Crte ličnosti

Laičke koncepcije o crtama:

1. Crte su vremenski stabilne,

2. Crte direktno utječu na ponašanje.

Znanstvene koncepcije:

1. Mjerenje i klasifikacija crta,

2. Jesu li crte povezane s objektivnim ponašanjima,

3. Razvoj zadovoljavajuće teorije crta ličnosti.

 

Istraživanje Crta Bihevioralna mjera

Carment, Miles i Cervin (1965)

Ekstraverzija Više vremena provedenog u pričanju

Edman, Levander i Schalling (1983)

Impulsivnost Brže vrijeme reakcije

De Julio i Duffy (1977) Neuroticizam Veća udaljenost od eksperimentatora

Ganzer (1968) Ispitna anksioznost Više vremena provedenog u negledanju u zadatak

Newman, Patterson i Kosson (1987)

Psihopatija Veća ustrajnost u kockanju kod konzistentnog

gubljenja

Tablica 1. Primjeri korelacija između crta i objektivnih bihevioralnih mjera

Poteškoće pri razvoju teorije o crtama ličnosti:

1. Ličnost može biti reprezentirana na različitim razinama psihološke deskripcije,

2. Idiografičnost,

3. Problemi vezani uz kauzalni status crta,

4. Problemi vezani uz unutarnji lokus crta.

Factors Descriptors

A Warmth Reserved Outgoing

B Reasoning Less Intelligent More Intelligent

C Emotional Stability Affected by feelings Emotionally stable

E Dominance Humble Assertive

F Liveliness Sober Happy-go-lucky

G Rule Consciousness Expedient Conscientious

H Social Boldness Shy Venturesome

I Sensitivity Tough-minded Tender-minded

L Vigilance Trusting Suspicious

M Abstractedness Practical Imaginative

N Privateness Straightforward Shrewd

O Apprehension Self-Assured Apprehensive

Q1Openness to Change

Conservative Experimenting

Q2 Self-Reliance Group-dependent Self-sufficient

Q3 Perfectionism Self-conflict Self-control

Q4 Tension Relaxed Tense

Eysenckove crte ličnosti

Theorist Approach

Instigation of Behavior

Avoidance Inhibition of

BehaviorAggression

Atkinson Approach MotivationNeed for achievement

joy of success

Avoidance Motivation

Fear of FailurePain of Failure

 

Barratt Action Oriented Anxiety 

CloningerBehavioral Activation

Novelty SeekingBehavioral Inhibition

Harm Avoidance

Behavioral Maintenance

Reward Dependence

Depue Behavioral Facilitation

Mania Positive emotionality

Behavioral Inhibition

 

Dollard and Miller

Approach Avoidance  

EysenckActivation

Extraversion/Positive AffectInhibition

Neuroticism Negative Affect

Psychoticism Anger

FowlesBehavioral-Activation

Impulsivity/Positive AffectAversive

Behavioral-Inhibition

Non-specific Arousal

Gray Behavioral-Activation Impulsivity

Positive Affect

Behavioral-Inhibition Anxiety

Negative Affect

Fight/Flight Aggression

Kagan  

Behavioral-Inhibition

 

Newman Impulsivity Positive Affect

Anxiety Negative Affect

 

Tellegen Positive Affectivity positive affect

Negative Affectivity

negative affect

Constraint/ Avoidance

Thayer Approach Energetic Arousal

Avoidance Tense Arousal

 

Watson and Clark

ApproachPositive Affectivity

AvoidanceNegative

Affectivity

 

ZuckermanExtraversion

Positive AffectNeuroticism

Psychoticism Impulsivity

Sensation Seeking aggresion anger

Tab14_2Openness to experience

Conscientiousness

Extraversion

Agreeableness

Neuroticism

Dimension Defining Descriptors

Artistic, curious, imaginative, insightful, original, wide interests, unusual thought processes, intellectual interests

Efficient, organized, planful, reliable, thorough, dependable, ethical, productive

Active, assertive, energetic, outgoing, talkative, gesturally expressive, gregarious

Appreciative, forgiving, generous, kind, trusting, noncritical, warm, compassionate, considerate, straightforward

Anxious, self-pitying, tense, emotionally unstable, impulsive, vulnerable, touchy, worrying

Theorist/ Inventory

I Surgency

II Agreeableness

III Conscientiousness

IV Emotional Stability

V Intellect/ Openness to

Experience

BalesDominant- Initiative

Social- Emotional Orientation

Task Orientation    

Block Low Ego Control   High Ego Control Ego Resiliency

Buss & Plomin EASI

Activity Sociability

  Impulsivity (r) Emotionality (r)  

Cattell 16PF Exvia (vs. Invia)Pathemia (vs. Cortertia)

Super Ego StrengthAdjustment vs. Anxiety

Independence vs. Subduedness

Comrey CPSExtraversion and Activity

FemininityOrderliness and Social Conformity

Emotional Stability

Rebelliousness

Costa & McCrae NEO-PI

Extraversion Agreeableness Conscientiousness Neuroticsm (r) Openness

Eysenck EPQ Extraversion Psychoticism (r) Neuroticism (r)  

Goldberg FFI

Extraversion Agreeableness Conscientiousness Emotional Stability

Openness

Gough CPI Factors

Extraversion Consensuality Control   Flexibility

Guilford Social ActivityParanoid Disposition (r)

Thinking IntroversionEmotional Stability

 

Hogan HPI Ambition and Sociability

Likeability Prudence Adjustment Intellectance

Jackson PRF Outgoing, Social Leadership

Self Protective Orientation (r)

Work Orientation Dependence (r) Aesthetic- Intellectual

Myers-Briggs

Extraversion vs. Introversion

Feeling vs. Thinking Judging vs. Perception   Intuition vs. Sensing

Tellegen MPQ

Positive Emotionality Constraint Negative Emotionality

Absorption

Wiggins IAS Power/ Dominance Love/ Warmth      

Zuckerman Extraversion   Psychoticism/ Impulsivity/ Sensation Seeking (r)

Neuroticism (r) P-Imp-SS

Petfaktorski model ličnosti

Povijest:

-Galton (1884)

-Klages (1926/1932)

-Baumgarten (1933)

-Allport i Odbert (1936) – prvo empirijsko istraživanje

-Fiske (1949) – prvi put izdvojio pet faktora

-Tupes i Christal (1961) – prva potvrda o adekvatnosti petfaktorske strukture

-Norman (1963) – oznake za pet faktora

I. Ekstraverzija/Surgencija (društvenost, energija, entuzijazam),

II. Ugodnost, Prijatnost (altruizam, sklonost, privrženost),

III. Savjesnost (kontrola, odgovornost),

IV. Emocionalna stabilnost (neuroticizam, negativna afektivnost, nervoza),

V. Kultura (originalnost, intelekt, otvorenost za iskustva).

Petfaktorski model – leksički pristup: osnovne pretpostavke (Saucier i Goldberg, 2001):

1. Jezik ličnosti odnosi se na fenotip, a ne na genotip.

2. Važni fenotipski atributi kodirani su u prirodnom jeziku.

3. Stupanj reprezentacije atributa ličnosti u jeziku ima određenu korespondentnost sa značajem atributa.

4. Leksički pristup predstavlja snažnu osnovu za izbor varijabli u istraživanjima ličnosti.

5. Opis osobe u jeziku odvija se prvenstveno, ali ne isključivo, putem pridjeva.

6. Struktura ličnosti zasnovana na frazama i rečenicama usko je povezana s onom koja se dobiva korištenjem pridjeva.

7. Psihologija ličnosti razlikuje se od ostalih znanosti po tome što je leksički pristup posebno prikladan za znastveno istraživanje.

8. Najznačajnije dimenzije su najmanje promjenjive, univerzalne, mogu se replicirati korištenjem različitih uzoraka ispitanika, deskriptora, analitičkih procedura i jezika.

Ekstraverzija

-odnosi se na skup osobina ličnosti koje dolaze do izražaja pri interpersonalnim odnosima i postignuću.

Najvažnije komponente ekstraverzije:

1. Poduzetnost - koja se manifestira u želji za promjenom i različitošću, odnosno u dosadi i nezadovoljstvu kada toga nema.

2. Afilijacija, socijabilnost - visoko afilijativne osobe imaju tople i prijateljske osjećaje prema drugima i visoko vrednuju bliske interpersonalne odnose.

3. Pozitivna emocionalnost - odražava stabilne individualne razlike u frekvenciji i intenzitetu pozitivnih emocionalnih stanja. Osobe s visokom pozitivnom emocionalnošću često su sretne, bezbrižne i optimistične u pogledu budućnosti.

4. Energija - obavljaju mnoge aktivnosti i imaju različite hobije, čini im se da su zaposlene, te da žive ispunjenim i interesantnim životom.

5. Socijalna dominacija - u socijalnim situacijama vole biti u centru pažnje, odlučne su, vole biti vođe i uživaju kontrolirajući i/ili utječući na druge.

6. Ambicioznost - odražava interindividualne razlike u ponašanjima vezanim uz kompetenciju i uspješnost. Visoko ambiciozni pojedinci uživaju u izazovima i savladavanju teških zadataka, vrednuju izvrsnost i održavaju visoke standarde vlastitog ponašanja. Ustrajniji su, skloniji su dugotrajno raditi da bi ostvarili svoje ciljeve, čak i kada su umorni ili frustrirani.

Danas većina autora smatra da su interindividualne razlike u pozitivnoj emocionalnosti srž ove dimenzije, odnosno «ljepilo» koje navedene komponente drži zajedno.

Fiziološke osnove ekstraverzije

Ugodnost

Ugodnost se najbolje može konceptualizirati kao globalna latentna varijabla koja sumira brojne specifične tendencije i ponašanja kao što su ljubaznost, kooperativnost, sklonost pomaganju i slično. Čini se da je njezino porijeklo u grupnim aktivnostima, budući da su one najefikasnije kada su članovi grupe spremni konfirmirati se s grupnim normama i zanemariti svoje osobne ciljeve za dobrobit grupe.

Ugodnost primarno sadrži uže crte interpersonalne prirode kao što su toplina (privržen, topao, prijateljski), suosjećajnost (ljubazan, meka srca, suosjećajan), davanje i pomaganje (kooperativan, lako oprašta) i povjerenje, nasuprot hostilnosti, kritiziranju i hladnoći.

Osobe koje postižu visoke rezultate na ugodnosti karakterizira sklonost pomaganju, simpatija za druge, kooperativnost i dobroćudnost, dok nisku ugodnost karakterizira egocentričnost, kompetitivnost, iritabilnost i skeptičnost prema namjerama drugih.

Savjesnost

Savjesnosti sadrži uže komponente ličnosti koje najviše dolaze do izražaja pri izvršavanju određenih zadataka, te pri socijalnoj kontroli impulsa.

Najvažnije komponente:

1. Kontrola - visoko savjesne osobe imaju smanjenu impulsivnost i spontanost, te dispoziciju prema opreznosti i kritičnosti.

2. Red - savjesne su osobe organizirane i metodične.

3. Sklonost prema napornom radu i ustrajnost - savjesna je osoba spremna naporno raditi jer smatra da je to ispravno.

4. Ostale komponente - sklonost prema poslušnosti, konformizmu i prihvaćanju pravila, pouzdane su, odgovore i ponešto inhibirane. U različitim operacionalizacijama savjesnosti naglašavaju se i neke druge komponente, kao što su zavisnost, pouzdanost, odgovornost i brižljivost, preferencija prema predvidljivosti, želja za postignućem i djelotvornost.

Neuroticizam

Prvenstveno odražava karakteristike emocionalnog reagiranja, odnosno individualne razlike u načinu doživljavanja stresnih i emocionalnih situacija, te razlike u kognitivnim i ponašajnim stilovima koji iz toga proizlaze.

Otvorenost

U leksičkom pristupu ovaj se faktor najčešće označava kao kultura ili intelekt. Naime, njime su zasićene čestice poput intelektualan, kulturan, sofisticiranih estetskih preferencija, imaginativan itd. Oznaka kultura sugerira da je ovaj faktor rezultat prethodnog obrazovanja, odnosno izloženosti različitim vrstama ideja vezanih uz umjetnosti i znanosti, te poticanja kritičnog vrednovanja prihvaćenih vrijednosti.

Ovaj se faktor često označava kao intelekt, odnosno kao sposobnost učenja i rezoniranja, odnosno kao kapacitet za znanje i razumijevanje. Naime, ovim su faktorom zasićene i čestice kao što su inteligentan, analitičan i sl. Interesi koje otvorene osobe pokazuju prema različitim vrstama iskustava rezultat su njihovih sposobnosti za stjecanjem i obrađivanjem informacija. Drugim riječima, intelektualni interesi sljede intelektualne sposobnosti.

Međutim, otvorene osobe imaju i veliki raspon interesa, potrebu za različitošću, toleranciju nejasnoće, preferenciju prema složenosti, itd. Najopćenitije rečeno, ta se dimenzija manifestira i u motivaciji da se poveća naše iskustvo.

Ukoliko se pokušaju integrirati različiti rezultati, može se reći da ovaj faktor predstavlja mješavinu nekoliko komponenti funkcioniranja ličnosti: intelekta u užem smislu (npr. inteligentan, pronicljiv, kreativan) i otvorenosti za iskustva, kao jedne šire karakteristike (npr. radoznao, maštovit, liberalan), uz još neke aspekte kulture, osobnih stavova, sklonosti i orijentacija (npr. umjetnički interesi, nekonformizam, progresivne i nekonvencionalne vrijednosti, potreba za raznolikošću iskustava itd.).

Ovih je pet faktora otkriveno i u složenim mjerama ličnosti kao što su:

Personality Research Form (Costa & McCrae, 1992),

California Q-Set (McCrae, 1989),

Adjective Check List (John, 1989);

-osim ugodnosti, u terminima preostala četiri faktora može se interpretirati struktura California Psychological Inventory (McCrae, Costa & Piedmont, 1993),

-izuzev petog faktora navedene se dimenzije mogu pronaći i u Interpersonal Style Inventory (Lorr, Youniss & Kluth, 1992),

EPQ, Guilford-Zimmerman Temperament Survey, Myers-Briggs Type Indicator i Personality Research Form.

Postoji dobra empirijska evidencija o:

-longitudinalnoj konzistentnosti ličnosti operacionaliziranoj kroz pet-faktorski model (Costa & McCrae, 1986),

-o važnosti ovih faktora u dijagnosticiranju poremećaja ličnosti (Costa & McCrae, 1992a; Trull, 1992),

-relativno su dobro elaborirane i relacije ovih faktora s motivacijskim (Little, Lecci, & Watkinson, 1992), afektivnim (Watson & Clark, 1992; Saucier, 1992) i interpersonalnim dimenzijama ličnosti (Saucier, 1992),

-ne odražavaju bazične dimenzije ličnosti samo na konceptualnom nego i na ponašajnom nivou (Borkenau, 1988; Botwin & Buss, 1989),

-karakterizira ih i visoka replikabilnost, a većinu njihovih operacionalizacija i visoka pouzdanost i valjanost (Digman, 1990).

-heritabilnosti dimenzija petfaktorskog modela

Genetski utjecaj na ličnost

Individualne razlike u populaciji su genetski determinirane 40 - 50%.

Međukulturalna i međujezična generalnost petfaktorskog modela

Holandski jezik:

-Brokken (1978) je prvi strukturirao pridjeve koji opisuju ličnost. Ustanovio je šest faktora, od kojih su samo dva ili tri pokazala jasnu korespondentnost s petfaktorskim modelom.

-De Raad (1992) kako bi provjerio replikabilnost pet-faktorskog modela ličnosti u tri klase riječi u holandskom jeziku. Rezultati pokazuju dobro pristajanje modela u domeni pridjeva, uz manje pomake od engleske strukture u poretku faktora i njihovom sadržaju. Do određene granice model je prikladan i za domenu imenica; četiri faktora se može manje ili više lako identificirati, dok nešto manju replikabilnost pokazuje faktor emocionalne stabilnosti. Struktura glagola je, međutim, prilično različita jer ukazuje na samo dvije dimenzije (Ugodnost i Emocionalna stabilnost).

-Daljnje analize izvršene na holandskom jeziku (De Raad, Hendriks & Hofstee, 1992) u potpunosti potvrđuju pet-faktorsku strukturu u domeni pridjeva.

Njemački jezik:

-John i sur (1984) - korištena je skala od šesnaest pridjeva za svaki od pet faktora na engleskom i njemačkom jeziku; kros-jezične korelacije bile su u rasponu od .84 za faktor III, do .72 za faktor V,

-Angleitner i Ostendorf (1989) su u okviru projekta njemačke taksonomije koja polazi od rječnika napravili analize reprezentativne skupine od oko 450 pridjeva koji opisuju različite osobine ličnosti. Rezultati su pokazali gotovo perfektnu replikaciju pet faktora.

Nezapadne kulture:

-Church i Katigbak (1989) dali su do sada najbolji dokaz prisutnosti i relevantnosti pet faktora u ne-zapadnoj kulturi, u opsežnom istraživanju na filipinskim uzorcima ispitanika. Oni nisu jednostavno prevodili čestice sa engleskog jezika, već su koristili "kulturalno-specifičnu" strategiju u stvaranju uzoraka deskriptora ličnosti na Tagalog jeziku. Rezultati su pokazali sličnosti sa pet-faktorskim modelom na višem nivou generalizacije.

-istraživanja izvedena na ruskom jeziku (Shmelyov & Pokhil'ko, 1993) također ukazuju na znatnu sličnost s ekvivalentnim faktorima dobivenim na engleskom jeziku (koeficijenti kongruencije kreću se od .70 za faktor Intelekt do .83 za faktor Ekstraverzija/Surgencija), pri čemu se najveće specifičnosti opažaju kod faktora Kultura/Intelekt

Petofaktorska teorija ličnosti (Costa i McCrae, 1996)

Crte ličnosti su bazične tendencije koje se odnose na pojedinčeve psihološke potencijale, a stavovi, uloge i ciljevi su karakteristične adaptacije i prilagodbe na okoliš nastale kroz vrijeme. Crte ličnosti ne utječu na ponašanje direktno, već preko karakterističnih adaptacija. Drugim riječima, karakteristične adaptacije su konkretne manifestacije bazičnih tendencija.

Tablica 1. Primjeri bazičnih tendencija i karakterističnih adaptacija

BAZIČNE TENDENCIJE KARAKTERISTIČNE ADAPTACIJE Neuroticizam N3: Depresija

Nisko samopoštovanje, iracionalna perfekcionistička vjerovanja, pesimistički stavovi

Ekstraverzija E2: Društvenost

Socijalne vještine, brojna prijateljstva, članstvo u klubovima, sudjelovanje u sportskim aktivnostima, socijalni vokacijski interesi

Otvorenost O4: Aktivnosti (potreba za različitošću, novostima i promjenom)

Interes prema putovanjima, brojni hobiji, poznavanje stranih kuhinja, različiti vokacijski interesi

Ugodnost A4: Popustljivost

Vjeruje u kooperaciju, nenapadački jezik, sklon opraštanju

Savjesnost C4: Sklonost prema postignuću

Vještine rukovođenja, dugotrajni planovi, organizirana mreža podrške, tehnička ekspertnost

Pridjevsko i upitničko mjerenje dimenzija petofaktorskog modela

Prednosti leksički deriviranih pridjevskih mjera

1. potječu iz analize svih riječi koje se u nekom jeziku koriste za opisivanje ličnosti, što dovodi do toga da su modeli koji koriste takav pristup integrativniji, jednoznačniji, te imaju veću heurističku vrijednost

2. pridjevske mjere koje su proizašle iz leksičkog pristupa teorijski zadovoljavaju uvjet sadržajne valjanosti, dok je za rečenične mjere gotovo nemoguće utvrditi koliko dobro reprezentiraju moguće opise ličnosti.

3. ekonomične, zahtijevaju manje vremena za procesiranje

Nedostaci leksički deriviranih mjera

1. svakodnevni jezik nije odgovarajuće polazište za znanstveno proučavanje ličnosti

2. ne postoji slaganje o standardnom skupu pridjevskih mjera

3. pridjevi se u svakodnevnom govoru rijetko koriste za opisivinaje ličnosti. Pri opisivanju pojedinog obilježja ličnosti ljudi u većoj mjeri koriste duže semantičke cjeline

4. pridjevske mjere u pravilu su apstraktnije, te usprkos razrađenim postupcima selekcije čestica ponekad sadrže termine koji su nepoznati i teško razumljivi značajnom dijelu populacije

5. ne sadrže kontekstualne i motivacijske elemente ponašnja

6. pri prijevodu pridjevi mogu dobiti sasvim drugo značenje

7. transparentnije su, pa se može očekivati da su podložnije iskrivljavanju odgovora ispitanika

8. neke važne osobine ličnosti nezastupljene su u svakodnevnom jeziku

Prednosti rečeničnog opisa ličnosti

1. s obzirom na to da mjere specifična ponašanja, upitničke mjere trebale bi bolje predviđati konkretne ponašajne kriterije

2. sadrže kontekstualne i motivacijske elemente ponašnja

3. bogatiji sadržaj mjerenih osobina

4. veća preciznosti mjerenja

5. rečenični izrazi pri prijevodu omogućavaju zadržavanje jasno definiranog sadržaja

Pridjevske i upitničke mjere rezultiraju sadržajno različitim V. faktorom.

Tablica 11. Reprezentativni pridjevski deskriptori dimenzija petofaktorskog modela ličnosti u hrvatskom jeziku EKSTRAVERZIJA UGODNOST SAVJESNOST NEUROTICIZAM OTVORENOST Šutljiv (-) Društven Komunikativan Sramežljiv (-) Povučen (-) Ambiciozan Vedar Dominantan Zatvoren (-) Tih (-)

Dobroćudan Sebičan (-) Zloban (-) Suosjećajan Zlonamjeran (-) Neljubazan (-) Srdačan Prijateljski Tolerantan Zajedljiv (-)

Savjestan Sistematičan Nemaran (-) Marljiv Površan (-) Neodgovoran (-) Nepromišljen (-) Uporan Nepouzdan (-) Priseban

Nervozan Napet Depresivan Zabrinut Smiren (-) Stabilan (-) Opušten (-) Staložen (-) Razdražljiv Bezbrižan (-)

Dosjetljiv Originalan Kreativan Snalažljiv Radoznao Maštovit Slobodouman Svestran Inteligentan Pronicljiv

(-) – čestice se boduju obrnuto

Reprezentativni rečenični deskriptori dimenzija petofaktorskog modela ličnosti izabrani iz različitih upitnika

 I. EKSTRAVERZIJA

Volim biti okružen s puno ljudi.

Moja prijateljstva su brojna.

Stvarno uživam razgovarati s drugim ljudima.

Ljudi me doživljavaju kao ozbiljnu i rezerviranu osobu. (-)

Na zabavama uživam zabavljati druge.

Ne smatram se posebno bezbrižnom osobom. (-)

Drugi ljudi smatraju da sam vrlo živahna osoba.

Provodim mnogo vremena posjećujući prijatelje.

Obično volim stvari obaviti sam. (-)

Ja sam vesela i dobro raspoložena osoba.

II. UGODNOST

 

Ako je potrebno spreman sam manipulirati drugima da bih dobio ono što želim. (-)

Nerado nastojim ražalostiti nekoga, čak i ako ga ne volim.

Više volim slušati druge nego govoriti

Često sam bio vođa u grupama kojima sam pripadao. (-)

Neki me ljudi smatraju sebičnom i egoističnom osobom. (-)

Volim preuzeti vodstvo u grupnim aktivnostima. (-)

Općenito, nastojim biti obziran i pažljiv.

Bio bih loš vojni zapovijednik.

Više volim surađivati s drugima nego se s njima natjecati.

Nastojim se obuzdati kako ne bih nekoga povrijedio.

III. SAVJESNOST

 

Gubim puno vremena prije nego što se ozbiljno prihvatim nekog posla. (-)

Naporno radim da bih ostvario vlastite ciljeve.

Čak i kada bih imao dovoljno novaca i vremena ne bih se osjećao dobro samo se zabavljajući.

Ako naiđem na velike poteškoće pri nekom poslu obično prije prekinem s radom nego što ih nastojim riješiti. (-)

Sama pomisao da ću dugo vremena provesti radeći čini me umornim. (-)

Većinu slobodnog vremena provodim u opuštanju i zabavljanju. (-)

Često stanem u sredini nekog posla da bih započeo nešto drugo. (-)

Ne smeta me da radim dok se drugi zabavljaju.

Uživam u napornom radu.

Sve zadatke koji su mi dodijeljeni nastojim savjesno izvršiti.

IV. NEUROTICIZAM

 

Rijetko sam tužan ili depresivan. (-)

Često se osjećam bespomoćno i želim da moje probleme riješi netko drugi.

Često me muči osjećaj krivnje.

Osjećam da sam sposoban suočiti se s većinom svojih problema. (-)

Puno mi treba da se razljutim. (-)

Često sam nervozan, jer mi se čini da se puno toga događa istovremeno.

Sve u svemu, vrlo sam zadovoljan mojim dosadašnjim životom. (-)

Rijetko se osjećam usamljeno ili potišteno. (-)

Općenito, vrlo sam smirena osoba.

Lako me je zastrašiti. (-)

V. OTVORENOST

 

Često uživam zabavljajući se s teorijama i apstraktnim idejama.

Kada idem na određeno mjesto uvijek idem istim putem. (-)

Svoje stvari držim urednim i čistim. (-)

Imam širok raspon intelektualnih interesa.

Ponekad, kada čitam poeziju ili gledam neko umjetničko djelo, osjećam trnce ili uzbuđenje.

Volim držati sve na svojem mjestu, tako da znam gdje se što nalazi. (-)

Smatram da su filozofske rasprave dosadne. (-)

Ne mogu dopustiti da mi misli same lutaju, bez moje kontrole. (-)

Apstraktne ideje su mi od male koristi. (-)

Doživljavam širok raspon emocija.

(-) – čestice se boduju obrnuto

Prednosti petfaktorskog modela

-integrativna i deskriptivna taksonomiju, koja predstavlja zajednički okvir za brojne drugačije opise strukture ličnosti i koja omogućava precizniju lokaciju pojedinih specifičnih konstrukata – naročito koristan za utvrđivanje konstruktne valjanosti.

-faktori Ekstraverzije, Ugodnosti/Prijatnosti i Emocionalne stabilnosti imaju potencijalno najveću deskriptivnu vrijednost jer se u prostoru između ova tri faktora mogu smjestiti brojni drugi konstrukti ličnosti. Faktorski parovi koji uključuju dimenzije Savjesnosti i Intelekta/Kulture karakterizirani su jasnom i jednostavnom strukturom, te je u tom smislu njihova deskriptivna vrijednost znatno manja.

Peabody i Goldberg (1989)

Nedostaci petfaktorskog modela ličnosti

Briggs (1989):

1. nepreciznost u specifikaciji faktora (izgleda kao da svaki istraživač ima svoju verziju pet faktora),

2. ateoretičnost (ne uključuje nikakve predikcije o broju i vrsti faktora),

3. neodređen ontološki status strukture (često se shvaća kao struktura crta ličnosti umjesto kao struktura termina za opis ličnosti),

4. ograničena prediktivna i deskriptivna vrijednost modela,

5. ograničena vrijednost u generiranju hipoteza.

McAdams (1992):

1. nemogućnost modela da se bavi središnjim konstruktima funkcioniranja ličnosti, izvan razine crta,

2. ograničenja glede predikcije specifičnog ponašanja i adekvatne deskripcije života pojedinca,

3. neuspjeh u pružanju kauzalnih objašnjenja za ljudsko ponašanje i iskustvo,

4. zanemarivanje kontekstualne i kondicionalne prirode ljudskog iskustva,

5. neuspjeh u pružanju prihvatljivog programa za istraživanje organizacije i integracije ličnosti,

6. oslanjanje na jednostavne i implicitno komparativne tvrdnje o osobama.

Evolucijska psihologija i psihologija ličnosti

Primjena evolucionističke paradigme u području psihologije ličnosti danas ide u dva pravca:

1. Evolucijska psihologija sve više postaje osnova za identifikaciju važnih individualnih razlika (npr. socioseksualnost),

2. Evolucijska psihologija postaje konceptualni okvir za reinterpretaciju brojnih nalaza i deskriptivnih modela (npr. petfaktorskog) koji originalno nemaju evolucijsko porijeklo.

Gosling, S.D., John, O.P. (1999). Personality dimensions in nonhuman animals: A cross-species review. Current Directions in Psychological Science, 8, 69-75.

Uloga evolucijske psihologije u identifikaciji važnih individualnih razlika

1. Evolucijska teorija predstavlja snažnu heuristiku za identificiranje krajnjih ciljeva koje ljudi nastoje postići i prema kojima je usmjereno njihovo ponašanje. Npr. suvremena evolucijska teorija specificira tri posebno važne široke klase glavnih motiva: opstanak, reprodukcija i genetsko ulaganje. Dakle, ljudsko je ponašanje barem djelomično usmjereno prema rješavanju važnih adaptivnih problema, te ih je upravo zbog toga, a ne zbog nekih drugih razloga potrebno dalje ispitivati.

2. Na osnovi evolucijske teorije može se predviđati koje su od brojnih individualnih razlika prisutnih u suvremenoj psihologiji ličnosti važnije. Može se pretpostaviti da one individualne razlike koje su povezane s pojedinim komponentama prirodne ili seksualne selekcije imaju centralni značaj.

3. Evolucijska nam teorija omogućava da obratimo pažnju na one individualne razlike koje prethodno nisu smatrane važnima ili su ignorirane, kao što je to npr. slučaj sa socioseksualnošću.

Evolucijske interpretacije petfaktorskog modela ličnosti

Sa stajališta evolucijske psihologije važnost i istaknutost dimenzija petfaktorskog modela ličnosti teorijski se može objasniti bar na tri načina:

1. Ti faktori mogu predstavljati osnovne razlike u strategijama koje ljudi koriste pri ostvarenju ciljeva koji su tipični za vrstu,

2. Pet faktora može predstavljati sumu najznačajnijih dimenzija socijalnog okruženja na koje su se ljudi trebali adaptirati

3. Oni mogu biti usputni produkti evolucije, tj. varijacije koje su neutralne s obzirom na prirodnu selekciju, pa su prema tome evolucijski nevažni.

Petfaktorski model kao skup strategija koje se koriste za ostvarenje ciljeva tipičnih za vrstu (MacDonald, 1995, 1998)

Osnovne pretpostavke: dimenzije petfaktorskog modela na svojoj osnovnoj razini odražavaju fenotipske varijacije u sustavima koji služe ostvarenju važnih adaptivnih funkcija. U osnovi četiriju dimenzija petfaktorskog modela nalaze se četiri nezavisne funkcionalne adaptacije: dominacija/traženje uzbuđenja (ekstraverzija), savjesnost, briga/ljubav (ugodnost) i neuroticizam.

• Dominacija/traženje uzbuđenja i briga/ljubav konceptualizirani su kao spolno diferencirani skupovi sustava koji se nalaze u osnovi ponašanja približavanja,

• Savjesnost je shvaćena kao skup povezanih sustava koji se nalaze u osnovi ponašanja izbjegavanja/inhibicije,

• Neuroticizam je povezan sa sustavom aktivacije/reaktivacije koji utječe na varijacije u afektivnom intenzitetu.

Ovi sustavi imaju motivacijske karakteristike i sveukupno služe ostvarenju triju važnih adaptivnih funkcija:

1. Sustavi dominacija/traženje uzbuđenja i briga/ljubav služe ostvarenju potreba za pristupanjem okolini i akumuliranjem resursa, uključujući seksualne resurse, te kod socijalnih vrsta socijalnu dominaciju,

2. Savjesnost služi potrebi za opažanjem okoline radi otkrivanja opasnosti i potrebi za ustrajnošću u zadacima koji nisu intrinzično nagrađujući,

3. Neuroticizam se nalazi u osnovi potrebe za mobiliziranjem ponašajnih resursa da bi se mogla ostvariti i ponašanja približavanja i ponašanja udaljavanja.

Petfaktorski model kao suma najznačajnijih dimenzija socijalne okoline na koju su se ljudi trebali adaptirati (Buss, 1995, 1996)

Osnovne pretpostavke: naše je djelovanje na osnovi individualnih razlika drugih osoba bilo i još uvijek je vrlo važno za rješavanje naših adaptivnih problema, odnosno problema vezanih uz opstanak i reprodukciju.

Evidencija:

• Termini za opis crta ličnosti najčešće su evaluativni; Peabody (1985) navodi da je manje od 3% termina za opis crta ličnosti evaluativno neutralno, dok više od 97% termina uz dekriptivni ima i izraziti evaluativni aspekt. Zbog toga Hogan (1996) smatra da termini za opis crta ličnosti prije svega odražavaju opažačevu evaluaciju drugih osoba kao onih koji će potencijalno doprinositi ili iskorištavati grupne resurse.

2. Ljudi su vrsta koja živi u grupi; članovi grupe mogu znatno utjecati na naše preživljavanje i reproduktivnu uspješnost, odnosno oni definiraju našu primarnu socijalnu okolinu na koju se moramo adaptirati. Ljudske grupe karakteristične su po izrazitoj hijerarhijskoj organizacija, pri čemu su značajni reproduktivni resursi usko povezani s pozicijom u hijerarhiji, te po usavršenim oblicima kooperacije i recipročnih savezništava. Zbog toga je za adaptaciju na svoju socijalnu okolinu ljudima vrlo važno odrediti polažaj drugih u hijerahiji, kao i njihovu tendenciju prema promjeni trenutnog položaja, te sklonost drugih prema kooperaciji ili neprijateljstvu.

Dvije dimenzije petfaktorskog modela, ekstraverzija (surgencija) i ugodnost, koje ujedno nalazimo i kao glavne dimenzije u interpersonalnim taksonomijama upravo odražavaju adaptivni značaj kojeg ljudi pridaju drugim osobama s obzirom na njihovu hijerarhijsku poziciju i s obzirom na njihovu spremnost za formiranjem recipročnog savezništva (Buss, 1991).

Zbog značaja kojeg drugi ljudi imaju za naše preživljavanje i reprodukciju, evolucijska psihologija pretpostavlja postojanje specifičnih psiholoških mehanizama koji su osjetljivi na one karakteristike drugih koje za nas mogu imati značajne adaptivne posljedice.

Oni pojedinci koji su ih tijekom ljudske evolucijske prošlosti bili sposobni točno percipirati i na osnovi njih djelovati, vjerojatno su imali značajnih reproduktivnih

prednosti u usporedbi s pojedincima koji to nisu bili u stanju.

Redosljed rođenja i petofaktorski model ličnosti (Sulloway, 1996)

Efekt redosljeda rođenja na ličnost rezultat je konflikta između djece unutar iste obitelji za roditeljske resurse.

Selekcijski pritisci koji proizlaze iz konflikta među braćom/sestrama prisutni su zajedno s roditeljskim preferencijama prema većem ulaganju u prvorođeno dijete.

Starija braća i sestre pokušat će zaštititi svoj favorizirani status u pogledu roditeljskih ulaganja, dok će s druge strane mlađa braća i sestre pokušati doći do većeg roditeljskog ulaganja, bez obzira na prepreke, kao što su snaga i veličina starije braće i sestara.

Iz dosadašnjih se istraživanja može izvesti nekoliko zaključaka:

1. dobiveni rezultati često ne pokazuju nikakve razlike u osobinama ličnosti s obzirom na redosljed rođenja, međutim, kada se razlike dobiju tada su one često u skladu sa Sullowayevim hipotezama. Dakle, moglo bi se zaključiti da redosljed rođenja ima efekt na individualne razlike, međutim, taj je efekt relativno slab (Jefferson, Herbst i McCrae, 1998).

2. Efekt redosljeda rođenja češće se pojavljuje u istraživanjima koja se zasnivaju na mjerenju stvarnog ponašanjima, te na procjenama drugih (bračnog partnera, braće i sestara), a rjeđe u istraživanjima koja koriste samoprocjene.

3. Efekt redosljeda rođenja lakše se može identificirati uspoređujući pojedince iz istih nego iz različitih obitelji (Paulhus, Trapnell i Chen, 1999).

Socioseksualnost

Odnosi se na individualne razlike u potrebi za emocionalnom bliskošću i povezanošću s partnerom prije stupanja u seksualne odnose (Gangestad i Simpson, 1990; Simpson i Gangestad, 1991).

Pojedincima s tzv. nerestriktivnom socioseksualnom orijentacijom potrebno je manje bliskosti i povezanosti s partnerom prije stupanja u seksualne odnose nego pojedincima s tzv. restriktivnom socioseksualnošću.

U odnosu na restriktivne pojedince, nerestriktivni su skloniji seksualnim odnosima u ranijim fazama veze i seksualnim odnosima s više partnera u istom vremenskom periodu. Njihovu vezu karakterizira nisko ulaganje, manja privrženost, ljubav i vezanost uz partnera. Nerestriktivni pojedinci preferiraju i češće imaju partnere koji su fizički atraktivniji, istaknutiji i koji imaju viši socijalni status, dok restriktivni pojedinci preferiraju partnere koji su ljubazni, odani, odgovorni i vjerni (Simpson i Gangestad, 1992).

Žene s restriktivnom socioseksualnom orijentacijom lakše mogu osigurati ulaganje muškarca u potomstvo jer takva seksualna strategija dovodi do snažnije emocionalne povezanosti i povećane sigurnosti u očinstvo.

Reproduktivna uspješnost žena ne ovisi samo o preživljavanju potomstva, nego i o njegovoj reproduktivnoj vrijednosti, čemu u znatnoj mjeri mogu doprinjeti genetske kvalitete muškarca. Restriktivna socioseksualnost smanjuje vjerojatnost za reprodukciju s genetski vrijednijim muškarcem ako u populaciji postoje i žene s nerestriktivnom socioseksualnošću. Dobitak od restriktivnog seksualnog ponašanja (muškarčevo ulaganje u potomstvo) plaća se cijenom u obliku manje vjerojatnosti reprodukcije s potencijalno genetski vrijednim muškarcem.

Restriktivna i nerestriktivna ženska seksualnost dvije su alternativne reproduktivne strategije koje su se razvile tijekom naše evolucijske prošlosti, od kojih svaka ima određenih reproduktivnih prednosti i nedostataka.

Modularna koncepcija ljudskog uma

Evolucijska psihologija počiva na pretpostavci o tzv. masivnoj modularnosti. Ona ljudski um shvaća kao skup specijaliziranih mehanizama – modula, koji su tijekom evolucije oblikovani za rješavanje specifičnih adaptivnih problema.

Modularni se sustav najopćenitije može definirati kao sustav sastavljen od strukturalno i/ili funkcionalno različitih djelova, odnosno kao sustav u kojem pojedini modul ima drugačiju strukturu i/ili funkciju nego ostali moduli (Duchaine, Cosmides i Tooby, 2001). Ovakvi se sustavi mogu pronaći na različitim razinama organizacije organizama, od genetske, neuralne, anatomsko/fiziološke do ponašajno/kognitivne razine.

Za razliku od općenamjenskih mehanizama, moduli su sadržajno bogati, odnosno sastoje se od preprogramiranih, urođenih informacija koje u interakciji s okolinom dovode do određene fenotipske ekspresije.

Funkcionalni modul predstavlja integraciju neuralnih i perceptivnih (a kod nekih vrsta i kognitivnih) modula s afektivnim i motivacijskim sustavima, a njegova je funkcija usmjeravanje ponašanja organizma prema evolucijski važnim ciljevima (npr. približavanje spolnom partneru, izbjegavanje grabežljivaca itd.) (Geary i Huffman,

2002).

Karakteristike modula (Fodor, 1983):

Modul je urođen,

nedostupan introspekciji,

sadržajno specifičan (reagira samo na one podražaje koji su relevantni za njegovu funkciju),

informacijski učahuren (na njega ne utječu moduli s kojima nije izravno povezan),

njegove su izlazne informacije relativno površne (nekonceptualne),

njegovo je funkcioniranje brzo (automatsko),

ima specifičnu neuralnu arhitekturu koja posreduje funkcionalnu povezanost između okolinskog događaja i ponašanja,

ima karakterističan ontogenetski tijek,

ima karakterističnu patologiju.

Problemi i ograničenja pri primjeni evolucijskih principa u psihologiji ličnosti

A. Problemi koje ističu psiholozi ličnosti koji nisu evolucijske orijentacije

1. Različitost jedinica analize evolucijske psihologije i psihologije ličnosti

2. Problemi vezani uz identifikaciju aktivnih modula

B. Problemi koje ističu evolucijski psiholozi

1. Nemogućnosti integracije univerzalne ljudske prirode i individualnih razlika koje imaju genetsko ili okolinsko porijeklo