crna gora: priprema za prosperitet - the world...

Izvještaj br. 73826-ME

Crna Gora: Priprema za prosperitet

Kako postići održivost, povezanost i fleksibilnost u korist dinamičnog

privrednog rasta?

Ekonomski izvještaj Svjetske banke za Crnu Goru

21. decembar 2012. godine

Jedinica za smanjenje siromaštva i ekonomsko upravljanje

Region Evrope i Centralne Azije

Dokument Svjetske banke

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

Pub

lic D

iscl

osur

e A

utho

rized

VALUTNI EKVIVALENTI I JEDINICE

Valutna jedinica = EUR (euro)

US$1 = EUR 0.79

(Na dan 14. novembar 2012. godine)

FISKALNA GODINA

1. januar – 31. decembar

TEŽINE I MJERE

Metrički sistem

AKRONIMI I SKRAĆENICE

A2A

Italijanska korporativna grupa

MIPA Agencija Crne Gore za promociju

stranih investicija

AAK Unapređenje primijenjenog znanja MUP Ministarstvo unutrašnjih poslova i

javne uprave

BEEPs Istraživanja poslovnog ambijenta i

uspješnosti poslovanja preduzeća ME Ministarstvo ekonomije

BRIICS

Grupa zemalja koja uključuje

Brazil, Rusiju, Indiju, Indoneziju i

Kinu

MF Ministarstvo finansija

CBCG Centralna banka Crne Gore MONSTAT Zavod za statistiku Crne Gore

CEAC

Centralnoevropska aluminijumska

kompanija

NIS Nacionalni sistem inovacija

CEFTA

Centralnoevropski sporazum o

slobodnoj trgovini

NMS Nove države članice EU

CEM

Ekonomski memoradnum zemlje

NPL Nekvalitetni kredit

DB

Doing Business - Istraživanje

uslova poslovanja (IFC)

OECD Organizacija za ekonomsku

bezbjednsost i saradnju

EBRD

Evropska banka za obnovu i razvoj OTP Komercijalna banka iz Mađarske

EC Potrošnja energije PEIR Pregled javne potrošnje i institucija

ECA Evropa i Centralna Azja PMR Regulacija tržišta proizvoda

EIB Evropska investiciona banka PPP Paritet kupove moći

EPCG

Elektroprivreda Crne Gore AD

Nikšić

PRODY Nivo prouktivnosti vezan za izvozni

asortiman

EU Evropska unija PS Prostor proizvoda

SDI Strane direktne investicije RCA Otkrivena komparativna prednost

FEC Finalna potrošnja energije JIE Jugoistočna Evropa

MOP Materijalno obezbjeđenje porodice SEETO Transportna opservatorija za

Jugoistočnu Evropu

BJR

Bivša Jugoslovenska Republika

Makedonija

MSP Mala i srednja preduzeća

G-Cloud Government Cloud Computing T&D Prenos i dsitribucija

BDP Bruto domaći proizvod TEN-Ts Transevropska transportna mreža

BND Bruto nacionalni dohodak TFP Totalna faktorska produktivnost

BDV Bruto dodata vrijednost UK Ujedinjeno Kraljevstvo

HP

Hodrik-Preskotov filter

USAID Agencija Vlade SAD za razvojnu

pomoć

ICA Procjena investicione klime PDV Porez na dodatu vrijednost

IKT

Informaciono-komunikacione

tehnologije

VET Stručno obrazovanje i obuka

IEA Međunarodna agencija za

energetiku VTB Ruska spoljnotrgovinska banka

MFI Međunarodne finansijske

institucije WDI Pokazatelji svjetskog razvoja

MOR Međunarodna organizacija rada WEF Svjestski ekonomski forum

MMF Međunarodni monetarni fond STO Svjetska trgovinska organizacija

IMO

Međunarodna pomorska

organizacija

WTTC Svjetski savjet za putovanja i turizam

ISP

Pružalac internet usluga

ŽCG Željeznice Crne Gore

IXP Tačka razmjene nacionalnog

internet saobraćaja ŽICG Željeznička infrastruktura Crne Gore

KAP Kombinat aluminijuma ŽPCG Željeznički prevoz Crne Gore

LLU Razdvajanje lokalne petlje

MICS Istraživanje investicione klime u

Crnoj Gori

Potpredsjednik: Philippe H. Le Houerou, ECSVP

Direktorka za Crnu Goru: Jane Armitage, ECCU4

Direktorka sektora: Yvonne Tsikata, ECSPE

Menadžerka sektora: Satu Kähkönen, ECSPE

Vođa radnog tima: Željko Bogetić, ECSPE

Izrazi zahvalnosti Ovaj izvještaj je pripremljen na zahtjev Vlade Crne Gore, a realizovan je u tijesnoj saradnji sa Vladom, kako bi se

pomoglo u utvrđivanju programa razvoja ekonomskih politika u momentu kada je Crna Gora i zvanično otpočela

pregovore sa EU (Evropska Unija). Ova vrsta izvještaja, tzv. CEM-Country Economic Memorandum, predstavlja

periodični, najobuhvatniji analitički rad Svjetske banke da analizira osnovna ograničenja makroekonomskih i

strukturnih politika radi obezbijedjenja dinamičnijeg privrednog rasta, investicija, porasta zaposlenosti i smanjenja

siromaštva u zemlji članici Banke. Ovo je prvi izvještaj ove vrste koji je Svjetska banka pripremila za Crnu Goru.

Tim Svjetske banke želi da izrazi zahvalnost svima koji su doprinijeli ovoj publikaciji. Veoma smo zahvalni

organima Vlade, udruženjima privatnog sektora i stranim poslovnim asocijacijama, civilnom društvu i „think tank“

organizacijama koje su omogućile izradu ove studije time što su dostavile podatke, obezbijedile pristup lokalnim

publikacijama i analizama, te kroz razgovore i davanje sopstvenih uvida. Tim Svjetske banke izražava posebnu

zahvalnost ministru finansija, Miloradu Katniću i njegovom timu, koji je koordinirao saradnju vlade sa Svjetskom

bankom, kao i guverneru Radoju Žugiću i njegovom timu u Centralnoj banci Crne Gore koji su takođe bili ključni

sagovornici misija Svjetske banke. Posebnu zahvalnost dugujemo i Privrednoj komori Crne Gore i njenom

predsjedniku Velimiru Mijuškoviću, kao i potpredsjednici Ljiljani Filipović na izuzetnoj saradnji i pomoći pri

osmišljavanju i sprovođenju istraživanja investicione klime u Crnoj Gori (MICS) početkom 2012. godine. Tim želi

da izrazi posebnu zahvalnost i poštovanje Predsjedniku Vlade Crne Gore, Igoru Lukšiću i ministru Katniću na

podršci, savjetima i uvidima datim tokom razgovora koji su vođeni u pripremi ovog izvještaja. Takodje, tim

Svjetske banke je zahvalan na organizaciji zajedničke radionice sa Vladom Crne Gore na kojoj se razgovaralo o

preliminarnim analizama koje su poslužile za izradu ovog izvještaja. Jane Armitage (direktorka Svjetske banke za

zemlje Zapadnog Balkana), Yvonne Tsikata (direktorka Svjetske banke za smanjenje siromaštva i ekonomsku

politiku za region Evrope i Centralne Azije), Satu Kähkönen (menadžerka Svjetske banke sektora za ekonomsku

politku u zemljama EU11 i Zapadnog Balkana) i Anabela Abreu (Menadžerka kancelarije Svjetske banke u Crnoj

Gori i Bosni i Hercegovini) dale su relevantne savjete u svim fazama izrade ove studije.

Ovaj sintetički izvještaj pripremio je tim ekonomista Svjetske banke koje je predvodio Željko Bogetić, glavni

ekonomista i sektorski koordinator za ekonomsku politiku za Zapadni Balkan. Dr. Bogetić, glavni autor izvještaja, je

istovremeno koordinirao i rad na posebnim temama koje predstavljaju prve analize o Crnoj Gori koje se bave

potencijalom i diverzifikacijom izvoza na osnovu nove metodologije “prostora izvoznih proizvoda” (product space

analysis), kao i eksperimentima o povjerenju (trust) u Crnoj Gori. Sledeći tim autora, eksperata i konsultanata

Svjetske banke pripremio je radove, bilješke i priloge kao osnovu za izradu ovog sintetičkog izvještaja: Sanja

Madžarević Šujster, viši ekonomista, ECSPE (konvergencija rasta i fiskalna održivost; takođe je koordinirala radom

konsultanata koji su se bavili temom investicione klime i regulacijom tržišta proizvoda), Arye Hillman, konsultant

(trgovina, podsticajne mjere, preduzetništvo; eksperimenti sa povjerenjem), Yannis Kessides, vodeći ekonomista,

DECRG (energetika; infrastrukturna povezanost), Israel Osorio-Roddarte, konsultant (izvozni potencijal i

diverzifikacija izvoza), Martin Melecky, viši ekonomista, ECSPF i Mike Edwards, glavni finanijski stručnjak i

koordinator sektora za Zapadni Balkan za pitanja privatnog i finansijskog sektora, ECSPF (finansijski sektor),

Velimir Šonje i Dragan Bagić, konsultanti (investiciona klima i uspješnost poslovanja preduzeća; regulacija tržišta

proizvoda i faktori SDI), Ken Simler, viši ekonomista, ECSPE (siromaštvo i nejednakost), Milenko Popović,

konsultant (izvori rasta, eksperimenti sa povjerenjem), Christian Bjørnskov, konsultant (eksperimenti sa

povjerenjem), Danijela Vukajlović-Grba, konsultant (finanijska disciplina), Oleg Petrov, Cecilia Maria Paradi-

Guilford, Natalija Gelvanovska (tim Svjetske banke za informaciono-komunikacione tehnologije). Naoko Kojo, viši

ekonomist, pomoć u vezi fiskalne održivosti, i Anil Onal, konsultant, pomoć u istraživanju u završnoj fazi izrade

izvještaja. Maria Andreina Clower (kancelarija u Vašingtonu) i Dragana Varezić (kancelarija u Podgorici) pomagale

su timu, a gospodja Varezić je pružala timu pomoć prilikom svih CEM misija u Crnoj Gori. Jovana Šljivančanin je

timu pomagala oko prezentacija na radionici održanoj u julu 2012. godine. Misije i intervjue na terenu u svrhu

izrade ovog izvještaja vodio je osnovni tim: Željko Bogetić (vođa tima), Sanja Madžarević-Šujster, Arye Hillman,

Israel Osorio-Rodarte i Yannis Kessides, koji su predstavili preliminarne nalaze izvještaja na zajedničkoj radionici

Svjetske banke i Vlade Crne Gore u julu 2012. u Miločeru, u Crnoj Gori.

i

Sadržaj

UVOD ............................................................................................................................................. 1

PART I: ODRŽIVOST ................................................................................................................... 6

A. Izvori rasta crnogorske ekonomije ....................................................................................................... 6

B. Osiguravanje fiskalne održivosti ........................................................................................................ 13

C. Osiguravanje finansijske održivosti ................................................................................................... 19

D. Ka novom modelu rasta ..................................................................................................................... 22

E. Program održivog rasta i konvergencije dohotka ............................................................................... 24

PART II: POVEZANOST ............................................................................................................ 28

A. Zašto je povezanost bitna .................................................................................................................. 28

B. Proširenje i diverzifikacija izvoza ...................................................................................................... 30

C. Primjena analize prostora proizvoda na Crnu Goru ........................................................................... 35

D. Zaključci analize prostora proizvoda ................................................................................................. 40

E. Od komparativnih ka kompetitivnim i lokacijskim prednostima ....................................................... 41

E.1. Povezanost preko Evropske unije i Jugoistočne Evrope ............................................................. 44

E.2. Povezanost i infrastruktura ......................................................................................................... 44

E.3. Saobraćajna povezanost .............................................................................................................. 46

E.4. Energetska povezanost ................................................................................................................ 49

E.5. Informaciono-komunikacione tehnologije .................................................................................. 58

E.6. IKT za rast .................................................................................................................................. 59

F. Koordinacija politika i odlučivanje .................................................................................................... 62

G. Zemlje uzori za Crnu Goru u pogledu povezanosti ........................................................................... 63

H. Program javnih politika za veću povezanost ..................................................................................... 64

PART III: FLEKSIBILNOST ....................................................................................................... 68

A. Fleksibilnost kao preduslov dinamičkog rasta ................................................................................... 70

B. Zakonsko okruženje za poslovanje .................................................................................................... 70

C. Nalazi iz Istraživanja investicione klime u Crnoj Gori (MICS) 2012. godine i intervjua na terenu .. 74

C.1. Neformalni sektor i povezanost .................................................................................................. 77

D. Regulacija tržišta proizvoda .............................................................................................................. 79

E. Regulacija na tržištu rada ................................................................................................................... 87

F. Program politika za poboljšanje fleksibilnosti ................................................................................... 93

Aneks 1: Pokazatelji uslova za poslovanje (DB) u Crnoj Gori, 2006-12. .................................... 96

LITERATURA ............................................................................................................................. 98

ii

Tabele

Tabela I.1: Crna Gora: Odabrani makroekonomski pokazatelji, 2006-12.………………………….…..…4

Tabela 1: Crna Gora: Razdvajanje bruto dodate vrjednosti rasta po sektorima, 2000-10. godine ................ 7

Tabela 2: Montenegro: Crna Gora: Doprinos obrazovanja i znanja rastu BDP-a , 2000-10. ..................... 10

Tabela 3: Crna Gora: Razdvajanje rasta u BDP per capita, 2000-10. ......................................................... 11

Tabela 4: Montenegro: Medium-Term Fiscal Framework .......................................................................... 14

Tabela 5: Crna Gora: Osnovni indikatori bankarskog sistema .................................................................. 20

Tabela 6: Scenariji rasta BDP-a per za Crnu Goru, EU27 i EU15.............................................................. 27

Tabela 7: Crna Gora: Izvoz, komparativna prednost (RCA), veze sa izvoznom strukturom (gusitna) i

potencijalom dohotka (prody) ..................................................................................................................... 40

Tabela 8: Istraživanje investicione klime u Crnoj Gori (2012): šest najvećih ograničenja ........................ 74

Polja

Polje I.1: Nedavna kretanja na polju siromaštva u Crnoj Gori .............................................................

2Polje 1: Srednjoročne mjere fiskalne reforme Vlade Crne Gore .............................................................. 15

Polje 2: Fiskalna pravila eurozone .............................................................................................................. 17

Polje 3: Uloga stranih banaka ..................................................................................................................... 19

Polje 4: Kako ostvariti zlatni rast u Crnoj Gori? ........................................................................................ 26

Polje 5: Regionalna infrastruktura u procesu integracija ............................................................................ 45

Polje 6: Poboljšanje fleksibilnosti: Preostale reforme i preporuke za javne politike .................................. 69

Polje 7: Metodologija istraživanja investicione klime u Crnoj Gori (MICS 2012) .................................... 75

Polje 8: Metodologija procjene regualcije tržišta proizvoda (PMR) .......................................................... 80

Slike

Slika I.1: Per Capita Gross Domestic Product, Purchasing Power Parity…………………………...……1

Figure Box I.1: Crna Gora: Stope siromaštva, aktivnosti i zaposlenost…………………………………. 2

Slika 1: Crna Gora: Izvori rasta sa strane tražnje, 2000-10. godine ............................................................. 6

Slika 2: Crna Gora: Faktorski input izvori rasta, 2000-10. ........................................................................... 9

Slika 3: Realni i potencijalni obim proizvodnje (HP-Filter) ...................................................................... 12

Slika 4: Stanovište fiskalne politike ............................................................................................................ 16

iii

Slika 5: Održivost duga ............................................................................................................................... 18

Slika 6: Ekonomsko ubrzavanje i granice mogućnosti proizvodnje ........................................................... 23

Slika 7: Stubovi globalnog indeksa konkurentnosti, 2012-13. ................................................................... 23

Slika 8: Pokazatelji demokratskog upravljanja u svijetu ............................................................................ 25

Slika 9: Ilustracija: Blizina roba u prostoru poizvoda ................................................................................. 33

Slika 10: Blizina parova roba u prostoru proizvoda.................................................................................... 34

Slika 11: Koncentracija crnogorskog izvoza .............................................................................................. 35

Slika 12: Komparativna izvozna koncentracija mjerana Herfindalovim indeksom .................................... 36

Slika 13: Izvoz po tehnološkom sadržaju u odabranim malim zemljama ................................................... 36

Slika 14: Sofisticiranost izvoza i ekonomski razvoj ................................................................................... 37

Slika 15: Crna Gora: nedostatak proizvoda za unapređenje dohotka.......................................................... 37

Slika 16: Pozicija Crne Gore u prostoru proizvoda, dio 1 od 2 .................................................................. 38

Slika 17: Pozicija Crne Gore u prostoru proizvoda, dio 2 od 2 ................................................................. 39

Slika 18: Pokazatelji kompetitivnosti za Crnu Goru ................................................................................... 47

Slika 19: Crna Gora: Bilans električne energije, 2003-11. ......................................................................... 51

Slika 20: Uvoz i izvoz električne energije, 2003-11 ................................................................................... 51

Slika 21: Uvoz električne energije, 2006-12 ............................................................................................... 51

Slika 22 : Prosječne cijene električne energije po vrsti potrošaća, 2009 .................................................... 53

Slika 23: Prosječna cijena električne energije za domaćinstva (eurskih centi/kWh) .................................. 54

Slika 24: Prosječna maloprodajna cijena električne energije (svi potrošači) .............................................. 55

Slika 25: Udaljenost od granice po osnovu lakoće poslovanja ................................................................... 71

Slika 26: Udaljenost Crne Gore od granice u devet oblasti koje mjeri Doing Business istraživanje ......... 71

Slika 27: Srednji rang u deset oblasti koje mjeri Doing Business istraživanje, 2012 ................................. 72

Slika 28: Ukupni poreski troškovi za jednu prosječnu kompaniju, 2012 .................................................... 76

Slika 29: Odnos izmedju rasta produktivnosti i regulatornog opterećenja ................................................. 79

Slika 30: Agregatni PMR skor .................................................................................................................... 81

Slika 31: PMR indikatori srednjeg nivoa .................................................................................................... 81

Slika 32: Obim javnih preduzeća: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u 2007-08. godini ........... 82

Slika 33: Licence i dozvole: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u 2007-08. godini .................... 83

Slika 34: Kontrola cijena: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u 2007-08. godini ........................ 83

Slika 35: Instruktivna i kontrolna regulacija: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u ..................... 84

Slika 36: Komunikacija i pojedostavljenje procedura: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u 2007-

08. godini .................................................................................................................................................... 84

iv

Slika 37: Administrativno opterećenje za otpočinjanje biznisa: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja

u 2007-08. godini ........................................................................................................................................ 85

Slika 38: Tarife: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u 2007-08. godini ....................................... 86

Slika 39: Regulatory Barriers: Montenegro in 2010 vs. Other Countries in 2007/08 ................................. 86

Slika 40: Performans tržišta rada, 2011 ...................................................................................................... 87

Slika 41: Rast BDP-a naspram promjene u stopi nezaposlenosti, 2006-11 ................................................ 88

Slika 42: Crna Gora: Potražnja radne snage, nezaposlenost i rast BDP-a, 2006-11 ................................... 88

Slika 43: Rigidnost zaposlenja, 2012 .......................................................................................................... 89

Slika 44: Teškoća zapošljavanja, 2012 ....................................................................................................... 89

Slika 45: Rigidnost radnih sati, 2012 .......................................................................................................... 90

Slika 46: Teškoća otpuštanja viškova, 2012 ............................................................................................... 90

Slika 47: Oblasti politika koje doprinose rigidnosti regulacije zapošljavanje, 2012 .................................. 91

Slika 48: Troskovi otpuštanja radne snage, 2012........................................................................................ 92

Slika 49: Crna Gora: destimulativni podsticaji za rad ................................................................................ 93

v

Rezime i osnovni zaključci izvještaja

1. Cilj ovog izvještaja jeste da obezbijedi analitičku podršku Vladi Crne Gore i informacije za

izradu nove strategije razvoja u situaciji kada zemlja ulazi u sledeću fazu procesa evropskih

integracija. Izvješaj nudi odgovore na konkretna pitanja od važnosti za trasiranje makroekonomskih i

struturnih politika Crne Gore u narednoj deceniji. Na primjer, kakve su bile relativne uloge različitih

pokretača rasta i na koji način ih treba mijenjati u novom međunarodnom okruženju? Kako fiskalna

politika može pomoći da se osigura fiskalna održivost, odnosno održivost javnog duga? Sa kojim

izazovima se reforme finansijskog sektora još moraju izboriti kako bi se osigurao oporavak kredita i

privredne aktivnosti? Na koji način Crna Gora može ići u pravcu daleko bolje povezanosti sa svjetskim

tržištima? Da li izvoz ima potencijal da bude novi pokretač rasta i diverzifikacije? Kako se Crna Gora

može bolje povezati, interno i eksterno kako bi se omogućio rast produktivnosti na osnovu njenih

komparativnih prednosti? Koje su regulatorne i institucionalne reforme potrebne da bi se podržao

održiviji budući rast? Ovaj sažeti prikaz izvještaja daje pregled osnovnih zaključaka i programa

ekonomskih politika koje iz njih proizilaze; detaljna analiza nalazi se u poglavljima posvećenim svakom

od tri temelja budućeg modela rasta za Crnu Goru, a to su: održivost, povezanost i fleksibilnost.

2. Crna Gora je ostvarila veliki napredak tokom proteklih godina mjeren povećanjem

nacionalnog dohotka po glavi stanovnika i smanjenjem siromaštva, progresom u strukturnim

reformama i pripremom za članstvo u EU što je osnovni cilj vlade. Od 2003. godine naovamo Crna

Gora je utrostručila svoj bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika (po Atlas metodu Svjetske banke),

sa 2.400$ na 7.160$ 2012. godine. Sada ima najveći dohodak po glavi stanovnika među šest zemalja

Jugoistočne Evrope.1 Broj siromašnih u zemlji, mjereno nacionalnom stopom siromaštva, opao je sa 11,3

posto 2005. godine na 6,6 posto 2010. godine, a to je poslednja godina za koju su dostupni zvanični

podaci. Crna Gora još uvijek ima manje izražene nejednakosti u raspodjeli dohotka (Gini koeficijent od

24,3) nego što je prosjek za zemlje Evrope i Centralne Azije (31,9). Strukturne reforme u javnom i

finansijskom sektoru i na polju investicione klime pokazuju napredak mjeren uporednim indikatorima,

kao što su pokazatelji demokratskog upravljanja, zdravlja finansijskog sektora i indikatori o uslovima

poslovanja (Doing Business Indicators). Crna Gora je 2011. godine postala članica Svjetske trgovinske

organizacije (WTO), a u junu 2012. godine stupila je u zvanične pregovore za pristupanje EU.

3. Ipak, uprkos značajnom napretku, globalna kriza je naglasila ranjivost privrede Crne Gore

i dovela u pitanje održivost dosadašnjeg modela rasta. Period od 2006.-2008. godine, neposredno

nakon sticanja nezavisnosti, oblježio je neodrživo visok priliv stranih direktnih investicija (SDI) i jeftinog

kapitala, što je potaklo ogroman rast domaće kreditne potrošnje i tzv. „balon“ na tržištu nekretnina. Sa

pregrijanom ekonomijom koja je rasla stopom od oko 7 posto, „balon“ je konačno pukao krajem 2008.

godine. Realni BDP je 2009. godine opao za gotovo 6 posto, što je pokrenulo bolan proces razduživanja i

težak proces oporavka koji još nije završen. Posljedica toga je da su u periodu 2010-2011. stope rasta u

prosjeku iznosile svega 2,9 posto ali u daleko težim uslovima visoke nezaposlenosti i odsustva rasta

kredita. Uz to, osnovica rasta u Crnoj Gori je veoma ograničena. Rast se oslanjao na akumulaciji faktora i

na osnovu neodrživog priliva kapitala a ne na produktvnosti, a izvoz je koncentrisan na samo nekoliko

proizvoda metalne industrije male dodatne vrijednosti. Rezultat svega toga je da je sa novom

„normalizacijom“ u međunarodnom okruženju sa puno ograničenijim prilivima kapitala i sporim

kreditnim oporavkom, visokom stopom nezaposlenosti i potrošačkim dugom koji suzbija potrošnju, a sa

usporenom eksternom tražnjom, postalo jasno da stari obrazac privredne aktivnosti ne može dovesti do

stopa rasta kakve su postojale prije nekoliko godina.

1 Zemlje Jugoistočne Evrope (JIE6) uključuju Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, BJR Makedoniju, Crnu Goru

i Srbiju.

vi

4. Kakav model rasta bi mogao pokrenuti narednu fazu razvoja Crne Gore u situaciji koja će

sigurno biti mnogo konkurentnija u međunarodnim okvirima? Ovaj izvještaj pokušava da da

odgovor na to ključno pitanje koristeći eklektičan pristup u analizi ograničenja rasta crnogorske privrede

koji kombinuje nekoliko analitičkih pristupa kao što su makroekonomska analiza, analiza faktora

privrednog rasta a takodje i sektorske, institucionalne i mikroekonomske analize koje koriste istraživanja

na nivou preduzeća i domaćinstava. Takav pristup analizi rasta prepoznaje činjenicu da nijedan

pojedinačni metod analize vjerovatno ne može dati sveobuhvatne odgovore na osnovna pitanja rasta. Ovaj

izvještaj daje uvid u fiskalne i finansijske politike koje su važne za rast, izvoz, investicionu klimu i

infrastrukturne politike koje imaju potencijal da unaprijede izglede rasta i izvoza. Ukupan pristup jeste

analiza makrofinansijskih, kao i strukturnih ograničenja i uskih grla za rast, pa se ta analiza koristi kao

osnova za formulisanje preporuka za ekonomske politike koje se mogu sprovesti u djelo, a koje će Crnoj

Gori pomoći da se bolje pripremi za narednu fazu prosperiteta. Konkretno, ovaj izvještaj naglašava

presudnu ulogu održivosti fiskalnog i finansijskog sektora za obezbedjenje makroekonomske stabilnosti i

održvosti koje čine temelj dugoročnog rasta. Istovremeno izvještaj prepoznaje važnost povezanosti Crne

Gore––putem trgovine, infrastrukture (fizičke i informacione), znanja i ljudskog kapitala––sa svjetskim

tržištima, te regulatorne i institucionalne fleksibilnosti za unapređenje produktivnosti, izvoza i

dugoročnog rasta Crne Gore.

Održivost

5. Kako bi se narednih decenija ubrzao rast privredne aktivnosti, zaposlenosti i investicija,

Crna Gora mora da se brže i više preorjentiše ka ekonomskim politikama zasnovanim na

produktivnosti koje podstiču znanje i vještine i održivost fiskalnog i finansijskog sektora. Unapređenje

znanja i vještina je dugoročan izazov da se u Crnoj Gori radna snaga pripremi za izazove mnogo

konkurentnije međunarodne utakmice. Medjutim, s obziron na trenutni nivo zaduženosti, urgentan

prioritet za Crnu Goru jeste rješavanje sopstvene ekonomske ranjivosti putem fiskalne konsolidacije

(smanjenja deficita) i smanjenja javnog i eksternog duga. Ovakvu fiskalnu politiku treba podržati

kredibilnim pravilima za osiguravanje trajne fiskalne discipline. Osnaživanje finansijskog sektora biće

presudno za pružanje podrške kreditnom oporavku i investicijama privatnog sektora. Analiza ukazuje na

tri temelja na kojima treba da počiva makroekonomska politika kako bi se ostvario održiviji rast i

postepena konvergencija nacionalog dohotka po glavi stanovnika Crne Gore ka evropskom prosjeku na

dugi rok:

6. Prvo, kako bi osigurala održiv rast, Crna Gora mora iskoristiti sopstveni potencijal

produktivnosti. Ukoliko uspije da ostvari rast produktivnosti od svega 0,6 posto, a da ujedno održi

prethodne faktore doprinosa rastu, mogla bi da postigne stope privrednog rasta od 4 posto ili više.

Održavanje takvog rasta tokom sledeće dvije decenije imalo bi veliki efekat na dohodak i životni standard

u Crnoj Gori. Sa pravim izborom makroekonomskih, institucionalnih i strukturnih politika za koje se

zalaže ovaj izvještaj, takva stopa rasta trebalo bi da bude ostvarljiva. Slične stope rasta su ostvarivane i u

drugim zemljama u sličnim, pa i težim privrednim uslovima. Šta bi mogli biti temelji ekonomske politike

novog modela rasta zasnovanog na produktivnosti? Nije iznenađujuće da su znanje, vještine i obrazovanje

presudni elementi takvog modela rasta, kao što je to slučaj i sa drugim malim zemljama koje su ostvarile

brz dugoročni rast (npr. Finska, Irska). Nedavni izvještaj koji je objavila Svjetska banka proistekao iz

Pregleda javne potrošnje i institucija (PEIR, 2012) predočio je, izmedju ostalog, opsežan program za

unapređenje kvaliteta i efikasnosti obrazovanja u Crnoj Gori. Ovaj prethodni izvještaj je naglasio jačanje

razvoja obrazovanja u ranom djetinjstvu, osavremenjivanje visokoškolskog obrazovanja i unapredjivanje

praktičnih vještina, stručnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja u skladu sa stalno promjenljivim

zahtjevima privatnog sektora. Ali u ovom sadašnjem izvještaju se ukazuje i na druge važne elemente

programa znanja koji se takođe odnose na privatni sektor i nove informaciono-komunikacione tehnologije

(IKT) i sa tim povezane vještine neophodne za otvaranje radnih mjesta sa visokim zaradama u digitalnoj i

internet ekonomiji. Kako bi ostvarila neophodno povećanje produktivnosti, Crnoj Gori je potrebna

vii

snažnija i sveobuhvatnija strategija za prilagođavanje i unapredjivanje znanja (uključujući i značajno

poboljšanje znanja stranih jezika) i vještina potrebnih privatnom sektoru (domaćem i stranom) koji će

predvoditi budući rast crnogorske privrede.

7. Drugo, kako bi se osigurala fiskalna održivost, Crna Gora mora ići u pravcu fiskalnog

suficita (a ne stalnih deficita), graditi, pored toga, i fiskalne rezerve, eliminisati neizmirene

opštinske obaveze i usvojiti i sprovoditi kredibilna fiskalna pravila. To je važno kako bi se stvorio

prostor za rast privatnog sektora, kako bi se uvjerili eksterni finansijeri i agencije za određivanje

kreditnog rejtinga da Crna Gora može na odgovoran način da vodi svoje finansije i kako bi se osiguralo

dovoljno fiskalne reserve odnosno zaštite za rješavanje hitnih situacija u teškim vremenima. Javni dug

Crne Gore, uključujući i državne garancije, prelazi 57 posto BDP-a, što je previsoko u odnosu na mali

obim i ranjivost crnogorske privrede. Takav dug je odraz prošlog zaduživanja i uticaja globalne krize, a za

pohvalu je da je tokom protekle tri godine vlada težila značajnoj fiskalnoj konsolidaciji. Planovi za

fiskalnu konsolidaciju, ukoliko se budu snažno sprovodili tokom naredne četiri godine, osiguraće

održivost i stvoriti neophodnu fiskalnu zaštitu. U osnovnom scenariju postepenog oporavka stopa rasta to

bi značilo da bi se fiskalni balans (nulti deficit) mogao ostvariti do 2015.–16. godine, a nakon toga suficit,

čime bi se stvarale značajnije fiskalne rezerve koje bi se koristile u slučaju prirodnih katastrofa i nekih

konkretnih vanrednih stanja. To će osigurati postepenu eliminaciju neizmirenih opštinskih obaveza, te

snažniju kontrolu ugovaranja novih obaveza države i njihovo izvršenje kao i sisteme upravljanja javnim

finansijama na lokalnom nivou. Biće važno usvojiti i sprovoditi fiskalno pravilo koje bi osiguralo limite

na deficit, javni dug i javne rashode a time i trajnu fiskalnu disciplinu.

8. Treće, kako bi finansijski sektor ostao održiv, Crna Gora treba da nastavi sa jačanjem

kapitalizacije i pozicija likvidnosti banaka, da ubrza rješavanje problema nekvalitetnih kredita

(NPL), unaprijedi nadzor i proširi obuhvat finansijskih usluga. Kao rezultat ranijih reformi,

crnogorski bankarski sistem je sada snažniji nego što je to bio tokom krize i, uprkos bolnom razduživanju,

tok kredita je nedavno ponovo pokrenut. Ipak, udio nekvalitetnih kredita je visok, oko 17 posto, zbog

čega je neophodan nastavak reformi. Posebno su opravdana unapređenja makroprudencijalnog nadzora. S

obzirom na izloženost crnogorskog bankarskog sektora i karakteristike zemlje (koncentracija mogućnosti

kreditiranja, euroizacija i visoka finansijska integracija), na srednji rok treba razmotriti uvođenje višeg

minimalnog regulatornog koeficijenta adekvatnosti kapitala (CAR). Regulaciju i nadzor treba usmjeriti u

pravcu unapređenja internih kontrola banaka, upravljanja kreditnim rizikom i smanjenja fiksnih troškova.

Konačno, kako bi se proširio finansijski obuhvat odnosno “pokrivenost” i pristup finansijskim uslugama

od strane siromašnijih građana Crne Gore, uključujući usluge plaćanja, te pomoglo u smanjenju sive

ekonomije, treba podstaći banke da prošire osnovne usluge na neobuhvaćena područja i dijelove

stanovništva. Podjednako važno je ubrzano rješavati problem neplaćanja u finansijskom i privatnom

sektoru.

9. Međutim, kolikogod to važno bilo, samo potaći snažan dugoročni rast unapređenjem

vještina i osiguravanjem održivosti fiskalnog i finansijskog sektora, iako veoma potrebno, nije

dovoljno. Pored toga, potrebne su dalje strukturne reforme kako bi crnogorska ekonomija postala mnogo

otvorenija, konkurenntija i bolje povezana sa svjetskim tržištima i mogućnostima koje ona nude. Dva

dodatna, osnovna skupa tih reformi treba da budu koncentrisana na poboljšanje višestruke povezanosti i

fleksibilnosti crnogorske privrede ka daleko produktivnijem i izvozno orijentisanom modelu rasta.

Povezanost

10. Sa 11 posto BDP-a koliko je iznosio 2011. godine, Crna Gora ima jedan od najnižih stopa

izvoza roba u odnosu na svoj BDP u svijetu-dakle, nije dobro povezana za svjetskim tržištem. A ako

se isključi izvoz proizvoda metalne industrije, ta stopa pada na ispod 6 posto. Što se tiče izvoza roba,

crnogorska ekonomija je prilično autarkična. Prekogranično kretanje je sporo i neefikasno, te uprkos

relativno jakom turističkom sektoru, i kada se usluge uključe u izračunavanje izvoza kao dijela BDP-a i

viii

dalje je prosječan izvoz svega 39 posto BDP-a za period 2007–11. godina. Naprednije male zemlje imaju

daleko veći procenat od ovoga. Slovenija, na primjer, ima koeficijent od 68 posto, Estonija 78 posto, a

Malta 85 posto. Sve prosperitetne male zemlje su bazirale svoj model razvoja na dinamičnom rastu

izvoza. Loše stanje izvoza u Crnoj Gori predstavlja veliko strukturno ograničenje ali i razvojnu šansu.

11. Povezanost ne zavisi samo od obima trgovinske razmjene, koja obuhvata, u širem smislu,

saobraćaj, trgovinu, energetiku, čak i pristup kompjuterima i internetu; važne su, posebno, i nova

znanja i vještine. Iako Crna Gora ima među najvećim brojem mobilnih telefona po glavi stanovnika,

upotreba kompjutera u školama i dalje nije rasprostranjena (a pogotovo nije produktivna); postoje

problemi sa internet vezama; a čitava zemlja zaostaje u pogledu kvaliteta informaciono-komunikacione

tehnologije. Isto tako, kako je to pokazalo nedavno PEIR istraživanje Svjetske banke, mali broj svršenih

studenata lokalnih univerziteta i lokalnih profesionalaca se dobro (profesionalno) služi stranim jezicima.

U nastavku izlažemo osnovne, opšte zaključke detaljne analize povezanosti korišćene u ovom izvještaju

za formulisanje sledećih poruka:

12. Postoji ogromna potreba za širenjem i diverzifikacijom izvoza kako bi se otvorila

crnogorska ekonomija, aktivirao izvoz kao nova mašina rasta i iskoristile ogromne mogućnosti

svjetskog tržišta. Crnogorska privreda je previše mala da bi svoj razvojni model mogla da bazira na

domaćem, veoma ograničenom tržištu; stoga je osnovna razvojna šansa Crne Gore u izvozu. Koje to,

onda, proizvode Crna Gora danas izvozi a koje bi mogla da izvozi? Osnovni izvozni sektori crnogorske

privrede su danas metalna industrija, turizam i proizvodnja vina; to čini njen izvozni asortiman veoma

uskim i visoko koncentrisanim. Sa opadanjem metalne industrije, turizam i vino su postali osnovne

uspješne izvozne priče Crne Gore. Oba ova izvozna sektora su konkurentna i imaju dobru budućnost, ali

pitanje je treba li da i dalje oni sami budu stožeri crnogorskog izvoza ili postoje održive mogućnosti za

izvoz i u drugim proizvodima i sektorima.

13. Izvještaj nedvosmisleno dokumentuje da Crna Gora posjeduje značajne mogućnosti za

povećanje i diverzifikaciju izvoza i njegovo proširenje na nova područja. Nova tehnika analize

prostora izvoznih proizvoda (product space analysis), kojom se ispituju mogućnosti za širenje i

diverzifikaciju izvoza, koristi tehnološke i resursne veze među proizvodima kako bi se utvrdile izvozne

mogućnosti odnosno potencijali na osnovu sadašnjeg obrasca trgovinske razmjene. S obzirom na teškoće

u tradicionalnim izvoznim granama i namjeru vlade da preorjentiše ukupan izvoz, ova vrsta analize dolazi

u pravom trentuku i daje konkretne nove informacije. Analiza potvrđuje pretjeranu koncentraciju izvoza

u metalnoj industriji, gdje su ograničene mogućnosti za rast dohotka i širenje izvoza. Ujedno pokazuje da

iako Crna Gora ima mogućnosti za izvoz ostalih roba (npr. brojni poljoprivredni i prehrambeni

proizvodi), koje bi se mnoge mogle povezati sa postojećim lancem vrijednosti turizam-poljoprivreda-

energetika, mnoge među tim mogućnostima imaju takođe relativno ograničen potencijal dohotka. U

cjelini, analiza potvrdjuje da Crna Gora ima značajan izvozni potencijal u oblastima turizma, hrane i

prehrambenih proizvoda, električne energije i transportnih usluga, ukljucujući pomorski transport.

Analiza pokazuje da bi samo realizovanje dijela ovog potencijala u domenu hrane i prehrambenih

proizvoda moglo da prepolovi spoljnotrgovinski deficit zemlje. Da bi se taj potencijal realizovao, Vlada

treba, izmedju ostalog, da postavi izvoz na pijedestal prioritetnog privrednog cilja sa odgovarajućom

koordinacionom strukturom, agresivnim aktivnostima na domaćem i inostranom planu u smislu jačanja

kapaciteta, kvaliteta, standarda i sertifikata domaće privrede za izvoz, veće korištenje crnogorskih misija

u inostranstvu u komercijalno-izvozne svrhe, te praćenje podataka i obaranje regulatornih barijera i

unapredjenje politika koje koče ubrzani rast izvoza. Vlada treba da unaprijedi poslovni ambijent za izvoz,

a privatni sektor, u sprezi sa inostranim i multinacionalnim kompanijama treba da vodi ekspanziju i

diverzifikaciju izvoza.

14. Ovo znači da ima osnova za optimizam u vezi povezanosti crnogorske ekonomije. U

međunarodnoj trgovini povlači se razlika između komparativnih, kompetitivnih i lokacijskih prednosti.

Komparativna prednost se prikazuje u sadržaju i obrascu spoljne trgovine kada zemlja ide od autarkije ka

ix

većem učešću na svjetskim tržištima. Kompetitivna prednost je koncept zasnovan na kulturi, ukorijenjen

u obrazovanju, radnoj etici i drugim atributima stanovništva na određenom području; uz puno povoljniji

institucionalni i regulatorni okvir i ambijent za poslovanje, to može biti izvor prednosti za Crnu Goru.

Velika dijaspora i mnogi uspješni profesionalci u inostranstvu pokazuju da crnogorski gradjani posjeduju

značajne sposobnosti i vještine čiju profesionalnu i stvaralačku energiju je moguće, uz puno bolji

poslovni ambijent, usmjeriti u prosperitet zemlje. Crna Gora ima i ogromnu lokacijsku prednost u smislu

blizine evropskih i bliskoistočnih tržišta. Stoga, postoje dobri razlozi da se vjeruje da Crna Gora može

riješiti svoje probleme u vezi povezanosti.

15. Vještine, znanje i ljudski kapital će biti od presudne važnosti ne samo za podsticanje

produktivnosti radne snage već i za poboljšanje povezanosti zemlje sa svjetskim tržištima i

izvorima znanja. Trenutno je u Crnoj Gori ulaganje u ljudski kapital pogrešno usmjereno zbog

zastarjelih koncepcija tražnje za radnom snagom i realne privredne strukture. Ukoliko se želi ekspanzija i

diverzifikacija izvoza, treba promijeniti preferencije crnogorskih učenika i studenata, kao i profile i

studijske grupe koje se nude od strane obrazovnog sistema kako bi se naglasile vještine i znanje koje

zahtijeva savremeni privatni sektor, domaći, a posebno inostrani. Trenutno je visokoškolski obrazovni

sistem, odnosno struktura studija sa dominantnim učešćem društvenih nauka implicitno zasnovan na

pretpostavci zapošljavanja diplomaca u sektoru vlade ili širem javnom sektoru. Treba izmijeniti i

dinamizirati stručno obrazovanje kako bi bolje reagovalo na vještine za kojima stvarno postoji tražnja na

tržištu rada. Redovno sondiranje te tražnje i rezultirajuća povratna informacija u realnom vremenu koja se

ugradjuje u obrazovne programe bi pomogla ostvarenju puno čvršće veze izmedju ponude i tražnje znanja

i vještina u Crnoj Gori. Dok se obrazovne preference ne promijene i programi ne prilagode tražnji,

studenti neće dobijati obrazovanje na način koji će im pomoći da obezbijede visok životni standard a ni

Crnoj Gori da realizuje visokodohodovnu komparativnu prednost. Crna Gora sigurno ne može sebi da

priušti da bude privreda sa niskim zaradama, posebno s obzirom na motivaciju kvalifikovane radne snage

da emigrira. Veća komplementarnost znanja tržištu i povezanost zemlje sa svijetom koja je direktno

vezana za ljudski kapital ima veliki potencijal da povećava dohodak, nova radna mjesta i visoke zarade,

kao i privredni rast Crne Gore.

16. Crna Gora bi mogla puno da unaprijedi povezanost i u odnosu na horizontalno i vertikalno

integrisane multinacionalne kompanije time što će uvesti značajna poboljšanja investicione klime i–

–možda najvažnije––jasno razdvajajući politiku od ekonomije. Crna Gora je u poslednje vrijeme

unaprijedila svoj poslovni ambijent i investicionu klimu do te mjere da ona danas zauzima 51. mjesto po

nekim mjerilima kvaliteta poslovnog ambijenta (Doing Business Indicators), što je stavlja među 25 posto

vodećih svjetskih privreda po kvalitetu poslovanog ambijenta. To je dobro, ali nije dovoljno. Takodje, ovi

indikatori skrivaju druge probleme poslovnog ambijenta. Na primjer, veliki dio stranih direktnih

investicija koje je Crna Gora privukla u prethodnom periodu je otišao na kupovinu nekretnina, a ne u

greenfield ili produktivne investicije. Ovo odražava realnu, relativnu atraktivnost Crne Gore za investicije

u nekretnine u odnosu na proizvodnju i poslovanje. Multinacionalne kompanije su stoga nerado uzimale u

obzir Crnu Goru kao proizvodnu lokaciju ili istraživački, informacioni i razvojni centar ili transportni,

špediterski centar, na primjer. Agresivnim reformama, ovu spoljnju percepciju i atraktivnost Crne Gore je

moguće promijeniti. Ali iz perspektve političke ekonomije, takve multinacionalne kompanije

predstavljaju izazov za domaću političku diskreciju. Crna Gora se takmiči sa mnogim drugim mogućim

lokacijama, a multinacionalne kompanije biraju one na kojima će investicija najprije dovesti do

nepolitizovane i efikasne privredne djelatnosti. Konačno, ove kompanije mogu biti veliki izvor ubrzanog

povezivanja Crne Gore sa spoljnjim tržištem i novim znanjima koja su neophodna za konkurentniju

privredu u savremenom svijetu.

17. Infrastruktura––saobraćaj, energetika i IKT––presudni su za fizičku povezanost, proširen

obim trgovinske razmjene i veću atraktivnosti zemlje kao turističke, IKT i investicione destinacije.

Analiza interne (unutar zemlje) povezanosti zemlje naglašava informacionu i saobraćajnu infrastrukturu

kao centralno mjesto domaće regionalne integracije i razvojne strategije. Poslednjih godina, postignuto je

x

dosta na planu kvaliteta i razvoja saobraćajne infrastructure, posebno, u glavnom gradu. Ali kao

ambiciozna turistička destinacija Crna Gora sa mora daleko bolje i efikasnije, dalje interno povezati,

posebno na ključnoj osi sjever-jug zemlje i dalje unapredjivati kvalitet, efikasnost i izgled urbane sredine.

To naglašava važnost izbora, obima, kvaliteta i bezbjednosti drumske infrastrukture i mogućnosti za

regionalnu povezanost unapređenjem željeznice. Veće javne infrastruktune investicije u ove sektore su

svakako neophodne ali u kratkom roku neće biti dovoljne da bi se ostvarile neophodne investicije. Stoga

nedostajuća sredstva treba tražiti i u svim drugim izvorima, kao što su privatna-javna partnerstva,

koncesije, kao i selektivno i budžetski održivo pozajmljivanje, prevashodno iz dugoročnih izvora

medjunarodnih finansijskih institucija. Fiskalna održivost sa perspektivnim budžetskim viskovima bi

obezbijedila značajna budžetska sredstva za podšku daljeg razvoja infrastructure u Crnoj Gori.

18. Treba unaprijediti energetsku povezanost, kako interno, tako i unutar regiona. Energetika

se prepoznaje kao krupno infrastrukturno ograničenje za investicije i rast malih i srednjih preduzeća, a

time i kao izazov za politike vlade. Potrebno je unapređenje strukture tarifa za električnu energiju radi

efikasnije raspodjele i mobilizacije resursa za buduće investicije i rast. Ali, sa jačanjem tarifne politike i

institucija, novim investicijama i proširenjem ponude, energetika bi takođe na dugi rok mogla postati

važna izvozna industrija. Kako bi se u potpunosti iskorisitla ova mogućnost, treba ojačati veze Crne Gore

sa regionalnim energetskim tržištima i završiti važan projekat podmorskog kabla sa Italijom.

19. Informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) nude ogromne mogućnosti za malu zemlju

kakva je Crna Gora, a putem IKT mogla bi da se ostvari važna povratna sprega sa znanjem i

vještinama. IKT može pomoći da se osnaži konkurentnost zemlje, investiciona klima i inovativni

kapacitet, a Crna Gora pozicionira kao dinamičan centar inovacija koji povezuje Balkan (i crnogorske

privredne grane) sa ostatkom Evrope i globalnim lancima vrijednosti za turizam, proizvodnju i ostale

sektore. Analiza ukazuje na to da pametne investicije u IKT infrastrukturu i sa njom povezane vještine,

posebno vezano za širokopojasni internet, otvorene podatke i e-trgovinu, mogu biti jako isplative u smislu

rasta, profita i, posebno važno, radnih mjesta sa visokim zaradama.

20. Povezanost putem integracije u Evropsku uniju (EU) nudi obećanje—ali ne i garanciju—

postepene konvergencije nacionalnog dohotka po glavi stanovnika sa prosjekom evropskih zemalja. EU nudi Crnoj Gori usavršavanja institucija i politika i mogućnosti povezivanja sa većim tržištima van

njenih granica. Medjutim, način na koji će Crna Gora reagovati–––daljim, realnim sprovođenjem

preostalih strukturnih i institucionalnih reformi u pravcu maksimalne održivosti, fleksibilnosti i

povezanosti, ne samo radi formalnih zatvaranja raznih poglavlja pregovora––opredijeliće to da li će

mogućnosti na kraju postati izvori stvarnih dobiti.

21. Crna Gora se mora i bolje integrisati u Zapadni Balkan. Iako je Crna Gora tradicionalno bila

dijelom šireg regionalnog tržišta, ograničenja trgovine, posebno netarifne barijere, segmentisale su tržišta

Zapadnog Balkana. Iako je ostvaren napredak u smanjenju trgovinskih barijera i integrisanju u STO,

vlade zemalja regiona, uključujući i Crnu Goru, i dalje zadržavaju netarifne barijere koje guše mogućnosti

za dinamičniju regionalnu trgovinsku razmjenu. Osim toga, ograničenja međunarodne trgovine često štite

domaće monopole.

22. Konačno, vlada i politička ekonomija utiču na povezanost. U tržišnoj ekonomiji sa pravima

privatne svojine, vlada može da utiče na podsticajne mjere, ali ne može direktno sprovesti ili „narediti“

povezanost. U tržišnoj ekonomiji, za povezanost je potrebna drugačija politička kultura: Treba da postoji

jasno razdvajanje—pravi zaštitni zid—između vršenja funkcija u vladi i težnje za ličnom dobiti putem

poslovnih odluka. To ide i korak dalje od pitanja korupcije, čije iskorjenjivanje samo po sebi mora

predstavljati prioritet reformi demokratskog upravljanja. Ambiciozne reforme treba da dovedu do takvog

javnog sektora u kome se nalaze javni službenici koji se jasno i isključivo bave javnim interesom i

naporima za najefikasnijim pružanjem usluga građanima. Krediblni pokazatelji jasnog razdvajanja

politike od biznisa podstaći će strane investicije i multinacionalnu aktivnost neophodne za postizanje

otvorenosti koja je Crnoj Gori potrebna za trajni napredak. A to sve dovodi do pitanja fleksibilnosti,

xi

odnosno ukupnog kvaliteta investicionog i poslovnog okruženja u zemlji, kao i regulisanja tržišta

proizvoda i rada koje u velikoj mjeri određuju percepcije na nivou preduzeća i preduzetnika, a time i

presudne oduke preduzeća o tome da li i u kojoj mjeri ulagati, širiti se, zapošljavati radnike i izvoziti u

određenoj ekonomiji.

Fleksibilnost

23. Budući da su promjene ekonomskih uslova neizbježne, a da su u savremenim uslovima one

brže nego ikada, sposobnost fleksibilnog reagovanja privrede na promjene ima velikog značaja za

ekonomske rezultate. A budući da i vlada i privatni sektor imaju koristi od fleksibilnosti u postavljanju i

ostvarenju ekonomskih ciljeva, trošak prlagođavanja na promjenljive uslove treba da se drži na što je

moguće nižem nivou. Stoga je od presudne važnosti, u mjeri mogućeg, ukloniti barijere za promjene, u

oblasti javnih politika i institucija, kako bi se pomoglo da troškovi poslovanja i prilagodjavanja na

promjene budu niski. Kako bi se podstakle nove djelatnosti, postojeći proizvođači ne bi trebalo da

dobijaju pogodnosti domaćeg monopola, a pristup domaćim i reigonalnim tržištima treba da bude

nesmetan. Takođe, ne treba da bude nikakvih prepreka za izlazak odnosno zatvaranje firmi kada

proizvođači više ne mogu da budu profitabilni; otvaranje i zatvaranje firmi odražava proces tržišne

utakmice a miješanje države u ove procese često dovodi do velikih javnih troškova a slabih komercijalnih

rezultata i konsekventne zavisnosti privatnih firmi od neodrživih javnih subvencija, koje nijesu svima

dostupne. Od poreskih obveznka ne treba tražiti da plaćaju rizike privatnog biznisa. Poreski obveznici

finansiraju osnovne funkcije države i sa njima vezane javne usluge i na to treba usredsrediti ograničene

ljudske i institucionalne kapacitete države. Uslovljene samo neophodnim pregledom uticaja na životnu

sredinu i standardne tehničke zahtjeve, građevinske dozvole bi trebalo relativno lako dobijati, kao i

bankarske kredite, uslovljene razumnim zahtjevima u pogledu kolaterala. Takođe bi trebalo biti lako

dobijati elektrodistributivne priključke, kao i ostale komunalije. Uknjižba promjene vlasnika nad

nekretninama treba da bude jednostavna, brza i efikasna. Javne službe treba da budu predmet i primjer

primjene rigoroznih standarda efikasne službe gradjanima—konacnim platišama i klijentima javnih

usluga--koji se redovno moraju provjeravati anketama gradjana-korisnika tih usluga i korigovati shodno

nalazima. Sve ispod ovakvih standarda efikasnosti direktno guši investicije, radna mjesta i opštu

privrednu aktivnost u ovim važnim sektorima crnogorske privrede.

24. U mnogim aspektima, Crna Gora je relativno fleksibilna u prilagođavanju na nove

mogućnosti i na promjenu, ali još uvijek postoji značajan prostor za poboljšanja. U okviru

Zapadnog Balkana, Crna Gora (51. mjesto po kvalitetu poslovnog ambijenta od ukupno 185 rangiranih

zemalja) se stalno nalazi na drugom mjestu na Zapadnom Balkanu po investicionoj klimi, iza BJR

Makedonije (koja se nalazi na 23. mjestu), a investiciona klima joj se postepeno poboljšava mjereno

raznim mjerilima. Među dobrim stranama ambijenta za poslovanje u Crnoj Gori nalaze se propisi za

otpočinjanje biznisa, regulacija tržišta proizvoda, sloboda maloprodajne distribucije i odsusto regulatornih

ograničenja o broju konkurenata na tržištu proizvoda. Međutim, pogotovo u sektoru građevinarstva,

pristup elektrodistributivnoj mreži, uknjižba i transfer imovine, izvršenje ugovora, dobijanje dozvola i

troškovi pristupa komunalnim uslugama u velikoj mjeri ograničavaju fleksibilnost, kao što je i potvrđeno

rezultatima istraživanja kvalitetu poslovnog ambijenta (Doing Business) koje sprovodi Svjetska banka ali

i novim Istraživanjem za ocjenu investicione klime koje je uradjeno za svrhu ovoh izvjestaja. Jedna važna

prednost veće fleksibilnosti u poslovanju jeste podsticaj za prelazak privredne djelatnosti iz neformalnog

u formalni sektor. Ali, iako su značajno smanjene birokratske procedure u smislu plaćanja poreza, a i

stope poreza su smanjene, neformalni sektor je i dalje veliki. To sugeriše da postoje druge značajne

barijere za formalno poslovanje, mimo poreza. Vještine radne snage takođe su bitne: fleksibilnost je veća

ukoliko zaposleni nisu “zarobljeni” u uskim specijalizacijama i ako su spremni na mobilnost i sticanje

novih vještina za koje postoji tražnja. Javne politike treba da osiguraju da se socijalne beneficije

(zdravstveno osiguranje, radni staž) mogu lako prenosti među poslodavcima.

xii

25. Crna Gora mora nastaviti da jača ono što dobro funkcioniše na polju privlačenja

investicija, a istovremeno da se brzo kreće u pravcu popravljanja niza slabosti. Analiza fleksibilnosti

u ovom izvještaju zasnovana na najnovijim pokazateljima uslova poslovanja (Doing Business Indicators),

novog Istraživanje investicione klime u Crnoj Gori (MICS) sprovedenom u saradnji sa Privrednom

komorom Crne Gore na proljeće 2012. godine, te prvoj analizi regulacije tržišta proizvoda (PMR) za Crnu

Goru ukazuju na to da su brojne problematične oblasti vezano za investicionu klimu povezane sa

oslabljenim stambenim i građevinskim sektorom, sa neformalnim sektorom, preostalim trgovinskim

barijerama i uticajem lokalnih naknada i poreza na investicije. Visoko kotirano na listi prioriteta javnih

politika za rješavanje takvog stanja treba da bude značajno smanjenje troškova ulaska, izlaska i

poslovanja u stambenom i građevinskom sektoru. Na primjer, moglo bi biti presudno izvršiti

sveobuhvatnu analizu i smanjiti troškove vezane za regulaciju i vrijeme potrebno za završetak gradnje:

dobijanje i izmjena građevinskih dozvola, neumjereni troškovi komunalnih usluga i kašnjenje u dobijanju

infrastrukturnih priključaka za završene projekte; smanjenje birokratskih procedura u katastru zemljišta i

ubrzavanje uknjižbe i prenosa imovine; i učiniti izvršenje ugovora djelotvornim kroz preispitivanje prava

povjerilaca i olakšavanje vansudskih i ubrzanih poravnanja ugovornih sporova. Javne politike treba i da

promovišu intenzivnije napore na formalizovanju neformalne aktivnosti jačanjem sistema kazni, nagrada i

inspekcijskog nadzora neformalnih objekata, posebno u sektoru turizma na jugu i u maloprodaji i turizmu,

na sjeveru gdje neformalno poslovanje dominira. Isto tako, bilo bi važno nastaviti pratiti i jačati

usaglašenost sa propisima proizvođača akcizne robe, posebno onih koje od nedavno podliježu

oporezivanju (npr. gazirana pića). A na duži rok, poreska reforma mogla bi da teži preusmjerenju

poreskog tereta sa rada (doprinosi za socijalno osiguranje) ka potrošnji (porez na dodatu vrijednost i

akcize) i efikasnim lokalnim porezima kako bi se podstaklo zapošljavanje, investiciona ulaganja i izvoz.

Konačno, presudno je smanjiti birokratske procedure i dokumentaicju potrebnu za izvoz i uvoz, izvozne

sertifikate, te utvrditi i eliminisati lokalne prepreke za ulaganja (npr. opštinska naknada za pristup

putevima).

26. U vezi regulacije tržišta proizvoda (PMR), Crna Gora se dobro kotira u odnosu na mnoge

zemlje srednjeg nivoa dohotka po glavi stanovnika, ali je ipak ispod prosjeka za OECD zemlje, što

ukazuje na činjenicu da postoji prostor za unapređenje. Detaljna PMR analiza sprovedena u okviru

izrade ovog izvještaja utvrdila je područja komparatvnih slabosti i sugeriše da nova regulacija tržišta

proizvoda treba da se usredsredi na smanjenje državne kontrole u oblastima u kojima Crna Gora zaostaje

za OECD zemljama. To se odnosi na obim vlasničkog ili kontrolnog portfelja države u ekonomiji i

koordinaciju njenog udjela u preduzećima, sa daljim smanjenjem prepreka za preduzetništvo i većom

djelotvornošću sistema „jedninstvenog šaltera“ za biznis, te, ponovo, smanjenjem troškova za građevinske

dozvole i komunalije—što se konstantno identifikuje kao velika prepreka u raznim istraživanjima

poslovne i investicione klime. Primjeri konkretnih mjera za unapređenje regulacije tržišta proizvoda, koji

se detaljno navode u izvještaju, uključuju proširenje sistema jedinstvenog šaltera kako bi obuhvatao i

izdavanje dozvola i saglasnosti od strane lokalnih organa.

27. Konačno, vlada treba da nastavi da usavršava regulisanje tržišta rada kako ne bi djelovalo

destimulativno na otvaranje novih radnih mjesta, time što će omogućiti postojanje raznih ugovora

o radu različite dužine kako bi tržište rada bilo fleksibilnije. Takođe, treba stalno preispitivati

povezane propise u oblasti poreza, penzija i socijalne sigurnosti kako bi se utvrdilo eventualno postojanje

destimualtivnih mjera za zapošljavanje. Recimo, javne politike treba da teže eliminisanju maksimalnog

trajanja ugovora na određeno vrijeme, postepenom povećanju starosne granice za prijevremenu penziju u

odnosu na prosjek u zemljama OECD, i, na srednji rok smanjenju doprinosa za socijalna davanja kao

svojevrsnog poreza na zapošljavanje i preorjentaciji poreskog opterećenja ka porezima na potrošnju. S

obzirom na visoku stopu nezaposlenosti, bilo bi važno stalno jačati programe informativne pomoći

nezaposlenima o prilikama za radna mjesta na cijeloj teritoriji zemlje i za razne vrste ugovora, unaprijediti

stručno obrazovanje, unparijediti obuhvat i trajanje naknada za nezaposlene tokom perioda recesije, te

omogućiti pretraživanje radnih mjesta i efikasno sprovođenje zahtjeva za aktivaciju.

xiii

28. Opšti zaključak izvještaja je optimističan: ukoliko Crna Gora snažno sprovede preostale

mjere na polju javnih politika (Error! Reference source not found.) u cilju jačanja održivosti,

povezanosti i fleksibilnosti, mogla bi da ostvari značajne koristi većeg i snažnijeg rasta, veće

zaposlenosti i boljeg standarda života za sve građane. Za to će biti potrebno da radi održivosti zadrži i

intenzivira sadašnju politiku fiskalne konsolidacije koja će voditi ka suficitu i fiskalnim rezervama na

srednji rok, a na dugi rok će smanjiti javni dug do poželjnog nivoa od oko 35 posto BDP-a. Za veću

povezanst potreban je veliki naglasak na izvozu i privlačenju izvozno-orjentisanih SDI; ulaganje u

praktične vještine, znanja i produktivnost i povezanost zasnovana na ljudskom kapitalu; ukidanje barijera

za izvoz i preduzetništvo; poboljšanje saobraćajne, energetske i IKT infrastructure za bolju i efikasnu

povezanost juga, centra i sjevera zemlje; te bolja politika kordinacije ekonomske politike. Fleksibilnost će

zavisiti posebno od unapredjenja onih oblasti investicione klime koje se odnose na stambeni i građevinski

sektor (npr. građevinske dozvole, troškovi i priključci na komunalne usluge) uz istovremeni nastavak

daljeg usavršavanja oblasti koje predstavljaju jake strane (npr. uslovi za otpočinjanje biznisa i plaćaje

poreza) i dalje reformisanje regulacije tržišta proizvoda i rada.

29. Konačno, sprovodeći ovakav program reformi i razvoja, Crna Gora treba da uči na

uspješnim primjerima drugih. Jedan model za put tranzicije ka razvojnom uspjehu jeste država Izrael,

koja je donedavno bila zemlja sa srednjim nivoom dohotka, a sada je članica OECD i ima dohodak po

glavi stanovnika koji je veći od prosjeka u EU. Kao i Crna Gora, to je mediteranska zemlja sa značajnim

turizmom i proizvodnjom vina, a takodje napravila je tranzicju od samoupravne ekonomije slične prošlom

jugoslovenskom sistemu ka ekonomiji zasnovanoj na tržišnoj utakmici i diverzifikaicji izvoza putem

izgradnje ljudskog kapitala i, posebno, privlačenja multinacionalnih kompanija. Od Finske se mogu

naučiti pouke o važnosti dugoročnog ulaganja u obrazovanje vrhunskog kvaliteta, povezivanja sa

svjetskim centrima izvrsnosti i izgradnjom ekonomije privatnog sektora i informacionih tehnlogija.

Baltičke zemlje su primjer kako se informacionim tehnologijama moze “preskočiti” decenije razvoja i

tehnologije i otvoriti mnoga nova radna mjesta koje predstavljaju otvoreno polje konkurencije i razvojna

sansa za male zemlje. Švajcarska je model turističke destinacije svjetske klase koja je izuzetno dobro

povezana sa svijetom, uključujući i putem željezničkog sistema koji ne šteti životnoj sredini. Duboko,

profesionalno poznavanje stranih jezika i savremene kompjuterske i IT vještine na nivou koji se očekuje

od profesionalaca koji rade u multinacionalnim kompanijama je jedan kritičan factor koji je omogućio

radnoj snazi ovih zemalja da se uključi u svjetsku tržišnu utakmicu na osnovu sopstvenih znanja i vještina

a ne samo prirodnih i drugih pogodnosti kojima obiluju. Irska je primjer zemlje čije primjerno okruženje

za poslovno preduzetništvo i inovacije privlači značajne eksterne investicije, veliki dio iz djaspore. Pouke

iz hrvatskog pristupanja EU bi mogle biti korisne za crnogorske napore ka evropskim integracijama. Crna

Gora može puno toga naučiti iz ovih iskustava—koja sve jasno ukazuju na to da fiskalna i finansijska

održivost, povezanost i fleksibilnost jesu presudne za uspješnu integraciju u svjetsku ekonomiju i

pripremu Crne Gore za prosperitet.

xiv

Tabela 1: SUMARNI PREGLED PREPORUKA ZA EKONOMSKU POLITIKU

Oblast ekon. politike i konkretna pitanja Sumarni pregled preporuka

ODRŽIVOST

Osigurati održivi rast

Osigurati da fiskalna pozicija i

javni dug budu održivi

Osigurati održivost finansijskog

sektora i unaprijediti finansijsku

disciplinu

Promovisati stratešku preorjentaciju privrede ka novom modelu

rasta zasnovanog na izvozu, produktivnosti, znanju, vještinama i

ljudskom kapitalu, te mnogo veću povezanost i

regulatornu/institucionalnu fleksibilnost.

Održati i intenzivirati srednjoročne planove vlade u pogledu

fiskalne konsolidacije radi ostvarenja fiskalnog suficita i

fiskalnih rezervi i ubrzano obaranje javnog duga; hitno riješiti

pitanje neizmirenih obaveza u javnom sektoru/opštinama;

usvojiti i sprovoditi fiskalna pravila; pridržavati se ograničenja

za davanje državnih garancija samo za prioritetne investicione

projekte. U skladu sa jačanjem fiskalne pozicije, povećati udio

budžeta za javne investicije u ključnu infrastrukturu.

Nastaviti sa jačanjem integracije finansijskog nadzora i

unaprijediti unutrašnji nadzor i kontrolu; ubrzati reforme

sudstva, institucionalne, transparentnosti i katastra kako bi se

povećala finansijska disciplina u privatnom sektoru i smanjila

motivacija za neplaćanje i ubrzati aktivnosti za smanjenje NPL.

POVEZANOST

Podstaći izvoz

Poboljšati saobraćajnu

povezanost

Poboljšati energetsku povezanost

Unapređenje komunikacione

infrastrukture i povezanosti

Unaprijediti koordinaciju javnih

politika, povezanost zasnovanu

na ljudskom kapitalu i

odlučivanje

Odrediti izvoz kao eksplicitan privredni prioritet i daleko

snažnije ga promovisati preko crnogorskih misija u inostranstvu,

lokalnih asocijacija biznisa, ukloniti preostale trgovinske

barijere, osigurati širok proces izvozne sertifkacije u privatnom

sektoru i privlačiti izvozno-orijentisane SDI I, posebno,

multinacionalne kompanije.

Usredsrediti se na kvalitet i održavanje a ne na kvantitet puteva,

na povezanost sjevera i juga, puteve drugog reda, bezbjednost na

drumovima, uklanjanje uskih grla (sjever-jug) i uspostavljanje

boljih željezničkih veza.

Unaprijediti povraćaj troškova električne energije i tarifnu

strukturu kako bi se smanjile unakrsne subvencije od privrednih

potrošača ka domaćinstvima i zamijenile se direktnim

budžetskim subvencijama; završiti vertikalno razdvajanje

elektroprivrede; proširiti mjere energetske efikasnosti i

povezanost sa regionalnim tržištima.

Ojačati infrastrukturu za širokopojasni pristup internetu i

sprovesti mjere za brzo jačanje znanja i vještina i otvaranje

radnih mjesta vezanih za IKT; iskoristiti računarstvo u oblaku

(engl.cloud computing), otvorene podatke, itd.

Uspostaviti zaštitni zid između političkih pozicija i biznisa;

unaprijediti podsticajne mjere za studente da upisuju studije za

koje postoji evidentirana tražnja u privatnom sektoru, posebno

kod izvoznika i u multinacionalnim kompanijama.

xv

FLEKSIBILNOST

Unaprijediti poslovno okruženje

i investicionu klimu

Unaprijediti regulaciju tržišta

proizvoda

Unaprijediti regulaciju tržišta

rada

Usredsrediti se na najslabije oblasti vezano za uslove poslovanja

i investicionu klimu: Smanjiti troškove ulaska i poslovanja u

sektoru stambene gradnje/građevinarstva, ubrzati dobijanje

komunalnih priključaka, smanjiti birokratizovane procedure za

uknjižbu i transfer imovine, razmotriti i smanjiti nepotrebne

lokalne namete, pojednostaviti izvoznu dokumentaciju.

Smanjiti upliv države u regulisanje tržišta proizvoda i proširiti

sistem „jedinstvenog šaltera“ i na procese izdavanja lokalnih

dozvola i saglasnosti.

Eliminisati maksimalno trajanje ugovora na određeno vrijeme,

povećati starosnu granicu za prijevremenu penziju do prosjeka

na nivou OECD zemalja, a na srednji rok preorjentisati poresko

opterećenje sa rada na potrošnju.

1

UVOD

1. Crna Gora je––kao i Estonija, Malta i Kipar––mala evropska država sa dugom obalom,

predispozicijama za razvoj turizma i zavisnošću od trgovinske i finansijske integracije. Od 185

članica Svjetske banke, 48 su male države, koje se ustaljeno definišu kao zemlje sa manje od 2 miliona

stanovnika (Favaro 2008). U tom smislu, razvojni izazovi sa kojima se Crna Gora suočava—održivost,

povezanost i upravljanje volatilnošću i eksternim šokovima——nisu karakteristični samo za nju, a ujedno

dijeli i mogućnosti koje imaju male zemlje, a to su potencijalna fleksibilnost i niži troškovi koordinacije

javnih politka (Svjetska banka 2000). Ipak, globalizacija doprinosi pritiscima koje trpe sve zemlje, a

pogotovo one male, da se smanje troškovi, poveća konkurentnost, unaprijedi investiciona klima i privuku

strane direktne investicije (SDI). Ujedno, vlade malih država moraju da se nose i sa višim fiksnim

troškovima administracije nego što je to slučaj u velikim zemljama kod kojih djeluje ekonomija obima u

sektoru javnih usluga. Javne politike i efektivnost neophodni za prevazilaženje tih izazova u malim

zemljama su značajni, pogotovo u sadašnjem globalnom okruženju. Ovaj izvještaj iznova sagledava

izazove i mogućnosti u procesu priprema Crne Gore za budućnost koja se zasniva na težnji za članstvom

u EU i uspostavljanju društva prosperiteta.

2. Crna Gora je tokom proteklih godina značajno povećala dohodak po glavi stanovnika i

smanjila stopu siromaštva, ali je nezaposlenost i dalje visoka, posebno među mladima. Crna Gora je

utrostručila svoj BND per capita (Atlas metoda Svjetske banke), sa 2.400$ 2003. na 7.140$ 2012. godine,

što sada predstavlja najveći iznos među šest zemalja JIE u ovom regionu (Slika I.1). U istom periodu SDI

su u prosjeku iznosile oko 16% BDP-a. Broj siromašnih opao je sa 11,3% 2005. na 6,6% 2010. kao

poslednje godine za koju su dostupni podaci (Polje I.1). Crna Gora još uvijek ima manje izražene

nejednakosti u raspodjeli dohotka (Džini koeficijent od 24,3) nego što je prosjek za zemlje Evrope i

Centralne Azije (31,9). Ipak, uprkos povoljnim pokazateljima prihoda, siromaštva i nejednakosti, Crna

Gora i dalje ima značajne društvene izazove. Sa zatvaranjem velikih preduzeća i globalnom krizom,

nezaposlenost iznosi oko 20% (podaci MOR-a) i posebno je visoka među mladima i na sjeveru.

3. Ekonomski učinak Crne Gore i

vođenje makroekonomske i strukturne

politike tokom proteklih 10 godina

odvijali su se kroz tri različite faze;

uprkos postignućima, iskustvo Crne

Gore naglašava opasnosti „boom-bust“

ciklusa. Prva, od usvajanja eura kao

domaće valute 2002. godine do

nezavisnost 2006. godine, karakterisana

je postepenim unapređenjem

makroekonomskog okruženja, čvrstim

makroekonomskim upravljanjem i

strukturnim reformama usmjerenim ka

privatizaciji, privlačenju značajnih SDI i

finansijskoj integraciji, sa stranm

bankama koje su sve više dominirale

bankarskim sistemom. Druga faza

sastojala se od neodrživog buma kratkoga

daha tokom 2007. i 2008. godine, koji je

Slika I.1: Bruto domaći proizvod per capita

Paritet kupovne moći

Izvori: Pokazateli svjetskog razvoja (2012) i kalkulacije zaposlenih u

Svjetskoj banci.

2

znenada prekinut kolapsom Lehman Brothers u septembru 2008. godine. Tokom ove faze, vođenje

makroekonomske politike bilo je mješovito: više prudencijalna politika mogla se primijeniti ranije i

snažnije kako bi se suzbio domaći kreditni bum i ograničila izloženost rizicima. Treća faza, trenutni

period prilagođavanja, počela je 2009. godine, kada je vlada odgovorila na krizu usvajanjem čvršće

makroekonomske politike i preduzimanjem mjera u fiskalnom i finansijskom sektoru kako bi

stabilizovala ekonomiju, prestrukturirala i ojačala nadzor bankarskog sistema, unaprijedila investicionu

klimu i ograničila društveni uticaj krize.

4. Tokom decenije strukturnih reformi––u oblasti fiskalne politike, preduzeća, finansijskog

sektora, investicione klime i socijalnih politika––Crna Gora je stalno napredovala na putu

Polje I.1: Nedavna kretanja na polju siromaštva u Crnoj Gori

U Crnoj Gori kretanja u aktivnosti realne ekonomije i na tržištu rada imaju izražene veze sa obrazovnim i

regionalnim i ruralno-urbanim razlikama u stopama siromaštva (Slika polje I.1). Prema zvaničnoj liniji

siromaštva, siromaštvo u Crnoj Gori već je bilo na prilično niskom nivou 2005. godine, sa svega 11,3 posto

stanovništva koje živi ispod linije siromaštva. Broj siromašnih je onda opao za vše od pola tokom perioda naglog

rasta 2007–08., ali se nakon početka finansijske krize i recesije krajem 2008. godine, zvanična stopa siromaštva

povećala i dostizala nivoe od 6,8 % 2009. i 6,6% 2010. godine. Međutim, gornja linija siromaštva (125% od

nacionalne linije siromaštva), koja pokazuje moguću ranjivost većeg dijela stanovništva, pokazuje veći stepen

varijacija, a trenutno iznosi 17,4 posto. Stope učešća u radnoj snazi i zaposlenosti obrnuto su povezane sa

siromaštvom i pokazuju blisku vezu između siromaštva i tržišta rada. Podaci istraživanja domaćinstava pokazuju

da je siromaštvo u Crnoj Gori blisko povezano i obrnuto proporcionalno obrazovanju. Sjever Crne Gore i ruralna

područja stalno pokazuju daleko veće stope siromaštva od nacionalnog prosjeka. U principu, na nacionalnom

nivou gotovo su izjednačene stope siromašta za muškarce i žene, ali žene u ruralnim područjima imaju daleko

lošije rezultate, dok su stope za muškarce u urbanim područjima više. To dijelom odražava nedavno smanjenje

troškova u građevinarstvu i drugim sektorima kojima dominiraju muškarci.

Figure Box I.1: Crna Gora: Stope siromaštva, aktivnosti i zaposlenost

Izvor: Simler i Jirasavetakul (2012).

Ubuduće, da li će se brzo smanjenje siromaštva (možda uz viši prag siromaštva) moći obnoviti prevashodno će

zavisiti od privrednog rasta i otvaranja radnih mjesta. Veliki izazov za javne politike biće očuvanje socijalne

zaštite za penzionere, osobe sa invaliditetom i siromašne koji ne mogu da se zaposle tokom nastavka perioda

sporog rasta i fiskalne konsolidacije.

0

5

10

15

20

25

30

20

05

20

06

20

07

20

08

20

09

20

10

Pro

cen

at

sta

no

vn

ištv

a

Nacionalna linija siromaštva

125% nacionalne linije siromaštva

0

10

20

30

40

50

60

0

10

20

30

40

50

60

20

07

20

08

20

09

20

10

Pro

cen

at

sta

no

vn

ištv

a o

d 1

5 i

viš

e g

od

ina

st

aro

sti

Pe

rce

nta

ge

of

po

pu

lati

on

125% nacionalne linije siromaštva(lijevo)

Stopa zaposlenosti (desno)

Stopa aktivnosti (desno)

3

ekonomske i trgovinske integracije. Na primjer, na fiskalnom frontu, usvojen je moderni trezorski i

poreski sistem koji se uglavnom zasniva na porezu na dodatu vrjednost i niskim stopama poreza na

dohodak, uz tehničku pomoć međunarodnih finansijskih institucija (MFI) i bilateralnih donatora.

Pokazatelji demokratskog upravljanja i odgovornosti pokazuju napredak, a po indeksu transparentnosti i

percepcije korupcije za 2011. godinu Crna Gora se nalazi na 66. mjestu od 183 zemlje, što je čini najbolje

rangirnaom od šest zemalja Zapadnog Balkana. Značajan broj velikih i gotovo sva mala državna

preduzeća su privatizovana, čak i u krupnim sektorima kao što su telekomunikacije, distribucija nafte i

naftinih derivata, turizam, metalna industrija i građevinarstvo. Neodrživa preduzeća (npr. u duvanskoj

industriji, teškoj opremi, tekstilnoj i industriji namještaja) su zatvorena, a višak zaposlenih u ostalim

granama (npr. u željezari i kombinatu aluminijuma) smanjen je u skladu sa državnim programom davanja

otpremnina. Međutim, ne iznenađuje da su društvene tenzije narasle kao odgovor na velika otpuštanja,

strukturnu nezaposlenost i javne nesuglasice oko transparentnosti i pravičnosti određenih privatizacija i

zatvaranja preduzeća.

5. Sa početkom krize, dalje su napredovale reforme bankarskog sektora, što je dovelo do bolje

kapitalizacije, boljeg nadzora i manje ranjivosti bankarskog sektora nego što je to bio slučaj tokom

perioda naglog rasta, a ostale reforme su unaprijedile i konkurentnost Crne Gore i njen sistem

socijalne zaštite. Investiciona klima se popravila do te mejre da se Crna Gora sada nalazi na 51. mjestu

od 183 zemlje po pokazateljima lakoće poslovanja, a pokazatelji njene konkurentnosti u okviru Balkana

su relativno povoljni, posebno u turizmu (Svjetska banka 2012c). Dijelom zahvaljujući tehničkoj pomoći

Svjetske banke i drugih, Crna Gora ima jedan od najbolje usmjerenih i fiskalno priuštivih sistema

socijalne pomoći u Evropi i Centralnoj Aziji. Unaprijedila je penzionu reformu pomijeranjem starosne

granice za penziju na 67 godina i pojednostavila zakon o radu. Kao priznanje postignuća takvih

strukturnih reformi, Evropska komisija je 12. oktobra 2011. godine dala preporuku za otvaranje formalnih

pregovora o članstvu sa Crnom Gorom. Zaključen je i niz sporazuma o slobodnoj trgovini sa ključnim

partnerima, a članica je i osnovnog regionalnog trgovinskog sporazuma, Centralnoevropskog sporazum o

slobodnoj trgovini (CEFTA). U decembru 2011. godine, Svjetska trgovinska organizacija (STO) takođe je

primila Crnu Goru u svoje članstvo, što se sada ratifikuje. U junu 2012. godine, otvorena su prva

poglavlja u pregovorima o člansvu u EU.

6. Ali sada kada je stari model rasta zasnovan na lakoj zaradi i kreditnom bumu došao do svog

kraja, ostaje pitanje: šta dalje? Sa još uvijek značajnim strukturnim i društvenim izazovima i značajno

lošijim međunarodnim okruženjem, Crna Gora mora sada da potraži novi model rasta. U ovom se

izvještaju razmatra od čega bi to mogao da se sastoji održivi model rasta. Na primjer, nedavni Pregled

javne potrošnje i institucija (Svjetska banka 2012b) dokumentuje reforme do sada sprovedene u javnom

sektoru, ali takođe predstavlja ambiciozni program za manju, efikasniju državu. I zaista, od krize 2009.

godine, vlada je smanjila javnu potrošnju za gotovo 10 procentnih poena, u pokušaju prilagođavanja na

nove realitete eksternog okruženja i niže prihode vlade (Tabela I.1). Dalja fiskalna konsolidacija planirana

za naredne godine treba da dovede do fiskalnih suficita i smanjenja javnog duga. Ali osim neophodnih

fiskalnih prilagođavanja, koji su ostali elementi programa reforme javnih politika? Kao posljedica

dešavanja u regionu tokom 90-tih godina prošlog vijeka i godina nedovoljnog ulaganja, infrastruktura je u

stanju hitne potrebe za rehabiliatacijom i novim investicijama u sektoru energetike, saobraćaja, vodovoda

i kanalizacije, te tekeomunikacionih usluga. Percepcije korupcije i nejednakosti, posebno vezano za

određene privatizacije, polarizovali su politiku, a pregovori u pogledu aktivnosti koje treba uraditi prije

priključenja EU čine kontinuiranu reformu vladavine prava priorietnom. Potrebno je uložiti značajne

dodatne napore vezano za građevinske dozvole, saglasnosti, lokalne naknade i namete, izvršenje ugovora

i druga područja relevantna sa stanovišta investicione klime, a veliki izazov nezaposlenosti izmiče lakim

rješenjima.

4

Tabela I.1: Crna Gora: Odabrani makroekonomski pokazatelji, 2006-12

2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 (prel.)

Realni rast BDP-a (%) 8.6 10.7 6.9 -5.7 2.5 3.2 0.2

Potrošačke cijene (prosjek za period %) 3 4.3 8.6 3.4 0.5 3.1 3.6

Bruto nacionala štednja (% of GDP) .6 -5.1 -10 -3.1 -2.6 -2 -0.2

Bruto investicije (% of GDP) 25.4 33.8 40.7 27.1 22.8 19.5 17.6

Fiskalni sektor

Prihodi I donacije (% of GDP) 44.6 48.5 49.9 43.9 42.4 39.8 38.1

Rashodi (% of GDP) 42 42.9 51.1 49.2 47.1 44.1 41.6

Primarni bilans (% of GDP) 4.1 7.4 -0.5 -4.4 -3.6 -2.8 -1.8

Ukupni bilans (% of GDP) 2.6 5.6 -1.3 -5.3 -4.7 -4.3 -3.6

Javni dug (% of GDP) 37.6 31.5 32.4 41.8 55.6 57.8 61.6

o/w od čega javne garancije (% of GDP)

0 0 3.4 3.6 10.1 10.8 9.5

Eksterni sektor

Spoljni dug (% of GDP) 52.8 70.8 81.8 82.4 101.7 103.9 102.3

o/w od čega privatni dug (% of total) 44.5 69.8 75.8 69.1 68 64.5 60.4

Bilans tekućeg računa (% of GDP) -31.1 -39.3 -49.6 -27.9 -22.9 -17.7 -17.8

Neto strane direktne investicije (% of GDP)

21.9 21.2 18.9 35.8 17.8 12 12.6

Izvor: MONSTAT, MF, CBCG i kalkulacije zaposlenih u Svjetskoj banci . .

7. U ovom se izvještaju zagovara da je za sve veći potencijal rasta potrebna trajna

makroekonomska stabilnost––održivije fiskalne i pozicije duga; izvozno orijentiasni rast koji

pokreće rast produktivnosti; veća povezanost i fleksibilniji propisi. To znači da će Crna Gora morati

da:

Osigura da na srednji rok ostvaruje fiskalne suficite i rezerve za vanredna stanja; na dugi rok smanji

javni dug ka 35 posto; eliminiše sadašnje i spriječi buduće neizmirene opštinske obaveze; i dalje jača

i bolje nadzire finansijski sektor i unaprijedi finansijsku disciplinu.

Sprovede daleko više izvozno orijentisanu strategiju rasta koja se oslanja na komparativne prednosti

Crne Gore (npr. turizam, energetika, hrana, ostale usluge) i nadograđuje kompetitivne prednosti (npr.

geografski položaj, vještine i ljudski kapital, infrastrukturnu i IKT povezanost) neophodne za mnogo

veću povezanost i rast zasnovan na produktivnosti.

Snažno unaprijediti ambijent za poslovanje i investicionu klimu, sa naglaskom na relativno slabim

stranama, od kojih se mnoge odnose na stambenu gradnju i građevinarstvo (npr. dozvole, troškovi i

brzina priključenja na komunalne usluge, birokratizovane procedure za uknjižbu imovine) i dalje

5

unapređenje tržišta rada i pripadajučih propisa koji sada djeluju destimualtivno za zapošljavanje u

formalnom sektoru.

8. Sa članstvom u EU koje se očekuje za manje od decenije, zašto bi se vlada Crne Gore bavila

potencijalom rasta i konvergencijom? Zar neće pristup velikom tržištu i proces konvergencije

institucija i ekonomske politike biti dovoljan da privatni sektor u Crnoj Gori učini konkurentnijim? Zar

neće pristup fondovima EU i ublažavanje zabrinutosti u pogledu političke stabilnosti otvoriti mogućnosti i

za strane i za domaće preduzetnike? Iskustvo EU10 zemalja, ne samo Hrvatske kao buduće članice, već i

starijih država članica iz Južne Evrope, pokazuje da članstvo u EU nudi i mogućnosti i izazove i da

kvalitet domaće ekonomske politike i reforme predstavljaju ključ za maksimalno iskorišćavanje koristi od

članstva.

9. Čak i neznatno veći rast, ako se održi tokom dužeg perioda, može značajno da poboljša životni

standard. Ako bi Crna Gora makar tek neznatno uspjela da poboljša svoje nedavne pokazatelje rasta,

njeni građani bi mogli u roku od nekoliko godina uživati u značajno većem standardu života.

Ekstrapolacija nedavnih prosječnih stopa rasta ukazuje na to da bi za 37 godina per capita dohodak

odgovarao onom u EU-27 zemalja 2010. godine. Ako bi Crna Gora mogla da poveća svoje istorijske

stope rasta samo za 1,0–1,5 procentnih poena tokom 25 godina––nešto što bi trebalo da bude ostvarljivo

ako se ambiciozni program reformi predložen u ovom izvještaju sprovede––to bi mogla ostvariti za 25

godina. Bez takvog poboljšanja, niži nivoi dohotka bi podrazumijevali manje potrošnje, manje

mogućnosti zaposlenja i gore uslove za smanjenje siromaštva i prosperitet srednje klase.

10. Struktura izvještaja organizovana je oko temeljnih tema analize i predloženog programa

javnih politika: održivost, povezanost i fleksibilnost. Prvo poglavlje analizira crnogorske izvore rasta

iz različitih uglova i naglašava kritičnu ulogu produktivnosti i obrazovanja i vještina, kao i održivosti

fiskalnog i finansijskog sektora i sa njima povezanih daljih reformi javnih politika u osiguravanju

makroekonomske stabilnosti koja predstavlja osnovu za dugoročni rast. Drugo poglavlje daje detaljnu

analizu povezanosti Crne Gore––putem trgovinske razmjene (posebno izvoza), infrastrukture (saobraćaj,

energetika i informaciono-komunikacione tehnologije) i ljudskog kapitala––sa svjetskim tržištima i

navodi buduće javne politike u tim oblastima. I konačno, treće poglavlje daje sveobuhvatnu analizu

regulatorne i infrastrukturne fleksibilnosti Crne Gore na osnovu najnovijih pokazatelja iz istraživanja

ambijenta za poslovanje kao i Istraživanja investicione klime u Crnoj Gori i analize regulacije tržišta

proizvoda (PMR) kao i analize regulacije tržišta rada. Analiza dovodi do zaključaka o poželjnim

oblastima na koje treba usmjeriti buduće javne politike kako bi se značajno unaprijedilo poslovno

okruženje u zemlji za investicije i rast.

6

PART I: ODRŽIVOST

11. Danas se Crna Gora mora sve više oslanjati na promovisanje produktivnosti i konkurentnosti

kako bi podstakla budući rast, ali kako to uraditi? Kojim javnim politikama treba dati prioritet u

potrazi za novim modelom rasta? I u kojim oblastima ekonomije––posebno izvoza––Crna Gora

vjerovatno može naći svoje niše konkurentnosti i razvoja? U ovom poglavlju prvo analiziramo pitanje

održivosti rasta, time što utvrđujemo uspjehe rasta koje ima Crna Gora kako bi razumjeli da li i u kojoj

mjeri se u narednoj deceniji može osloniti na prošle pokretače rasta. Osim toga, razmatramo ulogu

održivosti fiskalnog i finansijskog sektora u osiguravanju snažnog rasta. Konačno, razmatramo i

vjerovatne temelje budućeg modela rasta koji će omogućiti Crnoj Gori da ubrza konvergenciju svog

dohotka sa Evropom i ostvari održiva poboljšanja u životnom standardu građana.

A. Izvori rasta crnogorske ekonomije

12. Do 2009. godine, Crna Gora je imala snažan privredni rast, mada unekoliko niži nego što je

učinak regiona. Realni rast BDP-a u prosjeku je iznosio 5 posto godišnje za period od 2000–08. godine,

unekoliko niže od stopa za zemlje EU10. Domaća tražnja, podržana kreditima, doprinijela je rastu. Rast

potaknuut tražnjom bio je vezan za brz rast uvoza, ali je to dodatno pogršalo eksterne neravnoteže. Kako

bi se razumjeli izvori rasta Crne Gore, treba da odgovorimo na sledeća pitanja: Koji su bili izvori rasta sa

strane tražnje? Da li su održivi? Koja je sektorska struktura rasta i što nam sektorske promjene govore o

budućem rastu? I konačno, koje su bile relativne uloge akumulacije faktora i rasta produktivnosti?

Nadamo se da će odgovori na ova pitanja rasvijetliti temelje budućeg modela rasta za Crnu Goru.

Slika 1: Crna Gora: Izvori rasta sa strane tražnje, 2000-10. godine

Izvori: MONSTAT i kalkulacije zaposlenih Svjetske banke

13. Razlaganje tražnje na njene elemente pokazuje da je, u osnovi, rast pokretala domaća tražnja,

nešto što se ne može uzeti zdravo za gotovo u budućnosti (Slika 1). Privatna potrošnja raste brže od

BDP-a i njen udio u BDP-u porastao je sa oko 70 posto na više od 91 posto 2008. godine. U naredne dvije

7

godine ekonomska kriza je te nivoe ponovo spustila na oko 82 posto, ali je njen udio u BDP-u u prosjeku

iznosio više od 100 posto za čitav period 2000–10. godine i iznosio je gotovo 96 posto prije krize. Budući

da je i javna potrošnja takođe rasla nešto brže od BDP-a, do 2010. godine njen udio u BDP-u popeo se na

23,4 posto. Investicije u fizički kapital rasle su još i brže nego sve ostale varijable: sa prosječnim rastom

od skoro 16 posto prije krize, a udio u BDP-u je porastao sa 17 posto 2000. godine na 38 posto 2008.

godine. Ali domaća tražnja potaknuta je neodrživim naglim porastom eksternih priliva, što se pretočilo u

domaći kreditni bum i u „balon“ na tržištu nekretnina. Kriza je dovela do stvarnog kraha koji gotovo da je

prepolovio udio investicija u BDP-u. Ono što je uočljivo je negativi udio neto strane tražnje tokom

čitavog perioda i njen negativni doprinos rastu, iako je neto izvoz porastao daleko više nego realni BDP:

tokom čitavog perioda strana tražnja porasla je oko 11 posto i prije krize iznosila je 23 posto. Sada—u

novnastaloj normali bez masivnih eksternih priliva i sa visokom stopom nezaposlenosti i unutrašnjeg

duga—domaća tražnja vjerovatno će rasti sporije nego što je to ranije bio slučaj.

Tabela 1: Crna Gora: Razdvajanje bruto dodate vrjednosti rasta po sektorima, 2000-10. godine

Rast po sektorima Udio u dodatoj vrijednosti (%)

2000-08 2000-10 2000 2008 2010

Bruto dodata vrijednost 100 100 100 100 100

Poljoprivreda, lov, šumarstvo i ribolov 8.9 9.6 12.5 9.3 9.2

Rudarstvo i eksploatacija kamena 0.7 -0.7 2.9 1.5 1.4

Proizvodnja 2.9 -5.1 10.1 6.7 5.4

Električna energija, gas i vodosnabdijevanje 1 8.8 6.1 5.2 6.6

Građevinarstvo 13.8 6.8 4.3 7.7 6.1

Veleprodaja i maloprodaja; popravka motornih vozila, motocikala i roba za ličnu i upotrebu u domaćinstvu

49.4 41.6 14.1 15.4 14.6

Hoteli i restorani 10.3 11.7 2.8 5.4 6.2

Saobraćaj, skladištenje i komunikacije 21.5 29.4 10.5 11.7 11.5

Finansijsko posredovanje -0.8 -0.1 3.5 4.9 4.8

Nekretnine, zakup i poslovne djelatnosti -5.9 -2.6 12.8 10.1 10.4

Javna uprava i odbrana; obavezno socijalno osiguranje

2.9 3.5 8.9 10.8 9.8

Obrazovanje -0.1 0.04 4.4 4.7 5.4

Zdravstvo i socijalni rad -2.1 -2.8 4.2 4.4 4.8

Ostale komunalne, društvene i lične aktivnosti -1.1 1.9 2.8 2.1 3.6

Izvori: MONSTAT i kalkulacije zaposlenih Svjetske banke.

14. Posmatrajući sektore ekonomije, Crna Gora sve više postaje privreda orijentisana ka

uslugama––sa turizmom kao predvodnikom takve preorjentacije––što može biti izvor stvarnih i

velikih mogućnosti. Sektorska struktura agregatnog obima proizvodnje (bruto dodata vrijednost [BDV])

pokazala je značajan pad u udjelu poljoprivrede (preko 3 procentna poena) i proizvodnje (gotovo 5

procentnih poena) i ekvivalentno povećanje udjela usluga, koji je porastao sa 68 posto 2000. na 77 posto

2010. godine (Tabela 1). Trgovina, finansije, hoteli i restorani i saobraćaj dominantni su sektori strukture

8

BDV. Najviše je obeshrabrujuće da je udio proizvodnje u ukupnom obimu opao za oko 6 posto. Podaci o

trendovima i strukturinim promjenama ne iznenađuju s obzirom na preovlađujući model rasta u kom su

SDI u sektoru nekretnina odigrale najvažniju ulogu. Preorjentacija ka uslugama čini dio globalnog trenda;

mnoge usluge, kao turizam, energetika i usluge povezane sa porastom digitalne ekonomije (npr. pozivni

centri, e-trgovina, IT, itd.) mogu činiti značajan izvor novog dinamizma i otvaranja radnih mjesta u Crnoj

Gori.

15. Konačno da li je rast potaknut akumulacijom faktora ili rastom produktivnosti? Odgovor na

ovo pitanje mogao bi da ponudi uvid u obrazac budućeg rasta koji bi mogao biti potreban da ubrza

konvergenciju crnogorskog dohotka. Da odgovorimo na ovo pitanje, koristili smo Kob-Daglasovu

proizvodnu funkciju (Madžarević-Šujster i Popović 2012) kako bi objasnili privredni rast razdvajanjem

rasta u ukupnom obimu proizvodnje na doprinose kapitala, rada i rezidualnu mjeru dobiti u efikasnosti

kojom se kapital i rad koriste. Ta rezidua predstavlja procjenu promjena u totalnoj faktorskoj

produktivnosti (TFP) koja odražava širok dijapazon faktora koji utiču na efikasnost ulaznih veličina osim

metodoloških pretpostavki i grešaka u mjerenju. Rezidua se definiše kao rast proizvoda koji se dešava pri

nepromijenjenim nivoima inputa faktora. Tumačenje rezidua u analizi može se zasnivati na takvim

elementima kao što su akumulacija nematerijalne imovine (npr. brend, znanje i vještine, lojalnost

potrošača); napredak prozvodnih tehnika i organizacije rada; promjene u institucijama i regulaciji i

kvalitativne promjene u stvarnim faktorima proizvoda, pogotovo ljudskog kapitala. Na produkivnost rada

utiču, između ostalih stvari, obrazovna postignuća i radno iskustvo. Na produktivnost kapitala utiču,

između ostalih stvari, i starost opreme, nivo tehnologije koju oprema obuhvata i da li je kapitalno dobro u

javnom ili privatnom posjedu. U osnovi, međutm, na produktivnost utiču institucije i javne politike.

16. Ustanovljeno je da je kvalitet institucija i javnih politika osnovni pokretač produktivnosti i

ukupnog ekonomskog rasta. Investiciona klima se, široko definisana, sastoji od javnih politika i

institucija koje utiču na povraćaj i rizik povezan sa ulaganjem. Tako, ona obuhvata makroekonomske i

regulatorne politike, javne upravne postupke, stanje infrastrukture i podsticajne mjere utkane u

institucionalne aranžmane, kao što su imovinsko-pravna sigurnost i vladavina prava. Easterly, Ritzen i

Woolcock (2006) ponudili su dokaze da čak i sa dobrim javnim politikama loš institucionalni kvalitet

može dovesti do neuspjeha u ostvarenju rasta. Institucionalne razlike utiču na zakone i propise i oblikuju

stimulaciju za pojedince i preduzeća da efikasno koriste resurse, akumulaciju, trgovinu i inovacije

Hausmann, Rodrik i Velasco (2005) naglašavaju da visokokvalitetne institucije osiguravaju konvergencije

sa standardom života u naprednim zemljama i viši održivi rast. Pošto su makroekonomski uslovi, rast i

mikro institucije blisko povezani, javne politike i reforme treba da teže eliminaciji ograničenja na mikro

nivou u okviru investicione klime (tržišta i institucije) kao i unapređenju makroekonomske stabilnosti

zato što:

Su odluke preduzeća u samom središtu procesa rasta;

Se investiciona klima odnosi na oruženje za firme, kao što su ulazna tržišta, ekonomske

institucije, mikroekonomske podsticajne mjere i javne politike koje utiču na odluke na nivou

preduzeća; i

Promjena investicione klime treba da utiče na odluke na nivou preduzeća na takav način da to

generiše visoke stope održivog rasta.

17. Nedavne studije ukazuju na to da postoje “približni” i “temeljni” uzroci rasta (Acemoglu

2008). Približni uzroci su povezan sa Solovljevim modelom rasta: (i) rad; (ii) ljuski kapital (vještine); (iii)

akumulacija kapitala (K/L, odnos kapitala i rada, ili osnovni kapital—mašine, oprema i infrastruktura—

po radniku); i (iv) TFP (efikasnost, inovacija i pionirske tehnologije za endogeni rast). Dok razlike u

približnim uzrocima objašnjavaju razlike u nivoima dohotka, pitanje je što čini da se zemlje razlikuju u

akumulaciji faktora, efikasnosti njihovog korišćenja i stvaranju novih i boljih proizvoda? Acemoglu

9

definiše da se temeljni uzroci rasta odnose na faktore sreće (ili njeno odsustvo), geografiju, kulturu i

institucije. Mi smo agnostici u pogledu izvora sreće u razvoju, tako da se ostatak izvještaja bavi ostalim

približnim i temeljnim faktorima rasta crnogorske privrede do sada i što se tiče izgleda za budućnost.

18. Koji su to bili približni uzroci ekonomskog rasta u Crnoj Gori tokom protekle decenije?

Interesantno je da najvažniji––produktivnost––nedostaje. Standardna analiza izračunavanja rasta

putem Kob-Daglasove proizvodne funkcije pokazuje da između 2000. i 2010. godine akumulacija

kapitala (Slika 2) objašnjava gotovo 80 posto rasta. Međutim, treba upozoriti: u Crnoj Gori ne postoje

podaci ni za bruto vrijednost ni za neto vrijednost kapitala. Uradili smo aproksimaciju podataka

kombinujući metod stalnog inventara, zasnovanom na dostupnim podacima za realizovane investicije, sa

procjenom kapitala za 2007. i 2008. godinu koju je uradila Centralna banka Crne Gore. Povećanje radne

snage objašnjava otprilike jednu četvrinu rasta; međutim, doprinos TFP-a bio je negativan i neznačajan—

što je nalaz koji posebno zabrinjava. On ukazuje na to da Crna Gora nije mnogo iskoristila nedavne

tehnološke i digitalne napretke kako bi unaprijedla produktivnost. Nasuprot tome, u mnogim zemljama

Centralne i Istočne Evrope, rast je u protekle dvije decenije u osnovi potaknut povećanjem produktivnosti

nastale iz strukturnih reformi.

Slika 2: Crna Gora: Faktorski inputi izvori rasta, 2000-10.


19. Koje to implikacije ima na buduću politiku rasta Crne Gore? S obzirom na demografske

trendove i sve starije stanovništvo Crne Gore, osnovni izazov i za politike i za institucije jeste da oni

moraju nastaviti sa strukturnim reformama ukoliko žele da oslobode potencijal sada uspavanog pokretača

rasta––produktivnosti. Bez veće produktivnosti, budući rast u potpunosti će zavisiti od jednog jedinog

pokretača rasta––kapitala––kome će pristup biti teži i skuplji nego što je to bio slučaj u prošlosti.

20. Koja je ostvarljiva stopa rasta TFP koju se Crna Gora može nadati da će ostvariti putem

makroekonomskih, institucionalnih i strukturnih reformi? Zbog nedave krize, ekonomski rezultati do

2010. godine ne mogu se koristiti kao osnova za aproksimaciju rasta na dugi rok. Kako bi se izolovali

ciklični efekti, analizirali smo anatomiju rasta za period 2000–08. godine. U tom periodu stopa rasta

BDP-a iznosila je gotovo 5 posto—veoma blizu onih 5,1 posto ostvarenih u periodu od 1965–1985.

godine koje se smatraju za godine crnogorske renesanse (Popović 2010). Doprinos akumulaciji kapitala

opet je bo najvaniji faktor, na koji otpada gotovo 60 posto rasta. Na doprinos rada otpada manje od jedne

trećine ekonomskog rasta, dok je TFP, iako pozitivan i veći nego u periodu 1965–1985. godine, bio

neznačajan. U zemljama kao što je Crna Gora, koje su daleko od krajnjih granica proizvodne funkcije i

koje rade na tome da je dostignu, doprinos TFP rastu je daleko veći, reda veličine od 1,5 posto ili više.

10

Irski TFP, recimo, poslednjih decenija iznosio je oko 2,4 posto. Ukoliko bi Crna Gora mogla da zadrži

raniji doprinos kapitala (2,9 procentnih poena)––ne računajući krajnje epizodan period krize––sa pola

doprinosa rada (0,5 posto) iz prošle decenije, ali sa rastom produktivnosti od svega 0,6 posto, mogla bi

ostvariti ukupan ekonomski rast od oko 4 posto. Postizanje i održavanje takvih stopa rasta tokom dvije

decenije odistinski bi djelovalo transformišuće na Crnu Goru, a sa pravom kombinacijom

makroekonomskih, institucionalnih i strukturnih politika, to bi trebalo da bude ostvarljivo. Što bi bili

temelji takvog novog modela rasta koji se u osnovi oslanja na rast produktivnosti? Nije iznenađujuće da,

kao i u drugim zemljama, uloga znanja, vještina i obrazovanja predstavlja osnovu.

21. Unapređenje obrazovanja je već imalo značajan uticaj na ekonomski rast u Crnoj Gori

(Tabela 2). Kada smo iz TPF izolovali uticaj unapređenja obrazovanja radne snage i napredak

tehničkih/stručnih znanja na efikasnost radne snage, ustanovili smo da je obrazovna struktura prilično

snažna. Kada se doprinos napora na održavanju obrazovnog nivoa rastuće radne snage i doprinos

„sirovog“ rada dodaju unapređenju obrazovne strukture, ukupan doprinos rada je mnogo veći nego što je

prethodno procijenjeno; na njega otpada skoro 46 posto rasta BDP-a nasuprot prethdno procijenjenih 28,2

posto. Obrazovanje je to koje dovodi do promjene. Ukupan doprinos obrazovanja rastu BDP-a od 29,7

posto jeste značajan i vremenom je rastao. Uperiodu od 1965–1985. godine taj doprinos iznosio je samo

12,6 posto BDP-a, a uticaj unapređene obazovne strukture u stvari je bio negativan (–1,57 posto) usljed

egalitarizma i niskih i sve manjih premija zarade (sa 2,75:1 zarada ljudi sa univerzitetskom diplomom u

odnosu na neobrazovane radnike 1965. godine na 1,99:1 1985. godine). Tokom protekle decenije, premija

zarade popela se na 3,05:1.

Tabela 2: Montenegro: Crna Gora: Doprinos obrazovanja i znanja rastu BDP-a , 2000-10.

2000–2008. 2000–2010.

BDP 5.00% 100 3.60% 100

Kapital 2.90% 58.2 2.90% 79.2

Neobrazovana radna snaga 0.80% 16.2 0.50% 14.9

Zadržavanje postojećeg obrazovnog nivoa radne snage 0.60% 12 0.40% 11

Unapređenje obrazovne strukture 0.90% 17.7 0.90% 25.3

Unapređenje primijenjenog znanja (tehničkog/stručnog)

-0.20% –4.1 -1.10% –30.3


22. Značajno unapređenje obrazovne strukture radne snage pokreće veća tendencija ulaganja u

visokoškolsko obrazovanje zbog visoke percipirane stope povraćaja investicije u obrazovanje

nakon srednje škole. Takođe je i rezultat malog broja mogućnosti pronalaženja posla samo sa

srednjškolskim obrazovanjem. Kako je ranije konstatovano, analiza siromaštva ukazuje na to da

obrazovanje u Crnoj Gori i dalje ostaje najsigurniji izlaz iz siromaštva. Jedna nedavna analiza troškova i

koristi utvrdila je da je interna privatna stopa povraćaja ulaganja u visokoškolsko obrazovanje oko 20

posto (Popović 2010), što objašnjava izraženu preferencu među mladim ljudima u Crnoj Gori da nastave

sa univerzitetskim obrazovanjem, a ne da traže poslove sa svršenom srednjom školom, koje je ionako

teško naći. Ipak, paradoks crnogorskog obrazovnog sistema jeste taj da i dalje postoji manjak radne snage

sa vještinama koje su u tražnji na tržištu rada. Istraživanje Privredne komore Crne Gore iz 2009. godine

utvrdilo je da tokom ljetnje sezone Crna Gora prima oko 30.000 radnika sa strane u sektoru turizma i još

40.000 radnika u sektoru građevinarstva. Nasuprot obrazovnoj strukturi, doprinos praktičnih

(tehničkih/stručnih) znanja i vještina rastu bio je mali i negativan (–0,2 posto) mada ovo dijelom može

biti posljedica greške u mjerenju.

11

23. PEIR izvještaji Svjetske banke za 2006. i 2012. godinu za Crnu Goru i dalje su obazrivi u

pogledu djelotvornosti stručnih škola. Sa jedne strane, stručne škole tipično imaju veće tekuće

troškove, nego što je to slučaj sa gimnazijama. Sa druge strane, stručno obrzovanje, kako se uobičajeno

sprovodi, postaje nerelavntno u današnjem svijetu gdje su matematika i čitanje postale stvarne stručne

vještine, a pogotovo trogodišnje stručne škole ne unapređuju šanse za uspjeh na tržištu rada nakon

završetka škole. Danas, dvije trećine upisanih u srednje škole u Crnoj Gori pohađaju stručne škole, iako je

u opadanju broj onih koji upisuju trogodišnje stručne škole. Crnogorska vlada je reformisala sistem

stručnog obrazovanja i obuke: (i) osavremenjeni nastavni programi i prelazak ka modularnom sistemu u

kome učenici mogu da se kreću kroz hijerarhiju kvalifikacija ili da odabiru praktične vještine i

kvalifikacije tokom radnog vijeka; i (ii) promjene za ulazak u visokoškolsko obrazovanje kako bi se dao

širi pristup ovom nivou obrazovanja i učenicima koji su završili programe srednjih stručnih škola.2 PEIR

izvještaji Svjetske banke za 2006. i 2012. godinu preporučuju da smanjenje procenta vremena koje

učenici provode na stručnim programima u korist kvalitetnog opšteg obrazovanja ima potencijal da vodi

ukupnom unapređenju u ishodima učenja kako je to pokazano, recimo, na primjeru Poljske (Svjetska

banka 2012b).

24. Analiza izvora rasta u smislu BDP-a per capita otkriva još jednu rezervu rasta—povećanje u

stopi participacije odnosno učešća radne snage u privrednoj aktivnosti (Tabela 3). Zaključak je da je

učešće u radnoj snazi potencijalno još jedan važan izvor rasta po glavi stanovnika. Implikacije ovoga po

javne politike su da treba ojačati stimualciju za učešće na tržištu rada kako bi se pomoglo u iskorišćavanju

ove rezerve.

Tabela 3: Crna Gora: Razdvajanje rasta u BDP per capita, 2000-10.3

2000–2008. 2000–2010.

BDP per capita 4.80% 100 3.40% 100

Stopa učešća radne snage 1.90% 39.9 1.20% 35.5

Produktivnost radne snage 2.90% 60.1 2.20% 64.6

Koeficijent kapitala u odnosu na rad 2.20% 45.9 2.40% 69.9

Totalna faktorska produktivnost 0.70% 14.2 -0.20% -5.3

Izvori: MONSTAT i kalkulacije zaposlenih u Svjetskoj banci.

25. Realni rast BDP-a per capita je dobra, mada ne savršena, zamjena za životni standard. Što je

zemlja manje razvijena to je on bolja mjera životnog standarda. Takođe, što je zemlja manje razvijena, to

je za rast važnije povećanje udjela radne snage u stanovništvu. Gotovo 40 posto rasta realnog BDP-a per

capita otpada na povećanje stope učešća radne snage u ukupnom stanovništvu, odnosno stopi učešća.

Zaključujemo da nakon neiskorišćenih rezervi rasta TFP, povećanje učešća predstavlja drugu najvažniju

rezervu za rast crnogorske privrede.

2 Ministarstvo prosvjete i nauke. 3 Sa P koje predstavlja stanovništvo i Q koje predstavlja realni BDP, rast realnog BDP –a per capita može se razložiti na sledeći

način:

(

) [

] (

) (

) => ,

gdje predstavlja stopu rasta varijanti datih u donjem indeksu, a A predstavlja TFP. Rast BDP-a per capita razlaže se dijelom

mjerenjem povećanja udjela radne snage u stanovništvu (stopa učešća, ), dijelom mjerenjem doprinosa povećanja u

koeficijantu kapitala u odnosu na rad ( ), a dijelom mjerenjem doprinosa TFP ( ).

12

26. Ako preusmjerimo pažnju na budućnost, može li Crna Gora ubrzati i održati više stope

privrednog rasta? Kako bi dali odgovor na to pitanje, koristili smo dva pristupa za procjenu

potencijalnog crnogorskog obima proizvodnje (nivo proizvodnje gdje su proizvodni faktori u potpunosti

angažovani na datom nivou tehnologije). Prvo, jednostavno smo proširili izračunavanje Kob-Daglasove

funkcije rasta: taj pristup procjenjuje potencijalni rast obima proizvodnje od 3,9 posto godišnje, tek nešto

iznad sadašnje stope od 3,6 posto.

27. Hodrik-Preskotov (HP) filter4 daje sličan rezultat: procjena potencijalnog rasta od 3,8–4,4

posto. HP filter pomaže da se utvrdi koliko se fluktuacija prethodnog rasta crnogorske privrede može

pripisati komponenti trenda uklanjanjem privremenih šokova u okviru poslovnog ciklusa. Rezultat

ukazuje na to da je nedavni rast crnogoske privrede bio prilično blizu izračunatom potencijalnom obimu

proizvodnje izuzev izuzetne volatilnosti predkriznih i kriznih godina (Slika 3). Najveći negativni jaz javio

se 2009. godine i može se objasniti nedavnom recesijom, a najveći pozitivni jaz je zabilježen u

predkriznim godnama pregrijavanja ekonomije. Inače, stvarni BDP je bio sasvim blizu potencijalnom

BDP-u. Obazrivo tumačimo takav rezultat kao konvergenciju ka uravnoteženom rastu, što opet implicira,

u skladu sa standardnom teorijom rasta, da će u Crnoj Gori efekti prošlih poztivnih šokova koji su

uzrokovali rast uskoro završiti, te se moraju iznaći, ili generisati, novi izvori pozitivnih šokova, ukoliko se

želi održati rast.

Slika 3: Realni i potencijalni obim proizvodnje (HP-Filter)

Izvor: kalkulacije zaposlenih u Svjetskoj banci.

28. Ali s obzirom na to da je makroekonomska stabilnost temelj dugoročnog rasta, koje javne

politike imaju presudnu ulogu u ostvarenju dinamičnog rasta produktivnosti? U ostatku ovog

poglavlja, izvještaj se bavi analizom stanja u fiskalnom i finansijskom sektoru u Crnoj Gori, te utvrđuje

preostale slabosti i posljedične javne politike koje podržavaju stabilno i predvidljivo okruženje koje

pogoduje privatnim i stranim ulaganjima, produktivnosti i rastu.

4 See Madzarevic-Šujster and Popović (2012).

13

B. Osiguravanje fiskalne održivosti

29. U crnogorskoj privredi koja je u potpunosti euroizovana, fiskalna politika je jedino

makroekoomsko sredstvo koje može da posluži kao presudna fiskalna zaštita za sprječavanje

problema fiskalnog i finansijskog sektora i u odgovor na eksterne šokove. Vlada prepoznaje važnost

osmišljavanja dobre fiskalne politike na duži rok kako bi se osigurala održivost kroz različite faze

poslovnog ciklusa, te je preduzela značajne, i politički teške, mjere za podsticanje prihoda i konsolidaciju

potrošnje.

30. Vlada je započela značajnu fiskalnu konsolidaciju 2010-11. godine, uglavnom sa strane

potrošnje: Do 2011. godine, vlada je smanjila ukupnu javnu potrošnju za oko 8 procentualnih poena

BDP-a mjereno u odnosu na maksimalni nivo iz 2009. godine. Zamrzavanje plata u javnom sektoru,

racionalizacija broja zaposlenih i ograničavanje troškova poslovanja i održavanja i kapitalnog budžeta

pomogli su da se smanji potrošnja tako da je deficit procijenjen na oko 4,3 posto BDP-a 2011. godine. To

je ostvareno uprkos padu koeficijenta prihoda u odnosu na BDP, povećanju neizmirenih poreskih obaveza

i aktiviranju garancija vlade za željezaru u iznosu od 0,8 posto BDP-a. Ipak, krajem 2011. godine ukupni

javni dug, uključujući i garancije, približio se cifri od 58 posto BDP-a. Obzirom na velike pritiske

globalke krize, ovo fiskalno prilagodjavanje je bilo neophodno.

31. Paralelno sa tim, vlada je nastavila sa socijalnim reformama u pravcu fiskalni priuštivije i

efikasnije mreže socijalne zaštite. Nakon prethodnog povećanja starosne granice za odlazak u penziju,

najnovije izmjene i dopune Zakona o penzionom osiguranju iz 2011. godine dovele su do automatskog

godišnjeg povećanja starosne granice sa 60 (žene) i 65 (muškarci) na 67 i za muškarce i za žene do 2040.

godine. Nadležni organi su donijeli izmjene i dopune Zakona o radu kako bi smanjili troškove otpuštanja i

pojednostavili zapošljavanje. Skupština je usvojila i izmjene i dopune (i) Zakona o socijalnom osiguranju

kako bi se uvela dobrovoljna premija osiguranja da se pokrije 20 posoto osnovng paketa zdravstvenih

usluga, što bi inače podlijegalo participaciji, a raspravlja i izmjene i dopune Zakona o dječijoj zaštiti, koji

ograničava naknadu za porodiljno odsustvo na nivo prosječne zarade, uvodi sistem aktivacije u socijalnu

zaštitu i ograničava trajanje socijalnih davanja na 9 mjeseci za radno sposobne osobe; i uvodi socijalni

karton kako bi se unaprjedilo usmjeravanje davanja i ograničile greške u obuhvatu davanjima. Clj ovih

mjera jeste da se osigura fiskalna održivost i ograniči destimulacija za rad budući da su stopa učešća u

radnoj snazi (60 post) i stopa zaposlenosti (56 posto) u Crnoj Gori niske. Crna Gora sada ima jedan od

bolje usmjerenih i fiskalno održivijih sistema socijalne zaštite od svih zemalja u razvoju u Evropi i

Centralnoj Aziji.

32. Nažalost, nedavni razvoj događaja vezano za Kombinat aluminijuma doveo je do

neočekivanih budžetskih izdataka i budućih fiskalnih rizika, koji prijete da uruše teško stečene

koristi od dosadašnje fiskalne konsolidacije:

U februaru 2012. godine, vlada je konvertovala u javni dug svojih 22 miliona € garancija prema

Deutsche Bank za kredit odobren Kombinatu aluminijuma. Zajam, koji je u potpunosti otplaćen,

povećao je tekuću otplatu javnog duga na 0,7 posto BDP-a.

Osim toga, Kombinat aluminijuma, trenutno 29.3% u vlasništvu ruske CEAC grupe, akumulirao

je neizmirenih obaveza prema elektroprivredi u iznosu od 55 miliona € koje Elektroprivreda Crne

Gore (EPCG) ili država možda neće moći da naplati, i oko 20 miliona € poreskoga duga, što je

potaklo zahtjev od strane Skupštine upućen vladi da se raskine ugovor o privatizaciji. Još se čeka

rješenje ugovornih uslova i budućeg vlasništva. EPCG je, sa druge strane, u zaostatku sa

izmirenjem svojih poreskih obaveza, što je imalo dodatni negativni uticaj na budžet za 2012.

godinu.

14

Konačno, mogla bi nastati još jedna potencijalna obaveza iz pregovora vlade sa mađarskom

kompanijom, OTP, i ruskom kompanijom, VTB, vezano za reprogam kredita ovoj kompaniji za

koji su izdate garancije od 42.2 miliona € i 60 miliona €. Dok se po sadašnjem programu kredita

otplata predviđa u roku od tri do pet godina, zajedno čine dodatnih 102 miliona € (3 posto BDP-a

za 2012. godinu) za servisirane javnog duga.

Tabela 4: Montenegro: Medium-Term Fiscal Framework

2008 2009 2010

2011 (prel.)

2012 (rebalans budžeta)

2013 (proj.)

2014 (proj.)

2015 (proj.)

Ukuni prihodi i donacije (% BDP-a) 49.9 43.9 42.4 39.8 38.1 36.9 35.9 35.5

Tekući prihodi (% BDP-a) 49.7 43.5 42.2 39.6 37.9 36.9 35.9 35.5

Poreski prihodi (% BDP-a) 41 37 36.6 35.5 34.2 33.1 32.6 32.3

Neporeski prihodi (% BDP-a) 8.7 6.5 5.6 4.1 3.7 3.8 3.3 3.1

Donacije (% BDP-a) 0.1 0.4 0.3 0.3 0.2 0.1 0.1 0.1

Ukuoni rashodi i neto pozajmice (% BDP-a) 51.1 49.2 47.1 44.1 41.6 39.2 37.6 36.1

Tekuć rashodi (% BDP-a) 38.8 41.5 40.7 39.4 38.2 36.3 34.7 33.2

Izdvajanja za zarade 1/ (% BDP-a) 11.3 11.1 11.3 13.4 12.6 11.7 11.1 10.4

Ostale kupovine roba i usluga (% BDP-a) 6.8 5.9 6.5 5.7 6.6 5.8 5.3 4.8

Otplata kamate (% BDP-a) 0.8 0.9 1 1.5 1.8 2.2 2.4 2.6

Subvencije i tekući transferi (% BDP-a) 19.9 23.6 21.8 18.8 17.2 16.5 15.9 15.4

od čega garancije za željezaru i kombinat aluminijuma 2/ (% BDP-a)

0 0

Kapitlani rashodi (% BDP-a) 10.2 8.6 5.7 4.7 2.7 3 2.9 2.9

Neto pozajmice (% BDP-a) 2.1 -0.9 0.7 0 0.7 0 0 0

Tekući višak/deficit (% BDP-a) 11 2 1.5 0.1 -0.3 0.6 1.2 2.2

Primarni višak/deficit (% BDP-a) -0.5 -4.4 -3.6 -2.8 -1.8 0 0.7 2

Ukupn fiskalni bilans (% BDP-a) -1.3 -5.3 -4.7 -4.3 -3.6 -2.3 -1.6 -0.6

Ukupno finansiranje (% BDP-a) 0.3 4.3 4.7 4.3 3.6 2.3 1.6 0.6

Neto domaće finansiranje (% BDP-a) -0.7 -4.2 -3.3 0 -2.8 -3.5 -1.7 -1.5

Sredstva od privatizacije (% BDP-a) 1.2 4.4 0.8 0.5 0.4 0.5 0.6 0.5

Neto strano finansiranje (% BDP-a) -0.2 4.1 5.2 4 6 5.2 2.7 1.7

Povećanje neizmirenih obaveza plaćanja (% BDP-a) 2 -0.2 0 0 0 0

Javni dug sa garancijama (% BDP-a) 32.4 41.8 51 57.8 61.6 60.5 58.4 55.1

Dodatne stavke:

Strano zaduživanje (% BDP-a) 9.3 7.2 5.4 9.3

Strano zaduživanje (u milionima EUR) 309 250 199.9 365.4

15

Polje 1: Srednjoročne mjere fiskalne reforme Vlade Crne Gore

Reforma penzionog sistema, u skladu sa dobrim međunarodnim praksama, povećala je starosnu

granicu za penziju sa 55/60 godina na 67 godina i za muškarce i za žene, sa periodom tranzicije od 20

godina. Indeksacija cijena promijenjena je na 75 posto indeksa potrošačke cijene (CPI) i 25 posto

prosječne zarade, što je konzervativniji mehanizam od tzv. švajcarske formule (50–50).

Reforma javne uprave je kroz racionalizaciju broja zaposlenih primijenila načelo „dva za jednog“,

odnosno da se jedna osoba zapošljava na svake dvije osobe koje odlaze iz javnog sektora ili tri koje se

penzionišu, obračunavanje centralnog platnog spiska i zamrzavanje zarada.

Zbog reforme državne pomoći, subvencionirana električna energija za metalnu industriju prestaje

krajem 2012. godine.

Racionalizacija troškova i transfera za socijalno osiguranje obuhvata ukupna izdvajanja za zdravstvo

i socijalno staranje, uz konsolidaciju fondova osiguranja u okviru jedinstvenog računa državnog trezora i

nametanje centralng nadzora nad korišćenjem budžetskih sredstava.

Odobravanje i upravljanje javnim nabavkama i modul za ugovorene obaveza kroz jedinstveni račun

trezora su centralizovani kako bi se spriječilo dalje stvaranje neizmirenih obaveza.

Ministarstvo finansija sarađuje sa opštinama kako bi im pomoglo da smanje iznos neizmirenih

opštinskih obaveza.

Kapitalna potrošnja je postala umjerenija i njen nivo zaštićen na 3,5 posto BDP-a tokom čitavog

perioda.

Izmjene i dopune organskog zakona o budžetu kako bi se zvanično uveo srednjoročni okvir rashoda i

fiskalna pravila 2013. godine.

Jačaju napori na naplati poreza, a predviđeno je i postepeno povećanje poreza na nepokretnosti i akciza

(takođe jedan od zahtjeva u okviru programa pristupanja EU).

od čega komercijalno zaduživanje/obveznice 0 6.1 5.4 9.3

Komercijalno zaduživanje/obveznice (u milionima EUR)

0 211.5 199.9 365.4

od čega IBRD budžetska podrška uključen garantovani dug (u mil. EUR) 309

Izvori: Ministarstvo finansija i procjene zaposlenih u Svjestskoj banci.

33. Ovakav razvoj događaja i veliko usporavanje rasta 2012. godine potakli su dodatne fiskalne

mjere i peispitivanje srednjoročnog makroeknomskog okvira za Crnu Goru (Tabela 4). U maju

2012. godine Skupština je usvojila rebalans budžeta kako bi se uzela u obzir ta dešavanja i uvele dodatne

prihodovne i rashodovne mjere. Na srednji rok, očekuje se da će se rast ubrzati i postati više

diverzifikovan, koga će pokretati umjeren rast domaće tražnje kako bude rastao prihod kojim se može

raspolagati; očekuje se da će se investicije ustaliti na oko 21 posto BDP-a. Sa stalnim jačanjem

finansijskog sektora i postepenim snaženjem privredne aktvnosti i prihoda, projektuje se postepeni rast

nacionalne štednje do u prosjeku oko 3 posto BDP-a 2014-2015. godine, što će unekoliko smanjiti

zavisnost od strane štednje. Međutim, oporavak rasta tek postepeno će se pretočiti u unapređenja na

tržištu rada.

34. Srednjoročno, vlada namjerava da produbi fiskalnu konsolidaciju, da se kreće u pravcu

fiskalnog suficita i tako pokrene javni dug Crne Gore ka opadajućoj putanji (Tabela 4). Kratkoročni

izazov jeste očuvati fiskalnu konsolidaciju tokom sadašnjeg perioda niskog rasta i tekuće recesije u širem

regionu Zapadng Balkana (Svjetska banka 2012d). S obzirom na velika smanjenja u javnoj potrošnji do

sada i na dalju racionalizaciju, moglo bi biti mudro razmotriti skromno povećanje stopa PDV-a kako bi se

ubrzala fiskalna konsolidacija. Cilj Vlade je da suzbije dalji rast javnog duga koji je, zajedno sa

garancijama, već dosegao oko 58 posto BDP-a 2011. godine. Srednjoročna strategija zasnovana je na

skromnijem prilagođavanju, sa planom smanjenja opšte potrošnje vlade za dodatni 1 procentualni poen

BDP-a godišnje (za ukupno 4,5 procentualnih poena BDP-a) do oko 36,1 posto BDP-a do 2015. godine

(sa blizu 51 posto 2009. godine). Kako bi ostvarila svoj dugoročni cilj––obim potrošnje da bude otprilike

30-35 posto BDP-a––Vlada je bilo pripremila ili već sprovela značajne mjere za dalje ograničavanje

potrošnje i unapređenje njene efikasnosti na srednji rok (Polje 1). Najvažnije među njima odnose se na

kontrolu povećanja penzija i umjerenost fonda zarada u skladu sa formalnim sporazumima sa sindikatima.

16

35. Crnogorska vlada je išla u

pravcu stabilizacije ekonomije

ponovnim pokretanjem procesa

fiskalne konsolidacije i nastavkom

strukturnih reformi. Pokazatelji

eksterne ranjivosti unekoliko su se

stabilizovali tokom 2011. godine;

međutim, prošlo zaduživanje i kriza iz

2009. godine svrstale su Crnu Goru

među zadužene zemlje (eksterni dug

iznosio je 100,7 posto BDP-a). Dok je

javni dug mnogo niži, oko 58 posto

BDP-a 2011. godine, ali je i on

previsok i zahtijeva snažnu fiskalnu

konsolidaciju kako bi se smanjio opšti

deficit vlade i išlo ka fiskalnom suficitu na srednji rok i brzom smanjenju nivoa javnog duga.

36. Za smanjenje deficita na ciklično uravnotežen nivo biće neophodno strukturno smanjenje

javne potrošnje jer je zemlja izložena uslovnim obavezama sa strane metalne industrije,

stanovništva koje stari i budućih troškova vezanih za pristupanje EU. Uslovna fiskalna izloženost

putem državnih garancija za metalnu industriju iznosi skoro 5 procentnih poena BDP-a, od čega je oko

1,7 posto BDP-a preuzeto kao javni dug od 2011. godine. Informativan je podatak da su se u Hrvatskoj

troškovi vezani za pristupanje EU popeli prije zaključenja pregovora na preko 1 posto BDP-a, uključujući

i sufinansiranje projekata EU. Osim toga, kao mala zemlja osjetljiva na šokove, kako bi uvjerljivo

preokrenula svoju dinamiku duga, Crna Gora treba da stvori fiskalne zaštite čak i nakon što izbalansira

budžet. Za to je potrebno ne samo prelazak na politiku fiskalnog suficita, već i izgradnja fiskalnih rezervi,

koje bi se mogle koristiti u slučaju vanrednih događaja i velikih eksternih šokova. Za zemlju sa tolikim

javnim i eksternim dugom, Crna Gora nema nikakvu dilemu rast ili uštede. Ona mora podići stope

privatne i javne štednje, te osigurati trajnu makroekonomsku stabilnost, uz istovremeno snažno

sprovođenje preostalih strukturnih reformi kao preduslova za rast.

37. Od 2011. godine, vlada sprovodi mudru konzervativnu fiskalnu politiku (Slika 4). U godinama

prije krize, vlasti su se oslanjale na ekspanzionističku fiskalnu politiku kako bi potakli potrošnju i rast. U

periodu od 2002–2011. godine fiskalna politika bila je uglavnom procklična i povećala je poslovni ciklus.

U budućnosti, izazov je održati fiskalnu konsolidaciju na srednji rok, a ciljevi fiskalne politike treba da

budu (i) ojačati fiskalnu disciplinu i imati nultu toleranciju za neizmirene obaveze (ii) smanjiti javni dug

na održivi nivo; i (iii) čvrsto uspostaviti kontra-cikličnost. Vlasti su pokrenule diskusiju u tom smislu.

Rizici i fiskalni planovi vlade za nepredviđene situacije

38. Rizici javnih politika i eksterni rizici za sprovođenje programa vlade i dalje su značajni. Potencijalna budžetska obaveza mogla bi nastati iz tekućih pregovora Vlade sa mađarskom OTP i ruskom

VTB vezano za reprogram druga dva kredita za koji je dala garancije u iznosu od 118 miliona EUR sa

kamatama. Dok sadašnji program predviđa otplatu tokom perioda od tri do pet godina, ovi pritisci zajedno

dodaju dodatnih 3,5 posto BDP-a iz 2012. godine na servisiranje javnog duga. Osim toga, samo buduće

vlasništvo nad KAP-om je nejasno–sa potencijalnim dodatnim budžetskim implikacijama ukoliko se

vlada ne odluči za likvidaciju kompanije ili se ne pronađe novi strateški investitor koji ne predstavlja za

vladu nove nepredviđene rizike. Ti rizici trenutno nisu uzeti u obzir u srednjeročnom fiskalnom okviru.

Slika 4: Orjentacija fiskalne politike

Izvori: MF i kalkulacije zaposlenih u Svjetskoj banci.

17

39. Kao i sa svim dugoročnim prilagođavanjima, postoji rizik da socijalne tenzije i politički

pritisci oslabe napore na fiskalnoj konsolidaciji i negativno utiču na investicionu klimu. Veliko

oslanjanje na prihode od turizma i SDI čini zemlju osjetljivom na recesiju u EU. Isto tako, smanjenje

duga i nizak priliv kapitala mogu dodatno da stave pritisak na privatni sektor i domaćinstva, čime se

narušava disciplina plaćanja. Osim toga, opštine i država akumulirale su neizmirene obaveze od oko 116

miliona EUR (što iznosi oko 3,6 posto BDP-a), od čega je pola locirano u primorskoj opštini Budva, koja

je doživjela najveći „balon“ na tržištu nekretnina. To i neizmirene obaveze po osnovu povraćaja PDV-a

negativno utiču na likvidnost privatnog sektora i disciplinu plaćanja, te će u narednom periodu biti

neophodno odlučno se nositi sa tim. Konačno, Crna Gora je izložena prirodnim (npr. zemljotresi,

poplave) i klimatskim rizicima. U mjeri u kojoj se ti rizici materijalizuju, biće potrebni dalji napori na

polju javnih politika.

40. Vlada je do sada pokazala odlučnost i ima dodatne prihodne mjere na raspolaganju ukoliko

rizici eskaliraju. Vlada je podržala svoju fiskalnu strategiju ključnim sporazumom sa sindikatima u

pogledu prilagođavanja zarada i penzija. Isto tako, u 2013. godini priprema eksplicitna fiskalna pravila

(za ograničenje deficita, rashoda i duga) kako bi na dugi rok institucionalizovala fiskalnu disciplinu, kako

je to preporučeno nedavnim dokumentom Svjetske banke Pregled javne potrošnje i institucija (2012). To

Polje 2: Fiskalna pravila eurozone

Dobro osmišljena i sprovedena fiskalna pravila mogu pomoći da se eliminiše tendencija ka deficitu i podrže

prudencijalne fiskalne politike. Da bi bila djelotvorna, fiskalna pravila moraju biti fleksibilna kako bi mogla da

rješavaju izuzetne okolnosti, te jednostavna i transparentna kako bi ih razumjeli kreatori politika i javnost. Ali

iskustvo iz eurozone ukazuje na to da moraju postojati i djelotvorni mehanizmi za sprovođenje i sankcionisanje

kako bi se osiguralo poštovanje pravila.

Nacionalne fiskalne politike eurozone koordinira nadnacionalni Pakt stabilnosti i rasta (SGP), okvir zasnovan

na pravilima koji je stupio na snagu 1. januara 1999. godine. SGP ima dva nominalna uporišta: 3 posto BDP-a

za opšti deficit javnog sektora i 60 posto BDP-a za javni dug. Osim ta dva nominalna uporišta, SGP zahtijeva da

bilansi naconalnih budžeta eurozone konvergiraju ka srednjoročno postavljenom cilju. To je preventivni aspekat

djelovanja SGP. Procedura za pretjerani deficit (EDP) primjenjuje se kada se bilo prekorači prag deficita ili

kada se prekorači prag javnog duga i kada se nivo duga nije smanjivao ka postavljenom pragu. U slučaju

neusaglašenosti sa politikama koje predlaže Evropska komisija, primjenjuju se sankcije.

U praksi, SGP nije uspio da promoviše fiskalnu disciplinu u eurozoni. Od 1999. do 2011. godine, 12 inicijalnih

zemalja članica eurozone su sve prelazile prag deficita 60 posto vremena. Kao posljedica takvog stanja, 13.

decembra 2011. godine stupio je na snagu tzv. „paket od šest propisa“, pet regulativa i jedna direktiva, kako bi

se osnažio SGP. Ovaj paket od šest propisa definiše u kvantitativnom smislu što znači značajno odstupanje od

srednjoročnog cilja ili prilagođavanje ka postizanju tog cilja. Takođe operacionalizuje i kriterijume duga. Kako

bi se promovisalo sprovođenje, ovaj paket propisa uvodi glasanje obrnutom kvalifikovanom većinom (RQMV)

za većinu sankcija. RQMV podrazumijeva da se neki predlog ili preporuka usvaja u Savjetu Evropske unije

osim ako kvalifikovana većina (najmanje 255 od ukupno 345) glasova nije protiv.

Fiskalni pakt (Fiscal Compact) je fiskalni dio Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (TSCG). TSCG

je međunarodni sporazum, a ne pravo EU. Fiskalni ugovor, kada stupi na snagu, odvijaće se paralelno sa

paketom od šest propisa postojećih fiskalnih pravila eurozone. Za Fiskalni pakt potreban je srednjoročni cilj kao

i pravila za automatsku korekciju u slučaju narušavanja koje treba predvidjeti u domaćem zakonodavstvu .

Srednjoročni cilj, kako je definisan u SGP, jeste strukturni deficit od 0,5 posto BDP-a (1 posto BDP-a ako je

javni dug ispod 60 posto BDP-a). Fiskalni ugovor je strožiji kod kriterijuma deficita: EDP sa RQVM

primjenjuje se kada opšti deficit vlade prelazi prag od 3 posto BDP-a.

„Paket od dva propisa“, na kome se trenutno radi, ojačaće preventivni aspekat SGP time što će zahtijevati da

predloge budžetskih planova i napredak vezano za EDP prate i procjenjuju nezavisne institucije.

Izvori: Evropska komisija (2012a i 2012b) i Wyplosz (2012).

18

je važan korak kako bi se osigurala trajna fiskalna disciplina, po uzoru na slične inicijative u EU (Polje 2).

I konačno, Crna Gora ima među najnižim osnovnim poreskim stopama u čitavom regionu zemalja u

razvoju Evrope i Centralne Azije (npr. jedinstvenu stopu poreza na dobit od 9 posto i standardnu stopa

PDV-a od 17 posto). Neki porezi (npr. PDV) mogli bi se blago povećati ukoliko se pogoršaju ekonomski

uslovi. Centralna vlada radi i na podsticanju opština (npr. putem eksplicitnih ugovora i uslova za transfere

iz centralnog budžeta) da eliminišu neizmirena plaćanja putem dodatnih privatizacija, prodaje imovine i

lokalnih fiskalnih prilagođavanja.

Analiza održivosti duga

41. S obzirom na osnovne izglede i srednjoročne fiskalne planove, javni dug Crne Gore je održiv,

ali značajni rizici jasno pokazuju da nema mjesta opuštanju. Ako se sprovede fiskalna strategija vlade

kako je planirano sa 1 procentualnim poenom BDP-a u godišnjim uštedama u javnoj potrošnji,

procjenjuje se da će javni dug sa garancijama opasti na 48 posto BDP-a do 2015. godine ili 55 posto

BDP-a ako se u obzir uzmu i garancije (Slika 5). Vlada namjerava i da na srednji rok gradi fiskalne

rezerve kao zaštitu od nepredviđenih šokova. Analiza senzitivnosti, međutim, pokazuje da po scenariju

šoka rasta sa periodom rasta od nula posto tokom čitavog posmatranog perioda (za razliku od 3 posto

koliko iznosi u osnovnom scenariju) i bez odgovora sa strane javnih politika, javni dug bi se povećao za

10 procentnih poena BDP-a u odnosu na osnovni slučaj. Puna pretpostavka ostvarenja garancija 2013.

godine povećala bi javni dug za 9,5 procentnih poena BDP-a 2015. godine u odnosu na 48 posto koliko je

predviđeno osnovnim slučajem. Tako zančajan rizik ukazuje na to da je od presudne važnosti da vlada

aktualizuje svoje srednjoročne planove fiskalne konsolidacije.

Slika 5: Održivost duga

Napomene: Šok nepredviđenih obaveza pretpostavlja jednokratnu pretpostavku ukupnih garancija 2013. Šok rasta podrazumijeva prosječan rast od 0,2 posto za period 2013-2015. Osnovni scenario slijedi izmijenjeni budžetki scenario Vlade , koji pretpostavlja 0,5 posto rasta 2012. i naknadno povećanje stope rasta. Istorijski scenario podrazumijeva CAD, bez otplate kamata, od 26% BDP-a (prosjek za period 2007-2012.) tokom čitavog projektovanog perioda.

Izvori: CBCG i MF, kalkulacije zaposlenih u Svjetskoj banci.

42. Ukupan eksterni dug Crne Gore je takođe projektovan da će opasti na 99 posto BDP-a do

2015. godine, nakon što je dostigao maksimalni iznos od 104 posto BDP-a 2011. godine (Slika 5).

Međutim, takva projekcija je izuzetno osjetljiva na promjene u makroekonomskim prepostavkama.

19

Polje 3: Uloga stranih banaka

Crnogorskim bankarskim sistemom dominiraju inostrane banke. Sistem se sastoji od 11 banaka, od kojih je

devet u većinskom stranom vlasništvu i na njih otpada oko 89 posto aktive ovog sistema. Bankarski sistem je

izuzetno koncentrisan. Krajem 2011. godine, tri najveće banke držale su 60 posto ukupne aktive i depozita; samo

na jednu, najveću banku otpada oko 25 posto aktive i 30 posto depozita.

Iako se neke od stranih banaka suočavaju sa teškim okruženjem kod kuće, i dalje su aktivne u Crnoj Gori. Matične banke su pokazale posvećenost time što su bankama-ćerkama u Crnoj Gori obezbijedile podršku za

likvidnost i značajne injekcije kapitala, što je pomoglo da se kompenzuje opadanje domaćih depozita i erozija

kapitala.

Pogotovo, uz pretpostavku skromnog oporavka izvoza, koeficijent dug-izvoz opašće na oko 238 posto do

2015. godine (sa najvećom vrijednošću koju je ostvario 2010. godine sa 270 posto). Očekuje se da će

servisiranje duga kao dio izvoza pasti na oko 32 posto do 2014. godine prije nego što se opet poveća

2015. godine sa rokom dospijeća prvih euroobveznica. Analiza senzitivnosti ukazuje na to da

kombinovani šok implicitne kamatne stope od 4,3 posto, realni rast od nula posto tokom čitavog

posmatranog perioda (a ne 3 posto kako predviđa osnovni scenario) i deficit tekućeg računa bez kamate

od 17 posto (nasuprot 26 posto) proširio bi eksterni dug za gotovo 20 procentnih poena BDP-a u odnosu

na osnovni scenario 2015. godine.

43. Ali i sa mudrom fiskalnom politikom i javnim dugom koji se kreće u održivom pravcu,

makroekonomska stabilnost i dinamični rast ne mogu se osigurati ukoliko ih ne podrži zdrav

bankarski sistem. To je jedna od osnovnih lekcija naučenih iz globalne krize, koja je naglasila presudnu

ulogu makrofinansijskih veza i izloženosti u bankarskom sektoru, što je doprinijelo eskalaciji javnog duga

u mnogim zemljama eurozone. Otuda potreba da se razmotre uzroci i pouke iz sopstvene finansijske krize

Crne Gore i sprovođenje preostalih reformi finansijskog sektora kako bi se osigurala buduća održivost

ovog sektora i podrška snažnom rastu privatnog sektora.

C. Osiguravanje finansijske održivosti

44. Značajan kreditni bum u Crnoj Gori prje 2008. godine uglavnom je finansiran od strane

inostrnih matičnih banaka. Ukupni krediti u Crnoj Gori imali su prosječni godišnji rast od 145 posto

2006. i 2007. godine, što je povećanje sa 39 posto BDP-a na 84 posto. Krediti su bili koncentrisani u

sektoru nekretnina. Visok kreditni rast bio je praćen slabim standardima osiguranja što je pojačalo keditni

rizik u portfeljima banaka i dovelo do velike izloženosti riziku likvidnosti kako je finansiranje od strane

inostranih matičnih banaka skočilo sa 8 posto ukupnih obaveza 2006. godine na 21 posto 2008. godine.

Do juna 2009. godine koeficijent kredita u odnosu na depozite (LTD) skočio je sa 79 posto 2006. godine

na 150 posto. Strane banke zadržale su svoje prisustvo i nakon krize (Polje 3).

45. Centralna banka Crne Gore (CBCG) kao prudencijalno nadzorno tijelo preduzela je korake

da suzbije kreditni bum. Tokom 2006. i 2007. godine CBCG je proširila osnovu depozita koji podliježu

zahtjevima rezervi kako bi se uključila štednja i napravila razlika u stopi rezervi za tražnju (19 posto) i

štednju (5 posto) depozita. Osnovna regulatorna ograničenja, kvantitativni limiti kreditnog rasta najvećih

banaka, uvedeni su 2007. godine kako bi se i usporio kreditni rast i unaprijedila struktura ročnosti

finansiranja depozitima banaka. Početkom 2008. godine novi zakon je povećao kapitalizaciju banaka;

takođe je osmišljen tako da unaprijedi kvalitet nadzora. Iako se kreditni rast usporio 2008. godine kao

20

odgovor na prudencijalne mjere, kako se razvijala globalna kriza, banke su bile sve zabrinutije u pogledu

svojih narušenih pozicija likvidnosti.

46. Ipak, čak i bez instrumenata monetarne politike, moglo se uraditi više kroz

makroprudencijalnu politiku. Pošto je Crna Gora u potpunosti euroizovana, nije imala na raspolaganju

monetarnu politiku da suzbija sve veći rizik povezan sa brzim kreditnim rastom. Iako se u to vrijeme

instrumenti makroprudencijalne politike nisu opsežno koristili ni na drugim mjestima, bilo je uspješnih

primjera u regionu (npr. Poljska i Hrvatska). Stoga, makar ovako gledajući unazad, moglo se uraditi više

korišćenjem instrumenata mikro i makroprudencijalne politike da se upravlja kapitalom koji je dolazio u

bankarski sektor i akumuliranim rizikom.

47. Kada je globalna kriza koja je počela krajem 2008. godine pritisla kočnice kreditne

ekspanzije, Crna Gora je doživjela ozbiljan pad kreditne aktivnosti. Ukupna aktiva banaka, koja je

iznosila 111 posto BDP-a krajem 2007. godine, od tada je smanjena (Tabela 5). Tokom 2009. godine, pad

kreditne aktivnosti bio je na najnižim nivoima sa 14 posto pada od jedne do druge godine, dijelom zbog

narastanja problema sa kvalitetom aktive banaka, a dijelom zato što je kako je slabila ekonomija opadala

tražnja za komercijalnim kreditima. Matične banke su postale manje dostupne i banke u Crnoj Gori su

bile prisiljene da prilagode svoju izloženost riziku likvidnosti. Pozajmice od matičnih banaka kao dio

ukupnih obaveza opale su sa 20 posto (21 posto BDP-a) 2008. godine na 13 posto (11 posto BDP-a)

2012. godine, što je spustilo iznos kredita u odnosu na depozite sa 150 posto u junu 2009. godine na 92

posto do septembra 2012. godine. Nadalje, kako su banke radile na raščišćavanju svojih bilansa stanja,

krediti su nastavili da opadaju tokom 2010. i 2011. godine prije vraćanja na skromni rast 2012. godine

(Tabela 5).

Tabela 5: Crna Gora: Osnovni indikatori bankarskog sistema

2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 (prvo

polugodište)

Broj banaka 10 10 11 11 11 11 11

Broj stranih banaka 7 7 9 9 9 9 9

Imovina/BDP (%) 67 111 107 102 97 88

Rast imovine g/g (%) 106 108 11 -8 -3 -4.5 3

Depoziti/BDP (%) 50 78 65 61 59 57

Rast depozita g/g (%) 120 94 -5 -8 -2 1.5 3

Kredit/BDP (%) 39 84 91 80 73 67

Rast kredita g/g (%) 125 165 25 -14 -8 -8 5

NPL/krediti (%) 3.2 7.2 13.5 21 15.5 17.4

Rezervacije/NPL (%) 73.6 55.6 43 30.7 32.8 30

Izvor: CBCG. Podaci o nekvalitentim kreditima su iz septembra 2012. godine

48. Povjerenje deponenata banaka poljuljano je početkom 2008. godine i povećanje nekvalitetnih

kredita (NPL) natjeralo je banke da spuste svoje reserve kapitalne zaštite. Masivno povlačenje

depozita narušilo je likvidnost sistema krajem 2008. godine, posebo u Prvoj banci, koja je u to doba bila

velka domaća banka sistemske važnosti. Pad depozita je zaustavljen sredinom 2009. godine. Ipak, od

septembra 2008. do 2011. godine bankarski sektor je, sve u svemu, izgubio više od 21 posto ukupnih

depozita. Koeficijent likvidne aktive u odnosu na kratkoročne obaveze je u 2008. godini dostigao najniži

iznos od 21 posto. Kao posljedica brzog narastanja NPL, devet od 11 banaka moralo je da bude

21

dkapitalizovano od strane akcionara, a u isto vrijeme, profitabilnost banaka je bila izrazito negativna

(ROE od –10 posto), dostigavši najniži nivo od –27,1 posto 2010. godine.

49. Hitni antikrizni Zakon o mjerama za zaštitu bankarskog sistema usvojen je u oktobru 2008.

godne kao odgovor na krizu. U principu je bio u saglasnosti sa onim što je viđeno u drugim zemljama

kao odgovor na krizu; dao je ovlašćenje vladi da (i) u potpunosti garantuje depozite svih fizičkih i pravnih

lica; (ii) olakša kreditne garancije za međubankovne pozajmice; (iii) obezbijedi podršku likvidnosti banke

u slučaju nužde u trajanju do jedne godine; (iv) na zahtjev banke, da izvrši unaprijed plaćanje duga koji je

država uzela od te banke (uključujući i otplatu kredita sa garancijom vlade); i (v) obezbijedi sredstva za

dokapitalizaciju banke kako bi se očuvala stabilnost bankarskog sistema. Zakon je omogućio i CBCG da

(i) odobrava korišćenje zahtijevanih rezervi; i (ii) koristi do 50 posto sopstvenog kapitala za kratkoročne

pozajmice bankama. Nakon što je izvršio svoju ulogu, važenje ovog zakona prestalo je krajem 2009.

godine. Prva banka je dokapitalizovana, a CBCG je pomagala oko njenog prestrukturiranja. Čitav niz

drugih banaka iskoristio je garancije koje je dalo MF za kreditne linije koje su obezbijedile Evropska

investiciona banka (EIB) i KfW od ukupno 122 miliona € kao podrške kreditima malim i srednjim

preduzećima (MSP).

50. Banke sada završavaju dokapitalizaciju i pokušavaju da snize izloženost riziku likvidnosti

podizanjem lokalnih depozita jer je otplata kredita spora. U poslednje vrijeme depoziti pokazuju

znake oporavka. Kao rezultat prethodne dokapitalizacije, koeficijent adekvatnosti kapitala (CAR) sistema

iznosio je 13,6 posto u septembru 2012. godine, odnosno iznad minimalnog prudencijalnog zahtjeva od

10 posto.

51. Banke srednje veličine koje su bile konzervativne tokom kreditnog rasta sada predvode

obnovljenu kreditnu aktivnost iako su se kreditni standardi pooštrili u pogledu nesigurnosti izazvanih

ekonomskim usporavanjem eurozone i još uvijek visokom nivoom NPL. Banke sa niskim NPL

povećavaju kreditiranje; one sa visokim NPL interno su se reorganizovale na rješavanju NPL sa

klijentima i počele sa kratkoročnim kreditima. Do juna 2012. godine agregatni godišnji kreditni rast

postao je pozitivan, ali je bio veoma heterogen među bankama. Zdravije banke srednje veličine imaju

porast kreditnog portfelja.

52. Situacija sa NPL se komplikuje količinom loših kredita i neizmirenih obaveza plaćanja u

realnoj ekonomiji, te uskim grlima u nesolventnosti i zakonskim okvirima reprograma duga. Ograničena količina novih kredita fokusirana je na potrošačke kredite i MSP (uključujući

samozapošljavanje) dok banke pokušavaju da diverzifikuju svoje portfelje i izvrše odmak od velikih

preduzeća. Postoje i naznake povećanja prekograničnih potraživanja nad crnogorskim nebankarskim

sektorom, što ukazuje na to da domaći klijenti postepeno, direktno pristupaju finansiranju matičnih

banaka.

Prioriteti javnih politika

53. Kako bi se osigurala održivost finansijskog sektora, kratkoročni prioriteti za crnogorski

bankarski sektor su nastavak jačanja kapitalizacije i bilansa likvidnosti banaka i, što je presudno,

rješavanje NPL. Profitabilnost bankarskog sistema i dalje je negativna 2012. godine i, uprkos napretku,

pokazatelji finansijskog zdravlja ukazuju na to da bankarski sektor tek treba da pokaže odlučan trend

oporavka. Na taj način, ponovno uspostavljanje zdravih osnova čitavog sistema je prioritet kako bi se

podstaklo novo kreditiranje kreditno sposobnih preduzeća i projekata. Kroz nedavno osnaženi zakonski

okvir CBCG je dobila ovlašćenja da podstiče finansijsku stabilnost, a vlasti izrađuju planove kako da se

nose sa eventualnim budućim eksternim šokovima iz, recimo, eurozone.

54. Nadzorna integracija i makroprudencijalna poboljšanja treba da nastave da se kotiraju

visoko na listi prioriteta, s obzirom na iskustva drugih malih otvorenih ekonomija koje se opredijele za

integraciju nadzornih agencija u okviru centralne banke i pouka izvučenih iz globalne finansijske krize za

22

male otvorene ekonomije, među njima i potrebe da se pažljivo nadziru nebankarske kreditne institucije.

Potrebna su i dalja unapređenja makroprudencijalnog nadzora. S obzirom na ranjivost crnogorskog

bankarskog sektora i karakteristike zemlje (koncentacija kredita, euroizacija i visok stepen finansijske

inegracije), na srednji rok treba razmotriti viši nivo minimalnog regulatorno zahtijevanog CAR.

55. Regulacija i nadzor treba da budu usmjereni ka poboljšanju internih kontrola banaka,

upravljanju kreditnim rizikom i smanjenju fiksnih troškova. Postoji značajan prostor da se to uradi, a

time bi poslovanje banaka postalo efikasnije, s obzirom na to da je koeficijent režijskih rashoda u odnosu

na aktivu drugi po visini u regionu—sa trendom rasta. Nadzor CBCG može da učini dosta da se osigura

da se ovim prioritetima posveti dužna pažnja. Podsticanje konkurencije među bankama i nebankarskim

kreditnim institucijama putem regulacije takođe bi moglo pomoći u povećanju efikasnosti banaka i

proširenju pristupa kreditima.

56. I konačno, iako je finansijsko produbljivanje brzo napredovalo u Crnoj Gori u periodu od

2006–08. godine, siromašni slojevi nisu od toga imali mnogo koristi. Finansijska inkluzija i pristup

finansijskim uslugama, uključujući usluge plaćanja, i dalje zaostaje za uporednim zemljama i podržava

postojanje sive ekonomije.

D. Ka novom modelu rasta

57. Prethodna analiza pokazuje da je rast u Crnoj Gori od 2000. do 2010. godine u osnovi

pokretan akumulacijom kapitala, sa određenim doprinosom rada i bukvalno bez ikakvog

doprinosa sa strane produktivnosti. Doprinos izvoza, koncentrisanog u metalnoj industriji za kojim

pada tražnja, bio je zanemarljiv. Takav obrazac rasta drastično se razlikuje od onog u novim državama

članicama EU, gdje je širenje produktivnosti rada u 10 godina prije pristupanja uglavnom pokretao rast

TFP vezan za makroekonomsku stabilizaciju, strukturne reforme i izglede pristupanja EU (Arratibel et al.

2007). Takođe je u neskladu sa iskustvima malih uspješnih zemalja koje su iskoristile izvoz kao pokretač

rasta. Međutim––a to je možda i upozorenje u pogledu onoga što možda nije u redu vezano za crnogorski

rast––obrazac rasta umnogome podsjeća na onaj u susjednoj Hrvatskoj, koja još uvijek ima puno

nezavršenih stvari u programu tranzicije i koja je nedavno ušla u period od nekoliko godina negativnog

rasta. U oba slučaja, prethodni obrazac rasta doveo je do krupnih makroekonomskih neravnoteža.

58. Paralelno sa tim, vlada mora nastaviti sa pozitivnim strukturnim promjenama kako bi

potakla rezerve rasta za Crnu Goru. To bi pomoglo i u osiguravanju makro-stabilnosti, koja bi stvorila

magični krug stabilnosti sa rastom. Takva promjena mogla bi se dogoditi uz dosljedno sprovođenje dobrih

ekonomskih politika i strukturnih reformi; tu je izazov kako utvrditi koje su to politike i reforme. Za to je

potrebna dublja analiza strukturnih pitanja koja leže u osnovi problema povezanosti i fleksibilnosti Crne

Gore, kao i međunarodnih iskustava i razvojne literature. Ali podaci iz literature često ne vode istim

zaključcima, a još manje daju recepte. Zaista, osnovni zaključak skorašnjeg razmatranja 80 slučajeva

brzog i zadržanog ekonomskog rasta u poslednjih pola vijeka jeste da je teško predvidjeti ubrzavanje

rasta (Hausmann, Pritchett & Rodrik 2006). Bez novih izvora dinamizma, smanjeni povraćaj može

dovesti do postepenog slabljenja rasta, što na dugi rok vodi do ustaljenog stanja u kome je prosječna stopa

rasta nula.

59. Jedan način na koji se može izbjeći da se niski rast ustali jeste stalno ekonomsko ubrzavanje

ili strukturni šokovi koji pomijeraju granice mogućnosti proizvodnje date privrede, npr. usvajanje

novih tehnologija, znanja i vještina koje unapređuju produktivnost ili generišu proces “kreativne

destrukcije” u šumpeterijanskom smislu. Drugi način bi bio direktno povećanje TFP putem

unapređenja poslovnog ambijenta koji omogućava efkasnije korišćenje ekonomskih resursa. Kada Crna

Gora bude ostvarivala efikasnu prozvodnju u graničnim oblastima, usvajanje inovacija, unapređenje

23

trgovine, ili poboljšanje produktivnosti koje pomjera granice proizvodnih mogućnosti biće jedini načini

održavanja rasta (Slika 6).

Slika 6: Ekonomsko ubrzavanje i granice mogućnosti proizvodnje

Izvor: WDI, Svjetska banka (2008).

Slika 7: Stubovi globalnog indeksa konkurentnosti, 2012-13.

Izvor: Svjetski ekonomski forum (2012).

60. Najvažije rezerve rasta odnose se na: produktivnost i izvoz. Indeks globalne konkurentnosti

Svjetskog ekonomskog foruma (Slika 7) pokazuje da su najveći nedostaci konkurentnosti za Crnu Goru

na polju tehnološke pripremljenosti, inovacija i sofisticiranosti biznisa. U periodu od 2000–08. godine

rast crnogorskog TFP u prosjeku je iznosio samo 0,68 posto godišnje. Kako to irsko iskustvo pokazuje,

različitim politikama ova stopa se može povećati čak na 2,4 posto. Ali čak i skromni rast TFP od svega

0,5 posto, kako je gore prikazano, može dovesti do ogromne razlike u rezultatima nacionalnog rasta. Ako

bi Crna Gora postigla irski rast TFP, godišnji rast BDP-a bi se povećao čak na 6,7 posto, a rast BDP per

capita na 6,5 posto, što bi Crnu Goru svrstalo među privrede sa najbržim rastom––tolika je moć snažnog

rasta produktivnosti. Doprinos TFP rastu BDP-a povećao bi se na oko 35 posto, mada bi to i dalje bilo

ispod 40 posto prosjeka za druge zemlje u sličnoj fazi razvoja. Ali da bi potakla toliki rast produktivnosti,

24

Crna Gora mora da razmotri pokretače koji leže u njihovoj osnovi koji su se pokazali važnim u drugim

zemljama, kao što su inovacije.

61. Međutim, s obzirom na svoj nivo razvoja, cnrogorska ekonomija nije mnogo konkurentna, a

posebno slabe rezultate pokazuje na polju inovacija i izvoza (Slika 7). U zemljama koje su daleko iza

granice proizvodne funkcije, kao što je Crna Gora, inovacije nude veliku mogućnost za sustizanje ostalih.

Internet i digitalna revolucija stvorile su velike mogućnosti čak i za male zemlje da preskoče stare

tehnologije i imaju koristi na granici od oponašanja, adaptacije i inovacija. Ali u Crnoj Gori izdvajanja za

istraživanje i razvoj (R&D) su minimalna––manje od 0,5 posto BDP-a––75 posto potiče iz javnog sektora

i nije mnogo efikasno. R&D pokazuje malo rezultata u smislu međunarodnih patenata i inovacija, što je

očito iz međunarodnih mjerenja konkurentnosti na skali inovacija (Slika 7).

62. Vlasti mogu podstaći R&D u privatnom sektoru putem niza mjera. One mogu uključivati

podršku neposredno ili putem Agencije Crne Gore za promovisanje investicija (MIPA), na primjer,

privlačenjem SDI intenzivnih u smislu R&D. Posebno bi bio važan razvoj nacionalnog sistema inovacija

(NIS) zasnovanog na dobrim međunarodnim praksama. Treba unaprijediti saradnju između univerzteta i

privrede, recimo, omogućavanjem komercijalizacije istraživanja i podsticanjem prestrukturiranja javnih

institutta za R&D smanjenjem namjenskog finansiranja i podsticajima za istraživače radi diverzifikacije

prihoda.

E. Program održivog rasta i konvergencije dohotka

63. Kako bi ubrzala rast, Crna Gora treba da se preorjentiše na politike zasnovane na

produktivnosti koje podstiču znanje i vještine i održivost fiskalnog i finansijskog sektora. S obzirom

na svoj sadašnji nivo zaduženosti, hitni prioritet za Crnu Goru je rješavati te ranjivosti kroz fiskalnu

konsolidaciju i smanjenje eksternog duga, potpomognuto kredibilnim pravilima koja osiguravaju fiskalnu

disciplinu. Jačanje finansijskog sektora biće presudno za podršku nastajućem kreditnom oporavku i

privatnim investicijama. Analiza ukazuje na tri temelja makroekonomskog programa usmjerenog ka

održivom rastu i konvergenciji dohotka:

64. Prvo, da bi osigurala da rast bude održiv, Crna Gora mora iskoristiti potencijal

produktivnosti. Sa kombancijom makroekonomskih, institucionalnih i strukturnih politika koje se

zagovaraju u ovom izvještaju, to be trebalo da bude ostvarljivo. Što bi mogli biti temelji novog modela

rasta koji se suštinski oslanja na rast produktivnosti? Nije iznenađujuće da, kao što je slučaj i sa ostalim

malim zemljama koje su ostvarile brz rast (npr. Finska, Irska) znanje, vještine i obrazovanje igraju

centralnu ulogu. Nedavni PEIR izvještaj Svjetske banke daje sveobuhvatni program javnih politika za

unapređenje kvaliteta i efikasnosti obrazovanja. Naglašava jačanje razvoja u ranom djetinjstvu,

osavremenjavanje visokoškolskog obrazovanja i prilagođavanje praktičnih vještina i stručne obuke i

cjeloživotnog učenja zahtjevima privatnog sektora. Možda je i podjednako važno to da će ovakve mjere

okrenute vještinama ujedno učiniti rast inkluzivnijim, jačanjem srednje klase i doprinoseći dugoročnoj

društvenoj stabilnosti. Ostali važni elementi programa znanja koji se razmatraju u nastavku takođe se

odnose na privatni sektor i nove informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) i sa njima povezane

vještine za digitalnu i internet ekonomiju. Ulaganja u obuku i infrastrukturu podržaće i veći obim

inovacija. Ustanovljeno je da crnogorske kompanije koje ulažu u istraživanje i razvoj rastu brže nego

kompanije koje ne ulažu u inovacije, ali taj efekat je slabijji nego u novim državama članicama EU koje

daleko više ulažu u inovacije (Şeker 2012).

65. Drugo, kako bi osigurala fiskalnu održivost, Crna Gora mora ići u pravcu suficita, graditi

rezerve, eliminisati neizmirene opštinske obaveze, usvajati i sprovoditi kredibilna fiskalna pravila i

nastaviti da unapređuje upravljanje u javnom sektoru. Vladini planovi fiskalne konsolidacije, ako se

25

čvrsto primjene tokom naredne četiri godine, osiguraće održivost i stvoriti neophodne zaštite. To će

značiti postizanje fiskalnog balansa do 2015–16. godine, a nakon toga suficita, uz uspostavljanje rezervi

koje će se koristiti u slučaju prirodnih katastrofa i dobro definisanih vanrednih stanja, uz osiguravanje

postepene eliminacije neizmirenih opštinskih obaveza i jačanje kontrole ugovorenih obaveza i sistema

upravljanja lokalnim javnim finansijama, te usvajanje i sprovođenje pravila koje će osigurati trajnu

fiskalnu disciplinu. Sprovođenje discipline u javnom sektoru biće ključ za jačanje finansijske discipline u

privatnom sektoru, za šta će biti neophodne dalje institucionalne, zakonske i pravosudne reforme. Crna

Gora unapređuje dimenzije demokratskog upravljanja. Komparativni pokazatelji upravljanja su uglavnom

bolji nego na ostatku Balkana, ali i dalje zaostaju za Hrvatskom i drugim državama članicama EU; otuda

Crnoj Gori predstoji još značajan posao na polju unpređenja demokratskog upravljanja (Slika 8).

Slika 8: Pokazatelji demokratskog upravljanja u svijetu

Izvor: Svjetska banka (2012).

66. Treće, kako bi osigurala održivost finansijskog sektora, Crna Gora treba da nastavi sa

jačanjem kapitalizacije banaka i bilansa likvidnosti, ubrza rješavanje nekvalitetnih kredita,

unaprijedi nadzor i proširi obuhvat finansijskih usluga. Potrebna su dalja unapređenja

makroprudencijalnog nadzora. S obziorm na ranjivosti crnogorskog bankarskog sektora i specifičnosti

zemlje (koncentracija kredita, euroizacija i visok stepen finansijske integracije), na srednji rok treba

razmotriti viši nivo minimalnog regulatorno zahtijevanog koeficijenta adekvatnosti kapitala. Regulacija i

nadzor treba da budu usmjereni ka unapređenju internih kontrola u bankama i upravljanju kreditnim

rizikom i smanjenju fiksnih troškova. I konačno, kako bi se proširila finansijska inkluzija i pristup

finansijskim uslugama siromašnijim građanima Crne Gore, uključujući i usluge plaćanja, te pomoglo u

26

smanjenju sive ekonomije, treba podstaći banke da prošire osnovne usluge na nedovoljno obuhvaćena

područja i grupe stanovništva.

Polje 4: Kako ostvariti zlatni rast u Crnoj Gori?

Nedavni izvještaj Svjetske banke, Zlatni rast: Vraćanje sjaja evropskom modelu rasta, daje uvide u ono što čini

evropski model rasta djelotvornim. Zaključci izvještaja su u saglasnosti sa ovom detaljnom CEM analizom. Izvještaj

o zlatnom rastu pokazuje da su EU10 zemlje (kao i prehtodne članice EU) iskoristile predost finansijske i tgovinske

integracije kao osnovnih pokretača konvergencije dohotka—“voz konvergencije dohotka”—što u principu čeka i

druge zemlje koje će potencijalno ući, kao što je Crna Gora. I zaista, finansijska integracija Crne Gore sa

prihvatanjem eura, otvorenim kapitalnim računom i gotovo potpunim stranim vlasništvom u bankama donijela je

stabilnost valute i pristup kapitalu i SDI. Ali Crna Gora nije bila mnogo uspješna u iskorišćavanju većih mogućnosti

trgovinske razmjene i izvoza. Nadalje, Zlatni rast pokazuje da kako bi u potpunosti iskoristile voz konvergencije,

zemlje kao što je Crna Gora moraju reformisati svoja preduzeća, podstaći inovacije i učiniti tržište rada i javni sektor

mnogo fleksibilnijim i efikasnijim.

Konkretno:

“Najbolji način kako zemlje Centralne i Južne Evrope mogu doprinijeti tom oživljavanju evropskog projekta jeste da

nastave—čak i ubrzaju—tu konvergenciju. Kako se to može ostvariti? Olakšati trgovinu i strane investicije. Učiniti

finansije otpornijima na krize ujedno pozdravljajući priliv stranog kapitala i brinući o njemu. Unaprijediti

investicionu klimu kako bi se osiguralo da strani kapital učini ekonmiju efikasnijom. Učiniti radnike

produktivnijima putem slobodnijeg preduzetništva i boljeg obrazovanja. Učiniti vlade solventnima zaduživanjem

samo za najpotrebnije javne investicije. Učiniti potrošnju vlade više orijentisanu ka rastu uz obezbjeđivanje socijalne

zaštite samo onima koji su u najtežem položaju, starima i bolesnima.

“Drugim riječima, raditi ono što je Poljska uradila na edukaciji mladih, što je Bugarska uradila na balansiranju

fiskalnih računa, što je Slovačka Republika uradila da poveća produktivnost preduzeća i što su Češka Republika i

Poljska uradile da regulišu banke. Uradite što je Letonija uradila da unaprijedi ambijent za poslovanje. Uradite što

je Estonija uradla da održi javni dug na niskom nivou, iako je morala da se zadužuje da bi spašavala one koji su

trošili više novca nego što su ga imali.” (Gill and Sagawara 2012).

Izvor: Gill and Sagawara (2012); Gill and Raiser (2012).

67. I konačno, osim rasta, fiskalne održivosti i održivosti finansijskog sektora, postoji i čitav niz

strukturnih reformi—institucionalnih, sektorskih i mikroekonomskih. Na određeni način, program

tih reformi, koji se razmatra u nastavku u okviru širih tema povezanosti i fleksibilnosti, iako je mnogo

teži, podjednako je važan ukoliko Crna Gora želi da ubira plodove ubrzanog rasta i konvergencije.

Uopšteno posmatrano, konkretan program rasta za Crnu Goru sličan je onome u drugim evropskim

zemljama koje se nose sa strukturnim ograničenjima kako bi oslobodile potencijal dugoročnog rasta (Polje

4). Ukoliko se takav program sprovede, konvergencija dohotka po glavi stanovnika može biti daleko brža

(Tabela 6).

27

Tabela 6: Scenariji rasta BDP-a per za Crnu Goru, EU27 i EU15

Godina

BDP per capita u Crnoj Gori (2010 EUR)

BDP per capita u

EU27 (2010

EUR)

BDP per capita u Crnoj

Gori (TFP scenario) /BDP per

capita u EU27 (%)

BDP per capita u

EU15 (2010

EUR)

BDP per capita u

Crnoj Gori (TFP

scenario) / BDP per

capita u EU15 (%)

BDP per capita u

Crnoj Gori (TFP

scenario) prilagođe

n za PPP

BDP per capitau Crnoj

Gori (TFP scenario)

prilagođen za PPP / BDP per capita u EU27

(%)

Osnovni scenario

TFP scenario

0 5,107 5,107 25,100 20 29,100 18 10,291 41

5 6,389 6,941 28,015 25 32,097 22 12,655 45

10 8,101 9,562 31,269 31 35,403 27 15,563 50

15 10,272 13,172 34,901 38 39,049 34 19,138 55

20 13,025 18,144 38,955 47 43,070 42 23,534 60

26 17,318 26,647 44,446 60 48,446 55 30,163 68

37 25,358 46,819 56,600 83 60,106 78 47,540 84

46 32,763 70,222 68,979 102 71,705 98 68,979 100

47 33,709 73,457 70,512 104 73,124 101

50 36,714 84,085 75,318 112 77,554 108 Napomene: Osnovni scenario pretpostavlja rast BDP-a po zaposlenom od 2,89 posto sa konstantnim stopama zaposlenosti i aktivnosti. TFP scenario pretpostavlja godišnju stopu rasta TFP od 2,4 , kao što je bio slučaj u Irskoj. Stopa rasta EU27 BDP per capita pretpostavlja se da je ista kao u pretkriznom periodu, 1995-2007. prosjek (2,22%).

Izvori: EUROSTAT i procjene zaposlenih u Svjetskoj banci.

68. Brža konvergencija sa nivoima dohotka u EU je moguća; neke male ekonomije su to već

uradile. Kako je već konstatovano, Crna Gora može dostići sadašnji prosječni nivo BDP-a po glavi

stanovnika u EU27 za 37 godina u slučaju osnovnog scenarija (pod pretpostavkom da BDP po

zaposlenom raste stopom od 2,89 posto sa stalnim stopama zaposlenosti i aktivnosti), a za svega 26

godina u slučaju TFP scenarija (pod pretpostavkom viših stopa rasta BDP-a po zaposlenom usljed

povećanja stope rasta TFP na 2,4 posto godišnje, kao što je bio slučaj sa Irskom).5

5 Stopa rasta EU27 BDP per capita ista je kao u periodu prije krize, 1995-2007. godine (2,22%).

28

PART II: POVEZANOST

A. Zašto je povezanost bitna

69. Crna Gora je mala evropska zemlja koja se nalazi na Mediteranu i ima ukupno oko 640.000

stanovnika; kao i druge male zemlje suočava se sa posebnim ograničenjima razvoja. Mala veličina je

naravno relativni koncept, ali razvojna načela koja su primjenljiva na „male zemlje“ svakako su

primjenljiva i na Crnu Goru. Osnovna je suštinska potreba za povezanošću, kako interno tako i sa stranim

tržištima, kako bi ova zemlja mogla imati pristup međunarodnoj trgovinskoj razmjeni i međunarodnim

tržištima kapitala te koristiti globalizovanu dostupnost informacija, znanja i ideja.

70. Ali sa svega 11 posto BDP-a 2011. godine, Crna Gora ima jedan od najnižih koeficijenata

izvoza u odnosu na BDP na svijetu—dakle, nije dobro povezana. A ukoliko se isključi izvoz

proizvoda metalne industrije, ovaj koeficijent pada na ispod 6 posto. S obzirom na izvoz roba, crnogorska

ekonomija je prilično autarkična. Prekogranično kretanje je sporo i neefikasno, a uprkos velikom sektoru

turizma kada se u koeficijent izvoza uračuna i uslužni sektor, taj koeficijent je i dalje u prosjeku iznosio

svega oko 36 posto u periodu od 2007–11. godine. Naprednijim malim zemljama ovaj koeficijent je

daleko veći. Recimo, u slučaju Slovenije, on iznosi 68 posto, Estonije 78 posto, a Malte 85 posto.

71. Povezanost ne zavisi samo od saobraćaja, trgovine, energetike, čak i pristupa kompjuterima i

internetu; važne su i vještine. Iako Crna Gora ima među najviše mobilnih telefona po glavi stanovnika,

upotreba kompjutera u šklama još uvijek nije raširena (a pogotovo nije produktivna), a postoje i problemi

sa internet vezama. Isto tako, kako je to pokazano u nedavnom dokumentu Svjetske banke, Pregled javne

potrošnje i institucija (Svjetska banka 2012b), mali broj svršenih studenata sa lokalnih univerziteta i

lokalnih profesionalaca dobro vlada stranim jezicima.

72. U nastavku iznosimo osnovne zaključke detaljne analize pivezanosti urađene za potrebe ovog

izvještaja koje smo koristili da bi formulisali sledeće poruke:

Postoji hitna potreba za proširenjem i diverzifikacijom izvoza kako bi se otvorila

ekonomija. Osnovni izvozni sektori crnogorske privrede su metalna industrja, turizam i

proizvodnja vina; to čini njen izvozni asortiman veoma skučenim i visoko koncentrisanim. Sa

opadanjem metalne industrije, turizam i vino su postali osnovne uspješne izvozne priče. Oba ova

sektora su konkurentna i imaju dobru budućnost, ali pitanje je treba li da i dalje budu stožeri

crnogorskog izvoza ili postoje održive mogućnosti za izvoz i u drugim proizvodima i sektorima.

Crna Gora posjeduje značajne mogućnosti za povećanje izvoza i njegovo proširenje na nova

područja. Tehnika analize prostora proizvoda, kojom se ispituju mogućnosti za širenje i

diverzifikaciju izvoza, koristi tehnološke i resursne veze među proizvodima kako bi se utvrdile

mogućnosti na osnovu sadašnjeg obrsca trgovinske razmjene. Kada se primijeni na Crnu Goru, s

obzirom na teškoće u tradicionalnim izvoznim granama i namjeru vlade da preorjentiše ukupan

izvoz, ova vrsta analize dolazi u pravom trentuku i daje prave informacije. Analiza potvrđuje

pretjeranu koncentraciju izvoza u metalnoj industriji, gdje su ograničene mogućnosti za rast

dohotka i širenje izvoza. Ujedno pokazuje da iako Crna Gora ima mogućnosti za izvoz ostalih

roba, od koje bi se mnoge mogle povezati sa postojećim lancem vrijednosti turizam-

poljoprivreda-energetika, te mogućnosti takođe imaju relativno ograničen potencijal dohotka.

29

Ali ima i osnova za optimizam u vezi povezanosti crnogorske ekonomije. U međunarodnoj

trgovini povlači se razlika između komparativnih, kompetitivnih i lokacionih prednosti.

Komparativna prednost se prikazuje u sadržaju i obrascu trgovine kada zemlja ide od autarkije ka

učešću u svjetskim tržištima. Nasuprot tome, kompetitivna prednost je koncept zasnovan na

kulturi ukorijenjen u obrazovanju, radnoj etici i drugim atributima stanovništva na određenom

području; to može biti izvor prednosti za Crnu Goru. Crna Gora ima i prednost položaja u smislu

blizine evropskih tržišta. Stoga postoje brojni razlozi da se vjeruje da Crna Gora može riješiti

svoje probleme sa povezanošću.

Vještine i ljudski kapital će biti od presudne važnosti za poboljšanje povezanosti. Trenutno

je u Crnoj Gori ulaganje u ljudski kapital pogrešno usmjereno zbog zastarelih koncepcija tražnje

za radnom snagom i ekonomske strukture. Ukoliko se želi ekspanzija i diverzifikacija izvoza,

treba promijeniti preference crnogorskih studenata i studijske grupe koje se nude kako bi se

naglasile vještine i znanje koje zahtijeva privatni sektor. Trenutno je visokoškolski sistem

zasnovan na pretpostavci zapošljavanja u sektoru vlade. Treba izmijeniti stručno obrazovanje

kako bi bolje reagovalo na vještine za kojima postoji tražnja na tržištu rada. Dok se obrazovne

preference ne promijene, student neće dobijati obrazovanje na način koji će pomoći Crnoj Gori da

realizuje visokodohodovnu komparativnu prednost. Crna Gora sigurno ne može sebi da priušti da

bude privreda sa niskim zaradama, posebno s obzirom na motivaciju da kvalifikovana radna

snaga emigrira. Komlementarnost vezana za ljudski kapital povećava dohodak, povezanost i

privredni rast.

Crna Gora bi mogla da unaprijedi povezanost i u odnosu na horizontalno i vertikalno

integrisane multinacionalne firme daljim značajnim poboljšanjima investicione klime i––što

je važno––jasno razdvajajući politiku i ekonomiju. Crna Gora je u poslednje vrijeme

unaprijedila svoju investicionu klimu do te mjere da je 51. mjesto po istraživanju uslova

poslovanja (DB) stavlja među 25 posto svjetskih privreda po lakoći poslovanja. Ali je veliki dio

SDI koje je privukla u prethodnom periodu otišao na kupovinu nekretnina, a ne u greenfield ili

produktivne investicije. Multinacionalne kompanije su nerado uzimale u obzir Crnu Goru kao

proizvodnu lokaciju ili istraživački i razvojni centar. Iz perspektive politčke ekonomije,

multinacionalne firme predstavljaju izazov za domaću političku diskreciju. Crna Gora se takmiči

sa mnogim drugim mogućim lokacijama za investicije, a multinacionalne kompanije odabiru one

na kojima investicija najviše dovodi do nepolitizovane privredne djelatnosti.

Infrastruktura––saobraćaj, energetika i IKT––presudni su za fizičku povezanost,

proširenje obima trgovinske razmjene i unapređenje atraktivnosti zemlje kao turističke,

IKT i investicione destinacije. Analiza interne (unutar zemlje) povezanosti naglašava

informatičku i saobraćajnu infrastrukturu kao centralno mjesto domaće regionalne integracije. To

naglašava važnost kvaliteta i bezbjednosti drumske infrastrukture i mogućnosti za regionalnu

povezanost unapređenjem željeznice.

Treba unaprijediti energetsku povezanost, kako interno, tako i unutar regiona. Energetika

se prepoznaje kao krupno infrastrukturno ograničenje za investicije i rast malih i srednjih

preduzeća, a time i kao izazov za politike vlade. Ali, sa novim investicijama i proširenjem

ponude, energetika bi takođe na dugi rok mogla postati važna izvozna grana. Kako bi se u

potpunosti iskorisitla ova mogućnost, treba ojačati veze Crne Gore sa regionalnim energetskim

tržištima i završiti važan projekat podmorskog kabla sa Italijom.

Informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) i inovacije nude ogromne mogućnosti za

malu zemlju kakva je Crna Gora, a putem IKT mogla bi da se ostvari važna povratna

sprega sa znanjem i vještinama. IKT može pomoći da se osnaži konkurentnost zemlje,

investiciona klima i inovativni kapacitet, te pozicionira Crna Gora kao dinamičan centar inovacija

koji povezuje Balkan (i crnogorske privredne grane) sa ostatkom Evrope i globalnim lancima

30

vrijednosti za turizam, industrijsku proizvodnju i ostale sektore. Ova analiza ukazuje na to da

pametne investicije u IKT infrastrukturu i sa njom povezane vještine, posebno vezano za

širokopojasni internet, otvorene podatke i e-trgovinu, mogu biti jako isplative u smislu rasta i

radnih mjesta sa visokim zaradama. Crnogorske kompanije koje ulažu u istraživanje i razvoj

imaju tendeciju bržeg rasta od neinovativnih kompanija, a ulaganja u obuku i (opipljivu i

neopipljivu) infrastrukturu mogu potaći veće inovacije i rast.

Povezanost putem integracije u Evropsku uniju (EU) nudi obećanje—ali ne i garanciju—

postepene konvergencije dohotka sa osnovnim evropskim zemljama. EU tržišta nude Crnoj

Gori mogućnosti povezivanja sa većim tržištima van njenih granica. Način na koji će Crna Gora

reagovati–––daljim sprovođenjem preostalih strukturnih i institucionalnih reformi u pravcu

maksimalne održivosti, fleksibilnosti i povezanosti, ne samo radi zatvaranja raznih poglavlja

pregovora––opredijeliće to da li će mogućnosti na kraju postati izvori dobiti.

Crna Gora se mora i bolje integrisati u Zapadni Balkan. Iako je Crna Gora tradicionalno bila

dijelom šireg regionalnog tržišta, ograničenja trgovine, posebno netarifne barijere, segmentisale

su tržišta Zapadnog Balkana Iako je ostvaren napredak u smanjenju trgovinskih barijera i

integrisanju u STO, vlade zemalja regiona, uključujući i Crnu Goru, i dalje zadržavaju netarifne

barijere koje guše mogućnosti za dinamičniju regionalnu trgovinsku razmjenu. Osim toga,

ograničenja međunarodne trgovine često štite domaće monopole.

Uloga vlade i politička ekonomija utiču na povezanost. U tržišnoj ekonomiji sa pravima

privatne svojine, vlada može da utiče na podsticajne mjere, ali ne može direktno sprovesti ili

„narediti“ povezanost. U tržišnoj ekonomij za povezanost je potrebna drugačija politička kultura:

Treba da postoji jasno razdvajanje—zaštitni zid—između zauzimanja funkcija u vladi i težnje za

ličnom dobiti putem poslovnih odluka. To ide i korak dalje od pitanja korupcije, čije

iskorjenjivanje samo po sebi mora predstavljati prioritet reformi demokratskog upravljanja.

Ovako ambiciozne reforme treba da dovedu do takvog javnog sektora u kome se nalaze javni

službenici koji se jasno i isključivo bave javnim interesom i najefikasnijim pružanjem usluga

građanima. Gruzija je primjer zemlje sa mnogo više ograničenja nego što ih ima Crna Gora koja

je uspjela da sprovede uspješne reforme upravljanja, te je, kao rezultat toga, privukla pažnju

čitavog svijeta. Kredibilni pokazatelji jasnog razdvajanja između politike i biznisa podstaći će

strane investicije i multinacionalnu aktivnost neophodne za postizanje otvorenosti koja je Crnoj

Gori potrebna za napredak.

Konačno, Crnoj Gori se savjetuje da uči na uspješnim primjerima drugih. Mada su takvi

modeli brzog rasta možda rijetkost u oblasti Južnog Sredozemlja, idući više ka sjeveru postoje

uspješne ekonomije koje su ranije imale vlasničku i upravljačku strukturu koja je nalikovala

crnogorskoj, kao i sličan sektor turizma. Lekcija naučena na primjeru te ekonomije, kao i drugih

koje su ostvarile visok dohodak, jeste fokusiranje na obrazovanje i ljudski kapital i integracija u

svjetsko tržište. Estonija je primjer kako brza ekspanzija povezanosti i otvorenosti može da

uslijedi odmah nakon burnog prelaza na nezavisnost. Slično tome, Irska nudi primjer kako jedna

mala zemlja sa ograničenim resursima može da postane atraktivno mjesto za privredno

poslovanje, inovacije i investicije. Združenim naporima ključnih aktera u crnogorskom društvu,

posebno vlade, može se ostvariti ogroman dobitak u jačanju dinamičnosti i razvoja.

B. Proširenje i diverzifikacija izvoza

73. Trenutno Crna Gora ne koristi osnovni pokretač rasta––izvoz––koji je doveo do

transformacije brojnih malih zemalja, posebno onih sa značajnim lokacijskim prednostima. Crna

Gora nije ni izbliza onoliko otvorena niti povezana koliko bi to trebalo da bude, interno ili eksterno, kako

31

bi aktivirala taj motor rasta. Ima najniži nivo izvoza na Balkanu, sa izuzetkom Kosova, i veoma mali kada

se uporedi sa mnogim sličnim malim zemljama. Da bi postigla rezultate učešća u trgovinskoj razmjeni i

visokih dohodaka kakve imaju druge male zemlje, potrebno je da ima više, i to raznovrsnijeg, izvoza.

Proširenje izvoza potaklo bi ne samo proširenje uvoza, već i širenje znanja, vještina i resursa, i dovelo do

stvaranja magičnog kruga otvorenosti. Dakle, izvoz––a ne samo SDI––treba da bude u vrhu razvojnog

programa vlade i društva.

74. Tako u slučaju Crne Gore postoje neka presudna razvojna pitanja: Što Crna Gora danas

izvozi? Koji je dohodovni potencijal njenog izvoza? Zašto izvozna struktura predstavlja ograničenje

razvoja? I kako se može ostvariti ekspanzija izvoza? Detaljna analiza izvoza, energetike, saobraćaja, IKT

i nekih institucionalnih ograničenja urađena za CEM, sumarno prikazana u nastavku, daje elemente

odgovora.

75. Budući da izvozni asortiman jako zavisi od tradicionalnog izvoza metalne industrije čiji se

potencijal osipa, ekspanzija izvoza zavisiće od diverzifikacije. Trenutno, značajan obim izvoza vezan

je za socijalističko nasljeđe—do te mjere da ograničenim crnogorskim izvozom dominira nekoliko velikih

kompanija koje su još uvijek u državnom vlasnštvu, ili su to do nedavno bile.

Osnovni izvozni sektori

Metalna industrija

76. Čini se da Kombinat aluminijuma, nekada perjanica crnogorske privrede, posluje sa

negativnom dodatom vrijednošću po cijenama na međunarodnom tržištu. Zaposlenost opada, ali i

dalje posluje, jer bi potpuno i iznenadno zatvaranje imalo veliku političku cijenu. Nedostatak ulaganja,

nagomilavanje neizmirenih obaveza prema Elektroprivredi i kreditne garancije koje je dala crnogorska

vlada kada je kombinat prodala stranom investitoru predstavljaju oblak na horizontu njegove budućnosti.

Sa negativnom dodatom vrijednošću i sadašnjom tehnologijom, kombinat ne može biti izvor ekspanzije

izvoza. Vlada je predložila da se potraže investitori koji bi koristili proizvedeni aluminijum za stvaranje

proizvoda više dodate vrijednosti bliže konačnoj potrošnji—ali u sadašnjim okolnostima, bilo bi efikasnje

za čitavu ekonomiju da uvozi aluminijum koji bi se koristio kao repromaterijal. Neizbježno, ekspanzija

crnogorskog izvoza podrazumijeva širenje na grane koje nisu tradiconalno bile prisutne u izvozu.

77. Željezara Nikšić i drugi prvatizovani pogoni vezani za metalnu industriju izvoze svoju

proizvodnju. Iako nedavna prodaja Željezare Nikšić turskoj kompaniji Toscelik možda zaista obećava

novi početak, nije očito da takva postrojenja, s obzirom na njihov proizvodni kapacitet i tehnološka

ograničenja, mogu postati temeljem dugoročne ekspanzije izvoza velikog obima koja bi otvorila

crnogorsku ekonomiju.

Turizam

78. Turizam je krupan izvor rastućih prihoda i relativnog ekonomskog uspjeha Crne Gore, a i

nastaviće da to bude. Turizam, koji se uglavnom oslanja na primorski dio, nudi uobičajenu vrstu ljetnje

vrste elementarne usluge, zabave, tipa „sunce i more“, plus kazina. Stari primorski gradovi kao što su

Budva, Kotor, Herceg-Novi, Perast i Petrovac privlače goste iz regiona. Prijestonica Cetinje takođe

privlači posjetioce, kao i stari manastiri kao što su oni na Cetinju, zatim Morača i Ostrog. A prema

najnovijem istraživanju ekonomskog uticaja koje sprovode Svjetski savjet za putovanja i turizam (WTTC)

i Oxford Economics, očekuje se da crnogorska turistička privreda ostvaruje najbrži rast u svijetu u

narednih 10 godina u smislu doprinosa ovog sektora BDP-u i zaposlenosti. Tokom 2010. godine, ukupan

doprinos BDP-u, uključujući indirektne i direktne uticaje, iznosio je 15,7 posto. Po projekcijama WTCC-

a, do 2021. godine ovaj udio će se više nego udvostručiti do 36,3 posto—odnosno, povećanje godišnjom

stopom od 12,4 posto za narednih 10 godina.

32

79. Mada će u doglednoj budućnosti masovni turizam i dalje imati svoje mjesto, za pohvalu je to

što vlada teži usmjeravanju rasta ka sofisticiranom turizmu. Na primjer, najnovija marina za mega

jahte na Medteranu nalazi se u Tivtu, u vlasništvu kanadskih investitora; sada kada je potpuno u funkciji

transformisala je lokalnu privredu. U blizini se gradi golf teren međunarodnog kvaliteta. Vlada je

potpisala i dugoročni investicioni sporazum sa švajacarskim Orascomom za izgradnju velikog kompleksa

hotela sa 5 zvjezdica, golf terena i pripadajućih turističkih kapaciteta na poluostrvu Luštica.

80. Ipak, postoje i ograničenja kod isključivog oslanjanja na turizam za ostvarivanje privrednog

razvoja, kao što su putna infrastruktura i ograničenje kapaciteta aerodroma u Tivtu. Osim toga,

zapošljavanje u turizmu je izrazito sezonskog karaktera, koncentrisano je na južni i središnji region, a

prvenstveno se sastoji od brojnih poslova relativno malog nivoa vještina za zaposlene u hotelima,

konobare i čistače, sa manje pozicija za visokokvlifikovane kadrove, i traže se jezičke sposobnosti za

recepcionere i kulinarske vještine za kuvare, a da ne pominjemo menadžerske vještine. Ali izgleda da

građani Crne Gore ne iskorištavaju čak ni prilike sadašnjih mogućnosti sezonskog zapošljavanja.

Zaposleni dolaze prvenstveno iz susjednih zemalja, što ukazuje na to da su plate isuviše niske da bi bile

privlačne za građane Crne Gore—uključujući i studente koj rijetko koriste priliku da tokom ljetnjeg

raspusta nađu posao u turizmu, proizvodnji vina i poljoprivredi. Malo je vjerovatno da će se ovakvo stanje

stvari promijeniti preko noći, što otvara pitanje gdje će naći posao svršeni studenti iz Crne Gore i osobe

koje ulaze na tržište rada.

81. Turizam ujedno uvodi i mogućnost problema u odnosima između lokalnih vlasti i privatnih

investitora koji su se u drugim zemljama pokazali problematičnima. Zvaničnici vlade utvrđuju uslove

za ualazk u turističku privredu za strane investitore putem prostornih planova i obezbjeđenje

infrastrukture. Pregovori oko doprinosa lokalnih vlasti i obezbjeđenja zemljišta često nisu transparentni.

Sa lošim demokratskim upravljanjem ili rukovođenjem rastom turizma ili zbog posljedica eksterne

finansijke krize, lokalni razvojni projekti i potencijalna turistička aktiva može postati pasiva. Građevinski

boom i bust u gradu Budva pokazuje zašto se rastom turizma mora upravljati obazrivo i apolitično.

82. Turizam ima izvanredan potencijal za diverzifikaciju jačanjem veza sa poljoprivredom,

saobraćajem i logistikom. Ali, budući da je turistička tražnja sezonskog karaktera, proizvodni kapacitet

se neće iskorištavati tokom čitave godine. Određena pitanja kao što je poslovno planiranje za buduće

turističke kapacitete najbolje se rješavaju––u jasnom i transparentnom prostornom i regulatornom

okruženju––od strane preduzetnika i preduzeća koji donose odluke o profitablnosti investicije.

Vino

83. Proizvođač vina u državnom vlasništvu je uspješna izvozna priča koja pokazuje da bi i još

snažnija izvozno-orijentisana grana proizvodnje vina, koja uključuje i brojne male privatne

proizvođače, mogla da prosperira. Ovim preduzećem se dobro rukovodi i jedno je od dosljedno

profitabilnih kompanija i vodeći izvoznik; njihova vina prodaju se u sve većem broju zemalja. Duga

tradicija prozvodnje vina u nekim područjima Crne Gore prirodna je osnova za ovu djelatnost. Vlasništvo

nad vinogradima u rukama proizvođača vina ima značajne pozitivne uticaje na životnu sredinu i turizam,

te može podstaći razvoj privatne proizvodnje vina—koja je već u nastajanju—u ranije ruralnim

područjima (npr. Crmnica, Danilovgrad). Državno preduzeće planira da proširi izvoz na još nova tržišta,

kao što je Kina i da ide u pravcu razvoja vina sa većom dodatom vrijednošću.

84. Ali sa ograničenjima zemljišta i kapaciteta, vinarstvo ne može bit jedini izvor velikog rasta

izvoza, mada će sigurno značajno doprinijeti. Takođe, sa izuzetkom nekolicine kvalifikovanih

stručnjaka i rukovodstva, u proizvodnji vina se angažuje prvenstveno nekvalifikovana radna snaga, što ne

može biti osnova za željeni prelazak Crne Gore ka ekonomiji visokog dohotka. Sa opadanjem metalne

industrije i ograničenjima rasta i prihoda u turizmu i vinarstvu, koje nove izvozne mogućnosti postoje za

diverzifikaciju izvoza u Crnoj Gori? Kako bi dali odgovor na ovo pitanje, sproveli smo prvu analizu

33

prostora proizvoda u vezi crnogorskog izvoza da bi utvrdili potencijal za dohodak, rast i diverzifikaciju

postojećeg i potencijalnog novog izvoza. Analiza utvrđuje potencijalno obećavajuće, nove proizvode i

sektore koji mogu podstaći širenje i diverzifikacju izvoza.

85. Analiza prostora proizvoda daje mjeru ekonomske „blizine“ između parova roba

posmatranjem podataka i obrazaca globalne trgovine utvrđenih komparativnih prednosti zemalja

(Slika 9). Na primjer, blizina dva poljoprivredna proizvoda je visoka ako ulazne vrijednosti (npr.

zemljište) koje se koriste za proizvodnju jednog (npr. krušaka) može da se koristi za druge (npr. Jabuke ili

sokovi) sa relativno niskim troškovima. Isto tako, blizina između dva potrošačka elektronska proizvoda

trebalo bi da bude relativno visoka. Na površini posmatrano, blizina nautičke opreme poljoprivrednim

proizvodima može biti veća nego njihova blizina elektronici, baš kao što je i blizina između

automobilskih dijelova i elektronike veća nego između automobilskih dijelova i poljoprivrednih

proizvoda.

Slika 9: Ilustracija: Blizina roba u prostoru poizvoda

Izvor: Prostor proizvoda i bogatstvo država, http://www.chidalgo.com/productspace/network.htm.

86. Model prostora proizvoda može da utvrdi mjeru u kojoj se znanje i kapital zemlje mogu

prilagoditi u strukturnoj transformaciji—odnosno, drugačije rečeno, koliko su „spretne“ lokalna

ekonomija i njeni ulazni elementi za prelazak na nove izvozne mogućnosti. Ovaj model je zasnovan

na principu sličnosti proizvodnih funkcija i mobilnosti ulaznih elemenata. Može da otkrije vertikalne veze

među sektorima, na primjer između turizma, prerade poljoprivrednih proizvoda i saobraćaja. Cilj analize

prostora proizvoda je otuda, s obzirom na inicijalne pozicije prostora proizvoda i trendove transformacije

proizvodnje, da se utvrdi diverzifikacija sektora koja ima najveći potencijal za rast izvoza zemlje.

87. Zemlja bi mogla, recimo, biti specijalizovana za privredne grane niske dodate vrijednosti ili

proizvode za kojima svjetska tražnja opada, što zahtijeva diverzifikaciju. U idealnom slučaju, putem

reagovanja tržišta (i regulacije vlade), kombinaciju proizvoda bi onda trebalo prilagoditi granama više

vrijednosti i izvoznim tržištima u ekspanziji. Slika 10 prikazuje primjer kako jedna ekonomija može da

formira klastere među 785 proizvoda iz Standardne klasifikacije industrije i trgovine (SITC Rev. 2).

88. Globalna iskustva i nalazi istraživanja pokazuju da je izvozna pozicija zemlje po metodi

prostora proizvoda u velikoj korelaciji sa BDP-om po glavi stanovnika i da nivo dohotka

opredjeljuju sposobnosti, tehnologija i bogatstvo resursima. Usljed razlika (“heterogenosti”) u

distribuciji sposobnosti među zemljama, može se očekivati da one sa malim stanovništvom čije su

sposobnosti ograničene dožive samo manju diverzifikaciju dobiti ako se doda svega nekoliko sposobnosti.

34

Struktura prostora proizvoda ima implikacije i po tehnologiju i geografske veze, transfere i efekat

prelivanja. Recimo, vjerovatnoća da novi proizvod bude dodat izvoznom asortimanu zemlje kako je

utvrđeno u prosjeku je 65% viši ako neka susjedna zemlja jeste uspješan izvoznik istog proizvoda—dakle,

zemlje mogu da uče jedna od druge. Osim toga, difuzija tehnologije je snažnija što je kraća geografska

udaljenost (blizina je važna), slabija je za proizvode koji su više znanjem intenzivne proizvode

(dodavanje vrijednosti proizvodima znanja je teško), te se vremenom ubrzala (zemlje se takmiče u novim

proizvodima i tržištima intenzivnije nego ikada ranije).

89. Analiza prostora proizvoda daje empirijsku mjeru odnosa između proizvoda i nivoa dohotka

za individualne proizvode. Na taj način, strategija diverzifikacije treba da poveća konkurentnost

kategorija proizvoda koje su na dohvat i koje nude više prostora za dalju diverzifikaciju—što se

terminologijom prostora proizvoda naziva proizvodima više gustine, odnosno proizvodima sa više puteva.

Robe sa potencijalom većeg dohotka (PRODY) povećavaju BDP per capita.6

Slika 10: Blizina parova roba u prostoru proizvoda

Izvor: Prostor proizvoda i bogatstvo država, http://www.chidalgo.com/productspace/network.htm.

6 Prostor proizvoda je metodologija korak po korak. Za slučaj Crne Gore, zbog nedostatka podataka za veliki vremenski niz

izvoza, proizvodi se ne mogu kategorisati po strukturnim pomijeranjima u utvrđenim komparativnim prednostima (RCA), kao

što je urađeno u nekoliko drugih studija Svjetske banke. Međutim, čak i bez podataka o vremenskim nizovima, koncept gustine

može se koristiti za rangiranje proizvoda u skaldu sa spsobnoššću zemlje za izvoz. Proizvodi se mogu rangirati i prema izgledima

dalje diverzifikacije (putevi) i povezanog nivoa produktivnosti (PRODY). Prozvod visoke gustine, više puteva puteva i visokog

PRODY najbolji su kandidati za diverzifikaciju izvoza. Empirijska struktura prostora proizvoda ima tendenciju da pokazuje

negativan odnos između koncepta gusitne i PRODY i gustine i puta, a pozitivan odnos između PRODY i puta. Tako prostor

proizvoda otkriva teškoću formulisanja uspješne razvojne strategije kada proizvodi koji su visoko profitablni nisu na dohvatu,

dok obližnji proizvodi imaju ograničen potencijal za diverzifikaciju i rast.

35

C. Primjena analize prostora proizvoda na Crnu Goru

90. Metodologija prostora proizvoda primijenjena je na podatke o bilateralnoj trgovini Crne

Gore od 2006. do 2011. godine. Međutim, zbog kratkog vremenskog niza, trebalo je izvući zaključke na

osnovu (i) pripadajućeg nivoa produktivnosti za izvozni asortiman (prody i EXPY); (ii) potencijala dalje

diverzifikacije (put); i (iii) snage komparativne prednosti (gustina).

91. Podaci potvrđuju temeljni izvozni problem Crne Gore: visoku koncentraciju u proizvodima

metalne industrije koji imaju malu dodatu vrijednost i malo tehnološke sofisticiranosti. Na

kategoriju sirovog aluminijuma i legura aluminijuma otpada 60 posto izvoza roba, a slijedi vino iz svježeg

grožđa (5 posto) i crnogorička drvna graža (3 posto). Na metale—aluminijum, gvožđe i obojeni metali—

otpada dvije trećine kompletnog izvoza roba. Jasno je da tradicionalne industrije dominiraju strukturom

crnogorskog izvoza.

92. Uporedno posmatrano, Crna Gora ima najveću izvoznu koncentraciju u svom regionu, mada

ni susjedne balkanske zemlje nemaju posebno dobro diverzifikovanu ponudu. Slika 11 pokazuje da

na 6 najvećih izvoznih kategorija otpada 75 posto crnogorskog izvoza, a na narednih 84 samo 22 posto.

Herfindalov indeks koncentracije izvoza (0,37) daleko je veći za Crnu Goru nego za susjednu Albaniju

(0,05), Sloveniju (0,03), ili Bosnu i Hercegovinu (0,02), što ukazuje na manje diverzifiovan izvoz.

Slika 11: Koncentracija crnogorskog izvoza

Izvor: Osorio-Roddarte i Bogetic (2012).

93. Nivo koncentracije izvoza roba u Crnoj Gori je visok u poređenju sa grupom malih zemalja

kao komparatorom. Njen Herfindalov indeks (0,37) daleko je iznad medijana (0,17) i prosjeka

(0,26) za male zemlje. Ipak, prosperitetne male zemlje kao što su Malta, Kipar, Irska, Singapur ili

Estonija imaju dobro diverzifikovan izvozni asortiman, ne samo u smislu broja proizvoda, već i u

tehološkom sadržaju (Slika 12 - Slika 13).

36

Slika 12: Komparativna izvozna koncentracija mjerana Herfindalovim indeksom

Izvor: Osorio-Roddarte and Bogetic (2012).

Slika 13: Izvoz po tehnološkom sadržaju u odabranim malim zemljama


94. U Crnoj Gori vladu i privatni sektor treba da zabrinjava struktura izvoznog asortimana jer

izvoz može potaći konkurentnost i privredni rast. Diverzifikacija i sofisticiranost izvoza potvrdili su se

kao preduslovi za održivi ekonomski rast. Rast na duži rk ne može se objasniti jednostavno kao posljedica

akumulacije agregatnih faktora proizvodnje, kao što je rad. Zemlje sa uspješnim rastom to su ostvarile

sticanjem sposobnosti koje im omogućavaju da uvode sve veći broj i novije robe na strana tržišta. Slika

14 pokazuje odnos između povećanja sofisticiranosti izvoznog asortimana (mjereno prema Log of EXPY)

i njegovog odnosa sa BDP-om per capita za 138 zemalja u razvoju i razvijenih zemalja. Jasno je da se

male zemlje ne oslanjaju nužno na nekoliko nesofisticiranh izvoza. Proizvođači i preduzetnici u Crnoj

Gori mogu da uzimaju za primjer uspješna iskustva kako bi razmotrili mogućnosti izvoznih tržišta.

0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

He

rfin

da

lov

in

de

ks

izv

oza

Crna Gora: 0.37

37

Slika 14: Sofisticiranost izvoza i ekonomski razvoj


Slika 15: Crna Gora: nedostatak proizvoda za unapređenje dohotka

Izvor: Osorio-Roddarte i Bogetić (2012).

38

95. Nadalje, to nekoliko izvoznih roba Crne Gore ima relativno mali potencijal dohotka. To znači

da čak iako bi Crna Gora mogla da značajno proširi strukturu svog sadašnjeg izvoza, to ne bi donijelo

mnogo dodatnih prihoda niti otvorilo mnoga radna mjesta. Na Slika 15 crvene i plave tačkice

predstavljaju proizvode koje Crna Gora trenutno izvozi (sive tačkice se ne proizvode u Crnoj Gori).

Negativan odnos između PRODY i obrnute gustine ukazuje na to da proizvodi koji su na dohvat (sa lijeve

strane na x-osi)—“voće na niskim granama,” s obzirom na strukturu crnogorskog izvoza––nažalost nema

veliki potencijal dohotka (iznad na y-osi). Isto tako, proizvodi koji unapređuju dohodak (iznad crvene

linije, gdje je PRODY veći od EXPY) nisu „na dohvat“ u smislu gustine crogorskog izvoza. Osim toga,

izvezeni proizvodi za koje je Crna Gora pokazala komparativnu prednost (RCA > 1) su razbacani u

prostoru proizvoda i često locirani na teško dostupnoj periferiji porstora proizvoda (Slika 16-Slika 17).

Slika 16: Pozicija Crne Gore u prostoru proizvoda, dio 1 od 2

Izvor: Osorio-Roddarte i Bogetic (2012) prikaz uz korišćenje originalnog dijagrama iz “Prostor proizvoda i bogatstvo država,”http://www.chidalgo.com/productspace/network.htm.

http://www.chidalgo.com/productspace/network.htm

39

Slika 17: Pozicija Crne Gore u prostoru proizvoda, dio 2 od 2

Izvor: Osorio-Roddarte i Bogetic (2012) prikaz uz korišćenje originalnog dijagrama iz “Prostor proizvoda i bogatstvo država,”http://www.chidalgo.com/productspace/network.htm.

96. Potencijal ekonomske diverzifikacije Crne Gore može se klasifikovati u tri osnovne grupe sa

različitim potencijalom prihoda (Tabela 7).

Prva grupa sastoji se od dominatnog, izvoza tradicionalnih roba, aluminijuma i željeza, koja u

skladu sa mjerenjem prostora proizvoda nudi u principu relativno veliki potencijal prihoda, ali

samo sa značajnim dodatnim ulaganjima i velikim skokom na lancu vrijednosti. Argument za

pružanje dodatne podrške sektoru aluminijuma i željeza bio je vezan za korist od diverzifikacije.

Tačno je da je tehnološki napredak i novi talas industrijalizacije u zemljama Istočne Azije

potakao dinamiku i tražnju za aluminijumom i željezom; ipak, za Crnu Goru je rizik neuspjeha

visok s obzirom na sadašnju nesigurnost i opadajuće cijene na međunarodnim tržištima, njen mali

broj proizvoda, njihov nizak tehnološki sadržaj i činjenicu da su potrebna velika ulaganja u ovu

tešku industriju kako bi se modernizovala oprema, osnažila infrastruktura podrške i osigurala

jeftina energija.

Druga grupa sastoji se od ostalih proizvoda u prehrambenoj i prerađivačkoj privredi, kožarstvu,

drvopreradi i raznim proizvodima. Iako relativno niska vrijednost PRODY ukazuje na to da u

prosjeku ovi sektori imaju ograničen potencijal dohotka, posebno sirova koža i koža, vrijednost

gustine ukazuje na to da je njihov potencijal za Crnu Goru relativno značajan. Od posebnog je

http://www.chidalgo.com/productspace/network.htm

40

interesa podgrupa od 18 proizvoda sa visokom gustinom i utvrđenom komparativnom prednošću

koja bi mogla da zadovolji domaće tržište, posebno u prehambenm sektoru, ukoliko bi se

proizvodi na odgovarajući način povezali sa turizmom (Tabela 7). To ukazuje na važnu

mogućnost za Crnu Goru da proširi postojeći i razvije novi poljoprivredni i prehrambeni izvoz;

ukoliko bi se uvezao sa povezanim sektorima, multiplikativni efekti na rast i radna mjesta bili bi

značajni, posebno u manje razvijenim dijelovima zemlje. Iako su mašine grupa proizvoda sa

najvećim potencijalom dohotka i sa najviše opcija za diverzifikaciju, tu je Crna Gora slaba u

gustini prostora proizvoda, što znači da ti proizvodi imaju samo slabe veze sa sadašnjom

strukturom crnogorskog izvoza.

Tabela 7: Crna Gora: Izvoz, komparativna prednost (RCA), veze sa izvoznom strukturom (gusitna)

i potencijalom dohotka (prody)

Sektor Broj

proizvoda Proizvodi sa RCA>1

Uvoz 2006-2010. Izvoz 2006-2010.

Prody Putanja Gustina Izvozne destina

cije ('000 USD)

(% ukupnog

uvoza)

('000 USD)

(% ukupnog

izvoza)

Aluminijum 2 1 119 0.001 1,260,879 61.1 18,680 136 0.123 15

Rudarstvo, metali sirovine

11 7 328,491 2.5 135,710 6.6 10,781 112 0.126 35

Proizvodnja gvožđa

7 4 55,615 0.4 111,352 5.4 15,528 151 0.11 32

Hrana 24 11 646,269 5 246,276 11.9 12,709 127 0.122 39

Sirova koža 4 2 187 0 20,644 1 7,860 118 0.141 10

Drvo 14 5 29,131 0.2 117,685 5.7 12,687 133 0.122 48

Razno 9 2

-

- 15,983 0.8 14,324 133 0.1 39

Mašine 22 2

-

- 91,705 4.4 19,510 144 0.084 70


Treću grupu čini turizam i sa njim povezani lanac usluga, kao što su saobraćaj, energetika i

logistika, ali isto tako i moderne digitalne i IT usluge. Izvozni potencijal ovdje je značajan, ali će

presudno zavisiti od toga koliko se dobro poveže sa drugom grupom novog izvoza kako bi se

iskoristile sinergije i podstakla produktivnost.

D. Zaključci analize prostora proizvoda

97. Crna Gora ima značajan izvozni potencijal u turizmu, vinarstvu, hrani, energetici i nizu

novijih proizvoda. Da bi se taj potencijal iskoristio potrebna je strategija vlade, ali vlada treba svoju

ulogu da ograniči na uklanjanje barijera za izvoz, bilo fizičkih, infrastrukturnih, regulatornih ili

institucionalnih i da osigura veću povezanost sa eksternim tržištima––fizičku, informacionu i

institucionalnu. Ova analiza bi mogla biti korisna za privatni sektor i organizacije izvoznika, te

međunarodne i domaće trgovinske komore kao informacija o vjerovatnim mogućnostima za buduću

ekspanziju i diverzifikaciju izvoza.

41

98. Ovu analizu ne treba tumačiti kao poziv na to da država gura izvoz putem subvencija za

izabrane sektore; to bi samo nosilo značajan rizik neuspjeha i mogućnosti da posebne privilegovane

grupe zgrabe koristi od od takvih subvencija na štetu drugih, konkurentnih preduzeća.

Terminologija analize prostora proizvoda opisuje „zemlje“ (ne vlade kao takve) kao tijela koja u

usvajanju strategija „diverzifikacije izvoza“ rukovode podaci. Pošto je Crna Gora dominantno tržišna

ekonomija zasnovana na privatnom vlasništvu, stoga se komparativna prednost može samo ostvariti kroz

evaluaciju profitabilnosti investicije od strane privatnog sektora. Privatnim komercijalnim preduzećima

nisu potrebne subvencije i poreski obveznici ne treba da osiguravaju privatne rizike i poduhvate. Uloga

vlade u povećanju izvoza trebalo bi da bude ograničena na promovisanje crnogorskog brenda putem

svojih diplomatskih i komercijalnih predstavništava u inostranstvu, korišćenje moći okupljanja i

osiguravanja maksimalne regulatorne transparentnosti i lakoće poslovanja i izvoza. To je veliki zalogaj i

za vlade daleko većih zemalja; ukoliko Crna Gora bude djelotvorna u tim oblastima, vjerovatno će

uslijediti odgovor ponude izvoza, kao što se desilo u drugim malim, sada prosperitetnim izvoznim

zemljama.

99. Međutim, analiza prostora proizvoda može pomoći u usmjeravanju privatnog sektora

prilikom odlučivanja kako na različite načine koristiti akumuliranu stručnost i iskustvo. Informacije

iz analize mogu takođe biti i signal privatnom sektoru gdje se možda nalaze komparativne prednosti i gdje

bi proizvođači mogli biti uspješni na globalnom tržištu. Pomoć vlade u oblasti izvoza treba ograničiti na

unapređenje ambijenta koji mu pogoduje i skretanje pažnje potencijalnih tržišta na crnogorske izvoznike i

izvoz. I konačno, važno je shvatiti da je prethodno iznesena analiza samo jedna alatka u određivanju

mogućnosti za djelotvornije otvaranje i povezanost, na osnovu shvatanja komparativnih prednosti i

analize prostora proizvoda. Kako bi se razumjele i utvrdile i druge komponente uspjeha i osigurala veća

povezanost crnogorske privrede, mora se ići i dalje od izvoza i zaći u koncepte kao što su kompetitivna

prednost i uloga ljudskog kapitala, multinacionalnih kompanija i infrastrukture––posebno saobraćajne i

energetske.

E. Od komparativnih ka kompetitivnim i lokacijskim prednostima

Komparativna prednost

100. Komparativna prednost je koncept zasnovan na očekvanoj promjeni u ekonomiji kada jedna

zatvorena ekonomija, kao što je Crna Gora, postane više otvorena za slobodnu trgovinu.

Tradicionalna predviđanja komparativnih prednosti razmatraju bogatstvo faktorima, tehnološki napredak i

ekonomiju obima i ekonomiju širine neke zemlje. Fokus u takvim predviđanjima često je na industrijskoj

proizvodnji, ali kako se zapadni svijet deindustrijalizuje, teško je naći standardizovane proizvode u

kojima zapadne zemlje sa visokim zaradama mogu da se takmiče sa proizvodnjom u Kini i drugim

zemljama sa niskim zaradama. Konkurentna dimenzija na kojoj ekonomije sa visokim zaradama

uspijevaju jeste znanje i korišćenje ljudskog kapitala i ljudske mašte kao inputa.

Kompetitivna prednost

101. Dok se komparativna prednost bavi čisto ekonomskim aspektima koji potcrtavaju

konkurentnost, kompetitivna prednost je kulturni koncept koji objašnjava zašto zemlje sa istim

bogatstvom resursa i sličnim pristupom tehnologiji ostvaruju različite rezultate. U svijetu prilično

liberalne trgovine i mobilnosti kapitala, domaće i strane investicione odluke rukovode ne samo troškovi

rada, već i kultura radne snage i drušva generalno, uključujući i poštovanje vladavine prava i imovinsko-

pravnu zaštitu, nivo povjerenja u društvo i privatni sektor i važnost ili odsustvo radne etike. Svi ti aspekti

kulturnog okvira za privrednu djelatnost određuju produktivnost kojom se koriste resursi, a time i

ekonomski propseritet date zemlje.

42

102. Kompetitivna prednost odražava i stepen objektivnosti i mjeru u kojoj pravni sistem koji

nije politizovan. Dokazi koji pokazuju da neka privatna firma ili fizičko lice koje tuži vladu pred sudom

ima objektivno pravične šanse na uspjeh, recimo, predstavlja jednu komponentu kompetitivne prednosti.

Kompetitivna prednost posebno zahtijeva razdvajanje političkog ponašanja od težnje za profitom u

privatnom sektoru. Brojne studije pokazuju da jaki motivi za korišćenje političkih prerogativa za privatnu

korist direktno narušavaju nacionalnu kompetitivnost. Pogotovo širenje malih i srednjih preduzeća može

biti inhibirano ako ne postoji jasna linija razdvajanja između političkih prerogativa i ekonomske

djelatnosti. Ako ljudi znaju da postoji “nevidljiva linija” prepreke za napredak u znanju, poslovanju i

izvozu, čak i preduzimljivi pojedinci i preduzeca odustaju od realizacije dobrih poslovnih ideja. Rezultat

je gubitak novih ideja, poslovanja, zaposlenosti i konkurentnosti.

103. Važno je da Crna Gora može izgraditi kompetitivnu prednost u odnosu na brojne zemlje ako

ulaže u vještine, inovacije i depolitizovano poslovno okruženje. Prisustvo motivisane, kvalifikovane i

pouzdane radne snage predstavlja osnovni element kompetitivne prednosti, ali se dodatno omogućava

smanjenjem političkog rizika za investitore.7 Ovaj izvještaj zauzima stanovište da Crna Gora sebi ne

može da priušti da bude ekonomija niskih zarada. Ukoliko zarade u Crnoj Gori ostanu niske, ljudi sa

preduzetničkim sposobnostima i perspektivom biće stimulisani da odu na druga mjesta u potrazi za većim

zaradama. Zato Crna Gora treba da gradi privredne grane zasnovane na znanju.

104. Osnovni ljudski kapital postoji u Crnoj Gori, ali izgleda da je ulaganje u taj kapital pogrešno

usmjereno. Nedavni PEIR izvještaj Svjetske banke koji uključuje i analizu obrazovanja i vještina, to

postavlja na pravi način: osnovni problem u Crnoj Gori je kvalitet i efikasnost obrazovanja. Taj izvještaj,

kao i CEM analiza investicione klime detaljno predstavljena u poglavlju 3 u nastavku, pokazuju da postoji

nesklad između vještina i obrazovnog sistema koji još nije prilagođen potrebama globalne konkurencije.

Istraživanja za potrebe CEM-a i opsežne konsultacije na terenu ukazuju na to da ova obrazovna

neprilagođenost možda dijelom odražava inerciju odredjenih kulturnih pretpostavki o ljudskom

ponašanju. Konkretno, tokom socijalističke prošlosti, sveprisutnost vlade u ekonomiji činila je karijeru u

javnom sektoru očitim prvim izborom za mnoge ljude, posebno one sposobnije. Kultura koja zaposlenje u

javnom sektoru podrazumijeva kao poželjnu odražava se u činjenici da su crnogorski studenti još uvijek

prevashodno naklonjeni predmetima koji ih pripremaju za takvu karijeru. Ali javni sektor će neminovno

postati manji i efikasniji, što će reći da će nuditi manje mogućnosti za zapošljavanje. Nadalje, dogledna

fiskalna ograničenja koja se nameću javnom sektoru takođe ukazuju na to da širenje javnog sektora ne

može biti faktor rasta u Crnoj Gori (Svjetska banka 2012b).

105. Stoga, preference crnogorskih učenika i studenata treba usmjeriti na praktičnije vještine i

znanje koje zahtijeva privatni sektor, kako domaći, tako i strani. Kompjutersko znanje; IKT,

primijenjea fizika i hemija; elektrotehnika i mašinstvo; pomorske vještine; savremena ekonomija,

uključujući finansije i zapadne metode računovodstva i revizje; i poslovne studije koje uključuju

marketing, obradu podataka i upravljanje podacima predstavljaju zanimanja rasta sa visokom isplativošću

u današnjim zemljama visokog i srednjeg dohotka. Realnost je da dok se ne promijene obrazovne

preference, studenti se neće obrazovati u onim oblastima koje su u saglasnosti sa realizacijom

komparativne prednosti visokog dohotka. Više tehničkim žargonom rečeno, komparativna prednost je

endogena vrsti bogatstva faktorima stvorenim ulaganjem u ljudski kapital i bazu znanja stanovništva.

Kompanije će sve više zapošljavati crnogorske studente i kroz proizvodnju i komunkacije obezbijediti

povezanost sa međunarodnim tržištima tek onda kada budu dostupni lokalni profesionalci sa kvalitetima

koji su njima potrebni—pod uslovom da preduzetnička inicijativa ne bude zagušena pretjeranom

birokratizovanošću vlade i političkim intervencijama, kao što je zahtjev za političkom i birokratskom

dozvolom za otpočinjanje privredne aktivnosti.

7 O političkom riziku i investicijama, pogledati Busse and Hefker (2007).

43

106. Stručno obrazovanje je takođe važno, posebno radi podsticanja malih i srednjih preduzeća

koji su osnova za otvaranje novih radnih mjesta u dinamičnim zemljama. Indikativno je da evropske

zemlje koje su institucionalizovale jake programe stručnog obrazovanja za sticanje prakse u izvoznim

granama (npr. Njemačka) imaju najniže stope nezaposlenih među mladima i opštu stopu nezaposlenosti.

Imajući to u vidu, za razliku od tradicionalne trogodišnje stručne škole, četvorogodišnji program stručnog

osposobljavanja i kasniji ulazak u praktično iskustvo i programe građenja stručnih vještina učenicima

daju veće šanse za uspjeh na tržišu rada.

107. Preference studenata mogle bi se usmjeriti na modernije vještine i mogućnosti veće zarade u

privatnom sektoru. Kao prvo, srednjškolci i studenti mogu dobijati sistematsko usmjeravanje u pogledu

izgleda za zarađivanje dohotka u privatnom sektoru koje postoje ako se odaberu različita polja

specijalizacije, a opšti nastavni program bi se mogao učiniti fleksibilnijim i prilagoditi prognoziranoj

tražnji za vještinama. Drugo, vlada treba jasno da kaže da ne očekuje povećanje nivoa zaposlenosti u

strukturama vlade u narednim godinama, već naprotiv, očekuje da će biti manje radnih mjesta u vladi

zbog skromnije uloge vlade i naglaska na privatnoj inicijativi, izvozu i privlačenju međunarodnih

kompanija. Treće, kao direktnu mjeru, vlada treba značajno da ograniči upis studenata na državnom

univerzitetu na tradicionalnim studijskim grupama za društvene predmete i političke nauke kao dio šireg

repozicioniranja obrazovnog sistema (Svjetska banka 2012b).

Lokaciona prednost

108. Crna Gora ima i prednost povoljnog geografskog položaja blizu tržišta EU i, kao zemlja

kandidat, budući put konvergencije sa dohotkom EU i potencijalnim članstvom (Svjetska banka

2012a). Studije zasnovane na modelu gravitiranja međunarodne trgovine pokazuju da zemlje imaju

tendenciju da nesrazmjerno trguju sa susjedima. Evropska unija ne samo da je veliki susjed, već i izvor

znanja, finansija i mogućnosti trgovine. Crnogorski proizvođači imaju pristup evropskim tržištima.

Upotreba eura u Crnoj Gori smanjuje transakcione troškove u trgovini i investicijama. Nadalje, koristeći

svoju lokacijsku prednost, Crna Gora bi mogla uložiti mnogo više sinhronizovanih napora na privlačenju

krupnih multinacionalnih kompanija i intenziviranju trgovine sa susjednim regionom i sa EU.

Multinacionalne kompanije

109. U uspješnim malim zemljama povezanost se obezbjeđuje horizontalno i vertikalno

integrisanim multincionalnim kompanijama. Na primjer, nedavna studija Singapura, Finske i Irske

(Sifire, skraćeno) (Yusuph et al. 2011), pokazuje važnost povezanosti ovih zemalja sa svjetskim tržištima,

uključujuči i putem veza sa vještinama i multinacionalnim kompanijama koje posluju na njihovim

teritorijama. Multinacionalne kompanije su riznice i izvori napretka znanja, a na njih otpada i značajan

dio međunarodne trgovine putem pošiljki polugotovih proizvoda, kao i prodaje za krajnju potrošnju.

Etablirane međunarodne kompanije kao što su Ikea, Nestle, Nokia, Samsung i veliki hotelski lanci su

primjeri velikih međunarodnih poslodavaca koji svi posluju u sektorima za koje crnogorska radna snaga i

geografski položaj mogu da budu potencijalno atraktivni. Ipak, do sada nisu odabirali Crnu Goru kao

lokaciju za proizvodnju, izvoz i istraživanje i razvoj. Međutim, ukoliko bi bile dostupne neophodne

vještine zasnovane na znanju––posebno dobro poznavanje engleskog i drugih velikih stranih jezika––

Crna Gora bi bila privlačnija za multinacionalne kompanije. Kada vještine i ljudski kapital budu dostupni,

može se očekivati rast tražnje i povećanje zarada—ukoliko nema političkih ili birokratskih prepreka.

110. Multinacionalne kompanije se suprotstavljaju domaćoj političkoj diskreciji. Ukoliko Crna

Gora želi da postane atraktivna za multinacionalne kompanije, mora postojati jasno razdvajanje između

politike i ekonomije. Krupne multinacionalne kompanije neće doći u zemlju gdje domaći biznismen

povlači političke veze da monopolizuje neku djelatnost, privrednu granu ili lokaciju. Opšte je poznata

činjenica da se to povremeno dešavalo u Crnoj Gori. Dakle, pitanje je što će vlada, druge institucije i

civilno društvo uraditi da se takva percepcija promijeni. Crna Gora je u konkurenciji sa brojnim drugim

44

potencijalnim lokacijama; multinacionalne kompanije će se odlučiti za one lokacije na kojima ulaganje

najviše vodi ka nepolitizovanoj ekonomskoj djelatnosti.

E.1. Povezanost preko Evropske unije i Jugoistočne Evrope

111. Članstvo u EU je cilj crnogorske vlade. Iako to povećava pristup evropskim sredstvima i

programima, možda Crnoj Gori, međutim, neće biti na raspolaganju one pogodnosti koje su ranije uživale

zemlje Južne Evrope. To što su susjed EU, ili čak i zemlja članica, nije spriječilo druge zemlje da se suoče

sa ozbiljnim ekonomskim poteškoćama. Tržišta EU nude mogučnosti, ne garancije. Osim toga, od

poreskih obveznika EU se traži da učestvuju u subvencioniranju zemalja unutar unije čije su banke

zadesile finansijske teškoće. Za sada, crnogorski poreski obveznici ne nose ovaj teret spasavanja i

izvlačenja iz problema jer Crna Gora nije ni zemlja članica EU niti formalno dio eurozone.

112. Crna Gora dijeli zajedničku istoriju i jezik sa mnogim od svojih susjeda. Zajednički jezik

snižava transakcione troškove i podstiče povjerenje, predstavlja i osnovu za veće turističke i ostale veze

sa širim regionom. U tom smislu, uprkos soptsvenih razvojnih ograničenja, zemlje Jugoistočne Evrope

predstavljaju veliko tržište izvan malog domaćeg tržišta Crne Gore. Postoje i istorijske spone i veze koje

čine osnovu za održavanje poslovnih veza.

113. Tržište bivše Jugoslavije je postalo fragmentisano zbog ograničenja trgovine, posebno

netarifnih barijera za slobodno kretanje roba. Neke od njih su crnogorske trgovinske barijere koje

treba ukloniti, bilo jednostrano ili putem pregovora. Među barijerama su standardi kvaliteta proizvoda,

marketing proizvoda (uključujući i brendiranje), neefikasnost carine na ulaznim punktovima, licence,

potvrde i sanitarni i fitosanitarni propisi (kako u Crnoj Gori tako i kod njenih susjeda). Mnoge takve

barijere su neformalne, tek puko zadržavanje prlikom prelaska granice, te povremeno i insistiranje na

plaćanju da bi se ovjerila dokumentacija koja prati pošiljku robe. Tradicija potrošača na tržištima bivše

Jugoslavije da kupuju robu iz drugih bivših jugoslovenskih zemalja nudi mogućnost za povezanost putem

regionalne specijalizacije u trgovini ako se to ne ometa vještački stvorenim barijerama.

114. Ograničavanje spoljne trgovine često podržava domaće monopole. Za zaštitu monopola često

je potrebna prećutna saglasnost politike, što čini politiku aktivnom na polju ekonomije. Barijere za ulazak

koje podržavaju domaće monopole takođe onemogućavaju ulazak novih proizvođača koji gledaju dalje od

ograničenog domaćeg tržišta. Održavani domaći monopol, stoga, inhibira povezanost i u pravom smislu te

riječi guši razvoj Crne Gore.

E.2. Povezanost i infrastruktura

115. Crna Gora se sastoji od tri jasno definisana regiona: primorje kao turističko područje,

razvijeni središnji dio zemlje u kom se nalaze prijestonica i glavni grad, i ruralno-planinski sjever.

Za jednu malu evropsku zemlju srednjeg dohotka, Crna Gora je slabo povezana, kao interno, tako i

eksterno. Potrebna su ulaganja u željezničke veze kako bi se povećala prosječna brzina. Tokom zime,

duga kašnjenja u saobraćaju na magistrali koja spaja središnji i sjeverni dio zemlje često praktično

odsijecaju sjever satima, danima, nekada čak i sedmicam, u ekstremnim zimskim uslovima.

116. Čuvene crnogorske planine, kanjoni i splavarenje na riječnim brzacima turističke su

atrakcije sjevera. Sadašnji turistički kapacitet sjevera, medjutim, ne može da zadovolji ovu vrstu

masovnog turizma kakva se odvija na primorju, a masovni turizam nije ni ekološki prihvatljiv, ali

skroman, “pametan” rast turizma sjevera ne bi naudio životnoj sredini. To bi značajno povećalo dohoodak

u tom regionu; iako turizam zavisi od sezona, zimi postoje mogućnosti za skijanje.

45

Polje 5: Regionalna infrastruktura u procesu integracija

Privlači investicije u region

Pomaže iskorjenjivanju siromaštva

Promoviše unutar-regionalnu trgovinu i saradnju

Promoviše dodatu vrijednost na sirovine

Unapređuje konkurentnost regiona

Doprinosi postizanju milenijumskih razvojnh ciljeva

Unapređuje mir i bezbjednost

117. Glavni put koji ide na sjever od glavnog grada je uzan i opasan zimi, često neprohodan. Njegovo proširenje bi bilo izuzetno skupo zbog terena; možda još važnije, nepoželjno je presijecati

netaknutu prirodnu ljepotu koja predstavlja atrakciju za turiste.

118. U nekim područjima, željeznički saobraćaj mogao bi biti poželjniji od izgradnje puteva koji

narušavaju ekologiju. Vrši se rekonstrukcija željezničke pruge između crnogorske pomorske luke Bar i

Srbije. Brz i efikasan željeznički saobraćaj značajno bi unaprijedo turistički potencijal sjevera, a osim

toga, osigurao bi i efkasniji prevoz roba iz Srbije do luke Bar (i obrnuto). Efikasna željeznička veza do

aerodrom Podgorica mogla bi privući i turiste i preusmjeriti dio saobraćaja u jeku turističke sezone sa

drumova na željeznicu. Model u tom smislu mogla bi biti Švajcarska, koja ima sličan teren kao što je onaj

u planinskom dijelu Crne Gore, a željeznicu mnogo koriste za potrebe turizma.

119. Jedno od najvećih bogatstava Crne Gore jeste raznovrsnost fizičkih resursa. Međutim,

efikasne, brze, pouzdane, sa razumnom cijenom i neprekidne infrastrukturne veze su neizostavne za

djelotvorno korišćenje prirodnih resursa i komplementarnosti proizvodnje i slobodan protok roba i usluga.

120. Ponovno pokretanje ekonomskog rasta proteklih godina izvršilo je značajan pritisak na

postojeće mreže i brzo pokazalo sabraćajne i enrgetske nedostatke. Značajni nedostaci crnogorske

infrastrukturne mreže predstavljaju krupna uska grla za ekonomski rast i međunarodnu konkurentnost.

Opšti slučaj infrastrukturne povezanosti

121. Veliki broj studija utvrdio je čvrste empirijske pokazatelje važnih ekonomskih koristi od

infrastrukture generalno. Uticaj regionalne infrastrukture—tj. dodatne ekonomske koristi povezivanja

nacionalnih infrastrukturnih mreža i regionalizacije infrastrukturne reforme—još nije opsežno analiziran

(pogledati Polje 5).

122. Postoji važan odnos uzajamnosti između infrastrukture, regionalne ekonomske integracije i

globalizacije. Potrebna je efikasna infrastruktura ukoliko se želi da globalizacija i regionalna integracija

ostvare svoj puni potencijal širenja i integracije tržišta, koristi od ekonomije obima i privlačenja stranih

direktnih investicija i tehnologije. Zaista, pokretači globalizacije su niže barijere trgovini i investicijama i

niži saobraćajni i komunikacioni troškovi. Veća efikasnost saobraćaja i primjena modernih informacionih

i komunikacionih tehnologija omogućili su geografsko širenje proizvodnih procesa. Mnogo veći broj

disperziranih proizvodnih jedinica može učestvovati i doprinositi lancu dodate vrijednosti na sopstvenu

46

komparativnu prednost. To je značajno proširilo mogućnosti za pojedinačne privrede da učestvuju u

međunarodnim proizvodnim mrežama. Razvoj regionalnih tržišta, sa svoje starne, stvara međuzavisnosti

koje povećavaju tražnju za infrastrukturom—infrastrukturne mreže su kanali kojim ti tokovi idu.

E.3. Saobraćajna povezanost

123. Saobraćajna infrastruktura ima posebno važnu ulogu u regionalnoj integraciji Crne Gore.

Roba kojom se trguje ide drumovima, željeznicom, unutrašnjim plovnim putevnima, lukama i

aerodromima—kao i ljudi koji žele da iskoriste atraktivne usluge ili mogućnosti zaposlenja u drugim

zemljama. Efikasni i dobro integrisani saobraćajni sistem tako olakšava trgovinu i mobilnost faktora.

Integrisani komunikacioni sistem takođe može potaći rast trgovine i smanjiti troškove unapređenjem

dostupnosti i priuštivosti informacija, olakšavanjem transakcija na velike udaljenosti i povezivanjem

regiona sa ostatkom svijeta. Iako je Crna Gora dijelom unaprijedila svoju saobraćajnu infrastrukturu,

posebno aerodrom u glavnom gradu i neke ključne putne pravce, infrastruktura i dalje značajno zaostaje

za onim što su potrebe dinamične ekonomije, kao što se potvrđuje očitim ozbiljnim uskim saobraćajnim

grlima tokom ljetnje sezone. Na osnovu detaljne analize jakih i slabih strana ovog sektora (Banjo 2012), u

ovom odjeljku se razmatra učinak tog sektora u širem kompleksu logistike i trgovine, zatim vladin pristup

razvoju saobraćaja, te utvrđuju preostala pitanja za unaprjeđenje saobraćajne povezanosti Crne Gore.

Logistika i trgovina

124. Crna Gora ima relativno dobre rezultate u čitavom nizu mjera lakoće poslovanja u domenu

trgovine, ali postoji i jasan prostor za poboljšanja. Indeks uslova poslovanja (DB) za 2013. godinu

rangira je kao 51. zemlju na svijetu, što je skok od šest mjesta u odnosu na 2012. godinu, ispred susjeda

Albanije (85) i Kosova (98). Što se tiče podindeksa prekogranične trgovine, rangirana je na 42. mjestu,

što je pad od osam mjesta u odnosu na 2012. godinu. Indeks logističkog učinka (složen pokazatelj mjera

koje se odnose na carinu, infrastrukturu, međunarodne pošiljke, logističke kompetencije, praćenje i

ulaženje u trag, i blagovremenost) Crna Gora je 2012. godine bila na 120. mjestu od 155 zemalja sa

skorom od 2,45. To je veoma nisko za jednu zemlju srednjeg dohotka sa geografskim prednostima i

razvojnim aspiracijama koje ima Crna Gora. Slabe strane su praćenje, sa skorom od 2,62 i

blagovremenost sa 2,89. U dijelu koji se odnosi na infrastrukturu, ukupno se kotira na 107. mjestu, sa

skorom od 3,5, sa drumskom infrastrukturom koja je ocijenjena sa 99, željeznicom sa 58 i lučkom

infrastrukturom sa 100. Slika 18 ilustruje da je neodgovarajuća infrastruktura najproblematičniji faktor za

odvijanje poslovnih aktivnosti u Crnoj Gori.

47

Slika 18: Pokazatelji kompetitivnosti za Crnu Goru

Izvor: Svjetski ekonomski forum (2012).

125. Uprkos relativno dobro razvijenoj mreži puteva, saobraćaj u Crnoj Gori pokazuje niz

slabosti. Loše održavanje i bezbjednost na drumovima krupni su problemi. Iako su pokazatelji fizičke

pokrivenosti putnom mrežom povoljni, postoji problem kvaliteta puteva, posebno manjih i seoskih.

Povezanost sjevera sa središnjim i južnim regionom krupno je pitanje, posebno zimi. Ali teška topografija

u Crnoj Gori čini izgradnju puteva jako skupom. Željeznica radi na popravljanju uspješnosti svog

poslovanja, ali je potrebno mnogo više poboljšanja i investicija kako bi se dovela do nivoa međunarodnih

standarda. Vazdušni saobraćaj je važna veza Crne Gore sa Evropom i sa svijetom, ali sa dva aerodroma,

od kojih je jedan na obali, i ograničenom konkurencijom vazduhoplovnih kompanija, to ostaje potencijal

koji tek treba iskoristiti. Pomorski saobraćaj je u povoju, a vlada je nedavno osnovala državnu kompaniju

sa dva teretna broda kupljena u Kini kao jezgrom buduće trgovačke mornarice, dijelom oslanjajući se na

dugu tradiciju plovidbe i pomorskog obrazovanja i nekoliko hiljada crnogorskih pomoraca koji plove na

strnim kompanijama. Sve u svemu, sektor saobraćaj pokazuje suštinu problema povezanosti Crne Gore:

dobro na papiru, ali loše u praksi, posebno zimi i u špicu turističke sezone, što ukazuje na značajan

prostor za poboljšanja kvaliteta, bolje bezbjednosti i efikasnije logistike kao podrške ukupnoj strategiji

Crne Gore ka većem otvaranju i integracijama.

Saobraćajna strategija vlade

126. U skladu sa Planom razvoja Crne Gore za period 2013–2016. godine, budući ekonomski rast

i razvoj biće zansovani na tri stuba: turizam, energetika i poljoprivreda. Taj plan vidi ulaganja u

saobraćajnu, stambenu i građevinsku infrastrukturu i životnu sredinu kao preduslove, pa ih stoga predviđa

za investicije koje su tolikog obima da je potrebno uključivanje i javnog i privatnog sektora. Startegija za

razvoj saobraćaja navodi da crnogorski saobraćajni sistem treba da obezbijedi siguran i bezbjedan

saobraćaj, održava kvalitetnu saobraćajnu infrastrukturu, djelotvorno doprinosi ekonomskom razvoju, na

minimum svodi štetne uticaje po životnu sredinu i bude usaglašen sa i podržava integraciju zemlje u

Evropu. To je razumna izjava namjera i u skladu je sa dobrom međunarodnom praksom.

127. Međutim, za djelotvorno sprovođenje saobraćajne strategije potrebna su poboljšanja

instituconalnih aranžmana i kapaciteta usmjerena na organizaciju i rukovođenje ovim sektorom. Cilj bi bio unaprijediti iskoriššćenost resursa (finansijskih i ljudskih) i produbiti učešće privatnog sektora

u obezbjeđenju i pružanju saobraćanih usluga. Za to je, opet, potrebna izgradnja ukupnog institucionalnog

48

okvira da se produbi njegov kapacitet striktnog planiranja, analiau sektorskih prioriteta i sposobnost

interakcija sa privatnim sektorom kao sa ravnopravnim partnerom.

128. Crna Gora ima ambiciozne planove da osigura integraciju crnogorske saobraćajne mreže sa

mrežama u susjednim zemljama. Posebno treba usmjeriti napore ka ubrzanju radova na autoputu Bar–

Boljare (za Beograd, Srbija, i panevropski koridor X), Jadransko-jonskoj magistrali kroz Crnu Goru i

željezničkoj vezi između luke Bar i Beograda. Takođe se smatra da je nekoliko projekata putne i

željezničke infrastrukture koji povezuju Crnu Goru sa Albanijom i Hrvatskom od strateškog značaja.

Planirana investicija u dva glavna putna pravca zauzima centralno mjesto u najnovijoj sabraćajnoj

strategiji, čiji su troškovi 2007. godine procijenjeni na najmanje 2.8 milijardi € (oko 86 posto BND-a

2011. godine, Atlas metoda Svjetske banke). Sa javnim dugom (uključujući i garancije) na nivou od

otprilike 59 posto BDP-a i potrebom srednjoročnog smanjenja fiskalnog deficita i javnog duga, nejasno je

kako bi se projekti ovog obima mogli finansirati izuzev sa gotovo potpunom koncesijom ili možda

značajnom faznom pdorškom sa strane EU, možda kao dijelom procesa pristupanja.

129. Veliki projekat autoputa Bar–Boljare koji bi ponudio alternativnu efikasnu vezu između

sjevernog i središnjeg i južnog regiona, ima smisla sa regionalnog i društvenog stanovišta, ali mu ne

idu u prilog ogromni troškovi izgradnje usljed nepristupačnog terena kojim prolazi. Izgradnja ovog

autoputa podržala bi vladin cilj regionalne i društvene kohezije, promovisala regionalni razvoj unutar i

van Crne Gore i učinila putovanje bezbjednijim za turiste i rasteretila glavni putni pravac sjever-jug koji

prolazi kroz kanjon Platije, gdje fizički nije moguće proširiti put i gdje je putovanje posebno teško zimi.

Studija izvodljivosti je za ovaj projekat utvrdila ekonomsku stopu povraćaja od oko 6 posto, što je ispod

uobičajenog repera od 12 posto koji se koristi za investicione projekte Svjetske banke. Međutim, on

zadovoljava kriterijume za investicione projekte EU, koji traže 5 posto. Kao rezultat toga, EIB je pokazala

interesovanje da podrži ovaj projekat počev od njegove južne dionice. U vezi sa tim, kako razumijemo

radovi su započeli na dionici zaobilaznice oko Podgorice, a sledeći prioritet je nova dionica koja povezuje

Podgoricu i Bar. Nasuprot atuoputu, koji ima širi regionalni značaj, zaobilaznica, međutim, uglavnom

opslužuje lokalni saobraćaj oko Podgorice i produžetak do Bara, a ne sjevernu dionicu, tako da bi mogla

doprinijeti daljem produbljavanju koncentracije razvoja u središnjoj i južnoj regiji.

130. Iako je Crna Gora članica Trasnportne opservatorije za Jugoistočnu Evropu (SEETO),

nijedna od njenih planiranih investicija ne leži ni na jednoj od osnovnih SEETO transevropskih

saobraćajnh mreža (TEN-Ts), mada je prelaze dva pravca SEETO osnovne putne i željezničke

mreže: Ruta 4, koja ide od Bara preko Beograda do Vršca na granici sa Rumunijom; i Ruta 2, koja

povezuje Podgoricu sa autoputem Drač-Tirana u Voreu u Albaniji. Luka Bar i aerodrom Podgorica su

takođe defnisani kao dio osnovne SEETO mreže. Osnovna motivacija vlade za ove velike projekte jeste

potreba da se unaprijedi povezanost posebno sa Evropom i da se podstaknu turizam i trgovina.

Odabrana pitanja

131. Kako bi dao efektivan doprinos Planu razvoja, saobraćajni sektor bi više pažnje morao da

obraća na saradnju sa drugim organima, kao što su ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja,

unutrašnjih poslova i javne uprave, zdravlja, obrazovanja i prosotrnog planiranja. To je neophodno

kako bi se promovisao pristup ruralnim područjima, bezbjednost na putevima i planiranje i pružanje

usluga urbanog saobraćaja. U svim tim oblastima bilo bi neophodno produbiti i saradnju sa opštinama.

Svaka predložena promjena institucionalnh aranžmana unutar sektora, posebno za puteve, mora

odgovoriti toj vitalnoj potrebi.

132. Nedavne reforme potaknute su potrebom da se saobraćajni sektor usaglasi sa zahtjevima i

direktivama EU. Iako je napravljen razuman napredak u uspostavljanju usaglašenog zakonskog okvira,

potrebna je izgradnja kapaciteta za njegovo djelotvorno sprovođenje. Reforme pokreće, posebno u

49

željezničkom, vazdušnom i pomorskom saobraćaju, pažnja usmjerena na bezbjednost poslovanja. To je

dovelo do donošenja propisa i potpisivanja međunarodnih sporazuma i protokola. Ali brojne aspekte ovih

inicijativa tek treba ostvariti, posebno one koje se odnose na konvencije Međunarodne pomorske

organizacije (IMO) i direktive koje se odnose na brodarske i pomorske usluge, za koje će vjerovatno biti

potrebno obezbijediti tehničku pomoć Ministarstvu sobraćaja, pomorstva i telekomunikacija.

133. Vlada je usvojila i Strategiju reforme javne uprave (2011–2016. godine), koja predviđa

“strukturno prilagođavanje sistema državne uprave prema najboljim evropskim standardima,

racionalizaciju državne uprave, povećanje efikasnosti i uštedu, poboljšanje koordinacije unutar državne

uprave, njenu otvorenost, dostupnost i participaciju građana u vršenju javnih poslova.” Međutim, nejasno

je kako se ova reforma reflektuje na sektor saobraćaja. Što se puteva tiče, to bi podrazumijevalo veću

autonomiju Direkcije za puteve u okviru Ministarstva saobraćaja, možda i njenu transformaciju u agenciju

sa samostalnim odborom; uvođenje okvira društvene odgovornosti u njene mehanizme pružanja usluga; i

djelotvorniju primjenu principa „korisnik plaća“. Stimulacije za kadrove podrazumijevale bi veću pažnju

posvećenu privlačenju i zadržavanju kvalifikovanih i iskusnih kadrova. S obzirom na sve veću složenost

saobraćajnih zadataka, posebno u odnosu na program privatizacije, za javni sektor je na srednji rok od

presudne važnosti da zadrži i promoviše kvalifikovane kadrove visokog radnog učinka, pogotovo platama

koje bi bile konkurentne sa onima u privatnom sektoru.

134. Iskustvo iz drugih zemalja pokazuje da se lokalni putevi, posebno u ruralnim oblastima,

najbolje unapređuju u kontekstu promovisanja ruralnog razvoja. Takav pristup ima tu dodatnu

prednost uvećanja koristi time što se direktno vezuju tradiconalne neposredne koristi investicija u puteve,

kao što su uštede vremena i troškova, sa koristima koje potiču od boljeg pristupa zdravstvenim,

obrazovnim i drugim socijalnim ustanovama i novim mogućnostima za lokalno zapošljavanje i

generisanje prihoda.

135. Postoji potreba da se istraže mogućnosti zelenog saobraćaja, posebno u turističkim centrima

duž primorja. Za primorsko područje bilo bi korisno ispitati mogućnost stvaranja jedne izvršne agencije

posebne namjere koja bi planirala i sprovodila predloge u oblasti zelenog saobraćaja u kontekstu zelenog

razvoja. Moglo bi se razmotriti i da se uradi evaluacija izvodljivosti kraće željezničke veze između

aerodroma u Podgorici i željezničke pruge Bar-Beograd. Sa unaprijeđenim željezničkim putničkim

servisom, ta veza bi mogla da rastereti dijelom drumski saobraćaj vezan za dolazak i odlazak turista sa

aerodroma tokom špica sezone. Isti pristup bi se mogao koristiti i za promovisanje agro-turizma: dobro

razvijena mreža pješačkih i biciklističkih staza bila bi moćan pokretač turističkih aktivnosti. To bi

naravno, ujedno omogućilo lokalni ekonomski razvoj dovođenjem turista bliže proizvodima malih

ruralnih preduzeća.

E.4. Energetska povezanost

136. Crna Gora je identifikovala energetiku kao jedan od tri stuba svog budućeg rasta, te je

ostvarila dobar napredak u reformi energetskog sektora. Uspostavljen je zakonodavni i strateški okvir

kako bi podržao ubrzani i raconalnu upotrebu značajnih energetskih resursa kojima zemlja raposlaže.

Sprovode se značajne reforme snabdijevanja električnom energijom, a daleko iza sebe je ostavila izazove

upravljanja krizom sa kojom se ovaj sektor suočio prije koju godinu.

137. Ali uprkos značajnom napretku, Crna Gora se i dalje suočava sa višestrukim i urgentnim

energetskim izazovima koji sprječavaju bolju i efikasniju uslugu, povezanost sa potrošačima i

regionalnim tržištem, a među njima su i:

50

Značajan energetski deficit i izuzetno visoka zavisnost od uvezene snage—hronično stanje

nedovoljnog ulaganja u proizvodne kapacitete dijelom potaknuto preniskom cijenom (već mnogo

godina nije sagrađen nijedan novi energetski kapacitet).

Tarifna struktura narušena značajnim subvencijama najvećem potrošaču, visoke tarife za

privredu, ali tarife za domaćinstva ispod nivoa povraćaja troškova, sa primijenjenim troškom

kapitala za prenos i za distrbuciju ispod stvarnog troška kapitala.

Zastarela i ozbiljno amortizovana elektroenergetska infrastruktura, sa većim dijelom tehničke

opreme koji je dostigao kraj svog planiranog radnog vijeka, a u pojedinim slučajevima ga je i

daleko premašio.

Visok eneregetski intenzitet/niska energetska produktivnost—naslijeđena industrijska

struktura koja se znatno oslanja na visoku potrošnju energije, visoka tražnja domaćinstava i

neefikasna potrošnja (posebno vezano za električnu energiju koja se koristi za grijanje).

Veliki gubici na prenosu i distribuciji—zbog mreže koja je nedovoljno održavana, značajnog

procenta neplaćanja i bespravnog korišćenja električne energije, te značajnih (26 posto) tehničkih

i komercijalnih gubitaka na prenosnoj i distributivnoj mreži (gubici na prenosnoj mreži od oko 4

posto i gubici na distributivnoj mreži od oko 22 posto) u odnosu na prosječne takve gubitke od

ukupno 6 do 8 posto.

Strukturom tržišta dominira jedan jednstveni pravni subjekt u kome je vlada većinski

akcionar, koji više ne služi efikasno u javnom interesu—dugoročno snabdijevanje električnom

energijom zahtijeva strukturnu reorganizaciju i punu komercijalizaciju Elektroprivrede Crne Gore

AD Nikšić––EPCG i postizanje novog balansa uloga javnog i privatnog sektora.

Struktura tržišta

138. Crnogorskim energetskim sektorom dominira jedna kompanija (EPCG), vertikalno

integrisana holding kompanija koja rukovodi prozvodnjom, prenosom i distribucijom električne

energije. Prema crnogorskom zakonu o energetici, računi funkcionalnih jedinica EPCG—proizvodnje,

prenosa, distribucije i snabdijevanja—su razdvojeni na internim računima kompanije. Troškovi svake

funkcionalne jedinice regulatoru se predstavljaju odvojeno radi utvrđivanja tarifa. Međutim, revizija se

radi za čitavu kompaniju. Što je još važnije, trenutno funkcionalno razdvajanje u Crnoj Gori je nepotpuno

i ne uspijeva u potpunom vertikalnom razdvajanju koje su brojne zemlje usvojile i koje predstavlja dobru

međunarodnu praksu.

139. A2A Montenegro LLC, kompanija koja pripada italijanskoj A2A Group, osnovana je u

decembru 2009. godine u Podgorici sa ciljem bavljenja energetskom djelatnošću u Crnoj Gori. Iste

godine, pobijedila je na tenderu za privatizaciju EPCG, i A2A sada posjeduje 43,7 posto ovog preduzeća.

Iako je vlada zadržala većinsko vlasništvo (55 posto), izvršni menadžment EPCG u rukama je A2A.

Neravnoteža ponude i tražnje

140. Energetski sektor Crne Gore neuobičajeno mnogo zavisi od uvoza—da zadovolji kompletnu

tražnju za tečnim i gasovitim gorivima i približno jednu trećinu potrošnje električne energije. Nedostatak

većih investicija u nove proizvodne kapacitete tokom poslednjih godina, zajedno sa sve većim

energetskim zahtjevima modernizovane i rastuće privrede i velike potrošnje električne energije od strane

kombinata aluminijuma doveli su do sve većeg deficita električne energije (Slika 19).

51

Slika 19: Crna Gora: Bilans električne energije, 2003-11.

Izvor: MONSTAT (2012).

141. Unaprijeđeno poslovanje Termoelektrane (TE) Pljevlja i povoljni hidrološki uslovi (obilne

padavine 2010. godine) smanjili su deficit, a samim tim i uvoz električne energije u periodu od 2007.

do 2010. godine (Slika 20). Međutim, ozbiljna suša 2011. godine smanjila je vodostaj rijeka i dovela do

manjka električne energije na čitavom Balkanu. Taj nedostatak je posebno bio akutan u Crnoj Gori.

Početkom 2012. godine izuzetno hladno vrijeme prekinulo je proizvodnju električne energije, pa je bio

potreban dalji uvoz (Slika 20 i 21).

Slika 20: Uvoz i izvoz električne energije, 2003-11 Slika 21: Uvoz električne energije, 2006-12

Izvor: MONSTAT(2012).

Izvor: EPCG (2011) i ME (2012).

142. Nedostatak električne energije predstavlja ozbiljnu prijetnju po privredni rast Crne Gore.

Proizvodnja je kasnila dijelom zbog prekida u napajanju električnom energijom. Nestanak

52

električne energije nije neuobičajen, naprotiv, bio je prilično uobičajen od novembra 2001. do januara

2002. godine kada je bilo posebno hladno i kada je proizvodnja hidro-energije bila smanjena usljed

niskog vodostaja. Rotirajuće restrikcije u napajanju dovele su do obimnog prestanka rada širom zemlje

(USAID 2002).

143. Troškovi prekida napajanja električnom energijom imaju dvije komponente:

direktne troškove, koji uključuju neto vrijednost proizvodnje, trajni gubitak, troškove

kvarenja, troškove ponovnog pokretanja procesa, oštećenja mašina, itd; i

indirektne troškove nastale usljed prilagođavanja koja kompanija radi u svom poslovanju

kako bi povratile makar dio proizvodnje izgubljene tokom i odmah nakon nestanka struje.

144. Iako su direktni troškovi uglavnom ograničeni, oni manje vidljivi, indirektni troškovi mogu

biti znatni. Kako je to dokumentovano u trećem poglavlju o fleksibilnosti u Istraživanju investicione

klime u Crnoj Gori, crnogorske kompanije prijavljuju ne-granične troškove nestanka električne energije

(direktne troškove), ali što je još važnije, mnogi se opredjeljuju za značajne troškove kupovine i

održavanja sopstvenog rezervnog napajanja putem agregata. Takvi agregati ne samo da povećavaju

nepovratne troškove ulaganja, već i varijabilne troškove rada jer su oni skuplji nego ukoliko se oslanjamo

na napajanje električnom energijom sa mreže.

Neadekvatnost tarifa i prihoda

145. Neefikasna tarifna struktura koja ne obzbjeđuje povraćaj troškova bila je osnovni uzrok

pada uspješnosti poslovanja u elektroenergetskom sektoru. Neuspjeh više vlada da propišu

odgovarajuće povećanje tarifne stope dovelo je EPCG do značajnih finansijskih teškoća. Hronični

operativni gubici sprječavaju investicije u ovom sektoru što je dovelo do potpuno zapuštenih proizvodnih

i distributivnih kapaciteta.

146. Osim nivoa cijena, postoje i značajni problemi vezani za njihovu strukuru. U većni drugih

zemalja, narušavanje strukture cijena električne energije tipično obuhvata značajne elemente unakrsnih

subvencija od industrijskih i komercijalnih potrošača ka domaćoj potrošnji (domaćinstva). Problem je taj

da u Crnoj Gori struktura tarifa sadrži značajne implicitne industrijske subvencije KAP-u regulisane

dugoročnim ugovorom. Osim toga, Crna Gora ima najveću maloprodajnu tarifu za komercijalne korisnike

u cijeloj Jugoistočnoj Evropi. Tarife za industrijske potrošače su ispod srednje vrijednosti u regionu.

Tarife za domaćinstva nisu posebno niske u odnosu na standarde u regionu (Slika 22), ali uprkos

nedavnim podešavanjima, još uvijek su ispod cijene troškova, što doprinosi gubicima EPCG.

53

Slika 22 : Prosječne cijene električne energije po vrsti potrošaća, 2009

Izvor: Zametica (2010).

147. Posebna tarifna subvencija za KAP nametnula je težak fiskalni teret crnogorskoj privredi—

oko 2 posto BDP-a 2006. godine, smanjeno na 1 posto 2010. godine. Subvencija bi trebalo da stoji u

obrnutom odnosu sa cijenom aluminijuma. Međutim, uprkos povoljnim cijenama aluminijuma 2011.

godine, Kombinat aluminijuma Podgorica––KAP je nakupio značajan iznos neizmirenih obaveza po

osnovu računa za električnu energiju. Kao najveći potrošač električne energije u zemlji, sve veći iznos

potraživanja prijeti održivosti EPCG (MMF 2008, 2011, 2012).

148. Neadekvatnost prihoda bila je krupan faktor u djelotvornoj kapitalizaciji energetskog

sektora. Ukoliko želi da djelotvorno riješi probleme uspješnosit poslovanja i neodgovarajućih investicija,

javna politika mora da uključi značajno rebalansiranje tarifa. Međutim, treba voditi računa da takav

rebalansi ne bude u suprotnosti sa društvenom pravičnoošću. Povećanje cijena električne energije moglo

bi da izgleda kao paušalni porez koji jako opterećuje siromašne, starije i one sa velikim porodicama.

149. Nije iznenađenje da približavanje ka tarifama električne energije koje odražavaju troškove

često nailazi na politički otpor. Recimo, u januaru 2012. godine hiljade ljudi su protestvovale u

Podgorici protiv povećanja cijene električne energije od 6,7 posto—EPCG je prvobitno tražila povećanje

od 15 posto. Demonstranti su tražili da vlada povuče svoju odluku o povećanju cijene, viši zvaničnici

Regulatorne agencije za energetiku da daju ostavke, a da državno tužilaštvo ispita “sumnjive

privatizacije”. Protest se proširio i na ostale dijelove zemlje i nastavio se i na proljeće. Kao odgovor na

takva dešavanja, vlada je oformila radnu grupu da analizira uticaj povećanja tarifa na životni standard

(Remikovic, 2012). Međutim, treba konstatovati da uprkos prilagođavanju cijena tokom proteklih godina,

cijene za domaćinstva su i dalje niske u odnosu na evropske i standarde u regionu (Slika 23).

54

Slika 23: Prosječna cijena električne energije za domaćinstva (eurskih centi/kWh)

Napomene: Francuska i Mađarska nemaju procjene za 2011. godinu. Umjesto toga korišćene su cijene za 2010. godinu.

Izvor: Regulatorna agencija za energetiku Crne Gore (2012).

150. S obzirom na presudnu ulogu svih mrežnih usluga generalno, a posebno električne energije,

u budućem ekonomskom razvoju Crne Gore obavezno je da uklanjanje narušenog načina

utvrđivanja cijene električne energije bude dio svakog nacionalnog programa ekonomskih reformi.

Jasno je da se činjenica da komercijalni potrošači plaćaju mnogo više nego domaćinstva ne može

objasniti razlikama u troškovima njihovog opsluživanja. Otuda, vjerovatno postoji unakrsno

subvencioniranje od komercijalnih potrošača ka domaćinstvima ukorijenjeno u strukturi cijena koje je u

suprotnosti sa efikasnim korišćenjem ograničenih resursa kao podrške ekonomskom napretku i društvenoj

jednakosti. Preduzeća kojima se pretjerano naplaćuje za uslugu snabdijevanja električnom energijom

imaju tendenciju da svoje troškove prenesu na potrošača u formi viših cijena. Što opet znači da se

snabdijevanje električnom energijom potrošača u domaćinstvima—posebno onih koji žive u velikim

kućama i troše značajne količine električne energije—u suštini subvencionira nekom vrstom poreza na

promet koji pada na teret svih građana, uključujući i one sa skromnim primanjima čija potrošnja

električne energije nije velika.

151. Međutim, sa stanovišta javne politike postoje dobri razlozi za izbjegavanje previše naglih

promjena cijene. Nagle i značajne promjene cijene nose sa sobom velika i nepotrebna prilagođavanja

troškova podjednako i za potrošače i za preduzeća. Čak i optimalne cijene ako se uvedu previše brzo i bez

dovoljno obraćanja pažnje, mogu biti štetne, dovoditi do osjećaja razočarenja javnosti u reformske

procese i predstavljati stvarnu opasnost od preokretanja toka javnih politika. To, naravno, ne znači da

neophodno rebalansiranje tarifa treba jednostavno odlagati. Naprotiv, kreatori politika treba na vrijeme da

planiraju neosjetni i svjesni prelaz na efikasne nivoe cijena i strukturu tarifa.

152. Poslednjih godina došlo je do kretanja u pravcu usaglašavanja cijena sa troškovima,

smanjenja unakrsnih subvencija za električnu energiju i zamjene preostalih unakrsnih subvencija

direktnim budžetskim subvencijama (MMF 2010). Tarife su u Crnoj Gori, kao i u drugim zemljama u

ovom regionu, u porastu (Slika 24), ali određena povećanja su očito podešavanja koja su već dugo bila

potrebna zbog prethodnih politika koje nisu dozvoljavale da se određuju cijene koje odražavaju troškove.

Međutiim, na cijene je uticao i nedostatak prenosnih i porizvodnih kapaciteta i posljedično zatezanje

ravnoteže tražnje i ponude. Efikasnije korišćenje prenosnih i proizvodnih kapaciteta i generalno bolje

55

funkcionisanje veleprodajnog tržišta olakšalo bi pritisak za povećanjem cijena. Nažalost, istorijska suša iz

2011. godine dovela je do značajnog manjka električne energije u čitavom regionu i dodatno pogoršala

ionako več dovoljno zategnutu ravnotežu ponude i tražnje, uz istovremene pritiske na cijene.

Slika 24: Prosječna maloprodajna cijena električne energije (svi potrošači)

Izvor: Zametica (2010).

Unapređenje energetske efikasnosti

153. Crnogorska privreda je izuzetno energetski intenzivna—mjereno energijom koja se koristi

po jedinici bruto domaćeg proizvoda, energetski intenzitet Crne Gore je 2011. godine procijenjen

na 0,77 toe (tona ekvivalenta nafte)/ 1.000 US$ BDP-a (u US$ iz 2000. godine). Zatim je 2005. godine

opao na 0,48, ali je i dalje 2,5 puta veći nego što je prosjek za zemlje OECD-a (IEA 2008).8

Ovo je

prvenstveno izazvano značajnom potrošnjom u procesu elektrolize aluminijuma, koji koristi zastarelu

tehologiju koja je daleko od energetske efikasnosti. Ali potrošnja energije je neefikasna i na nivou

domaćinstava i u sektoru usluga, posebno što se tiče grijanja—veoma visok udio električne energije se

koristi za grijanje prostorija, uglavnom zbog niske cijene električne energije.

154. Neravnoteža između tražnje i ponude može se odmah smanjiti kroz smanjenje tražnje putem

povećanja efikasnosti korišćenja električne energije. Postoji značajan prostor za racionalizaciju

upotrebe energije s obzirom ne veoma veliki energetski intenzitet u Crnoj Gori. Zaista, mogu se ostvariti

značajne uštede energije i finansijske uštede ukoliko se koriste efikasnje tehnologije, bolja organizacija i

bolja izolacija zgrada da se spriječe termalni gubici—a za većinu tih mjera potebni su relativno mali

izdaci i ulaganja.

155. Prenoseći Direktivu EU o efikasnosti krajnje potrošnje energije i energetskim servisima

(Directive 2006/32/EC), Crna Gora je usvojila indikativni nacionalni cilj uštede energije od 9 posto

finalne potrošnje energije do 2018. godine (prosječna godišnja stopa smanjenja od 1 posto). Međutim,

energetska potrošnja KAP-a isključena je iz proračuna finalne potrošnje energije u kontekstu ove

direktive jer tehnološka ograničenja sprječavaju KAP da postigne značane uštede električne energije.

Ukoliko bi se KAP uključio u kalkulaciju ostvarenja nacionalnog cilja od 9 posto smanjenja, to bi

8 Mjereno paritetom kupovne moći (PPP), energetski intenzitet je mnogo niži sa 0,26 toe/ 1,000 US$ nego što je

bio—ali je i dalje za 40 posto viši nego što je prosjek OECD zemalja.

56

zahtijevalo uštedu na strani ostalih potrošača od 15,7 posto, pod pretpostavkom da KAP ne ostvari

nikakve uštede, odnosno 13,5 posto, pod pretpostavkom da KAP ostvari 3 posto ušteda za taj period (ME

2010).

156. Mjere javnih politika za promovisanje efikasnijeg korišćenja energije mogle bi doprinijeti

pouzdanijem snabdijevanju električnom energijom, konkurentnosti na tržištu i zaštiti životne

sredine. Takve mjere bi mogle biti i faktor stvaranja novih poslovnih mogućnosti, promovisanja

preduzetništva na lokalnom nivou i povećanja zaposlenosti, kao i postojanja drugih društvenih

pogodnosti, na lokalnom i na nacionalnom nivou. Povećanje enrgetske efikasnosti moglo bi biti najmanje

skupa, a najproduktivnija opcija za rješavanje sve skučenijeg bilansa tražnje i ponude električne energije

u Crnoj Gori. Sa relativno skromnim ulaganjima, racionalnijim izborom tehnoloških opcija i boljom

organizacijom, mogle bi se ostvariti značajne energetske i finansijske uštede.

157. Koristi postojanja Regionalnog tržišta električne energije u Jugoistočnoj Evropi

Jugoistočnu Evropu (JIE) čine zemlje sa

rapidno rastućom energetskom tražnjom;

velikim, ali neravnomjerno raspoređenim hidro resursima;

potencijalnim komplementarnostima njihovih primarnih energetskih bogatstava;

elektroenergetskim snabdijevanjem koje nije održalo korak sa tražnjom i koje se prekida

sa sve većom učestalošću;

mnogim snabdjevačima električnom energijom koji su u finansijskim teškoćama u

rasponu od umjerenih do ozbiljnih; i

značajnim izazovima po životnu sredinu vezanim za proizvodnju električne energije.

158. Dostupnost i pouzdanost snabdijevanja električnom energijom predstavljaju krupna pitanja

makroekonomske politike—ove zemlje su postavile veoma ambiciozne ciljeve ekonomskog rasta,

čiji uspjeh dijelom zavisi od pouzdane električne energije po razumnoj cijeni. Nacionalne politike i

institucije za upravljanje sektorom energetike i električne energije, iako su se unapređivale tokom

vremena (u nekim slučajevima veoma izraženo), još nisu dovoljne da prevaziđu uvriježene strukturne i

institucionalne slabosti. I konačno, mada ne i najmanje važno, korišćenje fosilnih goriva za proizvodnju

električne energije dovelo je do poznatih problema po zdravlje ljudi i šteta po životnu sredinu.

159. Značajni su potencijalni dobici od većeg stepena regionalne integracije sektora električne

energije i od veće dostupnosti uvezenog prirodnog gasa za proizvodnju električne energije. Značajne

dobrobiti regionalne integracije elektroenergetskih sistema zemalja JIE potiču od

iskorišćavanja komplementarnosti i komparativnih prednosti u primarnim energetskim

bogatstvima, a time i omogućavanje efikasnije iskorišćenosti proizvodnih resursa (posebno

ogromnih hidroresursa ovog regiona) kako bi se povećao pristup snabdijevanju po nižim

troškovima;

omogućavanja ekonomije obima za nove proizvodne kapacitete putem većih projekata koji

opslužuju jedan više integrisan sistem;

smanjenja rizika snabdijevanja i troškova pouzdanosti putem višestrukih veza među osnovne i

vršne snage i proizvodnih kapaciteta među zemljama, te putem dijeljenja margine proizvodnih

rezervi;

57

smanjenja troškova životne sredine povećanjem dostupnosti i pristupa čistijim priuštivim

izvorima snabdijevanja (hidro, prirodni gas) i smanjenja izazova balansiranja sistema većim

korišćenjem neprekinutih obnovljivih izvora (vjetar, solarna energija);

obezbjeđivanjem tehničke baze i osnovice javnih politika za povećanu operativnu efikasnost i

konkurenciju, te otuda i veću ekonomsku efikasnost, posebno širenjem velične tržišta radi

povećanja izgleda za konkurentni ulazak proizvodnih izvora;

podržavanjem napredovanja na polju reformi domaćih javnih politika u ovom sektoru,

prvenstveno kroz snaženje zahtjeva da regulatorne obaveze budu kredbilne i povećanje dobiti od

politika koje unapređuju ekonomsku efikasnost.

Program reformi javnih politika u sektoru energetike

Postoje snažni pokazatelji da kompetitivno prestrukturiranje i privatizacija, kada se dobro osmisle i

sprovedu, mogu značajno da unaprijede uspješnost poslovanja u elektroenergetskom sektoru.

160. Potreba za „radikalnim rješenjima“. Inkrementalne reforme možda se mogu uspješno sprovesti

u zemljama za zrelim elektroenergetskim sistemima koje podržavaju institucionalni aranžmani koji dobro

funkcionišu. Inkrementalni pristup reformi sektora električne energije možda nije dobar recept za zemlju

kao što je Crna Gora u kojoj bi sektor elektroenergetske ponude koji se efikasno širi mogao podstaći

budući ekonomski rast i prosperitet zemlje. I gdje su potrošačima sa strane biznisa sve više potrebne

visokokvalitne usluge električne energije po razumnim cijenama kako bi bili u stanju da se efektivno nose

sa konkurencijom na međunarodnim tržištima. S obzirom na značajne investicione zahtjeve da bi se

ostvario strateški ekonomski potencijal ovog sektora, dalekosežne reforme koje računaju na značajnu

ulogu privatnih subjekata u pružanju osnovnih usluga elektroenergetskog sektora ne bi se nužno trebalo

posmatrati kao radikalni reformski program; umjesto toga, mogu da uključuju razuman, čak i

konzervativan odgovor na potrebu za novim ulaganjima i boljom uspješnošću tog sektora.

161. Eliminisanje vlasničke kontrole vlade nad EPCG. Iskustvo iz više zemalja jasno pokazuje da je

fluktuirajući politički upliv imao duboke i štetne posljedice po uspješnost poslovanja elektroenergetskog i

drugih infrastrukturnih sektora. Zaista, postoje čvrsti pokazatelji koji ukazuju na to da je politizacija

javnih elektroenergetskih preduzeća nesumnjivo predstavljala najpresudniju determinantu loših poslovnih

rezultata. Eksperti za elektroenergetski sektor sve više zagovaraju tezu da na funkcionišućim tržištima,

privatni učesnici na tržištu koji ulažu sopstvena sredstva mogu bolje da izbalansiraju rizike i koristi nego

što to mogu planeri sa centralnog nivoa. Investicije koje pokreću podsticaji sa tržišta, a ne birokratske

preference imaju tendenciju i da bolje služe javnom interesu. Za dugoročno rješavanje problema

birokratske neefikasnosti, političkog upliva i umrtvljenog rasta elektroenergetske ponude u Crnoj Gori

možda je potrebna radikalna strukturna promjena—potpuna privatizacija, u kojoj vlada odustaje od

većinskog vlasništva u EPCG i ograničava svoju ulogu na formulisanje nacionalne energetske politke i

sprovođenje djelotvornog i nezavisnog regulatornog režima.

162. Razdvajanje EPCG. Prvenstvena prednost vertikalnog razdvajanja kao jedne od opcija politke za

ovaj sektor leži u tome što može dozvoliti aktivnu ili potencijalnu konkurenciju između proizvođača

električne energije i maloprodaje u daljem lancu—sa odgovarajućim garancijama efikasnog odabira među

njima radi pružanja usluga po efikasnim cjenama. Istovremeno, takvo razdvajanje može stvoriti i ozbiljne

probleme u koordinaciji, gubitak ekonomije širine, te uvesti inače nepotrebne transakcione troškove.

Zaista, često se zagovara da usljed velike ekonomije koordinacije, vertikalno razdvajanje prenosa i

proizvodnje dovodi do neefikasnih ulaganja. Da je vertikalno integrisana EPCG kompanija kojom se

dobro rukovodi i koja se ne suočava sa uplivom politike i da ima razumnu tarifnu politiku, onda bi

58

gubitak ekonomije koordinacije (sa vertikalnim razdvajanjem) najvjerovantije prevazišao koristi od

konkurentnog ulaska u mali elektroenergetski sistem Crne Gore. Međutim, budući da postoji jasno

definisana nacionalna ambicija da elektroenergetski sektor postane strateški oslonac budućeg privrednog

rasta, onda bi se ulazak u hidro, obnovljive i druge tehnologije olakšao decentralizovanom/razdvojenom

strukturom tržišta—a zaista i koristi od kompetitivnog ulaska mogu lako da prevaziđu troškove usljed

gubitka ekonomije koordinacije. Nadalje, vertikalno razdvajanje može dovesti do veće transparentnosti u

poslovanju ovog sektora. Iz tih razloga, dalje razdvajanje EPCG—i dalje od sadašnjeg nepotpunog

funkcionalnog razdvajanja u pravcu vertkalnog razdvajanja vlasništva—vjerovatno će poboljšati usješnost

poslovanja ovog sektora i ići u prilog javnom interesu.

163. Dalji rebalans tarifa. Jedan od ključnih elemenata zaštite javnog interesa jeste izbjegavanje svih

rezidualnih regulacija koje efektivno sprječavaju postizanje finansijske održivosti elektroenergetskih

subjekata. Teško da će interes javnosti biti bolje opslužen nizom regulatornih pravila koja osuđuju

elektroenergetska preduzeća na nesposobnost da prikupe dovoljno kapitala za modernizaciju i ekspanziju

koje bi, sa svoje strane, dovele do stvaranja sistema koji je sve više dekapitalizovan (što je slučaj sa

crnogorskim proizvodnim kapacitetima) i koji se karakteriše opadanjem nivoa usluge. Stoga, izbjegavanje

narušavanja finansijske održivosti treba da igra presudnu ulogu u bilo kom programu regulacije sektora

električne nergije u Crnoj Gori. Uprkos očekivanom suprotstavljanju javnosti, tarife za električnu energiju

treba dalje rebalansirati i usaglašavati sa pripadajućim troškovima. Takav rebalans je neophodan

preduslov za omogućavanje efikasnog ulaska u proizvodni segment tržišta—a time i za ispunjavanje

ogromnog ekonomskog potencijala elektroenergetskog sektora.

164. Značajna hidro ekspanzija. Postajaće sve teže, ako ne i nemoguće, ostvarivati ambiciozne

energetske planove vlade bez većeg angažovanja značajnih hidropotencijala ove zemlje. Tačno je da

hidroenergetski kapaciteti, ukoliko se pažljivo ne lociraju i upravljaju, mogu prekinuti prirodan tok rijeka

sa negativnim uticajem na zdravlje važnih ekosistema u vodotocima. Međutim, te validne zabrinutosti

treba dovesti u ravnotežu sa sve većom brigom zbog klimatskih poremećaja i urgentnom potrebom da se

otvore mogućnosti zapošljavanja u Crnoj Gori.

165. Regionalizacija regulatorne politike. U regionu koji uključuje male zemlje kao što je Crna Gora,

koordinacija regionalnih politika i regulatorna saradnja, a u krajnjem i stvaranje regionalne regulatorne

agencije za energetiku moglo bi da predstavlja pragmatičan pristup rješavanju problema ograničenog

domaćeg regulatornog kapaciteta i visokih fiksnih troškova regulacije. Nadalje, regionalizacja regulatorne

politike mogla bi unaprijediti domaću elektroenergetsku reformu, povećati regulatorni kredibilitet i

pomoći Crnoj Gori da prevaziđe svoje probleme izazvane dugim istorijatom administrativnih intervencija

koje su postojale u starom režimu.

E.5. Informaciono-komunikacione tehnologije

166. Informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) nude ogromne mogućnosti za jednu malu

zemlju kao što je Crna Gora. IKT može pomoći da se osnaži konkurentnost zemlje, investiciona klima i

kapacitet inovativnosti, te da se Crna Gora pozicionira kao dinamično inovativno središte koje povezuje

Balkan (i crnogorsku industriju) sa ostatkom Evrope i globalnim lancem vrijednosti u turizmu,

industrijskoj proizvodnji i drugim sektorima.

167. Danas mreže stvaraju kompetitivnu prednost podjednako kao i veličina. Iskorištavanje

prednosti IKT stubova rasta, kao što su brzi širokopojansi internet, otvoreni podaci, radna mjesta koje

59

omogućava IKT i Cloud Computing9 omogućiće Crnoj Gori da stvara nove mreže kako bi podsticala rast

biznisa i izvoz, istovremeno podstičući ko-stvaranje inovativnih javnih servisa i aplikacija. To će imati

opipljive uticaje na domaćem planu: (i) jačanje regionalne/globalne konkurentnosti Crne Gore

omogućavanjem boljih servisa okrenutih građanima/biznisu; (ii) ubrzavanje razvoja vještina i mogućnosti

zapošljavanja, posebno za mlade; i (iii) pokretanje rasta „ekonomije aplikacija” fokusirane na prioritetne

sektore kao što su turizam, poljoprivreda i finansijske usluge.

E.6. IKT za rast

168. Novi modeli rasta na novim i tržištima koja pomjeraju granice, kao što je to slučaj u

razvijenom svjetu, sve više zavise od djelotvorne i rasprostranjene upotrebe IKT, posebno servisa i

aplikacija koje zavise od brzog interneta, odnosno od širokopojasnog pristupa internetu.

169. IKT i konkretnije broadband tehnologija pokreću ekonomski rast i imaju mnogostruke

ekonomske i društvene uticaje. Jedna studija Svjetske banke o uticaju širokopojansog interneta došla je

do zaključka da u prosjeku povećanje od 10 posto u penetraciji širokopojansog interneta može na dugi rok

da dovede do povećanja od 1,21-1,38 procentualnih poena povećanja BDP-a.10

Broadband nudi ogromne

mogućnosti koje pomažu u povećanju životnog standarda, kvaliteta života i poslovne konkurentnosti.

Omogućava revolucionarne promjene u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i pružanju usluga vlade.

Broadband unapređuje i mogućnosti za društveno umrežavanje, organizaciju zajednica i aktivnije

uključivanje u građanski, politički i demokratski život država.

170. U odnosu na ostatak regiona, internet veze u Crnoj Gori i dalje su spore zbog kaskanja za

konkurencijom. Iako je mobilno broadband tržište daleko najdinamičniji segment u Crnoj Gori—sa

stopom penetracije od 10,4 posto, veći je od prosjeka u EU-27 koji iznosi 8,1 posto11

— i dalje

preovladavaju veze sa brzinom prenosa podataka ispod 2 Mbps. Tržište je liberalizovano, ali je

konkurencija na polju širokopojasnih tehnologija i dalje slaba. Skoro 80 posto svih širokopojasnih veza

ide preko mreže glavnog operatera. Postoji nedostatak razdvajanja lokalne petlje (LLU) u praksi; broj

pružalaca internet usluga (ISP) i dalje je među najnižima na Balkanu; a ne postoje ni tačke razmjene

nacionalnog internet saobraćaja (IXP).

171. Uprkos određenom napretku u oblasti razvoja politka i zakonskog okvira vezano za

informaciono društvo Crne Gore12

, ukupno okruženje za razvoj širokopojasne infrastrukture može

se smatrati nepovoljnim. To je dijelom posljedica visokih opštinskih poreza, dugotrajnog procesa

dobijanja građevinskih dozvola i prepreka ulaganjima u razvoj infrastrukture, a sljedstveno tome i u

razvoj broadband tržišta u cjelini. Posljedica toga je da je u zemlji razvoj tehnologija sa optičkim

vlaknima samo marginalan i među najnižim u regionu. Stoga je hitno potrebno raditi na povećanju

konkurencije i uvođenju reformi javnih politika i regulatornih reformi u tom sektoru koje će imati za cilj

snižavanje troškova i povećanje pristupa novoj širokopojasnoj infrastrukturi.

9 Sveprisutan, pogodan pristup na zahtjev zasnovan na mreži zajedničkog seta roba i IT aplikativnih resursa koji se

mogu konfigurisati i infrastruktura za pohranjivanje. 10

Qiang & Rossotto 2009, IC4D izvještaj, Svjetska banka, 2009. 11

Saopštenje Evropske komisije Evropskom parlamentu i Savjetu "Strategija proširenja i osnovni izazovi 2012-

2013.", COM(2012)600 final na

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2012:0600:FIN:EN:PDF 12

U decembru 2011. godine Crna Gora je pripremila “Strategiju za razvoj informacionog društva za period od

2012-2016. godine”, http://www.mid.gov.me/en/library/strategije?alphabet=lat ; Predlog zakona o elektronskim

komunikacijama kojim se transponuje EU 2009 regulatorni okvir, koji je sada u fazi usvajanja.

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2012:0600:FIN:EN:PDF

http://www.mid.gov.me/en/library/strategije?alphabet=lat

60

Cloud Computing: Platforma za rast i inovacije

172. Omogućen broadband-om, Cloud Computing brzo postaje osnovnim temeljem za utvrđivanje

novog obima i efikasnosti tehnološke infrastrukture. Za Crnu Goru, Cloud Computing može da bude

strateški stub rasta time što će:

(1) maksimizirati ekonomiju obima za IKT infrastrukturu u svim javnim servisima, i omogućiti

vladi relativno male veličine da ima pristup IKT infrastrukturi svjetske klase po daleko nižim

troškovima nego što bi bili uz tradicionalno pružanje usluga. Druge vlade navode da je došlo do

smanjenja troškova po serveru od 90%13

.

(2) preoblikovati tržište IKT servisa, omogućavajući vladi da bolje iskoristi prednosti za lokalni

sektor MSP i pristup širem opsegu agilnih troškovno-efikasnih snabdjevača IKT aplikacijama

koji brzo reaguju na promjene. Faza 2 Nabavke za UK G-Cloud14

dodijelila je ugovore za 458

snabdjevača, do čega su njih 75% MSP.

(3) transformisati i smanjiti troškove pružanja usluga od strane vlade i biznisa, posebno u

ključnim sektorima kao što su turizam i trgovina.

Sa postojanjem Cloud infrastrukture, velike turističke destinacije kao što su Njujork i London nude

inovativne aplikacije kao podršku turistima koji posjećuju njihove gradove, a istovremeno promovišu

lokalni biznis. Sam grad Njujork hostuje 68 aplikcija javnog prevoza trećih strana koje mogu koristiti

posjetioci i lokalno stanovništvo.

IKT za radna mjesta

173. Otvaranje radnih mjesta i ekonomska integracija koju omogućava IKT može biti veoma

važna za podsticanje konkurentnosti Crne Gore i smanjenje njene ekonomske udaljenosti od

globalnih tačaka rasta15

.

174. IKT je sektor rasta i neto stvaralac novih radnih mjesta.16

McKinsey Global Institute, u analizi

13 ekonomija širom svijeta, utvrdio je da je internet pomogao da se otvori 2,6 novih na svako zatvoreno

radno mjesto.17

Radna mjesta koja omogućava IKT šire se preko geografskih granica po samoj prirodi

ovih tehnologija, privlače mlade ljude zbog malih ulaznih barijera i otporni su tokom perioda pada

privredne aktivnosti—na primjer, dok su zemlje kao što su Grčka i Španija doživljavale ozbiljan pad

ekonomske aktivnosti 2011. godine, zarade od IKT ugovarača u tim zemljama porasle su za 122, odnosno

142 posto.18

175. Radna mjesta u IKT industriji zadiru u sve sektore i uključuju razvoj aplikacija,

obezbjeđivanje sadržaja i poslovanje pozivnih centara. Dongier & Sudan su utvrdli da u Indiji, na

13

Smanjenje od 90% troškova po severu bila je cifra koju je dala Vlada UK na osnovu 11.000£ po serveru po

HMRC Aspire ugovoru i <1000$ po ekvivalentnom serveru na Amazon EC2. Ušteda potiče i od mnogo veće

iskoršćenosti cloud servera – tipični korporativni server iskorišćen je svega 5%. 14

Government cloud computing. 15

Pogledati Okvir izvještaja o svjetskom razvoju (2009),

http://siteresources.worldbank.org/INTWDR2009/Resources/Outline.pdf 16

Rossotto, C., Kuek, C. Paradi-Guilford, C. “Nove granice i mogućnosit na radu”, ICT Policy Note, 2012. 17

Internet je važan: brzi unticakj interneta na rast, radna mjesta i napredak, McKinsey Global Institute, 2011 18

Rossotto, C., Kuek, C. Paradi-Guilford, C. “Nove granice I mogućnosit na radu”, ICT Policy Note, 2012.

http://siteresources.worldbank.org/INTWDR2009/Resources/Outline.pdf

61

primjer, IT usluge i usluge koje omogućava IT, koje se šire u svim sektorima“direktno upošljavaju 2,01

milion na radnim mjestima za koja se plaća 50 do 100 posto više nego na uporednim radnim mjestima

sektora usluga.”19

Novi trendovi koje omogućava IKT preobilkuju tržište rada, uključujući i mikro-rad20

,

ugovaranje omogućeno putem IKT-a, rad vezan za online igre i mogućnosti vezane za rastuću privredu

aplikacija. Ti trendovi mogu pomoći da se potaknu tradiconalne oblasti rasta u Crnoj Gori, kao što je

turizam, i da se diverzifikuje ekonomija u drugim sektorima što će dovesti do međusektorskog otvaranja

radnih mjesta.

Otvoreni podaci (Open Data): Pokretač rasta, inovacija i novih radnih mjesta

176. Globalni zamah oko otvorenih podataka je stvaran i sve više raste kako zemlje shvataju

njihov potencijal kao pokretača inovacija, konkurentnosti i unaprijeđenih servisa. Otvoreni podaci

nude “sirovine” za poslovnu inovativnost i stvaranje novih radnih mjesta u ekonomiji aplikacija. Za

Vladu Crne Gore, otvorei podaci mogu podstaći rast na više načina:

(1) Stimulišući razvoj vještina i ubrzavajući otvaranje radnih mjesta, posebno u uslužnom

sektoru, što dovodi do novih radnih mjesta, ulaganja i poreskih prihoda. U SAD-u, otvoreni

podaci o vremenskim prilikama doveli su do 400 novih preduzeća dodate vrijednosti u sektoru

usluga.

(2) Promjenom paradigme pružanja usluga i osnaživanjem biznisa, civilnog društva i pojedinaca

da ko-stvaraju i pružaju usluge. U UK, FixMyStreet21

stvorio je novi kanal za održavanje ulica od

strane javnih agencija, što je dovelo do 200.000 prijava i popravke 65.000 rupa na putevima.

(3) Transformacija cijele privrede u konkrentim sektorima. Na primjer, vlade SAD, UK i Tajvana

čine otvorene podatke o zdravlju dostupnima kako bi potakli unapređenje zdravstvenih usluga i

farmaceutske inovacije. Time se stvara jedan potpuno nov ekosistem usluga i novih preduzeća

koja takođe dovode do stvarnih poboljšanja u zdravstvenom sektoru.

Preporuke za veću IKT povezanost

177. Razvoj širokopojasne infrastrukture kako bi se premostila podjela između urbanog i

ruralnog i povećala konkurentnost u broadband sektoru da bi se snizili troškovi interneta, zajedno

sa uvođenjem cloud computing, otvorenih podataka i razvojem vještina u partnerstvu sa privatnim

sektorom moglo bi pomoći Crnoj Gori da izraste u snažniju i konkurentniju privredu.

178. Kako bi se maksimizirao potencijal rasta omogućenog IKT-om, kao i otvaranje radnih

mjesta i stvaranje preduzeća potaknuto IKT-om, Crna Gora bi mogla da preduzme niz konkretnih

mjera: da (i) osnaži regulatorno tijelo za telekomunikacije i promoviše konkurenciju u tom sektoru; (ii)

premosti broadband jaz između ruralnih i urbanih područja i radi na razvoju povoljnijeg ambijenta za

ualganje u razvoj infrastrukture; (iii) osnaži politiku za razvoj vještina kako bi svoj rezervoar talenata

opremila vještinama za ekonomiju omogućenu IKT-om i podržala međusektorsku saradnju i sticanje

19

http://siteresources.worldbank.org/EXTINFORMATIONANDCOMMUNICATIONANDTECHNOLOGIES/Reso

urces/282822-1208273252769/The_Global_Opportunity_in_IT-Based_Services.pdf 20

“Mikro rad razbija veće djelove poslovnih procesa u male i jednostavne zadatke koji se oslajaju na ljudsku

inteligencju i distribuira te „mikro zadatke“ radnicima preko geografskih granica putem interneta radi veće

troškovne efikasnosti. Izvor: Rossotto, C., Kuek, C. Paradi-Guilford, C. “Nove granice i mogućnosit na radu”, ICT

Policy Note, 2012. 21

Mogućnost za građane da prijavljuju probleme u održavanju javnih ulica i praćenju radnji koe preuzimaju javni

organi.

http://siteresources.worldbank.org/EXTINFORMATIONANDCOMMUNICATIONANDTECHNOLOGIES/Resources/282822-1208273252769/The_Global_Opportunity_in_IT-Based_Services.pdf

http://siteresources.worldbank.org/EXTINFORMATIONANDCOMMUNICATIONANDTECHNOLOGIES/Resources/282822-1208273252769/The_Global_Opportunity_in_IT-Based_Services.pdf

62

vještina; (iii) pripremi vladinu Cloud Computing strategiju i akcioni plan u partnerstvu sa privatnim

sektorom i podstakne stvaranje IKT inovacionog ekosistema zasnovanog na otvorenim podacima; (iv)

uspostavi sveobuhvatnu inicijativu u pogledu otvorenih podataka u okviru akcionog plana za Partnerstvo

otvorene vlade i podstakne i omogući rast ekosistema otvorenih podataka u privatnom i građanskom

sektoru putem programa ciljanih intervencija kako bi se podstakle inovacije i angažovanje zajednica

investitora i poslovnih ljudi.

F. Koordinacija politika i odlučivanje

179. Iako je davno prepoznata presudna uloga infrastrukture u omogućavanju ekonomske

integracije, pojedini važni dijelovi još uvijek nisu opšte prepoznati:

1. Ostvarenje dobrobiti od ekonomske integracije može se realizovati kroz dublje forme regionalne

integracije koja podrazumijeva harmonizaciju zakona.

2. Može se braniti teza da su reforme koje smanjuju prekogranične transakcione troškove i

unapređuju učinak infrastrukturnih servisa važnije za stvaranje otvorenog, ujedinjenog

reginalnog ekonomskog prostora nego usko definisane reforme trgovinske politike.

3. Sve ekonomije imaju koristi od racionalnije upotrebe resursa koja potiče iz koordinacije

regionalnog infrastrukturnog razvoja.

180. Iz tih razloga, okvir za regionalne ekonomske integracije u više dijelova svijeta, uključujući i

EU, podrazumijeva koordinaciju politika u osnovnim infrastrukturnim granama kao što su

saobraćaj, telekomunikacije i električna energija. Infrastrukturni razvoj je uvršetn u brojne regionalne

sporazume da bi se dao okvir za usaglašavanje sektorskih politika, osmišljavanje regionalnih master

planova, izgradnju portfelja sinergijskih projekata, harmonizaciju regulatornih režima i innvesticionih

kodeksa, te mobilizaciju ulaganja. Sve više se države udaljavaju od strategija integracija zasnovanih samo

na formalnim trgovinskim sporazumima i idu u pravcu strategija koje uključuju barem djelimičnu

integraciju infrastrukturnih politika.

181. Razlike u regulatornom tretmanu preko granica dovode do narušavanja koja ometaju i

trgovinu i regionalne obrasce ulaganja. Slično tome, prestrukturiranje tržišta u infrastrukturnim

granama je djelotvornije ako je praćeno paralelnim reformama i reciprocitetom među zemljama. Inače,

značajne razlike u tržišnim strukturama i regulatornim politikama mogu postati prepreke za

prekograničnu trgovinu. Otuda je regulatorna harmonizacija postala važnom komponentom regionalne

ekonomske integracije.

182. Kao i druge privrede u tranziciji, Crna Gora ima istorijat politizovanih ekonomskih odluka i

privredne aktivnosti. Nasljeđe socijalizma očito je u sadašnjoj privrednoj strukturi u specijalizaciji i

usmjerenju na industrijsku proizvodnju aluminijuma i drugih metala i zanemarivanju tržišnih cijena,

posebno subvencioniranju električne energije koju koristi kombinat aluminjuma. To nasljeđe ima

savremene posljedice u povezanosti sa svjetskim tržištima. Takođe je očito u zadržanoj kuturi oslanjanja

na politiku i javne politike, ako ne i na prećutnu saglasnost i podršku, vlade u ekonomskim odlukama. U

brojnim prilikama tokom konsultacija na terenu, potencijalni preduzetnici su komentarisali da bi “išli sa

prokjektom ako bi znali da će vlada podržati našu odluku.” 22

22

O politizovanim ekonomskim izborima u kontekstu tranzicije na tržišnu ekonomiju, pogledati Hillman (1991), dio

II.

63

183. Prethodni socijalistički sistem u velikoj mjeri se oslanjao na radničko samoupravljanje. Privredni sistem nije bio decentralizovan, ali su radnci vršli uticaj unutar fabrike. Kulturno istrajavanje

radničkog samoupravljanja može biti inhibirajuće za strane investitore, uključujući i multinacionalne

kompanije. Bilo je situacija u kojima su radnici u privatizovanim fabrikama metalne industrije izbacivali

menadžere koje su postavili strani vlasnici. Radnici ne prihvataju povinjavanje autoritetu menadžera—i

privatnih vlasnika.

184. U socijalizmu, a posebno u radničkom samoupravljanju, neformalna aktivnost je bila

uobičajena. Veoma niske stope učešća u radnoj snazi koje pokazuju zvanične statistike u Crnoj Gori, kao

što je utvrđeno u intervjuima i drugim istraživanjima, povezani su sa destimulacijom za formalno

poslovanje zbog visokih izdvajanja za doprinose koji povećavaju troškove formalno zaposlenih radnika.

Privredna aktivnost i životni standard u Crnoj Gori potvrđuju da postoji značajan stepen neregistrovanog

zaposlenja i prihoda van onih predstavljenih zvaničnim podacima.

185. Za povezanost je potrebna promjena političke kulture i otklon od prethodne bliske veze

između vlade i privredne djelatnosti. Uočeno je da usmjerenje na vladu kao osnovnog donosioca

privrednih odluka utiče na stavove u pogledu obrazovnih odluka, kao i pretpostavke da se se ništa ne

može postići bez saradnje ili prećutnog pristanka vlade. Takav stav ometa poovezanost time što zahtijeva

da ljudi koji žele produktivan izlaz za svoje sposobnosti u inicijative traže dozvole i garancije političkih i

birokratskih donosilaca odluka.

186. Treba da postoji jasno razdvajanje između rada za vladu i težnje sticanju lične dobiti kroz

poslovne odluke. Pokazatelji te jasne razdvojenosti ohrabriće strane investicije i multinacionalnu

aktivnost kao preduslova povezanosti koja će dovesti do onog stepena otvorenosti koji je Crnoj Gori

potreban.

187. Ako vlada, planiranjem i intervencijama kroz javne politike, može olakšati povezanost,

savjet za javne politike je jasan. Međutim, vlada ne može neposredno da sprovodi ili „zapovijeda“

povezanost. Uloga vlade jeste i treba da bude posredna, da

uvodi odgovarajuće podsticaje koji usmjeravaju odabir obrazovanja,

uvodi odgovarajuće podsticaje za formalno učešće na tržištu,

uvodi odgovarajuće podsticaje za preduzetništvo i investicije,

osigurava prateću infrastrukturu za uspjeh privatne privredne djelatnosti slijedeći signale koje

vidi na konkurentnim tržištima, i

uspostavlja i sprovodi “zaštitni zid” između političke funkcije i biznisa, posebno regulatorne

aktivnosti, da bi se smanjio sukob interesa i destimulacija za multinacionalnu djelatnost i

ulaganja.

G. Zemlje uzori za Crnu Goru u pogledu povezanosti

188. Na koga se Crna Gora može ugledati u pokušajima da proširi sopstvenu povezanost, izvoz i

otvorenost kako bi ubrzala rast? Druge zemlje nude modele različitih politika i mjera iz kojih Crna

Gora može da izvlači pouke. Švajcarska ima sličnu topografiju kao crnogorske planine. Njena iskustva

ukazuju na moguće korisne saobraćajne politike. Kao i Crna Gora, koja je za Srbiju prirodna tačka prilaza

moru u luci Bar, Švajcarska je tranzitno područje, sa kamionima koji prevoze proizvode kroz planine koje

razdvajaju sjever i jug Evrope. Širenje sistema puteva da bi omogućili takav kamionski prevoz dovelo je

do ekološke štete u Švajcarskoj. Poželjno rješenje, koje sprovodi i Švajcarska, su specijalizovani teretni

64

vozovi koji zamjenjuju kamionski saobraćaj ili prevoze same kamione. U Crnoj Gori, putnički turistički

saobraćaj bi se u značajnoj mjeri preusmjerio ako bi postojala pouzdana i efikasna željeznička veza od

aerodroma u Podgorici. Sa udaljenošću od aerodroma do pruge od jedva nekoliko kilometara, takav

projekat ne bi iziskivao velike troškove, a bio bi primjer velikog uticaja na unapređenje interne

povezanosti na ekološki odgovoran način.

189. Slovenija je mala zemlja koja je ostvarila uspjehe u povezanosti. Slovenija ima sponzore u EU

koji su promovisali njen ekonomski uspjeh, ali čak i prije članstva Slovenija je jako ulagala u saobraćajnu

infrastrukturu što je stavljalo na nesumnjivo prvo mjesto u bivšoj Jugoslaviji. Uspjeh Slovenije postignut

je takođe u kontekstu nekadašnjeg radničkog samoupravljanja, što ukazuje na to da se stari šabloni mogu

prevazići.

190. U Estoniji, veoma ograničene intervencije vlade i politički upliv pogurali su tu ekonomiju na put

uspjeha na osnovu inicijativa privatnog sektora. I ostale male zemlje mogu biti uzori, mada su neke male

zemlje (npr. Irska i Island) zapale u značajne ekonomske probleme nakon perioda prosperiteta, što su

takođe važne lekcije za jave politike.

191. Međutim, na Mediteranu postoji još jedna zemlja koja je ostvarila visok dohodak, koja je

članica OECD-a i štoviše, krajem 1980-tih godina imala je privredni sistem umnogome sličan

prethodnom sistemu u Crnoj Gori. Kao i Crna Gora, Izrael ima značajan turistički sektor i prepoznaje

se činjenica da turizam nije izvor dohotka koji se oslanja na tehnologiju i ljudski kapital. U Izraelu, kao i

u Crnoj Gori, drugi prirodni resusi su ograničeni. Takođe, Izrael ima ograničenu trgovinsku razmjenu

unutar svog regiona, gdje je dohodak nizak, ali umjesto toga trguje sa razvijenim ekonomijama i sa

Kinom i drugim ekonomijama u Aziji. Kao što to potencijalno može i Crna Gora, ekonomski uspjeh

Izraela objašnjava se temeljima u kompetitivnoj prednosti, a ne komparativnoj prednosti. Ekonomski

uspjeh izraela, slično Finskoj, pokazuje važnost obrazovanja i ljudskog kapitala, te dostupnosti radne

snage za privredu zasnovanu na znanju i po kompetitivnim zaradama za domaće i multinacionalne

kompanije.23

H. Program javnih politika za veću povezanost

192. Analiza ukazuje na elemente preostalih javnih politika za veću povezanost. Sveukupni cilj

Crne Gore, integracija u EU, definiše cjelokupan program institucionalnih integracija. Ali postoji i jedan

niz konkrentih pitanja koja Crna Gora mora da razriješi kako bi njena integracija bila efikasnija. U

nastavku navodimo centralna pitanja koja se odnose na povezanost i sugerišemo peporuke za javne

politike.

193. Crnogorska izvozna osnova je mala i uska, a izvoz nije pitanje kome se posvećuje velika

pažnja u programima javnog ili privatnog sektora. Ova analiza sugeriše da, kako bi se iskoristio

izvozni potencijal, postoji potreba za mnogo više izvozno-orijentisanom strategijom rasta sa konkretnim

aktivnostima kako slijedi. Za to će biti potreban višedimenzionalan pristup mjera javnih politika i

angažovanje brojnih zainteresovanih strana na polju crnogorskog izvoza.

Širenje i diverzifikacija izvoza

Dati prioritet izvozu (roba i usluga) u vladinim politikama sa eksplicitnom strategijom koja

kombinuje ciljeve unapređenja ambijenta za izvoz, smanjenja trgovinskih barijera i veće

23

Iako ima više od deset puta više stanovnika nego Crna Gora, Izrael se smatra za malu zemlju. Uzor za ekonomski

uspjeh zasnovan na obrazovanju i ljudskom kapitalu, kao i inicijativnosti opisuju Senor and Singer (2009).

65

povezanosti. Visoki zvaničnik vlade treba da bude lično odgovoran za tu strategiju i da

periodično izvještava o njenom napretku i svim potrebnim podešavanjima.

Osnovati forum sa više zainteresovanih strana (vlada, privatni sektor i istraživači) posvećen

isključivo praćenju rezultata i ograničenjima u cilju unapređenja crnogorskog izvoza.

Koristiti misije Crne Gore u inostranstvu i domaće i međunarodne forume za agresivnije

promovisanje izvoza, trgovinske forume i promovisanje SDI sa izvoznom komponentom.

Ukloniti netarifne barijere i promovisati izvoznu sertifikaciju crnogorskih preduzeća.

Podstaći banke da izvoznicima daju redovniji i veći pristup kreditima.

Podstaći udruženja privatnog sektora da prate i izvještavaju vladu o ograničenjima izvoza.

Distribuirati privatnom sektoru i poslovnim udruženjima nalaze analize prostora proizvoda iz

ovog CEM izvještaja koji pokazuju izvozne mogućnosti.

Usvojiti strategiju i akcioni plan čija se realizacija može pratiti kako bi se promijenile preference

studenata i učenika u Crnoj Gori i ponuda studijskih grupa i programa da bi se naglasile vještine i

znanje potrebno privatnom sektoru. Raditi sa školama i univerzitetima kako bi se veći naglasak

stavio na matematiku, prirodne nauke i strane jezike, kao i praktične vještine u oblasti kompjutera

i drugim tehničkim oblastima.

Aktivno tražiti multinacionalne kompanije koje bi uzele Crnu Goru za bazu svog poslovanja u

ovom regionu, posebno u oblastima komparativnih i kompetitivnih prednosti prethodno utvrđenih

(npr. turizam, energetika, hrana, šumarstvo).

Mjeriti brzinu kretanja na graničnim prelazima i smanjiti preostala ograničenja trgovine, posebno

netarifne barijere i birokratske barijere koje usporavaju kretanje preko granica sa crnogorskim

susjedima.

Infrastrukturna povezanost

194. Iako za sada Crna Gora nije ni interno ni eksterno dobro povezana, to veliko ograničenje za

njen razvoj može se u velikoj mjeri prevazići investiranjem u relevantnu infrastrukturu:

saobraćajnu, energetsku i IKT. Konkretno, analiza je ukazala na sledeće prioritete javnih politika.

Saobraćaj

Staviti veći naglasak na unapređenje kvaliteta postojeće mreže i bolje održavanje i––pogotovo––

bezbjednost na putevima, a ne naglašavati nove investicije.

Proširiti izvore fnansiranja za saobraćajnu ekspanziju u strateškim oblastima, putem, npr.

koncesija, javno-privatnih partnerstava i dodatnog finansiranja za infrastrukturu koje može biti

dostupno sa strane EIB, EBRD i Svjetske banke.

Usvojiti eksplicitan program za poboljšanje seoskih i intenrih puteva koji povezuju trenutno

izolovane dijelove zemlje.

Nastaviti poboljšanje putne povezanosti privlačenjem stranih investicija i razmotriti povezivanje

aerodroma željezničkom vezom sa glavnom pružnom linijom Bar-Beograd.

66

Energetika

Postepeno, ali ciljano pomjerati tarifnu stukturu ka povraćaju troškova i rebalansu tarifa da se

smanje unakrsne subvencije.

Ubrzati tendere za male i mini hidroelektrane.

Ojačati veze Crne Gore sa regionalnim energetskim tržištima.

Ubrzati realizaciju podzemnog kabela sa Italijom.

Ukloniti ograničenja za ulaz i konkurenciju u sektoru solarne i energije vjetra.

Informaciono-komunikacioe tehnologije

Uspotaviti partnerstvo sa privatnim sektorom kako bi se sačinio jasan akcioni plan za početak

cloud computing i podstaklo stvaranje IKT inovacionog ekosistema zasnovanog na otvorenim

podacima.

Osnažiti regulatorno tijelo za telekomunikacije i promovisati konkurenciju u tom sektoru.

Premostiti broadband jaz između ruralnih i urbanih područja i raditi na razvoju povoljnijeg

okruženja za investicije u infrastrukturu.

Ojačati politiku za razvoj vještina kako bi se rezervoar talenata opremio vještinama potrebnim za

ekonomiju koju omogućava IKT i podržala međusektorska saradnja i sticanje vještina.

Uspostaviti sveobuhvatnu inicijativu otvorenih podataka u okviru akcionog plana za Partnerstvo

otvorene vlade i podstaći i omogućiti rast ekosistema otvorenih podataka u privatnom i

građanskom sektoru putem programa ciljanih intervencija kako bi se podstakle inovacije i

angažovanje zajednica investitora i poslovnih ljudi.

Uloga Vlade

195. Za povezanost u tržišnoj ekonomiji potrebna je promjena političke kulture: Treba da postoji

jasno razdvajanje, “zaštitni zid”, između političke funkcije i težnje ka ličnoj dobiti kroz poslovne odluke.

To ide i dalje od pitanja korupcije, čije iskorjenjivanje samo po sebi treba da predstavlja prioritet reformi

demokratskog upravljanja. Kredibilni pokzatelji jasnog razdvajanja između politike i biznisa podstaći će

strane investicije i multinacionalnu aktivnost koja je neophodna za ostvarenje onog nivoa otvorenosti koji

je Crnoj Gori potreban za prosperitet.

Učiti iz uspješnih primjera drugih

Organizovati na nivou vlade i nadležnih ministarstava sisetmatske tematske studijske posjete koje

predvodi privatni sektor kao i zvaničnici vlade za uspješne izvoznike u prosperitetne male zemlje

koje imaju za cilj eksplicitno povećanje crnogorske povezanosti.

Sistematski diskutovati o izvučenim poukama u okviru vlade i sa drugim zainteresovanim

stranama kako bi se postizao konsenzus i formulisali akcioni planovi za sprovođenje naučenh

lekcija iz drugih zemalja. Litvanija je primjer veoma uspješne povezanosti putem širokopojasne

tehnologije. Estonija može biti veliki uzor za veću povezanost nakon prelaska na tržišnu

ekonomiju. Irska nudi model kako jedna mala zemlja sa malo resursa može da sebe učini veoma

atraktivnim mjestom za poslovanje, inovacije i investicije. Finska je izvanredan primjer snage

vrhunskog obrazovanja i veza sa privatnm sektorom. A Izrael je primejr kako jedna mala zemlja

67

može da mobiliše ljudski kapital, tehničke vještine i veze sa biznisom i multincionalnim

kompanijama radi bolje veze sa svjetskim tržištima.

196. Konačno, čak i sa stabilnim makorekonomskim okruženjem, održivim fiskalnim i

finansijskim sektorom i većom povezanošću, Crnoj Gori će i dalje biti potrebno da ostvaruje mnogo

bolje rezultate i po trećem stubu programa javnih politika koji zagovara ovaj izvještaj, a to je

fleksibilnost, ukoliko želi da realizuje svoje razvojne težnje. Bez boljeg zakonskog i regulatornog

okruženja i njegovih manifestacija po investicionu klimu na nivou firme, i ako regulacija tržišta proizvoda

nastavi da bude rigidna, odgovor stranih i domaćih investitora biće slab, a strana ulaganja ograničena. Bez

mnogo efikasnijeg tržišta rada, rast se neće pretočiti u stvaranje radnih mjesta većeg obima potrebnog za

stalno poboljšanje životnog standarda.

68

PART III: FLEKSIBILNOST

197. Pošto je promjena neizbježna karakteristika ekonomskih uslova, sposobnost fleksibilnog

odgovora na promjene jako je bitna za ekonomske rezultate. A budući da i vlada i privatni sector

imaju koristi od fleksibilnosti u postavljanju i postizanju ekonomskih ciljeva, trošak adaptiranja na

promjenljive uslove treba da bude što je niži moguć. Stoga je presudno u mjeri mogućeg ukloniti prepreke

promjenama, institucionalne i u javnim politkama, i troškove poslovanja držati na što je moguće nižem

nivou. Kako bi se podstakle nove aktivnosti, postojećim proizvođačima ne bi trebalo davati prednosti

domaćeg monopola, a pristup domaćem i regionalnim tržištima treba da bude neometan. Ne bi trebalo da

postoje ni prepreke za izlazak kada proizvođači više nisu profitabilni. Od poreskih obveznika ne treba

tražiti da plaćaju rizike privatnog biznisa. Samo sa zahtjevom brze procjene uticaja na životnus sredinu,

proces dobijanja građevinskih dozvola trebalo bi da bude relativno jednostavan, kao i dobijanje

bankarskih kredita, sa razumnim zahtjevima u pogledu obezbjeđenja. Takođe bi trebalo da bude lako

dobiti elektroenergeski i druge priključke. Uknjižba promjene vlasništva nad nekretninama treba da bude

brza.

198. Po mnogo čemu, Crna Goa je relativno fleksibilna u prilagođavanju na nove mogućnosti i na

promjene, ali još uvijek postoji značajan prostor za unapređenje. Među njenim jakim stranama

nalaze se propisi za otpočinjanje biznisa, regulacija tržišta proizvoda, sloboda maloprodajne distribucije i

odsustvo regulatornih ograničenja vezano za broj konkurenata na proizvodnom tržištu. Međutim,

pogotovo u sektoru građevinarstva, elektroenergetski priključak, uknjižba imovine, izvršenje ugovora,

dobijanje dozvola i troškovi pristupa komunalniim uslugama ozbiljno ograničavaju fleksibilnsot, što je i

potvrđeno rezultatima pokazatelja uslova za poslovanje, istraživanja koje sprovodi Svjetska banka (DB),

kao i novim Istraživanjem investicione klime. Mada je smanjena značajna količina birokratije u smislu

plaćanja poreza, a i poreske stope su snižene, neformalni sektor je i dalje velik. Važna korist od povećane

fleksibilnosti za poslovanje jeste stimulans koji nudi za prelazak privredne djelatnosti iz neformalnog u

formalni sektor. Vještine radne snage takođe su važne: fleksibilnost se unapređuje ako zaposleni sebe ne

defiišu kao usko specijalizovane. Javne politike treba da osiguraju da se radni staž I beneficije kao

zdravstveno osiguranje lako prenose među poslodavcima.

199. U osnovi, i fleksibilnost se odnosi na obim do koga država dominira privrednom aktivnošću. Iako je Crna Gora unekoliko ispod prosjeka OECD zemalja u primjeni kontrolnih i instruktivnih

regulacija, nasljeđe prethodnog privrednog sistema ogleda se u prisustvu nekoliko preostalh javnih

preduzeća koja podliježu birokratskom načinu odlučivanja, koje je manje fleksibilno nego odlučivanje

zasnovanu na privatnoj dobiti i gubitku. Crna Gora mora popraviti i svoj rezultat vezano za usaglašenost

domaćih propisa sa međunaordnim standardima, što predstavlja prepreku fleksibilnosti preko eksternih

tržišta.

200. Dakle, koliko je fleksibilan ambijent u Crnoj Gori za rast i radna mjesta? Ovaj izvještaj daje

odgovore na pitanja time što prvo predstavlja višedimenzionalnu ocjenu ambijenta za rast i radna mjesta,

uz primjenu nekoliko dijagnostičkih pristupa. Prvo razmatra fleksibilnost kao uslov za dinamički rast

(odjeljak A). Zatim procjenjuje lakoću poslovanja u Crnoj Gori na osnovu indikatora uslova poslovanja

(DB) za 2012. godinu (odjeljak B), što se dopunjava detaljnim uvidima u crogorske kompanije iz

Istraživanja o ocjeni investicione klime u Crnoj Gori i intevjuima sa kompanijama na ternu (odjeljak C),

prva analiza regulacije tržišta proizvoda u Crnoj Gori (D), te analiza regulacije tržišta rada (E). Kada se

uzmu zajedno, ove analize ukazuje na to koje su strukturne reforme potrebne da bi se poboljšala klima za

rast privredne aktivnosti, investicije i radna mjesta (Pogledati Polje 6).

69

Polje 6: Poboljšanje fleksibilnosti: Preostale reforme i preporuke za javne politike

1. Dalje unapređenje okruženja za privredno poslovanje i investicione klime

Hitnim rješavanjem najvećih ograničenja na skali istraživanja o uslovima poslovanja

(DB): (i) značajno smanjenje troškova ulaska i poslovanja u građevinskom i stambenom

sektoru, (ii) konsolidacija više agencija ili bolja koordinacija, (iii) ubrzavanje dobijanja

elektroenergetskih priključaka, (iii) smanjenje birokratskih procedura u uknjižbi imovine, i

(iv) jačanje izvršenja ugovora (H)

Intenziviranjem napora na formalizaciji neformalnog poslovanja (i) jačanjem sistema

kazni, nagrada i (ii) inspekcijskim nadzorom nad neformalnim poslovnim objektima, (iii)

razmatranjem dugoročnije poreske reforme kojom bi se poreski teret prebacio sa rada

(doprinosi) na potrošnju (porez na dodatu vrijednost) kako bi se stimulisalo zapošljavanje,

ulaganja i izvoz (H).

Preispitivanjem i smanjenjem birokratskih procedura i potrebne dokumentacije za

izvoz i uvoz, te uspostaviti mjerila i pratiti učinak i brzinu kojom robe i usluge prelaze

granice (E).

Sprovesti sveobuhvatan pregled lokalnih poreza i naknada, uključujući i privatna

poslovna udruženja, sa ciljem njihovog smanjenja i pojednostavljenja. Na primjer: (i)

razmotriti i značajno smanjiti ili eliminisati nove opštinske „naknade za pristup javnom

putu.” (E).

2. Unapređenje regulacije tržišta proizvoda smanjenjem državne kontrole (koja je daleko veća

nego što je prosjek u zemljama OECD-a)

Smanjiti portfelj vlade u udjelima u akcijskom kapitalu. Iznalaženje konačnog rješenja za

KAP privatizacijom udjela vlade ili bilo kojom drugom metodom podrazumijevalo bi

značajnu promjenu u stepenu državne kontrole u Crnoj Gori. (H) Koordinirati razne institucionalne zainteresovane strane u istim kompanijama:

konsolidatovati dionice u javnom posjedu, unaprijediti sisteme upravljanja i kontrole,

postaviti transparentne ciljeve na nivou kompanija, razvijati dugoročne planove na nivou

kompanija uključujući i privatizaciju, spin-off preduzeća, itd., pozivati na odgovornost

članove nadzornih i upravnih odbora (H) Ubrzati procese razdvajanja, prestrukturiranja i privatizacije u odabranim mrežnim sektorima,

posebno vezano za proizvodnju električne energije; početi sa pripremom željeznice za uslove

nakon ulaska u EU (H), I smanjiti barijere za preduzetništvo (rezultat Crne Gore je iznad prosjeka zemalja OECD-a)

Proširiti ponudu usluga „jedinstvenog šaltera“ kako bi se uključilo i izdavanje dozvola I

saglasnosti od stane lokalnih organa (H) Za sada „jedinstveni šalteri“ predstavljaju prvenstveno informativne punktove. Treba da se

razvijaju u operativne kontakt tačke koje bi u stvari vršile izdavanje dozvola i saglasnosti,

djelovale u ime i u koordinaciji sa nadležnim javnim organima (H) Olakšati pristup „jedinstvenim šalterima“ za strane investitore i kompanije (E) Procijeniti uticaj Montefarma na tržište ljekova (E) Značajno smanjiti troškove građevinskih dozvola, pogotovo: (a) troškove studija, (b) troškove

ekoloških saglasnosti, (c) troškove komunalnih usluga i priključaka (H)

3. Poboljšanje tržišta rada i relevantnih propisa

Eliminisati maksimalno trajanje ugovora na određeno vrijeme (E).

Postepeno povećavati nisku starosnu granicu za penziju ka prosjeku u zemljama OECD-a (H)

Na srednji rok, smanjiti doprinose na zarade kao poreze na upošljavanje radne snage i

prebaciti poresko opterećenje na poreze na potrošnju (H)

Izvor: Rezime odjeljka o programu javnih politika na kraju ovog poglavlja.

Napomena: H=teško, ali prioritetno; E=jednostavna mjera koju treba sprovesti odmah

70

A. Fleksibilnost kao preduslov dinamičkog rasta

201. Jedan od ključnih nalaza nedavnog istraživanja o malim državama i

dolarizovanim/euroizovanim ekonomijama kao što je crnogorska od suštinske je važnosti za

fleksibilnost: crnogorska euroizovana ekonomija mora imati visok––a ne tek prosječan––stepen

regulatorne, institucionalne i fleksiblnosti na tržištu rada kako bi se nosila sa neizbježnim eksternim i

domaćim šokovima. Bez fleksiblnosti, u ekonomijama koje nemaju sopstvenu domaću valutu, neizbježno

je da se eksterni šokovi pretočavaju u veći stepen volatilnosti dohotka i zaposlenosti, čime se podrivaju

potencijalne koristi finanisjke integracije u šira monetarna područja (Bogetić 2000, De Soto 2002, Favaro

2008, Svjetska banka 2000). Isto tako, međunarodne studije su pokazale snažnu vezu između veće

fleksibilnosti kao posljedice regulatornih reformi i rasta (Djankov 2006, Haidar 2009), a najnovija studija

(Haidar 2012) koja je koristila indikatore uslova za poslovanje (DB) za 175 zemalja ustanovila je da

poboljšanje u prosječnoj reformi rezultira bržim ekonomskim rastom od 0,15 posto––značajna reformaska

dividenda rasta. I konačno, nedavni izvještaj Svjetske banke o zlatnom rastu (Gill, Reiser et al. 2012)

naglasio je ključnu stavku koja se odnosi na fleksibilnost koju razrađuje ovaj CEM: regulacija rada i

druge regulacije od strane vlade su krupne oblasti koje opredjeljuju to da li zemlje kao što je Crna Gora

mogu postati konkurentnije i ubrzati konvergencije sa evropskim središtem. Poglavlje I ovog dokumenta

naglašava da u Crnoj Gori makroekonomska stabilnost umnogome zavisi od fiskalne politike. Ali dobra

fiskalna politika, iako veoma važna, nije dovoljna da osigura snažan rast i stvaranje radnih mjesta. Od

presudne važnosti je i investiciona klima i poslovni i regulatorni ambijent za kako domaće, tako i strane

investicije, preduzetništvo i izvoz.

202. Kako bi osigurala trajan prosperitet, Crna Gora treba da ima više aspiracije, a ne samo da

bude zemlja sa najvišim dohotkom na Zapadnom Balkanu, što je već danas––a za to je potrebno

daleko više fleksibilnosti. Mogla bi postati dinamičnom lokacijom na kojoj ljudi sa savremenim

vještinama i preduzetničkim duhom žele da ostanu, da dođu i započnu biznis koji prerasta granice zemlje

i regiona. Mnoge druge zemlje su krenule sa nepovoljnijim uslovima nego što je to slučaj sa Crnom

Gorom i dosta postigle. Na primjer, BJR Makedonija je postala 23. rangirana zemlja po lakoći poslovanja.

Nasuprot nekim percepcijama, prvi eksperimenti povjerenja u Crnoj Gori sprovedeni pod istraživačkim

okriljem ove studije, dokumentuju visok nivo povjerenja i društvenog kapitala u Crnoj Gori, što bi mogla

biti osnova, sa pravom kombinacijom javnih politika i institucionalnih reformi, za dinamičan rast

preduzetništva (Bjørnskov et al. 2012). Gledajući ka sjeveru Evrope, Irska je uspjela da se transformiše od

nedovoljno razvijene u izuzetno preduzetničku i inovativnu ekonomiju za manje od jedne generacije.

Finska i Izrael su pokazali što male zemlje mogu da postignu oslanjanjem na vrhunsko obrazovanje u

kombinaciji sa vezama sa istraživanjem i biznisom.

B. Zakonsko okruženje za poslovanje

203. Crna Gora je ostvarila stalna, značajna unapređenja u oblasti kvaliteta poslovanog

ambijenta. Indikatori uslova poslovanja (Doing Business) mjere složenost i troškove regulatornih

procesa i snagu zakonskih instituta jedne zemlje koji se primjenjuju na kompanije u različitim fazama

životnog ciklusa i zemlje se rangiraju po 11 različitih dimenzija.24 Crna Gora je unaprijedila svoj rang po

osnovu lakoće poslovanja sa 57. mjesta 2011. godine na 51. mjesto 2012. godine; tokom 2012. godine,

bila je druga među zemljama Balkana po rangu, odmah iza BJR Makedonije, ali bolje kotirana od

24

Doing Business (2013) obuhvatio je 185 zemalja i 11 tema: (i) otpočinjanje biznisa; (ii) dobijanje građevinskih

dozvola; (iii) dobijanje elektroenergetskog priključka; (iv) uknjižba imovine; (v) dobijanje kredita; (vi) zaštita

investitora; (vii) plaćanje poreza; (viii) prekogranična trgovina; (ix) izvršenje ugovora; (x) rješavanje nesolventnosti;

i (xi) zapošljavanje radnika. Prvih 10 zajedno uključeno je u agregatni rang po osnovu lakoće poslovanja.

71

Hrvatske i Bugarske, Češke Republike, Mađarske, Poljske i Rumunije od EU1025

, kao i od Grčke, Italije i

Luksemburga u EU15. Regulatorna klima za poslovanje u Crnoj Gori sada je iznad prosjeka na zapadnom

Balkanu––mada je iza BJR Makedonije, predvodnika u regionu što se tiče mogućnosti poslovanja––i u

istoj ravni sa prosjekom za EU10 plus Hrvatska što se ilustruje poređenjima sa „granično“ rangiranima

(Slika 25). Ipak, zaostaje iza EU15 zemalja.

Slika 25: Udaljenost od granice po osnovu lakoće poslovanja

Izvor: Doing Business (2013).

Slika 26: Udaljenost Crne Gore od granice u devet oblasti koje mjeri Doing Business istraživanje


25

EU10 obuhvata Bugarsku, Češku Republiku, Estoniju, Mađarsku, Letoniju, Litvaniju, Poljsku, Rumuniju,

Slovačku i Sloveniju.

72

204. Međutim, u poređenju sa graničnim učinkom najbolje rangiranih zemalja, Crna Gora još

treba da pređe dug put kako bi unaprijedila svoj ambijent za poslovanje (Slika 26 - Slika 27), kada

se posmatra kroz prizmu „natjecanja sa najboljima.” Kao zemlja koja teži integraciji u globalnu privredu,

Crna Gora treba da teži da se nađe među 25 prvorangiranih zemalja u većini dimenzija za mogućnost

poslovanja. Da je to moguće potvrđuje i BJR Makedonija, još jedna mala zemlja Zapadnog Balkana, koja

se nalazi na 23. mjestu u svijetu po lakoći poslovanja. Dakle, koje su to slabe i jake strane ambijenta za

poslovanje u Crnoj Gori?

Slika 27: Srednji rang u deset oblasti koje mjeri Doing Business istraživanje, 2012

Source: Doing Business (2013).

Jake strane

205. Ambijent za poslovanje u Crnoj Gori ima nekoliko oblasti komparativnih snaga, među njima

su relativna jednostavnost zahtjeva za dobijanja kredita, zaštita investitora, rješavanje nesolventnosti,

prekogranična trgovina, otpočinjanje biznisa i lakoća plaćanja poreza.

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

Otpočinjanje biznisa Dobijanje građevinske

dozvoleDobijanje električne

energijeUknjižba imovine Dobijanje kredita

Crna Gora Balkan (bez Crne Gore) Hrvatska EU10 EU15

Rang1-185 (najrestriktivnije)

0

20

40

60

80

100

120

140

160

Zaštita investitora Plaćanje proeza Prekograničnatrgovina

Izvršenje ugovora Rješavanjenesolventnosti

73

206. Crna Gora je ostvarila posebno dobar rezultat po lakoći dobijanja kredita, tu se našla na 4.

mjestu. Ovaj indeks odražava snagu zakonskih prava, dubine kreditnih informacija i javni registar, kao i

obuhvat privatnim biroom. Iako u Crnoj Gori ne postoji privatni biro, a javni registar pokriva svega 25,2

posto—što nije najviše među uporednim zemljama—Crna Gora je dobila 10 po snazi zakonskih prava (0-

10) i 5 po dubini kreditnih informacija (0-6).

207. Crna Gora se 2012. godine nalazila na 32. mjestu u oblasti zaštite investitora, unekoliko je

pogoršala poziciju zbog poboljšanja u drugim zemljama. Inače, rezultati po podoblastima su ostali

nepromijenjeni.

208. Crna Gora je popravila i svoj rezultat u oblasti rješavanja nesolventnosti, kao i ukupnu poziciju

pa u 2012. godini zauzima 44. mjesto. Vrijeme provedeno u rješavanu nesolventnosti smanjilo se sa

konzistentnih 2 godine sve do 2011. godine na 1,4 godina 2012. godine. Stopa povraćaja povećala se sa

43,3 posto 2011. godine na 48,3 posto 2012. godine nakon što je dvije godine za redom nakon krize

opadala.

209. U oblasti prekogranične trgovine, Crna Gora se 2012. godine nalazila na 42. mjestu. Iako je broj

dokumenata potrebnih za izvoz i za uvoz opao sa 7 na 6 2010. godine, troškovi izvoza i uvoza se stalno

povaćavaju na 855US$ po izvoznom kontejneru i 915US$ po uvoznom 2012. godine.

210. Pozicija Crne Gore po osnovu otpočinjanju biznisa pogoršala se sa 47. mjesta 2010. godine na

58. mjesto 2012. godine zbog poboljšanja u drugim zemljama. Inače, borj procedura, potrebno vrijeme i

troškovi osnivanja biznisa su se smanjili od 2007/08. godine.

211. Što se tiče plaćanja poreza rezultat Crne Gore se poboljšao u odnosu na 2008/09. godinu, te se

nalazi na 81. mjestu 2012. godine. Broj plaćanja poreza godišnje smanjen je sa 89 koliko je iznosio 2009.

godine na 29 koliko iznosi 2012. godine, a vrijeme koje se utroši na plaćanje poreza smanjilo se sa 372

sata godišnje 2011. na 320 sati 2012. godine. Ukupna poreska stopa smanjila se sa 32 posto profita 2008.

godine na 22 posto 2012. godine.

Slabe strane

212. Izgleda da su osnovni problemi Crne Gore sa stanovišta privrednog poslovanja koncentrisani

u određenim oblastima važnim za građevinarstvo i stambeni sektor. Biće potrebni sinhronizovani

napori vlade da riješi ove preostale probleme koji su povezani sa problemima poslovnog ambijenta.

Konkretno, najveći problemi se odnose na dobijanje elektroenergetskog priključka, uknjižbu imovine,

izvršenje ugovora i, što je najvažnije, građevinske dozvole i sa tim povezana ograničenja, kao što je

pristup komunalnim uslugama i pripadajući troškovi.

213. Crna Gora se 2012. godine nalazila na 69. mjestu što se tiče dobijanja elektroenergetskog

priključka, što je veoma mala promjena uprkos smanjenju troškova vezanih za dobijanje takvog

priključka, koji je iznosio 490 posto dohotka per capita 2012. godine. Broj procedura i vrijeme potrebno

za dobijanje elektroenergetskog priključka nisu se promijenili. Ova slika vezano za električnu energiju na

nivou kompanije i na nivou korisnika u globalu je saglasna sa detaljnom analizom energetske povezanosti

iz prethodnog poglavlja 2. Da rezimiramo, kako analiza na nivou sektora, tako i ona na nivou kompanije

ukazuju na značajan prostor za unapređenje učinka energetskog sektora u Crnoj Gori (prvenstveno

elektroenergetskog).

214. Crna Gora se 2012. godine nalazila na 117. mjestu što se tiče uknjižbe imovine, što je blagi pad u

odnosu na 2011. godinu usljed poboljšanja situacije u drugim zemljama. Sve tri mjere koje čine ovaj

74

indeks—broj procedura, potrebno vrijeme i troškovi uknjižbe nepokrentosti su visoki u Crnoj Gori u

odnosu na uporedne zemlje.

215. Crna Gora se 2012. godine nalazila na sumornom 135. mjestu u oblasti izvršenja ugovora. Ta

pozicija odražava vrijeme i broj potrebnih procedura kao i troškove izvršenja. Rezultati Crne Gore nisu se

promijenili ni u jednoj od ovih oblasti, a 49 potrebnih procedura predstavlja najveći broj među uporednim

zemljama.

216. Crna Gora je imala najlošiji rezultat u oblasti građevinskih dozvola, gdje se nalazila na 176.

mjestu. Iako trošak dobijanja građevinske dozvole stalno opada od 2006. godine, i dalje je izuzetno

visok—1170 posto dohotka per capita, slično jedino iznosima u Bosni i Hercegovini i Srbiji među

uporednim zemljama. Inače, Crna Gora se ne izdvaja u smislu broja potrebnih procedura i vremena koje

je potrebno za dobijanje dozvole iako se potrebno vrijeme povećalo sa 250 dana 2006. godine na 267

dana 2012. godine.

C. Nalazi iz Istraživanja investicione klime u Crnoj Gori (MICS) 2012. godine i

intervjua na terenu

217. Dok komparatvni indikatori istraživanja uslova poslovanja (DB) uglavnom mjere zakonske i

regulatorne aspekte investiicone klime, nova crnogorska anketa istraživanja preduzeća (procjene

investicione klime) mjeri direktnije “pogled s terena”: kako poslovna ograničenja doživljavaju i

rangiraju sama preduzeća. Procjene investicione klime koje se rade unutar jedne zemlje (ICA) stoga su

važan element koji dopunjava indikatore poslovanja. Zato je na proljeće 2012. godine CEM tim, u bliskoj

saradnji sa Privrednom komorom Crne Gore, pokrenuo najnovije istraživanje reprezentativnih preduzeća,

čije rezultate prikazujemo ovdje. Ovo istraživanje je prilično uporedljivo sa prethodnim istraživanjem

Poslovnog ambijenta i uspješnosti poslovanja preduzeća (BEEP). U Tabela 8 prikazan je rezultat za šest

najvažnijih prepreka (pogledati Polje 7). Nalaze ovog istraživanja nadopunjavaju zapažanja iz intervjua na

terenu sa preko 30 poslovnih menadžera koji predstavljaju različite sektore ekonomije i preduzeća

različite veličine.

Tabela 8: Istraživanje investicione klime u Crnoj Gori (2012): šest najvećih ograničenja

Prosječna ozbiljnost

0-4 (najozbiljnije)

Pristup finansijama 1.9

Električna energija 1.3

Poreske stope 1.3

Neformalnost 1.2

Kvalitet radne snage 1.2

Administriranje poreza

0.9

Izvor: Šonje and Galac (2012).

75

218. Nalazi istraživanja investicione klime i intervjua na terenu prilično su konzistentni sa

indikatorima istraživanja uslova poslovanja (DB), sa sličnim problematičnim pordučjima, što daje

dobar uvid u neophodne reforme. Na primjer, uprkos napretku po Doing Business indikatoru lakoće

plaćanja poreza, firme obuhvaćene istraživanjem rangiraju poreze i neformalnost kao dva povezana

ograničenja u vezi njihovog poslovanja i investicija. Slično tome, iako je dobijanje kredita lakše na

osnovu kompletirane dokumentacije, firme obuhvaćene istraživanjem žalile su se na pristup finansijama,

najvjerovantije zbog odsustva dugoročnog finansiranja pod uslovima koje bi oni smatrali prihvatljivim.

To odražava sadašnje nekvalitetne kredite u bankarskom sistemu, kao i pravosudne i institucionalne

slabosti koje, osim visokog kreditnog rizika klijenta, koče brži kreditni oporavak.

219. Ta ograničenja su konzistentna sa onima koja su utvrđena u prethodom BEEPs, sa dva

izuzetka. Najvažnija promjena od poslednjeh BEEPS urađenog 2008. godine jeste ocjena „pristupa

finansijama“, koja se sada nalazi na vrhu liste prepreka ulaganjima. To odražava efekte krize 2008-09.

godine u smislu viših kamatnih stopa, većih zahtjeva za obezbjeđenjem kredita i nevoljnosti banaka da

pozajmljuju). Osim toga, konkurencija sa strane neformalnog sektora, koja nije postavljena kao pitanje

prilikom izrade BEEPS 2008. godine, u ovoj se procjeni utvrđuje kao značajna barijera za ulaganja. Sva

ulaganja su konzistentna sa nezavisnim stavovima koje su izrazili menadžeri u intervjuima vođenim na

terenu, koji su nešto više naglaska stavili na konkurenciju od strane neformalnog sektora i troškove

električne energije.

Finansije, porezi i neformalnost

220. Crnogorske kompanije obuhvaćene MICS istraživanjem kažu da na njihovo poslovanje

značajno utiče neodgovarajuće finansiranje, poresko opterećenje i nelojalna konkurencija sa strane

velikog neformalnog sektora. Oko 53 posto firmi je ocijenilo pristup finansijama kao najgoru prepreku,

a 70 posto je stavilo među tri najvažnije pepreke. Iako je ovakav rezultat uglavnom posljedica globalne

krize, male kompanije imaju generalni problem pristupa finansijama zbog npr. nedostatka kolaterala,

nepouzdanih fiansijskih izvještaja i malo pristupa eksternom finansranju.

221. Problemi sa pristupom finansijama manifestuju se u visokoj stopi internog finansiranja koje

crnogorske firme koriste za ulaganja. Zbog nedostatka povoljnih izvora dugoročnog finansiranja i

visokih troškova finansiranja, crnogorske firme oko 81,4 posto svojih ulaganja finansiraju interno.

Polje 7: Metodologija istraživanja investicione klime u Crnoj Gori (MICS 2012)

MICS 2012 je bilo istraživanje preduzeća koje je osmislila ekipa CEM-a Svjetske banke u tijesnoj saradnji sa

Privrednom komorom Crne Gore, koja je sprovela istraživanje na proljeće 2012. godine. To je bilo prvo

anketno istraživanje preduzeća u Crnoj Gori od strane Svjetske banke nakon globalne krize.

Kroz MICS pokušalo se utvrditi koje su to prepreke investicijama i rastu preduzeća u devet osnovnih oblasti: (i)

infrastruktura; (ii) prodaja i kupovina (izvoz i uvoz); (iii) konkurencija (iv) inovacije (v) raspoloživost zemljišta

i građevinske dozvole; (vi) kriminal; vii) odnosi javnog i privatnog sektora (uključujući i korupciju); (viii)

pristup finansijama; i (ix) radna snaga. To je nasljednik BEEPS istraživana i uporedljivo je sa prethodnim

BEEPs urađenim u Crnoj Gori (2008) i drugim zemljama.

Uzorak MICS israživanja obuhvatio je176 preduzeća stratifikovanih po (i) sektoru (12 proizvodnih i 7 ostalih,

uključujući građevinarstvo, trgovinu i turizam); (ii) veličini (mala, srednja i velika); iii) regionima (sjeverni,

centralni i južni). Pogledati www.enterprisesurveys.org za više informacija o metodologiji uzorkovanja.

Među ispitanicima, 87 posto su bili direktori i članovi odbora sa u prosjeku 11–12 godina provedenih u toj

kompaniji.

http://www.enterprisesurveys.org/

76

Prosječni udio internog finansiranja za zemlje Evrope i Centralne Azije (ECA) iznosi 60,2 posto.

Crnogorske firme koriste finansiranje od strane banaka samo za 7,2 posto svojih ulaganja u odnosu na 25

posto za zemlje ECA. Prosječna vrijednost kolaterala potrebnog za kredit u zemljama ECA iznosi 130,8

posto vrijednosti kredita; u Crnoj Gori se zahtijeva 239,2 posto vrijednosti kredita. Ovo poslednje se

pokazuje nižom penetracijom mogućnosti pekoračenja bankarskog računa i većom stopom pojave

avansnog plaćanja roba i ex-post isplate za isporučenu robu u odnosu na prosjek u zemljama ECA. To

ujedno odražava i opšti problem loših kredita i finansijske nediscipline u privatnom sektoru, što banke

čini veoma opreznima u vezi novih kredita.

222. Na prvi pogled se čini da ovakav nalaz stoji u suprotnosti sa 4. mjestom od 185 zemalja koje

Crna Gora zauzima na skali indikatora za uslove poslovanja (DB) u pogledu dobijanja kredita. Međutim, indeks dobijanja kredita kao indikator u okviru Doing Business istraživanja mjeri samo

složenost i troškove regulacije koji regulišu proces dobijanja kredita u Crnoj Gori. Ocjena pristupa

finansijama u okviru MICS istraživanja uzima u obzir ne samo regulatorna ograničenja već i ukupne

troškove eksternog finansiranja, uključujući i kamatne stope i zahtjeve za kolateralom i percepcije

preduzetnika.

223. Oko 3 posto preduzeća obuhvaćenih istraživanjem ocijenilo je poreske stope za najvažniju

prepreku, a 40 posto ih je rangiralo među najvažnije tri. Ti se rezultati, međutim, moraju tumačiti sa

oprezom jer percepcije firmi vezano za „poreske stope“ najvjerovatnje se manje odnose na poresko

poterećenje kao takvo (Slika 28), a više na ostale faktore kao što su poresko opterećenje vezano sa

nelojalnu konkurenciju sa strane neformalnog sektora.

Slika 28: Ukupni poreski troškovi za jednu prosječnu kompaniju, 2012


224. Isto tako, 1 posto preduzeća obuhvaćenih istaživanjem rangiralo je administraciju poreza kao

najveću prepreku, a 13 posto je stavlja među vodeće tri. Tokom 2011. godine 57 posto ispitanika su obišli

poreski službenici, a 1 posto je moralo da se nosi sa korupcijom. Međutim, broj posjeta poreskih vlasti

tokom 2011. godine niži je nego što je prosjek za zemlje ECA. Ne postoje vidljive razlike u ocjenama

administracije poreza zavisno od veličine firme.

77

225. Po Doing Business indikatorima, Crna Gora se našla na 81. mjestu u oblasti plaćanja poreza.

Time se mjere direktni porezi i obavezni doprinosi koje jedna firma srednje veličine mora da plaća plus

administrativni teret plaćanja poreza i doprinosa. Poreski troškovi koje snose crnogorske firme u stalnom

je padu sa 31,6 posto ukupne dobiti 2006. godine na 22,3 posto 2012. godine. Broj plačanja, odnosno

koliko često kompanija mora da dostavlja i plaća poreze i doprinose, takođe se jako smanjio, sa 89 tokom

2009. godine na 29 koliko ih ima 2012. godine. Broj sati potrebnih za pripremu, dostavljanje i plaćanje

poreza i obaveznih doprinosa smanjio se sa 372 na 320 2012. godine.

226. Nekih 11 posto preduzeća obuhvaćenih istraživanjem kao najveću prepreku navode neformalnost,

a njih 36 posto je stavlja među vodeće tri. Najmanje 50 posto ispitanika mora da se nosi sa konkurencijom

iz neformalnog sektora. Ta stopa je daleko veća na sjeveru (68 posto), nego u središnjem i južnom

regionu (45 posto). Ova stopa je daleko veća za mala i srednja preduzeća. Ovakav nalaz možda odražava

slabije institucije na sjeveru.

C.1. Neformalni sektor i povezanost

227. Budući da se domaća privredna aktivnost lakše sakrije nego izvozne prodaje, neformalna

aktivnost preovlađuje u turizmu, maloprodaji i ugostiteljstvu, u servisima malog obima i

poljorivredi, te u širokoj lepezi usluga koje ne podoliježu međunarodnoj trgovini. Iz tog razloga

neformalnost ograničava privrednu aktivnost i inicijative na domaće djelatnosti i sprječava veze sa

stranim tržištima koje su presudne za ukupnu povezanost. Logika je sledeća “Ako mogu da zaradim

novac lokalno bez plaćanja ikakvih poreza, zašto da se mučim oko izvoza koji će privući pažnju poreskog

sistema?” Oporezovana neće biti samo dobit od izvozne aktivnosti, već i trenutno neoporezovana dobit iz

domaće privredne aktivnosti. Već samo i iz razloga povezanosti, treba izbjegavati one politike vlade koje,

implicitno ili eksplicitno, namjerno ili nenamjerno podstiču neformalnu aktivnost. Politike koje podstiču

neformalnu aktivnost uključuju pogotovo visoke poreze na tržištu rada, kao i naknade za nezaposlene ili

dohodak koji se ostvaruje u slučaju kad se nije formalno zaposleno.

228. Intervjui na terenu potvrđuju rasprostranjenu zabrinutost firmi koje posluju u formalnom

sektoru i zvaničnka vlade u vezi pozamašnog neformalnog sektora i izbjegavanja poreza i sa tim

povezanim problemima poreske pravičnosti. Izgleda da je neformalni sektor koncentrisan u malim

firmama u sektoru turizma, malopodaje i tehničkih i profesionalnih usluga. Glavni podsticaj za

neformalnost je želja da se izbjegnu porezi za socijalno osiguranje (u prosjeku 33,8 posto) i PDV (17

posto). Iako poreske stope ne izgledaju velike u odnosu na stanarde u regionu, u odnosu na nula posto

poreza koji plaćaju konkurenti u neformalnom sektoru koji su često vidljivi „u susjedstvu“, daju dovoljno

podsticaja za neformalnost. Osim toga, kazne za nepoštovanje propisa su neodgovarajuće, a inspekcijske

kontrole nedjelotvorne.

Infrastruktura: Električna energija

229. Nekih 7 posto ispitanika obuhvaćenih istraživanjem smatra da je snabdijevanje električnom

energijom najgora prepreka, a 32 je svrstava u vodeće tri. Godišnji troškovi nestanka električne energije

u Crnoj Gori procjenjuju se na 1 posto BDP-a––što je značajno; pogotovo kad je rast usporen, to može

predstavljati razliku između rasta i recesije. Periodični nestanci električne energije koje pokreće krhki

energetski bilans, promjenljivost vremenskih uslova u akumulacije u hidroelektranama uzimaju svoj

danak od preduzeća. U prosjeku ima tri do četiri prekida u snabdijevanju mjesečno. Iako su ti prekidi

raspoređeni širom zemlje, njihovo trajanje i troškovi su veći na sjeveru. Takođe, prosjek skriva ozbiljnije

probleme; neke firme kažu da nestanci električne energije imaju posebno visok trošak po njihov biznis.

78

230. Iako su izmjereni kvalitet i pouzdanost električne energije u Crnoj Gori veći od prosjeka u

regionu ECA posmatrano u cjelini, razlog tome može biti taj što su firme naučile da se

prilagođavaju teškom okruženju—istraživanjem je takođe ustanovljeno da se stopa pojave

samogenerisanja električne energije procjenjuje na dvostruko veće vrijednosti nego što je prosjek ECA

zemalja. Tokom intervjua na terenu takođe je ustanovljeno da su poslovni menadžeri zabrinuti u pogledu

nepouzdanog snabdijevanja električnom energijom i mnoge firme čije poslovanje je usko skopčano sa

vremenom ne mogu sebi priuštiti da budu bez agregata, što povećava njihove troškove poslovanja.

Kvalitet radne snage

231. Sve u svemu, u crnogorskoj radnoj snazi ima više kvalifikovanih radnika (80,4 posto

ukupnog broja radnika u proizvodnji) nego što je prosjek u ECA regionu (74,1 posto). Prosječno

obrazovanje radnika u proizvodnji u Crnoj Gori (koeficijent od 4,9 na skali od 1 do 8) takođe je veće nego

što je prosjek u ECA (koeficijent od 3,7). To je u skladu sa stavom iz Poglavlja 1 da bi obrazovanje u

Crnoj Gori mogla biti osnova za dalje unapređenje i kompetitivna prednost, ali problem je u kvalitetu i

neskladu sa vještinama koje traži privatni sektor.

232. I zaista, nekih 3 posto ispitanika obuhvaćenih MICS istraživanjem stavilo je obrazovanje

među najvažnija ograničenja, a 25 posto među vodeća tri. Čini se da su na sjeveru preduzeća manje

veličine i slabije obrazovana radna snaga, te da ulažu manje u edukaciju radne snage. Izgleda da je

problem nesklad između vještina koje ima radna snaga i zahtjeva radnog mjesta.

Kako ograničenja investicione klime utiču na produktivnost firmi

233. Empirijska analiza uticaja raznih ograničenja po produktivnost firmi koristeći MICS daje

uvid u to kako poboljšati investicionu kilimu u Crnoj Gori (Sonje and Galac, 2012). Iako je analiza

ograničena jer za mnoge varijable i pitanja nisu postojali odgovor za sve firme, mogu se izvući neki

provizorni zaključci:

Razlikama u prevozu roba—sopstveni nasuprot onom koji nude treće strane—i

konkurencijom na glavnom tržištu proizvoda firme umnogme objašnjavaju razlike u

produktivnosti među crnogorskim proizvodnim preduzećima. Povećanje broja konkurenata na

glavnom tržištu proizvoda smanjuje produktivnost; korišćenje sopstvenog prevoza ima

pozitivan efekat.

Nekoliko karakteristika firmi takođe je u korelaciji sa većom produktivnošću:

o Posjedovanje međunarodnog sertifikata kvaliteta/standarda,

o Posjedovanje internet strane, i

o Zapošljavanje više radne snage koja koristi personalne računare.

Ustanovljeno je da su firme koje više posluju sa vladom, zapošljavaju kvalifikovanije

radnike, zaposšljavaju više radnika privremeno i isplaćuju veće zarade radnicima manje

produktivne. Na prvi pogled ovaj neobičan, ali statistički značajan rezultat ukazuje na

lapostojanje ozbiljnih destimučcija za rast produktivnosti na osnovu rada. Ali, u skladu sa

paradoksom solidnog formalnog obrazovanja i slabe pripreme za zapošljavanje u privatnom

sektoru, ne izgleda da broj radnika sa formalnim kvalifikacija utiče mnogo na produktivnost

firme.

Efekti intenziteta izvoza firme po njenu produktivnost su nejasni. Budući da je malo izvoznih

firmi u uzorku, kao što ih je i inače malo u Crnoj Gori, iz podataka se nisu mogli izvući čvrsti

zaključci.

79

D. Regulacija tržišta proizvoda

Druga važna dimenzija poslovnog ambijenta je regulacija tržišta proizvoda, za koju je ustanovljeno da je

vezana za veći BDP per capita i ubrzan rast produktivnosti kada podstiče konkurenciju (Slika 29).

Antikompetitivne regulacije djeluju destimulativno na usvajanje tehnologija i inovacije, a time i na

produktivnost. Takođe mogu spriječiti opredjeljivanje resursa efikasnijim firmama i sektorima. Da li je

regulacija usmjerena pro ili anti-kompetitivno može se ocijeniti kroz procjenu regulacije tržišta proizvoda

(PMR) (pogledati Polje 8).

Slika 29: Odnos izmedju rasta produktivnosti i regulatornog opterećenja

Napomena: ETCR indikator rezimira regulatorne provizije u sedam sektora: telekom, elektricna energija, benzin, posta, zeljeznica, avio transport i drumski transport.

Izvor: OECD (2012).

80

Polje 8: Metodologija procjene regulacije tržišta proizvoda (PMR)

Struktura dijagnostičkog pristupa PMR prikazana je u nastavku:

PMR dijagnostika sastoji se od 18 osnovnih indikatora. Ti sektorski i indikatori za cijelu privredu zasnivaju se na

kvalitativnim informacijama koje su kodirane dodjelom numeričke vrijednosti svakom od mogućih odgovora na

dato pitanje. Kodirane informacije se normalizuju na skali od 0 do 6, koja pokazuje sve veću restriktivnost

regualtornih odredbi po konkurenciju. Ti podaci se zatim združuju u indikatore niskog nivoa na dnu

indikatorskog stable dodjeljivanjem subjektivnih pondera oblastima regulacije. Pri svakom koraku dalje uz stablo

indikatora, indikatori višeg nivoa (kompozitni) računaju se kao ponderisani prosjeci indikatora sa nižeg nivoa.

Izvor: http://www.oecd.org/eco/42779045.pdf. Podaci za Crnu Goru su prikupljeni na osnovu najnovije verzije

metodologije OECD-a (http://www.oecd.org/eco/regulatoryreformandcompetitionpolicy/) i analize sumirane u materijalima

za pripremu ovog CEM (Sonje 2012).

234. Kako je Crna Gora kotirana po PMR dijagnostici? Izgleda da Crna Gora ima manje

restriktivnu regulaciju tržišta proizvoda nego mnoge zemlje srednjeg dohotka, uključujući zemlje

kao što su Brazil, Indija, Indonezija, Kina i Južna Afrika (BRIICS) i Hrvatska, ali restriktivniju regulaciju

nego većina zemalja OECD-a, uključujući male otvorene ekonomije u okviru OECD-a (Slika 30).

http://www.oecd.org/eco/42779045.pdf

81

Slika 30: Agregatni PMR skor (indicator)

235. Crna Gora ostvaruje lošije rezultate nego što je prosjek OECD zemalja posebno u dvije

oblasti: državna kontrola (Slika 31), i barijere trgovini i investicijama. Što se barijera tiče, Crna Gora ima

ispodprosječni rezultat za uzorak koji obuhvata i zemlje OECD i BRIICS. Još jedna oblast u kojoj Crna

Gora može popraviti svoj skor jesu barijere preduzetnišvu. U svakoj od ove tri oblasti, međutim, Crna

Gora ima bolje rezultate od susjedne Hrvatske. Kao i u mnogim oblastima javnih politika, ovo ukazuje da

iako Crna Gora ima povoljne uporedne rezultate u odnosu na ostatak Jugoistočne Evrope, ona i dalje

daleko zaostaje za najfleksibilnijim i najdinamičnijim OECD zemljama. Otuda, naizgled čvrsti PMR

rezultati ne treba da budu razlog za uspavljivanje, već poziv za nastavak reformi.

Slika 31: PMR indikatori srednjeg nivoa

236. Državno je vlasništvo u Crnoj Gori (3,75) veće nego što je prosjek za OECD zemlje (3,1),

BRIICS i Hrvatsku (3,4). Ukoliko bi se uključila i preduzeća u vlasništvu lokalnih samouprava, to bi

dodatno pogoršalo ovu sliku (Slika 32).

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

3.0

3.5

Državna kontrola Prepreke zapreduzetništvo

Prepreke za trgovinui ulaganja

Montenegro

Croatia OECD + BRIICS

OECD

Skor: 0-6 (najrestriktivniji)

82

Slika 32: Obim javnih preduzeća: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u 2007-08. godini

237. Vlada nema direktnu kontrolu nad mnogo privrednih društava. Crnogorska vlada ima

posebna prava glasa u slučaju Kombinata aluminijum KAP. Ukoliko bi se uklonila ta prava, popravio bi

se skor Crne Gore.

238. Medjutim, javno vlasništvo je i dalje veliko i rasprostranjeno u Crnoj Gori. Osim 24 sektora

koja pokriva PMR procjena, od kojih vlada ima udio u vlasništvu u 15, vlada ima i značajne udjele u

vlasničkom kapitalu u drugim sektorima, kao što su poljoprivreda i prehrambeni sektor. Uključenost

vlade posebno je velika u mrežnim sektorima, električnoj energiji, željeznici i vazdušnom saobraćaju,

poštanskim uslugama i telekomunikacijama. Crna Gora je u potpunosti privatizovala sektor

telekomunkacija i otpočela je privatizaciju u elektroenergetskom sektoru, koji je već razdvojen. Vlada

ima vlasnički udio od 70,6 posto u prenosu i od 55 posto u proizvodnji, uključujući i uvoz. Željeznički

vazdušni saobraćaj, uključujući i poštanske usluge (izuzev kurirskih službi) i dalje su u inicijalnoj fazi

prestrukturiranja i privatizacije.

239. Iako je Crna Gora tržišna ekonomija sa prevashodno privatnim vlasništvom, „ekonomski

otisak“ odnosno uticaj vlade u privredi veći je od njenih vlasničkih udjela. Crna Gora je tek neznatno

iznad prosjeka u smislu obima regulacije na polju izdavanja licenci i dozvola, 2 nasuprot 1,9 u svim

OECD zemljama, BRIICS i Hrvatskoj (Slika 33). Prosjek za OECD unekoliko je niži, 1,8. Postoji

regulacija pravila „ćutanje je odobravanje“ i postoji program „jedinstvenih šaltera“ (jedinstvene kontakt

punktovi) za dobijanje informacija o obavještenjima i dozvolama. Međutim, i dalje postoji značajan

prostor za unapređenje, posebno u oblasti građevinskih dozvola, gdje je Crna Gora rangirana na 176.

mjestu od 185 zemalja po istraživanju uslova za poslovanje (DB). Indikator vezan za dobijanje

građevinskih dozvola uzima u obzir broj procedura, vrijeme i troškove potrebne jednom malom do

srednjeg preduzeća za dobijanje svih potrebnih saglasnosti za izgradnju jednostavnog poslovnog skladišta

i za dobijanje komunalnih priključaka (voda, kanalizacija i fiksna telefonska linija).

83

Slika 33: Licence i dozvole: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u 2007-08. godini

240. U drugim oblastima, mnogo je ograničeniji „otisak države“ (Slika 34). Na primjer, u oblasti

kontrole cijena, Crna Gora sa 1,2 tek je neznatno iznad 1,1 što je prosječni skor za OECD zemlje,

BRIICS i Hrvatsku. Međutim, prosjek u OECD je niži, 0,9. Crna Gora ima kontrole cijena za tri grupe

maloprodajnih proizvoda, benzin, duvan i ljekovi, te za pravne usluge.

Slika 34: Kontrola cijena: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u 2007-08. godini

241. Sa 1,6 Crna Gora je neznatno ispod 1,7 OECD prosjeka u korišćenju instrukcionih i

kontrolnih propisa (Slika 35). Prosjek za OECD zemlje, BRIICS i Hrvatsku daleko je veći i iznosi 2,1.

To je u saglasnosti sa činjenicom da je Crna Gora tržišna ekonomija sa dominantnim privatnim sektorom

na koji otpada oko 65 posto BDP-a.

84

Slika 35: Instruktivna i kontrolna regulacija: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u

2007-08. godini

242. Može se unaprijediti veća dostupnost informacija stranim subjektima, posebno s obzirom na

to da Crna Gora teži da privuče strane investitore i posjetioce (Slika 36). Na skali komunikacije i

pojednostavljenja pravila i procedura, Crna Goa ostvaruje lošije rezultate nego uporedne zemlje: 0,75

nasuprot 0,4 kao prosjeka za sve OECD zemlje, BRIICS i Hrvatsku. Prosjek samo za OECD je 0,3.

Slika 36: Komunikacija i pojedostavljenje procedura: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja

u 2007-08. godini

243. Crna Gora ostvaruje dobre rezultate u oblasti lakoće otpočinjanja biznisa, sa skorom od 1

nasuprot OECD prosjeku od 1,7. Prosjek za cijelu grupu uporednih zemalja je 1,9. Po uslovima

poslovanja (DB), Crna Gora je u istoj oblasti zauzimala 45. mjesto 2011. godine i 58. mjesto 2012.

godine od ukupno 185 zemalja. Iako su se broj procedura, potrebno vrijeme i troškovi otpočinjanja

biznisa smanjili od 2007/08. godine, pozicija Crne Gore se promijenila usljed regulatornih promjena u

drugim zemljama. Stoga, postoji prostor za poboljšanje (Slika 37).

85

Slika 37: Administrativno opterećenje za otpočinjanje biznisa: Crna Gora u 2011. naspram ostalih

zemalja u 2007-08. godini

244. Crna Gora nema administrativna opterećenja koja utiču na drumski prevoz i maloprodajnu

distribuciju. Crna Gora ima veoma dobar rezultat u ovoj oblasti, 0,8 nasuprot OECD prosjeku od 1,4 i

prosjeku OECD zemalja, BRIICS i Hrvatske zajedno od 1,6.

245. Crna Gora nema ograničenja vezano za broj konkurenata koji mogu poslovati na tržištu

proizvoda. Jedina je zemlja koja ne reguliše broj konkurenata među OECD zemljama kao i BRIICS i

Hrvatska. Niti ima drugih zakonskih barijera za firme koje se odluče da uđu u mrežne sektore:

telekomunikacije, električna energija, gas, drumski prevoz roba, vazdušni i željeznički prevoz i poštanske

usluge. Sektori usluga su obično regulisani u razvijenim zemljama. U OECD zemljama prosjek barijera za

ulazak u usluge je 3,2. Prosjek pada na 3,1 kada se dodaju BRIICS i Hrvatska. Rezultat Crne Gore je 1,4.

Crna Gora je ujedno i jedina zemlja među svim uporednim zemljama koja ne uvodi nikakve barijere za

direktne strane investicije (SDI).

246. Jednostavan prosjek efektivnih tarifnih stopa pokazuje da je Crna Gora otvorena ekonomija

sa prosječnom tarifom od 4,9 posto, što joj daje skor od 1 (Slika 38). Iako su tarifne stope u Crnoj

Gori u prosjeku niže nego u BRIICS sa izuzetkom Indonezije, njen skor je mnogo veći nego što je prosjek

za OECD koji iznosi 0,1.

86

Slika 38: Tarife: Crna Gora u 2011. naspram ostalih zemalja u 2007-08. godini

247. Iako ne postoje formalne barijere za SDI u Crnoj Gori, inostranim firmama se mogu

nametnuti neke diskriminatorne procedure. U ovoj oblasti, Crna Gora ima skor od 0,7, isti kao i

prosjek u OECD zemljama. BRIICS, izuzev Južne Afrike, imaju više takvih restrikcija. Skor Crne Gore

može se dalje popraviti ukoliko propisi budu dostupniji zainteresovanim stranim subjektima.

248. Međutim, Crna Gora ima loš skor vezan za regulatorne barijere, kojima se mjeri

usaglašenost domaćih propisa sa međunarodnim standardima. Sa 2,3, skor Crne Gore mnogo je veći

nego prosjek u OECD od 0,3 i prosjek od 0.5 za sve OECD zemlje i BRIICS (Slika 39).

Slika 39: Regulatory Barriers: Montenegro in 2010 vs. Other Countries in 2007/08

0

1

2

3

4

5

6B

razi

lIn

dij

aK

ore

jaM

ek

sik

oK

ina

Ru

sija

Juzn

oa

fric

ka

…A

ust

rali

jaK

an

ad

aN

ov

i Z

ela

nd

Crn

a G

ora

Ind

on

ezi

jaA

ust

rija

Be

lgij

aC

ile

Ce

ska

Re

pu

bli

ka

Da

nsk

aE

sto

nij

aF

insk

aF

ran

cusk

aN

jem

ack

aG

rck

aM

ad

jars

ka

Isla

nd

Irsk

aIz

rae

lIt

ali

jaJa

pa

nL

uk

sem

bu

rgH

ola

nd

ija

No

rve

ska

Po

ljsk

aP

ort

ug

ali

jaS

lov

ack

a…

Slo

ve

nij

aS

pa

nij

aS

ve

dsk

aS

va

jca

rsk

aT

urs

ka

UK

SA

D

Skor: 0-6 (najrestirktivnije)

OECD and BRIICS average

0

1

2

3

4

5

6

Ru

ssia

So

uth

Afr

ica

Isra

el

Ch

ina

Mo

nte

ne

gro

Ko

rea

Slo

va

k R

ep

ub

lic

Ind

iaIn

do

ne

sia

Au

stri

aD

en

ma

rkG

erm

an

yG

ree

ceN

orw

ay

Po

lan

dA

ust

rali

aB

elg

ium

Ca

na

da

Ch

ile

Cze

ch R

ep

ub

lic

Est

on

iaF

inla

nd

Fra

nce

Hu

ng

ary

Ice

lan

dIr

ela

nd

Ita

lyJa

pa

nL

ux

em

bo

urg

Me

xic

oN

eth

erl

an

ds

Ne

w Z

ea

lan

dP

ort

ug

al

Slo

ve

nia

Sp

ain

Sw

ed

en

Sw

itze

rla

nd

Tu

rke

yU

nit

ed

Kin

gd

om

Un

ite

d S

tate

sB

razi

l

Score: 0-6 (most restrictive)

OECD and BRIICS average

87

E. Regulacija na tržištu rada

249. A što je sa tržištem rada? Koliko je loša nezaposlenost i koju ulogu regulacije na tržištu rada

imaju u oblikovanju ishoda nezaposlenosti? U poglavlju 1 razmatrana su pitanja obrazovanja kao

faktora rasta, a u poglavlju 2 razmatra se pitanje vještina kao dijela potrebe da se izgrade kompetitivne

prednosti i premosti jaz vještina za nove vrste poslova sa visokim zaradama u informaciono-

komunikacionim tehnologijama i drugim sektorima privlačnim za multinacionalne kompanije koje mogu

privući komparativne i lokacione prednosti Crne Gore. U ovom poglavlju razmatramo drugu stranu

jednačine ljudskog kapitala, odnosno regulatorno okruženje, čiji kvalitet može biti važna determinanta

sposobnosti ekonomije da apsorbuje i generiše vsokokvalitetne poslove. Kao i druge balkanske zemlje,

Crna Gora ima nisko učešće radne snage i stope zaposlenosti, a visoku nezaposlenost. U drugom kvartalu

2012. godine, 57,8 posto radno sposobnog stanovništva (starosti od 15 do 64 godine) bilo je aktivno na

tržištu rada, a 20,1 posto radne snage bilo je nezaposleno. Stopa zaposlenosti je u istm periodu bila 46,2

posto, a stopa nezaposlenosti mladih 44,6 posto (Slika 40).

Slika 40: Performans tržišta rada, 2011

Izvori: Eurostat ai nacionalni statistički zavodi

250. Tražnja za radnom snagom je slaba nakon krize i dodatno je pogrošana investicionom

klimom i neskladom između radnih mjesta i vještina. U osnovi, rast nije dovoljno snažan da poveća

tražnju za radnom snagom i smanji visoku stopu nezaposlenosti (Slika 41 i Slika 42). Međutim, propisi na

tržištu rada, oporezivanje rada i sistemi penzionog/socijalnog osiguranja takođe imaju uticaja.

88

Slika 41: Rast BDP-a naspram promjene u stopi nezaposlenosti, 2006-11

Izvori: World Development Indicators (2012) i MONSTAT.

Slika 42: Crna Gora: Potražnja radne snage, nezaposlenost i rast BDP-a, 2006-11

Napomena: Potraznja radne snage je izracunata kao stopa zaposlenosti plus upraznjena radna mjesta, kao procenat populacije starije od 15godina.

Izvori: World Development Indicators (2012) i MONSTAT.

251. Kako se Crna Gora kotira u odnosu na ukupnu fleksibilnost ili rigidnost propisa koji

regulišu zapošljavanje? Odgovor bi bio, na površini, relativno dobro (Slika 43). Srednji skor uporednih

zemalja (Balkan, EU10 = Hrvatska i EU15) iznosi 32,5; crnogorski 28,1.

89

Slika 43: Rigidnost zaposlenja, 2012


252. Međutim, kada se posmatraju podindeksi, rezultat Crne Gore je ispod medijane na skali

teškoće zapošljavanja (Slika 44), što je vezano za ograničeno trajanje ugovora na određeno vrijeme (Slika 47). Skor Crne Gore na ovoj skali je 44,3 u odnosu na medijanu za uporedne zemlje od 33,3. Loš

rezultat uglavnom potiče od maksimalne dužine trajanja ugovora na određeno vrijeme. Crna Gora je jedna

od osam zemalja sa takvim ugovorima koji traju manje od tri godine. Ugovori na određeno vrijeme

poželjniji su od onih na nedoređeno jer daju poslodavcima više fleksibilnosti u odlukama o zapošljavanju,

a ugovori na određeno vrijeme sa dužim trajanjem dodatno povećavaju fleksibilnost. Maksimalna zarada

kao postotak dodate vrijednosti je takođe veća u Crnoj Gori od medijane među uporednim zemljama.

Slika 44: Teškoća zapošljavanja, 2012


90

Slika 45: Rigidnost radnih sati, 2012


253. Troškovi otpuštanja viškova radne snage mjereno otkaznim rokom (4,3 sedmica) i

otpremninom (6,9 sedmica plate) nisu visoki u Crnoj Gori (Slika 48). U medijani među zemljama

Balkan, EU10+Hrvatska i EU15, otkazni rok je 6,7 sedmica, otpremnina 6,3 sedmice plate.

Slika 46: Teškoća otpuštanja viškova, 2012


91

254. Crna Gora treba da se ugleda na Dansku što se tiče lakoće otpuštanja i fleksibilnosti

regulacije tržišta rada (Slika 47-Slika 48). Danska ima veoma živ sektor MSP i nisku nezaposlenost,

koja je takvom ostala i tokom globalne recesije.

Slika 47: Oblasti politika koje doprinose rigidnosti regulacije zapošljavanje, 2012


Albania

Austria

Belgium

Bosnia and Herzegovina

Bulgaria

Croatia

Czech Republic

Denmark

Estonia

Finland

France

Germany Greece

Hungary

Ireland

Italy

Kosovo

Latvia

Lithuania

Luxembourg

Macedonia, FYRMontenegro

Netherlands

Poland

Portugal

Romania

Serbia

Slovak Republic

Slovenia

Spain

Sweden

United Kingdom

0

10

20

30

40

50

60

70

80

0 20 40 60 80 100 120 140 160

Maximum length of fixed-term contracts, including renewals (months, 150=no limit)

Frontier in the group

Minimum wage (percentage of value added per worker)

Minimalna zarada

(procenat dodate vrijednosti po radniku)

Maksimalna dužina ugovora na određeno vrijeme, uključujući produženje

(mjeseci, 150=nema limita)

92

Slika 48: Troskovi otpuštanja radne snage, 2012


255. Dakle, iako je Crna Gora samo umjereno striktna u zaštiti zaposlenih mjereno standardima

OECD zemalja, postoji prostor za unapređenje. Međutim, liberalizacija korišćenja privremenih

ugovora bez eliminisanja stalnih ugovora stvara dualitet i nejednakost na tržištu rada: insajderi sa stalnim

ugovorima i sigurnim radnim mjestom nasuprot autsajdera sa privremenim ugovorom i nesigurnim

radnim mjestom. Zato je relaksiranje zaštite rada poželjna opcija.

256. Van tržišta rada, i ostali propisi utiču na motivaciju ljudi da učestvuju na tržištu rada i firmi da

upošljavaju radnike: penzije, socijalna davanja i porezi na socijalnu sigurnost (zarade).

257. Iako je penziona reforma uznapredovala, sadašnja penziona šema u Crnoj Gori stimuliše na

rano penzionisanje i izlaz sa tržišta rada kroz invalidnost. Radnici mogu da se penzionišu nakon 40

godina radnog staža. Period prijevremenog penzionisana je daleko kraći nego u zemljama EU. Isto tako,

nema penzionih penala za rano penzonisanje, a postoji samo mali bonus za one koji kasnije odu u penziju.

Stopa izlaza kroz invalidske penzije je među najvišima u EU, a brojne su opasne profesije koje imaju

pravo na ranije penzionisanje.

258. Crnogorski sistem socijalnih davanja je destimulativan za rad, ali samo za relativno mali

broj ljudi. Naknada za materijalno obezbjeđenje porodice (MOP) se izračunava kao razlika između praga

za kvalifikaciju i stavrnog prihoda porodice. Naknade su izdašne. Može se dokazati da izdašni paketi

naknada djeluju destimulišuće na sticanje dohotka jer se sav zarađeni dohodak oporezuje (stvaran iznos

koji se prima je razlika između maksimalne naknade na koju imaju pravo oni bez ikakvog dohotka i

stvarnog dohotka porodice).

259. Poreski i sistem socijalnih davanja djeluju značajno destimulšuće na formalni rad (Slika 49).

Među zemljama OECD-a i Zapadnog Balkana, troškovi formalizacije najveći su u Crnoj Gori. Poresko

Albania

Austria

Belgium

Bosnia and Herzegovina Bulgaria

Croatia

Czech Republic

Denmark

Estonia

Finland

France

Germany

Greece

Hungary

IrelandItaly

Kosovo

Latvia

Lithuania

Luxembourg

Macedonia, FYR

Montenegro

Netherlands

Poland

Portugal

Romania

Serbia

Slovak Republic

Slovenia

Spain

Sweden

United Kingdom

0

5

10

15

20

25

30

0 5 10 15 20

Notice period for redundancy dismissal (salary weeks)

Frontier in the group

Severance pay for redundancy dismissal(salary weeks)

Otpremnina za tehnološke viškove (sedmica plate)

Otkazni rok za tehnološke viškove (sedmica plate)

93

opterećenje na mini-poslove (rad na dio radnog vremena, stažiranje itd.) veće je samo u četiri ostale

zemlje OECD-a/Zapadnog Balkana, a minimalna zarada je gotovo ista kao naknada za nezaposlene.

Slika 49: Crna Gora: destimulativni podsticaji za rad

F. Program politika za poboljšanje fleksibilnosti

260. Ova analiza poslovne i investicione klime i regulacija na tržištu proizvoda i rada u Crnoj

Gori ukazuje na program javnih politika za poboljšanje fleksibilnosti—program čvrsto usmjeren na

slabe strane kako bi se ostvario što veći uticaj po svakom euru uloženom u reformu. Predložene mjere

zasniavaju se na dorbim međunarodnim praksama i usmjerene su na prekretanje slabosti u snage. Na

osnovu prethodne analize, grupisane su u tri osnovne oblasti: poslovna i investiciona klima, tržišta

proizvoda i regulacija tržišta rada.

Poslovna i investiciona klima

261. Crna Gora mora nastaviti da jača ono što dobro funkcioniše u privlačenju investicija, a

istovremeno hitno da rješava slabosti, koje se uglavnom odnose na oslabljeni stambeni i građevinski

sektor, neformalni sektor, trgovinske barijere i uticaj lokalnih naknada i poreza na investicije. U

tom smislu, vlada treba hitno da rješava najveće slabosti sa skale istraživanja uslova poslovanja (DB) sa

dobro odabranim mjerama javne politike.

262. Prirotitet među javnim politikama za rješavanje slabosti u oblasti investicione klime bilo bi

značajno smanjenje troškova ulaska i aktivnosti u građevinskom i stambenom sektoru:

Sveobuhvatan pregled i smanjenje troškova vezanih za regulaciju i vremena potrebnog za završetak

izgradnje: dobijanje i izmjene građevinskih dozvola, pretjerani troškovi komunalnih naknada i

odlaganja u dobijanju priključaka na završene projekte.

Smanjiti birokratiju u katastru zemljišta i ubrzati procedure za uknjižbu i prenos imovine.

Osnažiti izvršenje ugovora ponovnim razmatranjem prava povjerilaca i olakšavanjem vansudskog i

brzog rješavanja ugovornih sporova.

Razmotriti konsolidaciju agencija uključenih u katastar i građevinarstvo radi ubrzavanja koordinacije,

smanjenja broja procedura i povećanja efikasnosti u dobijanju dozvola i saglasnosti.

94

Uspostaviti obavezno javno praćenje i mjerenje efikasnosti javnih usluga uključenih u građevinarstvo

(katastar, građevinske agencije, itd.) i uvesti eksplicitne kazne za neispunjavanje postavljenih ciljeva

ažurnosti.

263. Javne politike takođe treba da promovišu intenzvirane napore na formalizaciji neformalne

aktivnosti:

Osnažiti sistem kazni, nagrada i inspekcijskog nadzora neformalnih objekata, posebno se fokusirajući

na sektor turizma na jugu i maloprodaju i turizam na sjeveru, gdje i dominira neformalnost.

Nastaviti praćenje i snaženje poštovanja procedura za akciznu robu, posebno onu nedavno uvedenu

(npr. gazirana pića).

Na duži rok, prebaciti poresko opterećenje sa rada (doprinosi za socijalno osiguranje) na potrošnju

(porez na dodatu vrijednost) kako bi se podstakla zaposlenost, investicije i izvoz.

264. Presudno je i smanjiti birokratiju i dokumentaciju potrebnu za izvoz i uvoz, postaviti mjerila i

pratiti koliko brzo i nesmetano roba i usluge prelaze granice; postaviti mjerila ažurnosti i uvesti kazne za

neostvarene planirane ažurnosti.

265. Budući da se veliki broj preduzeća žali na uticaj lokalnih poreza na njihov rad i investicije,

biće neophodno sprovesti sveobuhvatan pregled lokalnih poreza i naknada, koji treba da uključi i

udruženja privatnog biznisa, sa ciljem njihovog smanjenja, pojednostavljenja ili eliminacije; primjer je

novouvedena opštinska “naknada za prilaz javnom putu.”

Regulacija tržišta proizvoda

266. Uapređenje regulacije tržišta proizvoda treba da se fokusira na smanjenje državne kontrole

u oblastima u kojima Crna Gora zaostaje za zemljama OECD-a. To se odnosi na veličinu portfelja

vlade i ekonomiji i koordinaciju njenog udjela u preduzećima, dalje smanjenje barijera za preduzetništvo,

učiniti sistem jedinstvenog šaltera djelotvornijim i ponovo smanjiti troškove građevinskih dozvola—koja

se konzistentno otkriva kao krupno ograničenje u raznovrsnim procjenama investicione klime, kao što je

najnovije Doing Business istraživanje i MICS. Konkretne preporuke u toj oblasti uključuju sledeće.

Smanjiti vladin udio u akcijskom kapitalu preduzeća. Iznalaženje konačnog rješenja za KAP

prodajom udjela vlade ili na neki drugi način značajno bi smanjilo količinu državne kontrole u Crnoj

Gori.

Osigurait da insttucionalne zainteresovane strane u istim kompanijama koordiniraju svoje napore:

konslidovati dionice u javnom posjedu, unaprijediti sisteme upravljanja i kontrole, postaviti

transparentne ciljeve za svaku kompaniju, sastaviti dugoročne planove za takve aktinvosti kroz spin-

off kompanije i privatizaciju, te osigurati da članovi nadzornih odbora i rukovodstva snose

odgovornost.

Ubrzati procese razdvajanja, prestrukturiranja i privatizacije u mrežnim sektorima, pogotovo vezano

za proizvodnju električne energije; početi sa pripremom željeznice za uslove nakon ulaska u EU.

Proširiti sistem „jedinstvenog šaltera“ da obuhvata izdavanje dozvola i saglasnosti od strane lokalnih

organa. Za sada su prvenstveno informacioni punktovi. Treba da evoluiraju u operativne kontakt

punktove na kojima se zaista izdaju dozvole i saglasnosti, a oni da djeluju u ime i u koordinaciji sa

95

javnim organima. Takođe, olakšati stranim investitorima i kompanijama pristup „jedinstvenim

šalterima“.

Procijeniti uticaj Montefarma na farmaceutsko tržište.

Kako je konstatovano u dijelu koji govori o investicionoj klimi, analiza tržišta proizvoda takođe

snažno ukazuje na potrebu da se značajno smanje troškovi građevinskih dozvola, posebno troškovi

izrade studija, ekološke saglasnosti i komunalnh priključaka.

Tržište rada

267. I konačno, vlada treba da nastavi sa daljim usavršavanjem propisa na tržištu rada tako da

ne djeluju destimulišuće na otvaranje radnih mjesta, time što će se omogućiti ugovori o radu razne

vrste i trajanja kako bi se tržište rada učinilo fleksibilnijim. Treba i dalje razmatrati pripadajuće

propise vezane za poreze, penziono i socijalno osiguranje iz perspektiva moguće destimulacije za

zapošljavanje. Konkretno, javne politke treba da teže:

Eliminaciji maksimalnog trajanja ugovora na određeno vrijeme.

Postepenom povećanju starosne granice za prijevremeno penzionisanje ka prosjeku u OECD

zemljama.

Na srednji rok, smanjenju doprinosa za socijalno osiguranje kao poreza na zaposlenost i prebacivanje

poreskog opterećenje na poreze na potrošnju.

96

Aneks 1: Pokazatelji uslova za poslovanje (DB) u Crnoj Gori, 2006-12.

2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012

Lakoća poslovanja – pozicija

51

Otpočinanje biznisa – pozicija

58

Procedure (broj) 13 13 13 11 7 6 6

Vrijeme (dana) 24 24 21 12 10 10 10

Troškovi (kao procenat dohotka po glavi stanonvika) 6,7 6,2 4,4 2,6 1,9 1,8 1,6

Minimalni uplaćeni kapital (procenat dohotka per capita) 0 0 0 0 0 0 0

Izdavanje građevinskih dozvola – pozicija

176

Procedure (broj) 18 18 18 17 17 17 16

Vrijeme (dana) 250 250 281 263 267 267 267

Troškovi (kao procenat dohotka po glavi stanonvika) 2302.1 2141.7 1627 1336.9 1495.7 1469.9 1169.6

Napajanje električnom energijom – pozicija

69

Procedure (broj) 5 5 5 5

Vrijeme (dana) 71 71 71 71

Troškovi (kao procenat dohotka po glavi stanonvika) 485.1 542.8 533.4 490.3

Uknjižba imovine – pozicija

117

Procedure (broj) 7 7 7 7 7 7 7

Vrijeme (dana) 71 71 71 71 71 71 71

Troškovi (kao procenat dohotka po glavi stanonvika) 2 2.4 3.3 3.3 3.3 3.1 3.1

Dobijanje kredita – pozicija

4

Snaga zakonskih prava (0-10) 10 10 10 10 10 10 10

Dubina kreditnih informacija (0-6) 0 0 4 4 4 4 5

Pokrivenost javnim registrom (procenat odraslih) 0 0 26.3 27.6 26.7 26.4 25.2

Pokrivenost privatnim zavodima (procenat odraslih) 0 0 0 0 0 0 0

Zaštita investitora – pozicija

32

Obim otkrivanja informacija (0-10) 5 5 5 5 5 5 5

Obim odgovornosti direktora (0-10) 8 8 8 8 8 8 8

Lakoća sudskih postupaka za akcionare (0-10) 6 6 6 6 6 6 6

Snaga zaštite investitora (0-10) 6.3 6.3 6.3 6.3 6.3 6.3 6.3

Plaćanje poreza – pozicija

81

Plaćanja (broj godišnje) 89 89 89 89 77 42 29

Vrijeme (sati godišnje) 372 372 372 372 372 372 320

Porez na dobit (procenat) 7.1 7.1

Porezi i doprinosi za zaposlene (procenat) 12.8 12.8

Ostali porezi (procenat) 2.4 2.5

Ukupna poreska stopa (procenat dobiti) 31.6 31.6 31.8 28.9 26.6 22.3 22.3

Prekogranična trgovina – pozicija

42

Dokumenta za izvoz (broj) 7 7 7 7 6 6 6

Vrijeme za izvoz (dana) 14 14 14 14 14 14 14

97

Troškovi izvoza (US$ po kontejneru) 645 645 775 775 775 805 855

Dokumenata za izvoz (broj) 7 7 7 7 6 6 6

Vrijeme uvoza (dana) 14 14 14 14 14 14 14

Troškovi uvoza (US$ po kontejneru) 760 760 890 890 890 915 915

Izvršenje ugovora – Pozicija

135

Vrijeme (dana) 545 545 545 545 545 545 545

Troškovi (procenat potraživanja) 25.7 25.7 25.7 25.7 25.7 25.7 25.7

Procedure (broj) 49 49 49 49 49 49 49

Rješavanje nesolventnosti – Pozicija

44

Vrijeme (godina) 2 2 2 2 2 2 1.4

Troškovi (procenat imovine) 8 8 8 8 8 8 8

Stopa povraćaja (centi po dolaru) 41.8 42.8 43.7 43.7 43.4 43.3 48.3

98

LITERATURA

Dokumenta i materjali korišćeni za izradu CEM za Crnu Goru (2012)

“Ensuring Macroeconomic Sustainability for Long-Term growth in Montenegro” [Sanja Madžarević-

Šujster, Milenko Popović]

“Exploiting Montenegro’s Energy Potential: Trade-offs and Policy Options,” [Ioannis Kessides]

“Increasing Montenegro’s Export Potential and Export Sophistication,” [Israel Osorio-Roddarte, Željko

Bogetić]

“The Impact of Investment Climate on Firm Performance, Productivity and Exports: New Evidence for

Montenegro” presentation at the Government – World Bank joint workshop, Milocer, July 2013 [Velimir

Šonje and Dragan Bagić] and Sonje, Velimir and Tomislav Galac. 2012. “Impact of Investment Climate

on Firm Productivity in Montenegro.” Montenegro CEM background paper.

“An Analysis of Product Market Regulations and Constraints on Foreign Direct Investments in

Montenegro,” [Velimir Šonje and Toma Galac].

“Montenegro––A Note on the Recent Evolution of Poverty and Inequality,” [Kenneth Simler and La-

Bhus Jirasavetakul]

“Labor Market Regulations: Constraints and Remaining Agenda,” material based on the technical

assistance on labor market regulations [Jan Rutkowski]

“Reducing NPLs, Strengthening Balance Sheets, Increasing Credit: Progress to Date and Remaining

Policy Agenda,” presentation prepared for the government-Bank joint workshop, Milocer, July 2012

[Martin Melecky]; and a note on financial sector by Michael Edwards.

“Reducing Montenegro’s Other Trade Barriers: Issues and Remaining Policy Agenda,” [Arye Hillman

and Israel Osorio-Roddarte]

“Trust, Incentives and Entrepreneurship: First Experimental Evidence from Montenegro” [Christian

Bjørnskov, Željko Bogetić, Arye Hillman, and Milenko Popović]

“Innovation and Investment Climate in Montenegro,” [Murat Şeker]

“Improving Financial Discipline in the Private Sector: Issues, Constraints, and the Remaining Agenda,”

[Danijela Vukajlović-Grba]

Ostala literatura

Acemoglu, Daron (2008). Introduction to Modern Economic Growth, Princeton University Press.

Alcala, F. and Ciccone, A. (2004). “Trade and Productivity”. The Quartely Review of Economics, vol. 119

(2).

Arratibel, Olga, Frigyes F. Heinz, Reiner Martin, Marcin Przybyla, Lucasz Rawdanowicz, Roberta

Serafini, and Tina Zumer (2007). “Determinants of Growth in the Central and Eastern European EU

99

Member States – A Production Function Approach.” Occasional Paper Series. No. 61. European Central

Bank.

Berg, Joyce and John Dickhaut and Kevin McCabe (1995). “Trust, Reciprocity and Social History,”

Games and Economic Behavior, 10, 122-142.

Bogetić, Željko and Johannes Fedderke (2006). “Forecasting Investment Needs in South Africa’s

Electricity and Telecom Sectors,” World Bank Policy Research Paper No. 3829 (February), World Bank,

Washington D.C.

Bogetić, Željko (2002). “Costs and Benefits of Unilateral Monetary Unions,” Montenegrin Economic

Papers, No. 1 (1), 29-40.

Bogetić, Željko (2000). “Official Dollarization: Current Issues and Experiences,” The Cato Journal, Vol.

20, No. 2, 179-213.

Bohnet, Iris, Fiona Greig, Benedikt Herrmann, and Richard Zeckhauser (2008). “Betrayal Aversion:

Evidence from Brazil, China, Oman, Switzerland, Turkey, and the United States,” The American

Economic Review, Vol. 98, No. 1 (Mar., 2008), pp. 294-310

Boricic, Dragisa (2012): "Razvoj finansijske strukture preduzeca u tranziciji", Doktorska disertacija,

Univerzitet u Novom Pazaru.

CANU–Crnogorska Akademija Nauka i Umjetnosti (2010). Crna Gora u XXI Stoljeću––u eri

kompetitivnosti: Ekonomski razvoj, volume 73-3, edited by Prof. Dr. Veselin Vukotić.

Centralna Banka Crne Gore (2011). Izvještaj glavnog ekonomiste, Podgorica.

Centralna Banka Crne Gore (2011). Bilten Centralne Banke Crne Gore, various issues.

Chandra, Vandana (2007). “Technological Adaptation and Export-Led Growth,” PREMED Knowledge

Brief, World Bank, Washington D.C.

Cocozza, Emidio, Andrea Colabella, and Francesco Spadafora (2011). “The Impact of the Global Crisis

on South-Eastern Europe,” IMF Working Paper WP/11/30, International Monetary Fund, Washington

D.C.

De Soto, Hernando (2000). The Mystery of Capital: Why Capital Triumphs in the West and Fails

Everywhere Else, Bantham and Radnom House, New York/London.

Easterly, William, Jozef Ritzen, and Michael Woolcock (2006). “Social Cohesion, Institutions, and

Growth,” Economics & Politics 18 (2), 103-120.

EBRD (2012). Life in Transition After the Crisis, London.

Escribano A. and Guasch J. L. (2005) ―Assessing the Impact of Investment Climate on Productivity

using Firm Level Data: Methodology and the Cases of Guatemala, Honduras and Nicaragua‖, The World

Bank, Policy Research Working Paper No. 3621, June, 2005

Estache, Antonio and Marianne Faye (2010). “Current Debates on Infrastructure Policy,” Working Paper

No. 49, Commission on Growth and Development, Washington D.C.

100

European Commission (2012a). Stability and Growth Pact website.

http://ec.europa.eu/economy_finance/economic_governance/sgp/index_en.htm.

European Commission (2012b). Six-pack? Two-pack? Fiscal compact? A short guide to the new EU

fiscal governance website. http://ec.europa.eu/economy_finance/articles/governance/2012-03-

14_six_pack_en.htm.

Wyplosz, Charles (2012). “Fiscal Rules: Theoretical Issues and Historical Experiences,” National Bureau

of Economic Research Working Paper 17884, Cambridge, MA, March 2012.

Favaro, Edgardo ed. (2008). Small states, Smart Solutions: Increasing Connectivity and Effectiveness of

Public Services, World Bank, Washington D.C.

Gill, Indermit and Martin Reiser (2012a). Golden Growth: Restoring the Lustre of the European

Economic Model, World Bank, Washington D.C.

Gill, Indermit and Naotaka Sagawara (2012). “What Can Countries in Central Europe do for the European

Project?” Conference on the Future of the European Economy, A Reconfiguration of Europe: The Central

and Eastern European Perspective, National Bank of Poland, Warsaw, October 18, 2012.

Government of Montenegro (2011). Montenegro: Pre-Accession Economic Program, Ministry of

Finance, Department of Economic Policy and Development, Podgorica, Montenegro.

Haussman R., Hwang J & Rodrik Danni (2007). “What you Export Matters,” Journal of Economic

Growth 12(1), pp. 1-25.

Hausmann, Ricardo, Dani Rodrik and Andres Vlasco (2005). “Growth Diagnostic,” The John F. Kennedy

School of Government, Harvard University, 2005.

Fay, Marianne and Tito Yepes (2003). “Investing in Infrastructure: What is needed between 2000 and

2010, World Bank Policy Research Paper No. 3102 (July), World Bank, Washington D.C.

Gill, Indermit and Martin Reiser (2012). Golden Growth: Restoring the Lustre of the European Economic

Model, Washington D.C.

Hausmann, Ricardo, Pritchett, Land, and Rodrik, Dani. (2006), “Growth Accelerations”, Journal of

Economic Growth, Vol.10, 2006.

Hillman, Arye (2009). Public Finance and Public Policy, 2nd

edition, Cambridge University Press,

Cambridge.

IMF (2009). “Fiscal Rules––Anchoring Expectations for Sustainable Public Finances,” Fiscal Affairs

Department, Washington D.C.

Kessides, Ioannis N. (2004). Reforming Infrastructure: Privatization, Regulation, and Competition,

World Bank and Oxford University Press, Washington D.C

Johnson, Noel D. and Alexandra M. Mislin (2011). Trust Games: A meta-analysis,” Journal of Economic

Psychology, 32, 865-869.

Petrović, Pavle, Željko Bogetić and Zorica Vujošević (1999). “The Yugoslav Hyperinflation of 1992-94:

Causes, Dynamics, and Money Supply Process,” Journal of Comparative Economics, 27, 335-353.

http://ec.europa.eu/economy_finance/economic_governance/sgp/index_en.htm

http://ec.europa.eu/economy_finance/articles/governance/2012-03-14_six_pack_en.htm

http://ec.europa.eu/economy_finance/articles/governance/2012-03-14_six_pack_en.htm

101

Popovic, Milenko (2010): “Privredni rast Crne Gore: Analiza, dijagnoza, alternative”, Daily Press

Podgorica.

Timmer, M. & Adam Szirmai, (2000), Productivity in Asian Manufacturing: The Structural Bonus

Hypothesis Examined, Structural Change and Economic Dynamics, 11, pp. 370

Townsend Robert M. and Hyeok Jeong, (2004). "Discovering the Sources of TFP Growth: Occupation

Choice, Capital Heterogeneity, and Financial Deepening," Econometric Society 2004 North American

Summer Meetings 405, Econometric Society.

World Bank (2000). Small States: Meeting the Challenges of the Global Economy, Washington D.C.

World Bank (2007a). “Escaping the Middle Income Trap: Trade, Integration and Growth in the Western

Balkans”, World Bank, Washington DC.

World Bank (2007b). The Pathway to Prosperity: Productivity Growth in Eastern Europe and the Former

Soviet Union”. The World Bank, Washington DC.

World Bank (2009). World Development Report 2009: Reshaping Economic Geography, Washington

D.C.

World Bank (2011a). South East Europe Regular Economic Report, World Bank, Washington D.C.

(November).

World Bank (2011b). Serbia––Road to Prosperity: Productivity and Exports, World Bank Country

Economic Memoradnum, Washington D.C.

World Bank (2012a). Montenegro: CEM Mission, Aide Memoire, March 1, Washington D.C.

World Bank (2012b). Montenegro: Towards a Smaller and More Efficient Government, A Public

Expenditure Review, Washington D.C.

World Bank (2012c). Doing Business 2013: Smarter Regulations for Small and Medium-Size Businesses,

World Bank, IFC, Washington D.C.

World Bank (2012d). South East European Regular Economic Report (SEE RER) No. 3: From Double-

Dip Recession to Accelerated Reforms, World Bank, Washington D.C.

World Development Indicators (2012). The World Bank, Washington DC.

http://data.worldbank.org/data-catalog/world-development-indicators.

http://data.worldbank.org/data-catalog/world-development-indicators

crna gora: priprema za prosperitet - the world...

Documents