BESKRAJNA PJESMA

BESKRAJNA PJESMA

U ovoj veceri tvoj profil nema preciznih linija, jer na tvom licu nema granice gdje bi poceo tvoj osmijeh; al' on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako tece i kad odlazi, nikad se ne moze reci da li je jos ovdje, isto kao i tvoja rijec, od koje nikad ne cujem prvi slog i nikad da prestanemo slusati ono sto govoris, jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti te je uzalud pitati kada je dosao tvoj dolazak, jer nam se cini da si bila ovdje cijelog zivota, s tim vjecnim glasom, s tim stalnim pogledom, s tim nepromjenjivim obrisom svoga lica.

C.Pavese

Doci ce smrt i imace tvoje oci

Doci ce smrt i imace tvoje oci- ta smrt sto nas salece od jutra do veceri,besana i gluva,kao stara griza savesti ili besmislena mana. Tvoje oci bice uzaludna rec, prigusen krik, muk. Vidis ih tako svakog jutra kada se nadnosis nad sobom u ogledalu.O draga nado, toga dana i mi cemo znati da jesi zivot i nistavilo.

Za svakoga smrt ima pogled. Doci ce smrt i imace tvoje oci. Bice poput ispravljanja mane, kao zurenje u ogledalo iz koga izranja mrtvo lice, kao slusanje zatvorenih usta. Sici cemo u bezdane nemi...

Cezare Paveze