concert birds
DESCRIPTION
Print material for a theater play "Koncert ptica / Concert birds" Director: Aleš Kurt Chamber theater 55 Sarajevo, 2013TRANSCRIPT
Kamerni Teatar 55Sarajevo, Maršala Tita 56/2, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 33 550 475, 550 476, 209 041Fax: +387 33 216 873
e-mail: [email protected]
jedini stvaran, dok je sve ostalo samo odsjaj njegovog bića. Na svom putu ka shvatanju čovjek, kao i glavni likovi „Sabora ptica“, mora proći kroz određene etape razumijevanja i spoznaje. Attar ih zove dolinama. U njima se, nakon suočavanja sa raznim elementima koji su prisutni u životu čovjeka (Zadatak, ili misija; Ljubav; Znanje; Odvojenje, ili otuđenje; Jedinstvo; Divljenje i Spoznaja), pročišćavamo i dolazimo do potpunog mirenja unutarnjeg sa vanjskim.
COMMEDIA DELL’ARTE
Commedia dell’ arte, poznata i kao „italijanska komedija“ predstavljala je duhovite teatarske predstave koje su izvodili profesionalni glumci koji su putovali u trupama diljem Italije u šesnaestom vijeku. Predstave su se odvijale na pokretnim pozornicama, većinom na gradskim ulicama, ali i u sudnicama. Karakteristika Commedie dell’Arte je da je to većinom bio spoj muzike, plesa, duhovitog dijaloga te svih mogućih sredstava šikaniranja, kako bi se postigao i pojačao komički efekt. To je bio izrazito fizički teatar, u kojem su glumci mnogo pažnje polagali na improvizaciju baziranu na poznatom predlošku. Glumci su nosili prepoznatljive maske, tako da je publika odmah znala o kojem liku se radi, bez obzira na poznavanje, ili prepoznavanje, jezika kojim se govorilo.
Režija: Aleš KurtDramaturg: Vedran Fajković
Scenograf i kostimograf: Adisa VatrešKompozitor i aranžer: Dušan Vranić
Ninjutsu sensei: Darko Trajković Video art: Naida Begović
Asistent scenografa: Vedad OrahovacInspicijent: Rade Jagličić
Producent: Duška AmidžićDirektor: Dragan Jovičić
LICA / CAST
Mirsad Tuka – Predsjednik, kasnije SlavujAmar Selimović – Doktor, samo čovjek
Tatjana Šojić – Mama Ghalina, kasnije GavranSenad Alihodžić – Fariduddin Attar, kasnije Pupavac
Aida Bukva – SimurghDušan Vranić – Klavir, harmonika
Šef tehnike: Mirsad ImamovićSvjetlo: Elvedin Bajraktarević i Nino Brutus
Ton: Edin Hajdarević i Dina HajdarevićMajstor scene: Milan Nović
Dekorateri: Ahmo Rožajac, Emir Pamuk i Samir MuhovićŠminka: Jasmina Hadžić-Ajanović
Garderoba: Semra ĐidelijaRekvizita: Mirela Gutić
Video-projekcija: Dino BrutusStolarski radovi: Ramo PamukKrojački radovi: Hajdar TinjakGrafički dizajn: Bojan Mustur
KONCERT PTICA
Dževad Karahasan
Krenuo je na put da sazna svijet. Išao je i vozio se, jahao i plivao, letio i trčao, ronio i bio nošen. Prešao je pustinje, brda i planinske lance, pregazio ili preplivao rijeke, zaobišao jezera i prejedrio mora. Bio je u šumi i u vodi, na planinskim vrhovima i u bezdanim jarugama, boravio u džungli i na nesnosnoj žegi. Sretao se s ljudima i sa životinjama, gledao ptice i ribe, promatrao drveće, trave i cvijeće, držao u rukama metale i kamenje, soli i minerale.
Od radoznalosti koja ga je tjerala stalno naprijed, u žurbi da sazna, nije ni opazio da je već ostario, samo je osjetio strahovit umor. Učinilo mu se da prepoznaje stvari i krajolike koje vidi, povjerovao je da je ovdje već bio i to uvjerenje pripisao umoru. Poznato nam treba kad smo umorni i kad nam je loše, a kod njega je oboje bilo slučaj. Prepoznao je zaobljena brda koja svojim rasporedom oblikuju amfiteatar, prepoznao grad koji se smjestio u amfiteatar omeđen brdima. Sigurna koraka, ma koliko umoran, krenuo je prema kući u podnožju jednoga od brda. Prepoznao je teška zeleno obojena vrata, prepoznao lijepo iskovanu bravu na njima, pomislio da poznaje i kovača koji je bravu iskovao. Ali nije ušao, zaobišao je kuću i zaputio se prema šadrvanu u kojem odavno ne šumi voda. Razmaknuo je lišće, nagnuo se i vidio lice starca. Teško je uzdahnuo. Shvatio je da je sve ovo vrijeme, u svemu što je gledao i saznavao, vidio i prepoznavao ovo što mu je sad pred očima, jer u svijetu vidimo samo ono što nosimo u sebi. „Je li se isplatilo...“ Pitanje se nije dovršilo u njegovoj svijesti, umor mu je gurnuo lice u ustajalu vodu.
Dževad
DŽEVAD KARAHASANDževad Karahasan, pisac i profesor književnosti. Rođen u Duvnu, školovao se u Duvnu, Sarajevu i Zagrebu. Predavao na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Goettingenu, Berlinu, Baselu.
Objavio:
- romane: „Istočni diwan“, „Šahrijarov prsten“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, „Sjeme smrti“;
- knjige pripovjedaka: „Kraljevske legende“, „Kuća za umorne“, „Izvještaji iz tamnog vilajeta“;
- eseje: „O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Knjiga vrtova“, „Sjene gradova“;
- knjige drama: „Kralju ipak ne sviđa se gluma“, „Misionari“, „Koncert ptica“;
- u štampi: „Knjiga učitelja“
Drame su mu igrane u raznim gradovima i raznim teatrima, a prva je igrana u Kamernom teatru 55. Dobio je brojne ugledne međunarodne nagrade. Knjige su mu prevedene na četrnaest jezika.
ARISTOFAN
Aristofan (‘Aριστοφάνης; 448. pr. Kr.– 385. pr. Kr.) jedan je od najpoznatijih starogrčkih pisaca komedija. O njegovom životu postoji vrlo malo podataka. Napisao je oko 40 drama, od kojih danas imamo sačuvanih 11. Neposredan i oštar kritičar suvremenih događaja, svakodnevice i politike, Aristofan je svoje likove i radnju veoma često bojio elementima apsurda. Kroz svoja djela on je satirizirao i ironizirao društvo, demokratsku demagogiju, neznanje, lakoumnost, nepostojanost, izdaju i šovinizam, dakle sve ono što je na kraju i dovelo do propasti Atene. Svojom komedijom „Ptice“ postavio je temelje utopističkom pogledu na svijet, jer se tu bavio potragom za zemljom, ili državom u kojoj je moguće sretno živjeti.
FARIDUDDIN ATTAR
Fariduddin Attar (Attar, Farid al-Din; 1145.–1220.), jedan je od najpoznatijih ranih perzijskih pjesnika sufista. Njegovo najpoznatije djelo je „Mantiq-ut-Tair“, prevedeno kao „Sabor ptica“, koje govori o duhovnom traganju za idejom, za smislom, za nosiocem smisla. To je poema koja je duboko protkana sufističkom filozofijom, ezoteričnim sistemom vrijednosti koji je uvijek graničio sa herezom za sve one koji nisu prošli određeni duhovni trening. Attar govori o postojanju jednog vrhovnog Bića (Boga, Svebića, Simurgha) koji je
Krenuo je na put da sazna svijet. Išao je i vozio se, jahao i plivao, letio i trčao, ronio i bio nošen. Prešao je pustinje, brda i planinske lance, pregazio ili preplivao rijeke, zaobišao jezera i prejedrio mora. Bio je u šumi i u vodi, na planinskim vrhovima i u bezdanim jarugama, boravio u džungli i na nesnosnoj žegi. Sretao se s ljudima i sa životinjama, gledao ptice i ribe, promatrao drveće, trave i cvijeće, držao u rukama metale i kamenje, soli i minerale.
Od radoznalosti koja ga je tjerala stalno naprijed, u žurbi da sazna, nije ni opazio da je već ostario, samo je osjetio strahovit umor. Učinilo mu se da prepoznaje stvari i krajolike koje vidi, povjerovao je da je ovdje već bio i to uvjerenje pripisao umoru. Poznato nam treba kad smo umorni i kad nam je loše, a kod njega je oboje bilo slučaj. Prepoznao je zaobljena brda koja svojim rasporedom oblikuju amfiteatar, prepoznao grad koji se smjestio u amfiteatar omeđen brdima. Sigurna koraka, ma koliko umoran, krenuo je prema kući u podnožju jednoga od brda. Prepoznao je teška zeleno obojena vrata, prepoznao lijepo iskovanu bravu na njima, pomislio da poznaje i kovača koji je bravu iskovao. Ali nije ušao, zaobišao je kuću i zaputio se prema šadrvanu u kojem odavno ne šumi voda. Razmaknuo je lišće, nagnuo se i vidio lice starca. Teško je uzdahnuo. Shvatio je da je sve ovo vrijeme, u svemu što je gledao i saznavao, vidio i prepoznavao ovo što mu je sad pred očima, jer u svijetu vidimo samo ono što nosimo u sebi. „Je li se isplatilo...“ Pitanje se nije dovršilo u njegovoj svijesti, umor mu je gurnuo lice u ustajalu vodu.
Dževad
DŽEVAD KARAHASANDževad Karahasan, pisac i profesor književnosti. Rođen u Duvnu, školovao se u Duvnu, Sarajevu i Zagrebu. Predavao na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Goettingenu, Berlinu, Baselu.
Objavio:
- romane: „Istočni diwan“, „Šahrijarov prsten“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, „Sjeme smrti“;
- knjige pripovjedaka: „Kraljevske legende“, „Kuća za umorne“, „Izvještaji iz tamnog vilajeta“;
- eseje: „O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Knjiga vrtova“, „Sjene gradova“;
- knjige drama: „Kralju ipak ne sviđa se gluma“, „Misionari“, „Koncert ptica“;
- u štampi: „Knjiga učitelja“
Drame su mu igrane u raznim gradovima i raznim teatrima, a prva je igrana u Kamernom teatru 55. Dobio je brojne ugledne međunarodne nagrade. Knjige su mu prevedene na četrnaest jezika.
ARISTOFAN
Aristofan (‘Aριστοφάνης; 448. pr. Kr.– 385. pr. Kr.) jedan je od najpoznatijih starogrčkih pisaca komedija. O njegovom životu postoji vrlo malo podataka. Napisao je oko 40 drama, od kojih danas imamo sačuvanih 11. Neposredan i oštar kritičar suvremenih događaja, svakodnevice i politike, Aristofan je svoje likove i radnju veoma često bojio elementima apsurda. Kroz svoja djela on je satirizirao i ironizirao društvo, demokratsku demagogiju, neznanje, lakoumnost, nepostojanost, izdaju i šovinizam, dakle sve ono što je na kraju i dovelo do propasti Atene. Svojom komedijom „Ptice“ postavio je temelje utopističkom pogledu na svijet, jer se tu bavio potragom za zemljom, ili državom u kojoj je moguće sretno živjeti.
FARIDUDDIN ATTAR
Fariduddin Attar (Attar, Farid al-Din; 1145.–1220.), jedan je od najpoznatijih ranih perzijskih pjesnika sufista. Njegovo najpoznatije djelo je „Mantiq-ut-Tair“, prevedeno kao „Sabor ptica“, koje govori o duhovnom traganju za idejom, za smislom, za nosiocem smisla. To je poema koja je duboko protkana sufističkom filozofijom, ezoteričnim sistemom vrijednosti koji je uvijek graničio sa herezom za sve one koji nisu prošli određeni duhovni trening. Attar govori o postojanju jednog vrhovnog Bića (Boga, Svebića, Simurgha) koji je
Krenuo je na put da sazna svijet. Išao je i vozio se, jahao i plivao, letio i trčao, ronio i bio nošen. Prešao je pustinje, brda i planinske lance, pregazio ili preplivao rijeke, zaobišao jezera i prejedrio mora. Bio je u šumi i u vodi, na planinskim vrhovima i u bezdanim jarugama, boravio u džungli i na nesnosnoj žegi. Sretao se s ljudima i sa životinjama, gledao ptice i ribe, promatrao drveće, trave i cvijeće, držao u rukama metale i kamenje, soli i minerale.
Od radoznalosti koja ga je tjerala stalno naprijed, u žurbi da sazna, nije ni opazio da je već ostario, samo je osjetio strahovit umor. Učinilo mu se da prepoznaje stvari i krajolike koje vidi, povjerovao je da je ovdje već bio i to uvjerenje pripisao umoru. Poznato nam treba kad smo umorni i kad nam je loše, a kod njega je oboje bilo slučaj. Prepoznao je zaobljena brda koja svojim rasporedom oblikuju amfiteatar, prepoznao grad koji se smjestio u amfiteatar omeđen brdima. Sigurna koraka, ma koliko umoran, krenuo je prema kući u podnožju jednoga od brda. Prepoznao je teška zeleno obojena vrata, prepoznao lijepo iskovanu bravu na njima, pomislio da poznaje i kovača koji je bravu iskovao. Ali nije ušao, zaobišao je kuću i zaputio se prema šadrvanu u kojem odavno ne šumi voda. Razmaknuo je lišće, nagnuo se i vidio lice starca. Teško je uzdahnuo. Shvatio je da je sve ovo vrijeme, u svemu što je gledao i saznavao, vidio i prepoznavao ovo što mu je sad pred očima, jer u svijetu vidimo samo ono što nosimo u sebi. „Je li se isplatilo...“ Pitanje se nije dovršilo u njegovoj svijesti, umor mu je gurnuo lice u ustajalu vodu.
Dževad
DŽEVAD KARAHASANDževad Karahasan, pisac i profesor književnosti. Rođen u Duvnu, školovao se u Duvnu, Sarajevu i Zagrebu. Predavao na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Goettingenu, Berlinu, Baselu.
Objavio:
- romane: „Istočni diwan“, „Šahrijarov prsten“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, „Sjeme smrti“;
- knjige pripovjedaka: „Kraljevske legende“, „Kuća za umorne“, „Izvještaji iz tamnog vilajeta“;
- eseje: „O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Knjiga vrtova“, „Sjene gradova“;
- knjige drama: „Kralju ipak ne sviđa se gluma“, „Misionari“, „Koncert ptica“;
- u štampi: „Knjiga učitelja“
Drame su mu igrane u raznim gradovima i raznim teatrima, a prva je igrana u Kamernom teatru 55. Dobio je brojne ugledne međunarodne nagrade. Knjige su mu prevedene na četrnaest jezika.
ARISTOFAN
Aristofan (‘Aριστοφάνης; 448. pr. Kr.– 385. pr. Kr.) jedan je od najpoznatijih starogrčkih pisaca komedija. O njegovom životu postoji vrlo malo podataka. Napisao je oko 40 drama, od kojih danas imamo sačuvanih 11. Neposredan i oštar kritičar suvremenih događaja, svakodnevice i politike, Aristofan je svoje likove i radnju veoma često bojio elementima apsurda. Kroz svoja djela on je satirizirao i ironizirao društvo, demokratsku demagogiju, neznanje, lakoumnost, nepostojanost, izdaju i šovinizam, dakle sve ono što je na kraju i dovelo do propasti Atene. Svojom komedijom „Ptice“ postavio je temelje utopističkom pogledu na svijet, jer se tu bavio potragom za zemljom, ili državom u kojoj je moguće sretno živjeti.
FARIDUDDIN ATTAR
Fariduddin Attar (Attar, Farid al-Din; 1145.–1220.), jedan je od najpoznatijih ranih perzijskih pjesnika sufista. Njegovo najpoznatije djelo je „Mantiq-ut-Tair“, prevedeno kao „Sabor ptica“, koje govori o duhovnom traganju za idejom, za smislom, za nosiocem smisla. To je poema koja je duboko protkana sufističkom filozofijom, ezoteričnim sistemom vrijednosti koji je uvijek graničio sa herezom za sve one koji nisu prošli određeni duhovni trening. Attar govori o postojanju jednog vrhovnog Bića (Boga, Svebića, Simurgha) koji je
Krenuo je na put da sazna svijet. Išao je i vozio se, jahao i plivao, letio i trčao, ronio i bio nošen. Prešao je pustinje, brda i planinske lance, pregazio ili preplivao rijeke, zaobišao jezera i prejedrio mora. Bio je u šumi i u vodi, na planinskim vrhovima i u bezdanim jarugama, boravio u džungli i na nesnosnoj žegi. Sretao se s ljudima i sa životinjama, gledao ptice i ribe, promatrao drveće, trave i cvijeće, držao u rukama metale i kamenje, soli i minerale.
Od radoznalosti koja ga je tjerala stalno naprijed, u žurbi da sazna, nije ni opazio da je već ostario, samo je osjetio strahovit umor. Učinilo mu se da prepoznaje stvari i krajolike koje vidi, povjerovao je da je ovdje već bio i to uvjerenje pripisao umoru. Poznato nam treba kad smo umorni i kad nam je loše, a kod njega je oboje bilo slučaj. Prepoznao je zaobljena brda koja svojim rasporedom oblikuju amfiteatar, prepoznao grad koji se smjestio u amfiteatar omeđen brdima. Sigurna koraka, ma koliko umoran, krenuo je prema kući u podnožju jednoga od brda. Prepoznao je teška zeleno obojena vrata, prepoznao lijepo iskovanu bravu na njima, pomislio da poznaje i kovača koji je bravu iskovao. Ali nije ušao, zaobišao je kuću i zaputio se prema šadrvanu u kojem odavno ne šumi voda. Razmaknuo je lišće, nagnuo se i vidio lice starca. Teško je uzdahnuo. Shvatio je da je sve ovo vrijeme, u svemu što je gledao i saznavao, vidio i prepoznavao ovo što mu je sad pred očima, jer u svijetu vidimo samo ono što nosimo u sebi. „Je li se isplatilo...“ Pitanje se nije dovršilo u njegovoj svijesti, umor mu je gurnuo lice u ustajalu vodu.
Dževad
DŽEVAD KARAHASANDževad Karahasan, pisac i profesor književnosti. Rođen u Duvnu, školovao se u Duvnu, Sarajevu i Zagrebu. Predavao na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Goettingenu, Berlinu, Baselu.
Objavio:
- romane: „Istočni diwan“, „Šahrijarov prsten“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, „Sjeme smrti“;
- knjige pripovjedaka: „Kraljevske legende“, „Kuća za umorne“, „Izvještaji iz tamnog vilajeta“;
- eseje: „O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Knjiga vrtova“, „Sjene gradova“;
- knjige drama: „Kralju ipak ne sviđa se gluma“, „Misionari“, „Koncert ptica“;
- u štampi: „Knjiga učitelja“
Drame su mu igrane u raznim gradovima i raznim teatrima, a prva je igrana u Kamernom teatru 55. Dobio je brojne ugledne međunarodne nagrade. Knjige su mu prevedene na četrnaest jezika.
ARISTOFAN
Aristofan (‘Aριστοφάνης; 448. pr. Kr.– 385. pr. Kr.) jedan je od najpoznatijih starogrčkih pisaca komedija. O njegovom životu postoji vrlo malo podataka. Napisao je oko 40 drama, od kojih danas imamo sačuvanih 11. Neposredan i oštar kritičar suvremenih događaja, svakodnevice i politike, Aristofan je svoje likove i radnju veoma često bojio elementima apsurda. Kroz svoja djela on je satirizirao i ironizirao društvo, demokratsku demagogiju, neznanje, lakoumnost, nepostojanost, izdaju i šovinizam, dakle sve ono što je na kraju i dovelo do propasti Atene. Svojom komedijom „Ptice“ postavio je temelje utopističkom pogledu na svijet, jer se tu bavio potragom za zemljom, ili državom u kojoj je moguće sretno živjeti.
FARIDUDDIN ATTAR
Fariduddin Attar (Attar, Farid al-Din; 1145.–1220.), jedan je od najpoznatijih ranih perzijskih pjesnika sufista. Njegovo najpoznatije djelo je „Mantiq-ut-Tair“, prevedeno kao „Sabor ptica“, koje govori o duhovnom traganju za idejom, za smislom, za nosiocem smisla. To je poema koja je duboko protkana sufističkom filozofijom, ezoteričnim sistemom vrijednosti koji je uvijek graničio sa herezom za sve one koji nisu prošli određeni duhovni trening. Attar govori o postojanju jednog vrhovnog Bića (Boga, Svebića, Simurgha) koji je
Krenuo je na put da sazna svijet. Išao je i vozio se, jahao i plivao, letio i trčao, ronio i bio nošen. Prešao je pustinje, brda i planinske lance, pregazio ili preplivao rijeke, zaobišao jezera i prejedrio mora. Bio je u šumi i u vodi, na planinskim vrhovima i u bezdanim jarugama, boravio u džungli i na nesnosnoj žegi. Sretao se s ljudima i sa životinjama, gledao ptice i ribe, promatrao drveće, trave i cvijeće, držao u rukama metale i kamenje, soli i minerale.
Od radoznalosti koja ga je tjerala stalno naprijed, u žurbi da sazna, nije ni opazio da je već ostario, samo je osjetio strahovit umor. Učinilo mu se da prepoznaje stvari i krajolike koje vidi, povjerovao je da je ovdje već bio i to uvjerenje pripisao umoru. Poznato nam treba kad smo umorni i kad nam je loše, a kod njega je oboje bilo slučaj. Prepoznao je zaobljena brda koja svojim rasporedom oblikuju amfiteatar, prepoznao grad koji se smjestio u amfiteatar omeđen brdima. Sigurna koraka, ma koliko umoran, krenuo je prema kući u podnožju jednoga od brda. Prepoznao je teška zeleno obojena vrata, prepoznao lijepo iskovanu bravu na njima, pomislio da poznaje i kovača koji je bravu iskovao. Ali nije ušao, zaobišao je kuću i zaputio se prema šadrvanu u kojem odavno ne šumi voda. Razmaknuo je lišće, nagnuo se i vidio lice starca. Teško je uzdahnuo. Shvatio je da je sve ovo vrijeme, u svemu što je gledao i saznavao, vidio i prepoznavao ovo što mu je sad pred očima, jer u svijetu vidimo samo ono što nosimo u sebi. „Je li se isplatilo...“ Pitanje se nije dovršilo u njegovoj svijesti, umor mu je gurnuo lice u ustajalu vodu.
Dževad
DŽEVAD KARAHASANDževad Karahasan, pisac i profesor književnosti. Rođen u Duvnu, školovao se u Duvnu, Sarajevu i Zagrebu. Predavao na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Goettingenu, Berlinu, Baselu.
Objavio:
- romane: „Istočni diwan“, „Šahrijarov prsten“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, „Sjeme smrti“;
- knjige pripovjedaka: „Kraljevske legende“, „Kuća za umorne“, „Izvještaji iz tamnog vilajeta“;
- eseje: „O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Knjiga vrtova“, „Sjene gradova“;
- knjige drama: „Kralju ipak ne sviđa se gluma“, „Misionari“, „Koncert ptica“;
- u štampi: „Knjiga učitelja“
Drame su mu igrane u raznim gradovima i raznim teatrima, a prva je igrana u Kamernom teatru 55. Dobio je brojne ugledne međunarodne nagrade. Knjige su mu prevedene na četrnaest jezika.
ARISTOFAN
Aristofan (‘Aριστοφάνης; 448. pr. Kr.– 385. pr. Kr.) jedan je od najpoznatijih starogrčkih pisaca komedija. O njegovom životu postoji vrlo malo podataka. Napisao je oko 40 drama, od kojih danas imamo sačuvanih 11. Neposredan i oštar kritičar suvremenih događaja, svakodnevice i politike, Aristofan je svoje likove i radnju veoma često bojio elementima apsurda. Kroz svoja djela on je satirizirao i ironizirao društvo, demokratsku demagogiju, neznanje, lakoumnost, nepostojanost, izdaju i šovinizam, dakle sve ono što je na kraju i dovelo do propasti Atene. Svojom komedijom „Ptice“ postavio je temelje utopističkom pogledu na svijet, jer se tu bavio potragom za zemljom, ili državom u kojoj je moguće sretno živjeti.
FARIDUDDIN ATTAR
Fariduddin Attar (Attar, Farid al-Din; 1145.–1220.), jedan je od najpoznatijih ranih perzijskih pjesnika sufista. Njegovo najpoznatije djelo je „Mantiq-ut-Tair“, prevedeno kao „Sabor ptica“, koje govori o duhovnom traganju za idejom, za smislom, za nosiocem smisla. To je poema koja je duboko protkana sufističkom filozofijom, ezoteričnim sistemom vrijednosti koji je uvijek graničio sa herezom za sve one koji nisu prošli određeni duhovni trening. Attar govori o postojanju jednog vrhovnog Bića (Boga, Svebića, Simurgha) koji je
Kamerni Teatar 55Sarajevo, Maršala Tita 56/2, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 33 550 475, 550 476, 209 041Fax: +387 33 216 873
e-mail: [email protected]
jedini stvaran, dok je sve ostalo samo odsjaj njegovog bića. Na svom putu ka shvatanju čovjek, kao i glavni likovi „Sabora ptica“, mora proći kroz određene etape razumijevanja i spoznaje. Attar ih zove dolinama. U njima se, nakon suočavanja sa raznim elementima koji su prisutni u životu čovjeka (Zadatak, ili misija; Ljubav; Znanje; Odvojenje, ili otuđenje; Jedinstvo; Divljenje i Spoznaja), pročišćavamo i dolazimo do potpunog mirenja unutarnjeg sa vanjskim.
COMMEDIA DELL’ARTE
Commedia dell’ arte, poznata i kao „italijanska komedija“ predstavljala je duhovite teatarske predstave koje su izvodili profesionalni glumci koji su putovali u trupama diljem Italije u šesnaestom vijeku. Predstave su se odvijale na pokretnim pozornicama, većinom na gradskim ulicama, ali i u sudnicama. Karakteristika Commedie dell’Arte je da je to većinom bio spoj muzike, plesa, duhovitog dijaloga te svih mogućih sredstava šikaniranja, kako bi se postigao i pojačao komički efekt. To je bio izrazito fizički teatar, u kojem su glumci mnogo pažnje polagali na improvizaciju baziranu na poznatom predlošku. Glumci su nosili prepoznatljive maske, tako da je publika odmah znala o kojem liku se radi, bez obzira na poznavanje, ili prepoznavanje, jezika kojim se govorilo.
Režija: Aleš KurtDramaturg: Vedran Fajković
Scenograf i kostimograf: Adisa VatrešKompozitor i aranžer: Dušan Vranić
Ninjutsu sensei: Darko Trajković Video art: Naida Begović
Asistent scenografa: Vedad OrahovacInspicijent: Rade Jagličić
Producent: Duška AmidžićDirektor: Dragan Jovičić
LICA / CAST
Mirsad Tuka – Predsjednik, kasnije SlavujAmar Selimović – Doktor, samo čovjek
Tatjana Šojić – Mama Ghalina, kasnije GavranSenad Alihodžić – Fariduddin Attar, kasnije Pupavac
Aida Bukva – SimurghDušan Vranić – Klavir, harmonika
Šef tehnike: Mirsad ImamovićSvjetlo: Elvedin Bajraktarević i Nino Brutus
Ton: Edin Hajdarević i Dina HajdarevićMajstor scene: Milan Nović
Dekorateri: Ahmo Rožajac, Emir Pamuk i Samir MuhovićŠminka: Jasmina Hadžić-Ajanović
Garderoba: Semra ĐidelijaRekvizita: Mirela Gutić
Video-projekcija: Dino BrutusStolarski radovi: Ramo PamukKrojački radovi: Hajdar TinjakGrafički dizajn: Bojan Mustur
KONCERT PTICA
Dževad Karahasan
Kamerni Teatar 55Sarajevo, Maršala Tita 56/2, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 33 550 475, 550 476, 209 041Fax: +387 33 216 873
e-mail: [email protected]
jedini stvaran, dok je sve ostalo samo odsjaj njegovog bića. Na svom putu ka shvatanju čovjek, kao i glavni likovi „Sabora ptica“, mora proći kroz određene etape razumijevanja i spoznaje. Attar ih zove dolinama. U njima se, nakon suočavanja sa raznim elementima koji su prisutni u životu čovjeka (Zadatak, ili misija; Ljubav; Znanje; Odvojenje, ili otuđenje; Jedinstvo; Divljenje i Spoznaja), pročišćavamo i dolazimo do potpunog mirenja unutarnjeg sa vanjskim.
COMMEDIA DELL’ARTE
Commedia dell’ arte, poznata i kao „italijanska komedija“ predstavljala je duhovite teatarske predstave koje su izvodili profesionalni glumci koji su putovali u trupama diljem Italije u šesnaestom vijeku. Predstave su se odvijale na pokretnim pozornicama, većinom na gradskim ulicama, ali i u sudnicama. Karakteristika Commedie dell’Arte je da je to većinom bio spoj muzike, plesa, duhovitog dijaloga te svih mogućih sredstava šikaniranja, kako bi se postigao i pojačao komički efekt. To je bio izrazito fizički teatar, u kojem su glumci mnogo pažnje polagali na improvizaciju baziranu na poznatom predlošku. Glumci su nosili prepoznatljive maske, tako da je publika odmah znala o kojem liku se radi, bez obzira na poznavanje, ili prepoznavanje, jezika kojim se govorilo.
Režija: Aleš KurtDramaturg: Vedran Fajković
Scenograf i kostimograf: Adisa VatrešKompozitor i aranžer: Dušan Vranić
Ninjutsu sensei: Darko Trajković Video art: Naida Begović
Asistent scenografa: Vedad OrahovacInspicijent: Rade Jagličić
Producent: Duška AmidžićDirektor: Dragan Jovičić
LICA / CAST
Mirsad Tuka – Predsjednik, kasnije SlavujAmar Selimović – Doktor, samo čovjek
Tatjana Šojić – Mama Ghalina, kasnije GavranSenad Alihodžić – Fariduddin Attar, kasnije Pupavac
Aida Bukva – SimurghDušan Vranić – Klavir, harmonika
Šef tehnike: Mirsad ImamovićSvjetlo: Elvedin Bajraktarević i Nino Brutus
Ton: Edin Hajdarević i Dina HajdarevićMajstor scene: Milan Nović
Dekorateri: Ahmo Rožajac, Emir Pamuk i Samir MuhovićŠminka: Jasmina Hadžić-Ajanović
Garderoba: Semra ĐidelijaRekvizita: Mirela Gutić
Video-projekcija: Dino BrutusStolarski radovi: Ramo PamukKrojački radovi: Hajdar TinjakGrafički dizajn: Bojan Mustur
KONCERT PTICA
Dževad Karahasan