;pravo glasa, 99—100, 102, 104,118, 129—130; vid'i i Cromwell,

Iretonniže plemstvo: u Harringtona,137—148, 153—156, 157, 160,162, 165; u nezavisnih. 124

Oakeshott, M., 9b običajno društvo, 41—42 obveza: izvedena iz posjednič kog individualizma, 236; mogu nost nove teorije, 239; uHobbesa, 59—75; uvjeti izvođ enja. 237—239»ono što bi trebalo« iz »onog što jest«, 11, 13, 68—71 Overton, Richard: Appeale,117—118, 119,121, 134; Arrow,119 — 121; Remonstrance, 123b

Paternalizam: u Hobbesa, 54;

u levelera, 125, 262—263; u Lookea, 211Pease, T.C., 260 Petegorsky, D. W.. 261 Peters, Richard, 35 Peticija iz ožujka 1647, 262 ——263

Peticija iz siječnja 1648, 92,105, 130, 132, 262. 263 Peticija od 11. rujna, 119b Peticija žena, 5. svibanj 1649, 262—263

Petty, Maximillian, 91, 92,104 ——105, 107b, 108, 118, 125, 130, 264

Petty, Sir William, 199b Petyt, William, 199b Platon, 64 pluralizam, 3

Pocock. J. G. A., 149—150 porezni obveznici, 96, 252—254 Porrit, Edward. 268 posjednički individualizam: definiran, 3. 229—230; izvor snage 17. stolje a, 235; izvor dile

me 20. stolje a, 236—239; uHarringtona, 232—233; u Hobbesa, 230—231; u levelera, 121,131—133, 231—232; u Lookea,233—235posjedničko tržišno društvo: definirano, 40—41, 44—50.236—237; č isti prenos mo i u,46—48; Horning ton ovo prizna

vanje, 232—233; Hobbesovasvijest o, 51—56; i Engleska 17-stolje a, 50, 51; i Hobbesov model, 49—56; kao uvjet za izvođ enje obveze, 75—76; leveler-Ski previd, 21; Lookeovo priznavanje, 233—235; mogu nostsuverena, 83—85; potreba zasuverenom, 80—81; sloboda i

obaveza, 89; stalnost i promjena. 236—240; uloga države.47—49; vidi i tržišni odnosi pravo glasa: prijedlozi: Hairrin-gtonov, 155. 157, nezavisnih,99—100, 102, 107—108, 109. levelera, 95—116, 124—125; tipo




vi: odrasli muškarci. 91, 93—95.

96—97, 102, 103, 105, 107, 110— — 116, 258, 260—263. om kojinisu sluge, 97, 98—99. 241,254—255, 257, 258, porezni obveznici, 92, 96— 100, 101, 241,252—254, 257, 258, slobodnjaci.95—96, 97, 99, 102, 109—110,129, 252—254, 256—258, vojnici, 97—98, 115—116, 257—

—258, 264prestupnici, 98, 104, 105, 111 primaoci milostinje, vidi prosja-ci

prirodni zakon: Lookeov, 170,172, 175, 189, 201, 204, 207—

—209, 210—214, 222—227, 234,235; stoič ki i krš anski, 74.

211—213prirodno pravo: u levelera, napravo gilasa, 94, 106. 110, 116,na život, 118, 120— 122, na vlasništvo, 118, 131—133, 134; uLoc'kea, klasne razlike, 200—

—201, 218, 227, na rad, 172— —192, na vlasništvo, 170—192,218—223, na život. 172, 191— — 192prirodno stanje: u Hobbesa, 13,14—24, 38, 40, 57—59; u Loc-kea, 169, 180—182, 185—190,199, 201—213, 217prosjaci: isključ eni iz leveler-skag prava glasa, 91—93. 103,104— 115, 124— 126; procjena

broja, 249—251; vidi i siroma-šni

prvobitna akumulacija, 155 Putney, debate, 91 — 92, 97, 101—119, 113, 116, 118, 124, 126, 127, 262—264

Rad: kao opravdanje za vlasni

štvo: u Harriagtona, 154, u Lo-

okea, 172—173; rad kao roba,40, 42, 46, 49—50, Hobbes. 51,55, 57, 77, leveleri, 126—128,130, Locke, 185—190; vlasništvo nad svojim radom: leveleri,120—125, 231, Locke, 172—174,189— 191radnici, vidi najamnici Rainborough. Thomas, 106,107,114, 128, 129, 264 rat, izmijenjeni uvjeti, 238; vidii građanski rat

ravnoteža, princip, 139 — 149, 161—163

Reade, Thomas, 104 Remonstrance of Many Thou-sand Citizens, 112—113

Rich, 109Robertson, G. C., 11b Rousseau, J. J., 169

Schenk, W., 262 Sexby, Edward, 103b, 264 Sheldon, 267 Sherman, C. L, 267 siromašni: gledište Restauracije, 197; u Hobbesa, 54; u levelera, 109, 123—124, 128.131—132; u Lockea. 189, 192—

—195; u puritanskoj doktrini,195— 196; vidi i prosjaci, na-

jamnicisiromaštvo, ne isto što i ovis-nost, 114, 127; vidi i siromašni sitnoposjednici, 103, 160, 174,

187—188, 223

sloboda: buržoaska, u Hobbe-sa. 82—83, 84, 89; u Jevelera inezavisnih, 109—110; 111—112,114, 117, 119, 120—121, 122—

—136; u modelima društva, 42,43



2 7 9 kazalo

slobode u levelerskim zahtje-vima: ekonomske, 123—124;građ anske i vjerske, 122—123,262—263; politič ke, 124—125slobodnjaci, 92 — 93, 100, 109, 148, 252—254

sluge, definicija, 91 — 92. 244; vidi i najamnici

Sombart, Werner, 40 statusno društvo, vidi običajno društvo

Statut umjetničkih obrtnika. 245bStephen, Leslie. 167 Strauss, Leo, 7b Supple, B. E„ 51b

suverenitet: u Harringtona,76—77; u Hobbesa, 16, 57—60.64, 75, 76—83; u Lockea, 77.168, 206, 207, 209, 222—227,235svećenstvo, oporezivanje. 268

Taylor, A. E., 7 —9Tawney, R. H., 137b & 144 &

199b, 149, 168 Trevelyan, G. M., 251b TrevorRoper, H. R., 144, 145b tržišni odnosi: u Harringtona,150—152, 156; u Hobbesa, 36—

—37, 51—56, 72, 74—75, 77— —78; u level era, 232—233; uLockea, 175—181, 187—188

Unajmljivači, 96—98, 109 Unwin, George, 245b utiiitaristička teorija, 2, 235, 237 uzajamna pravda, 52 — 53, 67

Vaughan, C. E., 175 vlasništvo: definicija, 123; nadstvarima: u Harringtona. 139,140, 153, u levelera. 108, 117—

—119. 121, 127—130. 131—133,134—135, u Lockea, 170—192,214—215; nad svojom osobom,u Hobbesa. 230, u levelera,

119—131, 232, u Lockea. 171,173, 185—186, 190—191, 214— —215; nad svojim radom, uHarringtona. 153, u levelera.125—130, 235, u Lockea. 171—

—173, 185—186, 189—192von Leyden, W., 270

YJalwyn, William: The Bloody

Project, 132; A Manifestation, 134

Warrender, Howard. 9, 12. 260 Watkins, J. W. N., 85b Weber, Max. 40 Wildman, John, 107b, 261 Winstanley, Gerrard, 134 Wolfe, Don M., 91, 115, 117, 261 Woodhouse, A. S. P.. 91. 113, 261Wormouth, Francis D., 262

Yarranton, Andrew, 245b

Zagorin, Perez, 261 zajednica, levelensko znač enje,132—136zakupci, vidi slobodnjaci, unaj mljivači, zakupnici zakupnici. 96—98, 109

tene. prava u levelera, 263