BOGOSLOVSKA SMOTRA – 1980.g., broj 1 – ČLANAK

BONAVENTURA DUDA – KRATAK POGLED U MISTERIJ KRISTA I POVIJEST SPASENJA

MISTERIJRiječ misterij povezivala se sa glagolom znati i označavala je ljudskom razumu nedostupnu tajnu. Novije studije ponovno vrednuju značenje riječi musterion u smislu glagola biti: njome se prvenstveno označuje božanska zbilja koja i nas zahvaća i teži da se u nama i po nama dogodi i zbude. Tako ozbiljnost i događajnost ulaze u bit misterija.

U hrvatskom jezik riječ misterij povezujemo sa riječju musterion, što prevodimo sa tajna ili otajstvo. Budući da je riječ tajna bar u nedavnoj teologiji označavala poglavito misterij ukoliko označuje razumu nedostupnu istinu, mi danas – u našem kontekstu – upotrebljavamo otajstvo kao riječ.

U shvaćanju misterija uvodi nas uvodni himan poslanice Efežanima. U sklopu tog himna već sama obznana misterija jest blagoslovna, znak naročite prisutnosti s Bogom i učešća u njegovu životu. Taj misterij pretpostavlja „ekonomiju punine vrijednosti“, a znači da se odvija u povijesti dok ne dosegne Puninu. Pavao je za nas primio dar da sudjeluje u provedbi ekonomije Božje milosti. Po njemu – u Crkvi, „imamo slobodan pristup k Ocu“.

Otajstvo je zbilja – istina, nadnaravna i neshvatljiva – ali nama ponuđena da u njoj zaživimo, da se i u nama zbude. Ona je Božanski događaj koji se hoće dogoditi i u nama.

Krist je subjekt toga izričaja – on je donosilac misterija, a u drugom Krist je objekt i sadržaj misterija – sam on jest misterij.

O ODREĐENJU POJMA „POVIJESTI SPASENJA“ – OTAJSTVO I POVIJESTIU našem jeziku riječ povijest znači pripovijedati. Riječ spasenje dolazi od grčke riječi soteria, latinski salus, a u našem jeziku znači ozdravitelj.

Kada kažemo „povijest spasenja“, pod spasenjem mislimo na zahvat Božji u Isusu Kristu i po Isusu Kristu – zahvat koji se nastavlja u Crkvi i zahvaća svakoga Kristova vjernika. Kristovo spasenje je osobito oslobođenje od zakona grijeha, zakona smrti te život u slobodi djece Božje. Jedino Krist ima naslov Soter, spasitelj svijeta i u tom smislu Ozdravitelj i osloboditelj.

S izrazom povijesti spasenja želimo istaći ovo dvoje: spasenje ima povijest i povijest jest spasovna.

1

SPASENJE IMA POVIJESTSpasenje se ne događa odjednom, ono je proces. Napreduje, a može i nazadovati, može zastati i opet živnuti. Po dokumentu Dei verbum br. 3 možemo ustanoviti tri poglavita razdoblja: predabrahamsko, abrahamsko i Kristovo vrijeme.

Sve djelo Božje, sav njegov spasiteljski zahvat, sva povijest spasenja – teče od prvog neba i zemlje do novih nebesa i nove zemlje u kojima obitava pravednost. U stvari, sva povijest od početka ide u pravcu Krista.

POVIJEST JE SPASOVNASve što se događa – sva povijest kao događajnost – odrazuje se na spasenje čovjeka i kao pojedinca i kao društvenog bića, odrazuje se na spasenje svega čovječanstva. Povijest, ukoliko znači cjelokupno ljudsko događanje u kojem se odvija povijest pojedinca, povijest grupa, povijest Crkve kao zajednice vjernika, povijest čovječanstva, odlučna je za spasenje, može pružiti spasenju, može postati prilikom ostvarenja i neostvarenja spasenja. To je poziv i upozorenje: da svoj povijesni trenutak, svoje povijesno događanje pretvorimo u spasenje.

Presudan trenutak u povijesti spasenja – za svakoga od nas i za sve nas u ovo vrijeme – jest baš ovo vrijeme, ovaj naš dan, ovaj naš čas. To je Božji kairos, sretna prilika.

Kršćanin treba da razvija umijeće molitvom, razmišljanjem o Svetom pismu i o povijesti – te razabere i pročita svoje vrijeme, svoj poziv za se i za drug u danom času. i to zato da se onda sav založi spasenje svoje i spasenje ljudi s kojima ga je Providnost prostorno i vremenski povezala.

U dokumentu Gaudium et spes se govori da bi crkva ispunila svoju zadaću, dužnost joj je da u svako vrijeme ispituje znakove vremena iz Biblije. Jer iz Biblije znamo da je Bog djelatan u povijesti našega života, u povijesti Crkve i svijeta. Iz Biblije znamo kako Bog djeluje.

MISTERIJ – KRIST U NAMA, NADA SLAVE (Kol 1,26 – 27) U dekretu Optatam totius se govori da se sav studij usmjeri na „misterij Krista“.

U potrazi za tim misterijem dolazi nam u susret tekst Poslanice Kološanima u kojemu se poistovjećuju: Riječ Božja = Otajstvo = Krist u vama, nada slave.

PREGLED: Kol 1, 1 – 25: Najprije dolazi: Uvod s pozdravom, zahvalnicom i molbenicom za rast vjere u Kološana. Zatim slijedi: Prvi, doktrinarni dio koji možemo podijeliti u dva dijela: a)Kristovo vrhovništvo i prvenstvo u svemiru i Crkvi, b)Pavlov udio u tome Misteriju.

2

EPIGNOSISOdmah na početku imamo ključnu riječ molbenice, a pomalo i cijele poslanice: epignosis – spoznaja, uvid, shvaćanje. Epignosis se je uvelike cijenila od Grka te Pavao preuzimlje njihovu riječ, ali upućuje na daleko važniji epignosis: vinuti se do spasiteljske volje i nauma Boga koji svemir i ljude spašava. Taj epignosis za Pavla uvijek znači i vrednovati, zavoljeti, opredjeljiti se, ljubiti i založiti se. Tako kršćanski epignosis, a možemo odmah i reći kršćanska vjera, pa onda i teologija kao znanost vjere – uvije suoznačuje uzajamnu među – osobnu relaciju između Boga i ljudi s jedne strane, te – radi Boga – i suodnos s ljudima s druge strane a sve to u / po Kristu. Tako epignosis uključuje ne samo uvid nego i prihvaćanje spasiteljskoga Božjega plana.

Središte te epignosis – kako nas upućuje daljnji tijek poslanice – jest Isus Krist i njegovo mjesto u svemiru i čovječanstvu, a osobito u Crkvi.

KRISTOVO VRHOVNIŠTVO I PRVENSTVOOvaj himan Poslanice Efežanima slavi sveobuhvatno kozmičko i svečovječansko vrhovništvo i prvenstvo Kristovo. Krist je vrhovnik i prvak osobito pod dva vida: zbog sva udjela u stvaranju i zbog svoga djela otkupljenja, a napose po uskrsnuću kao novom stvaranju koje zahvaća svakoga čovjeka, čovječanstvo i svemir.

Po Pavlu je Krist uzrokom koherentnosti i konzistentnosti – čvrstine i suvislosti – svega stvorenja. Isto u / po njemu, sva stvorenja – zajedno s čovjekom – te ljudi međusobno stoje u uzajamnoj i namjenskoj povezanosti, suvislosti i djelotvornosti.

PUNINAOtkupiteljskim je djelom uspostavljen mir. Mir u biblijskom jeziku upućuje na punu funkcionalnost svega stvorenja. Mirotvornim djelom Kristovim Bog uspostavlja sva bića u prvotni, grijehom narušeni, suodnos sa sobom. Krist je, dakle, posrednik i uzročnik i u neku ruku mjesto izmirenja, točnije omirotvorenja svega stvorenja, napose čovjeka i čovječanstva naspram Boga, a i onda naspram svega kozmosa. Otkupljenjem se uspostavlja prvotni mir, izvorna usredotočenost, uzajamnost i sklad svega stvorenja. Tako se Krist ovdje predstavlja kako izmiritelj, omirotvoritelj čovjeka, čovječanstva, kozmosa. Spašen – ozdravljen – očovječen čovjek očovječivat će prirodu, materiju, svemir.

PAVAO – POSLUŽITELJ MISTERIJAPavao rado ističe da on ne radi i ne trpi samozvano nego snagom poziva, izabranja i poslanja kojim ulazi u Božju rasporedbu i provedbu spasenja.

Pavao ima zadaću u potpunost prenijeti Riječ Božju. I to ekstenzivno, u što većim geografskim razmjerima i intenzivno.

Tu riječ Božju on ovdje poistovjećuje s Misterijem – otajstvo. A to Otajstvo dalje određuje sa Krist u vama nada slave. A malo dalje on će to reći još sažetije: Misterij Božji – to je Krist.

3

Musterion – otajstvo je i inače ključni pojam poslanica Efežanima i Kološanima. Krist je u isto vrijeme i božanski uzorak i posrednik i ostvaritelj i cilj, te čak i „mjesto“. To uključuje misterij Tijela Kristova, to jest najtješnju i bivstvenu povezanost između Krista i njegovih spasenika – u Crkvi. Tako to otajstvo ima svoj izvor i uvir u Bogu – po Kristu u Crkvi, u Duhu, a obuhvaća sve čovječanske i kozmičke dimenzije. Središte mu je Isus Krist. On je susretište Boga, ljudi, kozmosa.

MISTERIJ – PUN NADE I SLAVEPavao gomila te izraze kako bi opisao ljepotu i ushitnost tog Misterija. On je bogat slavom, to jest u njemu se očituje Bog u svoj svojoj slavi i bogatstvu.

Kršćanstvo nije pusta filozofija ili ideologija, ne navješćujemo naprosto neki kršćanski nauk, nego navješćujemo njega – osobu – Krista kao očitovanje samodara Božjega, te i nas pozivlje i izazivlje na uzdarno sebedarje.

Pristup u Misterij nije pridržan samo eliti, nekolicini. Svi ljudi i svaki čovjek jesu pozvanici, izabranici, povlaštenici.

Pavao se trudi i bori svom snagom Kristovom koja silno djeluje u njemu, da bi evanđelje doveo do pune zrelosti, te svakoga čovjeka predveo Bogu kao savršenu žrtvu. Tako je sav navještaj i prihvat Misterija stavljen u perspektivu rasta i napretka, u perspektivu povijesti spasenja. I to je upravo jedno od poslanja Crkve u suvremenom svijetu: podržavati uskrsnu nadu što ključa iz Kristova misterija.

4