S obzirom na teme etičnosti i moralnosti koje smo već obrađivali na predavanjima, vidljivo je

kako se ova situacija može potpuno uklopiti u tu cjelokupnu priču.

Radi se o tome kako Coca-Cola ne želi lošu reputaciju i čini sve kako do toga ne bi došlo.

Može se reći kako poslovanje Coca-Cole na primjeru Indije nije niti etično niti moralno, nije

im bitno što su, recimo lokalni farmeri u Indiji ostali bez vode i što onečišćuju njihova

zemljišta otpadom iz tvornice, već Coca-Cola to pokušava prikriti dobavom vode za njih u par

navrata. Isto tako, misle da to što su jedna od najvećih multinacionalnih poduzeća i

zapošljavaju velik broj ljudi (bilo unutar tvornice ili kao različite vrste suradnika), mogu raditi

što hoće i kako hoće, ali naišli su na otpor ljudi koji ne žele odustati od kvalitete života kakvu

zaslužuju i za koju će se i dalje boriti. Lokalno stanovništvo Indije nikako nije zadovoljno što

tvrtka Coca-Cola ne želi priznati da je nedostatak vode prouzročen zbog njih te da je muljem,

koji su iz Coca-Cole bacali na plantaže, ugrožen život stanovništva, budući da su unutar tog

mulja pronađene različite otrovne kemikalije.

Roditelji se najviše boje za život svoje djece, jer te otrovne kemikalije su posebno opasne za

djecu, tako što utječu na njihov živčani sustav, bubrege i jetru, a mogu uzrokovati i rak.

Coca Cola je u Indiji znala biti i zabranjena zbog previše pesticida u pićima, ali i zbog

skrivanja točnog sastava.

Osim što ovaj primjer pokazuje neetičnost i nemoralnost u postupcima tvrtke Coca-Cola, isto

tako pokazuje i nezainteresiranost za zdravlje i život ljudi, životinja, uzgoja biljaka te povlači

za sobom razna okolišna pitanja (npr. zagađivanje okoliša, tla, podzemnih voda, itd.).

Uz navedeno, Coca-Cola je na glasu i kao tvrtka koja provodi upitne prakse rada i upitne

marketinške strategije, ali je i optužena za kršenje prava intelektualnog vlasništva. Stoga, ni

ne čude formiranja različitih skupina koje žele zaustaviti ovakvu vrstu ponašanja raznim

okupljanjima i protestima, bojkotom proizvoda tvrtke Coca-Cola, raznim tužbama i slično.

Coca Cola za sve navedno odbacuje optužbe i ne smatra se krivom ni odgovornom za

navedeno. Iako postoji izreka – gdje ima dima, ima i vatre, smatram da je svatko nevin dok

mu se ne dokaže suprotno.

Budući da optužbe „nekolicine” grupa nezadovoljnih načinom poslovanja tvrtke Coca-Cola

nisu potkrijepljene čvrstim znanstvenim dokazima, a i sve je temeljito provjeravano i

pregledavano u više navrata od strane različitih neovisnih tijela i znanstvenih institucija,

smatra se da bi to moglo biti djelo konkurencije, kao recimo tvrtke Pepsi. Bez obzira na

navedeno, Coca-Cola bi trebala svoje navode potkrijepiti i dokazima kako bi svima bilo

vidljivo i jasno tko govori istinu. Time bi pokazala ljudima da joj je stalo. Coca-Cola bi

svakako mogla bolje pokazati koliko su joj važni ljudi koji rade u tvornici te ljudi koji

konzumiraju njene proizvode. Naime, Coca-Cola ne zadovoljava potrebe svojih glavnih

dionika iz perspektive lokalnog stanovništva, ali možda iz svoje perspektive misli da

zadovoljava. Stanovništvo nije zadovoljno neodgovornim ponašanjem tvrtke Coca-Cola,

nemarenjem za njihovo zdravlje i život njih i njihovih obitelji, nestašicom vode,

ugrožavanjem njihovih zemljišta za uzgoj hrane i slično. Coca-Cola bi trebala ponovno

provesti istragu o toksičnosti sastojaka mulja koji izbacuje na plantaže stanovništva kako bi se

uvjerili je li doista riječ o toksičnim tvarima i o količini koja nije opasna za stanovništvo. Isto

tako, trebala bi imati obračun u kojem je vidljiva brojka korištenja vode za potrebe tvrtke i

trebala bi za svoje djelatnike i okolno stanovništvo željeti sve najbolje kako bi oni nadalje

konzumirali proizvode tvrtke – jer za tvrtke koje posluju po društveno odgovornom principu

se zna da potrošači to znaju i osjete, te tako i cijene i nagrađuju takve tvrtke.

Mogu reći samo da smatram da bi Coca-Cola trebala to riješiti jednom za svagda, kako bi

ljudi u okolici bezbrižno živjeli, a djelatnici Coca-Cole bezbrižno i do daljnjega obavljali svoj

posao.

Budući da se ovdje radi prvenstveno o zdravlju i životima ljudi i djece, smatram da bi svako

poslovanje trebalo počivati na pravilu da ne činiš drugima ono što ne želiš da drugi čine

tebi (ili tvojoj obitelji)! Svi bi se tada više poštivali i mislili na druge, jer nitko ne želi sebi i

svojoj obitelji ništa loše, pa na taj način ne bi željeli ni drugima.