The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service 

 

 

Osnovne karakteristike tradicijske seoske nošnje u Hercegovini

«Basic Characteristics of the Traditional Rural Folk Costume in Herzegovina»

by Svetlana Bajić

Source:Herald of the National Museum of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo: Ethnology (GlasnikZemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu: Etnologija), issue: 48­49 / 1996­1999, pages:5­102, on www.ceeol.com.

8

UDK 391

OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE NOŠNJE U HERCEGOVIN(

UVOD

se na oko 400.000 stanovnika I). t Gramca sa Crnom Gorom i Hrvatskom sukoba mle­resa velikih dok je ona prema Bosni nrir,,(in~ RadušI, Vranici,

u

Jablanice. Ime HERCEGOVINA se put u pisanim izvorima sredinom XV stoljeća

Tada je obuhvatala oblast od blizu do Nikšića. Malo je oblast na imala tako burnu istoriju. lišena onih ih

bi bili u da ostvare čvrstu nalazeći se pod stalnim l

uticajima sa susjednih teritorija, ova je pokrajina za dio stanovništva ju je naseljavalo u prošlosti bila zajednički prostor življenja na kome se ni jedan nje­

gov dio odnosno Hrvati j

strancem da je ne bi smatrao užom domovinom,4

Ovaj rad nrp'f1,lm!l u HercegovlIli na cjelovit i način. Rad se zasniva koja odnosi na najstarije hercegovačke nošnje (do 1918. g.). Za parametar su korišreni se odnose Bosne i

goslavijc, 1963" 10; Dr. 1980.,567.

Mano Petrić. Sastav stanovniKr:va Rad IX kongresa Saveza folklorista 1963.,13

2, Bosna j nelrCeli10V J982,174,

6

DIVA N

--"i - : .... o •

. " ... ,· ' ~\ NiJ l

Karta I - Granice Hercegovine u sastnvlI SRBiH ( 1945.-1 99 1. ). Izvor: Hercegovina, Zagreb. 19 I .

Access via CEEOL NL Germany

7

;; ,

-, ~ ,

o' .i _ .ft-- ~

.~~, ....... . ") " "

~ ..*- .­

8

5

SVETLANA BAJIĆ

Mada se obrada korištene građe pretežno odnosi na prostore u današnj im granicama, nemoguće je, barem ukratko, ne uvažavati njene "stare granice" jer će obrada odjevnih predmeta zahtijevati njihovo sagledavanje u okviru tih prostora.

Za vrijeme Osmanlija u administrativnom smislu postojale su jedinice (vilajeti) među

kojima i Bosanski vilajet. U njegovom sastavu nalazila se i pokrajina Hercegovina (u sintagmi "Bosna i Hercegovina" od Berlinskog kongresa). Najveća upravna jedinica u okviru ejaleta bila je sandžak, čij i je broj u raznim periodima bio razi ičit. Na primjer po­

četkom XVII stoljeća Osmanlije su obrazovale zasebnu upravnu jedinicu sandžak Herce­govina, u koji su ušla sva područja od Prijepolja do Makarske koja su nekad bila u vlasti Hercega Stjepana.

Kriza Osmanskog carstva u XVIII i XIX stoljeću imala je velikog odraza i u Herce­govini. Ratovi sa Venecijom izazvali su promjenu hercegovačkih granica. U Morejskom

ratu, Mlečani su 1717. oduzeli od Osmanlija Imotski i, sa cijelom oblašću, pripoj ili ga (od Požarevačkog mira - 1718.) dalmatinskim posjedima. Osmanska vlast bila je potisnuta i iz makarskog primorja. Međutim, 1875. bila je prelomna godina na ovim područjima. Označila je početak kraja Otomanske carevine, a samo tri godine kasnije nju je zamijenila

vladavina Austro-Ugarske. Do tada, Hercegovina, pored onog što se danas smatra Herce­govinom (Grude, Posušje, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Mostar, Jablanica, Konjic, Stolac, Ljubinje, Trebinje, Gacko , Nevesinje, Bileća) podrazumijevala je i tzv. crnogorsku Her­cegovinu (Kolašin i Nikšić) , bosansku Hercegovinu (Foča, Čajniče i Goražde) i čitavu zapadnu polovinu Novopazarskog sandžaka, tj. oblast s lijeve strane Lima prema Drini sve do Mileševa.

Poslije Berlinskog kongresa 1878. g. Hercegovina je bila razdijeljena na tri dijela. Istočni dio (Nikšić) pripao je Crnoj Gori. Na taj način uspostavljena je granica koja nije

mijenjana sve do danas. Hercegovački dio Novopazarskog sandžaka je ostao u Carstvu kao dio novoosnovanog kosovskog vilajeta, a sve ostalo je pripalo Austro-UgarskOJ.

Poslije raspada Austro-Ugarske monarhije Bosna i Hercegovina 1918. g. postaje dije­

lom državne zajednice jugoslovenskih naroda (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), a pokrajina Hercegovina, uspostavom devet "vodenih ban'ovina" ulazi (1931. g.) u sastav Zetske i Primorske banovine sa sjedištima na CetinjU i Splitu. 5

Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije (1941. g.) odnosno od odluka II zasjedanja AVNOJ-a (1943. g.) Hercegovina se nalazi u sastavu posebne federalne jedinice Bosne i Hercegovine, a završetkom Drugog svjetskog rata, odnosno NOR-a (1945. g.) , jedna je od sastavnih dijelova Demokratske-federativne-narodne, odnosno Socijalističke republi­

ke BiH (do 1992. g.). Odlukom Dejtonskog sporazuma (1995. g.) ona je u sastavu dva entiteta - Federacije BiH i Republike srpske.

K. Hadžić, Novopazarski sandžak u prošlos/i, Gajret 6, XXI, Sarajevo, 1940., I 19; Ivan Božić . Sima Ćirković, Milorad Ekmečić, Vladimir Dedijer, ISlOrija Jugoslavije, Beograd, 1972., l 15­315 ; Mr. Dubravko Lovrenović, Dr. Avdo Sućeska, Dr. Ibrahim Tepić, Vlado Azinović. ISlina o Bosni i Hercegovini, Sarajevo. 1991.,7-82; Dr. Ibrahim Tepić, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do Austrougarske okupacije 1878. godine i Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo. 1994. , J 31-172; John V. A. Fine. Jr. Robert J. Donia, Bosna i Hercegovina - Tradicija koju su izdali , Sarajevo, 1995.,72;

9 KAI<AKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE HERCEGOVINI

*** Bošnjaka, Hrvata i Srba u sistematski i etnološki

je samo mali stručnjaka pa ne postoji koja bi vit uvid u ovu oblast kulture, To saznanje bilo je osnovni movens autora da

tematskoj obradi seoske nošnje, Kako Hercegovina u etno­loškom pogledu izuzetno interesantno područje sa rezultatima enkulturacijskih i akulturacijskih procesa, to i sinhrono ništva na tom, iako teritoriju, kulture na širem geografskom prostoru.

obradu

društveno-ekonomskih odnosa mijenjala se i seoska nošnja odlikujući se mnoštvom odjevnih kvalitetom tkanina, preuzetim

tako da je i seoske noš­

od više religlOz­

očuvala je autohtonoSl i bila otvorena za

no narodne i

Bošnjaka i Srba te prikupljanje fundamentalne oblasti te utvrdivanje hercegovačke

*** i donekle kontinuitet u nošnji ili

dijelova koristili smo se metodom intervjua, materijalnim, likovnim izvorima te literaturom, bilo II vidu putopisnih izvora iJi stručnih i naučnih radova. Posebno obradi teme imala je terenska Bez vrijednosti bilo kog tTeba istaći da izvori kao i terenska upravo kadaje II pitanju "najmlađi" period hercegovačka

JZVORI

i o nošnji IZ XIX i prve polovine XX stoljeća ostvareno je tl odgovarajućim institucijama: muzej samostanima, kao i u vlasništvu, Za od je značaja analiza etnografske

i iz fundusa Odjeljenja za Bosne i

lO SVETLANA BAJlC

Saraj evu , Muzeja Hercegovine u Mostaru i Zavičajnog muzeja u Trebinju. Kako Herce­govina predstavlja limitrofno područje prema Jadranu, dalmatinskom zakđu. ce ntralnoj Bosni , Crnoj Gori , Metohiji i jugozapadnoj Srbiji sa svojim specifičnosti ma ali i sa za­jedničkim elementima sa graničnim oblastima, analiza te građe kori štena u ovom radu 17.v ršena je u etnografskim muzejima van Bosne i Hercegovine .

GoLOvo svaki dio nošnje u Odjeljenju za etnologiju Zemaljskog muzeja Je \ lij clan I

dragocjen za studijsku obradu. Posebno se izdvajaju vrlo rijetki kompleti noš nJi - kosti­mi i zrađen i sredinom XIX stoljeća i nabavljeni krajem XX stoljeća. "Hercegovački"

materijal , tj zhirke nošnji mU7.eja u Mostaru i Trebinju skupljane su neplanski, n ajčc šće

otkupima od revnih pl·eprodavaca, pa su stoga podaci o njima veoma šturi. Ipak. u I.hir­kama naveden ih muzeja nalaze se i pojedinačni dijelovi nošnje koje ne posjedLlj~ ni Zemaljsk i muzej. Tako se u zbirci Zavičajnog muzeja u Mostaru nalazi nekoliko \ t oma rij etkih i lijepih primjeraka veza sa košulja iz sela Tihaljine i Gorice, '·nogavica' il Pro ­zora, dijelova oglavlja iz Jasenice kod Čaplj ine, pregača lizdekača iz Nevesinja i 1enska pokrivača čem bera iz Kule fazlagića kod Gacka. U samostane i crkve nošnja nije sti .at!;1 odabirom nego kao dar darovalaca. Tako se u samostanima Gorica kod Livna, Široki Br­ijeg, Humac kod Ljubuškog nalaze lijepi pojedi ni primjerci nošnje (poče li ce, pokri \'ače ,

košulje, fermeni, čarape, terluci i dL), a rjeđe kompleti nošnje . Izuzetni odjevni predn1cti hercegovačke nošnje nalaze se i u drugim etnografskim muzejima (Beogradu , p c bno u Splitu i Zagrebu) od kojih pojedine ne posjeduju ni muzeji u Bosni i Hercegovini. Etnografski muzej u Splitu čuva svilom vezenu žensku koš ulju iz XVIII stolje ć a , d iJ e­love oglavlJ3 (peškire) iz " ni ske" Hercegovine iz početka XIX SL, sadake i7. zapadne Hercegovine i dr.

Analiza materijala iz spomenutih muzeja, samostana i crkava omogući la jc zaj e 111 0

sa on im pohranjenim u Zemaljskom muzeju i podacima prikupljenim na terenu da s,' utvrdi povezanost u nošnjama između pojedinih oblasti i pojedinih nacionalnosti, njihovo određivanje prema tipovima i varijantama, ut vrđivanj e granica rasprostiranja svake od njih , te ana logije sa nošnjama na širem području Hercegovine i susjednih krajeva Bosne. Dalmacije, a naročito Crne Gore.

Pregled nošnje u gl·ad skim sredinama, posebno u porodicama nekadašnjeg b oš njač­kog plemstva, omogućilo je da se utvrde razlike i uticaji koji su postojali između gradske i seos ke nošnje

TEREN SKA JSTIV1ZIVAJ\TjA

Istraživanja u cilju prikupljanja usmenih izvora o tradicUskoj seoskoj nošnji u naseljima Hercegovine iz XIX i prve polovine XX st. oba vljena su uobičajenim etnološk im meto­dama rada:

I. bi !ježenjem podataka u intervjuu sa l<azivačima razne dobi i pola (Hrvata, Bošnj aka i Srba);

2. neposrednim posmatranjem izrade odj eće i sačuvanih dijelova nošnji u kućama. te 3. upotrebom dijelova nošnje u raznim obredima dru štvenog života "in situ " (na licu

mjesta)

II h.\RAKTER[STIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV[NI

s H R lJ A T s K A

"TUZLA

. Li....no

CRNA GORALEGENDA'

Ranija istrazivanja na osnovu literature

Istraii\lsnja ,,(~ena u toku 19811 '88. godlf1e

Istrazr\l~nja vršena u toku 198R i '89. godine

'~"$\.·\",:Ž\vAN';A YRl.J!N4 v T<:>~tJ '1"~O 119'-1

Karta L) M.

12 SVETLANA BAJIC

1978. a intenzivirana " (1988. g.) i prema programu rađena

terensko-istraživačkog rada proces hercegovačke

muške, tako i ženske bio je pri kraju, a i starih ljudi i domaćih zanatlija ­ča bio je neznatan. Nenadoknadivo je za ovu oblast što istražjvački rad nije obavljen u kada bila u životu bilo više ljudi su izrađivali te

UKOT/NI IZVORI

Za seoske nošnje u od izvanredne važnosti su se likovni izvan.

spomenici (steće i - od XII do prvih decenija XVI SL l. medijevalnim granicama prostranu teritoriju od Une do Lima l

Sane do same morske obale, pružili su fragmentarne o nošnjama. Nj ihovi ušli su u narodnu ornamentiku i prema izvjesnim zadržali su se u raznim jacijama sve do danas (npr, motivi na iz i okoline Gacka. ženskog iz sela Bjelašnice itd.). Također na velikom omm IZ su žene u do

što podsjeća na žensku

sačuvani kao izvore za u nošnji, Ul

izraza, omogućena je u radu i analiza nošnj i sa terena i zbirki Zemaljskog muzeja s onima iz muzeja, što je uka/.: lo isto tako na određen kulturni kontinuitet.

Najznačajnija foto-doh.umentacija je ona čiji je autor kom XX U ovom radu korištene su vTijedne U vrijeme autorovih nastaje također određen umjetnički

i iz A. nošnje potiče iz arhiva samostana u Mostaru. te iz

kao uspomena. veoma korisnim i slikarska su publrkovana

u Nada donesem su (I Popovljanke,

slećci (više autora: N. Miletić, B. M. Wenzel. D.

Canara: La Dalmatin deserina, Zadar, [864" Tabla Paesano di Canali, Das was verschwmdet­und Insein der Adria, Leizmg; Bruck Natalie,

njena narodna Beč, 1911., N, Arsenović. Etnografski

OS NOYr\E KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI 13

čij i je autor Ćiro Tuheleka, zatim Djevojka iz Žitomislića, i Žena iz Zavale 1899. g. V. Lea Amta j drugo.

PUTOPISNI IZVORI

S obzirom da do sada tradicijska seoska nošnja u Hercegovini nije temeljno obrađivana, pri pisanju ovog rada korisni su bili podaci putopisaca koji su proputovali kroz Bosnu i Hercegovinu u različitim vremenima.

Podaci o narodnom životu i narodnoj nošnj i datiraju od početka XV] st., a posebno su zanimljivi zapisi Evlije Čelebi 8 i Francuza Poulleta9 Evlija Čelebi ostavio je najbroj­nije podatke o životu i prilikama u Bosni i Hercegovini u XV]] st., pa i o nošnji.

Na svom putovanju, pored ostalog, posjetio je: Čajniče, Foču, Mostar, Stolac, Čaplji­nu , Ljubinje i druga mjesta Hercegovine. Nakon posjete Ljubinju, pisao je da su njegovi stanovnici doseljeni iz Novoga, te da im je nošnja kao u Novljana, da nose crvene fesove, "brate" (vjerovatno čakšire), a da "idu golih nogu jer su svi mornari".IO Francuz Poullet prošao je kroz naše krajeve desetak godina poslije Evlije Čelebi i ostavio nam je, pored oSlal g. zanimljive zapise o kukuljici za kišu koju su nosili naši ljudi u putnikovoj pratnji. On spominje još jednu vrstu kukuljice izrađenu od dlake, koja završava šiljkom i liči na "glavu šećera". Ovakve kukuljice - "kapute" nose pastiri u dinarskim krajevima može se reći sve do danas. ll

Opal Albert Fortis putujući po Dalmaciji (u dva navrata) detaljno je opisao nošnju, posebno žensku kod dalmatinskih Zagoraca - Moriaka, na granici prema Bosni.ll Evo kako Alberto Fortis opisuje, na primjer, žensku haljinu bje/a/u toga vremena: "obavlJa službu suknje, utege, prsluka i rukava u isto vrijeme i dobiva različita imena prema razli­čitoj boji raše koja prevladava. Ako je raša modre boje zove se modrina ako je raša bijela zove sc bilača i tako dalje. 13 Mada se ovi podaci odnose na stanovništvo dalmatinske di­nars ke oblasti, šire etničko područje, veoma su značajni jer nas upoznaju sa haljinom unazad dva vijeka. Zagorsko stanovništvo sjeverne i srednje Dalmacije većinom potiče iz susjednih krajeva Bosne i Hercegovine, pa je sa nošnjom ovih krajeva, od FOl·tisova vremena do danas, predstavljalo jednu cjelinu. 14

x Evlija Čelebija, Putopis o srpskim zemljam.a u XVII vijeku, Spomenik Kraljevske akademije, Beograd, XLII.

Y Vjekoslav jelavić , Doživljaji Francuza PouLLet-a Ita putu kroz Dalmaciju i Bosnu (1658.), GZM , XX , Sarajevo, 1988. , 24-76.

lO S . Sejfudin Fehmi-efendija Kemura Sarajlija, Iz sejahatname Evlije Čelebije (oko 1650.), GZM, XX, Sarajevo , 1908,317. ;

II Vjekoslav jel a vić, nav. dj. , str. 48.; Cvetko Popović-Zorislava Marković, Stočari "balije " kod Čapljine ILjubuškog, GZM(E), Sv. XI , Sarajevo, 1955 ., Tab. I. 1,2.

12 Ivan Lovrić. Bilješke o pUlU po Dalmaciji opala Alberta Far/isa, Zagreb, 1948 .; Špiro Kulišić. Iz pu/opisa Alberta Farlisa, GZM. n.s. sv. XJII, Etnologija, Sarajevo, 1958 .. 77-97 ; A. Fortis je proputovao veći dio sjeverne i srednje Dalmacije od Bukovice i Ravnih kotara pa do Imotske krajine (t.p .q .n. - djelo objavUeno u Veneciji 1774.)

" I van Lovrić, nav . djelo 100. J. Špiro Kulišić, nav. djelo 77-78.

14 SVETLANA BAJle

Sredinom i u drugoj polovini XIX stoUeća putovali su kroz naše knjeve: Ami Boue,l ) Chaumette dcs Fossel 6• Pertuise 17

, A. Gilferding l8 , A. Dž. Evans l9 . te naš i pUlopisci: fra Ivan Jukić2o , Malija Mažuranićll, Ivan Kukuljević-Sakcinski 21 i drugi. Jihovi opisi putovanja sadrže impresije i opservacije i o nošnjama. Veoma su zanimljivi i korisni opisi odjeće francuskih putopisaca Chaumette des Fossea i Pertusiea. Ch. Des ros~e svjcdoči da "bosanski turci (misli Bošnjaci) mnogo vole kape i odjeću crvene boje , a za razliku od drugih Osmanlija , biJelu boj u prepuštaju pripadnicima raje"."} Putopisac A. Dž. Evans navodi da su njegovu pažnju dok je prolazio Hercegovinom (u ljeto 1875. g.) na potezu Jablanice privukle muslimanske žene i kćerke koje se nisu pokrivale 2

.j

Naši putopisci ostavili su detaljne opise seoskih nošnji, dok su strani ob raća li vise pažnje na gradsku nošnju. Naj sadržaj niji i najraznovrsniji je Ami Boue, koji jc os ta vio podatke o nošnji na cijelom Balkanu, što nam Je kao komparativni malerijal pose bno značajno.

Nošnje o kOjima pišu sv i ovi putopi sci nalazimo u upotrebi i krajem XIX stoljeća.

U 1IRATURA

Literalura o trad icijskoj seoskoj nošnji u Hercego vini XIX i XX stoljeća sas toji se oJ radova u kojima ta tematika ima primarni , odnosno sekundarni značaj.

Jedan od prvih radova je rad Ć. Truhe.lke Oglavlje Ll Popovljanke25 , zatim rad svešte­

nika Tome A. Bratića Narodna nošnja Ll Hercego vini 26

I zmeđu dva svjetska rata nije bilo značajnijih radova o hercegovačkoj nošnji. Nakon Drugog svjelskog rata rad na elllologiji u Bosni i Hercego vini se vidno intenzivira, pa susrećemo više radova i o narodnoj nošnji 2

?

I ; Am i Bou e. Ole Europaisehen Turkei. Band l. Wien. J 889 . 16 Midhat Šamić. FmllCLIski pU/opisci II Bosni na pragu XiX stoljeća, Sarajevo, 1966.. 117-133,

269-270. 17 Ibid . 139- J 42. 269-270. I~ Aleksandar Gilferding. Pu/ol'anje po Bosni i Hercegovini i slaroj Srbiji, Sarajevo, 1972. " A. Džordž Evans, Pjdke kroz BosnIl i Herceg ovinu, !Okom Lls/C/nka avgusla i sep/emom 1875 ..

Sarajevo. J 973 ~O Fra Ivan Jurkić. Pwo\'Qllje po Bosni 1843. Kolo, časopis za literaturu , umjetn ost i narodni l.ivot.

Za~reb , I 847. 21 Matij a Mažuranić. Pogled II Bosni ili krCllakput u onu Krajinu u6njen 1839-40. po jednom do­

moradcu, Zagreb. 1842. 22 l(van) Kukuljev i ć Sakcinski, PUlovanje JiO Bosni, Zagreb. 1858. 23 Midhat Šami ć, nav. djelo 269. 2 ; A. Dž. Evan s, OilV. djelo 2 J6. 2s Ćiro Truhelka, OgLavlje Popovljal1ke, Nad a, god. Il , Sarajevo, 1896.,32-34. Y, Toma A. Bralić. NalDdn a nošnja LI Herce govini, GZM, XVIII, Sarajevo , 1906. 27 Milenko S. Filipović. Narodna IlOšnja II Rami, GZM (E), n.s VI, Sarajevo, 199.; Zorislava Čulić,

Narodila nošnja u Hercego vini, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije IX, Mostar, Trebinje. 1962.. Sarajevo, 1963.; Narodne nošnje u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej BiH Sarajevo, 1963.: Bratislava Vladić- Krstić, NalDcina 110šnja LI okolini Lištice, GZM, n.s. XXlV/XXV, Sarajevo, J969.; Ljiljana Hadžidedić. Prilog poznavanju seoske //Jusiimanske nošnje /I 80S11i i He rcq:;OI·ini.

0'- '()\ NE KARAKTER ISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGO VINI 15

Drugoj skupini radova o nošnji pripadaju radovi u kojima, kao što smo naznačili , ta tematika ima sekundarni značaj, primjerice autora Lj. Mićovića , T. Kanaeta, Cv. Popovića - Z. Marković, M. D. SIUepčevića , S. Delića i B. Vladić-Krstić 28

Pored do sada u kratkim crtama navedene literatura jz XIX i XX stoljeća koja se od­nosi na h ercegovačku nošnju, pri pisanju rada konsultovana je i brojna etnološka i druga literatura 17 ex-J ugoslavije, kao i izvan nje, naročito kod slovenskih i balkanskih naroda. Takoder i katalozi izložbi, popularni članci u novinama, nedjeljnicirna, memuarima i dl. kori šte ni su kao komparativni materijal prilikom obrade hercegovačke nošnje. 29

i'vfETOD R4D.4.

Korišćenj e rezultata upotrijebljene literature i izvora, odnosno njihova kritička procjena, " in ultima linea" spoznaja sadržaja koje pružaju za proučavanje nošnje u Hercegovini, u pOLpunosti opravdava opredjeljenje njene obrade kao posebne teme sa naglaskom na seos­koj nošnji . tim prije i tim više š to je ona osnovni (temeljni ) nos itelj tradicionalne kultur­ne baštine hercegovačkog podneblja u XIX i prvoj polovini XX s tolj eća.

Elaborirani izvori bitno su diktirali koliko autorovo formulisanje kako cilja, teme, tako i opredjeljenja za izbor metode obrade hercegovačke tradicij ske nošnj e.

U ovom radu koristiću kombinovani metodološki pristup. Određenije rečeno , kulturno­-istorijskom metodom utvrdili bi se razvoj i odlike načina odijevanja cje lovitog kostima ili nekih od njegovih dijelova u odnosu na etni čku i vjersku pripadnost stanovnika Hercegovine u vremenskom dijapazonu od gotovo dva stoljeća sa naglaskom na funkcij i

GZM(E). n.s. 43/44. Sarajevo, 1989., 95-148. Svet lana Ba ji ć , HrvQ[ska namdna nošlZja II Nellll1ll i okolini, GZM, n.sXXXV lXXXVI, 1980. -8 I ., Sarajcvo, 198 1 .. Ista, Muslill1an ska nameIna no:,'­nja /.l Dreinici, GZM, n.S. XXXVIII, Sarajevo, 1983.: Ista. Narodna nošnja II trebinjskoj PO\Tši. GZivI. n.s. 40, Sarajevo, 1985., Ista, Ženska suknena haUina, GZM, n.s. , sveska 43 /44. 1988.1 11989, Sarajevo, 1989.

2X Lj. Mićović, Život i običaji Popovaca, Srpski etnografski zbornik LXV, Beograd, 1952.; Tvrtko Kanaet, Podveležje i Podvele.5ci, Djela Naučnog društva Narodne Republike Bosne i Hercegovine, knjiga VI, Sarajevo. 1955.; Cvetko Popović, Zori slava Marković, Stočari "balije" kod (apIjiIl e i Ljllbu§kog . GZ'v1 (E), sV. XI, Saraj evo, 1955.; Milo~ Đ. Slijepčević. Samobor-selo II gornjOj Hercegovil1i, Akademija nauka i umjetnosti 130sne i Hercegovine. Građa, XV, knj. 11. Sarajevo. 1969.: Ste van Deli ć, Seoska svadba II Gacku , GZM, XIX, Sarajevo. 1907.; Bratislava Vladić­Krstić_ Nakit lI1uslill1anskog stallovlli§tva /.I Jasenici kod Čapljine, Rad XXI Kongresa SUFJ, Čapljina, 1974., 17-2 1 ;Ista, Seoski nakit u BosIli i Hercegovini il XIX i prvoj polovilli XX veka. Beograd, 1995, knjiga I i ll.

2Y Ciro Truhelkajc u više kataloga dao opis bro.inih izložbi narodnih nošnji: u Beču (1891.). Mile­nijske izložbe (Budimpešta, 1896.), Svjetske izložbe u Brise lu, (1897.) , jubilaIllc izložbc u Beču ( 1898) i Parizu , (1900) ; Ciro TruheJka, Izložba narodnog odijela u Beču 189 I, Glasnik Zemalj­skog muzeja Ill, 189 J.; Spomenica slogodi§njice rada Zemaljskog muzeja BosIle i He rcegovine, 1888-J988. 269. Velika izložba Vez i nakit iz BosIle i Hercegovine ( 1973.) uz vez i nakit prika­zala jc i dijelove nošnje kro z karakteris tične primjerke određenih etnografskih regija: za padna Bosna. Hercego vina, srednja i i stočna Bosna i Bosanska Posavina . Bratisla va V l ad i ć-K rsti ć.

Bme/elies el parures popuLaires de Bosll ie -Herzegovine, Musee Ro yal d'art et hi stoire Bruxc lcs. 1973.: Jasna Bjeladinović, Narodne nošnje jugosLavije. katalog izložbe održane u Beogradu, 1976. g .. 21-22.

SVETLANA BAJJC16

odjeće. Njenim respektovanjem utvrdili bi koliko mjesto i ulogu upotrebljenosti toliko komunikacijsko - strukturalno značenje neverbalnih poruka koje sadrži u sebi odjeća i njeni ukrasi .

KORJS<CENI MATERIJAL ZA ODJECU

Do kraja XIX st. nošnja seoskog stanovništva u Hercegovini bila je pretežno domaće pro­izvodnje. Najčešće korišćene tkanine za izradu odjevnih predmeta tradicionalnog kost i­ma izrađivane su od vune, lana i konoplje . Vuna, kao jedna od osnovnih tekstilnih sirovina. imala je najveću primjenu u izradi tkanina koje su korišćene za tradicionalni kostim. To je uostalom karakteristično i za sve ostale stočarske oblasti 30 Od vune se tkalo sukno ' :. koje se valjalo ili ne, a upotrebljavano je za krojenje i šivenje raznovrsnih dijelova žen­ske i muške odjeće. Vuna je služila za tkanje ženskih pregača, tkanica, podveza, torbi, "s truka" . Od vune su se plele čarape, rukavice i drugo.

Još od srednjeg vijeka na ovim prostorima su bile poznate vrste sukna: raf a, mni lla i modrina, od kojih su izrađivani odjevni predmeti tradicionalnog kostima 32 Rm'a jc bio naziv za sukno bijel e ili tamno plave boje. Od bijele raše šiva le su se ženske zimske gaće, a od tamnoplave muške čakšire poznate u čitavoj Hercegovini kao rašne gać·e. Naziv rCI.~(l

prenijet je početkom XX stoljeća i na fabrički materijal vuneni i pamučni, crne ili tamno­plave boje, koji se upotrebljavao za ženske suknje zvane u zapadnoj Hercegovini kotule , a u istočnoj džupe. U istočnoj Hercegovini bile su poznate i muške zimske haljine kao bjelaće, a u ostalim krajevima ženske haljine bjelaće, mrćine ili modrine. A1riina označa­va haljinu od crnog valjanog sukna i to kod srpskih žena u istočnoj Hercegovini, dok je naziv modn'na sačuvan za istu takvu haljinu kod Hrvatica samo od tamnoplavog sukna u zapadnoj Hercegovini. Dakle, ovi nazivi materijala još iz srednjeg vUeka bili su identifi­kovani u tradicionalnoj nošnji sa odjevnim predmetima i kontinuirano su se zadržali sve do novijeg vremena33 Od valjanog sukna, pored spomenutih zimskih haljina, izrađivani su još i zubuni, gunjevi, džoke, tozluci, a također i kabanice kako one obične singave, tako i od crvenog boljeg sukna za praznične prilike, naročito za svadbe.

Od lana i konoplje tkalo se platno, koje je imalo primjenu, uglavnom, u izradi muških i ženskih košulja, gaća, te ženskih marama.

30 Bratislava Vladić-Krstić, Tehnologija i tehnika [kanja, GZM(E), n.s. XIX, Sarajevo, 1964., 119; Svetlana Bajić. Tekslilna radin os[ u Drežnici, GZM(E), n.s. Sarajevo, J983 .. 163-180; Katica Benc-Bošković, KOllavle. Tekstilno rukotvorstvo i narodna nošnja. Etnološka istraživanja. Etno­grafski muzej u Zagrebu , Zagreb, 1983.,26.

31 Vunena domaća tkanina - "sukno" poslije tkanja nošena je na "stupanje" u stupe - va ljaonice kojih je bilo na mnogim rječicama i potocima. Vidi: Katica Benc-Bošković, nav. djelo 40; Dušan Drljača, Valjanje i sU/pallje su/ena II BosIli i Hercego vini, GZM(E), sV. XIV , Sarajevo, 1959.

32 Vidi npr. Zorislava Čulić, Narodne Ilo§nje u Bosni i Hercegovini, 9-11 ; Dragana Radojčić, Odi­jevanje i zanati II službi odijevanja u Herceg Novom tt 18. vijeku. Magistarski rad odbranjen na Filozofskom fakultetu u Beogradu, 1989. godine, 58-61 ; Svetlana Bajić, Ženska suknena haljina, GZM(E) n. s. , Sarajevo, 1989., 149-154.

33 Jireček Constantin, Staat und Geselschaft im mittelalterischen Serbien, Wien, 1914., str. 19.

17 OSNO\ NE KARAKTER ISTI KE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

o svlJi kao značajnoj i često korištenoj sirovini u izradi tkanina XIX st. nije moguće dati pobliže podatke. Zna se da se svilena nit koristila kao ukras na prazničnim košulja­ma, pregačama i gornjim suknenim predmetima .34

Velika pažnja poklanjana je postojanosti boja na tkaninama. Prije pojave anilinskih boja, žene su za bojenje upotrebljavale razne biljke, korijenje, plodove i lišće, što je zasi­gurno imalo dugu tradiciju. Tako su na primjer crnu boju dobijale kuhanjem kore crnog jasena, pri čemu su kao katalizator koristile prah koji otpada pri preradi gvožđa , dok su u "čivitu "i 5 uz pomoć "siri ne" (voda koja ostaje poslije pranja domaće vune) dobijale tamnoplavu boju. Smeđa boja dobivala se na dva načina: od lišća dunje (Cydonia oblonga) ili iskuhavanjem orahove kore (Juglans sp.). Crvena boja se prije anilinskih boja dobivala iz biljke broća ili iz varzila kojim su se pretežno bojila uskršnja jaja što je poznato u Bosanskoj kraj ini i Posavini. Žuta boja dobivala se iskuhavanjem zanovijeti (Genista ticlOria L)36, itd.

Od svih ovih sirovina žene su u svojim kućama dobivale razne pastel ne tonove u ni­jansama koje su željele. Na ovaj način boj ila su se samo vunena vlakna, dok su se lanena i konopljana vlakna mahom upotrebljavala u prirodnoj boji.

Obuću, opanke zvo oputnjake od sirove, neprerađene nego samo osušene teleće , go­veđe , kozje ili svinjske kože pravili su muškarci u istočnim j središnjim dijelovima, a žene u zapadnim dijelovima Hercegovine. Koža se osim za izradu opanaka koristila za izradu torbi, šarpe/ja, pojaseva, bensilaha i terkija . Ove dijelove muške, odnosno ženske odjeće izrađivali su majstori - sarači.

Tkanine izrađivane u seoskoj sredini, odnosno u domaćoj radinosti dugi niz godina zadržale su se prvenstveno u izradi odjevnih predmeta hercegovačkog tla . Mnogi kaziva­či su nosili odjeću od stupanog sukna sve do sredine XX stoljeća.

I pored toga ŠlO je seosko stanovništvo svoje osnovne potrebe za tkaninama zadovo­ljavalo u domaćoj radinosti, jedan njihov dio obezbjeđivao je kupujući ih kod zanatlija ili u trgovinama koje su bile bogate raznovrsnom robom i sa Istoka i sa Zapada. Poznato je da su se tkanine manufakturne proizvodnje uvozile u Bosnu još u srednjem vijeku, sa Istoka j Zapada, i to posredstvom dubrovačkih trgovaca. Oni su uz ove materijale strane proizvodnje prodavali i materijale svoje tkačke proizvodnje. Od uvoznih materijala pri­marno mjesto zauzimao je somot i čoha zelene i crvene boje.37

34 Zanimljiv je tradicionalan uzgoj svilene bube (Bobu x Mari) u trebinjskom, stolačkom, ljubuš­kom kraju i u Donjoj Bekiji . Jajašca svilene bube žene su nosile zamotana u plalno u grudima da bi se gusjenice što brže izmili le . To je trajalo 15-20 dana. Poslije izlijeganja, mJade gusjenice su polagane na dudov (murvin ) list kojim su se hranile dok se ne začaure. Iz čaura žene su ski­dale svilu, a zaLim su je izbjeljivale u lukšiji i ispirale više puta u stajaćoj vodi . Zavisno o na­mJeni i upotrebi svila se bojila i prela pomoću preslice i vretena.

35 Čivit (tur.) modrilo (vrsta boje); Indigo, tamnoplava boja, dobijala se iz biljke indigofera, danas se dobija sintetički ili iz anilina. Rječnik JAZU, III, Zagreb, 1887.-1891. , pod indigo.

30 Detaljnije o tradicionalnom načinu bojenja vidjeti kod: Luka Grdić-Bjelokosić, Iz naroda i o narodu, Mostar (c.a.), 41-44; Hilda Riter Studnička, Bilj'ne vrste U narodnom bojadisanju u Bosni i Hercegovini, GZM, XllJ, Sarajevo, 1958.,137-153.

37 Zorislava Čulić , Narodne nošnje u Bosni i Hercegovini, 10; Jovan Kovačević, Srednjovjekovna nošnja balkanskih Slovena, SANU, posebno izdanje, knj. CCXV, Beograd, 1953., 206-209.

18 SVETLANA BAJIĆ

U XIX st. nosili su se i odjevni predmeti · izrađeni od skupocjenih tkanina : čohe, svile i somota, različitih vrsta i kvaliteta. Od tih materijala imućniji i ugledniji ljudi nosili su u svečanim prilikama prazničnu (misnu) nošnju koja se nije razlikovala u osnovnim kroje­vima od odjeće koja se nosila svakim danom. Tako su u zapadnoj Hercegovini imućnije djevojke i mlađe udate žene nosile sadake od crvene čohe, u istočnoj zubune od zelene ili bijele čohe. Osim djevojačkih zubuna, u upotrebi su bile u istočnoj Hercego\ini i muške raskošne dolame od crvene ili zelene čohe. Dijelovi ove skupocjene odjeće bili su bogato ukrašeni raznim vrstama gajtana (vuneni, svileni, zlatni i srebrni),38 vrstama zeha39

(svileni i srrneni) i širita (zlatni i srebrni). Ova odjeća bilaje uglavnom rad zanatlija terLlJa. Upravo ova navođenja tkanina predstavUaju jedan od glavnih parametara na osnovu

kojeg je moguće pretpostaviti funkciju kostima a na principu: jednostavna domaća tkani­na - svakodnevna radna odjeća , raskošnija - manufaktume proizvodnje - svečana, praz­nična odjeća.

Vrste korišćen ih tkanina ukazuju i na društveni i ekonomski status njihovih korisnika.

KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE HERCEGOVACKE NOSl\TjE

Sažeti prikaz karakteristika narodnih nošnji trebalo bi situirati u okvire pojedinih pripad­nosti nošnji kulturno-geografskim regionima, sukladno rezultatima dosadašl1jJh istraživa­nja i postavkama tipo[oške klasifikacije narodnih nošnji koji su zastupljeni u etnološkoj nauci na području ex-Jugoslavije. U svakom kulturno-geografskom regionu , ako zahvata više nacionalnih grupa, prikazaće se vrste i suvrste nošnji , koje, s jedne strane, nose os­novna obilježja tipa kome pripadaju, a sa druge strane, pokazuje veće ili manje oblasne, lokalne i etničke razlike.

Na osnovu dosadašnjih etnoloških saznanja i osobnih istraživanja o ovoj problematici, hercegovačke nošnje po tipskim odlikama pripadaju široko rasprostranjenom tipu dinar­ske narodne nošnje. Dinarska nošnja obuhvata Liku, Kordun, dalmatinsko zaleđe, zapadnu Bosnu i Hercegovinu, veći dio Crne Gore i jugozapadnu Srbiju 40 Ova nošnja karakteris­tična je po specifičnostima svojstvenim hercegovačkim nošnjama. Sve nošnje u Hercego­vini , inače, po svom osnovnom obilježju dijele se na humske (zahvataju, uglavnom, za­padni i srednji dio Hercegovine uključujući tu i okolinu Mostara, Konjica, Stoca, Ljubinja i

3R Ljiljana Beljkašić-Hadžidedić , O terzijskom zanatu u SarajeV{4, GZM (E), XXVIVXXVllI, Sara­jevo, 1972.173., 161

39 Zeh, a, m (pers) gajtan, širit ili vrpca usukane svile kOjom se obrubljuju krajevi ili pojedini dije­Jovi narodne nošnje, posebno odjeća od čohe. Abdulah Škaljić , Turcizmi tl srpskohrvatskom je­ziku, Sarajevo, 1965.,798.

40 Zorislava Čulić, Narodna nošnja u Hercegovini, 45-51; Narodne nošnje u Bosni i Hercegovini, 11-14; Marijana Gušić, Tumač izložene građe, Zagreb, 1955. , 167-173; Jelka Radauš-Ribarić ,

Narodne nošnje Hrvatske, s.1. s.a. - bez oznake stranice; Jasna Bjeladinović, Narodne nošnje Jugoslavije, Katalog izložbe Narodne nošnje Jugoslavije, posebno izdanje Etnografskog muzeja u Beogradu, 1976.; Mitar Vlahović, Žensko nošnja u Vasojevićima, Glasnik Etnografskog mu­zeja u Beogradu, Beograd, 1934.; Muško nošnja u Vasojevićima, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, Beograd, 1933.; Milka Jovanović , Narodna nošnja u Srbiji u XIX veku, Beograd, 1976.; Miroslav Draškić, Narodne nošnje sjeverozapadne Bosne, Banja Luka, 1962.

19 iXJT,RISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV[NI

dijela oblasti, obuhvara­Bilećke pa preko

su:

ukrašena je više vezom nego ona u je i ukrašena Je ili stilizovanim

je velikim resama Je znatno uža od

niska iil donja Dalmacije, između Jad­

To je prostor između Mostara i dubrovačke U

tom prostranom Čaplj ine

J\1oJtanki

A1.

dio fmotsku krajinu već od pada a su Je, koIlko se do sada zna, 1493. Imotska kra­

osmanskom vlašću do 1718 kada Požarevačkim mirom danas čini utvrđenu granicu iz­

se odnosi na kadiJuka. 44

nav. 229 Bratić. Narodila no§nja..

Žellska I ·13 DI' Jovan Marković, nav.

Ante frl1o/ska

20 SVETLANA BAJIC

je 1718. OJtarJ izvan kadiluka i Osmall,;~('m carstvu. nazvan Je BEKIJA.j\ Od tada pa do danas područje u narodnom se mI-

Je raznih istraživača i 1989. i 1991.

Gorica, Vojnići koja ulaze u sastav opštine Grude. ljubuške nahije.

Područja u su isključivo hrvatskim stanovništ­bila u upotrebi naziva se

od

sa SVIlD

- kratki odjevni met od bijelog sukna žene nosile sadah od crvene čohe ukrašen srebrnim širitima i gajtanom

Preko zime mlađe žene su nosile suknenu haljinu (sl. 5), a crnu, često ukrašenu svilom i veludom. Po je oblačena (~erma sa hama od crnog sukna sa veoma širokim klinovima na peševima (sl.

Na nogama su nošeni iglu i terluci često zvani bozavci.

ukrašene vezom i kićanka-n"CP~\rI" pletenu obli­

mlada Udate žene nosile su I

maramu vezenu na jednom a preko nje maramu culet. Kosa se itala u dvije pletenice i omotavala oko glave.

133

i sa granicom kOJu Je postavio Milan Glibata (Sovići i Gorica, nav.

i po tome odredene regije. Jelka Radauš-Ribarić, vijenca i~ Villjafla 1/ Čuvari

baštine, Imotskl, 1738.-1988 .. Imotski, 1989.,407-417.

21 os 'O E KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVrNI

SI. I - Deta lj prsa sa ženske košulje ukrašen sv ilenim vezom, Drijenovcj , kraj XIX stoljeća.

Hrvati, (MHM ) - Foto: Ć. Rajić

22 SVETLAN B AJ]('

Sl. 2 - Preg<lća pelenjaća , tkana u dva nita, od crvene i bijele vune, Vran ić , početak XX sl u li c ćc.

Hrvati, (EO ZM) - Faro : M, Radovanović

23 OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRADICJJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOYrN]

SI. 3 - Nošnja udate žene, ljetna, okolina Posušja, XIX stoljeće ,

Hrvati, (EO ZM) - Foto : M. Radovanović

24 SVETLANA BAJIC

Sl. 4 - Djevojačka nošnja, svečana, Donja Sekija, XIX stoljeće,

Hrvati, (EO ZM) - Foto : M. Radovanović

25 E KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI OSN

SI. 5 - Nošnja mlađe udate žene, zimska, Gornja Bekija, XIX stoljeće .

Hrvati, (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

26 SVETLANA BAJIĆ

SI. 6 - Nošnja udate žene, zi mska, Gornja Sekija, XIX stoljeće,

Hrvati, (EO ZM ) - Foto : M Radovanović

27 (IS:-;( 1\ '\;t: K ,\RAh.1ERISTIKE TR D ICI!. KE SEOSKE NOŠNJE U IIERC EGOVINI

e ci w...

I

SVETLANA BAJI(~

Praznikom su i mlađe udate žene nosile sa paftama ili zlaćeni metalni pas kao i raznovrsni nakit od srebra (đerdan, naušnice,

i dr. te ukrasno paunovo 49

Mušku tradicionalnu je muška

od

čerme za praznik ukrašava­valjanog sukna jji praz­

nikom sa dugim rukavima izrađen od teget sukna ili čohe i ukrašen crvenim gajtanom i čohom te širitom. On se oblačio nego se

10)

limi se oblačila preko pleteni

nekoliko puta strukaš 10), a preko ljudi nosili su i svi­

trabolos. Na noge su oblačeni opanci i čarape sa obaveznim poduezama. je nošena kapa od ervene čohe sa ernom kićankom u lima bliže Dalmaci-

Ji, a u ostalim selima ćulah i turu (sl I

Kao

I Oko njih omotava n je

od hladnoće služila

crvene

je kratka kabanica uz kabanu ugao uvu­

u grudskom l po­u kojoj su jz­

i Ku­

na

rada Bratislava Vladić-Krstić dokrorirala s temom "Seoski nakif li Bosni i " 1 obJavila dVlje II 1995 .. nakit

Ista; Narodna autora.

o NO NE KARAKTERISTIKE TRA DICIJSKE SEOS KE NOŠNJE U HERCEGOV!J'i1 29

Sl. 8 - J'.iOŠ Il.l U mJadića , l.i C: lna , Gornja 13ckij a, XIX sto lj eće ,

Hrvati, (EO ZM ) - Foto M. Radovanović

30 SV ETLAN. BAJlC

SI. ~ - Mu~ka nošnp, GornjJ Bekij a, XI X ~l"ljc~c .

Hrvat i , (EO ZM ) - Foto : \1 . Rado vanuv i ć

OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV!J'I] 3 l

Sl. 10- Muška nošnja, svečana, Donja Bekija, XIX stoljeće,

Hrvati , (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

32 SVETLANA BAJle

SI. II - Muška svakodnevna nošnja, Gornja 8ekija , XIX stoljeće.

Hrvati , (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

33 OSNOV"fE KAR KTER ISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

a)

b)

Sl. 12 - Muška kapa (a) i ćulah (b), Bekija, XIX stoljeće, Hrvati, (EO ZM ) - Foto: M. Radovanović

S ETLANA BAJ IC

35 OS:-.IOV NE KARA KTERIST[KE TRADICJJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV IN[

naše vrijeme dolazi na vidjelo prilikom tradicionalnih godišnjih svečanosti (si. 14). Može se konstatovati da je bekij ska nošnja u nekim selima, i to kod starijeg stanovništva, zadr­žala neke elemente tradicijske nošnje (opanci, čerrna ženska, čarape, žensko oglavlje itd.) do danas .

A .2. Humine

Humine su poznati srednjovjekovni kraj (Hum, ZahumUe), koji se prostire između Lju­buškog i Trebinja. U širem smislu , Humine obuhvataju i čitlučki kraj.

a) Nošnja II čap\jinskom, ljubuškom i čitlučkom kraju

Za vrij eme terenskih istraživanja prikupljala sam podatke o nošnjama u /ap#,iI1Jkom kra;t' u naseljima: Počitelj , Klepci, Tasovčići, Čeljevo , Gnjilišta, Višići, Struge, Gorica, Dračevo i Jase nica; u ljubuškom kraju u naseljima: Prolog, Stubiva, Bijača , Hardomilje, Teskera , Lisice. Vašarovići, Grab, Orahovije, Beljaci , Gradska i Klobuk; u "it!u/kom krc!JtI u nase ­ljima Blizanci, Krekin Gradac, Biletići, Služanj, Veliki Ograđenik, Dragičina, Gradnić i i MedugOIje.

Stanovništvo ispitivanog područja okoline Čapljine uglavnom je hrvatsko i bošnjačko . Srpskog stanovništva ima neznatan broj i to rasutog u nekoliko sela oko Čaplj ine. U sei i­ma ljubuškog kraj a, izuzev sela Gradska i Biletić gdje ima Bošnjaka, žive isključivo sta­novni ci hrvatske nacionalnosti kao i u selima čitlučkog kraja.

N ošnja čaplj.inskog kraja

Osnovni dijelovi ženske tradicijske nošnje bili su: košulja od platna, izjedna krojena, duga do članaka, sa vezom na rukavima i prsima koji se već izgubio početkom XX sto­ljeća , i gaće pelengaće tkane od vune tehnikom dvonitnog tkanja. Ljeti su nošene noga­vice mjesto pelengać a. Od gornj ih suknenih dijelova u ženskoj nošnj i je nošena ćurdija i haljina. Curdija je kratak haljetak, krojena kao jelek bez rukava. Kod bošnjačkih žena uvijekJe od bijelog sukna , ukrašena vezom od raznobojne sviJe (s i. 15) a kod hrvatskih i srpsk ih nošene su pored bijelih , i ćurdije od crnog sukna (si. 16). Zimska duga haljina , od valjanog sukna bijele boje , po svom obliku ne razlikuje se od ostalih dinarskih ha­Ijina sI Preko haljine opasivala se, s prednje strane, pregača zvana opregalj. Ona je veoma uska i duga bez resa okolo, a uvijek je od modro - bijele ili crno - bijele boje. Pregače koje su nosile mlađe Bošnjakinje ukrašavane su na donjem dijelu raznobojnim koncem u vidu geometrijskih motiva. s2 Na nogama su žene nosile čarape porubaše, ple­tene na jednu iglu od crne vune i ukrašene raznobojnom vunom. Preko njih nosili su se napTŠnjaci ukrašavani tehnikom na poplet, a motivi su s lični ili identični sa moti vi ma

51 Svetlana Bajić , Ženska suknena haljina, 171 . 52 U dosadašnjoj etno[oškoj literaturi (ev. Popović - Z. Markov ić, Stočari balije ... , 153-158) ne

spominje se nošenje pregače.

36 SVETLANA BAJIĆ

x X

vl

37 OS NOVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

S I. 15 - Ženski jelek - čurdlja, Jasenica, XX stoljeće, Bošnjaci , (EO ZM) - Foto: M . Radovanović

38 SVETLANA BAJIC

SI. 16 - Ženski jelek - ćurdija, Dračevo, XX sto ljeć e.

Hrvati , (EO Ziv!) - Foto: M . Radovanović

40 SVETLANA BAJIC

Sl. 17 - Obuća napršnjaci. Opličići , XX stoljeće ,

Bošnjaci, (EO ZM) - Foto: Z. Mileusnić

o ":'\'OV"iE KARAKTERISTIKE TRAD ICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVIN I 4 1

42 SV ETLANA BAJIC

S I. 19 - Dio oglavlja udate žene, privezač, Jaseni ca, XX sto ljeće.

Bošnjaci, pri vat no vlas ni štvo - Foto: S. Bajić

t; HERCEGOVlNI 43

44 SVETLANA BAJIC

SI. 21 - Muška nošnja, zimska, Jasenica, XX stoljeće ,

Bošnjaci, (EO ZM) - Foto M, Radovanović

45 OS NOVNE KA RAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

SI. 22 - Oglavlja žena prema starosnoj dobi, Klobuk, XX stoljeće, Hrvati , (FSM)

BAlIC

a modrine dih muškaraca Hrvata između dva

Od obuće na nogama okolici

Kad kuća, a

u svom starom obliku rebi kod stanovnika ovih također IVI u

zad­

nosIO izrađivan od crvene ili žute kože,

nema u uPQ[­mediteranske kulture

kontakte

() ' NO\,'.;!: I< "'RAKTERIST!KE TR ADlCIJS KE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV IN I 4 7

SI. 23 - Čarape ler/uci, Međugorj e, XX stoljeće, Hrvati, (EO ZM ) - Foto: Z . Mileusnić

48 SVETLANA BAJIĆ

~ c/lu..

x X

c/l

49 OSNOVNE KARA KTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

SI. 25 - Stariji muškarac u koporanu i kani ci, okolina Čitluk a, XX sto ljeće , Hrvati , (FSM)

50 SVETLANA BAJIĆ

ka Hercegovine sa stanovništvom Dalmacije. Tradicionalna nošnja u selima Jasenica kod Čapljine i Gradska kod Ljubuškog, gdje žive Bošnjaci, najduže se održala. Način života ovih ljudi bio je jedan od odlučujućih faktora u očuvanju ove nošnje . Rezultali ovih ispi­ti vanja pokazuju na do sada nedovoljno poznate činjenice da je kod bošnjačkog stan ov­ništva ovih oblasti gradska bošnjačka nošnja zahvatila samo jedan manji imućniji sloj Bošnjaka (Muradbegovići u Višićima i Elezovići u Gradskoj) koji se ubrzo prilagodio ostalom stanovništvu i primio u novije vrijeme zapadnjačku modu u vidu kratkih suknji, kecelja i bluza. Žene se nikada nisu krile niti su nosile u ranijoj nošnji dimije. Tako se danas ne mogu razlikovati srpske i hrvatske žene od bošnjačkih kao što se nisu moglc uglavnom razlikovati ni dok se nosila tradicijska nošnja.

b) Nošnja u ljubinjskom i stolačkom kraju

Za vrijeme terenskih istraživanja prikupljeni su podaci o nošnjama u ljubinjskom kraju u naseljima: Bančići , Dubočica, Vlahovići, Gradac, K.Juševica, Obzri i u Žabici; u sto­lačkom kraju u naseljima: Hrgud, Barane, Aladinići, Rotimlja, Trijebanj, Poplat, Žegulja, Bitunja, Burmazi, Berkovići, Dabrica, Pješivac i Šćepan Krst. Na ovom području također žive Bošnjaci, Srbi i Hrvati.

Muška svakodnevna nošnja bila je ujednačena na cijelom području bez obzira na na­cionalnu pripadnost. ledina razlika biJaje u oglavlju, ukrašavanju vunenih dijelova odje­će (npr. bošnjačke šal vare su imale više gajtana) i pojasevima.

Osnovni dijelovi muške nošnje bili su: košulja, širokih rukava. vezena oko vrata i na rukavima, i čakšire šal vare od modre raše. Preko košulje nosio se džemadan od crvene čohe ili gunjac od sukna, haljetak bez rukava, a zimi igunj, sa rukavima od (;rne klašnJe .

Oko pasa opasivan je crveni ili zeleni vuneni šal ili pak kanica a preko kožni pot­pasak. -

Na nogama su nošeni tozluci , čorapi na rastriž i naprsci, te opanci oputnjaci (sl. 26).

Na glavi je nošena kapa ćulah koja se omotava la crvenim šalom i fes. Kapa zavrata ušla je kod Srba u upotrebu poslije Hercegovačkog ustanka 1875. godine.

Ženska tradicionalna nošnja bila je, kao i muška, na cijelom području ujednačena. Razlike između pojedinih nacionalnih grupa također su bile neznatne. Naime, bošnjačka nošnja se razlikovala od srpske i hrvatske samo po oglavlju, vezu na pregači , te boji i orna­mentici na nogavicama.

Osnovni dijelovi ženske nošnje su: duga platnena košulja i gaće - pelengaće . tkane od vune. U ljetnom periodu, umjesto pelengaća , nošene su nogavice. Od gornjih sukne­nih haljetaka najznačajnija je haljina od valjanog sukna, bijele boje, ćurdija od crnog sukna i opregalj (sl. 27) .

Od obuće, pored opanaka oputnjaka, poznata su i dva vunena sloja: čarape - poru­baši i nazuvci - naprsci pleteni u dvije tehnike , na poplet i na pet igala .

Kapa zvana potkapica. od bijelog platna, ukrašena po rubu pamukom i vezo m bijele boje, crvena dublja kapa sa kićan.kom j preko njejašmak, čine oglavlje hrvatskih i srp­skih žena, koje se razlikuje od oglavlja Bošnjakinja (sl. 28).

51 OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

SI. 26 - Muška nošnja, okolina Stoca, XIX s toljeće, nrvati, (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

52 SVETLAN A BAJlC

SI. 27 - Ženska nošnja, ljetna, okolina Stoca, XIX stoljeće, Hrvati, (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

53 O. NOV NE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV INI

SI. 28 - Ženska nošnja, zimska, okolina Stoca, XIX stoljeće, Hrvati , (EO ZM) - Foto : M. Rado vanović

54 SVETLANA BAJIC

Na osnovu dosadašnjih istraživanja može se zakUučiti da je očuvanost tradicionalnih nošnji u stolačkom i ljubinskom kraju veoma slaba, te da je ženska tradicionalna nošnja više sačuvana nego muška. U odnosu na sačuvanost tradicionalne nošnje, u pojedinim nacionalnim grupama konstatujemo da se najviše zadržala kod Bošnjaka, nešto manje kod Hrvata, a kod Srba je skoro sasvim iščezla. Kako je niska Hercegovina dugo pred­stavljala stočarski rejon, a polunomadsko ekstenzivno stočarstvo i sada je njena značajna privredna grana (poznati izdig i spust stoke između Humina i Rudina, potiče još iz rim­skog doba), u pastirskoj nošnji kod svih nacionalnih grupa još uvijek su sačuvani neki dijelovi tradicionalne nošnje sa posebnom funkcijom kao što su stočarske kabanice, bi­čulje, kaputi i pelengunji (sJ. 29).

A.3. MostarskZ krq;

Kako granica između niske i planinske Hercegovine vodi od Posušja na zapadu, nešto sjevernije od Mostara, te pravcem do Bileće a dijeli se na osnovu reljefa, klime, izgleda i načina života, što se uglavnom odrazilo na sve vidove života pa i na tipologiju nošnji, u toku rekognosciranja i terenskog istraživanja u mostarskom i jablaničkom kraju utvrdila sam da je nošnja pri Iično ujednačena pa ćemo je ujedno i posmatrati.

Istraživanja su vršena ujablaničkom kraju u naseljima: Krstac, Glavatičevo, Mrakovi, Doljani , Sovići, Rodići, Ostrožac, Donje Papratsko; u mostarskom kraju u: Banjdolu, Buni, Kosoru, Pijescima, Podveležju, Raškoj Gori, Rodoču, Vrapčićima , Zijemlji i Željuši.

Muška bošnjačka tradicionalna nošnja, izuzev Drežnice56 i Podveležja57, prilično je

ujednačena (s l. 30, 31, 32). Nju karakteriše košulja sa širokim rukavima po rubovima ukrašena kericama i gaće od platna nošene na donjem dijelu tijela. U zimskom periodu nošene su suknene šaluare. Oko pasa nošen je zeleni ili crveni pas, te trabolos. Osim pasa i trabolosa bio je u upotrebi i kožni pojas bensilah odnosno silah crvene boje.

Na gornjem dijelu tijel a oblačen je gunj sa rukavima ukrašen, kao i ša lvare, crnim gajtanom. Svečanim danima imućniji su nosili {ermen od čohe , anteriju i koporan od sukna. Na nogama su nošene bijele čarape, crveni tozluci i opanci oputaši . Medutim, u jablaničkom kraju u upotrebi su bili i opanci od učinjene goveđe kože - {ašnjaci ili ćuselaši. Bili su omiljeni u ovim krajevima i crveni visočki opanci kupovani u posebnim trgovinama. Na glavi se nosio bijeli ćulah, crveni fes sam ili preko ćulaha. Oko njega se omotavala tkana mahrama, a stari ljudi su omotavali crveni šal.

Najstarije košulje u bošnjačkoj ženskoj nošnji ravno su krojene sa širokim rukavima. Ukrašavane su vezom od raznobojnog konca a krajem XIX st. u jablaničkim selima i per­licama. Ispod košulje nošene su gaće sa nogavicama ukrašene utkanim geometrijskim motivima pretežno crvene boje (sl. 33-a). Zimi su nošene šal vare. Preko košulj e opasi­vao se Ll mo starskom kraju pas opleten od raznobojne vune. Svečanim danima nošen je i pojas sa paftama, a Ll selima Jablanice i trabolos.

,6 Kako je nošnja u Drežnici i Podveležju već publikovana u ovom radu neće biti riječi o nj oj. Vidi: Svetlana Bajić, Muslimanska nošnja ...

57 Vidi : Kanaet Tvrtko, Podveležje i Podve/ešei

55 OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRADIClJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVlN I

SI. 29 - Čobanica, oko lina Ljubinja , XIX stoljeće (EO ZM)

56 SVETLANA BAJIĆ

SI. 30 - Ženska nošnja, svečana. Drežnica, Boš npci , XX stoljeće (EO ZM) - Foto M. Radovanović

57 OSNOVNE KARAKTER ISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV INI

SI. 31 - Ženska nošnja, zimska. Drežni ca. XX s t o lj eće. Bošnjaci, (EO ZM) - Foto : M. Radovanović

58 SVETLANA BAJIĆ

SI. 32 - Ženska nošnja, pastirska, Drežn ica, XX stoljeće, Bošnjac i, (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

59 OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

a)

b)

SI. 33 - a - Ženske gaće sa utkanim crvenim motivima krsta, Bošnjaci , (MHM) - Foto: C. Rajić b - Ženska ćurdija, Podveležje, Bošnjaci, (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

60 SVETLANA BAfIC

Na košulju se oblačila ćurdija od ili u crnog sukna. Ukrašena bila raznobojnim vezom iti širitima (sl. 33-b). Na području Jablanice

Zimi se nosIO hanterluk. Durmuš

isto

kao i dnu.lC imala kratke rese

Po oglavlju su i Prozoru karakteristične su u hrvatskim vezene udate žene One su vezene zlatnom žicom j

mučnim koncem. Također hrvatskih žena u jablaničkom kraju od Na su nosile

vc·

nakitom koj i je bio

nije se mnogo razlikovala od kape, vrsti i načinu suknenih di­

da nošnja u mostarskom i kra­suknene uzane pregače, kratke

'X Vidi: Milenko S Narodna noft/ja II Rami, GZM. n.s. sv. )951,1 LB o narodnOj nošnji II Rami i Zbornlk Kačić.

g.

61 OSNOVNE KARAKTER ISTlKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV LNl

2: N O ul

.., e o

-'" o N

'" 2' >Y)

o

62 SVETLANA BAJIĆ

SI. 35 - Ženska nošnja iz okoline Mostara, Hrvati, XIX stoljeće (MHM) - Foto A. Zi mola

63 KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

zatim da je stara muška bila ista i kod bošnjačkog i kod srpskog i kod daje ženska nošnja u Drežnici i u Podveležju u odnosu na hum­

zadržala elemente nošnje, što je rezultat načina života koji se ogleda kroz određenu izolovanost od susjednih svakako I rezultat društvenih, kulturnih i prilika. Može se zaključi-ti da se bošnjačka u mostarskom razvijala uporedo sa

gotovo iste elemente i vrlo slabo je kao što je to bio slučaj sa nošnjom u jablaničkom kraju.

Neretva

istraživački, kao i naši i strani putopisci, spominju Konjic kao Huma i poznato po dobrom kvalitetu vinove voćem.

području općine Konjic Grabovci,

Bijela, Solakova Kula, Vrdoije, Cuhovići, su odabrana kao uzorak za ispitivanje nošnj i stanovništva konj

kraja. i hrvatske dok

stanovništva ima znal no radicionaInu mušku nošnju kod Hrvata i Srba karakteriše košulja sa širo­

kim rukavima preko se radnim danom nosi g u nj, a svečanim od crne čohe, ukrašen crnim i zehom. Na to se oblači odjevni sa rukavima, bez ovratnika. je otvoren i ne se. Izrađen je od crnog

i ukrašen granama i ružicama 36-a, b). Na tijela oblačene su su uglavnom bile i ljetni dio odjeće, a samo poneki

ispod suknenih šaluara ukrašenih crvenim nosili su i Ljeti i gaća, a zimi suknenih šalvara i sa gornjim nošen

pOjaS. Kod Hrvata LO je bila tkanica, kod zeleni ili crveni pas, a Srbi su no­sili samo crveni pas U svečanim prilikama su nosili i svileni trabolos.

Srbi i Hrvati nosili su ljeti u gaće, a 38, 39) Na nogama je nošena obuća u nekoliko U upotrebi su bili tozluci obli­

ka kod svih, kod Srba bijeli, kod Bošnjaka bijeli i crveni, a kod Hrvata uglavnom crni. Opanci su sirovom ovčijom vunom. Stari ljudi po do kraja XIX stoljeća su nosili kosu u Na

se nosio ćulah koji se u Sarajevu. Hrvatski ćulasi su vezeni po rubu crnim koncem. Preko ćuJaha nosili su Bošnjaci crveni fes, Srbi bordo, a Hrvati crni. Oko

su omotavali crveni šal ili tkanu mahram.u, a Srbi i Hrvati krmez na tradicionalna nošnja u nekim selima zadržala se do danas. Duga

i širokim rukavima ukrašena je vezom odnosno raznobojnim perlicama

64 SVETLANA BAJrC

a)

b)

SL 36 - a - Gunjac, mu ški, Idbar, Bošnjaci. «(.s.) : b - Gunj , muški, Idbar, Bošnj ac i. (ts) - Foto : S. Bajić

( 1'\ ;-..) \ 1 ",[ KA RAKTER ISTI KE TRAD ICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV INI 6:1

SI. 37 - 'V!uška nošnja. svečana. Bijela. Turij a , XX sto lj eće.

Hrval i, (EO ZM ) - Foto : M . Radovanov i ć

66 SVETLANA BAJle

SI. 38 - Muška nošnja, ljetna, BJuči ć i , XX s to J.jećc.

Bošnjaci, (t.s.) - Foto: A. Bugarski

OS. 10 NE KAR KTERISTlKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVlNI 67

OJ o.. 2

O

68 SVETLANA

su (sl. 4l). Preko zirne nose se šalvare

Na košulju se oblači otvoren iii crne i seže do struka. Ukrašena je po

rubovima. sa 1900. g. da se nose i ječerme od

ukrašene zlatnim širiti ma. Zimi se nosio haljetak dug do struka! rukavima Gunj nije nošen.

oglavlje kod Bošnjakinja bilo je bogato i veoma raznoliko (sl 43,44) lo se od više vrsta kapa, nakita i pokrivača, zavisno od područja, uticaja i statu,a.

ogleda u sela koja bila i i koja se izdvaja od ostalih elementi

i bile su ravno krojene. tipa tunike košulje od uzvodnog platna sa be­

lenzucima i našivenim rišom. za razliku od nošnjama, nisu na nogavieama orna·

mentlSanc. U tradicionalnoj nošnji gaće nisu nošene. Preko zime umjesto nošene su klašnjave šaluare. Oko struka se

od sukna i gunj sa ru 46) i druge

Od obuće osim opanaka na nošene su i rubane i naprŠnjaCl. Po su se razlikovale ke od udati h i starijih žena .48) U hrvatskim

karakteristične su vezene koje još nose udate žene u selima bliže Prozoru (sj. 49).

Prilikom proučavanja sam i u ovom 10

odlika muške To su i su se nosih od i hladnoće. Isto

Od hladnoće su štitili ruke rukavicama, koje su često nIm pamukom i perli<.:ama (sl. 52).

69 OSNOV~E KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

SI. 40 - Djevojake u ljetnoj nošnji, Ćuhovići. XX sto ljeće . Bošnjaci. (t.s.) - Foto Ć . Rajić

70 SVETLANA BAJlC;

SI. 41 - Nogavica i obuća, ljetna nošnja. Ćuhovići , XX stoljeće. Bošnjaci, (t.s) - Foto: Ć. Rajić

OSNO V E KAR AKTERISTlKE TRADlCLISKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVLNI 7 1

Sl. 42 - Djevojaka u zimskoj. nošnji, Ćuhovići , XX stoljeće . Bošnjaci, (t.s) - Foto: Ć. Rajić

SVETL\NA 1~ i\IJC'

SI. 43 - Ogl ,1\ Ije uda te ' lMije ienc. Od :i ali . XX , to ljeće.

Bošnjaci. (l" l - r OLO: A. Bugarski

~(IS. () '\.;E. K,\R A KTEI{ISTlKE TRADJCJJSKE SEOSKE NOSNJE U HERCEGO V INI 7 . )

SI. 44 - Oglavlje udate ml ade žene, Blučići , xx stolJeće ,

Bošnjaci, (t s) - Ć. Rajić

74 SVETLANA BAnC'

CI)

-..i .'u::.,

x X

o 'NOV\lE KARAKTERISTI KE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠ)'\JE U HERCEGOVINI 7.­

SI. 46 - Nošnja udate žene, svečana , BiJcla, XX sto Ijcće.

Hrvati. (EO ZM ) - Foto : M. Radovanović

76 SV ETLANA BA.IIC

SJ. 47 - l'ošnja st8l'ije udate žene. ljetna. f' ožetva. XX stoljeće, . Hr;'at i , (LS) - Fot~ Ć. Rajić .

77 OSNOVNF KAR A KTERISTIKE TRAOICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

<.J

J:: I

e :f. x ><

78 SVETLANA BAJIC

S I. 49 - Og lavl,ie stanj e žene. Požetva, XX s t o lj eće,

Hr va ti . (t. ~.) - Foto: Ć. Raji ć

79 ()Sf'OV l'< E K RAKTERISTIKE TRADICIJSKE sr;OSKE NOŠNJE U HERCEGOV I"i l

SI. 50 - Zena sa peiel1gwljem, Visočica, XX stoljeće. Boš njaci, (t. s.) - Foto: A. Buga['ski

80 SVETLANA RAire­

i

SI. 51 - Žena sa biča!jel1l i kaplI/olIl, Luka. XX stoljCl'C, Bošnjaci, (t.s ) - Foto: A Bugars ki

81 OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVJNI

u

'" c: ,of> o co ,; 'u .~. o vl x x

82 SVETLANA BAJIC

može zaključiti da je jedan imućniji sloj Bošnjaka prihvatio gradsku bošnjačku nosnju. Također i u selima gdje živi hrvatsko stanovništvo (Požetva, Plavuz) zadrža li su se neki dijelovi tradicij ske nošnje kod starijeg stanovni štva .

B. BRDSKA V A R1J.ANTA HERCEGOVAČKE NOS', IJE

Brdska clnografska cjelina, poznata i kao planinska ili visoka Hercegovina pr ivredno je nerazv ijena subregija, zaos tal a, pasivna, em igracUska. Jedna je od najslabije naslanjenih subregij a. ~a nacionalno heterogenim stanovništvom (Srbi, Bošnjaci i Hrvali). U planin­skoj Hercegovini su elnografske mikroregije: Ne vesi nje i Gacko, Bileća i T reb inje:.

B. ,. NeveJinjJki igatački krcy

Za vrijeme terenskih istraživanja prikupila sam podatke o nošnjama unevesinjskom kraju u nase ljima: Žu lja, Plužine, Luka, Kruševljani , Borovčići , Kljuna, Zovi Do, Odžak, Ki fino Sel.o, Rahina i Bratač , u gatačkom kraju u naseljima: Kazanci , Avtovac, Grača­

nica, Jab uka , -' cmerno, Bihori, Ključ, Kokorina, Srđevići , Zurovići, Luka. Lončari i Mrđen ovi ći .

Stanovništvo ispitivanog područja okoline Nevesinja i Gackog uglavnom ,ic srpsko i bošl1jacko. Hrvatskih stanovnika ima neznatan broj i to pojedinačnih porodi ca u selima oko Neves inj a. To su mahom doseljenici iz okoline Stoca i Čapljine.

Osvrnućemo se prvo na osnovne karakteristike srpske starij e nošnje koja je u osnov­nim crt ama ista j u neves inj skom i u gatačkom kraju. U ženskoj nošnji tu na prvo mjesto dolazi duga lanena košulja izjedna krojena, sa vezom na rukavima i prsima. Od gornjih suknenih dijelova najvažniji su zubun i haljina. Zubu n je kod djevojaka od bijcl og sukna, a kod udatih žena od crnog ili tamnoplavog. Zimska duga haljina od valj anog sukna po svom obliku ne razlikuje se od os talih dinarskih haljina Djevojke su nosile bij ele halj ine zvane bjelače, dok su udate žene nosile crne ili la mnoplave i zva le su ih mrčine, Pregaca u ovoj nošnji je prilično velika i to je radna pregaca i ne razlikuje se od pregače dinarskog stanovništva u zapadnoj Bosni . Praznična pregača zvana lizdekača bila je manja po ob im u, ali sa veoma ve likim i gustim resama okolo (s l. 53 ). osile su Je djevoj ke.

Ljeti preko koš ulje i pregače, a zimi preko bjelače i mrčine, dj evojke i udate žene opasiva le su sc tkanicom. Na nogama se nos ila obuća u nekoliko s loj eva, a na glavi crvena kapa preko koje se prebacivala bijela četvrtasta krpa.

Ovakav je oblik imal a nošnja do kraja XIX stoljeća. Poslije toga nastaju u njoj pro­mJ ene koje idu u pravcu postepenog i ščezavanja pojedinih dijelova odjeće rađenih od domaćeg materijala Odjeća se izrađuje od kupovnog materijala i u nešto izmijenjenom obliku. Prihvataju se dijelovi nošnje iz Crne Gore, naročito jeleci, suknje dupe, koreti i drugo (sl. 54),

Stara muška nošnja odli kovala se , pored lanene košulje širokih rukava, gornji m suk­nenim dijelovima od bij ele, tamnoplave ili crne vune. Tu spadaju čakš ire zvane gaće . za­lim džemadan, fermen i ječerma sa tokama . Zimi se nosio gunj od crnog sukna.

83 OS~OVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV IN I

/ l

Sl. S3 - Košulja sa lizdekačom. okolina Gacka. XIX s toljeće ,

Srbi, (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

84 SVETLANA BAJ IĆ

SI. 54 - Nošnja ženska, svečana, KifJno Selo, XX s toljeće. Srbi , (EO ZM) - Foto : M, Radovanović

85 OS. lOVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

dug do pojasa. sa dugim rukavima. Poslije 1875. ulazi u upotrebu i suknena bijela haljina bjelača preko koje se opasuje kaniea, kožni bensilah te trabolos.

Na glavi se nosila crvena duboka kapa, a oko nje se omotavao crveni vuneni šal saruk. Poslije Hercegovačkog ustanka, kao što je spomenuto, u upotrebu ulazi kapa zavrata, koja wemenom postaje izrazita karakteristika srpskog stanovništva istočne Hercegovine, pa čak prelazi i u zapadni dio u područje humske nošnje.

Na nogama su muškarci nosili tozluke od bijelog ili crvenog valjanog sukna, čarape razrezane sa strane zvane na proslriž i opanke na prijeplet (sl. 55).

Muška nošnja bošnjačkog stanovništva nije se razlikovala od nošnje ostalog stanov­ništva ovog kraja sve do polovine XIX stoljeća. Jedina razlika u odnosu na nošnje ostalih nacionalnosti bila je u boji tozluka koji su bili crveni, pojaseva -zeleni i čarapa - bijeji. V I'emenom ona je potpadala pod uticaj gradske bošnjačke nošnje i primala postepeno sve njene karakteristike: čohane čakšire, gornje dijelove od crne čohe vezene crnim gajtanom, fes , mahramu i pojas trabolos (sl. 56).

Međutim, poslije Prvog svjetskog rata u mušku nošnju, uopšte u Hercegovinu, prodi­re uticaj gradske zapadnjačke mode, tako da i one neznatne razlike u muškoj nošnji koje su bile uočlj ive u tradicionalnoj nošnj i potpuno nestaju.

Bošnjačka ženska nošnja, kako je već naglašeno, razlikovala se od srpske. Nju je činila duga košulja od pamučnog platna, pojas sa paftama, kratka ječerma, gaće sa širokim nogav icama, na glavi mali fesić i preko njega šarenajemenija sa kerama (sL 57).

Od početka XX stoljeća ulazi u upotrebu kat, odnosno dimije i bluza od šarenog ku­povnog materijala , kao i u gradu (sL 58). Praznikom se preko dimija umjesto bluze nosi duga ko šulja. Na glavi se nosi fes sa dukatima, a preko njega tkana bašča. Međutim , u se­lima bliže Stocu bošnjačka nošnjaje bila humska koja se od srpske i hrvatske razlikovala samo po ornamentici na nogavicama i oglavlju (sl. 59).

sl10 vni dijelovi ženske hrvatske tradicionalne nošnje bili su: košulja od platna, iz­Jcdna krojena, sa skromnim vezom od vune uz rub rukava i oko vrata i gaće pelengaće. Od gornjih suknenih dijelova nosil a se kratka ćurdijica i haljina od bijelog sukna i kod djevojaka i kod udatih žena. Preko halj ine opasivala se pregača opregalj sasvim drugač ija nego u srpskoj nošnj i. Na nogama su žene nosi le čarape porubaše , preko nj ih napršnjake i opanke na prijepJet.

Nošnja na glavi kod Hrvatica i Srpkinja nešto je ujednačenija nego ostali dijelovi nošnje.

Muška hrvatska nošnja odlikovala se, pored košulje, i gornjim suknenim dijelovima od crne ili tamnoplave vune. Tu spadaju šalvare od crne raše, džemadan bez rukava j

gunjac s rukavima od crne klašnje. Preko košulje, oko pojasa, omotavala se kanica,. Na glavi se nosio ću lah od pusta, nekada sam a nekada i ispod tamnog fesa.

Na osnovu obavljenih istraživanja moglo se utvrditi da razvoj nošnji nije išao u prav­cu izjednačavanja nošnji svih nacionalnosti kao što je to bio slučaj u drugim krajevima.

Istraživanjem se moglo, prije svega, utvrditi da se nošnja pojedinih nacionalnosti na ovom području razlikuje. Nošnja srpskog stanovništva uglavnom se podudara sa nošnjom oko Bileće i dijela Trebinja, što će se vidjeti u kasnijem izlaganju i po tipu pripada vari­

86 SVETLANA BAJIC

Sl. 55 - Mu ška nošnj a, dječija, svečana, oko lina Gacka. XIX stoljeće.

Srbi, (MHM ) - Foto: A Zimol a

87 OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV \f\: 1

2 N O S

o vo x X

e " o -'" o N

OJ

)62

Z • I

-D vl

ul

88

w-l

SVETLANA BAJIĆ

~ N O

}Z, o e

89 os OV. E KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV[NI

Sl. 58 - NošnJa iz okoline Gacka, svečana , XX stoljeće, Bošnjaci , (EO ZM )

90 SVETLA NA BAJIĆ

SL 59 - Ženska nošnja, Ž.ulja, XX stoljeće , Bošnj aci , (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

91 OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE lj HERCEGOVINi

n05­

stanovništva oko bila je također humska doseUavanja. Međutlm, napuštajući brzo su prih­

B.2. Bi/e/ki i

sve

su ekonomske moći pojedinaca i

muškarci nose se elementi humske te bošnjačke

Također stanovnici hrvatske nacionalnosti II Popovom polju zadržali su u i elemente hUl11ske Osnovne dijelove karak­

tunike sa svilenim vezom i sa užim srmenim vezom Ll bilećkom kraju. U ali isti. Preko košulje

vunem tkani kanica

Zimi su ke nosile suknenu haljinu sa bjeJačol11, odnosno mrčinom nošen i imenom

Pletene i rukavice bile su

92 SVETLANA BAJle

SI. 60 - Ženska košulj a sa maitom, okolina Trebinja. XIX sto ljeće. Srbi , (EO ZM) - Foto: M. Radovanović

93 QSI\'OVl\E Ki\R i\KTER ISTfKE TRADICfJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

S I. 6 1 - Ženska nošnja udate žene, svečana, oko lina Trebinj a, XX sto lj eće. Srbi, (EO ZM) - Foto : M. Radovanović

94 SVETLANA BAJle

SI. 62 - Ženska nošnja, svečana, XIX stoljeće, Popovo polje, Srbi, (EO ZM) - FOLO : M. Radovanović

OS:\O\l.". KARAKTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

nogama su žene nosile obuću II nekoliko nazuvke i opanke na

Za mladu je karakterističan nakit na glavi zvani kov: oboc~, i sl.

svilene pokrivače za žena sa izrazito orijentaI­su našli također i na već nestalim svilenim ženskim

i Jonskog mora i na

osnovni dio bila duga od veze­na i na rubovima i Preko se nosila džečerma bez rukava od čohe je bila ukrašena raznobojnom svilom i hanterluk sa rukavima od

čak,~ire gaće od rl1rnn'-lnl

se nosila preko nošnje bez i sa rukavima: džemadan.

su u imali samo Srbi. (sl. I muškarci su nosili na prostriž, tozluke odnosno

UUUII.fCt:; na Prazničnim danima muškarci su nosili i izrađenu od skupocjenih tkanina: čohe,

somota i svile različitih vrsta i kvaliteta. To su: fermen sa L!HeLLlfLU

i dw';anku. pojas trabolos i dr.

može se konsta­i Površ, po­

a i oko Bileće). Ove utieaje uslovile su ekG­nomske i društvene veze stanovnika ovih oblasti sa Bokom i Crnom Gorom sa strane, kada se

kod

96 SVETLA N!\ 8 f\J IC

SJ. 63 - Oglavlje mJ ade, Popovo polj e, XIX s toljeće,

Srbi, (EO ZM) - Foto: M. Radova nović

97 OS:-;()\~F KA RAKTER ISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

SL 64 - Di o .ženskog oglavlja čember, Dživar, Trebinje, XX stoljeće ,

Bošnjaci , (MHM ) - Foto: Ć. Rajić

98 SVETLANA BAJIC

SI. 65 - Muška nošnja, Baljci, XIX stoljeće.

Srbi, (EO ZM) - Foto M. Radovanović

99 OSNOVNE KARA KTERISTIKE TRADICIJSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOVINI

Z4KLJUC4K

Ana li zirajući osnovne dijelove muške i ženske hercegovačke nošnje od polovine XIX sto lj eća pa sve do Prvog svjetskog rata, te prateći rasprostranjenje i analogne veze nekih karakterističnih odjevnih predmeta unutar i izvan Hercegovine, može se zaključiti da nošnje u naznačenom periodu po tipskim odlikama pripadaju široko rasprostranjenom tipu dinarske narodne nošnje koji obuhvata Liku, Kordun, dalmatinsko zaleđe , zapadnu Bosnu i Hercegovinu, veći dio Crne Gore i jugozapadnu Srbiju. Spomenućemo, prije svega, košulju tipa tunike dalmatike, koja predstavlja zajednički, u biti gotovo identičan odjevni predmet muške i ženske dinarske nošnje.S9 Međutim, košulje ovog područja ras­prostranjene su i na mnogo širem prostoru tako da možemo da ih nazovemo dinarsko­balkanskim košuljama. GO Izvan ex-JugoslavUe na Balkanskom poluostrvu nošene su u sjeverozapadnoj i zapadnoj Bugarskoj, u sjevernoj Albaniji i u sjevernoj i centralnoj Grčkoj 61 Mala crvena kapa, kao karakteristika dinarskih nošnji, bila je rasprostranjena u svim nošnjama zapadnog dijela Balkanskog poluostrva još prije dolaska Slavena, a smatra se da je bila poznata i na širem evroazijskom području 62 Tu je i upotreba bijele suknene bjelače u ženskoj nošnji, poznate pod raznim imenima i u nošnjama drugih krajeva Bosne i Hercegovine, zatim Srbije, Crne Gore i Dalmacije. U isto vrijeme i u gotovo svim spo­menutim oblastima muškarci su kosu češljali u perčin, oko crvenog fesa obavijali su crveni šal, nosili srebrni ili pozlaćeni ukras - toke (starobalkanski elemenat), oko struka vuneni i kožni pojas sa pregradama (bensilah), te trabolos od levantinske svile, a također i kratke odjevne predmete džemadan i fermen. Analogne veze na ovako širokom dinar­skom području nalazimo i za crvenu kabanicu kojom se ogrtala mlada prilikom svadbe­nih rituala ili muškarci u veoma svečanim prilikama. Tsuknene ćurdije, prednje pregače ,

vuneni dUelovi obuće (čarape rasječene duž unutrašnje strane noge, bječve, nazuvci i tozluci) i opanci od sirove (neučinjene) kože pripadaju dinarskim elementima.

Po svim osnovnim karakteristikama nošnja u Hercegovini pripada dinarskom tipu nošnje Međutim, nakon uporedbe i analize sa drugim nošnjama dolazimo i do novih

5Y Zorisla va Čulić. Narodn e nošnje u Bosni i Hercegovini, 13. 14: Ista, Narodna nošnja Ll Herce · govini, 37: Marijana Gušić, Tumac' izložene građe, 167, 173; Jelka Radauš - Ribarić. Narodil e nošnje Hrva rske : Jasn a Bjeladinović, Narodn e nošnje Jugosla vij e, 21'. Milka Jo va nović , Narod­na nošnja u Srbiji (.1 xrx veku, 213; Mitar Vlahović , Ženska nošnja u Vasojevićima , 7 1; Mu ,fka nošnja II f.'asojevićima, 80; V. Kličkova, Makedonski narodni nossi, Tabla Vl , XXXJl], XXXIV i XL; Pauly Wi ssova , rv SLUllgarr , 1901., 2025-6; Karl Ernst Georges, Aufiihrliches Lareiniscil ­-deutsches Handworlerbuch J, Bd, Leipzig, 1879., s.v.

oO Miroslav Draškić. Narodne nošnje sjeverozapadn.e Bosne , 42, 43 . 0 1 H. Vakavelski - D. Ivanov, B/garski narodni nossii sega i v mina/ora , Sofia, bez godine; F.

Nopesa , Albanien, Berlin und Leipzig, 1933 ., 213; H. Lojzi, Arti papuI/o v ne shguperi, Tirane , 1959., Tabla XIX ; A. Hadzimichali , CosrU/nes nationaLlX Hel/eiq~les, Muse Benaki , Alenes, 1948., Tabla XJI, XIV , XIX;

o~ B. Bogi šić , Zbornik sadašnjih pravnih obićaja r. Zagreb , Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti. 18 74.; Rukopisna građa iz Konavla. Bogišićeva biblioteka i muzej u Cavtatu; Kati ca Ben-Bošković, Tekstilna radinost i n.arodna nošnja Ll Konavlima, 216; Milovan Gavazzi, Kul­tUnla analiza etnografije Hrvara, Narodne starine VII, Zagreb, 1930., 6.

100 SVETLANA BAJIĆ

saznanja, Naime, ova nošnja pripada dinarskom tipu nošnje, ali sa specifi ćn ostima svoj­stvenim hercegovačkim nošnjama,

Sve nošnje u Hercegovini, inače, po svom osnovnom obilježju dijele se na humske i brdske, ali istraživanje nošnje (periodu od 1987, do 1991. godine) pokazalo Je da ~C He r­cegovina, iako uopšteno pripada dinarskoj kulturnoj zoni, sastoji od više manjih kul tur­nih oblasti, koje karakterišu specifičnosti u interakciji sa etničkim, religioznim, privred­nim, društvenim i političkim činiocima, geografskom izolovanošću ili otvorenošću, što je uslovilo zadržavanje svoga i primanje stranoga, Geografski položaj Hercegovine uti­cao je na oblikovanje nošnje koja u sebi čuva tragove najstarijih kultura počev od staro­balkanske, vizantijske, slavenske, zapadnomediteranske, levantske, osmanske pa do sred­njoevropske kOje su manje-više prepoznatljive u nazivima odjevnih predmeta, kroju, ma­terijalu, ukrašavanjui dr., te načinu odijevanja Bošnjaka, Hrvata i Srba - tri naroda koji nastanjuju ovu teritoriju i tri osnovna nosioca tradicionalne kulture ovog tla. Pored spo­menutog, za oblikovanje nošnje u Hercegovini značajni su bili i uticaji nošnji Primorja , Župe Dubrovačke i Crne Gore, Ove uticaje uslovi le su ekonomske i društvene veze ovih oblasti sa susjednom Dalmacijom s jedne i Bokom kotorskom i Crnom Gorom , s druge strane, Uticaji iz Crne Gore su naročito pojačani poslije 1875, g. kada se pJ'lhvataJu neki dijelovi nošnje (npr. zavrata, dušanka, bjelača , dolama kod muškaraca, svitni zubun i ko­poran kod žena) što je dovelo do diferencijacije muške odnosno brdske varijante herce­govačke nošnje, Za razliku od nošnji kulturnih zona Zubaca, Gornje TrebišnjiL:e, Ljubo­mira, Šume, Površi, Bilećkih Rudina, te Gacka i Nevesinja koji pripadaju tzv,brdskoj nošnji koja je sada samo odlika srpskog stanovništva, humske nošnje razvijale su se, sa neznatnim razlikama, i kod bošnjačkog i kod hrvatskog i kod srpskog stanovništva na isti način. Kod bošnjačkog stanovništva ovih oblasti gradska bošnjačka nošnja zahvatila je samo jedan manji broj imućnih Bošnjaka, koji se ubrzo prilagodio ostalom stanovništvu i primio u novije vrijeme sve prisutniju zapadnjačku modu, Bošnjačka ženska nošnja u oblasti brdske nošnje, kako je već 'naglašeno, razi ikovala se od srpske i razvijala se pod uticajem gradske nošnje isto kao i muška nošnja,

Dok se za hrvatske i srpske nošnje mogu naći analogije i van naše zemlje (npr. kod stanovnika Bukovice i Vrlike u Dalmaciji, Crnoj Gori) za bošnjačke nošnje možemo reći da su svojstvene samo za Hercegovinu bez obzira što bošnjačkih nošnji ima i van njenih granica u Crnoj Gori, Sandžaku i na Kosovu,

KARAKTER[STIKE TRADlC[JSKE SEOSKE NOŠNJE U HERCEGOV[NI 10]

EJ

EM EM EM EOZM

FSM GEl SANU

MHM SEZb

SPIS/IK

Bosne i u

nauka i umetnosti

- Srpski etnografski zbornik Terenski snimak

- Zbornik SUFJ Zbornik

102 SVETLANA BAJIe

BASIC CHARACTERISTICS OF THE TRADITIOl\":\L RURAL FOLK COSTUME IN HERZEGOVINA

SUMMARY

the traditional rural ln

centulY and until the World War I -

Bosnla anli anu Soulhweslern Serbia, paper its most characteristie of Dalmatian tunie type,

and whitc cloth in female traditional as well traditional male of hall into queues, of leather belts with belt

parts of footwear, footwear made of untanned leather,

features in interaetion with ethme, isolation or openness, all

of the of and Serb traditional costurnes be round out of

our country (for among inhabitants of Bukvica and Vrlika in Dal Monte the Bosmak traditional characteristic of il also found out of in Monte Sandžak and Kosovo,