Communio et progressio

- Dokument nastao 1971. god. od strane Papinskog vijeća za društvna priopćavanja, a svrha mu je pastoralni naputak, koji ide uz koncilski dokument „Inter mirifica“.

- Genealogija ovog dokumenta se razvijala sukladno sa razvitkom medijim. Prvo je papa Pio XI. (1936. god.) obavio dokument „Vigilanti Cura“, koji se bazira samo na mediju kino, a zatim papa Pio XII. objavljuje dokument „Miranda prossus“ (1957. god.), koji se proširuje i na radio i televiziju.

- Deset godina nakon, II. vatikaner objavljuje dokument „Inter mirrifica“ (4. prosinca 1963.god.), a zatim kao odgovor na njega izlazi pastoralni naputak „Communio et progressio“ (1971. god.), gdje su se stručnjaci bazirali na svim oblicima društvenih priopćavanja.

- Redemptoris missio (1979. god.)- Redemptor homini (1991. god.)- „Aetatis novae“ (1992.god.) Papa Ivan Pavao II. objavljuje ovaj dokument koji

se bazira na revoluciji na području komunikacije koja ostavlja trag na čovjeka, a u drugom djelu iznesen je pastoralni plan za društvenu komunikaciju.

Što se tiče samog dokumenta Communio et progressio, on je podijeljen u tri djela (+uvod i zaključak).

- U uvod se govori koja je svrha medija danas, odnosno „Zajedništvo i napredak“. U uvodu se precizira svrha (ovog dokumenta), opći značaj i naposljetku oni kojima je ovaj dokument upućen. Svrha sredstava jest zbližavanje, zajedništvoi povezivanje među ljudima. No taj cilje se ne postiže preko svih medija. Mediji to postižu tek onda kad spajaju srce i volju ljudi, a to je ključno za napredak čovječanstva. To bi trebao imati na umu svaki promicatelj mass media, pa se ne bi događalo umjesto da mediji spajaju, razdvajaju.

- U uvodu se naglašava (pred kraj) da je cilj i svrha ovog dokumenta kad bi se s njim okoristili stručnjaci koji se bave ovim pitanjem, i tek se onda u potpunosti može provesti ono što se u ovom dokumentu nalaže.

Prvi dio: Sredstva društvene komunikacije u kršćanskoj viziji: doktrinarni elementi

- Društveno priopćavanje (nadalje SDP) teži da se ljudi druženjem prožimaju sve jačim osjećajem živog zajedništva – prauzor tome jest Presveto Trojstvo, odnosno zajedništvo Otca, Sina i Duha Svetoga. Može doći do protuefekta tj. da se ukorjeni nebrojeno zala.

- Isus utojelovivši se propovijedao je narodu, prilagođavajući se njihovu načinu govora i mišljenja. Ustanovivši Euharistiju predoa nam je vrhunsko zajedštvo između Boga čovjeka.

- Priopćavatelji i primatelji se trebaju adekvatno poučiti da bi SDP postigla svoju potpunu učinkovitost. Uz to svaki priopćaj mora biti pošten i istinit. Mora se paziti na način koji se priopćuje.

Javno mnijenje

- O njemu dokument kaže da je sigurno da svaki čovjek ima pravo na slobodu mišljenja, da izrazi svoje osjećaje i svoju misao. No slobodom izražavanja dolazi do toga da ta misao bude izložena situ i rešetu, stoga će neko mišljenje biti uzeto kao valjano, a neko kao nevaljano, neka će biti prihvaćena, a neka odbačena, a neka pak napose će biti uzeta sa kompromisom. Vrijednija i izabrana mišljenja biti će izabrana da vode jedan zajednički pothvat. Svaki građanin se mora osjećati dužnim da sudjeluje u tome javnom mijenju.

- Posve je nedopustiv oblik propagande koji se protivi zajedničkom dobru, koji teži spriječavanju iskrenog i javnog odgovora.

Pravo na primanje i davanje informacija

- Sloboda mišljenja i pravo na informaciju su nerazdovojivi. Novinari koja daju informacije o određenoj brutalnosti trebali bi iste informacije davati sa dosta pronicavosti, odnosno takve bi se vijesti trebale davati sa mnogo ljudske odgovornosti. No pravo na informiranje ima svoje granice, te ne smiju doći u sukob sa drugim opće ljudskim pravima, kao pravo na dobar glas, pravo na osobni život, koje uključuje osobe koje su blisko vezane sa odrđenom osobom (prijatelji, obitelj...), pravo na čuvanje tajne kada to traži potreba. Kad je na kocki tako opće dobro, valja imati veliku razboritost i diskreciju u širenju vijesti. Novinari se često na ove zabrane ogrješuju, a to sa sobom uvijek vuče teške posljedice: više krivih informacija širi laž, a više jednostranih širi krivi mentalitet (među narodom). Iz takvog krivog mentaliteta, dolaze nerazboriti čini, pa stoga ne treba biti čudno kada se dogodi neko zlo većih razmjera – sve vuče korjene iz lošeg prenošenja informacija.

Odgoj, kultura i zabava

- U mnogim zemljama audiovizuala sredstva, radio i televizija, omogućuju pouku i naobrazbu velikom broju djece i mladeži, i tako nove tehnološke tekovine postoju zajedničko dobro sviju. Preko SDP može se priuštiti odrđena razonoda, koja čovjeku olakšava svakodnevne brige, i daje mu mogućnost da korisno provede slobodno vrijeme.

Umjetničke vrste

- SDP šire u svijetu nove i stare oblike umjetnosti. Dakako različita umjetnička ostavrenja donose različite probleme. Ne može se sve puštati svakome, treba imati u vidu dob, obrazvanje i druge kriterije.

Publicitet

- Važnost publiciteta danas raste u modernom društvu. Sa publicitetom smo bomardirani sa svih strana. Zato se treba kloniti načina za prikupljanje publiciteta sa stvarima koje vrijeđaju stid, iskorištavaju seksualni nagon u komercijalne svrhe. Trebao bi se zadržati određeni medijski pluralizam,

odnosno da svi imaju pravo na korištenje promidžbenog prostora, a ne samo osobe (fizičke ili pravne) koje imaju monopol. Ako se ne poštuje taj pluralizam, onda mediji postane tiranin, koji lansira samo ono što paše monopolistu. Na taj način se dolazi do jeftinog, ali nepravednog manipuliranja sa društvom, ali i s pojedincima, a to je grub napadaj na ljudsku slobodu i dostojanstvo ljudske osobe. Tamo gdje nema pluralizma, nema niti demokracije.

Formiranje

- Potrošači trebaju biti odgojeni da iz sredstava masovnih komunikacija izvuku najveću korist ne samo za sebe, već i za dobro djelovanje na društvenoj izmjeni ljudske zajednice. Kao i da se pronađu bolji putovi za postignuće svih tih ciljeva. Roditelj i odgojitelji bi trebali mladima dopustiti da sami biraju što će gledati, no ipak na sebi ostaviti da dadu konačnu odluku o svemu tome. No ipak više se postiže uvjeravanjem nego zbranom. Bilo bi korisno kad bi roditelji i odgojitelji i sami gledali emisije koje zanimaju njihove mlade, tako da sa mladima o istome diskutiraju.

Treći dio

- Taj dio govori o Katoličkoj Crkvi i njezinom zalaganju da se mediji stave u službu evanđeoskog kvasca, tj. da se uz pomoć medija navješta (na rzane načine) Božja riječ. Dijeli se na četiri dijela. Prvi dio govori o prinosu katolika na području mass media. Kaže da svatko tko na neki način predstavlja Crkvu treba sudjelovati u (radijskim ili televizijskim) emisijama, časopisima... I katoličko školstvo bi trebalo svesrdno poučavati svoje učenike o važnosti komunikacija. Teoriju i praksu mass medija bi se trebalo uključiti veći i u teološki studij. S tim odgojem bi se moglo početi i u malom sjemeništu, a kod redovnika u novicijatu. Crkva bi se trebala koristit medijima za dijalog unutar Crkve, ali i za njezin dijalogom sa svijetom. Susreti Crkve sa svijetom su neophodni za djelotvornost katoličkog života. Kako Crkva živi i radi u svijetu, ona je dužna sa svijetom izmjenjivati informacije, uključiti se u suživot. Crkva osjeća potrebu za javnim mišljenjem, stoga katolici trebaju shvatiti da imaju pravo slobode mišljenja.

-