25BROJ 5 � 30. SIJE^NJA 2005.Glas Koncila

Talijanski povjesni~ar Mat-teo Luigi Napolitano 4.sije~nja je u dnevniku »Il

Giornale« od la`nih optu`ba po-novno morao braniti papu PijaXII. Pio XII, rekao je u razgovoruNapolitano, nakon Drugogasvjetskog rata nije odbijao nitizabranjivao vra}anje `idovskedjece njihovim obiteljima. SvetaStolica samo se usprotivila `eljinekih `idovskih saveza da sepokr{tenu `idovsku djecu, kojasu izgubila svu rodbinu, preseliu Palestinu. Polazi{na je to~kaza takvo dr`anje bio zahtjev na-drabina Palestine i Pariza, kojisu ̀ eljeli da iz katoli~ke za{tite tasiro~ad budu predana `idov-skim organizacijama. Sasvim jedruk~ije Crkva reagirala u onimslu~ajevima u kojima su djecaimala rodbinu u kojoj je netkopre`ivio. Kao dokaz povjesni~ar

CRKVA I NACIZAM: MÜNSTERSKI I RIMSKI BISKUP (1)

Münsterski lav i Pio XII.»New York Times« biskupa von Galena nazvao je »najtvrdokornijim protivnikomprotukr{}anskoga nacionalsocijalisti~kog programa«. Njegova hrabrost i njego-ve tvrde propovijedi protiv Hitlera, koje je hrabro izgovarao s propovjedaonicekatedrale u Münsteru kru`ile su cijelim svijetom. Papa Pacelli pisao mu je kakobi mu iskazao svoju potpunu potporu i svoju zahvalnost

»Lav iz Münstera« - biskup ClemensAugust grof von Galen

Papa Pio XII. pisao je berlinskom biskupu Konradu von Preysingu hvale}ihrabrost biskupa von Galena

Nacisti~ki ideolog Alfred Rosenbergnadao se da }e »narod« ubitibiskupa von Galena

Ulaz u nacisti~ki koncentracijski logor Kzoranienburg1933, godine

»Novi zlokobni totalitarni nauk koji rasu stavlja iz-nad svake moralnosti, krv stavlja iznad zakona...odbacuje Objavu, nastoji uni{titi temelje kr{}an-stva... To je vjerska prijevara. Ponekad se doga|ada se to novopoganstvo skriva ~ak pod kr{}anskimimenima... Ovaj protukr{}anski napad {to gado`ivljavamo u na{im danima nadilazi, zbog svo-ga razornoga nasilja, sve druge koje poznajemoiz pro{lih vremena.«

»Jedan narod, jedna dr`ava, jedanvo|a«- bila je krilatica Hitlerovaneljudskog re`ima

Napolitano naveo je »slu~aj Fi-naly« u kojemu je 1953. dvojekr{tene `idovske djece - uz crk-veno posredovanje - predanonjihovoj teti.

Profesor Napolitano, kojipredaje crkvenu povijest na sve-u~ili{tu u Urbinu, napisao jeknjigu o ulozi Pija XII. u Drugo-me svjetskom ratu. O toj se ulo-zi ~esto raspravlja, a ideolo{kih,povijesno potpuno neutemelje-nih optu`aba na ra~un Pija XII. iKatoli~ke Crkve ne nedostaje.Doprinos boljemu poznavanjustvarnoga crkvenog djelovanjeprotiv Hitlera i nacizma daje ikratki pregled djelovanja i kore-spondencije izme|u münster-skog biskupa Clemensa Augustavon Galena i pape Pija XII, a ta-lijanski mjese~nik »30Giorni« udvobroju srpanj/kolovoz 2004.donosi i tri izvorna pisma PijaXII, koja dosada nisu nikadobjavljena.

Tko je bio biskupvon Galen?

»Tri propovijedi biskupa vonGalena i nama, koji smo na putu`alosti kojim idemo zajedno snjema~kim katolicima, pru`ajuutjehu i zadovoljstvo koje ve}dugo nismo osjetili. Biskup jedobro izabrao trenutak za ovakohrabri istup.« Tim rije~ima zah-valnosti i potpunoga slaganja sbiskupom von Galenom pisao jepapa Pio XII. berlinskome bis-kupu Konradu von Preysingu30. rujna 1941. U pismu je ko-mentirao `estoki frontalni na-

pad na Hitlerov re`im s propo-vjedaonice katedrale u Münste-ru toga ljeta 1941. Protagonist:biskup Clemens August von Ga-len. Osim toga, Pio XII. zavr{io jepismo berlinskome biskupupotvrdom: »Nije stoga niti po-trebno da izri~ito zajam~imotebi i tvojoj subra}i da }e bisku-pi kao {to je biskup von Galen,koji }e nastupati tako hrabro itako besprijekorno, u namauvijek imati potporu.« Na Pacel-lijevo pismo biskup Berlina od-mah je odgovorio. Von Preysingje 17. listopada u ruke uzeo pa-pir i olovku te je, ne oklijevaju}i,Papi odgovorio: »Pravom me ra-do{}u ispunja ~injenica da jedjelovanje bis-kupa von Gale-na bilo utjehasrcu NjegoveSvetosti.«

No, {to je tozapravo u~iniotaj biskup koje-ga Pio XII. ohra-bruje i hvali?Tko je bio Cle-mens Augustvon Galen?»New York Times« 1942, u sa-mome sredi{tu rata, objavio jeniz ~lanaka o crkvenim ljudimakoji su se suprotstavljali Hitleru.Te godine, 8. lipnja, ameri~ki

dnevnik po~inje prikaz naslov-ljen »Churchmen who defy Hit-ler« upravo ~lankom o von Gale-nu: »Najtvrdokorniji protivnikprotukr{}anskoga nacionalso-cijalisti~kog programa«.

Prvi von Galenov `ivotopisac,njema~ki sve}enik HeinrichPortmann, koji je od 1938. do

1946. bio njegov osobni tajnik,zabilje`io je podudarnost: »VonGalen je kao biskup djelovao uistome vremenskom razdobljukao i Adolf Hitler. Za biskupa jeposve}en devet mjeseci nakon{to je Hitler do{ao na vlast, aumro je oko devet mjeseci pos-lije Führerove smrti.«

Ro|en 1878. u dvorcu Dink-lage blizu Münstera, ClemensAugust grof od Galena, sin vrlokatoli~ke plemi}ke obitelji izWestfalena, prije nego ga je PioXI. posvetio za biskupa, 23 godi-ne djelovao je kao sve}enik najednoj `upi u Berlinu. Kada ga je5. rujna 1933. isti papa imeno-vao nasljednikom na katedri sv.

Ludgera, kukasti kri`evi Tre}egaRajha vidljivi na sve~anomeslavlju jo{ nisu ni mogli sanjatikoliko }e im muke zadati taj pre-lat plemi}koga podrijetla i sna`-

nih domoljubnih osje}aja. VonGalen bio je prvi biskup izabrannakon Konkordata {to ga je Rajhpotpisao sa Svetom Stolicom 20.srpnja 1933. No, bio je i jedan odprvih njema~kih biskupa koji jekrajnjom jasno}om i ~vrstimstavom razotkrio opasnosti no-vopoganske ideologije nacizma,te javno sna`no prokazao nasiljei barbarstvo nacisti~koga terora.

Osuda »katekizma krvi«»Nec laudibus nec timore.«

To je bilo biskupsko geslo do-stojanstvenoga njema~kog pre-lata. Neustra{ivost i sr~anostonoga »nec timore« odmah sepokazala.

Samo dva mjeseca nakon bis-kupskoga re|enja, u studenome1933, biskup von Galen uvi|a dase sporazumi koji su tek potpi-sani ne po{tuju, te sna`no pro-svjeduje protiv kr{enja Konkor-data. A kada je po~etkom 1934.Alfred Rosenberg, glavni teo-reti~ar nacionalsocijalizma(imenovan Führerovim zam-jenikom za duhovno i ideolo{ko

vodstvo stran-ke), na sve stra-ne pro{irio svoj»Mit XX. stolje-}a«, von Galen -u svome prvomp a s t o r a l n o mpismu za Uskrs- bez imalo jeokoli{anja i»uvijanja« osu-dio novopogan-

ski pogled na svijet nacizma,otkrivaju}i jasni religijski karak-ter te ideologija: »Novi zlokobnitotalitarni nauk koji rasu stavljaiznad svake moralnosti, krvstavlja iznad zakona... odbacujeObjavu, nastoji uni{titi temeljekr{}anstva... To je vjerska prije-vara. Ponekad se doga|a da seto novopoganstvo skriva ~akpod kr{}anskim imenima... Ovajprotukr{}anski napad {to gado`ivljavamo u na{im danimanadilazi, zbog svoga razornognasilja, sve druge koje poz-najemo iz pro{lih vremena.«

Pismo je zavr{io opomenomvjernicima da ne dopuste da ihzavede ovaj »otrov savjesti«, tekr{}anske roditelje poziva dabdiju nad djecom. Uskrsna jeporuka pogodila poput bombe iimala je osloba|aju}i u~inak nakler i narod, a njegov odjek nijese ~uo samo u Njema~koj ve} i uinozemstvu...

Za Uskrs 1935. novi protuu-dar. I ovaj put Rosenbergovarasna teorija i »katekizam krvi«na meti su biskupa. Von Galen,

budu}i da nije mogao {utjeti otako opasnim zabludama zavjernike, u biskupijski biltenumetnuo je dodatak sa studijomo »Mitu XX. stolje}a« te nastojida ga se {to vi{e dijeli. Odgovorre`ima nije trebalo ~ekati. Vo|aGestapa Hermann Göring pos-lao je okru`no pismo u kojoj tra-`i izbacivanje sve}enika iz {kol-ske poduke. Rosenberg je banuou Münster i vatreno napao bis-kupa poku{avaju}i ponukati na-rod protiv njega i o~ekuju}i da}e ga ubiti. No, narod Westfale-na, koji je ve}inom katoli~ki,okupio se oko svoga biskupa, ive} 8. srpnja manifestacije soli-darnosti svoj su vrhunac do`iv-jele u masovnoj procesiji vjer-nika. Doga|anja u Münsteru iovaj su put pre{le nacionalnegranice te je inozemni tisakzabilje`io tu borbu hvale}i hrab-ro dr`anje njema~koga biskupa:»Ako se katolike optu`uje da sebave politikom, zapravo je na-cionalsocijalizam onaj koji sebavi vjerom«, lakonski je iz Pari-za 28. srpnja 1935. komentirao»Le Figaro«.

Jasno je da von Galen nije biojedini njema~ki prelat koji se ja-sno suprotstavljao nacisti~kojdoktrini, a ve} od 1932. biskupisu se o~itovali i zajedno. Slavnesu ostale propovijedi iz 1933.kardinala Michaela von Faulha-bera, nadbiskupa Münchena.No, Hitlerovim dolaskom navlast njema~ka Crkva morala sesuo~iti s re`imom koji si je svenapasnije i sve bezobraznije pri-pisivao i preuzimao potpunuprevlast na vjerskome i crkveno-me podru~ju, kr{e}i i gu{e}iljudska i gra|anska prava. Takoje u samo nekoliko godina Crkvamorala platiti cijenu te{kogaprogona. Progona koji se jo{ ipogor{ao kada je 1937. objav-ljena enciklika Pija XI. »Mitbrennender Sorge«, koju su po-taknuli njema~ki biskupi. En-ciklika Pija XI. bila je jedna od»najo{trijih osuda nekoga na-cionalnog re`ima koju je Va-

tikan ikada iz-rekao«, i nacistisu je proglasiliveleizdajom dr-`ave. Kako se{irila, tako je bilosve vi{e uhi}enjai zapljena. VonGalen je u svojojbiskupiji tiskao120.000 primje-raka! Zapla{iva-nja upu}ena iz-ravno na njegovra~un rasla su izdana u dan, noistodobno je ras-tao i njegov pre-sti` i u~vr{}ivao

se njegov moralni autoritet. Tosu mu priznavali svi, pa i @idovi.Neposredno pred rat biskup izMünstera, zbog toga {to je »jakonapao temelje i u~inke nacio-nalsocijalizma«, upisan je u vla-dinom uredu Rajha kao jedanod najopasnijih protivnika re`i-ma. No, von Galen }e postatipoznat u cijelome svijetu svojimpropovijedima iz ljeta 1941.Zbog njih su ga prozvali »lav izMünstera«. (rr)

Nastavlja se

Gk-24-25.p65 24. 01. 05, 11:1125

25BROJ 6 � 6. VELJA^E 2005.Glas Koncila

Biskup von Galen, »lav izMünstera«, poput broj-nih drugih crkvenih lju-

di, nije se ustru~avao govoritiono {to misli o nacizmu i nje-govom vo|i Adolfu Hitleru. Usubotu 12. srpnja 1941. donjega je do{la vijest o zauzi-manju isusova~kih ku}a nadva mjesta u gradu, u König-strasse i u Haus Sentmaringu.Kako je rat napredovao, par-tijske nacionalsocijalisti~kevo|e zapljenjivale su sve vi{edobara kr{}anskih zajednica, aGestapo je po~eo sustavno de-portirati redovnike, zauzimati ikonfiscirati samostane, upravou danima te{koga bombardi-ranja Münstera. Zaplijenjenisu ~ak i samostani klauzurnihredovnica. Redovnike i redov-nice vrije|ali su i protjerivali.Biskup nije oklijevao. Osobnose suo~io s ljudima iz Gestapoai otvoreno im rekao da obav-ljaju »gnusne i besramnezada}e«, i u svoj jasno}i na-zvao ih »lopovima i razbojnici-ma«. No, nije stao samo natome, ve} je smatrao potreb-nim da se i javno opre nacisti-ma.

»Vi~em: zahtijevamopravdu!«

Bio je spreman na sebe uze-ti sav teret, premda ga je tomoglo ko{tati `ivota. Sljede-}ega dana, nakon {to jebri`ljivo pripremio propovijed,popeo se na propovjedaonicu,

Von Galen: Nacisti~ki je bog - trbuh!CRKVA I NACIZAM: MÜNSTERSKI I RIMSKI BISKUP (2)

Koliko je bilo ljudi iz svijeta politike i kulture, ili kojeg drugog dru{tvenogpodru~ja, koji su se 1941. usudili gestapovcima re}i da su lopovi i razbojnici?U Crkvi je takvih bilo: i pod cijenu vlastita `ivota, biskup von Galen javno jeprozivao naciste zbog njihovih zlo~ina, otima~ina i deportacija

Biskup Clemens August von Galenu münsterskoj katedrali

Olimpijske igre u Berlinu 1936.nacisti~kom su re`imu slu`ile zanjegovu ne~ovje~nu propaganduo superiornosti bijele rase

Pio XI. slu{ao je savjete biskupa vonGalena i von Preysinga

Nacisti~ki ideolozi Hermann Göringi Joseph Goebbels 1936. godine

Von Galen u procesiji na njegovubiskupskom re|enju 5. rujna 1933.

»Ja ga zovem svinja C.A., to jest Clemens Au-gust. Taj veleizdajnik iizdajnik zemlje, ta svi-nja, slobodna je i uzimasi slobodu govoriti pro-tiv Führera. Mora ga seobjesiti«, rekao je mla-di SS-ovac.

»Sada ubijaju, barbar-ski ubijaju nevine ljudekoji se ne mogu brani-ti; i osobe druge rase,drugoga podrijetla ubi-jaju... Pred nama jekrvni~ka ludost kakvejo{ nije bilo... S ljudimapoput ovih, s tim uboji-cama koji oholi gazena{e `ivote, ne moguvi{e imati narodno za-jedni{tvo.«

odlu~an u namjeri da stvarinazove njihovim pravim ime-nom. »Nitko od nas nije sigu-ran, makar u savjesti bio inajpo{teniji gra|anin, nitkonije siguran da ga koji danne}e odvesti iz njegova stana,da ga ne}e li{iti slobode, da gatajna dr`avna policija ne}e za-tvoriti u koncentracijske logo-re. Svjestan sam da se to mo`edanas dogoditi i meni«, rekaoje mons. von Galen. Pred ve-likim mno{tvom vjernika nijeoklijevao razotkriti kukavi~kenamjere Gestapoa, smatraju}iga odgovornim za sva kr{enjanajosnovnije socijalne pravde:»Pona{anje Gestapoa te{kozakida naj{ire slojeve njema~-koga pu~anstva... U ime po{-tenoga njema~kog naroda, uime uzvi{enosti pravde, u inte-

resu mira... di-`em svoj glaskao njema~ki~ovjek, kao~estiti gra|a-nin, kao slu`-benik katoli~kevjere, kao kato-li~ki biskup, ivi~em: zahti-jevamo prav-du!« Sna`no ijasno re~enicesu izlazile iznjegovih usta,poput gromo-va. Nepokornom `estinomprokazao je jedan po jedan,svaki »gnusni ~in« i nasilje zakoje je uspio saznati. »Mu{-karci i `ene ustali su na noge«,svjedo~i jedan o~evidac, »~ulesu se rije~i slaganja, ali iu`asavanja i indignacije, {to sustvari koje se u crkvi uobi-~ajeno ne doga|aju. Vidio samljude kako su briznuli u pla~.«

U~inak te prve propovijedibio je razoran. Nikakvo ~udoda je za druge propovijedi, 20.srpnja, crkva bila prepuna.Vjernici su dolazili iz daleka,samo da ~uju biskupa von Ga-lena. Jo{ im je jednom, i u tojpropovijedi, otvorio o~i za lu-dost nacisti~kog re`ima injegov projekt koji je u propastvodio cijelu Njema~ku. Jo{ jejednom zagrmio protiv »prlja-ve, nepodno{ljive akcije kojomse zatvaraju sve}enici, kao div-lja~ goni na{e redovnike i na{edrage sestre... koja proganjanevine mu{karce i ̀ ene«. Izjav-ljuje da su uzaludni svi po-ku{aji i molbe za pu{tanje ne-pravedno osu|enih ili zato-~enih: »Sada vidimo i jasnodo`ivljavamo {to stoji iza novedoktrine koja nam se ve} godi-nama name}e: Mr`nja! Dubo-ka mr`nja, poput ponora,spram kr{}anstva, spram ljud-skoga roda...«

No, tre}u propovijed 3. ko-lovoza o petoj Bo`joj zapovije-di zbog sna`nih rije~i Mini-starstvo propagande osudilo jekao »naj`e{}i frontalni napadprotiv nacizma otkako pos-

toji«. Biskup je do{ao do spoz-nanja o planu uni{tenja hen-dikepiranih, staraca, mentalnobolesnih i hendikepirane djeceu domovima za njih u pokraji-ni Westfalen. Taj su plan naci-sti skrivali. Jedan svjedok, na-vodi »30Giorni«, komentira:»Samo onaj tko je do`ivio vri-jeme nacisti~ke diktature mo-`e razumjeti va`nost rije~i kojese biskup usudio izgovoriti:'Sada ubijaju, barbarski ubijajunevine ljude koji se ne mogubraniti; i osobe druge rase,drugoga porijekla ubijaju...Pred nama je krvni~ka ludostkakve jo{ nije bilo... S ljudimapoput ovih, s tim ubojicama

koji oholi gazena{e `ivote, nemogu vi{e ima-ti narodno za-jedni{tvo.'« Nanacisti~ku vlastprimijenio jerije~i sv. Pavla:»Njihov je Bogtrbuh!«

Biskupska»svinja«protivFührera

Propovijedi su se nevi|enopro{irile i u kratkome vremenuza njih je ~uo cijeli svijet.Tiskale su se i ~itale doslovnoposvuda. Doprle su i do voj-nika na boji{nici. Dovoljno jere}i da su neki ljudi toliko`eljeli imati te propovijedi, dasu ih bili spremni ~ak i kupiti!Njema~ki narod, kr{}anski inekr{}anski, prihvatio ih je svelikim po{tovanjem. Iz doku-menata prona-|enih u ru{evi-nama Berlinavidljivo je da jeu zimi 1941. na1942. Gestapouhitio vi{e @i-dova zbog {i-renja »podba-da~kih propo-vijedi« mün-

sterskog biskupa. Zbog njih susvi, pa i sam von Galen mislilida }e ubrzo biti ubijen. Vo|aorganizacija za mlade SS-aizjavio je: »Ja ga zovem svinjaC. A., to jest Clemens August.Taj veleizdajnik i izdajnik zem-lje, ta svinja, slobodna je i uzi-ma si slobodu govoriti protivFührera. Mora ga se objesiti.«To se ipak nije dogodilo.»Slu~aj von Galen« pretresaose do najmanjih detalja u Mi-nistarstvu propagande i uTajni{tvu stranke. I Hitlerovmiljenik Martin Bormann htioga je objesiti. Me|utim, mini-star propagande Joseph Goeb-

bels Hitleru je preporu~io daodgodi njegovu »egzekuciju«,zbog politi~koga oportunizma.Taktika je re`ima bila takva daga se ne pretvori u mu~enika, ada su ga ubili narod bi se otu-|io od re`ima, posebno bi paku~inili to vojnici na boji{nici.

Nacisti su zatoodgodili »ob-ra~un« s vonGalenom, ~e-kaju}i »kona~-nu pobjedu«. Aonda, izjavio jeHitler 4. srpnja1942, napravit}e se »ra~un«sa svima, »svedo posljednjeg

nov~i}a«. Grof Franz, brat bis-kupa von Galena, posvjedo~ioje da je njegov brat biskup bioizlo`en stalnim napadima, na-silju i uvredama neprijateljaCrkve i ~ovjeka. No, i dalje sedr`ao uspravno i nastavio jeneustra{ivo navije{tati istinu.»Jednoga sam ga dana pitao,{to moramo u~initi ako ga uhi-te. 'Ni{ta', odgovorio mi je. 'Pai sveti je Pavao godinama biozatvoren, a Gospodin se nijebojao da ne}e sti}i na vrijemeobratiti narode.' Govorio mi jeda su |avolske sile na djelu, alije spomenuo utje{ne Gospodi-nove rije~i: 'Vrata paklenane}e nadvladati Crkvu'«, pos-vjedo~io je biskupov brat grof

Franz von Galen. Za biskupaClemensa Augusta von Galenave} u listopadu 1956. je pokre-nut proces za progla{enje sve-tim. Prije dvije godine, 20. pro-sinca 2003. pro~itan je dekret ojuna~kim krepostima, te jeproces nastavljen velikim ko-racima prema beatifikaciji.»Borba koju je biskup von Ga-len vodio protiv onih koje jesmatrao neprijateljima Crkve«,zapisao je njema~ki dominika-nac Ambroz Eszer, postulatorkauze, »o~ituje jednozna~noda je sluga Bo`ji svojim naj-vi{im ciljem i obvezom sma-trao obranu vjere. A premaduhu tada{njega totalitarnogre`ima biskup von Galen po-kazao je juna~ku ~vrsto}u, ali ijuna~ku razboritost.«

No, je li papa Pio XII. osob-no poznavao biskupa von Ga-lena? Eugenio Pacelli bio jedvanaest godina nuncij u Nje-ma~koj. Prvo u Münchenu, od1917. do 1925, a potom u Ber-linu do 1929. »Za vrijeme bo-ravka u Berlinu Pacelli je imaoprilike upoznati von Galena«,tvrdi njema~ki isusovac PeterGumpel, jedan od najve}ihstru~njaka i najboljih poznava-telja Pija XII. i relator u kauzi zaprogla{enje svetim, »te je ve}tamo stekao izvrsnu sliku otom marljivom i hrabrom pas-tiru du{a, otvorenom dru{t-venim potrebama toga doba.«Von Galen, poja{njava o.Gumpel, »bio je ro|ak Konra-da von Preysinga, ~ovjeka odpovjerenja Pija XII. u Njema~-koj. Von Preysing jama~no jepredstavljao naj~vr{}u linijuotpora nacisti~kom re`imu ubiskupskoj konferenciji. Von

Preysing i von Galen nisu bilisamo ro|aci, ve} su bili pove-zani pravim prijateljstvom.»Po{tovanje i povjerenje kojeje Pacelli imao prema von Ga-lenu, kao i prema vrlo uva`e-nom von Preysingu«, nastavljaGumpel, »me|u ostalim svje-do~i i ~injenica da su bili uRimu, u sije~nju 1937. kada sepripremala enciklika 'Mitbrennender Sorge'. Pacelli,koji je znatno pridonio pisanjute enciklike Pija XI, htio je isam biti na{iroko obavije{teno prilikama u Njema~koj, te je- uz njema~ke kardinale - i njihpitao za mi{ljenje.« (rr)

(Nastavlja se)

Gk-24-25.p65 30. 01. 05, 05:1225

25BROJ 8 � 20. VELJA^E 2005.Glas Koncila

Pacellijevo slaganje s djelo-vanjem biskupa Clemen-sa Augusta von Galena

potvr|eno je ve} 1935. I to u ti-jeku borbe s nacisti~kim ideolo-gom Alfredom Rosenbergom. Utoj prigodi, dr`avni tajnik SveteStolice Eugenio Pacelli poslao jeo{tru diplomatsku notu njema~-kome Ministarstvu vanjskih po-slova, pozivaju}i se na pravnuosnovu Konkordata, a Vatikan jeodlu~no stao iza von Galena,tako da je »L'Osservatore roma-no« 20. srpnja 1935, udovolja-vaju}i `elji dr`avnoga tajnika,otvoreno branio biskupa izMünstera napadaju}i Rosenber-ga kao »naj`e{}eg i svetogrdnograzara~a kr{}anstva«.

[to se ti~e triju u svijetu poz-natih propovijedi, nigdje ne pi{eda bi biskupa von Galena na njihbio potaknuo papa Pio XII. VonGalen, kako pokazuju svjedo-~anstva iz procesa za progla{enjebla`enim i svetim, djelovao je povlastitoj savjesti i samostalno, alije znao, tvrdi o. Gumpel, da »nai-lazi na Papino slaganje. U pismuberlinskome biskupu von Prey-singu 30. travnja 1943. Pio XII.vrlo je jasno rastuma~io svojastajali{ta. Papina intervencija uratno doba mogla bi se tuma~itikako zauzimanje stajali{ta protivNjema~ke, s negativnim poslje-dicama po Crkvu koja je ve} bilaizlo`ena te{kim progonima, kaoi njema~ki narod. Stoga je pasti-rima prepustio da sami na tere-nu procijene stanje i da djeluju.Tako je poticao biskupe da dje-luju u skladu sa stavovima SveteStolice, koje je jasno pokazao PioXI. u enciklici 'Mit brennenderSorge', ali bez nametanja. Jer, ni-kome se ne mo`e nalo`iti mu-~eni{tvo.«

Tri njema~ka junaka, otvorena protivnika nacizma: kardinali Frings, von Preysing i von Galen

Jedan od posljednjih portreta biskupavon Galena prije smrti 22. o`ujka 1946.

Von Galen s prozora Nadbiskupskepala~e pozdravlja skupine mladih

Svastike su postale simbolomnacionalsocijalizma

Velika procesija na sprovodu »lava izMünstera« u gradu razorenomsavezni~kim bombama

Nacisti~ki vo|a Adolf Hitler zahtjevaoje kult svoje osobe

Nastavlja se

CRKVA I NACIZAM: MÜNSTERSKI I RIMSKI BISKUP (3)

Papa ~itao biskupove propovijedi rodbiniPio XII. nije {utio boje}i se nacista. To znaju svi, premda ima manipulatorapovije{}u - koji se hrabro nazivaju povjesni~arima - koji tvrde suprotno. Papa jejednostavno uvidio da je bolje djelovati mirnije, a inicijativu prepustiti onimakoji su »na terenu« mogli bolje procijeniti prilike u kojima su djelovali, a on imje svesrdno i mudro pomagao

Von Galen bio je simbol»neke druge« Njema~-ke, one koja se usproti-vila nacisti~kom teroru iborila se protiv kr{enjaljudskih prava.

Tijesna povezanostPacellija i von Galena

Koliko je hrabro djelovanje»lava iz Münstera« i »snaga nje-gova prosvjeda« bila od velikeutjehe srcu pape Pacellija, govorii sama ~injenica da je te poznatepropovijedi Pio XII. htio i osobnopro~itati, a ~itao ih je i svojojrodbini. Vidljivo je to iz dokume-nata procesa kanonizacije vonGalena. U svom svjedo~anstvusve}enik Heinrich Portmann,jedan od najboljih izvora u pro-cesu, izjavio je da je tu pojedi-nost saznao iz spisa biskupaInnsbrucka koji je uputio vonGalenu 18. rujna 1941. U tom do-pisu insbru{ki biskup pi{e da je u

tijeku audijencije u VatikanuPapa o~itovao duboko po{tova-nje za biskupa iz Münstera, temu povjerio da je njegove homi-lije pro~itao svojoj rodbini.

Da, Pio XII. biskupa von Gale-na smatrao je junakom. Izri~itoje to rekao primaju}i vi{e sve}e-nika iz pokrajineWestfalen, uprosincu 1945. Ito svjedo~anst-vo, koje je izniosve}enik Eber-hard Brand, na-lazi se u spisi-ma: »Sveti Otacje rekao: 'Biskup von Galen us-koro }e do}i u Rim.' Potom jeglasno dodao: 'On je junak.'«

Kardinalski grimiz kaoznak po{tovanja -njema~kom narodu!

Osim toga, najrje~itiji znak vi-sokoga po{tovanja za »neizbroji-ve zasluge« koje je stekao u `ila-voj obrani Crkve i ljudskih pravapred nacisti~kim nasiljem bio je- kardinalski grimiz! Papa Pacel-li je von Galena uvrstio u Kardi-nalski zbor 18. velja~e 1946, amünsterski je biskup bio »pravijunak tog konzistorija«, komenti-rao je za Vatikanski radio nad-biskup Kölna.

Vatikanski radio objavio je vi-jest o uvr{tenju von Galena me-|u »knezove Crkve« pred samBo`i} 1945, zajedno s jo{ tridesetdvojicom prelata. Me|u njimabila su i druga dvojica njema~kih

prelata koji su se odlikovali u su-protstavljanju nacisti~kom tero-ru: nadbiskup Kölna JosephFrings i biskup Berlina Konradvon Preysing. Za njema~ki narodi biskupe ta su imenovanja bila»pokazatelj da Papa nije spre-man sudjelovati u glasovima

mr`nje koji suse u to doba nasve strane dizaliprotiv Nijema-ca«. Istodobno,ta su imenova-nja bila »znakpravedne na-grade za hrabri

otpor koji su upravo ljudi poputnjih poduzimali, a me|u njimana prvome je mjestu svakako biobiskup iz Münstera, napisale sunovine »Neue Westfälische Zei-tung« 28. prosinca 1945. U vrlodetaljnom izvje{taju {to ga je na-pisao sve}enik koji je pratiomons. von Galena na konzisto-riju pi{e: »Kada se, na ulasku kar-dinala u baziliku sv. Petra na vra-timo pojavio Clemens August,`amor je pro{ao mno{tvom na-zo~nih vjernika: 'Evo ga, to jeon!' Budu}i da sam bio njegovneposredni pratitelj, mogao sam~uti {to su govorili ljudi, i dok je

njegova golema pojava prolazilasredi{njom la|om digao se ura-gan poleta. Pljesak je do{ao nasvoj vrhunac u trenutku kada jekardinal uzlazio prema tronuSvetoga Oca. 'Blagoslivljam vas.Blagoslivljam va{u domovinu',rekao mu je Pio XII. Poznate rim-ske novine dan kasnije su napi-sale: 'Naro~ito duga~ak i jak plje-sak za kardinala von Galena,juna~koga biskupa iz Münstera,pobornika protunacizma, kojegaje Papa o~igledno zadr`ao kodsebe du`e od ostalih«. Sve to pi{eu dokumentima procesa pro-gla{enja svetim biskupa von Ga-lena.

Simbol neke drugeNjema~ke

Tisak je, dakle, prenosio ono{to je u tome trenutku bilo svimajasno: von Galen bio je simbolone druge Njema~ke, one Nje-ma~ke koja nije dopustila da jese »uniformira« po nacisti~kommodelu. Toj Njema~koj i tisak jeodavao priznanje koje je bilo o~i-to iskazano kardinalskom ~a{}u

onome »mu`evnom braniteljukr{}anske istine i neotu|ivihljudskih prava koji su trebali bitiiskorijenjeni u totalitarnoj dr-`avi«. Tako je pisao njema~kitjednik »Die Zeit« na dan njego-ve smrti, koja je do{la samo mje-sec dana nakon primanja kardi-nalskog grimiza. »Borac za prav-du, veliki dobro~initelj ~ovje~an-stva« - tako je »Die Zeit« nazvaobiskupa von Galena. Na njegovusprovodu u Münsteru bilo je vi{eod 50 tisu}a ljudi.

Kada je posljednji veleposla-nik Rajha u, Ernst von Weizsäc-ker - koji se 1946. povukao iz po-litike i `ivio u Rimu - poslao Sve-

toj Stolici izraze su}uti zbog smr-ti von Galena, tada{nji zamjeniku Dr`avnome tajni{tvu GiovanniBattista Montini 28. o`ujka 1946.zahvalio je u ime Pija XII. ovimrije~ima: »Smr}u ovoga prelata,Va{a zemlja izgubila je jednu odnajve}ih osoba na{ega doba.«

Pio XII: »Ima{ svumoju potporu«

No, ni to nije sve. Postoje idrugi dokumenti koji pokazujuveliki odnos po{tovanja i spo-razumnosti izme|u pape Pacel-lija i »lava iz Münstera«: njihovodopisivanje.

^etiri su pisma Pija XII. koja jenapisao na njema~kom jezikusadr`ana u drugome svesku»Akata i dokumenata Svete Stoli-ce u odnosu na Drugi svjetskirat«, monumentalnome djelu u11 svezaka i 12 tomova koje suuredili isusova~ki istra`iva~i, akoje sadr`i dokumente Dr`av-noga tajni{tva i Tajnoga vatikan-skog arhiva. To je djelo htiosvakako objaviti papa Pavao VI.po~etkom '60-ih godina pro{-loga stolje}a kada se neargu-mentirano po~elo optu`ivatinjegovog prethodnika. PismaPija XII. nadbiskupu Münsteraposlana su 12. lipnja 1940, 16. ve-lja~e 1941, 24. velja~e 1943. te 26.o`ujka 1944.

U svim tim pismima Pio XII.vi{e je puta izra`avao zahval-nost, slaganje u stajali{tima ipo{tivanje onoga {to radi nje-ma~ki prelat. U pismu od 24.velja~e 1943. Papa isti~e kako muje »utjeha« svaka vijest o »jasnoji hrabroj rije~i jednoga biskupa«.Papa nadodaje da svaki biskupkoji djeluje tako hrabro i od-lu~no u prilog istine i prava, teprotiv nepravde ne ~ini nepra-vdu i ne ozlogla{uje svoj narod uinozemstvu. Naprotiv, takve suintervencije korisne, premda binetko mogao misliti suprotno.Pio XII. izri~ito zahvaljuje vonGalenu {to mu je svojim pasto-ralnim pismima »pripremio te-ren« za njegovu poruku za Bo`i},24. prosinca 1942. To je porukakoju je »New York Times« nazvao»jasnim rije~ima u obranu @ido-va«, te pohvalio zbog toga {to je»u svijetu prozvala pokolj nadbrojnim nevinima«. [irenje teporuke u Njema~koj visoki du`-nosnici Rajha smatrali su »zlo-~inom protiv sigurnosti dr`ave,koji zaslu`uje smrtnu kaznu«.

Va`nost tih pisama jo{ je i ve-}a ako se ozbiljno promotri iokru`je i ozra~je u kojemu sunastala i objavljena. Von Galeno-va pisma dio su »corpusa« od 124pisma koja je Pio XII. uputionjema~kim biskupima od 1939.do 1944. Za{to je Pio XII. tako~esto pisao njema~kim biskupi-ma, jasno je iz njegovih rije~ikoje je izrekao ~etvorici kardina-la u Rimu, u o`ujku 1939, nakonkonklava na kojima je izabran zaPapu: »Njema~ko pitanje zamene je najva`nije. Pridr`at }u sito pravo da se njime osobno ba-vim.« Zato je kardinale, a prekonjih sve biskupe, pozvao da mupi{u izravno!

A {to to sve pi{e u tim neob-javljenim, sudbinski va`nim pi-smima - zajedno s pismom vonPreysingu - koje je pisao papaPio XII. osobno? (rr)

Gk-24-25.p65 14. 02. 05, 13:3225

25BROJ 9 � 27. VELJA^E 2005.Glas Koncila

Va`nost pisama koje je papaPio XII. upu}ivao nje-ma~kim biskupima dobiva

na te`ini ako se razmisli o povije-snom kontekstu u kojemu su pisa-na. Pisma biskupu von Galenu,naime, bili su dijelom »corpusa«od 124 pisma {to ih je papa Pacel-li uputio njema~kim biskupimaod 1939. do 1944. Razlog te kore-spondencije iznio je sam Pio XII.~etvorici njema~kih kardinala kojisu do{li u Rim na konklave 1939,kada je izabran za papu. Nakonkonklava kardinali su jo{ nekovrijeme ostali u Vje~nome Gradukako bi s novim papom razmotri-li prilike u kojima je djelovala Crk-va u Njema~koj. Pio XII. dobro jepoznavao prilike, jer ih je pratioprvo kao nuncij a kasnije kao dr-`avni tajnik Svete Stolice. »Nje-ma~ko je pitanje za mene najva`-nije. Pridr`at }u si da se sam ba-vim njime«, rekao im je papa Pa-celli, koji je na taj na~in pozvao svenjema~ke biskupe da mu izravnopi{u. Kada je po~eo rat, ti su izrav-ni kontakti postali jo{ dragocjeniji.Pozivaju}i ih da mu pi{u, Pio XII.je njema~kim biskupima pokazaoda nuncijatura u Berlinu ima si-gurni put za korespondenciju s Ri-mom. Biskupi su se, kako poka-zuju brojna pisma, obilno koristi-li tom mogu}no{}u te su papuobavje{tavali o svemu va`nome,prila`u}i svojim pismima i pre-slike najva`nijih dokumenata.»Pisma Pija XII. njema~kim bisku-

CRKVA I NACIZAM: MÜNSTERSKI I RIMSKI BISKUP (4)

»Zahvaljujemo Bogu za vjeru njema~kih katolika«Nacisti su s Katoli~kom Crkvom imali »svoje metode«: zastra{ivanja vjernika,otima~ina crkvenih dobara, izgoni sve}enika i odvo|enje u sabirne logore, teslanje mladih sve}enika na boji{nice... Ipak, nedovoljno da bi se slomilo nje-ma~ke vjernike kojima je Pio XII. jam~io da je i njihov Papa, bez obzira s kojestrane boji{nice se nalazili

Biskup von Galen u procesiji u tijekubiskupskoga re|enja 5. rujna 1933.

Ovako je izgledao Münster nakonsavezni~koga bombardiranja10. listopada 1943.

»Toliko smo vam blizu, koliko smo bili i onda kadasmo vas mogli posje}ivati iz grada u grad, iz po-krajine u pokrajinu, {tovi{e jo{ smo vam bli`i«, rije~isu ohrabrenja Pija XII. koji je upozorio da svi trebajudjelovati protiv udaljavanja od Boga, protiv mr`njei okrutnosti kako bi se do{lo do mira.

Grad Dresden potpuno je uni{ten usavezni~kom bombardiranju 1945.

»Münsterski lav« s krizmanicima 1934. godine

pima« dokumenti su poznati istra-`iva~ima, no javnost nije s njimaupoznata. No, izjave tih pisamavrlo su va`ne da bi se razumio nesamo katoli~ki otpor u Njema~koj,progon pod nacizmom i polo`ajnjema~kih biskupa koje su ~estosmatrali »filonacistima«, te »pred-stavljaju izvrsni dokument misliPija XII, njegovih nakana i njegovadjelovanja«, obja{njava isusovaco. Pierre Blet u svojoj knjizi »PioXII. i Drugi svjetski rat u Vatikan-skim arhivima«. Njegove su naka-ne i njegove misli bile istovjetne smislima onoga koji se, bez straha,usudio u lice nacistima »skresati«:»Ne mogu vi{e imati narodnogazajedni{tva s ubojicama koji opra-vdavaju ubijanje nevinih... Va{ jebog trbuh.«

Pio XII: Papa svihkatolika na boji{nicama

Mjese~nik »30giorni« donosi trineobjavljena pisma koja je Pio XII.uputio njema~kim biskupima.Prvo je 16. velja~e 1941. upu}enoupravo »münsterskom lavu«, bis-kupu Clemensu Augustu von Ga-lenu. U njemu Papa daje na zna-nje kako su ga pisma njema~kihbiskupa koja je primio zabrinula,

isti~u}i da }e, po svemu sude}i,upravo 1941. godina biti godinate{ke ku{nje ne samo za Njema~-ku ve} i Katoli~ku Crkvu u toj dr-`avi. Posebnoj opasnosti izlo`enisu mladi katolici kojima se name-tala nasilna dekristijanizacija. »Je-dan drugi izvor s divljenjem nas jeobavijestio o uspjehu sata vjero-nauka (Glaubensstunde). Premdavam se ~ini malo, nastavite s onim{to je u va{oj mo}i, te podupiritekoliko vam je mogu}e vjerski ̀ ivotu obitelji«, napi-sao je von Gale-nu Papa. Odgo-varaju}i na bis-kupovo pismo,Pio XII. pokazujeda je upoznat i sotima~inom crk-vene ba{tine uOldenburgu, u Austriji, na pod-ru~ju Sudeta, u takozvanom»Warthegau«, te u pokrajinamaElzas i Lotaringija. U pismu PioXII. podsje}a da njema~kim kato-licima treba stalno buditi svijest ozajedni{tvu sa Svetim Ocem, jer jeon Papa katolicima bez obzira skoje strane boji{nice se nalazili.»Toliko smo vam blizu koliko smobili i onda kada smo vas mogliposje}ivati iz grada u grad, iz po-krajine u pokrajinu, {tovi{e jo{smo vam bli`i«, rije~i su ohrabre-nja Pija XII. koji je upozorio da svitrebaju djelovati protiv udaljava-nja od Boga, protiv mr`nje i okrut-nosti kako bi se do{lo do mira.

U pismu {to ga je 30. rujna1941. uputio berlinskome biskupuKonradu von Preysingu, Pio XII.hvali djelovanje biskupa von Gale-na. »Tri propovijedi biskupa vonGalena i nama, koji smo na putu

bola kojim idemo zajedno s nje-ma~kim katolicima, daju utjehu izadovoljstvo koje ve} dugo nismoosje}ali. Biskup je dobro odabraotrenutak da istupi s toliko hrabro-sti«, napisao je iz Rima Pio XII.Papa ~ak izra`ava ̀ aljenje {to te tripropovijedi nisu »ja~e« spomenu-te u pastoralnom pismu njema~-kih biskupa. Katoli~ka Crkva uNjema~koj ovisila je u velikojmjeri o javnim istupima biskupa,istaknuo je Papa, jer su op}e po-liti~ke prilike »poglavaru op}eCrkve nalagale, u njegovim javnimporukama, du`an oprez. Nije sto-ga potrebno da tebi i tvojoj subra}ibiskupima koji, kao biskup von

Galen, istupaju s takvom hrabro{-}u i takvom besprijekorno{}u uime Bo`je i u ime svete Crkve, izri-~ito zajam~imo da }e u nama uvi-jek imati potporu«, poru~io je nesamo berlinskome biskupu, ve}svim njema~kim biskupima Papaiz Rima. Istodobno je Pio XII. vonPreysinga izvijestio da intervencije

Svete Stolice pri nacisti~kim vlasti-ma Rajha imaju »jadan u~inak«,toliko jadan da na njih nacisti i neodgovaraju.

Münsterskom biskupu von Ga-lenu Pio XII. pisao je ponovno 24.velja~e 1943. te pohvalio pastoral-no pismo od 22. o`ujka 1942. i pa-storalno pismo za do{a{}e te godi-ne, koji »tako hrabro brane pravaCrkve, obitelji i svake pojedineosobe«. Papa jo{ jednom isti~e ka-ko ga tje{i svaka jasna rije~, bilo odpojedinog njema~kog biskupa,bilo od svih biskupa zajedno,

dodaju}i da trebaju biti svjesni dasvojim hrabrim i otvorenim istu-panjem protiv nacisti~kog re`imane {tete dobrome glasu svoga na-roda u inozemstvu, ve} mu zapra-vo koriste, premda ih neki zbog to-ga optu`uju. U tome pismu PioXII. ka`e kako su mu svojim pasto-ralnim pismima njema~ki biskupi»otvorili put« za njegovu radiopo-ruku za Bo`i} 1942, sa svije{}u dasu se Papine poruke za Bo`i} s ve-likim zanimanjem pratile jo{ od1939, i to na svim stranama boji{-nice. Duboko ̀ aljenje Pio XII. izra-zio je nad ~injenicom s kojom gaje upoznao mons. von Galen da subrojni sve}enici njegova biskupije

protjerani ili pakzatvoreni u sabir-nim logorimazbog vjere, odkojih su mnogi iubijeni, kao izbog toga {to na-cisti i dalje oti-maju crkvenadobra. Osim toga,biskupija Mün-ster morala se,poput ostalih bis-kupija, nositi s te-retom sve ma-njega broja sve-}enika te s prob-lemom slanjamladih sve}eni-ka na boji{nicu.Papa posebnopoziva sve}enikeda hrabro propo-vijedaju i ispovi-jedaju. »Reci

vjernicima tvoje biskupije da mo-limo, da se `rtvujemo i radimo zamir koji bi svim narodima, bez iz-nimke, stvorio podno{ljive ̀ ivotneprilike; da nam je malo stvari to-liko na srcu koliko 'sloboda i slava'Katoli~ke Crkve i cjelokupnogavjerskog `ivota u va{oj domovini;da zahvaljujemo Bogu za ~vrsto}u

u vjeri njema~kih katolika kojeo~inski opominjemo da ostanuvjerni Kristu krepko{}u i snagom,strpljivo{}u i postojanim pouzda-njem u bo`ansku Providnost«,zaklju~uje Pio XII. udjeljuju}i svi-ma svoj apostolski blagoslov.

Biskup pod »moralnimbombama«?

U povijesti njema~kih gradovakr{tenih vatrom savezni~kih bom-bardiranja u Drugome svjetskomratu, uvijek se pamti jedan dan.Dan koji pamti Münster je 10. lis-

topada 1943. Bila je nedjelja. U ra-no, vedro jesensko poslijepodnekatolici su se okupili ispred kate-drale. Kanonici su tek zauzeli svojamjesta, kada su se oglasile sireneza uzbunu. Bilo je 14 sati i 55 mi-nuta. Prva ameri~ka bomba palaje s nevjerojatnom to~no{}u upra-vo na katedralu. Uostalom, pro-ma{iti veliku katedralu, s roma-ni~kim tornjevima uperenima unebo, bilo je te{ko. Pre`ivjeli supobjegli tra`e}i zaklon ispod tor-njeva koji su izdr`ali duga stolje}apovijesti. Druga bomba pogodilaje »u sridu«: tornjevi su pali kaoplanina otpadaka. Nakon velikihbomba uslijedile su manje, koje suprouzrokovale po`are. Pogo|enezgrade zapalile su se kao baklje. Usamo nekoliko minuta gusti se, ki-lometarski dim dizao iznad drev-ne i ponosne ljepote biskupskogagrada Münstera. Civili su se pitalinisu li ih bombardirali zabunom.Jer, ve} se doga|alo da ih bombar-diraju zbog ne~ije pogre{ke. Pre-`ivjeli su na ulicama nai{li na pri-zore od kojih im se ledila krv u `i-lama: gomile poginulih, le{evi po-ginulih `ena i djece, ugu{enih,izgorenih u skloni{tima. Sve su tepojedinosti zapisane, a rekon-struirao ih je povjesni~ar Jörg Frie-drich. I pre`ivjeli koji sura|uju kaosvjedoci u procesu progla{enjabla`enim biskupa Clemensa Au-gusta von Galena. »Kada su se si-rene oglasile, biskup je odijevao li-turgijsko ruho i spremao se u kate-dralu. Nije stigao oti}i u protuzra-koplovno skloni{te«, pripovijedakanonik Alois Schröer.

»Razorne bombe pogodile su iuni{tile njegovo sjedi{te. Ostao jepriljubljen uz jedini zid koji jeostao ~itav.« Tamo ga je zatekaonjegov tajnik Heinrich Portmannkoji mu je - ~udom neozlije|eno-me - pomogao si}i: »Kasnije samga obavijestio o smrti vjernika,...vikara Emmericha i 59 redovnicakoje su zajedno odletjele u nebo izsvoga samostana koji je pogodilabomba za po`are. Po no}i zamoliome da odem s njim u katedralu.Ostao je tamo, nepomi~an, ispredru{evina {to ih je pro`derao po`ar.Plakao je u {utnji.« Nije li to bilakatedrala iz koje je »münsterski

lav« grmio skidaju}i masku i osu-|uju}i u`asne zlo~ine i gnusobenacizma? Koji je frontalno napaoHitlera? Nitko u Tre}emu Rajhunije se usudio to tako u~initi. Ubjesomu~noj mr`nji, Hitler se zak-leo da }e »s njim napraviti ra~undo posljednjeg nov~i}a«. No,obra~un je odgodio za kraj rata.

A biskup von Galen 4. studeno-ga 1943. o svojoj je katedrali, o svo-me razru{enom gradu, pisao PijuXII... (rr)

Nastavlja se

Izbjeglice u ru{evinama Aachena, razorenogbombardiranjem u listopadu 1944.

»Nebo iznad Münstera« bilo je prekriveno zrakoplovimaB-17, poznatim ameri~kim »lete}im utvrdama«

Gk-24-25.p65 21. 02. 05, 12:3625

25BROJ 10 � 6. O@UJKA 2005.Glas Koncila

CRKVA I NACIZAM: MÜNSTERSKI I RIMSKI BISKUP (5)

»pridodana« su bila jo{ 53zra~na napada. Najte`a su bom-bardiranja bila ona od 30. rujnai 22. listopada 1944, kada jesveukupno na taj grad ba~eno5000 velikih razornih bomba i~ak 200.000 bomba koje su iza-zivale po`ar.Münster je tadaimao samo 66.000stanovnika!

»Ho}emo liizgubiti du{evjernika?«

Biskup von Ga-len o u`asnim`ivotnim uvjetimasvoga grada i biskupije pisao je4. studenoga 1943. papi Piju XII.Münster je bio `rtva »o{tre tera-pije« provo|ene u agoniji i vatrikoja je mogla uni{titi cijeluNjema~ku. No, imao je i »sre}e«jer na njega nije primijenjenaona »terapija« kojom su sa zem-ljom sravnjeni Potsdam, Lübe-ck, Hamburg, Dresden ponaj-prije... Saveznici su ~ak dali i bi-blijsko ime svojoj operaciji »mo-ralnoga bombardiranja« - »Ope-racija Gomora«. Zahvaljuju}iponajprije papi Piju XII. {to ga jekreirao kardinalom i na tajna~in uvrstio u »u`u papinskuobitelj«, te izvje{tava Papu da jeprimio njegovo vlastoru~no pi-smo napisano 24. velja~e 1943, akoje mu je u svibnju uspio pre-dati apostolski nuncij. Papine jerije~i biskup von Galen, vidi se izpisma, prenio ne samo sve}e-nicima ve} i vjernicima, u dvijepropovijedi, u kojima je ne

Biskup Clemens August von Galenpisao je pisma osobno papi Piju XII.

Anglikanski biskup George Bell bio jeprotiv »moralnog bombardiranja«

General Arthur Harris predvodio je»moralno bombardiranje« njema~kihgradova

Njema~ke izbjeglice na `eljezni~kojpostaji u Berlinu 1945.

Biskup von Galen s vjernicima predrazorenom katedralom naKatedralnom trgu

@eli se optu`iti cijeli njema~ki narodSaveznici su uni{tavali njema~ke gradove svojim »moralnim bombardiranjem«,koje to nikako nije bilo. Ciljevi nisu bili samo vojni ili industrijski - kako bi seoslabilo neprijatelja - ve} u velikoj mjeri civilni. Biskup von Galen tu`na je srcao tome pisao papi Piju XII.

»Mora postojati razmjer izme|u kori{tenih sred-stava i postignutog cilja. Uni{titi cijeli gradjama~no ne po{tuje taj razmjer. Pitanje bombar-diranja bez granica od velike je va`nosti za po-litiku i djelovanje vlade! Na istu razinu stavitiubojice naciste i njema~ki narod, nad kojim suoni izvr{ili svaku vrstu nasilja, zna~i {iriti barbar-stvo!« istaknuo je anglikanski biskup Bell 9.velja~e 1944.

Biskup von Galen Piju XII: »Doista je u`asno dapretjerani nacionalizam koji je kulminirao u kul-tu rase svojstven nacionalsocijalizmu danas pre-vladava i me|u pobjednicima, do te mjere da seu Potsdamu odlu~ilo protjerati sve njema~kostanovni{tvo s podru~ja dodijeljenih Poljskoj i^ehoslova~koj, te da ih se 'zgruva' na zapad-na podru~ja...«

Münster je razoren, bol`rtava savezni~kog bom-bardiranja 10. listopada

1943. je neizmjerna. Osim pat-nje stanovni{tva, i uni{tenjedvije stotine crkava u biskupijiduboko su o`alostile biskupaClemensa Augusta von Galena.Nadasve ga je pogodilo ru{enjekatedrale, i nikada nije mogaoshvatiti za{to su saveznici mora-li uni{tavati sve, pa i crkve, rekaoje na procesu progla{enja bla-`enim sve}enik Theodor Hol-ling. Ono {to nije uspio Hitler,u~inilo je to »moralno bombar-diranje«. Tako je Churchill pre-veo strategiju »pravednoga rataiz zraka« kojom je trebalo susta-vno uni{titi moral njema~kihvojnika i »spasiti« njema~ke gra-dove. Tako je samo tijekom1943. Münster »spa{en« 49 putazra~nim udarima, a do kraja rata

samo pro~itao papine rije~iohrabrenja, ve} »istodobnoenergi~no odbacio ogavne kle-vete koje se potajno siju protivNjegove Svetosti. Na`alost, tek-stove te dvije propovijedi, kao isvi drugi izvje{taji i dokumentikoje sam pripremio da ihpo{aljem u Rim, izgorjeli su urazaranju biskupskoga sjedi{ta izgrade Ordinarijata prouzro-kovanoga neprijateljskim zra~-nim napadom 10. listopadapro{le godine«, pi{e biskup vonGalen.

U pismu Piju XII. navodi dasaveznici napadaju i razaraju in-dustrijske gradove Bottrop, Bo-cholt, Sernkarde, Gladbeck iosobito Duisburg-Hambron. »Utim napadima te{ko su o{te}enei brojne crkve, crkvene zgrade,kao i brojne bolnice. I u Münste-ru je 10. lipnja zra~ni napad do-veo do druge privremene ne-

mogu}nosti kori{tenja brojnihcrkava, posebno crkve Presveto-

prouzrokovao: uz velik broj lai-ka, poginula su i ~etiri sve}e-nika«, napisao je biskup von Ga-len dodaju}i uz veliku `alost daje poginulo 59 redovnica u sa-mostanu Kongregacije milo-srdnih sestara Presvete Djevice iMajke Bo`je @alosne. Nadaljebiskup von Galen izvje{tava ote{ko o{te}enim samostanima,te sjemeni{tu i bogosloviji. Oso-bito o{tro mons. von Galen osu-dio je ru{enje antiknih crkava ugradu, naro~ito katedrale. O se-bi ka`e tek da je dobio »laganeozljede«, no duboko ga boli {toje izgubio sve. Nije mu va`anbiskupski dvor kao njegov »po-sjed«, niti namje-{taj, ve} knjige,dokumenti i spisi.Razaranjem Ge-neralnog vikarija-ta uni{teni su do-kumenti koji su setamo ~uvali od1820.»Sveti O~e!Vi{e od ovih iz-vanjskih gubitakate{ko me priti{}e zabrinutost zaspasenje du{a vjernika koji sumi povjereni i za odr`avanje kr{-}anske vjere u na{oj zemlji«,pi{e biskup Papi i svjedo~i kakoga raduje `iva vjera {to je svje-do~e mladi njema~ki katolici skojima se posebno susre}e nakrizmama i hodo~a{}ima.

Anglikanski biskupprotiv »moralnogbombardiranja«

Svijet na te grozote, ipak, nijemogao {utjeti. No, »nije se

pjevalo jednogla-sno«. Anglikanskinadbiskup CyrilForster Garbettponovno je upo-zorio na shva}a-nje »pravednogarata«, kako bi op-ravdao veliko ko-ri{tenje vojske imaterijalnih sre-dstava za zra~ne

napade na Njema~ku. No, drugivrlo va`an ~lan AnglikanskeCrkve, biskup Chichesteramons. George Bell, javno je po-stavio druk~ije pitanje: »Tkopredstavlja 'Njema~ku koja volirat', a tko su jednostavne `rtve'pravednoga rata' kojim se na-stoji zavr{iti rat?«

Pred Gornjim domom engle-skoga parlamenta - pred lordo-vima - mons. Bell je, uz op}e ne-godovanje, pitao: »Saveznici sene mogu pona{ati kao bo`an-stva koja neprijatelje strijeljaju

ga Srca Isusova, koja se jo{ dugone}e mo}i koristiti. U nedjelju10. listopada zra~ni napad ne-prijateljskih bombardera, kratakali krajnje brutalan, na ostatke jesveo antikno i ~asno povijesnosredi{te Münstera. Jako smoo`alo{}eni zbog `rtava {to ih je

iz neba. Neki bog mo`e bacitisve patnje koje `eli jer nije pod-lo`an zakonima, ve} sam pred-stavlja zakon. Klju~na rije~ napi-sana na na{im zastavama jepravo. Mi, koji smo zajedno sasvojim saveznicima oslobodi-telji Europe, moramo na{e sna-ge staviti u slu`bu prava. A pra-vo je protivno bombardiranjuneprijateljskih gradova, osobitorazornom i sustavnom bombar-diranju! Zato zahtijevam«,zaklju~io je biskup Bell, »da sevladu pita koji je razlog ovakvenjezine politike bombardiranjaneprijateljskih gradova, nadasveakcija protiv civila, onih koji se

ne bore i ciljeva koji nisu ni voj-ni ni industrijski«. Bilo je to 11.velja~e 1943, i njegove rije~i si-gurno nisu dobro zvonile u uhugenerala Arthura Harrisa, {efaoperacija. Godinu dana kasnije,

9. velja~e 1944, mons. Bell opetje `estoko napao praksu koja jepostajala sve razornija: »Morapostojati razmjer izme|u kori{-tenih sredstava i postignutog ci-lja. Uni{titi cijeli grad jama~none po{tuje taj razmjer. Pitanjebombardiranja bez granica odvelike je va`nosti za politiku idjelovanje vlade! Na istu razinustaviti ubojice naciste i njema~-ki narod, nad kojim su oniizvr{ili svaku vrstu nasilja, zna~i{iriti barbarstvo!«

Takve hrabre rije~i anglikan-skoga biskupa u Engleskoj»odjek« su nalazile u lucidnimrije~ima biskupa von Galena uNjema~koj.

»Za{to ne po{tujeteprava njema~koganaroda?«

Prigodom prvoga poratnogahodo~a{}a vjernika Münstera umarijansko sveti{te Telgte 1. srp-nja 1945. von Galen je javno iz-rekao te{ki prosvjed protiv vojnesavezni~ke vlade koja nijepo{tivala prava njema~kog naro-da. Vjernici, svjedo~i HeinrichPortmann, u toj su prigodi nai{lina jakoga odvjetnika koji im je upropovijedi dao sna`nu utjehu,

no vo|e savezni~kih okupacij-skih snaga u Njema~koj te{ko suslu{ale biskupove rije~i, pa ga jena razgovor pozvao vojni ko-mandant u Warendorfu. O tomsusretu u procesu za progla{enjebla`enim izvijestio je sve}enikFriedrich Sühling: »ZapovjednikJackson od biskupa je tra`iopoja{njenja izgovorenih rije~i; aon je ~vrsto odgovorio: 'Kao oku-pacijske snage imate i du`nosti, iako ih ne ispunite djelovat }uupravo tako kao {to sam i djelo-vao protiv nepravdi i barbarstvanacionalsocijalizma'. Potom jenaveo neke to~ke koje su mu bileposebno na srcu: nasilje stranihradnika, osobito Rusa i Poljaka,nasilje protiv civila {to su ga pro-vodile okupacijske postrojbe.Govore}i nadasve o slu~ajevimanasilja, biskup se jako naljutio,udario {akom o stol i rekao pre-voditelju: 'Prevedite doslovno

ono {to samrekao.' Nakon du-ge rasprave, do{lose do sporazuma,ali biskup nijeopozvao niti slov-ce onoga {to jerekao.«

Biskup von Ga-len s anglikan-skim biskupom

Chichestera susreo se u Mün-steru u listopadu 1945, uznazo~nog generala Chadwicka.Mons. Bell koji je bio u Njema~-koj kao predstavnik AnglikanskeCrkve izrazio je svoje po{tovanjei svoje potpuno slaganje s nje-ma~kim biskupom »koji se svimpastoralnim `arom zauzeo kakobi za{titio svoje stado«. Pri tomenije se bojao re}i »bobu bob apopu pop u obranu prava Bo`jihi ljudskoga poga`enog dostojan-stva, i sada kada kaos i barbar-stva prevladavaju zbog napada,plja~aka, nasilja koja su uslijedi-la po ulasku savezni~kih po-strojba«.

U drugome od tri pisma {toih je objavio mjese~nik »30gior-ni«, biskup von Galen 20. kolo-voza 1945. pi{e papi Piju XII:»^ak i nove njema~ke novine,kojima upravljaju okupacijskesnage, moraju stalno objavljivatiizjave kojima se `eli optu`iti ci-jeli njema~ki narod, ~ak i onekoji nikada nisu pristali uz pog-re{ne doktrine nacionalsocija-lizma, i koji su - dapa~e - premavlastitim mogu}nostima pru`aliotpor. Tako se pripisuje kolekti-vna krivnja i odgovornost za svezlo~ine {to su ih po~inili pretho-dni vlastodr{ci«. Ogor~eno bis-kup von Galen ustvr|uje: »^inise da ovakvo raspolo`enje duhaslu`i kao osnova za dopu{tanjekampanja otima~ina i plja~ka-nja... i za nemilosrdnu deporta-ciju njema~koga stanovni{tva iznjegove domovine. Biskup vonGalen nije {tedio na sna`nimrije~ima: »Doista je u`asno dapretjerani nacionalizam koji jekulminirao u kultu rase svoj-stven nacionalsocijalizmu da-nas prevladava i me|u pobjed-nicima, do te mjere da se u Pot-sdamu odlu~ilo protjerati svenjema~ko stanovni{tvo s pod-ru~ja dodijeljenih Poljskoj i^ehoslova~koj, te da ih se 'zgru-va' na zapadna podru~ja...« (rr)

Nastavlja se

Gk-24-25.p65 01. 03. 05, 09:4525

25BROJ 12 � 20. O@UJKA 2005.Glas Koncila

Upismu od 20. kolovoza1945. biskup Clemens August von Galen papu Pija

XII. izvje{tava o maltretiranjima iponi`enjima kojima su izlo`eniNijemci, vojnici i ratni zarobljeni-ci. Tako se Nijemcima koji su bilio`enjeni s Nizozemkama i koji sudu`e vrijeme `ivjeli u Nizo-zemskoj sada zabranjuje povra-tak obiteljima koje o~ekuju da imse otac vrati. »Takvo nasilno raz-dvajanje obitelji podsje}a upravona rasisti~ke doktrine nacional-socijalizma koje su se o~itovale uprogonu @idova i u nasilnomeprekidanju samih brakova kr{}a-na s kr{tenim @idovima«, pi{evon Galen i dodaje: »Pi{em Vamiz ru{evina grada Münstera, kojije i posljednjih dana rata, 23. i 25.o`ujka 1945. bio ponovno poko-pan pod eksplozivnim bombama

i bombama {to uzrokuju po`are.U toj su prigodi, zajedno s kated-ralom, gotovo potpuno uni{teni iizgorjeli stari dijelovi grada; oddrevnih crkava koristiti se mo`ejo{ samo crkva sv. Mauricija kojaje izvan grada. Okupacijske snagene podupiru radove na ponovnojizgradnji ili na popravku i za{titionoga {to je jo{ ostalo.« Biskupvon Galen sa velikom zabrinu-to{}u gleda na budu}nost svojedomovine, izlo`ene stalnome {i-kaniranju: vojnici koji su bje`ali sIsto~noga fronta pred Rusima iCrvenoj armijom vi{e se ne smijuvratiti svojim obiteljima, niti mo-gu primiti bilo kakvu vijest o svo-jima. Premda su ljudi sa sela -koje von Galen naziva »na{ kr{-}anski narod« - velikodu{no pri-mili izbjeglice i prognane iz gra-dova, stanje je jako te{ko jer ne-ma niti dovoljno smje{taja, nitihrane. »Ve} danas, apostoli ko-munizma bez Boga razvijaju `ar-ku agitatorsku djelatnost, poseb-no na industrijskim podru~jima:bojimo se da }e se trijumfalnimar{ bolj{evi~kih ideja pro{iritipreko granica podru~ja pod ru-skom okupacijom. Na`alost, oku-pacijske snage sa zapadne strane,Engleska i Amerika, ~ini se da nevide tu opasnost, ili se ~ini da ne-maju hrabrosti za poduzimanjeprotumjera kako bi se u~inkovitouklonila opasnost proletarizacijenjema~koga naroda«, upozorio jevon Galen.

Papa Nijemcima vra}augled - kardinalima

S druge strane, radosno javljaPapi da se vojnici koji su se vrati-li sa boji{nice vra}aju i »katoli~kojvjeri svojih otaca«, da sve}enici-vojnici i bogoslovi ostavljaju do-jam »da su sa~uvali sveto zvanje,i to unato~ svim opasnostima,~asno i bez kaljanja«. Na kraju se

CRKVA I NACIZAM: MÜNSTERSKI I RIMSKI BISKUP (6)

Papa izbjeglicama otvorio vrataljetnikovca Castel Gandolfo

Prvih mjeseci 1944. godine stanovni{tvo okolice Rima s podru~ja »Castelli Roma-ni« na rubu je pre`ivljavanja zbog rata. Pio XII. u tome ~asu otvara vrata ljet-nikovca Castel Gandolfo - koji je i sam dio toga podru~ja. U njega ulazi 12.000osoba. U Papinim apartmanima ro|eno je u tome razdoblju 36-ero djece.Dvojica od njih, blizanci, dobili su imena: Eugenio Pio i Pio Eugenio Zevini.Jasno je i za{to: mons. Eugenio Pacelli kao papa uzeo je ime Pio XII

»Papa Pio XII. je pokazao da - unato~ krivici izlo~inima mnogih Nijemaca, zbog kojih gorko`alimo i zbog kojih moramo trpjeti posljediceuni{tavanjem na{ih gradova, i ne samo te po-sljedice - velik dio na{ega naroda nije pristao uzzla i poganska na~ela, i da na tisu}e, ~ak i mi-lijuni Nijemaca - poput po~a{}enih osoba - stvar-no zaslu`uju da im bude dana sloboda i praved-nost kao svim drugim narodima svijeta, svoj dru-goj djeci Bo`joj na ovoj zemlji.«

Kardinalskim grimizom za AugustaClemensa von Galena Pio XII. odao jepriznanje i njema~kom narodu

Blizanci Eugenio Pio i Pio Eugenio ispred svoga »rodili{ta«- ljetnikovca Castel Gandolfo

Tek ro|eni blizanci u naru~ju majke(prvi desno), u Papinoj spava}oj sobi

U znak zahvalnosti jer je spasio brojne@idove, 26. svibnja 1955. Izraelska jefilharmonija izvela 7. Beethovenovusimfoniju za Pija XII.

Izbjeglice uz vatikanski kamion kojimse dopremala pomo}

Ovako je izgledalo mjesto Genzano(Castelli Romani) razru{eno do temeljasavezni~kim bombardiranjem 1944.

pisma biskup von Galen ispri~avaPiju XII. i zbog papira na kojemumu pi{e, jer se morao sna}i kakoje u siroma{tvu mogao, te ga iz-vje{tava o velikoj obiteljskoj sre}i:o povratku brata Franza. Franz jebilo mla|i brat biskupa von Gale-na, kojega je Pio XII. poznavao.Gestapo ga je uhitio 1944, a on sesretno vratio ku}i u travnju 1945.iz sabirnoga logora Sachsenhau-sen blizu Oranienburga.

U jednome od sljede}ih pisa-ma upu}enih papi Piju XII. bis-

kup von Galen25. rujna 1945.opisuje papi Pa-celliju »u`asneuvjete na okupi-ranim podru~ji-ma«, te ga molida intervenira»izravnom po-mo}i preko pri-tu`aba premapo b j e d n i ~ k i msnagama«.

Posljednje pi-smo Piju XII.biskup von Galen

napisao je 6. sije~nja 1946, prijenego {to }e do}i u Rim da primikardinalski {e{ir. Taj je dan od-lu~io da }e blagdan Bogojavljenjaproslaviti u ru{evinama marijan-skoga sveti{ta u Telgeti. Svoju jepropovijed zavr{io rije~ima: »Podnacizmom javno sam rekao, i na-pisao izravno tako|er Hitleru1939. godine, kada jo{ nijednasila nije intervenirala da bi zau-stavile njegove ekspanzionisti~keciljeve: 'Pravda je temelj dr`ave;ako se ponovno ne uspostavi pra-vda, onda }e na{ narod umrijetizbog unutarnje gnjile`i.' Danasmoram re}i: ako se me|u narodi-ma ne}e po{tivati pravo, onda ni-kada ne}e biti mira i sloge me|unarodima.« U pismu Piju XII.izra`ava svoju sre}u {to Papa nijezaboravio njema~ki narod i {to iNijemci dobivaju kardinale: »Nitina{ jadni njema~ki narod, uni{-ten ratom, poni`en porazom, idanas sa svih strana ga`en mr`-njom i `e|u za osvetom, nije za-boravljen ve} je osvijetljen ime-novanjem trojice njema~kih

biskupa u Kardinalski zbor; i zbogtoga, s dubokom dirnuto{}u srca,njema~ki katolici zajedno sa svo-jim biskupima i sve}enicima temnogim Nijemcima koji nisu ka-tolici zahvaljuju Kristovu na-mjesniku na zemlji.«

Posljednji von Galenovjavni nastup:»Gorko `alimo...«

Kada se vratio iz Rima gdje jekreiran kardinalom, biskup vonGalen 16. o`ujka 1946. obratio sesvojim vjernicima iz biskupije,»svojemu dragome gradu, u mojojdragoj domovini«. »Na tisu}e ljudi`alosno su sa mnom i poput meneosje}ali da se na stranu stavljajuistina Bo`ja i pravda Bo`ja, ljudskodostojanstvo i ljudska prava, kojisu bili poni`eni i poga`eni; samnom i poput mene osje}ali su daje gorka nepravda i prema pravo-me dobru na{ega naroda {to seKristova vjera sve vi{e gura narub«, podsjetio je biskup von Ga-len na nacisti~ko doba: »Nisu mo-gli govoriti, mogli su samo trpjeti.«»No, moje pravo i moja du`nostbila je govoriti i ja sam govorio zavas, za bezbrojne osobe koje su seovdje okupile, za bezbrojne osobena{e drage njema~ke domovine, iBog je blagoslovio moje rije~i, ava{a ljubav i va{a vjernost, dragimoji vjernici iz biskupije, dalekosu od mene dr`ali ono {to je mo-gao biti moj kraj, a mo`da su ~ak isprije~ili da dobijem najljep{unaknadu, slavni vijenac mu~eni{t-va. Va{a je vjernost to sprije~ila. Viste stajali iza mene, i mo}nici suznali da su narod i biskup Mün-stera nerazdvojiva cjelina i da -udare li na biskupa - cijeli }e senarod osjetiti pogo|enim.«»Sadaje Sveti Otac pozvao tri njema~kabiskupa u Kardinalski zbor i timeje htio pokazati pred cijelim svi-jetom (svijetom koji velikim dije-lom sad u Njema~koj vidi - barempo onome {to se ti~e izra`avanjajavnoga mi{ljenja u mnogim zem-ljama - samo krajzlo~ina~koga sus-tava protivnogakr{}anstvu, svijetakoji je sklon poni-`avati i odbacivatisve ono {to je nje-ma~ko, koji je skloncijeli njema~ki na-rod smatrati skupi-nom zlikovaca) dane misli tako. On jepred cijelim svi-jetom pokazao dapoznaje Njema~ku bolje od onihkoji nas tako prosu|uju i koji nastako `ele osuditi i prokleti. On jepokazao da - unato~ krivici i zlo-~inima mnogih Nijemaca, zbogkojih gorko `alimo i zbog kojihmoramo trpjeti posljedice uni{ta-vanjem na{ih gradova, i ne samote posljedice - velik dio na{ega na-roda nije pristao uz zla i poganskana~ela, i da na tisu}e, ~ak i miliju-ni Nijemaca - poput po~a{}enih

osoba - stvarno zaslu`uju da imbude dana sloboda i pravednostkao svim drugim narodima svije-ta, svoj drugoj djeci Bo`joj na ovojzemlji.«

Trudni~ki jecaji ja~i odbomba...

Pio XII. nije znao prepoznatisamo veli~inu njema~koga naro-da koji je trpio pod nacistima. O

tome svjedo~i i ~injenica da je»gledao svijet oko sebe« i da je bio,unato~ raznim neutemeljenimprigovorima - hrabar. Svjedo~i otome i sljede}a pri~a {to ju je do-nio mjese~nik »30giorni« (dvobroj7/8. 2004) iz pera novinara LucijaBrunellija. »Naravno, Pio Eugenioi Eugenio Pio vrlo su sli~ni. Ista,{iroka ramena, kao ormar, isti jakstisak ruke. Sugovorniku je te{kore}i 'drago mi je' kad vas pozdra-

ve tako jakim stiskom«, po~injevedrim tonom te{ku pri~u novinarBrunelli. Blizanci imaju istu par-tijsku knji`icu: »Oduvijek smo upi-sani u Komunisti~ku partiju, kao{to nas je nau~io na{ otac.« PioEugenio i Eugenio Pio dva su vrloposebna blizanca. Jedini blizancikoji su ro|eni u Papinoj spava}ojsobi. Svjetlo dana ugledali su 1.o`ujka 1944. u papinskome ljet-nikovcu Castel Gandolfo. Tada jePapina soba bila pretvorena u»ra|aonicu«. Njihovi roditelji,supru`nici Zevini, zajedno stisu}ama prognanika koje su pro-gonile nacisti~ke SS-trupe uto~i{tesu na{li - kod Pape. Simpatiziralisu komuniste, ali kada su trebaliizabrati imena svojim blizancima,nisu imali nikakve sumnje: Pio Eu-genio i Eugenio Pio. Bio je to znakpriznanja i po{tovanja za EugenijaPacellija koji ih je spasio od u`asarata. »Po~a{}eni smo {to nosimoime toga velikog pape«, ponosnoisti~u danas blizanci {e}u}i ispredljetnikovca u Castel Gandolfu:»Pio XII. u~inio je ~astan potez, tonikada ne mo`emo zaboraviti.«Kada su se saveznici 22. sije~nja1944. iskrcali u Anziju, majkadvojice blizanaca bila je u sed-mom mjesecu trudno}e. Kao i svistanovnici Castel Gandolfa i oko-lice, ̀ ivjela je u velikome strahu jersu se nacisti~ke postrojbe uspjele- nakon po~etnoga {oka - ponov-no organizirati, zaprije~iti prolazsaveznicima do Rima, a svu suljutnju prebacivali na le|astanovni{tva. Saveznici po~inju sbombardiranjem, pa ljudi morajubje`ati iz svojih domova.

O tome je papu Pija XII. oba-vijestio mladi monsinjor iz Dr-`avnoga tajni{tva Giovanni Batti-sta Montini - budu}i papa PavaoVI. Pio XII. nije oklijevao: isti tajdan, 22. sije~nja 1944, otvorenasu vrata Castel Gandolfa. U njegaje u{lo 12.000 izbjeglica. Nitko ihnije pitao imaju li krsni list ilikako se politi~ki opredjeljuju. Sasobom su donijeli plasti~ne vre-}ice i tek pokoji madrac. Tamo suostali ~etiri mjeseca, sve dooslobo|enja Rima - 4. lipnja 1944.Svaki dan su dobivali topli obrok.Me|u njima bilo je puno @idova ipoliti~ki progonjenih. Izvan zido-va Castel Gandolfa bio je pakao,tako da je u samostanu klarisâ ibazilijankâ poginulo 16 redovni-

ca. Bomba je 10.velja~e 1944. po-godila zavod »Pro-paganda Fide« -tamo je, me|u izb-jeglicama, poginu-lo ~ak 500 ljudi.Pio Eugenio i Eu-genio Pio, neznaju}i za svu tutragediju, spokoj-no su rasli pod sr-cem svoje majke.Nisu bili jedini koji

su se u ta ~etiri mjeseca rodili upapinskome ljetnikovcu. Ali od36-ero ro|enih bili su jedini - bli-zanci. Gotovo svim novoro|e-nima davali su imena Pio ili Eu-genio. ̂ ini se, poput bajke. No, toje povijest. Povijest dvojice bliza-naca komunista koji i u imenu i udu{i nose znak ljubavi jednogapape. O kojemu toliki po svijetu{ire la`i... (rr)

Nastavlja se

Gk-24-25.p65 14. 03. 05, 11:0425

31BROJ 13 � USKRS 2005.Glas Koncila

CRKVA I NACIZAM: MÜNSTERSKI I RIMSKI BISKUP (7)

Dok Pio Eugenio i EugenioPio Zevini - blizanci ro|eniu Papinu ljetnikovcu Castel

Gandolfo - svojim `ivotima svje-do~e veli~inu i istinu o Piju XII,nije mali broj onih koji ga nastojena razne na~ine ocrniti.»Svaki putkada smo ~uli stenjanje u poro-|ajnim bolima i ~uli pla~ tek ro-|enog djeteta«, pripovijeda zamjese~nik »30giorni« tada 18-go-di{nji Marcello Costa, »Bogu smoupu}ivali zahvalne molitve«. Co-sta je nakon rata ~ak 33 godine biodemokr{}anski gradona~elnik»drugoga Vatikana« - Castel Gan-dolfa - na obalama Albanskog je-zera. Od radosti su se nekada tre-sli prozori, nastavlja svoju pri~uCosta, pa i ja~e nego od savezni~-koga bombardiranja. »Ovdje nassvi zovu Papinim blizancima«,ka`u bra}a Zevini. Njihov `ivot,premda su cijeli `ivot te{ko radilida bi pre`ivjeli, izgleda da je -bajka. Ali, nije: njihov `ivot je po-vijest. Povijest dvojice blizanacakomunista koji i u imenu i u du{inose znak ljubavi jednoga pape.

Nije to jedina gesta koju jeu~inio Pio XII. kako bi pomogaoratom izmu~enome stanovni{tvu.Jo{ dok je postojala mogu}nostspre~avanja rata, u prosincu 1939,osobno je oti{ao kralju na rimsko-me Kvirinalu kako bi mu istaknuoda narod `eli mir. Kada je unato~tome Italija ipak u{la u rat, a od 8.rujna 1943. zapo~elo i sve otvore-nije suprotstavljanje njema~kimokupacijskim snagama, u Rimu serazvio veliki »krug ljubavi«. U sva-kome samostanu, pa i u klauzur-nim, vrata su bila otvorena svimljudima koji su tra`ili spas. Osimtoga, Sveta Stolica poduzimala jesve {to je mogla da ljudi ne umruod gladi. Nijedno mjesto nije bilosigurno od rata. ^ak je i samostanna Monte Cassinu, unato~ obe}a-njima saveznika, potpuno uni{tenbombardiranjima. Da je papa PioXII. ~inio sve {to je mogu}e doka-zuje i sama ~injenica da se rimski`idovski rabin obratio na kr{}an-stvo, krstio i na kr{tenju uzeo ime- Eugenio. Tu`no je povjesni~a-rima danas promatrati kako se st-vorilo neprijateljstvo prema PijuXII, utemeljeno na la`ima i iskri-vljavanjima ~injenica. Jer, oni kojisu dobro prou~ili dokumente ve-zane uz zavr{etak Drugoga svjet-skog rata znaju da u svijetu poslije

»Pre`vakavanje« starihoptu`aba na ra~un Pija XII.

Unato~ la`nimoptu`bama, procesza progla{enje svetimpape Pija XII. nastavljase. Po~etkom o`ujkaTeolo{ka komisijaprou~ila je oko 3000stranica »pozicije«o `ivotu i djelovanjupape Pacellija. I njegov»njema~ki suradnik«,»lav iz Münstera«biskup Clemens Augustvon Galen zaslu`uje~ast oltara. Sve~anamisa s progla{enjemo~ekuje se u drugojpoloviciove godine

Falsifikat s naslovnicom: »Hitlerov papa« autora Johna Cornwella

Rimska sinagoga i danas se nalazi u nekada{njem»`idovskom getu« Vittorio Messori: ^emu la`i o Piju XII?

Pio XII. prosvjedovao je protivuhi}ivanja i deportacije@idova u rimskom getu

Postupak za progla{enje PijaXII. svetim vodi povjesni~arisusovac Peter Gumpel

rata nije bilo prigovaranja niti kle-veta o Piju XII. [tovi{e, kad su uVatikan do{li prvi politi~ki vo|enove dr`ave Izrael, u njihovo imeGolda Meir izrazila je Piju XII. zah-valnost za sve {to je ~inio da spasi@idove i ostale ljude od nacista ifa{ista, a u znak zahvalnosti Izrael-ska je filharmonija 26. svibnja1955. izvela sedmu Beethovenovusimfoniju koju je slu{ao i SvetiOtac. Jedna od najnepravednijih

optu`aba do{la je iz knjige Corn-wella koju je naslovio »Hitlerovpapa«. Ta knjiga je la` - po~ev{i odsame naslovnice, na kojoj je prika-zan Eugenio Pacelli, tada jo{ apo-stolski nuncij u Njema~koj, odje-ven u svoj nadbiskupski pla{t, ka-ko izlazi iz jednoga ulaza na ko-jemu su sa svake strane po jedannjema~ki vojnik. Istina je: kada jePio XII. jo{ bio »samo« EugenioPacelli - tj. apostolski nuncij u Nje-ma~koj - nije bilo jo{ Hitlera u Nje-ma~koj, ve} je postojala Weimar-ska Republika. Ona dva vojnikanisu nacisti~ki vojnici, ve} su~uvari u Republici Weimar.

La` o Papi da seprikrije vlastita bijeda

Jesu li la`i o Piju XII. bile po-trebne nekim krugovima - i jesu lipotrebne jo{ i danas - da seprikrije vlastita bijeda i vlastita sra-mota? Ponekad se ~ini da je upra-vo tako. Evo i nekoliko argumena-ta. Zna se da povijest nakon rato-va redovito pi{u - pobjednici. I ko-liko god mrzak bio njihov neprija-telj, kojega su svladali i pobijedili,ipak bi istina morala biti iznadsvega. ^inilo se tako i majoru Elli-su B. Scriptureu koji je iskreno na-pisao izvje{taj o »moralnim bom-bama« ba~enima na Münster i ko-je su umalo ubile biskupe Cle-mensa Augusta von Galena. »Do-bili smo opomenu da budemopripravni za uzbunu oko 22 sata usubotu nave~er, usred na{ega sla-vlja«, pi{e Amerikanac iz 95. zra-koplovne eskadrile bombardera onapadu koji se dogodio 10. listo-pada 1943. »Naredbu za po~etaknapada dobili smo dalekopisa-~em. Re~eno nam je da je na{ cilj

ulaz u katedralu u Münsteru. Sje-}am se da sam ostao osupnutkada sa saznao da su po prvi putaotkako je po~eo rat ciljem na{ihbombardiranja postali civili. Oti-{ao sam pukovniku Gerhartu irekao mu da ne smatram da moguizvr{iti zapovijed. Njegova je re-akcija bila upravo onakva kakvusam trebao, kako sam kasnije raz-mi{ljao, i o~ekivati od slu`benikakojemu je va`na bila karijera i koji

je bio odli~an zapovjednik: 'Slu-{ajte, majore, ovo je rat: r-a-t, ra-zumijete? U bespo{tednoj smoborbi, i s niskim udarcima; Ni-jemci su godinama ubijali nevineljude u cijeloj Europi. Na{a je za-da}a da ih rasturimo. I to }emou~initi. Na kraju, ja vodim ovaj za-datak, a vi ste moj avijati~ar, pa}ete po}i sa mnom! Imate li jo{ pi-tanja?' 'Ne, gospodine', odgovoriosam. Time je problem bio za-vr{en.« Tijek operacije u kojoj jerazorena i katedrala i u kojoj su sa-veznici umalo ubili i biskupa vonGalena ve} smo opisali u prethod-nim brojevima. U 16,30 pukovnikGerhart objavio je da je akcije nadMünsterom zavr{ena.

No, ni tu nije re~ena sva istina.Povjesni~ar Jörg Friedrich nje-ma~kom je znanstvenom to~-no{}u utvrdio sve ~injenice okotoga bombardiranja, uz detaljanopis svake pojedinosti. Povijest jekronika, a zbog obveze prema kro-nici Friedrich je dodao jo{ jednubilje{ku. Bilje{ku kojoj ne treba ni-kakvih komentara. »No, pukovnikGerhart morao je priznati da svenije proteklo ba{ najbolje. Akcijanije bila u potpunosti dovr{ena.'Do{lo je do jedne pogre{ke', pi{eu njegovom izvje{taju: 'Tristo pe-deseta eskadrila bombardera pro-ma{ila je Münster, krenula je pre-ma gradu Enschede u Nizozem-skoj. Zamijenila ga je za njema~kigrad i na Enschede izbacila svojteret bombi. Sorry. @ao nam je.«

I civili u Münsteru su mislili daje rije~ o pogre{ci, jer samo ratnizlo~inci bombardiraju civile!Kome je trebalo »moralno bom-bardiranje«, kako je operacije na-zivao sam Churchill, i kojim je toratnim pravom dopu{teno ubijati

civile nazivaju}i takva okrutnaubojstva »kako bi se slomio moralnjema~koga naroda« »operacijomGomora« kako je to ~inio vojni za-povjednik general Arthur Harris?

Spa{avanje @idova izrimskoga geta

Ovako je istinu iznosio sam su-dionik doga|aja, ameri~ki majorScripture. Me|u onima koji su se

pridru`ili obraniPija XII. od la`nihoptu`aba je i @i-dov Paolo Mielikoji je u dnevniku»Corriere dellasera« (bio je i di-rektor toga dnev-nika) napisao:»Historiografskibijes protiv papekakav je bio PioXII. u sebi imane{to mutnoga.«»Onaj tko tvrdi daje bio 'Hitlerovpapa' morao bi

malo bolje promisliti o ~emu togovori, jer to {to ~ini je zlodjelo.«

Zahvaljuju}i povijesnim istra-`ivanjima, iznio je novinar VittorioMessori u mjese~niku »Jesus« uprosincu 2003, samo je u Rimuzahvaljuju}i Piju XII. spa{eno 4329@idova koji su sklonjeni u mu{ke i`enske samostane, pa i vi{e dese-taka `upnih ku}a. Nijemci suuspjeli deportirati ne{to vi{e od1000 @idova iz rimskoga geta u ra-ciji 16. listopada 1943, pa se brojspa{enih pokazuje u svojoj ve-li~ini.

Sam Mieli pi{e o tome kao ouspjehu. Toga jutra, pi{e, uhi}enoje 1259 @idova, a deportirano je1007. Ostalih dvjesto pedesetdvoje pu{teno je ku}ama jer su bili

u braku s kr{}anima ili jer su bilidjeca iz mje{ovitih brakova. Ovo jejedinstven doga|aj {to se ti~e de-portacija, jer se zna da »polu-@ido-vi« nisu imali kod nacista nikakvih»povlastica«. Mieli dijeli mi{ljenjebrojnih povjesni~ara da je pritombilo rije~i o dogovoru izme|u Va-tikana i njema~kih okupatora. Va-tikan je najavio javni prosvjed pro-tiv racije, te je tako »iznudio«spa{avanje barem dvjesto pedesetdvoje ljudi.

U ono u`asno doba toliko spo-minjana tobo`nja »{utnja« PijaXII. zapravo je bila u~inkovita i je-dini na~in da se »spasi mogu}e«.Te {utnje zapravo nije ni bilo. Jer,kada je ujutro po~ela racija Pio XII- ~im je za to saznao - k sebi jepozvao njema~koga veleposlanikate je dr`avnome tajniku mons.Maglioneu nalo`io da sna`no pro-svjeduje. Osim toga, prosvjedno jepismo preko biskupa Aloisa Hu-dala uputio i vojnom zapovjed-niku Rima. U tijeku te{kih i mu~-nih pregovora, vatikanska je stra-na ipak uspjela izboriti da {to ma-nje ljudi ukrcaju u vagone za `ivo-tinje koje su zape~atili. Doista `a-losti {to se i dalje moraju nabraja-ti epizode kako bi se dokazalo oni-ma od kojih dolazi »moralna pro-dika« svu veli~inu velikoga, sveto-

ga pape kakav je bio Eugenio Pa-celli.

Hitler je htio oteti PapuU operaciji nazvanoj »Opera-

cija Rabat« Hitler je u prolje}e1943. nakanio oteti Pija XII. iz Va-tikana i zato~iti ga u zamku Li-chenstein u Württembergu. To jeza talijanski dnevnik »Avvenire«potvrdio o~evidac, general SS-tru-pa Karl Friedrich Otto Wolff, a pre-

nijela 16. si-je~nja 2005. au-strijska agencijaKathpress. Wol-lf, koji je tadabio {ef esesova-ca i policije uItaliji od »Hitle-ra je osobnoprimio zapovi-jed da otme PijaXII«, kojega jesmatrao »vo-|om svih pro-tunacionalso-cijalista« i »pri-jateljem @ido-va«. Sam Wolff

tvrdi da je bio protiv plana, te da jestoga oklijevao. No, po~etkom svi-bnja 1944. Hitler ga je stavio predultimatum, jer je smatrao da PioXII. sura|uje sa saveznicima. Sto-ga je Wolff oti{ao do Pape na su-sret i u audijenciji 10. svibnja -mjesec dana prije povla~enja Ni-jemaca iz Rima - i Pija XII. obavije-stio o Hitlerovim nakanama. Dasu prilike bile vrlo napete, svjedo~ii povjesni~ar o. Peter Gumpel, jerje britanski veleposlanik - koji jestanovao na vatikanskome dr`av-nom podru~ju - ipak spalio svesvoje dokumente u strahu odNijemaca. Unato~ la`nim optu`-bama, proces za progla{enje sve-tim pape Pija XII. nastavlja se.Po~etkom o`ujka Teolo{ka ko-misija prou~ila je oko 3000 stra-nica »pozicije« o `ivotu i djelo-vanju pape Pacellija. I njegov»njema~ki suradnik«, »lav izMünstera« biskup Clemens Au-gust von Galen zaslu`uje ~ast ol-tara, smatraju crkveni krugovi.Postupak za njegovo progla{enjebla`enim ve} je zavr{en, asve~ana misa s progla{enjemo~ekuje se u drugoj polovici ovegodine. Dvije crkvene veli~ine,dva simbola otpora nacizmu - naistoj ~asti oltara. Jedan prije, dru-gi ne{to kasnije. (rr)

Svr{etak

Gk-30-31.p65 22. 03. 05, 12:1631