Čista srijeda - hso.hr · pdf fileu nekoliko trenutaka tišine promatrajmo ga kako nas...

Čista srijeda

U prvom smo danu hoda djeteta pred Bogom. Sve očekujemo od Oca nebeskoga. On je isplanirao naš dan. Želi nas u njemu susresti. Želi nam biti blizu. U nekoliko trenutaka tišine promatrajmo ga kako nas s ljubavlju gleda…

Molitva Duhu Svetom:

Duše Sveti, Ti si duša moje duše. Ponizno Ti se klanjam.

Ti me prosvijetli, ojačaj me Ti, Ti me vodi, tješi me Ti.

Otkrij mi, ukoliko to odgovara planu vječnog Oca, otkrij mi svoje želje.

Daj mi spoznati što vječna ljubav želi od mene. Daj mi spoznati što trebam činiti.

Daj mi spoznati što trebam trpjeti. Daj mi spoznati što trebam tiho, skromno, razmišljajući prihvaćati, nositi i podnositi.

Da, Duše Sveti, daj mi spoznati tvoju volju i volju Očevu. Jer čitavim svojim životom ne želim ubuduće ništa drugo biti,

nego trajni i neprekidni DA na želje i volju vječnog Oca. (kard. Mercier)

Evanđelje dana Mt 6,1-6.16-18

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.« Komentar „Ti naprotiv, kad postiš… I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“

Kako je lijepo ovo Evanđelje nazvalo Boga našim Ocem. Na početku korizme želimo se podsjetiti da je Bog naš Otac. On nas vidi i želi nam uzvratiti obiljem svojih milosti kada vidi naš trud na putu prema njemu. Postiti u konačnici znači odricati se sebe, svoje veličine i postajati dijete pred Bogom: ovisan u svemu o Njemu. Bog nas želi postom osloboditi nas samih i dati nam puninu života. Post nam otvara srce za bližnje ukoliko postimo s nekom nakanom. Postiti možemo ZA i OD. Post ZA odnosi se na post kao molitvu – žrtvu za druge. Post OD oslobađa naše srce od ovisnosti i čini ga slobodnim. Otac nam želi dati darove mira, radosti i ozdravljenja ukoliko postom pripremimo srce, ukoliko dozvolimo da On ispuni naše srce svojom blizinom, svojom brigom. Blagodat posta je i u tome što nam um čini bistrijim: odričući se užitaka, duh nam postaje zaokupljen važnim stvarima, vječnim i neprolaznim stvarima. Također ako postimo naš duh prepoznaje gdje smo slabi, gdje se trebamo osloniti na pomoć Očevu, gdje smo se uhvatili u zamku grijeha koji naše srce sputava u slobodi djeteta Božjeg. Kada shvatimo da ne možemo sami sebe osloboditi, nego primiti dar Kristove pomirne žrtve, kojom nas je već unaprijed oslobodio, tada postajemo ponizni i jednostavni poput djeteta i to nas oslobađa. Nema takvog grijeha ili prepreke, koja se nama čini nepremostiva, da bi mogli spriječiti Oca u ljubavi prema nama. Važno je imati na umu da za vrijeme ove obnove ne radimo toliko mi, nego naš Otac radi u nama i na nama ako mu dopustimo. Na nama je da osiguramo vrijeme u kojem ćemo promatrati kako Bog djeluje u našoj dubini i kako nam otvara srce za novi život. To ne znači da u novom životu neće biti problema, nego ćemo ih moći prihvatiti i nositi zajedno s Ocem našim koji stanuje u našim najdubljim dubinama, u svetištu našeg srca, zajedno sa Sinom i Duhom Svetim. Ovo vrijeme koje nam je darovano može biti presudno za naš daljnji život. Otac nas želi pohoditi, preobraziti, osnažiti, obnoviti… želimo li i mi to? Želim li i ja to? Poticaji o. Kentenicha:

„Što znači postiti? Postiti znači uskratiti sebi neke stvari. Zašto si ih uskraćujemo? Činimo to da bi dijete Božje raslo u nama… Crkva nas uči postiti da naša srca budu otvorenija za božansko. U užem smislu riječi korizma znači: odricati se, manje jesti i tako dalje. U širem smislu pak znači postajati gospodarom svoje niže naravi… Želim nanijeti svojoj naravi bol; želim otkriti svoje slabe točke…“ (J. Kentenich)

Prijedlog dnevne odluke: Današnje Evanđelje spominje milostinju, molitvu i post. Biram između tri ponuđene mogućnosti:

1. Povući ću se češće preko dana u svetište srca na par trenutaka i tamo se srdačno povezati s nebeskim Ocem. Molitva nije u količini riječi, nego u trajnoj povezanosti s Bogom.

2. Darovat ću nešto bližnjemu kao milostinju svoga srca: pomoć u nekom poslu, otvoreno uho i srce u susretu…, učiniti gestu mira i dobrote (bilo duhovno ili materijalno).

3. Razmislit ću koja ovisnost zarobljava moje srce (duhovna ili materijalna) i danas ću se pokušati dva puta s njom suočiti oslanjajući se na pomoć Duha Svetoga. Prepustit ću Bogu da me On oslobađa moje ovisnosti. On želi slobodno dijete.

„Majka Božja bila je dijete ne samo po definiciji „ per se“, nego i stavom cijele svoje duše.

Imala je to što čini biće djeteta: savršeno predanje u iznimno dubokoj poniznosti, iznimno

dubokom povjerenju i prevelikoj ljubavi.“ (J. Kentenich)

Završetak

Molimo našu Majku da nam izmoli djetinji stav pred Bogom kakav je imala Ona.

Daj da sličimo tvojoj slici, kroz život kročimo sasvim kao ti: jaki i dostojni, čedni i blagi, šireći ljubav, radost i mir.

U nama ti prolazi našim vremenima, učini ih, Majko, za Krista spremnima.

I. Četvrtak poslije Pepelnice

Započinjemo drugi dan sa sviješću da je Otac zaljubljen u svako svoje dijete. Zastanimo u tišini svoje

nutrine i zagledajmo se u svetište svoga srca. Terezija Avilska naučavala je da je u središtu našega

svetišta dvorac s mnogim odajama. U središtu dvorca je Božje prebivalište, soba sjajna poput

dragulja. Tu Bog radi na nama, tu nas oblikuje bez da smo te činjenice svjesni. U toj činjenici krije se

mogućnost za novi početak. Počnimo danas s novim životom djeteta Božjeg.

Oslonimo se u svom novom početku na svjetlo Duha Svetoga, osvješćujući u sebi svaku riječ ove

molitve:

Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu.

Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega,

tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj,

vidaj rane ranjenim. (iz Himna Duhu Svetom)

Svetopisamski ulomak – psalam liturgije dana (Ps 1,1-4.6)

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,

ne staje na putu grešničkom

i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjem,

o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica

što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!

Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi.

Jer Gospodin zna put pravednih,

a propast će put opakih.

Komentar

Želite li iskusiti Božju prisutnost i njegovu moć u svojem životu?

Poslušajte onda savjet psalmista i „zasadite se“ pokraj vode milosti. Kako izgleda ta voda koja

teče u Vašoj mašti? Je li poput potočića koji žubori ili nabujale rijeke, svježe i pune života?

Ništa ne može zadržati rijeku koja teče iz ljubećeg Očeva srca.

Otac želi da budemo kao drvo zasađeno uz rijeku. Korijeni sami izrastu do one dubine na

kojoj mogu crpsti vodu. Bog nas poziva da se čvrsto ukorijenimo u njegov život i dozvolimo

mu da utječe na sav naš život: na rad, obitelj, na naše slobodno vrijeme… Bog nam obećava

da nam neće uskratiti ni jedne jedine kapljice ako se ukorijenimo u njemu.

Nije li smiješno ako dolazimo k Bogu s malom posudicom za vodu, a on nam želi izliti slap?

Nikad ne trebamo sumnjati koliko puno milosti Bog želi uliti u nas jer nas bezuvjetno ljubi,

nas svoju djecu. Želi nam dati snagu kako bismo mogli ostati pokraj vode tekućice i u svemu

ga slušati jer nam želi samo dobro. Kad čitamo i razmišljamo Božju riječ u molitvi, otvaramo

se poput posude vodi života. Na taj način puštamo da Bog djeluje u nama kako nam to u

uvodu predstavlja Terezija Avilska. Bog djeluje u samom središtu naše duše, tamo nas

oblikuje i puni milošću – nezasluženim darovima jer nas voli. Rijeka milosti može otopiti naše

stare navike i razmišljanja. Isprati ostatke i učiniti da izraste potpuno novi život.

Poticaji o. Kentenicha:

Otac Kentenich obraćao se Majci Božjoj ovako: „…U Gospodina uronjena ponovno kliče duša moja. Da i ja kao i Ti u potpunosti budem slika Njegova;

dopusti mi, kroz vrijeme nositi Krista, da mi duša u punom sunčevu sjaju blista…“

(o. J. Kentenich: Hore)

Prijedlog dnevne odluke: Današnji odlomak Svetog Pisma i riječ o. Kentenicha nude ove mogućnosti:

4. U ozračju tišine gledat ću u sebi kako rijeka ulazi u sva područja mojega života, posebno u ona kojih se plašim i s kojima se još nisam susreo/la. Dopuštam da rijeka Božje ljubavi preobražava u meni sve što je sakriveno Očevom pogledu. – njegovom pogledu ništa ne može biti skriveno. Prijedlog: Dopuštam da rijeka Božje ljubavi preobražava u meni sve što želim sakriti Očevu pogledu. Dopuštam da me Očeva ljubav nosi poput rijeke iznad svih mojih mogućnosti.

5. Razmišljam kako je moja duša uronjena u Gospodina kao u rijeku i tamo postaje posve preobražena u Njega. Poput Krista, Sina Očeva, i ja postajem takvo dijete: dijete puno dobrote i milosrđa. Tu dobrotu želim u konkretnom činu današnjeg dana pokazati nekome od bližnjih.

„Spasitelj želi da zauvijek imamo udjela u njegovom miru i radosti, ali od nas zahtijeva da ne

ispijamo sve druge male potočiće radosti koje poznaje svijet, nego da tražimo samo njega.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Slava Bogu Ocu, vedro kličemo, Slava Tebi, Kriste, s Majkom Marijom, u Svetome Duhu slava velebna, svuda, sad i u sve vijeke vjekova. Amen.

(o. J. Kentenich: Hore)

Petak poslije Pepelnice

Božja riječ današnje liturgije stavlja pred nas odricanje, križ. Treba li Božje ljubljeno dijete strahovati

pred križem? Je li ono samo sa svojim križem? Kako je Isus kao Božje dijete trpio? U filmu M. Gibsona

„Pasija“ jasno je predočena scena u kojoj Isus prima i grli križ kao svoju zaručnicu. Križ je težak, ali

dolazi uvijek iz Očeva srca. Križem nas On moli za cijelo naše srce (o. Kentenich).

Svakodnevno se susrećemo s raznim križevima. Ako ih prihvatimo iz Očeva srca, oni će postati

plodonosni za nas i za mnogu braću, stopljeni u snagu Isusova križa.

Bez svjetla Duha Svetoga ne možemo razumjeti tajnu Očeve ljubavi, stoga molimo:

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim

potkrepljuj nas bez prestanka.

Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina Njegova, i u te, Duha njihova

da vjerujemo sveudilj. Amen. (iz Himna Duhu Svetom)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iz 58, 1-9a

Ovo govori Gospodin: »Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: 'Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?' Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe.

Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Gospodinu? Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja

pravda, a Slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći

će: 'Evo me!'«

Komentar

Kad su se Židovi vratili iz Babilonskog sužanjstva, zatekli su neočekivani prizor u Jeruzalemu: njihovo sveto mjesto – Hram – bilo je razoreno. Kako je bilo moguće iznova otpočeti živjeti kao izabrani narod? Gotovo nagonski počeli su moliti i postiti. Kako je vrijeme odmicalo, blagoslovi nisu dolazili. Zašto? Jer Božje smilovanje nisu mogle isprositi količine molitava i količine obroka, nego način na koji se ophode sa svojim slabostima i s bližnjima. Prava molitva i post osluškivanje je tihih Božjih želja koje ima za naš život. On nam svakodnevno šalje poruke preko raznih glasnika i moli nas da mu dajemo odgovore ljubavi. Naše srce bit će slobodno za odgovor ljubavi samo kad svoje promašaje, slabosti i grijehe pokažemo svom Ocu nebeskom koji je sve već unaprijed otkupio po žrtvi/ljubavi svoga Jedinorođenca. Naš Otac nebeski želi nam oprostiti svaki naš grijeh, želi da mu dođemo poput djeteta, svjesni da sami ne možemo ništa, ali s Njim možemo sve. To je pravi post: odreći se svoje samodostatnosti, svoje „odraslosti“, svoje veličine i postajati sve više dijete pred Bogom. Sada je dobro vrijeme za ispravni post: za ispravljanje nepravde koju smo nanijeli sebi i drugima. To su situacije kada smo htjeli biti netko drugi, a ne onakvi kakvima nas je Otac želio i zamislio, kada smo mislili da smo svetiji, pametniji i bolji od naših susjeda i prijatelja, od naših svećenika i članova obitelji… Sada je vrijeme da u drugima gledamo Božju slavu i da im zbog toga prilazimo s osjećajem strahopoštovanja. Pozvani smo činiti dobro svima u potrebi jer oni su naša braća. Postiti znači odricati se svojih ideja o sebi i drugima. To znači mijenjati spoznaje i navike, to znači prihvatiti križ promjene.

Poticaji o. Kentenicha: „…biti gospodar svoje ćudi i hirova, teško je. Revan čovjek je uspješan ako njima tako vlada da nitko ništa od njih ne zamjećuje. Velika je krepost nadvladati ćudljivost. Mnogo je također ne pokazati da smo iznutra povrijeđeni, da to osjećamo. Ne možemo tomu ništa, to je naša narav… umijeće je ne dopustiti da se izvana zamijeti kako se iznutra osjećamo. To je „sveto“ umijeće pretvaranja. Bacamo, takoreći, veo preko svojeg križa.“ (J. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku Današnje odluke odnose se na prihvaćanje križa suočavanja sa sobom i svojim komoditetom. Na taj način postajem više dijete Božje koje je spremno na odricanje poput Isusa. On je

oplijenio samoga sebe da bi nam dao život. Biram onu odluku koja će me više približiti dobrom Ocu.

Više puta dnevno osvješćivati činjenicu da sam ljubljeno dijete Božje i da su moji bližnji također djeca Božja.

Tražim „hirove“ svoje naravi, pokazujem ih Ocu koji me ljubi i prihvaća s njima. Molim Ga da Njegovom snagom mogu prihvatiti sebe s onom manom koja mi zadaje najviše problema. Zahvaljujem za sve što jesam, za sve čime me Očeva ljubav obdarila.

Danas ću dragovoljno podnijeti pasivno mrtvljenje koje mi dan donese:

klimatske nepogode, umor i bezvoljnost, glad ili žeđ…

Pristat ću na koje aktivno mrtvljenje tijekom dana: mrtvljenje pamćenja kojima se troši vrijeme beskorisnim prisjećanjima; mrtvljenje razuma: potpuno se usredotočiti na posao koji trenutno obavljam; mrtvljenje mašte: monolog mašte pretvoriti u dijalog s Bogom, Majkom Božjom…

„S jedne strane moramo naučiti radosno prihvaćati vlastitu nemoć, a s druge strane se

„baciti“ u biće koje je sama svemoć i dobrota. Tko želi nadvladati strah, bez djetinje naravi

neće doći do cilja. Bez priproste vjere u nebeskog Oca nećemo ništa postići.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Oče nebeski, ništa te ne može zadržati da me vidiš velikog/ku: ni krivnja, ni neuspjeh, ni pogreška…ništa! Sa strahopoštovanjem me susrećeš upravo tamo gdje sam slab/a, gdje sam zakazao/la. Da, tu - jer ti znaš da sam upravo tu ranjiv/a. Upravo tu trebam tvoju opraštajuću ljubav koja mi jamči što jedva mogu vjerovati: „dragocjen/a si u mojim očima!“ (usp. Iz 43,4)

Subota poslije Pepelnice

Ljubav je poruka današnjeg prvog liturgijskog čitanja. Ljubav milosrdna, ljubav Oca prema djeci,

ljubav djece prema djeci. Ta božanska ljubav prelijeva se u nas samo po Duhu Svetome – Duhu

Kristovom.


Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iz 58, 9b - 14

Ovo govori Gospodin: »Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati, Gospodin će te vodit bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit kosti tvoje, i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. Djeca će tvoja gradit na starim razvalinama, podizati na temeljima drevnim. Zvat će te popravljačem pukotina, i obnoviteljem cesta do naselja. Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu, i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Gospodinu posvećen; častiš li ga odustajuć od puta, bavljenja poslom i pregovaranja — tad ćeš u Gospodinu svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Gospodnja su usta govorila.«

Komentar

Bi li se odvažio biti „popravljačem pukotina“? Poziva li nas Bog biti oruđem zdravlja u našoj

sredini? Vjerujemo li da molitve djeluju tako da postanemo svjedoci Isusove dobrote, da nam

Isus želi dati milosrdnu ljubav prema braći i sestrama?

Dobri Otac želi svakog od nas pritegnuti konopcima ljubavi da bi izliječio ne samo naše rane,

nego i rane onih koje susrećemo. Posvijestimo si danas da je Bog liječnik. Želi po nama liječiti

na način da velikodušno pustimo Isusa u svoj život. Duh Sveti želi nam raširiti srce da ne

bismo gledali samo svoje želje, nego i Božje želje i želje ljudi oko nas. Kad molimo Duha

Svetoga da nas mijenja, tada po našoj molitvi silaze blagoslovi na druge jer je molitva

pravednika moćna i učinkovita (usp. Jak 5, 16).

Dozvolimo Duhu Svetom da nam pokaže put k Ocu, da nas učini sličnima Sinu. Dozvolimo mu

da nam pokaže naše grijehe, naše slabosti, naše rane da bismo slobodni služili, s Božjom

moći i pomoći.

Poticaji o. Kentenicha: »Neki ljudi kažu da možemo jedan dan učiniti nešto veliko, ali ne kroz 40 dana. Trebali bismo stoga reći: „Danas herojski.“ Uvijek jedan dan imati pred očima. Vrlo je važno živjeti samo za danas, ali u povezanosti s Bogom. To je svetost svakodnevice.«

Prijedlog za dnevnu odluku: Božje dijete želi postati sličnim Isusu, ali to ne može svojom snagom. Uvijek se možemo osloniti na djelovanje Duha Svetoga koji sam u nama moli i preobražava nas. Na koji način možemo postati „popravljačima pukotina“? Izaberimo provesti danas onu odluku koja će nam u tome pomoći…

Posvetite tihe trenutke razmišljanju o tome kako se Vi i Vaši bližnji međusobno blagoslivljate i nakon nekog vremena blagoslivljajte ih i primajte njihov blagoslov.

Želim danas „popraviti“ svijet, moj mikrosvijet. Na koji način to mogu učiniti? Kome se danas želim posvetiti, izaći iz svoje sebičnosti i vidjeti potrebu bližnjega? Dovoljna je jedna sitnica. Možda samo srdačna molitva za određenu osobu ili situaciju.

Naš Otac nebeski pun je ljubavi prema svakom svom djetetu. Na koji način želim danas svom Ocu uzvratiti ljubav? Ne bi li bilo lijepo na današnje trpljenje reći: „Da, Oče!, primam križ i darujem ga za braću da bi pukotine u njihovom (ili nekom konkretnom životu) bile popunjene.“

„Što nam daruje Duh Sveti, kada našu dušu privije uz sebe i nosi nas?

Neizmjerno blisku i postojanu ljubav, nježnu ljubav.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Učini da duboko prodremo u Duh Kristov, obdari nas obilno jezicima ljubavi, da po nama zasja Kristova slava slična tebi, Ogledalu pravde.

(J. Kentenich, Hore)

1. korizmena nedjelja

Pustinja – kušnja - pobjeda i radost. Današnje Evanđelje stavlja nam pred oči ove elemente našega

života. Ne trebamo se bojati nikakve kušnje jer naš dobri Otac s nama je u svakoj situaciji. Uhvatimo

ga čvrsto za ruku.


Dođi, Duše Sveti.

Promjeni našu nutarnju napetost u sveto opuštanje.

Promjeni naš nemir u smirujuću tišinu.

Promjeni našu zabrinutost u smireno pouzdanje.

Promjeni naš strah u nepokolebljivu vjeru.

Promjeni našu gorčinu u slast Tvoje milosti.

Promjeni tminu naših srdaca u njeno svjetlo.

Promjeni našu ravnodušnost u srdačnu blagonaklonost.

Promjeni našu noć u Tvoje svjetlo.

Promjeni zimu naših duša u Tvoje proljeće.

Ravnaj naše iskrivljene putove, ispuni našu prazninu,

očisti nas od oholosti, produbi našu poniznost,

raspali u nama ljubav, ugasi u nama sjetilnost.

Učini, da bi vidjeli sebe, kako nas Ti vidiš,

da bi mogli spoznati Tebe, kako si to obećao.

I da bi bili sretni kako si navijestio -

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Amen.

(izvor: web)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mk 1, 12-15

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Komentar

Nakon što se vratio iz pustinje, propostivši četrdeset dana, Isus objavljuje da se približilo kraljevstvo Božje. Isusov boravak u pustiji pratili su sunčeva žega, pomanjkanje vode i susret s divljim zvijerima, zmijama i škorpionima. Po povratku iz pustinje, Isus je zacijelo bio iscrpljen i pomalo uznemiren. On sam je osjetio da se ispunilo vrijeme jer se u pustinji približio svojem Ocu, iskusio je njegovu blizinu koju nije mogla omesti nikakva sotonina kušnja. U toj Očevoj blizini bio je učvršćen u svojem poslanju. Govorio je snagom čovjeka koji je uvjeren da dolazi nešto novo: kraljevanje Božje. Na svoje slušatelje uspio je prenijeti svoje oduševljenje – dolazak kraljevstva Božjega. Dobra vijest je da svi sada živimo u ispunjenom vremenu. Svojom smrću i uskrsnućem Isus je donio Božje kraljevstvo. Grijeh je pobijeđen i zlo ne može više ništa nad dobrim. Isus je donio oproštenje, mir i Božju milost svima koji to žele. Poput Isusa i mi se možemo povući „u pustinju“ svoje duše i tamo srdačno razgovarati sa svojim Ocem, poput djeteta. To je naš trenutak ispunjenja našeg osobnog vremena. Samo po dubokoj povezanosti s Ocem, moći ćemo i drugima svijetliti i pokazivati kraljevstvo Božje. Poticaji o. Kentenicha: U osobnoj pustinji do izražaja mogu doći naše „divlje zvijeri“. Pa što ako dolaze? Ta mi smo duboko povezani sa svojim Ocem nebeskim, one nam ne mogu ništa i imamo Očevu snagu u sebi koja ih pobjeđuje. Otac Kentenich kaže:

„…trebali bismo upoznati svoju osobnu slabu točku… o čemu govorimo u svom svakodnevnom životu, na poslu i tako dalje. Trebali bismo svakodnevno ispitivati savjest. Zašto? Jer tada sebe vidimo u pravom svjetlu… Đavao poznaje naše slabo mjesto i zato nam govori da je preteško tijekom duljega vremena nadvladavati sebe. Nasuprot tomu mi kažemo da nam je dosta jedan dan. Danas živimo sveto i ne brinemo se što će donijeti sutrašnji dan.“ (J. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku: Danas možemo pokušati promatrati sebe i svoje bližnje pod vidom pustinje: umor, glad, iscrpljenost… Iako je dan počinka, ponekad se nalazimo u stanjima akumuliranog umora i stresa. Ponekad nas iscrpi fizički umor, ponekad duševni, a ponekad smo umorni od grijeha koji se nakupi u nama. Umor je veliki neprijatelj: ne dopušta nam uspostaviti vezu s Bogom, sa sobom i s drugima.

Možda mi treba dobra ispovijed da mi duša dobije novi život. Pomno ću ispitati svoju savjest pred Očevim očima koje me gledaju s ljubavlju.

Moje tijelo treba odmor. Krenut ću danas na laganu šetnju i povratiti tijelu snagu svježim zrakom i kretanjem. Na mojem putu pratit će me dobrota mojeg Oca.

Pomoći ću nekome da se opusti i pozvati ga na druženje ili šetnju ili ću svojim

posjetom nekoga razveseliti i rasteretiti mu svakodnevicu.

„Svi u meni trebaju naći domovinu. Kako bi to bilo moguće, ja moram imati domovinu u

Bogu. A ako mi Bog u mom razvoju nije dao domovinu, ili ako sam se morao odreći

domovine, utoliko ću nesebičnije, radosnije u žrtvi trošiti svoj život, da bih što većem broju

ljudi pružio domovinu svojim vlastitim postojanjem. Životom i ljubavlju.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Poznaješ li zemlju, Božju državu,

Bog Gospodin sebi stvorio je nju,

istinska je ovo zemlja njegova,

u njoj svagda samo vlada istina;

stalno u njoj vrijede sveta mjerila,

u svemu je odslik Božjeg kraljevstva,

duhove i srca ljubav proniče,

sa žezlom u ruci Bog sve potiče.

Čudesna mi ta je zemlja poznata,

u taborskom sjaju sunčan zavičaj,

Triput Divne Majke divan to je kraj,

sred ljubljene djece Mati stoluje,

daruje nas, snaži, nježno miluje;

veličajnost njena sjajna, očita,

bez kraja i konca sveđ' uzorita!

To zavičaj moj je, zemlja schönstattska.

(J. Kentenich, Zavičajna pjesma)

I. KORIZMENI TJEDAN Ponedjeljak

Poruka Evanđelja današnjega dana ljubav je prema bližnjemu, ljubav koja nam otvara vrata raja, ali i

omogućuje komadić raja na zemlji. Ponekad nas naše emocije onemogućuju za istinsku ljubav. Ali,

povezanost s Isusom daje nam snagu…


Dođi, Duše Sveti, smiluj mi se i promijeni me po svojoj volji. Udostoj se k meni doći, da ti

moja poniznost prema tvojoj veličini, moja slaboća prema tvojoj jakosti, prema punini tvoga

Milosrđa, omili. Po Isusu Kristu, mojem Spasitelju, koji s Ocem, u tvojem jedinstvu, živi i

kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen.

sv. Augustin

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mt 25, 31-46

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.« »Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'« »Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'« »Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'« »Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?'. Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'« »I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Komentar

Sigurno Vam se već učinilo da biste htjeli neku promjenu u duhovnom životu, u životu

molitve, nekako niste zadovoljni trenutnim stanjem. S druge strane, sigurno imate iskustvo

kako ste bili uslišani onda kada ste Gospodinu zavapili iz dna srca. Želimo li moliti za čuda,

najbolje je moliti za ljubav jer ona je najveće čudo. Kada živimo u ljubavi, tada druga čuda

nisu potrebna. Ljubav čuva ljude u miru i prijateljstvu. Kada živimo po ljubavi, tada ćemo s

radošću, a ne sa strahom, iščekivati svoj povratak u Očev dom, u dom u kojem nam je Isus

pripremio stan, kako je obećao (usp. Iv 14,2).

Današnje Evanđelje unosi u nas nelagodu jer se spontano nameće pitanje: na koju ćemo

stranu biti smješteni? No, trebamo biti svjesni da svojim silama i naporom nismo spremni

učiniti ništa dobra. Ali isto to Evanđelje, na jednom drugom mjestu, daje nam nadu u

Isusovoj riječi: „Uistinu bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5). Tu nam se nudi

jednostavno razrješenje strahova: ostati u Isusu, u milosnom životu, postati sinovi u Sinu. U

ispovijedi Bog nam daruje uvijek novi život, u Isusu naš se život obnavlja i dobiva puninu. U

svakodnevnom povjerljivom prijateljskom razgovoru s njim, kad mu damo prostora u nama i

naše vrijeme, tada on svojom snagom u nama čini i djeluje. Ono čega se plašimo najčešće

smo mi sami. Otac nas ljubi i prihvaća nas bezuvjetno. Želi nam uzeti naše strahove, brige i

rane, iscijeliti naša srca da bismo bili radosna djeca Božja, zainteresirana za njegovo

kraljevstvo. Bog nikad nije protiv nas, nego za nas, On nas sve želi imati sebi z desna.

Kada se pomirim sa svim svojim emocijama, tada me one mogu voditi k dobrom Ocu koji mi

želi nešto reći.

Poticaji o. Kentenicha: „Moramo postati osobnosti, a ne ljudi mase. Trebali bismo na sve događaje prisloniti ljestve za razum i srce te iza svega gledati dragoga Boga. Znamo: ništa na svijetu ne zbiva se bez Boga. On vidi sve. On to uređuje ili dopušta kako bismo preko toga došli u nebo. Bog je osobni Bog. Ne sjedi gore u nebu gdje je 'lijepo toplo' pa gleda dolje na nas ljude!“

Prijedlog za dnevnu odluku: Često nas naše emocije nadvladaju i učinimo nešto neracionalno, učinimo loše stvari jer nismo u ljubavi. Danas ćemo u opuštenoj atmosferi osluškivati svoje emocije: strah, ljutnju srdžbu…

Dopustit ću da mi Bog progovori i izliječi. Možda mi želi reći da trebam nešto promijeniti u životu: možda sam drugima dao/la previše prostora i moći u svom životu pa sam u grču. Naša srdžba je uvijek krik za životom. Straha se možemo osloboditi samo djetinjim stavom pred Bogom: smijem pogriješiti, smijem se osramotiti, smijem biti kakav/kakva jesam jer ja sam dijete Božje, imam svoje dostojanstvo.

Danas ću si posvješćivati da sve mogu u Onome koji mi daje snagu (Fil 4,13). Sveti Pavao misli pri tom ne na postignuća, nego na prihvaćanje situacije (kako čitamo u kontekstu poslanice). Mogu se prihvatiti takvim/om kakav/kakva jesam i sve situacije koje mi dan donosi jer imam Isusovu snagu po svetom krštenju.

Bit ću danas posebno pažljiv/a prema onima koji me trebaju: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!«

„A potom još jednom otvorimo Sveto Pismo. Tu nam u svijest dolazi jedna druga riječ: Nakon

što nas je Bog prihvatio kao djecu, darovao nam je i duh svoga Sina, u kojem govorimo:

»Abba, dragi Oče!«“ (Usp. Gal 4,6). (J. Kentenich)

Završetak:

Vjerujem u tvoju ljubav, u tvoju osobnu ljubav prema meni premda još uvijek tako puno svijeta ima u meni. Ti me ne ljubiš jer sam čist/a, već da bih postao/la čist/a. Ti me ne ljubiš jer sam jak/a, već da bih postao/la jak/a, Ti me ne ljubiš jer sam svet/a, već da bih postao/la svet/a. Ti me ne ljubiš jer sam slobodan/na od nagona, već da bih time postao/la slobodniji/ja od njih.

I. KORIZMENI TJEDAN Utorak

Današnje nam liturgijsko čitanje stavlja u prvi plan Božju riječ i njezino djelovanje na dušu. Naša se

duša hrani i živi od Božje riječi. „U čitanju Božje riječi sam Isus nam se približava i prilagođava našem

duhovnom stanju, tako da i početnici mogu započeti taj put približavanja prema Njemu.“ (Origen)


O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.

Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova. i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.

(iz Himna Duhu Svetom)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iz 55, 10-11

Ovo govori Gospodin: »Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču, i kruh za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi, ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«

Komentar

Božje riječi sigurno uvijek donose ploda. Naše nepovjerenje prema Božjoj riječi posljedica je istočnoga grijeha. Grijeh čini naša srca tvrdima, a ta tvrdoća rađa nepovjerenjem prema Božjoj dobroti, ljubavi i vjernosti. Ali naš dobri Otac nas nikad ne napušta, posebno ne onda kad padnemo najdublje. Poslao je svog ljubljenog Sina jedinca da postane jedan od nas, čovjek s čovjekom, Bog Spasitelj. Kako su to velike istine! Bog se učinio čovjekom da nam se istinski, duboko i na naš način približi, nama u svemu jednak, osim u grijehu (usp. Heb 4,15). Isus je Božja riječ. U njemu su Očeva obećanja postala stvarnost. Kažemo li svakodnevno „Da!“ Božjoj riječi, možemo biti sigurni da će nas Otac moći, zbog našeg pristanka, približiti k sebi. Iskusit ćemo da Božja riječ poput dažda i snijega pada u naše srce i daje nam udjela u nebeskom životu. Tada možemo povjerovati u Očeve planove ljubavi s nama. On nam obećava da ćemo biti preobraženi i ozdravljeni ako prebivamo u njegovoj riječi – u Isusu. Korizma je vrijeme blagoslovljeno riječima s bogoslužja Pepelnice: „Obrati se i vjeruj Evanđelju!“ Ta rečenica daje nam snagu da doista povjerujemo Božjoj riječi tako snažno kao u ni jedno drugo vrijeme. Poticaji o. Kentenicha: „Visoko je sunce, sjaji u zenitu: u „Betaniji“ nastojimo sabrati dušu. Vrlo gladna uzimala si ono što je dolazilo iz srca i ustiju Gospodinovih i postala uzorom razmatranja predana Bogu, puna iskrenosti.“ U ovoj molitvi Hora šestoga časa, o. Kentenich lik Lazarove sestre Marije preslikava na Mariju, majku Gospodinovu. Marija sjedi do Gospodinovih nogu i sva je tu za njega, upija svaku njegovu riječ, svaku gestu, svaki izraz lica… Otac Kentenich u toj slici vidi čovjeka koji moli, koji je posve otvoren Gospodinu, očekujući da će od Gospodina uvijek nešto doći.

Prijedlog za dnevnu odluku: Susret s Bogom u njegovoj riječi mogućnost je za velike milosti. Pokušajmo danas u duhu sjesti do Gospodinovih nogu, zahvaliti Ocu nebeskom za njegovog Sina koji je toliko lijepih riječi i pouka uputio i slušati što nam ima reći.

Mogu pročitati odlomak iz Evanđelja po Marku 1, 40-45; Isus liječi gubavca. Što je moja rana? Mogu li je pokazati Isusu? Prepuštam se njegovom liječenju u trenutcima mira i tišine. Gledam susret svoj susret s Isusom, razgovaramo o mojoj rani (duševnoj, duhovnoj ili tjelesnoj). Tako puštam da Riječ Božja ozdravlja.

Danas ću pokušati živjeti kao da Isus samo meni govori riječi iz Evanđelja po Luki 12, 22-28. Promatrat ću situacije u danu u kojima vidim Očevu brigu u konkretnim situacijama. Dat ću se iznenaditi.

Sjetit ću se češće preko dana kako kiša i snijeg natapaju zemlju da bi oživjela i donijela

plod. Moje srce je također zemlja koja može oživjeti i donijeti plod ako se otvorim nježnom Božjem djelovanju. Tada ću činiti stvari koje moj Otac želi da činim, a ne one stvari koje mislim da trebam učiniti. U povezanosti s njim dobit ću svjetlo za svoja djela.

»A onaj trenutak, gdje Spasitelj sam sebi polaže račune o tijeku vlastitog života, prožima

velikom riječi: „Oče, ono djelo, koje si mi dao, dovršio sam“ (Iv 17,4). Ono djelo, ali samo ono

djelo koje si mi ti zadao, ne druga djela.« (J. Kentenich)

Završetak:

„Daj da me duh molitve sve više i više poučava, uzdiži moj duh put nebeskih zvijezda da neprestano mogu promatrati Krista Sunce i graditi na njemu sav svoj život.“ (J. Kentenich, Hore, šesti čas)

I. KORIZMENI TJEDAN Srijeda

Poziv na obraćenje, koji odjekuje u današnjim retcima Evanđelja, poziv je na novi život. Vječni Otac

želi nam dati novi život. To se događa postupno, uz našu suradnju.


O Duše, koji s Ocem si i Sinom Gospod jedini, nastani blag se u nama

I duše naše napuni!

Naš um i srce, jezik nam nek' svom te moći uzdiže, nek' plamti ljubav ognjena

i žar nam bližnje užiže.

Daj Oca da upoznamo i Krista, Sina njegova, i u te, Duha njihova,

da vjerujemo sveudilj. Amen.

(Časoslov, III. čas – Himan Duhu Svetom)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Lk 11, 29-32

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.« »Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Komentar

Počesto se dogodi, posebice ako smo roditelji ili odgojitelji, da nas oni kojima govorimo ne razumiju. Možda im nije toliko stalo do toga što govorimo, no već bi zato što im govori osoba s iskustvom, trebali promisliti o onome što su čuli. Isus se također često nalazio u situaciji da ga ljudi kojima je propovijedao nisu razumjeli, nisu prihvaćali poziv na obraćenje i navještaj radosne vijesti. Posebice su nepovjerljivi bili farizeji i opetovano tražili od Isusa znakove i čudesa ne bi li povjerovali. Isus je doista bio razočaran nad nevjerom farizeja. Stoga ih podsjeća na znak Jonin: poziv na obraćenje koje je Jona uputio Ninivljanima, a govori im i kako je pogana kraljica juga povjerovala Salomonovim riječima. Zašto ne bi farizeji povjerovali samoj Božjoj Mudrosti – Isusu? U ovom odlomku Evanđelja čujmo Isusov poziv na obraćenje upućen nama osobno. Krenimo odvažno na taj put, nismo sami. Iako on djeluje odbojno, na njemu se nalaze velike milosti. Isplati se! Ako Isus poziva na obraćenje, onda je to doista poziv onoga koji nam želi dobro. Obratiti se nije ništa drugo nego vjerovati svakoj Isusovoj riječi i obećanju koje je zapisano u Evanđelju, u Svetom Pismu uopće. Cijela je Biblija Božja Riječ – Isus sakriveni. Isplati se u ovo korizmeno vrijeme otkrivati ga i susretati na stranicama Biblije jer on nas mijenja ne samo u sakramentima, nego po svakoj svojoj riječi u koju povjerujemo. Poticaji o. Kentenicha: Danas gledamo na životni primjer o. Kentenicha. On je imao jednu veliku životnu ranu koja ga je smetala tijekom njegova razvoja u djetinjstvu i mladosti: nedostatak zemaljskog oca. Mogao je iz te rane postati nezrela i nesretna osoba. Danas ga gledamo kao uzor dobrog oca, kao osobu koja je zadnje atome snage davala za sve koje je susretala na svom putu. Dopustio je da ga dragi Bog i majka Božja odgoje i duhovno preobraze. Nitko nije tako lijepo govorio o Ocu nebeskom kao on, iz svog vlastitog duhovnog iskustva. Zato je mogao tijekom života govoriti: „Naše rane su naše šanse.“

Prijedlog za dnevnu odluku: „Tamo gdje smo slomljeni, tamo smo i otvoreni za Boga“ (H. Nouwen). Danas mogu otkrivati i gledati svoje rane kao prijatelje jer me dovode do susreta sa sobom. One su moje blago, one privlače svu pažnju i nježnost Oca nebeskog koji želi upravo po njima očitovati svoju milost i dobrotu.

Uzet ću list papira i napisati dva ili tri područja svojega života koja skrivam od Isusovog pogleda i od samog/e sebe. Otac nebeski nas upravo tu želi liječiti, tu su naše šanse za cjelokupno ozdravljenje. Želim ova svoja područja predati Ocu nebeskomu ispovijedi i primiti mir i ljubav u svoj život.

Uzet ću vrijeme tišine i sa zahvalnošću ću danas pred nebeskim Ocem pogledati sve svoje teške trenutke kroz koje me vodio u životu. Pokušat ću otkriti kako me Bog ponekad i kroz grijeh vodio bliže k sebi. Sve što smo otkrili, stavljamo u vrč kao polog za braću u zajedništvu s Isusom.

Utješit ću danas nekoga u njegovim kušnjama i pozvati na obraćenje – pozvati da

povjeruje Evanđelju, milosnoj dobroti Božjoj. Bog je sve učinio da nas spasi. Iako je znao da će Isusova patnja raniti njegovo očinsko srce, rado je poslao svoga Sina u žrtvu za naš život da bismo ga imali u punini.

„Ako kasnije u životu budem mogao darovati očinsku ili majčinsku ljubav biološkoj ili

duhovnoj djeci, moguće je da ću u toj djeci životno iskusiti djetinje biće. Doživljavam pritom

dvostruko: probuđeno kreativno izvorno očinstvo ili majčinstvo u meni samom, koje prodire

do podsvjesnog života duše, i još uz to djetinje biće nasuprot meni. Tako se u meni kroz taj

doživljaj može probuditi djetinji nagon i potom prenijeti na vječnog Boga.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Na tvojoj moći i dobroti gradim, djetinjim srcem uzdam se i radim.

U svim prilikama slijepo vjerujem, Divna, uzdam se u te i u tvoga Sina.

I. KORIZMENI TJEDAN Četvrtak Katedra sv. Petra

Danas nas Sveto Pismo i o. Kentenich upućuju da pogledamo sebe u svjetlu onog što jesmo: kršćani. Želimo biti svjedoci i pokazati svoju vjeru svojim životom.


O Duše života, razvij u meni božanski život, koji mi je darovan po tebi, već u krilu majke.

Izlij se na mene darom mudrosti, da mogu u svemu što radim i mislim, što osjećam i odlučujem,

uvijek u tvom svjetlu misliti, odlučivati i raditi. Izlij se darom ljubavi u moj život,

da od sada u tebi mogu ljubiti Boga, iznad svega, i bližnjega svoga kao sebe.

(Izvor: web)


U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

Komentar

Od prvih Duhova Petar je očito vodio Crkvu. Kamen temeljac Petrove vjere i uporište njegove službe predvodnika Crkve bila je njegova ispovijest: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« (Mt 16,17). U ovoj ispovijesti sv. Petra naziremo da vjera ne može biti privatna stvar kršćanina. Pozvani smo i mi svjedočiti svoju vjeru ponajprije svojim primjerom. Bit ćemo autentični jedino onda kada i mi možemo dati odgovor na Isusovo pitanje upućeno nama: »A ti, što ti kažeš, tko sam ja?« Naša vjera može rasti potpomognuta vjerom naše braće i sestara u Kristu. Isus je zamislio Crkvu kao zajednicu u kojoj ćemo se međusobno hrabriti i pomagati na putu vjere. Upravo zato što vjerovati nije lako, Isus je zamislio da ne budemo sami na tom putu, nego da jedni drugima pomažemo vjerovati. Zbog toga je apostolima dao vlast i dostojanstvo koje se prenosi na svakoga svećenika. Svećenici su Isusovi namjesnici na zemlji, oni djeluju u ime osobe Isusa Krista. I oni su, poput apostola, ljudi od krvi i mesa, ljudi sa svojim naravima, karakterima, sposobnostima, jakim i slabim stranama, grijesima. Uvijek zahvalno pristupajmo svećenicima jer su oni dar Isusova Srca, bez njih vjere bi na zemlji nestalo. Naše sklopljene ruke njihova su jedina garancija svetosti i našeg posvećenja preko njih. Svatko/a je od nas pozvan/a razglašavati da je Isus Spasitelj. Svoju osobnu vjeru ugrađujemo u vjeru Crkve. Od Crkve (braće po vjeri) primamo vjeru, a svojom vjerom izgrađujemo Crkvu. Poticaji o. Kentenicha: Kako biti autentični kršćani? Potražimo odgovor kod o. Kentenicha. Kršćansko ponašanje sadrži u sebi ono više, pa i najviše. Otac Kentenich to naziva svetošću svakodnevice. To znači živjeti posve običnim svakodnevnim životom, živjeti kao sveci. Naše mučeništvo je glavobolja, vlastito raspoloženje, umor i nenaspavanost, prevelika osjetljivost… Autentičan kršćanin je spreman prihvatiti sebe ranjivog i osjetljivog, a u isto vrijeme ne želi time opteretiti ni sebe, ni druge. „To je svetost svakodnevice: sa smiješkom nositi te svakodnevne malene i velike križeve.“ (o. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku: Danas želimo osvijestiti svoje kršćansko življenje, svoju pripadnost Crkvi.

U trenutcima sabranosti osluškivat ću Isusovo pitanje: „Tko sam ja za tebe? Koliko ti značim? Računaš li u svemu sa mnom?“ Promotrit ću svoje odgovore i nastaviti razgovor s Isusom. Pitam ga ista pitanja i osluškujem odgovore. Koje ime meni Isus želi dati?...

Zahvalit ću što su me roditelji krstili i što sam na taj način upoznao/la Boga. Mogu li zamisliti svoj život bez vjere? Jesam li uistinu svjestan/svjesna da je vjera milost – čisti Božji dar, ničim zaslužen?

Crkve nema bez svećenika. Zamislimo da je u jednom velikom gradu samo jedan svećenik. Zamislimo da je u jednoj državi samo jedan svećenik ili da svećenici nestaju. Što bi to značilo za mene osobno? Danas ću od srca zahvaliti Isusu za dar svećenika,

zahvalit ću za svećenike koje poznajem. Reći ću danas nekome da se pomoli i zahvali za svećenike. Osobno ću u vrč staviti jednu žrtvu za svećenike.

„Svetost je Kristovo obličje, a Krist je u odnosu prema Ocu poprimio oblik i stav djetinjeg bića,

te ga zadržao cijelog svog života.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Poznaješ li zemlju spremnu sveđ' na boj, pobjedama vičnu za opstanak svoj, gdje nejaki Bogu vjerni ostaju, oruđa mu spretna brzo postaju; junački mu smjerno vazda vjeruju i njegovom snagom složno djeluju, za njega će život svoj izgubiti jer ga neizmjerno žele ljubiti! Čudesna mi ta je zemlja poznata, u taborskom sjaju sunčan zavičaj, Triput Divne Majke divan to je kraj, Sred ljubljene djece Mati stoluje, daruje nas, snaži, nježno miluje; veličajnost njena sjajna, očita, bez kraja i konca sveđ' uzorita! To zavičaj moj je, zemlja schönstattska.

(o. Kentenich, Zavičajna pjesma, 6. strofa)

I. KORIZMENI TJEDAN Petak

Djeca mogu sve. Njima nije teško oprostiti. Nakon sukoba, brzo se vraćaju zajedničkoj igri. U čemu je tajna opraštanja? Postati dijete pred Bogom. Isus je uvijek podučavao tajnama odrasle, ne djecu…


Duše Sveti, Tješitelju, dođi u srca naša sa svojom milošću i svetom ljubavi

i daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine i da nam Bog bude jedino mjerilo

u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.

(bl. A. Stepinac)


U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je rečeno starima: 'Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.' A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne: 'Glupane!' bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!' bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš posljednjeg novčića.«

Komentar

Prijateljstvo je poput porculana: lako se razbije, a teško ponovo sastavi.

Svi imamo iskustvo poteškoće opraštanja uvrede. I sam Isus doživio je izdaju svog najbližeg prijatelja. Isus zna kako smo sazdani, zato je rekao da se pomirimo. Naime, uvreda boli, ali k tome boli i vlastita nemoć opraštanja uvrede. Primiti uvredu stvara u nama osjećaj neslobode, a također i neopraštanje nas zarobljava. Te nam dvije rane čine štetu, donose bolest na duhovnom, duševnom i tjelesnom području. Naš Otac nebeski želi da budemo slobodna, zdrava i zrela djeca, zato nam je dobro slušati Isusa. Mi doista nemamo drugoga izlaza, nego oprostiti od srca. Možda se to čini prezahtjevno, ali to se tako čini samo tada kada zaboravimo na Isusa i njegovu milost uz pomoć koje možemo oprostiti. Isus zna da se opraštanje događa postupno i polako. Njega ne brine jesmo li odmah i do kraja oprostili. Njega više brine ako ne tražimo pomoć od njega u toj teškoj stvari opraštanja i ako ne postajemo svakim danom sve milosrdniji kao što je Otac nebeski nama milosrdan. Poticaji o. Kentenicha: „O jednom svetom svećeniku pripovijeda se ovo: lišili su ga njegova dobra imena i mnogo zla govorili o njemu. No on se nikad nije žalio, niti je neprijateljima predbacivao. Umjesto toga zahvaljivao je dragom Bogu što postupa s njime kao s ljubljenim djetetom. Što piše na našem trnju? Isto tako riječ: moje ljubljeno dijete!... Što je ono pravo blago u našem životu? To je trnje na našoj ruži… Ono je priređeno upravo za nas – izraz ljubavi.“

(o. Kentenich)

Prijedlog za dnevnu odluku:

Svaki čovjek doživljava uvrede, ali i povrjeđuje druge. Pitam se: mogu li na povredu gledati kao na trnje o kojemu o. Kentenich govori? Ako mogu, onda će mi biti puno lakše oprostiti, čak ću zahvaliti što mogu uvredu prihvatiti kao sredstvo po kojem ću rasti u ljubavi prema Ocu nebeskom. „Trnje pretvarati u ruže.“ (o. Kentenich)

Pokušat ću u tihom razgovoru s Bogom razumjeti zašto me lako povrijediti. Otkrijem li uzrok, nestat će osjetljivosti i neću trebati toliko snage trošiti na opraštanje.

Danas ću prilikom susreta s ljudima unaprijed pozvati Duha Svetoga da bude među nama, da izlije Božju ljubav nad nas, da naši kontakti budu bratski, radosni i puni razumijevanja. Mi smo djeca istog Oca, to je dovoljan razlog radosnog susretanja.

„Čovjek koji kroči životom kao priprosto dijete je kao stablo u čijim plodovima mnogi uživaju.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Poznaješ li zemlju vječno radosnu i sunčevim sjajem svagda prožetu, gdje vječita dobra posjeduju svi i spokojno žive mirom združeni; gdje volja i srce nadahnuća sva iz obilja Božjih crpe darova, gdje ljubavi hitro čarobni će štap pretvorit u radost tuge svaku kap. Čudesna mi ta je zemlja poznata, u taborskom sjaju sunčan zavičaj, Triput Divne Majke divan to je kraj, Sred ljubljene djece Mati stoluje, daruje nas, snaži, nježno miluje; veličajnost njena sjajna, očita, bez kraja i konca sveđ' uzorita! To zavičaj moj je, zemlja schönstattska.

(o. Kentenich, Zavičajna pjesma, 4. strofa)

I. KORIZMENI TJEDAN Subota

Oprostiti neprijateljima? Moliti za progonitelje? Nemoguća misija, ili?


O vječna ljubavi, daj da te ljubimo, kao što Te Otac od vijeka i Sin u Ocu ljubi! Udijeli nam snagu i milost da uvijek i svugdje donosimo mir i radost, strpljivost i blagost, dobrotu i dugotrpnost, ljubaznost i vjernost. … O Duše svetosti, neka djelotvorna snaga Tvoje milosti posveti čitav naš život i upravi nas prema vječnim radostima. Ulij božansku ljubav u sva kršćanska srca. Amen!

(izvor: web)


Čuli ste da u Mojsijevu zakonu piše: "Ljubi svoje bližnje, a mrzi neprijatelje!' A ja vam kažem: Ljubite i svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone! Tako ćete se ponijeti kao prava djeca svojega nebeskog Oca, koji daje da njegovo Sunce izlazi i nad zlima i nad dobrima te da kiša pada i pravednicima i nepravednicima. Jer ako volite samo one koji vas vole, kakvu nagradu možete očekivati? Ne čine li tako i pokvarenjaci? Ako ste ljubazni samo prema svojoj braći, po čemu se razlikujete od drugih? Tako postupaju i neznabošci. Budite, dakle, savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac.

Komentar

Tijekom korizmenog vremena evanđelja nam često nude tekstove koji zahtijevaju obraćenje, radikalni hod kršćanina za svojim Učiteljem. Nude nam put spasenja. Ima li teže Isusove pouke od ove da ljubimo svoje neprijatelje i molimo za one koji nas progone? Prema osobnom iskustvu svakog od nas, ovo se čini doista teškim. No, rečenica koja slijedi otkriva da nemoguće postaje moguće: „Tako ćete se ponijeti kao prava djeca svojega nebeskog Oca,…“ Dijete prima sve od roditelja jer ništa svojeg nema. Očito je da za življenje ljubavi prema neprijatelju treba savršena ljubav, a može nam je dati samo onaj koji je posjeduje – Otac naš nebeski. Isus nas poziva da budemo savršeni ne kao on, nego kaže: kao Otac vaš nebeski. To je doista ohrabrujuće: ljubav prema neprijateljima ja mogu dobiti od Oca. Moj angažman treba biti u tome da Oca čvrsto primim za ruku i otvorim svoje srce za savršenu ljubav, kakva mi treba u ljubavi prema neprijateljima. Otvorimo li srce za ljubav prema neprijateljima, kroz nas će se Božja ljubav prelijevati na njih.

Po Isusovoj žrtvi dobili smo u dio Božji život. Ta nam stvarnost omogućuje ljubiti naše neprijatelje. Isus je znao da to ne možemo bez Božje pomoći, bez milosti koja nam dolazi od njegova križa i uskrsnuća. Isusova beskrajna ljubav nadići će granice naše ljudske ljubavi. Bit ćemo ispunjeni radošću kada doživimo da ljude ljubimo ljubavlju koja nadolazi naše naravne mogućnosti. Poput punjača na mobitelu samo trebamo spojiti svoju krhku ljubav s božanskom ljubavlju. Poticaji o. Kentenicha: „Sada pak pogledajte kakvu poruku ima nebeski Ota za nas: 'Djeca se Božja zovemo i jesmo', (Iv 3, 1). U istinu smo djeca Božja. Trojedini Bog živi u meni, djeluje u meni, stvara božanski život u meni. Kada bismo više znali o tom božanskom životu, koliko bi veće bilo naše uzajamno strahopoštovanje i ljubav.“ (o. Kentenich)


Molit ću Duha Svetoga da me ispuni Božjom ljubavlju da bih mogao/la ljude gledati kako ih gleda Isus.

Danas ću otići na sv. Misu s nakanom da me njegova Riječ i Tijelo nahrane za snagu ljubavi koju mogu pokazati svima koje susretnem. Mislit ću na to da sam živo svetohranište iz kojeg Isus dotiče sve koje susrećem.

Uzet ću si vremena i tišine za susret s osobom koja me povrijedila. Stajat ćemo pred Isusom. Gledat ću kako se njegova ljubav izlijeva u moje srce i u srce mojeg neprijatelja. Ta njegova ljubav nas povezuje i omogućuje istinsko opraštanje, malo, po malo.

Želim se danas pomiriti s nekim s kim sam u opterećenim odnosima. Ja sam Božje dijete i imam Očevu opraštajuću snagu, ne svoju.

„Prije svega moramo poći od toga da Majka Božja ne posjeduje samo izvanredno djetinje

biće, nego i neusporedivu, nanadmašnu djetinju narav.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Daj da sličimo tvojoj slici, kroz živor kročimo sasvim kao ti:

jaki i dostojni, čedni i blagi šireći ljubav, radost i mir.

U nama ti prolazi našim vremenima, učini ih, Majko, za Krista spremnima.

(Iz Schönstattske molitve)

II. KORIZMENI TJEDAN Nedjelja

Potrebno je popeti se „na goru“ – uzdići srce k Bogu iznad naših zemaljskih briga da bismo bili preobraženi za svakodnevnu novost života. U duhovnim vježbama ostavljamo dolinu naše svakodnevice i na brdu osame kušamo spasonosnu i ljubeću blizinu Oca nebeskoga.

Brdo Tabor – brdo preobraženja Gospodnjeg


Bože, Duše Sveti, živa Vodo što ispunjaš svako srce ljubavlju, mirom i radošću, snago koja dolaziš da ovlastiš svakoga da bude snažan i moćan, ja Ti se posve predajem da možeš doći i ući u mene i posve preuzeti vlasništvo nad mojim životom. Posve Ti otvaram srce svoje da možeš slobodno ući u mene i nastaniti se u meni. Amen.

(izvor: web)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mk 9, 2-10

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.

Komentar Molimo li intenzivno poput Isusa, u molitvi ćemo doći do prave slike kakvu Bog ima o nama. S nas će tada spasti sve maske i uloge, a izvorna će slika Božja postati vidljivom. Razbistrit će se u nama što je tmurno, oblačno, sumorno. Preobraženje je prosjaj vječnog, preobrazba u istinsko, stvarno. U ovim duhovnim vježbama težimo za novim životom: težimo k tome da dođemo u dodir sa svojom slikom kakvu Otac vječni ima o nama. On ju želi dovesti do punoga sjaja. On želi da iza sebe ostavimo maglovitu dolinu svakodnevice i na gori doživimo Očevu blizinu koja liječi i preobražava.

Kada u molitvi urastamo, ulazimo u Boga, naš se život tada sređuje, tada činimo ono što Bog od nas želi, Božju zapovijed prihvaćamo iznutra. Tada nas Bog vodi u slobodu iz koje možemo živjeti novim životom, ljubiti novim srcem. Kad nas Bog u molitvi preobrazi iznutra, sami ćemo od sebe vršiti volju Božju, oslobodit ćemo se strahova da ćemo dobiti manje nego drugi, da će nam nešto nedostajati na Božjem putu. U duhovnim vježbama dobro je prepoznati svoj osobni poziv – svoj osobni ideal. To možemo prepoznati ako u sebi posvješćujemo činjenicu da smo Božja djeca. Ljubljeno sam Božje dijete – to i meni, kao i Isusu, govori Otac nebeski. Iz te perspektive mogu radosno djelovati, mogu pronaći svoje poslanje u ovome svijetu: ja sam glasnik svoga Oca. Poticaji o. Kentenicha: „Želimo postati prava djeca, savršeni koliko god je samo moguće. Zato je potrebno da više učimo o dragom Bogu kako se razotkriva u Svetom pismu… U svemu, čak iza olujnih vihora, u poteškoćama i radostima života, moramo prepoznavati Božju očinsku ruku. …želimo zapamtiti: prvo, ja sam dijete Božje; drugo, ponašam se prema njemu kao dijete prema svom Ocu.“

(o. Kentenich)


U trenutcima tišine dopustite da u vama odzvanjaju riječi: „Ti si sin/kći moj/a ljubljeni/a!“ Pokušajte to čuti srcem. Kako se osjećam? Kako sada doživljavam svoje pogrješke i slabosti? Kako mi je sada u mojoj osamljenosti i žalosti? Dopuštam da ova riječ živi u meni i da me obilježi.

Želim pronaći svoje poslanje djeteta Božjeg, svoj osobni ideal. To mogu otkriti uz nekoliko pitanja: Za što se zauzimam? Što je ideja vodilja mog života? Za što se

naprežem? Što želim u svakom susretu prenijeti ljudima? Što bi trebali pročitati na mome tijelu, na mojoj duši, na mome srcu, u mojim očima, iz mojih riječi? Što je najdublja motivacija moga života? Koja bi bila moja posljednja riječ? Zapisujem odgovore i češće ih čitam. Moje poslanje i osobni ideal mogu se razvijati i mijenjati tijekom života, tijekom sazrijevanja u vjeri.

Želim danas osvijestiti da su sastavni dio života iskustvo Božje blizine, ali i iskustvo njegove udaljenosti. Ne trebam se plašiti kada dođe „oblak“. Oblak je znak skrivene Božje prisutnosti. I onda kad ne osjećam blizinu Božju, On je uvijek sa mnom. Iza svakog intenzivnog susreta s Bogom dolazi iskustvo zla koje nam prijeti iznutra ili izvana. Zato ću to dobro zapamtiti i znat ću da je to put hoda s Bogom.

„Mi smo po krštenju ugrađeni u Spasiteljev život, te, dakle, u i sa Spasiteljem na jedinstveni način postajemo djeca Božja, djeca Očeva, sa zadaćom, dopustiti tom takozvanom djetinjem biću da djeluje u nama cijelog života kroz izrazitu djetinju narav (usp. Rim 6, 3-4.).“ (J.

Kentenich)

Završetak: Nedokučivi Bože, u molitvi nam darivaš svaoga Svetog Duha da nas mijenja i preobražava. Zahvaljujem ti za sve trenutke probraženja koje sam po tvojoj milosti primio/la u svom životu preko lijepe riječi, pogleda koji su me promijenili. Daj mi ovih dana duhovnih vježbi tako moliti da me ti, Oče, potpuno ispuniš i promijeniš, tako da u meni zasja tvoja slava i zablista izvorna i neiskrivljena slika. Amen.

(Prema: A. Grün,)

II. KORIZMENI TJEDAN Ponedjeljak

Isus danas stavlja zahtjevni program pred nas: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan…“ Možemo li to uopće postići? Ako smo djeca Božje, onda smo mu slični. S tom vjerom i povjerenjem smijemo se odvažiti…


Duše Sveti, rani strelicom svoje ljubavi moju nutrinu, užeži i pronikni spasonosnim

plamenom duh moj, rasvijetli me ognjem svete revnosti i sažeži sve što je nečisto, a što se

tako čvrsto drži duše mi i tijela!

Vjerujem da Ti svakoga, u kome stanuješ, činiš hramom Oca i Sina. Blago onome, tko te za

gosta primi jer će se, po tebi, u njemu nastaniti i Otac i Sin.

Sv. Augustin


U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Komentar Mjera kojom mjerimo drugima, mjera je kojom smo izmjerili i sebi. Korizmeni hod stavlja nam na srce darivanje i odricanje. No, uvijek je to izazov za našu sebičnu narav, ranjenu istočnim grijehom. Često nam dolaze razna opravdanja i zatvaramo oči pred potrebitima: vremena je malo, novaca također… u pitanju je zatvoreno srce. Bog nas ne prestaje pozivati na milosrđe, na darivanje, poziva nas da potrebitima otvorimo srce. Otac naš želi da posredujemo drugima ponajprije milosti koje smo besplatno primili od njega. Ukoliko poslušamo Božju riječ i dajemo od srca i velikodušno, naš Otac vratit će nam preobilno. Sigurno već imamo to iskustvo. Podijelimo li hranu s gladnima, podijelimo li svoje vrijeme s osamljenima,

podijelimo li svoje oproštenje, osjetit ćemo Očevu ispruženu ruku nad nama. U svemu nam može biti uzor Isus koji ni Ocu ni nama ništa nije uskratio. Na kraju našeg puta, budemo li imali otvoreno srce, bit ćemo iznenađeni koliko blaga smo prikupili u kući Očevoj. Moći ćemo reći: „Toliko blaga za sitnice koje sam dijelio/la!“ Ne samo u kući Očevoj, već i za ovozemaljskog putovanja primit ćemo svoju nagradu. Poticaji o. Kentenicha: Doista nije lako postupati po Isusovom nauku. No, činimo li tako, mi smo sveti kao što je svet Otac naš nebeski. Isus nas na to poziva više puta svojim riječima zapisanima u Evanđelju. Poslušajmo o. Kentenicha kako nas hrabri: „Naš ideal svetosti. Laiku pripada svakodnevica. Lakše je živjeti u religioznom ozračju samostana; živjeti u ozračju laika, u protukršćanskom, bezbožnom, svjetovnom ozračju, mnogo je teže. Zahtijeva veliki duh žrtve i trajnu budnost da se u svakodnevnom životu postane svetac. Laici su (u tom pogledu) bespomoćni. Tako se Majka Božja preko Saveza ljubavi obvezuje privoditi nas k svom božanskom Sinu, pomagati nam da postanemo sveti. Ona je Majka puna milosrđa, nježna i blaga; no, ona je također jaka Majka, stoji s nama pod križem. Majka Božja nas ljubi beskrajnom ljubavlju. Nikad nas ne napušta. Kada je sklopljen Savez ljubavi, počinje nas odgajati.“

(o. Kentenich)


Danas ću rado otvoriti svoje srce i podijeliti svoje blago vremena, pažnje, molitve, posta, materijalne pomoći… nekome tko je potrebit.

Promatrat ću Mariju kako je sva za Isusa i za mene. Ona je najsličnija Isusu od sve djece Božje. Želi me kroz razne situacije svoga odgoja učiniti sličnim/om Isusu. Zahvalit ću za njenu majčinsku brigu i beskrajnu ljubav. Zapisat ću u duhovni dnevnik nešto što je u zadnje vrijeme učinila za mene.

„Cijelo biće Majke Božje usmjereno je na Krista, ali u Kristu i po Kristu na Oca.“ (J. Kentenich)

Završetak: O Gospođo moja, o Majko moja, Tebi se sasvim prikazujem; i da pokažem kako sam Ti odan/a, posvećujem Ti danas svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce, upravo svega/u sebe. Kad sam, dakle, sav/sva tvoj/a, o dobra Majko, čuvaj me i brani me kao stvar i svojinu svoju. Amen.

II. KORIZMENI TJEDAN Utorak

Pred nama je danas zadatak razumjeti i živjeti poniznost prema riječima današnjeg Evanđelja i poruke o. Kentenicha. Molimo Duha Svetoga da nam pomogne razumjeti i primijeniti.


Duše Sveti, Ti si duša moje duše. Ponizno Ti se klanjam.

Ti me prosvijetli, ojačaj me Ti, Ti me vodi, tješi me Ti.

Otkrij mi, ukoliko to odgovara planu vječnog Oca, otkrij mi svoje želje.

Daj mi spoznati što vječna ljubav želi od mene. Daj mi spoznati što trebam činiti.

Daj mi spoznati što trebam trpjeti. Daj mi spoznati što trebam tiho, skromno, razmišljajući prihvaćati, nositi i podnositi.

Da, Duše Sveti, daj mi spoznati tvoju volju i volju Očevu. Jer čitavim svojim životom ne želim ubuduće ništa drugo biti,

nego trajni i neprekidni DA na želje i volju vječnog Oca. (kard. Mercier)


U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi' jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Komentar Čitajući Isusove razgovore s farizejima, gotovo da u sebi osjetimo neko zadovoljstvo kad im Isus kaže ono što ih ide. Ipak, moramo primijetiti da Isus s farizejima i pismoznancima postupa drugačije nego bismo to mi činili. Isus je gledao njihova djela, njihovu nutrinu iz koje djela proizlaze. Nije imao problem s njihovim ulogama; oni su bili na časnim položajima. Čak je ljudima govorio da ih slušaju. Farizeji i pismoznanci dobro su poznavali židovske propise, a Isus je rekao da nije došao ukinuti propise, nego ih dopuniti. Isus se nije slagao s tim što su farizeji prilagođavali propise u svoju korist. Previše su se usredotočili na izvršavanje propisa, a ne na Boga i njegovu zapovijed ljubavi. Više im je bilo do vlastite časti, nego da ljude poučavaju molitvi, primanju Božjih milosti i međusobnoj ljubavi. Naša, istočnim grijehom ranjena narav, također je sklona oholosti. Rado se izdižemo iznad drugih i uspoređujemo tko izvrši više propisa, molitava… Isus i nas poziva da se ponizimo poput njega i da služimo jedni drugima u ljubavi. Zato gledajmo na Isusov primjer. Poticaji o. Kentenicha: „Spasitelju nije bilo lako s apostolima. Nisu shvaćali što je naučavao, naime, da bi najprije morali postati djeca, prije no što mogu ući u kraljevstvo nebesko. Ali slijedili su Gospodina, slušali ga i ljubili ga. Žene su se manje brinule za ta pitanja. Slijedile su Gospodina iz ljubavi.

Muškarci, naprotiv, pitali su zašto. Ali nisu razumjeli. Tada im je Gospodin rekao da moraju čekati Duha Svetoga koji će im prosvijetliti razum. Tada će razumjeti što znači postati dijete.“

(o. Kentenich)


Zapisat ću danas na jedan list papira kako se ponaša osoba poput farizeja, a kako se ponaša dijete Božje u odnosu na Oca nebeskog. Svoje spoznaje crpit ću iz do sada objavljenih tekstova Duhovnih vježbi i iz današnjeg evanđeoskog odlomka. Nakon toga promatrat ću sebe: u kojim situacijama se ponašam kao farizej, a u kojima kao dijete Božje?

Danas ću nekome učiniti uslugu. Izabrat ću učiniti nešto umjesto nekoga u kući ili na poslu. Zauzet ću stav sluge – najmanjeg. Tada ću biti najveći jer ću učiniti nešto iz čiste ljubavi, ne iz interesa.

„Ta upućenosti Spasitelja na Oca, ta ovisnost o Ocu, to je bit Spasiteljeve poniznosti.“

(J. Kentenich)

Završetak: Isuse, usrdno Te molim da mi pošalješ poniženje svaki put kad se pokušam uzdići iznad drugih. Ti poznaješ moje slabosti. Svakog jutra odlučujem biti ponizna, ali uvečer shvaćam da sam često puna krivice zbog oholosti. Tada sam u napasti da postanem malodušna, ali znam da je i malodušnost oholost. O moj Bože, zato stavljam sve svoje pouzdanje samo u Tebe! Pošto Ti sve možeš, udostoj se u moju dušu usaditi krepost koju molim. Da postignem ovu milost od Tvojega beskrajnoga milosrđa, često ću ponavljati pred Tobom: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!“ Amen.

(sv. Mala Terezija)

II. KORIZMENI TJEDAN Srijeda

Počesto nas život pritisne velikim brigama i problemima. Progone nas ponekad oduzimajući nam i san i dah. Osjećamo se kao sapeti u mreži. Gospodin nas poziva svoje pouzdanje staviti u njega.


Ispuni nas, Duše Sveti, kao što želiš ispuniti one koji se otvaraju Tvome dolasku! Napuni nas da se sve preobrazi u nama, da postanemo novi ljudi! Napuni nas samim sobom, Božjim darom koji je vrhunska punina! Napuni nas svojom prisutnošću da ona od cijelog našeg bića stvori tvoje svetište!

Izvor: web

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Ps 31, 5-6.14-16

Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište. U tvoje ruke predajem duh svoj: otkupi me, Gospodine, Bože vjerni. Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu. A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj! U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!

Komentar Što nas brine? Sigurnost? Zdravlje? Posao? Novac? Djeca? Svatko ima svoju brigu. Svijet nam nudi rješenja: povezati se s moćnim ljudima, preuzeti dodatni posao… Na taj način uvijek se još više okrećemo sebi i svojim moćima, kao i svojim strahovima. Pogledajmo Isusov put: to je put poniženja, predanja i povjerenja. To je put darivanja, ne čuvanja samog sebe. Otac naš ne želi da svu snagu upotrebljavamo samo za svoje interese. Želi da poput Isusa hodamo putem darovane ljubavi i imamo povjerenja da će se pobrinuti za nas. Poteškoće nas žele uvjeriti da su naše potrebe najvažnije u našem životu, a Bog u našem životu dobiva mjesto onda kad imamo malo slobodnog vremena. Kada uredimo svoj život tako da nam interesi Božjega kraljevstva budu na prvome mjestu, tada naše brige same od sebe padaju u drugi plan i gube snagu, a raste naše povjerenje i iskustvo u Božju očinsku brigu. Što nas danas brine? Želimo li sami riješiti svoju brigu/potrebu ili ćemo reći s psalmistom:

„A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!“

Izručimo u brižne ruke nebeskog Oca sav svoj život i povjerene nam živote. Imamo li u predanju teškoće, usredotočimo se na Božju ljubav prema nama, a ne na ono što nas zabrinjava. Poticaji o. Kentenicha: „Trebamo u svakodnevici iza svega gledati dragoga Boga, u našim radostima i bolima. Bog nije tiranin, nego Otac koji ljubi, koji nas ljubi kao svoju zjenicu oka. On nas ljubi kao da smo njegovo jedino dijete, kao da osim nas ne postoji nitko. Dragi Bog se posve osobno brine za nas. Mislimo uvijek na to, da sve što nas snalazi stoji u planu, da ima svoj određeni razlog, čak i ako nam u tom trenutku nanosi bol. Moramo u svim situacijama imati pred očima da je Bog naš Otac koji nas ljubi i reći svoje spremno: 'Da, Oče', bez obzira, šalje li nam križ ili radost. Moramo sve svoje pouzdanje staviti u Božju providnost.“

(o. Kentenich)


Danas ću učiniti nešto za interese Božjega kraljevstva: staviti ću brigu za Božju stvar ispred svojih briga. To ću učiniti na način da odem na sv. Misu i prikažem je za one za koje sam zabrinut/a. Neka dobri Otac brine za njih. Možda ću odvojiti vrijeme za klanjanje pred svetohraništem u crkvi zahvaljujući Bogu za dar našega Spasitelja…

Položit ću u ruke nebeskom Ocu svoju najveću brigu i više neću brinuti za to.

„Ako duša brzo i duboko reagira na misao dijete — otac, tada može biti sigurna da tu Duh

Sveti duboko djeluje po svojim darovima.“

(J. Kentenich)

Završetak: Oče moj, predajem se Tebi, čini sa mnom što hoćeš. Što god učinio, hvala Ti. Spreman sam na sve, primam sve samo da se Tvoja volja ispuni na meni i na svim Tvojim stvorenjima. Bože moj, ne želim ništa drugo. Stavljam svoj život u tvoje ruke Tebi ga darujem, Bože moj, svom ljubavlju svoga srca jer Te ljubim i ta ljubav traži da Ti se darujem, da se potpuno predam u Tvoje ruke s neizmjernim povjerenjem jer Ti si moj Otac! Amen.

(C. de Foucauld)

II. KORIZMENI TJEDAN Četvrtak

Otac nebeski beskrajno je strpljiv s nama. Neograničenom velikodušnošću nam oprašta i iskazuje milost. Bogat je istinskom ljubavlju prema nama i zato mu danas otvorimo svoje srce. Molitva Duhu Svetom:

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Jr 17, 5-10

Ovako govori Gospodin: »Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i srce svoje od Gospodina odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine ne prestaje donositi plod.« Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Gospodin, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.« Komentar Neke situacije u životu istodobno nam izazivaju strah i oduševljenje, npr. kad naše dijete prvi put samostalno sjedne za volan ili kad prvi put učinimo stvari koje iziskuju hrabrost, a daju užitak: poput skijanja ili skakanja padobranom…

Takve pomiješane emocije straha i oduševljenja izaziva u nama spoznaja da naš dobri Otac poznaje naše misli, zna što želimo reći i što namjeravamo učiniti. Poznaje naše teškoće i podupire naša nastojanja da ga ljubimo i da mu služimo. U nama postoje stvarnosti koje bismo najradije sakrili od Oca nebeskog, ali to nije moguće jer On zna sve. Dobro je znati da svjetlo kojim osvjetljava naš život nije poput svjetla umjetne svjetiljke, već toplo poput sunca. Pažljivo i nježno otkriva misli i namjere našega srca. Spretno odvaja sumnje i otpore, nade i čežnje, namjere i raspoloženja. Kada otkrije nešto što trebamo mijenjati, brzo nam daje znati da nas ljubi i da gleda ono što je dobro u nama. Ne istražuje nas radi otkrivanja slabosti i grijeha, nego da s nama uspostavi dublji odnos. Korizma je dobro vrijeme u kojem puštamo Gospodinu da nam istražuje srce. Poticaji o. Kentenicha: „Želimo sve svoje povjerenje staviti u Božju providnost. Dragi Bog nam šalje samo ono što možemo nositi. Ako teret postane pretežak, tada on nosi s nama taj križ takoreći na svojim vlastitim plećima.“

(J. Kentenich)


U trenutcima tišine susrećem sebe u nazočnosti Oca koji me ljubi. Mogu upaliti svijeću koja će me podsjećati na toplo svjetlo kojim dobri Otac obasjava moj život. Razmišljam što bih želio/željela Bogu pokazati, a što sakriti. Ukoliko me plaše vlastite misli o meni, posvješćujem si da je sve u meni otkupljeno cijenom Spasiteljeva života. U njegovim očima sam dragocjen/a.

Želim danas susretati i gledati ljude onako kako nas Bog gleda i susreće.

Danas ću s nekim ponijeti njegov križ tihom prisutnošću ili kojim djelom milosrđa.

„Staru sliku oca u tom slučaju treba izbrisati ne samo teoretski, nego i na razini doživljaja. Ako stara, bolesna slika oca iz djetinjstva ne bude izbrisana, nova slika ne može vladajući i svladavajući ispuniti srce. Može trajati i desetljećima, dok taj posao bude dovršen.“

(J. Kentenich)

Završetak: Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Gospodine, sve već znadeš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ! Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!

(Ps 139, ulomci)

II. KORIZMENI TJEDAN Petak Često se najveći križevi nalaze u zajedničkom životu, u obiteljima, zajednicama. Smijemo i te križeve primati kao svoje osobno trnje i dati im novi smisao upravo ove korizme. Otac Kentenich je rekao da je obiteljski stol žrtveni stol.


Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete! Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posvećen! Privuci moje srce da zavolim samo ono što je sveto! Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet.

(Sv. Augustin)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Post 37, 3-4,12-13a,17b-28

Izrael je volio Josipa više nego sve ostale svoje sinove, jer je bio dijete njegove starosti, pa mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više nego sve ostale svoje sinove, zamrze ga te mu nisu mogli prijaznu riječ progovoriti. Jednom njegova braća odu pasti očeva stada kod Šekema. Izrael reče Josipu: »Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.« Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.

Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom reče: »Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakav zdenac! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!« Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: »Nemojmo oduzimati njegova života! Ne prolijevajte krvi« — nastavi Ruben. »Bacite ga u onaj zdenac u pustari; ali ne dižite na nj ruke!« Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ga ocu. Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u zdenac. Zdenac je bio prazan; nije bilo u njemu vode. Potom sjednu ručati. Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu; preprodavali su to u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: »Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.« Braća ga poslušaju. Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz zdenca i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

Komentar Dobro je da u Svetom Pismu postoji ova pripovijest o Josipu Egipatskom. Ona nas uči da Bog može lako ljubomoru i druge loše odnose u obitelji okrenuti u dobro. On može popraviti i ispraviti svaki loš odnos i upotrijebiti ga u širokom nacrtu svog plana s ljudima. Josipa su ljubomora i spletke braće odvela u Egipat. Tamo je on spasio braću od gladi i u dalekoj budućnosti izraelski narod od tamo je trebao poći na put spasenje. Ne klonimo kada u obitelji nastanu poteškoće. Nitko nije savršen. Ne možemo zanijekati da grijeh razara i uništava odnose te zadaje duboke rane. Važno je da nikad ne zaboravimo: Bog ima zadnju riječ. Isusova žrtva nam daje razlog nade. Iako ne vidimo kako će se situacija rasplesti, smijemo biti puni pouzdanja da Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube (usp. Rim 8, 28). Josip je bio vjeran Bogu u zemlji poganskoj i Bog je nagradio njegovu vjernost. I nas Duh Sveti želi voditi istim putem, putem vjernosti u dobrim i lošim vremenima. Smijemo vjerovati svom Ocu nebeskom da će nas ljubiti i pratiti na svakom našem koraku i darovati onu puninu života koju nam je Isus zaslužio. Poticaji o. Kentenicha: „Pitajmo se još jednom što je trnje našeg života… Možda su to rođaci ili vlastita obitelj. Možda su to poteškoće s djecom, možda i moja slabost i bespomoćnost. Osjećam trnje. Kažem 'Ita Pater' (Da, Oče), želim podnositi trnje, i to ne samo za sebe, nego za obnovu cijelog svijeta.“

(J. Kentenich)


Promotrit ću što je trnje u mojoj obitelji; koji su odnosi narušeni. Pokušat ću trnje prihvatiti i položiti u vrč za moju obitelj i obnovu cijeloga svijeta.

Danas ću unijeti više radosti u svoju obitelj.

Molit ću Oca nebeskog da mi daruje više povjerenja u njegovo vodstvo u mojoj obitelji.

„Kako iskustvo pokazuje, nebrojeno mnogo katolika ne postiže dubok djetinji odnos prema Bogu-Ocu jer im nedostaje temelj u nižem poretku. Iz istog razloga nebrojenom mnoštvu ljudi vremenom otac na nebu postaje 'nestvaran'. Pretvara se u potpuno apstraktni pojam.“

(J. Kentenich)

Završetak: Daj da srce tvoje rasprostre se danas, gdje god sile mraka ustreme se na nas, očituj nam jakost, dobrostiva Mati, pomoćnice Božja, raskošno nam cvati! Kao Sin tvoj dok je zemljom prolazio, gladnom hranu, bolnom lijek pronalazio, pohodi nas s njime, blagoslova puna, svemoći je tvoje ruka blaga kruna. (Schönstattske molitve, Molitva u nevolji; izvadak)

II. KORIZMENI TJEDAN Subota

Može li se postati novom osobom? Možemo li dobiti novo srce? Već nam je sve darovano od Oca po žrtvi ljubljenog Sina. Na nama je primiti dar oproštenja i iscjeljenja u sakramentu pomirenja po izlijevanju Duha Svetoga – Duha njegova Sina. Svakom našem pristupanju sakramentu pomirenja Otac se neizmjerno raduje.


O vječna ljubavi, daj da te ljubimo, kao što Te Otac od vijeka i Sin u Ocu ljubi! Udijeli nam snagu i milost da uvijek i svugdje donosimo mir i radost, strpljivost i blagost, dobrotu i dugotrpnost, ljubaznost i vjernost. … O Duše svetosti, neka djelotvorna snaga Tvoje milosti posveti čitav naš život i upravi nas prema vječnim radostima. Ulij božansku ljubav u sva kršćanska srca. Amen!

(izvor: web)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Lk 15, 1-3.11-32

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: „Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.“ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi reče: „Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'“ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: „Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.“ A otac reče slugama: „Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!“ I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva

jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: „Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele

ugojeno što sina zdrava dočeka.“ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga

nagovarati. A on će ocu: „Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a

nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s

bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.“ Nato će mu otac: „Sinko, ti si

uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše

mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!“«

Komentar

Ovaj svetopisamski odlomak nudi mnoštvo tematskih naslova. Najčešći naziv je „Izgubljeni sin“, zatim „Dva sina“, Milosrdni otac“, „Radostan otac“. Isusovi slušatelji sigurno bi rado bili nazvali ovu prispodobu „Otac bez pameti“. Način na koji je otac primio izgubljenog sina bio je nespojiv s logikom Židova onoga vremena. Najmlađi sin želio je baštinu uz još živućeg oca. To je značilo da je želio očevu smrt. Na zahtjev mlađeg sina normalna reakcija oca bila bi srdžba. No, on je podijelio imanje među sinovima. Proigran i izgubljen imetak od strane mlađeg sina značio je ne samo žalost za oca, već i veliki gubitak njegove osobne imovine. Podijelivši imovinu, otac više ništa svoga nije imao, a trebao je od nečega živjeti. Očeva gesta prihvaćanja sina također je šokirala slušatelje. Naime, nije bilo dostojanstveno da zreli muškarac trči prema sinu. Židovska obitelj je bila patrijarhalna pa su djeca trčala k ocu, a ne obrnuto. Također nije bilo prihvatljivo da se otac ponižava pred nezahvalnim sinom. Kad je otac naručio da pripreme tele za jelo i prirede veliku zabavu, posegnuo je za baštinom starijeg sina jer više ništa svojeg nije imao. Srdžba starijeg sina bila je normalna reakcija. Isus je ovom prispodobom htio pokazati dubinu Božjeg milosrđa prema svojoj djeci. Skoro nelogično je kako nam Otac uvijek ispočetka oprašta. Iznenađujuće je kako nas dariva uvijek novim darovima koje ne zaslužujemo. Takav je naš Otac: njegova ljubav prema nama je iskrena. I nama svaki put u sakramentu ispovijedi stavlja novu raskošnu haljinu krštenja pokazujući da smo mu dragocjeni; stavlja nam obuću priznajući nas sinovima i kćerima, a ne robovima; stavlja nam prsten na ruku kao baštinicima njegovih dobara.

Poticaji o. Kentenicha: „ Želimo također učiti više i više osobno razgovarati s dragim Bogom, vlastitim riječima mu reći da ga ljubimo ili što nam treba. … Da bismo pak na pravi način išli k Ocu, da ne bismo došli praznih ruku, donosit ćemo žrtve.“ (o. Kentenich) Prijedlog za dnevnu odluku:

Molit ću Duha Svetoga da mi pokaže sve grijehe i rane koje me čine neslobodnim/neslobodnom. Ne želim biti rob svojih tamnih strana, nego ljubljeno dijete Božje. Predajem mu sve svoje grijehe u iskrenom kajanju.

Gledam u duhu kako Otac nebeski trči meni ususret zažarenog obraza od radosti. Ne želim li i ja trčati prema njemu?

Danas ću, ponesen/a Očevom snažnom ljubavlju, od srca prihvaćati ljude koje ću susretati, iako će mi mnogi možda biti teški.

»Razumijemo svetog Pavla kada nam na ovaj ili onaj način kliče: „Ta ne primiste duha

robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: 'Abba! Oče!'“ - i

„Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja…“ (Rim 8, 15-17).« (J. Kentenich)

Završetak:

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i ne zaboravi dobročinstava njegovih! On ti otpušta grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti izbavlja život, kruni te dobrotom i nježnošću. Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Ps 103, 1-4.9-12

III. KORIZMENI TJEDAN Nedjelja, 04.03.2018. Tema današnjih liturgijskih čitanja je svetost Božja koja svojom prisutnošću posvećuje sve stvoreno. Bog nas poziva na svetost. Ostvarit ćemo je budemo li pažljivi na njegovu prisutnost u nama i oko nas – na svetim mjestima.

Crkva klanjanja – Schönstatt


Duše Sveti, zahvaljujem Ti što me činiš djetetom Boga Oca i bratom Isusa Krista. Gospodine, Duše Sveti, žao mi je zbog svih mojih grijeha koje sam počinio opirući se Tvojoj snazi i djelovanju… Bože, Duše Sveti, Ti ljubavi Oca i Sina, da bih sasvim pripadao Tebi, posvećujem Ti sada svoje tijelo i dušu, svoj um i cijelo biće, misli i želje, riječi i djela, radosti i tuge, svoj život i smrt… Duše ljubavi, ispuni me, posveti me, osnaži me, vodi me.

(izvor: web)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 2, 13-25

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Komentar

Najvažnije što trebamo zapamtiti iz današnjeg Evanđelja je da smo Božji hram. Kao što je Isus očistio Hram od svih štetnih utjecaja, tako želi očistiti i nas. Kako se gorljivo zauzimao za Očevu kuću, tako se gorljivo zauzima i za nas jer smo svetište njegovog Duha. U svakom retku Evanđelja čitamo da nas Isus podupire i hrabri. Sjetimo se kako nas snažno ljubi i dan za danom zauzima se za nas. Isus nas gorljivo ljubi i njegova gorljivost također se odnosi na naše grijehe. Od tuda dolazi pojam „Božja srdžba“. Čudesni hram našega života oskvrnjujemo kada dopustimo da u nama prevlada grijeh. Naš hram u tim situacijama potamni i to razljuti Gospodina – ne mi, nego tama našeg hrama. On je ljut na zlo koje se nalazi u nama. Stoga možemo odlučiti da ne želimo gnjeviti Gospodina. Pazimo li da je Isus na prvom mjestu u našem životu, možemo biti sigurni da će svetište našega srca uvijek ostati svijetlo i čisto. Čuvajmo čistim svoje srce i svoje tijelo. Kad se ipak dogodi slabost, skupimo hrabrost i poniznost suočiti se sa svojom tamom i dopustimo da je Gospodin rasvijetli svojim smilovanjem, dopustimo da iscijeli ranu nastalu grijehom u sakramentu ispovijedi. Uvijek brzo učinimo sve da svetište našeg srca bude ponovo čisto. Poticaji o. Kentenicha: Da bi svetište našega srca ostalo čisto, u pomoć nam dolazi Marija, naša Majka. Savez ljubavi s njom omogućuje nam njezin brižni odgoj. To je put svetosti svakodnevice. „Razumijemo li sada što je svetost svakodnevice? Tiho prihvaćati i radosno nositi trnje svakodnevnog života, te male križeve koje drugi ne vide. Majka Božja, naša odgojiteljica, pomoći će nam da u svakodnevici živimo takozvane male kreposti.“ (o. Kentenich)


U tišini jutra promotrit ću svoje najčešće slabosti i pokušati im otkriti uzrok. Trudit ću se slabosti pobijediti sa suprotnim krepostima. Ako sam sklon/a loše o drugima misliti, govoriti, tada ću na toj osobi tražiti nešto lijepo i reći nešto lijepo. Ako sam sklon/a lijenosti, razvit ću strategiju kako mogu biti marljiviji/a… Svoje odluke povjerit ću brižnom majčinskom odgoju svoje nebeske Majke. Moje svetište srca na taj način lako i brzo može zasjati.

U mojoj okolini ima puno ljudi koji onečišćuju svetište svoga srca. Molit ću za jednu konkretnu osobu da bi iskusila žar Božje ljubavi u ispovijedi. Počinjem od svojih ukućana i prijatelja; konkretno ih potičem svojim primjerom i svjedočenjem o ljubavi Očevoj.

„Dakle, je li veliki Bog vezan uz mene? – Voli li me? – Bi li njegova ljubav uopće mogla biti

imalo veća?

A kada kažem: Presveto Trojstvo stanuje u meni, onda to ne znači samo da ono jest u meni,

nego i da me ono na tajanstveni način privlači u svoj božanski život. U blagoslovljenoj duši

trojedini Bog je podigao svoje prijestolje.“ (J. Kentenich)

Završetak:

Zdravo Marijo! Radi svoje čistoće sačuvaj čistim moje tijelo i moju dušu. Otvori mi širom svoje i svojega Sina srce. Izmoli mi duboku spoznaju samoga/e sebe i milost ustrajnosti i vjernosti do smrti. Daj mi duše, a sve drugo zadrži za sebe.

(o. Kentenich)

III. KORIZMENI TJEDAN Ponedjeljak, 05.03.2018. Imaju li moje molitve uslišanje? Postoje li neke zapreke s moje strane ukoliko molitva nije uslišana? Ili dobri Bog jednostavno odgađa moju stvar ili je ne ispunjava?


Molimo Mariju, zaručnicu Duha Svetoga, da nam izmoli njegovo svjetlo: Zdravo Marijo…

Detalj s vratiju svetohraništa schönstattskoga svetišta

Svetopisamski ulomak liturgije dana – 2Kr 5, 1-15a

U one dane: Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek, i poštovan pred svojini gospodarom, jer je po njemu Gospodin dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona reče svojoj gospodarici: »Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!« Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: »Tako je i tako rekla ona djevojka iz zemlje izraelske.« Aramejski kralj odgovori: »Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.« Naaman ode; ponio je deset talenata srebra, šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: »Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, i svoga slugu Naamana, da ga izliječiš od gube.« Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine svoje i reče: »Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati, te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo i uvjerite se kako traži povoda da me napadne!« A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao svoju odjeću, poruči kralju: »Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni pa će se uvjeriti da ima prorok u Izraelu.« I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej mu pošalje vjesnika s porukom: »Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i tijelo će ti opet biti čisto.« Naaman se naljuti i pođe govoreći: »Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Gospodina, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke damaščanske, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se u njima mogao okupati da postanem čist?« Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: »Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: Okupaj se, i bit ćeš čist.« I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! Vrati se on čovjeku Božjemu sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: »Evo,

sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu.«

Komentar

Smjestimo li ovaj događaj u današnje okvire, možemo predstaviti ovu sliku svojoj mašti: Naaman skupi oko 5.000 eura, nekoliko mercedesa i BMW-a, 10 skupocjenih odijela, sve kako bi mogao doći pred kralja sa svojom molbom. Ipak, na Božjeg čovjeka Elizeja to nije ostavilo nikakvog utiska te mu jednostavno kaže da se okupa sedam puta u rijeci. Naamanu se taj postupak učinio ponižavajućim jer je on bio moćan čovjek, vojskovođa, a sada treba izvršiti obični nalog. Bogu nije bio važan njegov položaj, kao ni Elizeju. Naaman je ipak poslušao proroka i ozdravio. Poganin Naaman, vojskovođa neprijateljske vojske, postao je uzor vjere i pouzdanja. Otac nebeski često djeluje upravo tako kada ga nešto molimo. Ne donosi nam rješenja na pladnju. Najprije nas vodi po neravnim putevima na kojima doživimo iznenađujuće, ali nadahnjujuće uspjehe. Njegov cilj je naš rast u vjeri i približavanje k njemu. Iz perspektive vječnosti jednako su važni korak vjere kao i njegove posljedice. Sigurno imamo iskustvo da smo nešto dugo molili ili upravo molimo. Nikako ne dolazi uslišanje jer nas Bog prekaljuje. Ako ne učinimo korak vjere, nećemo znati što je na drugoj strani. S tim korakom ne možemo biti na gubitku, samo na dobitku. Poticaji o. Kentenicha:

Možda molimo nešto što nam Bog ne može dati jer on vidi da to nije dobro za nas. Otac Kentenich poučava: „Gledajte, ako Savez ljubavi treba shvatiti ozbiljno, ako to nije samo puka fraza, nego stvarnost, tada imajmo pred očima da Majka Božja sve što god na neki način služi mome spasenju, iz ljubavi tako uređuje…“ (o. Kentenich)


Uronit ću u svoje svetište srca. Još jednom ću promotriti pred nebeskim Ocem svoju molitvenu nakanu. Ako još nije uslišana, možda Bog želi da izađem iz „sanduka“, možda trebam nekome oprostiti da bi moja molitva bila uslišana, možda se moram odreći grijeha, možda straha ili lijenosti da i ja također nešto poduzmem.

Za nakanu koju već dugo molim prinijet ću danas nešto u vrč: svoj DA samom/oj sebi, svoj DA drugome, svoj DA neugodnom poslu ili svoj DA nekoj patnji.

„Ako biće određuje djelovanje Majke Božje i ako je ona na duboko prožimajući način bila Očevo Dijete, tada će – s psihološkog aspekta – na temelju zakona prijenosa života, djetinju ljubav prema Ocu na produbljeni način darovati svojoj djeci. Ono što je psihološki utemeljeno, bit će potpomognuto milosnim djelovanjem drage Majke Božje. Marijino posredovanje milosti povezuje se s tim psihološkim procesom.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Sve što nosim i podnosim, što govorim i iznosim, što god smišljam, što god snivam, što god zaslugama primam, sve što vodim i ishodim, patnju, radost, sve što volim, što jesam, što posjedujem, s ljubavlju ti sad darujem za milosno vrelo sreće iz Svetišta što nam teče i dotiče duše vrle što u Schönstatt srcem hrle, da ih potom vodiš blago po milosti kud ti drago, da sve bude uređeno što je Trojstvu posvećeno.

(Schönstattske molitve, Dobra nakana)

Vrč u Prasvetištu: „Ništa bez tebe, MTA, ništa bez mene!“

III. KORIZMENI TJEDAN Utorak, 06.03.2018. Molitva Duhu Svetom:

Duše Sveti, hod za Isusom često nadilazi moje snage. Osjećam da puno toga ne mogu ostvariti samo snažnom odlukom svoje volje. Divno je znati da me ti dodiruješ, da me potičeš da više ljubim, više darujem. Daj mi uvijek novu snagu da moj novi početak uspije.

Simbol Duha Svetog u schönstattskom svetištu


U ono vrijeme: Pristupi Petar Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa svojim slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se pomiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći 'Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.« »A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjali: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti'. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.« »Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga rasrđen preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Komentar

Prispodobe su bile jedan od najučinkovitijih načina Isusova poučavanja. Isus je bio majstor pripovijedanja, znao je zadobiti pozornost slušatelja. Njegove prispodobe nisu samo zanimljive zgode, nego prije svega skrivaju i otkrivaju Božju ljubav i vrjednote njegova kraljevstva. Također nam pomažu na putu dubokog obraćenja. Isus je za jači efekt često upotrebljavao pretjerivanje – uobičajeno semitsko sredstvo – ili suprotne pojmove, npr. velikodušnost i škrtost, mudrost i ludost. Bez sumnje, današnji je evanđeoski odlomak pravi primjer Isusovog pretjerivanja u obraćanju slušateljstvu. U ono vrijeme deset tisuća talenata bila je zarada od sto pedeset tisuća godina! Naspram toj zaradi, zarada od sto denara bila je plaća za sto dana.

Poruka Isusove zgode o dva dužnika je ova: oprostiti svakome onako kako nama oprašta Otac nebeski. Budemo li se trudili biti milosrdni, i mi ćemo zadobiti Božju ljubav i milosrđe. Uvijek nam govor o opraštanju budi stare rane, ali iskustvo da nam je bilo oprošteno može i nas osposobiti za praštanje drugima Koliko se otvorimo Božjem milosrđu, toliko ćemo moći milosrđa podijeliti. Što primamo, to dajemo. Poticaji o. Kentenicha: „U Svetištu želiš oblikovati duše koje će se poput svećenika cijelo vrijeme darivati, kao đakoni stajati pod križem, s Otkupiteljem ići križnim putem.“ (o. Kentenich)


Molit ću danas više puta dnevno molitvu: „Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!“

U svojoj jutarnjoj tišini otvorit ću se Isusovoj ljubavi da bi od te preobilne ljubavi mogao/la dijeliti oproštenje svima koji me tijekom dana nehotice ili namjerno povrijede. Posredovat ću im ne svoju, nego Isusovu ljubav.

Patnju koju mi donosi današnji susret s nekom osobom prihvatit ću opušteno. Taj susret darovat ću Majci Božjoj i zatim još jednom obratiti se toj osobi. U tom času postajem sličan/na Kristu. U svjetlu prinesene žrtve vidim da ta osoba ima i dobre crte.

„Čega se Spasitelj tijekom cijelog svog života pridržavao kao velike niti vodilje? Govorim riječi, koje mi je Otac dao. Činim ona djela, koja Otac želi da budu provedena. Idem u patnju i smrt, kako bi svijet vidio da ispunjavam Očevu volju.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Danas ću opet raditi na sebi. Novi je početak. Susrest ću se sa svojom obitelji i suradnicima. I tebe ću susresti, Oče moj. Tvoj Sin živi u meni. To je dobro, iako ne mislim uvijek na to. On me nosi, On me ljubi. U njemu i s njim mogu ti reći: „Oče“. Njegov Duh me pokreće. Hvala ti i za Majku koja me svojim brižnim srcem prihvaća, oblikuje i šalje među braću. Amen.

III. KORIZMENI TJEDAN Srijeda, 07.03.2018. Ako zastanemo i pogledamo tko i što nam je ovog trenutka na prvom mjestu u životu, iznenadit ćemo se kako to sigurno nije Bog i njegovo kraljevstvo. Možemo se upravo danas potruditi i moliti milost da se sjetimo: Bog je onaj koji treba biti u centru da bi sve drugo bilo na svom mjestu.

Vječno svjetlo u schönstattskom svetištu


Dođi Duše Sveti i prosvijetli moje umorne misli da te mogu promatrati. Daj mi svoju snagu i svetost kao što si dao apostolima. Budi sa mnom cijeli dan da mogu s tobom biti povezan/a. Svetopisamski ulomak liturgije dana – Pnz 4, 1.5-9

Mojsije reče narodu: A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim, da biste ih vršili i tako poživjeli te uništili i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. Ja sam vas, eto, poučio o zakonima i uredbama, kako mi je Gospodin, Bog moj, naredio da ih vršite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: 'Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj narod veliki.' Jer, koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji ja danas stavljam pred vas? Samo pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.

Komentar

U susretima sa slavnim ličnostima možemo dobiti eventualno stisak ruke i autogram uz kurtoazni osmjeh. Zamislimo da dobijemo mogućnost susresti Boga. Doživjeli bismo duboki susret, a ne površni pozdrav: duboko bi nam se zagledao u oči, čvrsto nas zagrlio i poljubio dajući nam do znanja da je iskreno radostan što nas vidi. U vrijeme kad su Izraelci bili tik pred Obećanom zemljom, u njoj su stanovali ljudi koji su vjerovali u nestvarne bogove. Koji od tih bogova im je mogao biti bliže od Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva? I nas počesto odvlače ljudi i stvari koji nam obećavaju puninu života. Nitko i ništa ne može dati ono što daje Bog. Tko se može usporediti s Onim koji je stvorio svemir i poznaje nas po imenu? Tko se može mjeriti s Bogom koji je dao život za nas? Bog ima puno suparnika: mnogi se natječu s njim za našu pozornost i naklonost. Trebamo znati da se nitko toliko za nas ne zanima kao naš Otac nebeski, koliko god to nama drugačije izgledalo. Uvijek imajmo na umu da nas je Otac stvorio, Sin otkupio, a Duh Sveti posvetio. Velike su to istine. Bog nam se želi osobno razotkriti. Želimo li to? Poticaji o. Kentenicha: „Moliti znači prignuti svoju glavu tako da se Očeva ruka može položiti na nju. Trebali bismo nebeskom Ocu reći: 'Oče, učini sa mnom što se tebi sviđa.' Nebeski Otac će tada odgovoriti: 'Dijete, što ti je potrebno?' Tada svoju ruku možemo položiti u njegovu. Moliti znači darovati se Ocu nebeskom. Da bismo pa na pravi način išli k Ocu, da ne bismo došli praznih ruku, donosit ćemo žrtve.“ (o. Kentenich)


Molit ću danas milost da mogu u svakodnevici prepoznavati tragove Božje ljubavi. U tu svrhu ću sastaviti popis situacija u kojima mi se Bog razotkriva u svagdanu. Taj popis stavit ću na vidno mjesto.

Zahvalit ću danas od srca Ocu nebeskom što mi je blizu i što je dao svoga Sina da me otkupi. U zahvalnosti prema Bogu učinit ću jednu žrtvu za nekoga.

„Djetinji odnos prema Ocu, to nije prolazi stadij. Djetinji odnos prema Ocu je vječna mladost.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Oče naš, mi smo u Kristu tvoja djeca. Mislim posebno na one ljude s kojima dijelim život. Mi smo u tvojim mislima zajedno. Zato ti jutros kažem srdačni DA za svu moju braću s kojom živim i radim. Kao što je tvoj Sin rado podnio žrtvu za svoju braću, tako i ja želim danas za svoju braću početi ispočetka jedan novi život. Amen.

III. KORIZMENI TJEDAN Četvrtak, 08.03.2018. U ovom suvremenom svijetu teško je plivati protiv struje. Na svakom koraku nude se brza rješenja problema koja najčešće uvode čovjeka u još dublji problem. Jedino rješenje nalazi se u nama, u svakom čovjeku koji otvori vrata Kristu.


Bože moj, želim primiti Duha Svetoga ovoga časa dublje u svoj život. On će mi pomoći postati središtem iz kojeg isijava njegova ljubav, Kristova ljepota i sreća koja pobjeđuje u meni svakoga časa. Svetopisamski ulomak liturgije dana – Lk 11, 14-23

U ono vrijeme: Istjerivaše Isus đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on znajući njihove misli, reče: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.« Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli. Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«

Komentar

U ratovima vojnici se naoružavaju najmodernijim oružjem, a tako i najmodernijim zaštitama štite svoje tijelo od mogućih ozljeda. No, Isusu je u današnjem Evanđelju za borbu protiv sotone bio dovoljan samo prst.

U našem životu svakodnevno se odvija rat na duhovnom polju. Često toga nismo svjesni. Dvojica se bore i ta obojica jači su od nas. Mi smo nemoćni. Sotona ima svoje oružje lukavosti kojim nas nebrojeno puta u danu želi prevariti. A moćniji od njega je Isus koji nam isto toliko puta želi pomoći i pobijediti u nama neprijatelja. Ne bismo se trebali bojati nikakvih kušnji ni napastovanja ako smo svjesni da se u nama bori onaj koji uvijek pobjeđuje, koji samo sa dvije riječi vraća mrtve u život (usp. Mk 5,14), koji samo jednu riječ upotrijebi nad uzburkanim jezerom i vjetrom (usp. Mk 4, 39). Sotona je doista moćan, ali Isus je moćniji. Osim toga, Isusu smo prevažni i zato dolazi u pomoć čim ga zazovemo. Ne zaboravimo čiji smo i koliko nas ljubi. Oslobodio nas je i uzeo za svoje. Poticaji o. Kentenicha: „Želimo još jednom sažeto reći što trebamo činiti. Ponajprije: boriti se protiv duha vremena, plivati protiv struje i ne trčati za masom. Zatim, njegovati herojsku vjeru te imati duboko povjerenje.“ (o. Kentenich)


U tišini svoga srca promotrit ću situacije koje me čekaju u danu. Promotrit ću gdje bi mogle biti zamke za mene, gdje bi mogle biti kušnje. Unaprijed ću Isusa pozvati u te situacije i moliti da On u njima pobijedi.

Više puta dnevno svoju sigurnost tražit ću u Isusu, ne u ljudima i drugim oblicima sigurnosti.

U susretu s ljudima, pomoći ću da u njima pobijedi Isusova snaga. To ću učiniti na način da umjesto osobe koja nije u miru zazovem Isusovu snagu i mir na nju.

„Ako ljude koji su mi povjereni povedem k Majci Božjoj, ona će se na svoj način pobrinuti za određenu prijemčivost, sposobnost doživljavanja u odnosu na Oca.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Gospodine moj i Bože moj, uzmi od mene sve što me odjeljuje od tebe. Gospodine moj i Bože moj, podari mi sve što me tebi upravlja. Gospodine moj i Bože moj, uzmi me od mene i daj me posve sebi.

(Sv. Nikola iz Flüe)

III. KORIZMENI TJEDAN Petak, 09.03.2018. Dvije zapovijedi ljubavi temelj su vjerničkoga života. Sjetimo li ih se češće, moći ćemo sve više postajati ljudima ljubavi.

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, božanski cjelove Oca i Sina, izvore nebeskih milosti, nebeski prijatelju duša, zazivam te i tražim. Napuni me svetim mislima da mogu činiti djela ljubavi. Neka me tvoja ljubav potpuno prožme! Dođi k meni sa svojim darovima. Amen.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Mk 12, 28b-34

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.« Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Komentar

Svjetski poznati teolog Henri Nouwen radio je s hendikepiranim ljudima u zajednici „Arka“ koju je osnovao Jean Vanier. Pisao je i promišljao o ovim dvjema vrstama ljubavi koje Isus spominje. Prema njegovom iskustvu i promišljanju, ljubav prema čovjeku odsjev je ljubavi koja dolazi od Boga. Božja ljubav nema sjena. Ne postavlja uvjete i ne moramo se bojati da će nas iznevjeriti. Otac nas toliko ljubi da si je postavio visoka mjerila, visoka poput neba. Današnji odlomak Evanđelja predočuje nam da su i mjerila čovjeka prema čovjeku postavljena visoko. Ljubi svoga bližnjega… bez pogovora, samo ljubav. Može li naša ljubav biti potpuna? Zasigurno ne može. zapovijedi ljubavi uvijek je izazov. Umjesto da čekamo dan kada ćemo moći potpuno ljubiti, krenimo odmah korak po korak. To možemo vidjeti u životopisima svetaca: njihova je ljubav postupno rasla što su bili bliže Bogu. Ove godine pred očima nam svijetli lik našeg oca i utemeljitelja J. Kentenicha. Otkrivajući njegov put, potražimo dodirne točke između našeg i njegovog života. U čemu bismo ga mogli nasljedovati? Poticaji o. Kentenicha: „Svetac svakodnevice ljubi svog bližnjega radi Boga i Krista. Radi Boga on mu daruje svoju ljubav na dvostruku način: prvo zbog toga i utoliko koliko se u njemu odražava Božja savršenost, a potom i stoga što Bog to želi i jer se tako proslavlja.“

(o. Kentenich)


Na list papira označujem tri stupca. U prvi pišem osobine Božje ljubavi, npr. bezuvjetna, potpuna, nježna, milosrdna, dobrostiva, … U drugi stupac pišem ishode ljudske ljubavi: sigurnost, potpora, odgoj, pouzdanje, … U treći stupac upisujem oznake ljubavi o. Kentenicha (potražim u životopisu „Zovu ga ocem“ ili na internetu). Odabirem onu karakteristiku ljubavi koju bih rado usvojio/la i pokušavam je danas vježbati u više navrata. Tako ću korak po korak postajati vršitelj/ica zapovijedi ljubavi, a time i biće ljubavi slično Bogu.

Više puta dnevno ponavljat ću u svijesti Dvije zapovijedi ljubavi: „Slušaj, … (izgovaram svoje ime), Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje! Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“

»Neka sveti Ivan na trenutak stupi pred nas i s velikom nas brižnosti, i istodobno velikom radosti upozori: Sad poslušajte što vam važnoga imam reći: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo.“! (1 Iv 3,1).«

(J. Kentenich)

Završetak:

(Izvor: web)

III. KORIZMENI TJEDAN Subota, 10.03.2018. Samo iskreno srce može stupiti u dijalog s Gospodinom. Naša istina, kakva god bila, polazište je za našu promjenu u molitvi.

Molitva Duhu Svetom

O Bože, stvorio si nas po dahu svoga Duha; otkupio si nas po dahu svoga Duha; posvećuješ nas u svojoj Crkvi po dahu svoga Duha! Na krstu si od nas učinio novo stvorenje dahom svoga Duha, u potvrdi si usadio u naša srca dah svoga Duha! Daj nam da budemo ljudi istog daha, da naše tijelo i naša krv, da naš život, naše djelovanje i naša trpljenja budu neprestano nadahnjivani dahom tvoga Duha, ne zbog nas, nego zbog spasenja svijeta!

(Izvor: web)


U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu. »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Komentar

Mi se kršćani, kao molitelji, možemo pronaći čas u cariniku, čas u farizeju. Ukoliko imamo poteškoća s ohološću, pustimo Duhu Svetom da nas mijenja. U tišini srca pokazat će nam u kojim smo situacijama superiorni nad drugima. Sjetit će nas na Božju veličinu i moć te nas nježno postaviti na naše mjesto. Kao pomoć nudi nam se i riječ sv. Petra: „…svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.“ (1 Pt 5,5)

Ako smo skloni osjećaju manje vrijednosti poput carinika, također trebamo pogledati istini u oči. Duh Sveti će nam u tišini srca progovoriti da naša vrijednost proizlazi iz postojane Božje ljubavi prema nama, ne iz toga što drugi misle ili govore o nama. Ta svijest nam omogućuje koristiti jedinstvene darove koje nam je Bog dao. Tako možemo s lakoćom učiniti sve na što nas Bog poziva jer naša snaga dolazi od Krista (usp. Fil 4,13). Kao kršćani trebali bismo si postaviti cilj da ćemo živjeti u ravnoteži između pretjeranog ponosa i omalovažavanja samih sebe. Trebali bismo izboriti u sebi slobodu djece Božje, biti ovisni o njemu i njegovom mišljenju o nama poput djeteta. Umanjujemo li svoj ego, u nama će rasti Krist.

Poticaji o. Kentenicha: „Nećemo najprije težiti za novcem i zemaljskim dobrima ili za tim da postanemo glasoviti znanstvenici, nego velika djeca Božja.“

(o. Kentenich)


Promotrit ću danas u kojim se situacijama osjećam boljim kršćaninom od drugih i zašto. Molit ću svjetlo Duha Svetoga da mi pokaže kako mogu postati „ovisan/na“ o Ocu nebeskom i kako mi njegovi interesi mogu postati važniji od mojih.

Razmislit ću kako ću danas dati više prostora Kristu da raste u meni. Koje će mi vježbe u tome pomoći? Mogu jednostavno zamisliti prije svoga djelovanja da Krist želi u meni učiniti nešto za druge.

Muči li me osjećaj manje vrijednosti ili patim zbog loše slike o sebi, 5 minuta ću provesti u Božjoj prisutnosti promatrajući ga kako me s ljubavlju gleda. Ponavljat ću tijekom dana rečenicu sv. Pisma: „Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.“ (Jr 31, 3)

Danas ću u molitvi iznijeti Ocu nebeskom svoje raspoloženje i svoju istinu. Molit ću samo svojim riječima.

„Djetinje biće je naravna potreba. Djetinje biće je — čak i više od toga — na osobiti način dar duha, odnosno, dar Duha Svetoga.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. Amen!

(sv. Ignacije Loyola)

IV. KORIZMENI TJEDAN Nedjelja, 11.03.2018.

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, svjetlo istinito, tvorče duhovnoga života, prosvijetli moju nutrinu, uđi u svetište moga srca. Pomozi mi razaznati što mi je činiti. Oblikuj me u čovjeka posve zaodjenuta dobrim djelima na hvalu slave Božje. Amen.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Ef 2, 4-10

Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Komentar

Kako bi bilo lijepo da svatko od nas ima svog osobnog krojača i svaki odjevni predmet baš za nas kreiran i izrađen. Prema riječima apostola Pavla Bog kreira originalne osobnosti, unutarnji život. Naša nutrina je vidljiva po našim djelima. Dobri Otac opskrbio nas je talentima, sposobnostima i osobnošću koji nas uz pomoć milosti osposobljuju za svako dobro djelo. Zato otvorimo ormar naših dobrih djela i pogledajmo što ima u njemu. Tu ćemo naći razna odijela: ona koja nam se sviđaju i ona za koja mislimo da bi drugima bolje pristajala. No, upravo ta dobra djela, od kojih zaziremo, možda nam najbolje pristaju. Ne znamo dok ne isprobamo. Odvažimo li se, možemo otkriti neke sposobnosti i talente koje nam je dragi Bog dao, a da ih još do sada nismo otkrili. Možda mislimo da nam najbolje pristaje odijelo aktivnosti u župnoj zajednici. No, ne trebamo se iznenaditi ako nam je dobri Otac pružio odjeću njege našeg bolesnog ili starijeg ukućana. Trenutno nam to odijelo najbolje pristaje. Budimo radosni: naš Otac strpljivo radi na nama sve do trenutka kada ćemo biti spremni obući odijelo služenja kojim će nas zaogrnuti. Poticaji o. Kentenicha: »Neki indijski mudrac po povratku iz Europe pripovijedao je: „Ono što sam našao u Europi, ne bih očekivao. Ljudi su bili kršćani nedjeljom, a pogani u radne dane. Nedjeljom su se pravili jako pobožni, a u radne dane čovjek ne bi povjerovao da su to bili oni isti ljudi; njihova djela bila su poganska.“ To je problem našega vremena. Svi bismo trebali težiti za svetošću svakodnevice, ne samo za svetošću nedjeljom. No, kako mogu postati svetac? Kako me moj muž ili žena ili moja djeca mogu doživjeti kao takvog/u? Bog želi u svojoj mudrosti da si kao odrasli ponovo izborimo svetost pravog djeteta… u svijetu se izgubio onaj pravi djetinji duh.

(o. Kentenich)


Danas ću zaviriti u „ormar“ svoje nutrine. Popisat ću sve svoje talente kojih sam svjestan/na. Zatim ću popisati sva dobra djela koja se mogu učiniti uz pomoć ovih talenata. Nakon tog promišljanja, molit ću Očevu volju da mi pokaže koje dobro djelo On želi da učinim. To je uglavnom ono što nam je na zadnjem mjestu, što nam pričinja poteškoće. To je onaj naš „DA!“ koji čeka Otac od svog djeteta. Baš po tom „DA“ dolaze mnoge milosti u moj život. „Bog često staje pred nas moleći i želeći. Jednostavno kaže: ovo i ono mi se vrlo sviđa. Ne zahtijevam to od tebe naredbom. No, ako ipak napraviš, učinit ćeš mi veliku radost i nagradit ću te cijelom ogrlicom milosti.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Dolazim ti, Isuse, da me potakneš prije nego započnem svoj dnevni posao. Neka se tvoj pogled na trenutak zaustavi na meni. Dopusti mi da osjetim sigurnost tvoga prijateljstva. Ispuni moj duh kako bih mogla podnositi pustinju životne buke. Neka tvoja blagoslovljena svjetlost obasja moje misli i daj mi snage za ono što trebam činiti onima koji me trebaju. Amen.

(Sv. Majka Terezija iz Kalkute)

IV. KORIZMENI TJEDAN Ponedjeljak, 12.03.2018. Molitva Duhu Svetom

Slava tebi, Duše vječnoga Boga, nepresušni izvore svetosti, koji od vijeka djeluješ u njemu! Ti vatrena bujice, od Oca prema Sinu, ti olujni vjetre, koji udahnjuješ snagu, svjetlo i žar u članove vječnoga Tijela, ti vječna vatro ljubavi, ti Duše Božji, pokretaču svega živoga, ti vatrena rijeko koja izvireš u Vječnome i tečeš prema smrtnicima. Tebi uvijek i navijeke

pripada moć, slava i ljepota po tvojoj zvijezdama okrunjenoj zaručnici, našoj Majci triput divnoj!

(Iz Molitvenika Kćeri Božje ljubavi)


U ono vrijeme: Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Jude u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sin jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov. Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Komentar

Kada Isus čini čudo, u nazočnima se budi i produbljuje vjera. U prvom čudu u Kani Galilejskoj Isus želi biti blizu mladom bračnom paru na početku njihova zajedničkog života, a u drugom čudu Isus je blizu kada se jedan mladi život završava. Poruka leži u tome da nam Isus želi biti blizu u svim okolnostima ljudskoga života, kakve god nas zadesile. Kada smo sretni, ne zaboravimo njega koji nam je beskonačno dobar. Nađemo li se u teškim časovima, vjerujmo u njegovu moć i blizinu. Povjerujmo prije nego vidimo, poput ovog oca iz Evanđelja. Da bismo vidjeli čuda u svome životu, trebamo samo apelirati na milosrdno Isusovo srce, koje je milosrdno i ne može odbiti naše molbe. Uvijek ih ispuni bolje nego mi možemo zamisliti, uz uvjet da mu barem malo vjerujemo.


„Kako malo ljudi današnjice, čak i nas kršćana, zna o utješnoj istini bivanja Božjim djetetom! Kako bismo se inače mogli osjećati tako napušteno i usamljeno te od vrata do vrata prositi pomoć i utjehu i zaboraviti našeg nebeskog Oca!“

(o. Kentenich)


Danas ću biti pozoran/na na Božju nazočnost oko mene i gledati što sve nebeski Otac za mene čini u mojoj svakodnevici.

Molit ću češće preko dana da mi Isus umnoži vjeru.

„Bog me ljubio još prije nego što sam postojao; i u vijeke vjekova trebam ostati predmet njegove ljubavi. Za to me stvorio.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Da, vjerujem da si ti moj Otac u svakom trenutku moga života i da sam ja tvoje dijete! Vjerujem da me voliš svojom beskrajnom ljubavlju! Vjerujem da ti paziš na mene noću i danju i da mi ni dlaka s glave ne pada bez tvoje dozvole! Vjerujem da ti u svojoj beskrajnoj ljubavi znaš bolje od mene što je bolje za mene. Vjerujem da ti u svojoj beskrajnoj snazi možeš okrenuti i zlo u dobro. Vjerujem da ti u svojoj beskrajnoj dobroti okrećeš sve na dobro onima koji te ljube… Ja vjerujem i molim ojačaj mi vjeru, nadu i ljubav!

(Izvor: web)

IV. KORIZMENI TJEDAN Utorak, 13.03.2018. Sv. Terezija Avilska govorila je da Gospodina vrijeđa kad od njega tražimo mrvice, a on nam želi dati svoju milost u izobilju. Odvažimo se danas tražiti preobilje milosti. Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, Duše ljubavi, osposobi me za primanje Božje ljubavi. Ispuni u potpunosti svetište moga srca. Pokaži mi putove do mojih bližnjih. Neka u meni od tvoje vatre izgori sve što me sprječava ljubiti na pravi način svaku osobu koju mi dobri Bog u svojoj providnosti stavi na put.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 5, 1-3a.5-16

Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trjemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih.

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'« No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu

i reče mu: »Eto, ozdravio si! 'Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

Komentar

Isusovo pitanje bilo je jednostavno te je zahtijevalo samo potvrdni ili niječni odgovor upitanog. No, umjesto potvrdnog odgovora, čovjek stupa u komunikaciju i njegov odgovor je skriven i opširan. Zašto je taj čovjek ostao sam kraj vode, gdje su bili prijatelji, obitelj? Kao da se prepustio životu u osamljenosti. Isus je znao da će „potopiti“ ovog čovjeka u ozdravljujuću Božju snagu. Dok je bio na svijetu, vršio je poslanje koje je dobio od svog Oca: ljubio je i ozdravljao – duševno, tjelesno i duhovno. Pokazao nam je ljubav Oca nebeskog, On – njegova slika. Takva je istinska ljubav. Neprestano traži najbolje za drugoga, ne samo dovoljno dobro, nego najbolje. Životne kušnje učinile su ovoga čovjeka zarobljenim, no Isus ga nije želio samo razvedriti, nego ga je želio osloboditi. I mi se često prepustimo trpljenju, zadovoljavamo se kapljicama milosti. No, Isus stoji pred nama spreman pustiti na nas slapove milosti. Stalno nas ljubi i želi nam najbolje. Poticaji o. Kentenicha: »Osobito nam je blizak Božji lik svjetla i ljubavi u slici njegovog Sina. Otac stanuje u nepristupačnom svjetlu (usp. 1 Tim 6,16). Nitko ga nikada nije vidio osim onoga, tko potječe od Oca (usp. Iv 6, 46), a to je Sin. Otac nam je potpuno izmaknuo. O njemu saznajemo samo po Sinu – kako po njegovoj riječi, tako i po njegovom bivanju i djelovanju. Sin je jedino punovrijedno Očevo očitovanje. Stoga on može i reći: „Tko vidi mene, vidi Oca“ (Iv 14,9). «

(J. Kentenich)


U trenutcima sabranosti pogledat ću svoje patnje i usudit ću se stati pred Isusa, apelirati na njegovo srce i živom vjerom reći da mu zahvaljujem što mi otvara svoje riznice ljubavi i milosrđa. Spremno želim primiti sve što mi želi dati.

Ispitat ću svoju ljubav prema bližnjima: koga ljubim i zašto. Danas ću nekome iskazati duboku ljubav, poput Isusove, jer Otac nebeski me osposobio svojom snagom za takvu ljubav.

„Budući da Bog ljubi što je stvorio i jer je Bogočovjek umro za sve ljude bez iznimke, nadnaravna ljubav nikoga ne smije isključiti; niti bogate, niti siromašne, niti dobročinitelje, niti neprijatelje, niti simpatične, niti nesimpatične ljude.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem sve dane života svoga, da uživam milinu Gospodnju i Dom njegov gledam.

U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.

Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene.

Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!

(Psalam 27)

IV. KORIZMENI TJEDAN Srijeda, 14.03.2018. Tko je za MENE Isus? Danas si želim odgovoriti na to egzistencijalno pitanje.

Molitva Duhu Svetom

Dođi, Duše Sveti, promijeni naše napetosti u sveti mir blaženstva. Promijeni naše muke i nevolje u sveti spokoj. Promijeni naše tjeskobe u tiho pouzdanje. Promijeni naše nemire i strahove u jaku vjeru. Promijeni našu nutarnju gorčinu u slatkoću milosti. Promijeni tamu u nama u blagu svijetlost. Promijeni našu hladnoću u nježnu toplinu. Promijeni mrak u svoju svjetlost. Promijeni zimu u nama u svoje proljeće.

(Izvor: web)


U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla. Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«

Komentar

Slušamo Isusa kako govori o Bogu kao Ocu koji uskrisuje mrtve i daje im život te o sebi samome kao Sinu koji također daje život. Isus objašnjava Židovima tko je On. Danas, dvije tisuće godina kasnije, također se pitamo tko je Isus. Teologija je kroz povijest davala odgovore, ali svatko treba odgovoriti na pitanje: „Tko je Isus za mene?“ Vjerujem li da je Isus Božji pomazanik, ljubljeni Božji Sin, jedno s Ocem? Vjerujem li da je umro i uskrsnuo te sada sjedi s Ocem u slavi? Vjerujem li da Isus želi sa mnom dijeliti moj život i imati sa mnom osoban odnos snagom Duha Svetoga?

Korizma je vrijeme kada se ponovo usredotočujemo na Isusovu smrt i uskrsnuće. To je vrijeme novog pogleda na Isusovo predanje planu Očevom za naše spasenje. Samo ako vjerujemo svim srcem da je Isus to što kaže za sebe, moći ćemo razumjeti Očev plan s njim. U ovom korizmenom vremenu neka Isus postane Gospodar našega života na dublji način. Poticaji o. Kentenicha:

„Bog Otac pustio je svoga Sina da tako neizrecivo trpi za nas; dakle, i mi želimo da nas to nešto stoji, želimo dragomu Bogu darovati naše žrtve. Često smo slijepi: ne poznajemo i ne razumijemo svoje trnje. Sveta Terezija je jednom rekla da se najveći Spasiteljev iskaz ljubavi sastoji u tome što nam je dao da imamo udjela u njegovu križu.“

(J. Kentenich) Prijedlog za dnevnu odluku:

U trenutcima sabranosti pozvat ću Isusa da postane Gospodarem moga života: svih mojih situacija, mojih odnosa, mojih odluka, svega što čini moj život. Učinim li to, On će na najbolji način voditi moj život. Imat ću u vidu što je sve činio ljudima. Prisjetit ću se što je sve činio ljudima i tako spoznati što sve može i u mojem životu učiniti.

Želim danas, poput Isusa, učiniti nešto za druge. Izabrat ću jedno dobro djelo koje će me stajati žrtve i dragovoljno dati svoje vrijeme ili svoje sposobnosti.

Prihvatit ću danas svoju patnju s osjećajem privilegija što smijem biti u patnji pridružen/a Isusu za spas duša.

„Bog je želio da ga ljubimo po svojoj slobodnoj odluci, iz sveg srca, svim svojim bićem, svom

snagom. S razlogom nam je na obilat, slikovit način pokazao svoju ljubav. No, najveća ljubav

je ljubav žrtve. To nam govori svakodnevno iskustvo, to nam govore učeni ljudi, to nam kaže i

sam Spasitelj. Poznajemo njegove jasne i prosvjetljujuće riječi: Nema veće ljubavi od one,

kada čovjek svoj život položi za one koji su mu prirasli srcu (usp. Iv 15,13).“

(J. Kentenich)

Završetak:

Danas ću susretati ljude. Oni bi trebali osjetiti da ti, Isuse, živiš u meni. Budući da me ti nosiš, ja ću biti dobar. Kad mi netko ide na živce, tada ću se sjetiti tebe i ostati miran. Kada me netko treba, spremno ću mu još jednom pomoći, iako sam umoran. Ljudima ću se obraćati na način da ih razveselim. Gledat ću u njima samo dobro te ću im to reći. Ti se trebaš ponovo roditi u meni i ja ću te onda nositi u svijet.

(Iz: Novi početak, Na putu s o. J. Kentenichom)

IV. KORIZMENI TJEDAN Četvrtak, 15.03.2018. Slava svijeta ili slava Kristova? Jednom trebamo odlučiti koju slavu želimo. Možda je danas vrijeme za odluku.

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, Bože, ti si moj Tješitelj. Obrati me jer sam grješan čovjek. Oživi me jer sam mrtav. Probudi me jer spavam. Osposobljuj me za vječni život. Rasvjetljuj mi razum, posvećuj volju, krijepi moju slabu snagu.

(C. Neumann)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Izl 32, 7-14

U one dane: Gospodin progovori Mojsiju: »Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice, žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!' Dobro vidim — reče dalje Gospodin Mojsiju — da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod.« Mojsije se pak zauze pred licem Gospodina, Boga svoga: »Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! Zašto bi Egipćani morali reći: 'U zloj ih je namjeri izveo da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! Sjeti se Abrahama, Izaka, i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: 'Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu, i baštinit će je dovijeka!'« I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.

Komentar

Jedan uspješni sportaš imao je na stolu pločicu s natpisom: „Ja sam treći.“ Na upit novinara rekao je sljedeće: „Bog je prvi, zatim su drugi ljudi, a ja sam treći.“ Ovaj sportaš je shvatio da je najvažniji posao na svijetu služiti drugima.

U današnjem čitanju vidimo kako se Mojsije zauzima za narod. Ne uživa samodostatno u svojoj pravednosti pred Bogom, nego misli na druge. Mojsije je, unatoč svojoj skromnosti, znao biti odvažan. Bio je čovjek odvažne poniznosti kojom je potrebe drugih stavljao ispred svojih. Njegova poniznost bila je unutarnja i vanjska. Unutarnjom je preuzeo vodstvo Izraelaca, a vanjskom je popravljao i hrabrio druge. S tom ravnotežom ljubaznosti i odlučnosti Mojsije je bio slika Kristove sućuti i pravednosti.

I mi bismo u istinskoj poniznosti također trebali reći: „Ja sam treći.“ To možemo tek kad si priznamo svoje slabosti i granice, a sposobnosti razumijemo kao Božje darove koje smo primili kao „glinene posude“ (usp. 2 Kor 4,7). Pozvani smo brinuti za nemoćne, posebno za one koji su nam najbliži. Pustimo li sa strane svjetovne časti, otkrit ćemo istinsku čast: bit ćemo udovi Kristova Tijela koji trebaju jedni druge i služe jedni drugima u zajedništvu kršćanskog bratstva.


„Budući da se snaga naše ljubavi najbolje pokreće kada ju probude dokazi ljubavi, Bog nas je u svojoj dobroti obasuo nebrojenim dobročinstvima tijelu i duši. On očekuje da prepoznamo i priznamo njegove darove i vjerujemo da nas ljubi kao zjenicu svoga oka.“

(J. Kentenich)


Danas ću ljudima gledati u oči jer Bog ih kroz mene želi promatrati i susresti.

Usamljenom ću čovjeku učiniti gestu ljubavi da bi se osjetio od Boga ljubljenim.

Danas sam tu za bližnjega u potpunosti; ne samo s pola uha. Dopustit ću bližnjem da se izgovori i sudjelovat ću u njegovom iskustvu, a da se odmah ne služim svojima.

„Ta upućenosti Spasitelja na Oca, ta ovisnost o Ocu, to je bit Spasiteljeve poniznosti.“

(J. Kentenich)

Završetak:

O moj veliki Bože, želim ti zahvaliti. Zahvaljivati ima smisla samo onda ako smo primili nešto dragocjeno ili doživjeli nešto osobito… Ti stojiš iza događaja u mojem životu, ti stojiš iza ljudi koje ljubim. Otkrivam te također iza mojih velikih obaveza koje me umaraju i iscrpljuju. I tu te otkrivam i zato ti želim zahvaliti.

(Iz: Novi početak, Na putu s o. J. Kentenichom)

IV. KORIZMENI TJEDAN Petak, 16.03.2018. Danas mogu primiti nove milosti ukoliko se potrudim upoznavati Isusa, dati mu danas središnje mjesto u mojem danu. Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, siđi s prijestolja svoje uzvišenosti i nastani se u srcu sluge svojega. Nauči me živjeti u stalnoj nazočnosti Božjoj. Nauči me živjeti po volji Božjoj. Nauči me da bolje upoznam i iskrenije ljubim Božjega Sina. Nauči me živjeti u savršenom predanju i povjerenju u Boga. Amen. (izvor: web)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 7, 1-2.10.25-30

U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: »Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.« Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.

Komentar

Isus dan za danom dolazi u hram našega srca sa željom da ga upoznamo, da znamo odakle dolazi i od koga je poslan. To je, zapravo, središnja poruka Evanđelja. Nisu mu važni ni naši grijesi ni naša dobra djela. Važno mu je da ga upoznamo, njega koji nema ni početka ni svršetka. Bez osobnog susretanja s Kristom, naša vjera slabi. Jasno je da nitko od nas ne može do kraja spoznati Isusa dok smo u ovozemaljskom životu, jer smo stvorena bića i ranjeni smo istočnim grijehom. Tek u nebu vidjet ćemo ga licem u lice.

Budući da u našem svetištu srca prebiva i Duh Sveti, možemo se približavati Isusu. Kako? Prije svega čitajući Evanđelje u kojem ga upoznajemo: njegov značaj, dobrotu, strpljivost, spremnost darovati svoj život za svakoga čovjeka, da se svi ljudi spase. Isus je isti onaj iz Evanđelja prije 2000 godina i danas, isti će biti u budućnosti jer je Bog, jer je beskonačan.


„Bog ljubi ljude, unatoč njihovoj slabosti, kao zjenicu oka. Stoga ih je otkupio po skupoj cijeni, po cijeni krvi svoga Jedinorođenca. On ih stalno hrani svojim božanskim životom da bi ih jednog dana mogao primiti u svoju vječnu zajednicu života i ljubavi.“

(J. Kentenich) Prijedlog za dnevnu odluku:

Danas želim upoznavati Isusa. Izabrat ću iz Evanđelja zgodu gdje Isus s nekim razgovara. Stavit ću se na mjesto osobe s kojom Isusu razgovara. Čekat ću da mi Duh Sveti – Duh Isusa Krista rasvijetli srce i progovori. Zapisat ću tijek svog dijaloga s Isusom.

Isplanirat ću si vrijeme za Isusa pred svetohraništem. Otići ću u crkvu i u tišini biti pred Isusom onoliko koliko si odredim: 5, 10, 15 minuta… Pustit ću da mi govori. Samo ću slušati.

Bit ću pozoran/na na osobu koja mi se danas obrati. Slušat ću je tako pažljivo kao da mi govori sam Isus. Poklonit ću se Isusu u toj osobi.

»“Onaj tko me šaljem sa mnom je. Nikada me nije napustio jer uvijek činim ono, što ga raduje“ (Iv 8, 29). Osjećamo li što to sve znači? To je patrocentrični (Otac u središtu) životni stil, osnovni stav svojstven Spasitelju. «

(J. Kentenich)

Završetak:

Smirit ću se sada u tihom času, a ti, Gospodine, probudi u meni sveto sjećanje na božanske riječi koje si mi rekao. Tebi je važno od čega živim. Ti mi darivaš moj život kao prvi i najveći dar za mene. Ti me zoveš da se klanjam samo tebi u duhu i istini.

Gospodine, ti si živa Božja riječ. Brani me od napasti i laži! Daj mi da pravim imenom nazivam stvari u sebi i oko sebe. Daj mi da opet čujem da pripadam tebi i da si svoj život dao za mene. Moja je vrijednost i veličina u tvojoj ljubavi, u tvome srcu, Bože moj. Amen.

p. Niko Bilić, SJ

IV. KORIZMENI TJEDAN Subota, 17.03.2018. Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, koji nemaš naličja niti imena, nauči me ispravno moliti. Duše sveti, otajstvena Golubice, nauči me razumjeti sv. Pismo. Duše Sveti, koji progovaraš preko proroka, nauči me živjeti u miru i ravnoteži duha i duše, nauči me živjeti mudro i strpljivo, ponizno i skromno. Nauči me ispravno koristiti dragocjeno vrijeme.

(Izvor: web)


U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše

David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne

dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar

ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina

koja ne pozna Zakona — to je prokleto!« Kaže im Nikodem — onaj koji ono prije dođe k

Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna

što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje

prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.

Komentar

U ovoj drami s puno različitih likova glavni lik nam je poznat kao Božja Riječ koja je bila kod Boga (Iv 1, 1). Najbolji opis Isusa koji nalazimo u ovom evanđeoskom odlomku je: »Nikada nitko nije ovako govorio« (Iv 7, 46). Isus je na posve drugačiji način govorio o ljubavi. Možemo se pitati kako razumjeti sve što kršćanstvo naučava o Isusu i primijeniti na svoj osobni odnos s njim? Sv. Pavao piše da znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje. Premda je jako važno poznavati svoju vjeru, stalno istraživati nove spoznaje, isto toliko je važno graditi osobni odnos s Isusom, hrabro otvarajući svoja srca njegovoj ljubavi i milosti. Pravo poznavanje Isusa otkriva se u duhovnoj jakosti kojom možemo ljubiti tako snažno i predano kao Isus. Za to su nam primjer brojni sveci poput sv. Majke Terezije iz Kalkute, sv. Ivana od Boga, sv. Vinka Paulskog i brojnih duša koje se po molitvi predaju spašavanju duša. Poput njih i mi možemo dobiti duhovnu snagu uz pomoć molitve, kajanja, čitanja sv. Pisma, činjenja dobrih djela. Vjera je više od spoznaje: ona je svjetlo koje nam omogućuje vidjeti sebe pred Bogom. Naš um treba dobiti odgovore na svoja pitanja, ali samo spoznaje ne mogu ispuniti dvije zapovijedi ljubavi: ljubiti Boga i ljubiti bližnjega. Isus je došao na zemlju da bi nas pomirio s Ocem i odstranio grijeh koji nam priječi djetinji odnos prema Bogu. Kad istinu da smo djeca Božja pohranimo u um i srce, u nama će se rasplamtjeti živa vjera. Poticaji o. Kentenicha:

»Priprosta djetinja pobožnost je nadasve nježan, usrdan odnos pun ljubavi prema Bogu na djetinji način. Kako je došlo do toga da je naša djetinja narav izgubila svoje izvorne, svježe crte? Možda smo previše intelektualistički nastrojeni, možda smo preuzeli previše

suvremenih strujanja, a da to nismo ni htjeli. Možda smo nedovoljno ozbiljno shvatili to što smo znali: „Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti“ (Iv 3, 21).«

(J. Kentenich)


Danas ću promisliti koliko znam o Isusu, a koliko imam osobnog iskustava njegove prisutnosti u svom životu. Napravit ću plan kako u svakodnevici mogu osigurati trenutke osobnog susreta s Isusom.

„Putem Krista nam se daruje božanski život. On nam je zaslužio milosti otkupljenja koje dobivamo kroz blisku povezanost s njim – kao mladice s čokotom vinove loze. On nam na privlačan i oduševljavajući način pokazuje kako treba živjeti život istinske svetosti.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Oče, po krštenju sam Kristovom milošću postao tvoje dijete i pozvan sam biti novim čovjekom. U liku Majke Božje vidim taj ideal ostvaren na najsavršeniji način. Kad postanem sličan Mariji, dublje ću urasti u Kristovu narav i u život… Amen.

(M. Kley, Dilexit ecclesiam)

V. KORIZMENI TJEDAN Nedjelja, 18.03.2018. Tek kad nestane staro, može nastati novo. Sjeme se u zemlji raspada, ali iz njega nastaje preobilje novoga života.

Molitva Duhu Svetom

Dođi, Duše Sveti! Daj mi nešto od tvog svjetla da u meni stvori svjetlo kojim ću opažati djelovanje i ruku svog nebeskog Oca. Daj mi također i nešto od tvoje snage da primijetim ono što me uznemirava, da primijetim veliku vijest da Bog Otac stoji iza ljudi, situacija i poslova koje ne mogu lako podnositi. Amen.

(Prema: Novi početak, Na putu s o. J. Kentenichom)


U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Komentar

Isus je izabrao smrt da bismo mi imali život. To je poruka Evanđelja. On je „sjeme“ koje je palo u zemlju i urodilo obiljem života. I mi smo pozvani donositi obilje života odričući se svega lošeg. Za Isusa pasti u tamu zemlje i umrijeti znači biti proslavljen (Iv 12, 23). Kada osobno ili zajedno molimo, mi slavimo Isusa. Boga najbolje častimo molitvom kada ne govorimo u prazno, nego pred njega, svojim riječima, iznosimo svu svoju istinu, ma kakva ona bila. To je iskren razgovor s Bogom, tako mu pokazujemo da mu vjerujemo, da nam je važan, da imamo osobni odnos s njim, a ne odnos tradicije, običaja. U iskrenom čašćenju Boga događa se ozdravljenje duha, duše i tijela – obraćenje. Isus upravo to obećava: bit će zbačeno zlo i njegov vladar iz svijeta po proslavi Sina Božjega, po njegovom umiranju (Iv 12, 31). Sotona zna da nema šanse kod nas kada slavimo Isusa. Kad god Isusa priznajemo svojim

Otkupiteljem, sotonu podsjećamo na njegov poraz, podsjećamo ga da je posve bez moći i da će se njegovi zli planovi, za one koji slave Gospodina, sasuti u prah. Podsjetimo ga da smo se slobodno izručili Gospodinu, a ne njemu. Danas i svaki dan živimo u sigurnosti da sotona živi u strahu.

Poticaji o. Kentenicha: »Đavao je veliki duh. Zauzimao je u nebu visoko mjesto… bio je bačen na zemlju. Ali on još uvijek ima izvanrednu moć i koristi je. Gleda pronaći slabo mjesto u modernom čovjeku… Što moram sada činiti? Upravo ono što sam vam već mnogo puta rekao: „Činite svoju dužnost, ispunite Božju volju, bdijte i molite. Pripremajte se i živite tako kao da ćete sutra umrijeti. “ … Ne zaboravite da se svi vozimo u nebo u posebnom odjelu izravnog vlaka djetinjeg povjerenja.«

(J. Kentenich)


U trenutcima sabranosti pokušat ću vidjeti svoje slabe točke kroz koje me napada zlo želeći me odvući na svoju stranu. Neću se bojati jer je dobri Otac sa mnom, On koji je dao svoga Sina da me uvijek izvodi iz vlasti tame. Otac Kentenich daje dobar savjet: »Činite svoju dužnost, ispunite Božju volju, bdijte i molite.« Rado ću ga poslušati.

Danas ću u časovima kušnje zastati i sjetiti se ovih riječi: »Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati« (1 Kor 10, 13). Iako se u takvim časovima čini da se Bog sakrio, mislit ću na to da su njegove uši uvijek otvorene.

Danas ću poput sjemena i ja pokušati dati drugima život. Prihvatit ću situaciju ili ljude koji će me stajati umiranja moje komocije, mog vremena. Mogu unaprijed odlučiti za koga želim biti sjeme.

»Uistinu, on pati jer to želi. Umire jer to želi. U slavi ustaje od mrtvih jer to želi. Jer to želi. A zašto to želi? Jer Otac tako želi!«(J. Kentenich)

Završetak:

Oče, mi stojimo nezasluženo u tvom Sinu pred tobom kao djeca… ti si jednak za sve nas: Otac, i u ljubavi bogat… Samo nek‘ tvoja volja bude norma koja nam u nama stvara životno obličje. Daj nam kruh za tijelo i dušu, štiti nas u svakoj nevolji; pokaži da si ti Otac kad nas sotona lukavo uhvati u mrežu. Amen.

(T. Beller, Da, Oče, Bog – on je naš Otac)

V. KORIZMENI TJEDAN Ponedjeljak, 19.03.2018. – sv. Josip, svetkovina Molitva Duhu Svetom

Dođi Duše Sveti! Obnovi lice zemlje, stanuj u našim srcima. Zapali oganj svoje ljubavi i nauči

nas moliti. Pomozi nam kad smo slabi i daj nam čisto srce. U tjeskobi budi s nama. Vodi nas

putovima svojim. Oduševi nas za Kraljevstvo Božje i dovrši što si u nama započeo. Amen.

(Izvor: web)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Rim 4, 13. 16-18. 22

Braćo! Obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. Zato — iz vjere da bude po milosti te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas — kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam — pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Zato mu se i uračuna u pravednost.

Komentar

I Abraham i Josip bili su ljudi velike vjere. Abraham je vjerovao Bogu na riječ kad mu je obećao da će imati potomke u svojoj starosti. Također je i Josip povjerovao Bogu na riječ da

je dijete koje nosi Marija začeto po Duhu Svetom. Josip je u mnogim situacijama bio muž vjere: kad je dobio nalog da Dijete i njegovu Majku skloni u Egipat, kad je postao zemaljskim ocem Božjega Sina kojeg je trebao posvetiti Bogu i othraniti ga. Je li njegova vjera bila slijepa ili naivna kao i vjera Abrahamova? Ne! Njihovi strahovi su bili stvarni kao i naši. No, oni su svoje strahove, baš kao i druge misli i želje, podredili ljubećoj Božjoj brizi. Ali, kako možemo imati vjeru poput Abrahamove i Josipove? Ako Boga iskreno tražimo i ako vjerujemo da je on vjeran svojim obećanjima, možemo ga naučiti slušati.

Poticaji o. Kentenicha: »Zapitajmo se još jednom kako izgleda dijete božanske Providnosti. Općeniti odgovor glasi: to je pravo dijete koje kaže: „Da, Oče!“ svemu što se od njega zahtijeva, pa i u najmanjim stvarima.«

(J. Kentenich)


Danas ću zastati pred svojom vjerom i promatrat ću vjeru Josipovu. Mogu li se u svojoj konkretnoj životnoj situaciji osloniti na Božja obećanja? Može li moja trenutna situacija imati oslonac u Božjim obećanjima koja nalazim u Svetom Pismu? Uzet ću si vremena i potražit ću odgovore u nekom od psalama ili Pavlovih poslanica.

»Što se osjećamo bespomoćnije i nedostojnije tih darova, to ćemo ih obilnije primiti.«

(J. Kentenich)

Završetak:

Ne znam, moj Bože, što donosi ovaj dan. Ali on mi donosi tebe. Ti imaš neki plan. I zato je sve što dolazi učvršćeno, podignuto i držano u tebi… Danas ću te tražiti u svemu što će me susresti. Ti imaš određeni plan o onom što će doći. Ja ti se povjeravam. Amen.

(T. Beller, Da, Oče, Bog – on je naš Otac)

V. KORIZMENI TJEDAN Utorak, 20.03.2018.

»I kada bi duša bila kao raspadajući leš i, ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve izgubljeno – kod Boga je drugačije. Čudo Božjeg milosrđa potpuno oživljava dušu.«

(Iz Dnevnika sv. Faustine Kowalske)

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, ispuni moj um i srce da razumijem preobilje Božje ljubavi koja me želi posve osnažiti i podići. Pokaži mi sve moje grijehe i slabosti da ih mogu predati u Isusovu žrtvu. Daj mi novo srce koje će biti posve otvoreno za Božje želje. Amen.


U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.« Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: „Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?“« A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: „Umrijet ćete u grijesima svojim.“ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.« Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Komentar

Grijesi vode u smrt. Odvode nas od Boga, izvora života. Iako je istinitost grijeha neumoljiva, još je veća istina da nas je Isus došao spasiti od njega i od smrti. Isus nas poziva da okajemo svoje grijehe i da vjerujemo u njega. No, prije nego se pokajemo, trebamo se suočiti sa svojim grijesima. To nije nimalo lako. Površno gledajući možemo za sebe reći: „Pristojno živim.“ No, uvijek treba tražiti najprije uzrok grijeha koji leži u nama te donosi nered u naše

odnose s Bogom, sa sobom i s drugima. Uglavnom se pokušavamo izmaknuti odgovornosti i svaljujemo na druge krivicu za naše postupke. Ukoliko nam se čini da je neki odlomak iz sv. Pisma zahtjevno živjeti, redovito ga pokušavamo relativizirati i kažemo si da to sigurno više nije grijeh. Kada se suočimo s kušnjom koju ne možemo svojim snagama nadići kažemo si da smo ionako preslabi da bismo se kušnji oduprli pa se nema smisla odupirati. Tako padamo u napast poricanja, relativiziranja i potištenosti koji nas priječe u iskrenom odnosu sa samima sobom i s Bogom. U međuvremenu grijeh, ta snažna sila koja nas odvodi od Boga koji nas može ozdraviti i osloboditi, ostaje.

K našem Ocu nebeskom vuče nas sila koja je jača od svega. To je naš Spasitelj. On nas moli samo to da ga pozovemo i dozvolimo mu da vrši u nama svoje djelo. Samo nas Isus može osloboditi grijeha za koje nam se čini da nas tako ustrajno drže u svojoj vlasti. Povjerujmo Isusu. Njegova krv čisti svaki grijeh i naša duša postaje nova, novi život ulazi u nju, baš kao na krštenju.

Poticaji o. Kentenicha: »Uzmite si vremena i sastavite litanije milosrđa. Ali ne površno i osrednje; u njih se moramo uživjeti, osjećati ih, mijenjati naše poimanje života dok snažno ne zadobijemo osviještenost: „Dragocjen sam u Božjim očima“ (usp. Iz 43, 4).«

(J. Kentenich)


Danas mogu u trenutcima sabranosti sastaviti litanije milosrđa prema poticaju o. Kentenicha.

Zahvalit ću od srca za Isusovu žrtvu radi koje mogu uvijek slobodno doći k njemu sa svom svojom istinom, sa svim svojim jakim i slabim stranama. Danas ću bez straha pogledati svojoj najvećoj slabosti u oči. Dopustit ću da me Gospodin osnaži tamo gdje nemam snage oduprijeti se kušnji. Pogledat ću duboko u sebe. Prihvaćam milost da mi Duh Sveti pokaže moje skrivene grijehe kojih se sramim ili bojim i hrabro ću ih u ispovijedi predati Gospodinu da ih svojom krvlju opere. Radovat ću se svojoj krsnoj milosti koja će ponovo poteći mojom dušom.

»Otac me ljubi radi Spasitelja. Stoga se nikada ne trebam odvajati od njega.«

(J. Kentenich)

Završetak:

Isuse, vjerujem u tebe. Kajem se za sve čime sam pogodio/la tebe i svoje bližnje. Očisti me od mojih grijeha i ispuni svojom ljubavlju. Jedino me ti možeš osloboditi i obnoviti. Amen.

V. KORIZMENI TJEDAN Srijeda, 21.03.2018. Danas želim živjeti kao dijete Božje, što uistinu i jesam.

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, daj mi srce djeteta. Učini da u drugima gledam dobro i da se radujem svemu što će Otac nebeski danas za mene učiniti. Amen. Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 8, 31-42

U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.« Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: „Postat ćete slobodni?“« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.« Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.« Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«

Komentar

Očinstvo i sinovstvo pojavljuju se kao srž rasprave između Isusa i židovskih vođa. Nisu li Abrahamovi potomci? Nije li ih Bog izabrao između svih naroda svijeta i posinio? Da i ne. Da je netko nečije dijete možemo shvaćati na dva načina: biološki i odgojno. Mnogi židovski vođe, to da su Abrahamovi potomci, razumjeli su na prvi način: samo da su posinjeni. Budući da nisu pokušali biti slični ocu u odgojnom smislu, nije im dana osobna dimenzija djece Božje. Tako nisu okusili radost djece Božje. Braća i sestre, djeca Božja možemo postati na duboki i veličanstveni način. Počinjemo tako da preuzmemo Očeve poglede i postanemo mu slični. Zbog toga je Isus i došao k nama. Došao je da bismo postali djeca Božja (usp. Iv 1, 12-13). Svaki dan imamo brojne mogućnosti da mu postanemo slični. Nije to lagano, ali nije ni tako teško. Odričući se ogovaranja, opraštajući drugima, pomaganjem bližnjima i samozatajnim služenjem postajemo slični Isusu, a time djeca Božja.


»Što podrazumijevate pod djetinjim ponašanjem, djetinjim povjerenjem? Pestalozzi piše u jednoj od svojih knjiga: „Najveća nesreća današnjeg vremena jest gubitak djetinjeg duha.“ Zato moramo ponovo osvojiti taj stav i Boga upoznati i priznati kao našeg Oca.«

(J. Kentenich)


Pokušat ću danas situacije i ljude gledati onako kako ih Bog gleda. Molit ću Oca nebeskog da mi u tome pomogne jer to ne mogu sam/a.

U svojim postupcima i odnosima današnjeg dana zamolit ću Duha Svetoga da me vodi. Tako ću biti siguran/na da djelujem kao dijete Božje.

»Ja sam rođen od Boga. Ja sam dijete Božje u najpotpunijem, najistinskijem smislu riječi, kao što naučava Sveto Pismo i dogma (usp. 1 Iv 3,1).«

(J. Kentenich)

Završetak:

Oče, hvala ti što si nam poslao Isusa. Hvala ti što si nas ispunio Duhom Svetim i primio za svoju djecu. Pomozi mi ostati vjernim/om tvojim zahtjevima ljubavi i učini me sve sličnijim/om sebi. Amen.

V. KORIZMENI TJEDAN Četvrtak, 22.03.2018.

Molitva Duhu Svetom

Duše sveti, povedi me u dubinu Božje ljubavi koja je beskonačna i bezuvjetna. Pomozi mi spoznati da Očev pogled neprestano na meni počiva, da me ne ispušta iz vida. Daj da naučim prepoznavati Božje tragove u svojoj svakodnevici. Amen.


U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: „Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.“ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?« Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.« Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!« Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Komentar

Čitavi dugi razgovor koji u Hramu vodi sa židovskim vođama, Isus usmjerava na sebe i time ljuti sugovornike. U svojoj okorjelosti srca nazvali su ga lašcem i opsjednutim. Također im je teško palo što se Isus nazvao većim od Abrahama. Najviše su mu zamjerili što je rekao za sebe: »JA jesam«. Tako se oslovljavalo samo Jahvu. Isus se izjednačio sa svemogućim Bogom. To ih je toliko razbjesnilo da su uzeli kamenje i htjeli ga ubiti. Današnji Židovi Isusa smatraju samo jednim dobrim čovjekom. A što Isus znači nama kršćanima? Vjerujemo li u sve što Isus tvrdi o sebi u ovom evanđeoskom odlomku? U Isusu su sva svojstva koja ima i Otac. Kao vječni Božji Sin postoji oduvijek. Još prije stvaranja svijeta bilo mu je namijenjeno da vlada nad nama poput dobrog pastira nad svojim ovcama. Još prije nego smo griješili, Isus je bio određen da nas ispuni Božjim životom i dovede k Ocu. Kad čujemo Isusa kako kaže: »Ja sam«, naše srce ispuni sigurnost. Znamo da vječni Bog poznaje svaki trenutak našega života i štiti nas u svim situacijama. Nikad nas ne ispušta s očiju. Kako je to čudesno! I onda kad se nađemo u grijehu i nevjeri, Isus nas je spreman voditi u Očev zagrljaj. Poticaji o. Kentenicha:

»Svetac svakodnevice prisnošću svoje ljubavi prema Bogu prevladava sve teškoće. Ne poznaje zavist. – Što su sva zemaljska dobra u usporedbi s Bogom! A to najveće dobro nitko mu ne može oteti.«

(J. Kentenich)


U prisnom razgovoru s Isusom zamolit ću ga da mi duboko u srcu odjekne njegova riječ: »Ja jesam« i njezino značenje za moj osobni život.

Bog je u svakoj mojoj situaciji i trenutku dana. Vježbat ću se živjeti u njegovoj prisutnosti posvješćujući si u mašti ili razumom da je uz mene i da me s ljubavlju gleda. Moji će poslovi i odnosi potpuno drugačije izgledati.

„Dvojstvo s Ocem. Kakav neizmjerno duboki mir počiva u toj svijesti! Tu svijest je Spasitelj uvijek imao jer je vidio samo Očevu želju. Taj mir je u Spasitelja bio beskrajno velik jer je njegova duša stalno imala božansku viziju.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Isuse, neizmjerno me smiruje vjernost tvoje neograničene ljubavi. Daj da tvoja riječ prosvijetli moje misli da te vidim takvog kakav jesi – svemogući vječni Božji Sin. Amen.

V. KORIZMENI TJEDAN Petak, 23.03.2018. Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, ti usrećujuće svjetlo duša, nauči me da uočim potrebe drugih i ne daj da propustim ijedno dobro djelo. Ti koji poznaješ moju budućnost, stavi pod svoje okrilje i moju obitelj, moje prijatelje, dobročinitelje i sve ljude. Amen.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iv 10,31-42

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: „Huliš!“ — zbog toga što rekoh: „Sin sam Božji!“ Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.« Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« Mnogi ondje povjerovaše u njega. Komentar

Svećenik, profesor na katoličkom sveučilištu, teško bolestan ležao je u krevetu. Posjetio ga je također bolestan student. Pogrbljen od bolova zamolio je svećenika da s njim moli. Svećenik je skupio malo snage što je još imao i položio ruke na studentovu glavu rekavši: „Isuse, ozdravi ga!“ Studentovi bolovi u trenutku su nestali. Svećenik je brzo opet klonuo na krevet. To je bilo potresno očitovanje Isusove ozdravljujuće moći, iste one moći kojom je Isus činio djela svog Oca prije dvije tisuće godina.

Isus je rekao svojim sugovornicima da bi trebali u njega vjerovati: ako ne zbog riječi, onda zbog djela koja čini. Vjerujemo li da Isus i danas želi činiti čuda kako bi ljudi povjerovali u njega? Isus želi svoja čuda činiti po nama. Za to nas osposobljava po svome Duhu preko naših darova i sposobnosti koje nam je dao. Osjećamo se nesposobnima za takva djela, ali Isus čini u nama i po nama kao što je po zadnjim atomima snage bolesnog svećenika vratio zdravlje mladiću. Tako i u našim slabostima želi razotkriti svoja veličanstvena djela. Može nas upotrijebiti kako želi: da bi po nama ljudi tjelesno ozdravljali, oslobađali se strahova, nedoumica… Isus želi upotrijebiti naše ruke, naše srce, naš glas da bi dodirnuo rane ljudi. Zašto ne bismo Isusu dali svoje tijelo i srce? Isus često iznutra dotakne ljude i to ne možemo

vidjeti. Ako ne vidimo, ne znači da Isus ne djeluje preko nas. Nije ni važno vidimo li. Samo recimo Isusu da smo spremni i on će djelovati preko nas. Poticaji o. Kentenicha:

»Mogli bismo se zapitati zašto je život s. Emilije bio tako uspješan. Mogla je činiti velike stvari jer je sve činila u povezanosti sa Spasiteljem u svetoj misnoj žrtvi. Dok je gledala kako svećenik u prinosu darova pruža Ocu hostiju, govorila si je: „To sam ja tamo na plitici. Sve što jesam i što imam, pa i moje žrtve, čak i moje pogreške, darujem u sjedinjenju s Kristom nebeskom Ocu.“«

(J. Kentenich)


Danas ću moliti s nekim tko je bolestan s vjerom da će me Gospodin upotrijebiti. Ukoliko nema bolesnih u mojoj blizini, molit ću Isusa u duhu da ozdravi osobu za koju molim.

Potražit ću osobu kojoj je teško na bilo koji način i uputiti joj znak pažnje, možda jednostavno sms–om, mailom, razgovorom ili susretom. Prije toga zamolit ću Isusa da tu osobu dodirne preko mene.

„Što više budemo predavali svoja srca Spasitelju, to će biti sve više samo po sebi razumljivo, da u Spasitelju na jedinstveni način postajemo djecom.“

(J. Kentenich)

Završetak:

Isuse, pomozi mi upotrijebiti darove koje si mi dao. Rado bih vidio/vidjela kako tvoja ljubav ozdravlja ljude da mogu vjerovati u tebe. Amen.

V. KORIZMENI TJEDAN Subota, 24.03.2018. Danas si želim posvijestiti Božju prisutnost među nama. Ne ću proći pored crkve, a da ne uputim Stvoritelju zahvalnost što se nastanio posred svoje djece.

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, Ti prebivaš u meni sa svom puninom božanskoga života. Ja sam tvoj hram, tvoje svetište. Pomozi mi da se uvijek toga sjećam. Amen.

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Ez 37, 21-28

Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oči vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje

zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.« Komentar

Izraelci su pjevali i plesali kad su čuli da se Bog želi zauvijek nastaniti među njima (Ez 37, 27-28). Jednog dana odvest će Gospodin svoj narod iz ropstva i nikad ga neće napustiti. Prebivat će među svojom djecom u krajevima nebeske milosti, zaštite i mira. U tom svetištu Bog će očistiti svoju djecu tako da će ostaviti svaki grijeh i samo njega slijedili. To će biti početak novog odnosa.

Najbolji prostor za susret s Bogom je crkva (kapela). To je sveti prostor zbog njegove prisutnosti. Usred tame svijeta, sveti prostor crkve i/ili kapele znak je Božje vjernosti nama. Tu se susreću spašeni u Gospodinu u zagrljaju njegove ljubavi i tu međusobno i sa svijetom dijele Kristovu ljubav. Grješnici su dobrodošli, oprošteno im je i mogu krenuti ispočetka.

Na kraju krajeva, svatko od nas je živo svetište, hram Duha Svetoga je naše tijelo. Kao takvi posrednici smo između Boga i ljudi. Svi smo pozvani biti sigurnom lukom gdje grješnici mogu naći milost, osamljeni utjehu, izgubljeni put k milosrdnom Ocu koji im trči ususret. Za sve to imamo snagu u Isusu: privesti ljude k njegovom milosrdnom Ocu.


»Onaj tko želi detaljnije znati kako je Spasitelj ljubio, treba samo otvoriti Sveto Pismo. Tada će se vrlo brzo radosno pokloniti pred susretljivom, suosjećajnom i herojskom ljubavlju koju je Spasitelj preobilno izražavao riječju i djelom.«

(J. Kentenich)


Kome mogu danas biti sigurna luka Božje milosti? U trenutcima tišine ispunit ću se Božjim mirom da bih taj mir i blagoslov širio/la u svojim susretima.

Kako se Spasitelj odnosi prema svom Ocu? Nije ništa želio za sebe, poznavao je samo želju svog Oca. To je jedina strast njegove duše. »Živim od toga da činim volju onoga, koji me poslao« (usp. Iv 4, 34).

(J. Kentenich)

Završetak:

Gospodine Isuse, hvala ti što me ljubiš i što si uvijek sa mnom. Učini me znakom ljubavi u svijetu. Daj da budem blagoslov za sve koje ću danas susresti. Tako će osjetiti da ih ti prihvaćaš i želiš privesti k našem Ocu. Amen.

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE – CVJETNICA, 25.03.2018.

Danas se čita na euharistijskim slavljima:

Muka Gospodina našega Isusa Krista. (Mk 14, 1 – 15, 47)

Možete u miru iz svoje Biblije pročitati cijeli tekst Muke i uz pomoć komentara pohraniti u srce ovaj veliki govor o Božjoj ljubavi.


Duše Sveti, rasvijetli mi srce da upoznam kolika je Isusova ljubav prema meni. Dopusti da osjetim dio njegove patnje koju je podnio za mene i za svakog čovjeka do kraja svijeta. Amen.

Komentar:

Danas ne slavimo samo svoje spasenje, nego započinjemo tjedan Isusove ljubavi. Tijekom cijelog Velikog tjedna prisjećat ćemo se zašto je Isus umro za nas. To nije tjedan žalosti, nego tjedan zahvalnosti, radosti i nade.

Sv. Marko pripovijeda da se hramski zastor razderao u trenutku Isusove smrti. To je bio težak zastor koji je odvajao ljude od svetinje nad svetinjama. Samo Veliki svećenik imao je pravo približiti se svetinji i to jednom godišnje kada je tražio oproštenje grijeha u ime ljudi. Razdiranjem zastora Bog je poslao poruku da između njega i ljudi više nema prepreke.

Do trenutka razdiranja zastora, između Stvoritelja i njegove djece stajala je, teška poput zastora, krivnja i grijeh. U trenutku Isusove smrti zastor se razderao odozgo (od neba) do dolje (do zemlje). Put do neba se otvorio i sišla je Božje ljubav do svakog od nas i ispunila nas. Svatko može osobno čuti Božji glas i iskusiti njegovu prisutnost. U našim se životima često podigne teški zastor grijeha između nas i Boga. Isus na osobiti način želi u ovom svetom tjednu rastrgati svaki zastor koji nam priječi dotok Božje ljubavi. Otvorimo svoja srca Isusu koji nas želi povesti do Oca.


»Krist želi još jednom trpjeti sve što je pretrpio; sada bi htio trpjeti u nama i preko nas… Gospodin je uzeo grijehe cijelog svijeta na sebe. No, on želi još jednom dati zadovoljštinu za nas Ocu nebeskom; sada bi to želio učiniti u nama. Ne zaboravimo da nema sveca svakodnevice bez trpljenja. Želimo svoj križ nositi u sjedinjenju s Kristom.«

(J. Kentenich)


Danas ću radosno prihvatiti žrtvu koju mi donese dan: neku tešku osobu, glavobolju, hladnoću, vrućinu, glad, žeđ…, bilo koju vrstu neugode. Sjetit ću se da Isus želi u meni trpjeti. Moje trpljenje omogućit će da se u nekome dogodi »razdiranje zastora« da bi Božja milost mogla prodrijeti u tu dušu.

»Želimo u potpunosti postati svjesni naše zadaće supatništva u Kristovu raspeću te ju svom usrdnošću i ljubavlju prihvatiti i ispuniti. Ponosni smo ako s Kristom na križu smijemo doživjeti slom ljudske i pojavu Božje snage radi Očeve proslave i spasa neumrlih duša.«

(J. Kentenich)

Završetak:

Isuse, pred tvojim križem ostajem bez riječi. Mogu samo moliti za tvoju ljubav kojom želim da podereš zastor u mojem životu. Gospodine, rado bih vidio/vidjela tvoju slavu i postao/postala ti sličnijim/sličnijom.

VELIKI/SVETI PONEDJELJAK, 26.03.2018.

Molitva Duhu Svetom

Duše Sveti, raspali nas svojim ognjem, učini da gorimo i izgaramo tvojom ljubavlju! Nauči nas da shvatimo da je Bog sve, sva naša sreća i radost, da je samo u njemu naša sadašnjost i budućnost i naša vječnost. Dođi k nama i preobrazi nas, obrati nas, spasi nas, pomiri nas, složi nas, posveti nas!

(Izvor: web)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Ps 27, 1-3.13-14

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim? Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.

Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj! Komentar

Ovo je tjedan očekivanja. Sjećajući se Isusovih zadnjih dana, očekujemo njegovu pobjedu. Prenesemo li se u njegovu pasiju, vidimo da je sve obojeno pobjedom. Psalmistov usklik: »Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?« nije samo pobožna misao, nego temelj našega života. Ne trebam se bojati nikoga, osim svojih osjećaja bespomoćnosti. Isus, moj Spasitelj, tada je moje svjetlo. Dan i noć, u dobrim i lošim trenutcima, imam Gospodinovo svjetlo koje mi daje znanje i mudrost koji su mi potrebni.

»Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?« Ne trebam se bojati životnih okolnosti: noći u tjeskobi probdjevenih, žalosnih noći uz bolesnog bližnjega… Kad se brige učine preteškima, Isus obećava da će biti moja snaga. Obećava mi stalnu nazočnost kao sklonište kada prijete oluje života.

»…nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.« Isus je vjerovao da je Otac na njegovoj strani i zato je mogao do kraja izvršiti svoje poslanje, učiniti posljednje korake prema križu. Dobri Otac i na mojoj je strani. Sve konce drži u rukama i onda kad mi se sve oko mene čini zapetljano.

U trenutcima svoje muke i smrti Isus se nije osjećao pobjednički, no čekao je i nadao se – i pobijedio. I ja mogu pobijediti poput Isusa, na njegov način.


»Izričem svoje DA žrtvi, svemu što dođe. Moje DA stajat će me žrtve… Želimo li doista postati sveti, moramo reći DA tome da nas Majka Božja polako povede gore na uzvisinu Golgote.«

(J. Kentenich)


U teškim trenutcima današnjeg dana prepustit ću se u punom povjerenju Gospodinu jer on je moja snaga. Mislit ću na to da je ljudska podrška i blizina plemenita, ali samo kod Bog je snaga.

»Tko se udubi u tajnu križa, s velikim se divljenjem klanja njegovoj mudrosti i snazi.« (J. Kentenich)

Završetak:

Oče moj, dobar si! Danas ću se držati te istine. Vjerujem da si tu za mene što god se dogodilo. Ti mi daješ snagu, ti si moje svjetlo i zaklon. Amen.

VELIKI/SVETI UTORAK, 27.03.2018.

Molitva Duhu Svetom

Klanjamo ti se, Duše Sveti, i prepoznajemo u nama Božja čudesa, razmišljamo o autoru svih tih čudesa diveći se bez kraja. Klanjamo ti se, Duše Sveti, ti koji dolaziš u naše dubine, koji pokrećeš naše misli, naše ponašanje i naše djelovanje.

(J. Galot)

Svetopisamski ulomak liturgije dana – Iz 49, 1-6

Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Gospodin me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje on me imenovao. Od usta mojih britak je mač načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. Rekao mi: »Ti si sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!« A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio, nizašto naprezao snagu.« Ipak, kod Gospodina je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Gospodin, koji me od utrobe Slugom svojini načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi: »Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.«

Komentar

Ana i Ines bile su članice biblijske skupine u istoj župi. Ana je bila pomalo perfekcionista i odgajala je djecu po strogim pravilima reda, rada i discipline. Ines je bila spontanija. Njezina filozofija odgoja temeljila se na intuiciji i osjećaju. Ove su se dvije žene sumnjičavo promatrale i okarakterizirale. Za Anu je Ines bila neodgovorna osoba, a za Ines je Ana bila prestroga. Zbog njihove napetosti u grupi se osjećala nelagoda, a neki su i odustali od pohađanja biblijske večeri. Nekoliko tjedana kasnije, kad su članovi iznosili svoja svjedočanstva vjere, Ana je razumjela da spontanost Ines na nju blagotvorno utječe, a Ines je počela cijeniti Aninu predanost obitelji. Uskoro su postale dobre prijateljice. Ove dvije žene spoznale su da Bog želi da se izgrađujemo u ljubavi, a ne da postavljamo zidove koji nas dijele. Osude uvijek uzrokuju napetost. Na njima se ne treba zaustaviti, nego ih razriješiti i tada odnosi postaju duboki u Bogu, djeluju na cijelu zajednicu i postaju svjetlost mnogima. Pomirenje s našim Ocem nebeskim i međusobno jedno je od najsnažnijih plodova križa. Zbog pomirenja smo svjetlo jedni drugima. Isus je zato došao položiti svoj život: da bi nas odveo natrag k našem Ocu. Poticaji o. Kentenicha:

»Korizma nas želi osnažiti u prinošenju žrtava. Želimo da nas to nešto stoji. I mi bismo, kao s. Emilija, trebali moliti: „Svemogući Bože, ne štedi me i pomozi mi da ne štedim svoju siromašnu, slabu narav.“«

(J. Kentenich)


U trenutcima tišine preispitujem svoje odnose. Zahvaljujem za one koji su u Bogu utemeljeni. Molim za one odnose koji su u mojem životu ranjeni. Imam pred očima Kristov križ na kojem je ponio sve naše boli. U toj svijesti tražim snagu za iscjeljenje svojih odnosa.

»U duši omilostivljenog čovjeka Bog djeluje kao otac i prijatelj, kao suradnik i posvetitelj.«

(J. Kentenich)

Završetak:

Isuse, svojom ljubavlju omekšaj sva srca. Neka svjetlo tvoje ljubavi rasvijetli sve kutove zemlje. Amen.

VELIKA/SVETA SRIJEDA, 28.03.2018. Završetak korizmenog hoda

Danas završavamo korizmeni hod. Naša srca sada su već pripravljena za otajstvo Kristove proslave. Od sutra počinjemo slaviti pashalni misterij: sveto trodnevlje s danom Uskrsa čini jednu cjelinu i ne možemo te svete dane slaviti razdvojeno, nego zajedno. U ovim danima slavimo Isusovu ljubav.

Molitva Duhu Svetom

O Duše Sveti, siđi! Rođenja svoja sva ja znam. I smrti sve. I sve mi Uskrse. Al nikad još ne dočekah i praznik svojih Duhova. A ja sam željan tvoga plama: Pa da krv nova sve mi žile napuni. I jezik moj progovori. I stvara moje riječi. A, Duha puni, odsad nam je živjeti u vječnom miru Gospodnjem. O Duše Sveti, siđi! Vladimir Nazor

Odlomak Evanđelja po Ivanu (12, 1-8)

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u

nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!« Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. Komentar

Ovo smo Evanđelje čuli u ponedjeljak na sv. Misi. Željeli smo ga danas kao završetak korizmenog hoda i početak slavlja pashalnog misterija ponuditi Vama.

Ovo je priča o ekstravaganciji. Žena je izabrala vrlo skup parfem koji je došao čak iz Indije i izlio se na glavu putujućeg rabina iz Nazareta. Zašto? Isus nam daje trag: očekivalo se pomazanje njegova tijela za ukop. Nekako je ova žena znala što je Isus trebao proći i zašto je prolazio kroz to te ga je zato htjela počastiti na najveći mogući način. Bila je toliko dirnuta žrtvom koju će učiniti za nju i za cijeli svijet da se osjećala primoranom da na njega izlije najdragocjenije što j posjedovala u činu zahvalnosti i štovanja. Razmislite o onome od čega je Isus odustao kad je postao čovjek: od slave neba, štovanja anđela, od mjesta z desna Bogu. Mislite također i o onome što je podnio dok je poučavao i služio: skepticizam vjerskih vođa, sumnje Rimljana, nevjeru svojih sljedbenika, noći probdjevene moleći, beskrajne dane propovijedanja i ozdravljenje, udobnost nazaretskog doma i obitelji… Napokon, razmislite o onome što je pretrpio u svojoj muci: odbijanje svoga naroda, trnje, osudu, stravičnu bol, goruća žeđ… I on je to učinio za Vas. On je to učinio da bi Vam se moglo oprostiti i otvoriti nebo. Nije tražio ništa za sebe – to je sve za Vas. Isus je ekstravagantan. On nam daje darove daleko izvan onoga što zaslužujemo. On je taj koji neprestano voli i pretjerano voli. U svjetlu takve ljubavi ponudimo i mi Isusu svoj dar poput žene iz Evanđelja. Koji bi dar mogao biti prikladniji u svetom trodnevlju od onog koji mu je najdragocjeniji dar koji možemo dati – naša srca?

(izvor: www.wau.org)


»Spasitelj se također jadao na Maslinsko gori kada je unaprijed vidio svoju muku… Možda i mi moramo nositi neki teški križ. Smijemo nebeskom Ocu mirno reći kako je težak taj križ i moliti ga za pomoć. Moramo samo uvijek nadodati: „Ne moja, nego budi volja tvoja.“

Dragi Bog nam šalje samo ono što možemo nositi. Ako teret postane pretežak, tada on nosi s nama taj križ takoreći na svojim vlastitim plećima.“

(J. Kentenich)


Danas ću zahvaliti za sve milosti koje sam primio/primila tijekom ovih duhovnih vježbi. Donijet ću plan duhovnog dnevnog reda za sveto trodnevlje i pokušati ga se držati da bi u meni rasla velika ljubav prema Spasitelju kakvu je imala žena koja je svu svoju dragocjenost darovala Isusu. To sve položit ću u vrč kao svoj doprinos milosnom blagu koje počiva na Kristovoj žrtvi.

»Njegov tihi, skroviti život, njegov javni život, bio je velik koliko i njegova patnja jer je to uvijek bio odgovor na Očevu želju.«

(J. Kentenich)

Završetak:

Gospodine, u ovom korizmenom hodu htio si mi darovati novo srce za novi život. Hvala ti za svaku milost, za svaki poticaj Duha Svetoga, za sve čime si me htio približiti više k sebi. Dopusti da i dalje svoj život gradim na tvojoj riječi da bi moja ljubav prema tebi i bližnjima sve više rasla. Amen. ZAKLJUČAK Hvala Vam što ste ovo korizmeno vrijeme posvetili svojoj duši. Sigurno ste osjetili kako vrijeme provedeno s Gospodino čudesno postaje umnoženo. Slobodni smo Vas zamoliti da, ukoliko želite, svoje refleksije na duhovne vježbe pošaljete na adresu:

[email protected] Vaša povratna informacija nam je dragocjena. Hvala od srca! Neka Vas naša nebeska Majka prati i odgaja svojom ljubavlju na putu prema Ocu nebeskom, Bogu koji je vječno mlad, vječna ljepota, vječna istina i milosrđe u životu svakog od nas. Neka Vam isprosi Duha Svetoga koji će u Vama mijenjati sliku Boga i pokazati Vam ga u Vašem svetištu srca kakva uistinu jest: Bog dijaloga, radosti, brižnosti i nježnosti i u Vašim najvećim patnjama.

mailto:[email protected]

Milosni Vam dani pashalnog misterija!

Vaš tim za web duhovne vježbe:

urednica: Biserka Horvat, HŠO teološka lektura: dr.s. Bernarda Horvat, FDC

web administratorica: Ivana Gregurić, HŠO

Čista srijeda - hso.hr · pdf fileu nekoliko trenutaka tišine promatrajmo ga kako nas...

Documents