damjanović s. staroslavenski jezik. (4ed., zagreb, 2003)(t)(c)(k)(600dpi)(202s)

Stjepan Damjanović

STAROSLAVENSKI

JEZIKČetvrto, popravljeno i dopunjeno izdanje

HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA

Zagreb, 2003.

UREDNICA

Anita Sikić

RECENZENTI

dr. sc. Milan Mihaljević dr. sc. Mateo Žagar

KOREKTORICA

mr. sc. Tanja Kuštović

GRAFIČKI UREDNIK

Stjepan Ocvirk

LIKOVNA OPREMA

Dubravka Zglavnik Horvat

© Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 811.163.134 811.163.1366

DAMJANOVIĆ, StjepanStaroslavenski jezik / Stjepan Damjanović. -

4. popravljeno i dopunjeno izd. - Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2003.

ISBN 953-169-095-2

I. Staroslavenski jezik - Fonetika II. Staroslavenski jezik - Morfologija.

Stjepan Damjanović

STAROSLAVENSKI

JEZIKČetvrto, popravljeno i dopunjeno izdanje

HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA

Zagreb, 2003.

Sadržaj

Predgovor četvrtom izdanju ........................................ 7

Općeslavenski književni je z ik ........................................ 9

Staroslavenski kanon......................................................15Spomenici pisani g la g o ljic o m ..................................... 15Spomenici pisani ćirilicom ......................................... 22

Glagoljica i ćirilica ............................................... ... 26I m e ......................................................................................26Postanak ćirilice ............................................................27Postanak g la g o l j ic e ........................................................30Pitanje p rv e n s tv a ............................................................35Faze oble g lag o ljic e ........................................................39

Leksik najstarijega slavenskog književnog jezika . . . 42Praslavensko naslijeđe ................................................ 43Grčki u t j e c a j ...................................................................44Latinski i drugi utjecaji . . . ...................................... 45Varijante i frazeologija . . . . . . . . . . . . . . 46

Staroslavenski na hrvatskom t l u ..................................48

Staroslavenski glasovi .................................................. 56A. S am oglasnici............................................................... 56B. Suglasnici ...................................................................70

5

Staroslavenski ob lici........................................................ 76Im e n ic e ...................................................................... 76Z am jen ice .................................................................. 99P r id je v i ......................................................................105Brojevi ......................................................................114Glagoli ......................................................................118

Nepron\jenljive riječi .................................................... 149P rilo z i......................................................................... 149Prijedlozi ...................................................................152Veznici i č e s t ic e ........................................................153

S in taksa.............................................................................155Nekoliko općih napomena o staroslavenskoj sintaksi 155S ročnost......................................................................158N egacija ......................................................................160Uporaba p a d e ž a ........................................................162Subjekt i predikat........................................................169Rečenice po priopćajnoj svrsi................................... 172Nezavisnosložene re č e n ic e .......................................173Zavisnosložene re č e n ic e .......................................... 175Upravni i neupravni g o v o r .......................................179Redoslijed r i j e č i ........................................................180

Pitanja i z a d a c i ............................................................... 183

Popis važnije l i te r a tu r e .................................................196

Predgovor četvrtom izdanju

Prvo izdanje ovoga udžbenika pojavilo se 1993. pod na- ilovom Glasovi i oblici općeslavenskoga književnog jezika. Želio sam njime pomoći svojim studentima i drugim zaintere- liranima da nauče osnovno o postanku, funkcioniranju i gramatici najstarijega slavenskoga književnoga jezika. Drugo se Izdanje pojavilo 1995. pod naslovom Staroslavenski glasovi i oblici. Oba izdanja objavila je gospođa Jadranka Filipović kojoj dugujem veliku zahvalnost.

Treće izdanje objavila je Hrvatska sveučilišna naklada. Direktorica Anita Šikić poticala me da izradim to izdanje, a zatim i četvrto, koje držite u rukama. Zahvalan sam joj za brigu i poticaje.

Četvrto izdanje nosi naslov Staroslavenski jezik. Izradio lum novo poglavlje Sintaksa, dodao Pitanja i zadatke koji bi itudentima trebali pomoći u provjeri naučenoga, a uklonio ium i sitnije nedosljednosti iz prijašnjega teksta. Udžbenik vc dorađivao u radu s mojim studentima, a kolege Tanja Kuštović, Boris Kuzmić, Mateo Žagar i, posebno Milan Mi- haljević pomogli su mi na različite načine. Hvala im!

Osobito ću se radovati ako udžbenik bude od pomoći novim naraštajima naših studenata.

Zagreb, 15. listopada 2003.Stjepan Damjanović

OPĆESLAVENSKI KNJIŽEVNI JEZIK

Autori najstarijih sačuvanih slavenskih tekstova jezik kojim pišu nazivaju uvijek jednako: slovenbskt, tj. slavenski.

V

I nko u 5. glavi Zitja Metodova bizantski car Mihajlo kaže da Solunjani “vbsi čisto slovem>sky besedujotb”, u 15. glavi piše dn Mctod prevede knjige “otb grbčbska fezyka ντ> slovenbskt”, u u 17. glavi govori se kako Metodovi učenici nakon njegovi· smrti crkvenu službu “latinbsky i grbčbsky i sloveni>sky si.trćbiš?”. Bugarski pisac Jovan Egzarh, suvremenik cara Siineona (893-927), upotrebljava također naziv sloven bskt. Pridjev slavenski upotrebljava se u to vrijeme i u grčkim i u latinskim tekstovima kada se želi imenovati prvi slavenski književni jezik, ali i za imenovanje svakog drugog slavenskog idioma (usp. npr. grčki pisan Teofilaktov životopis sv. Klimenta, ili breve pape Ivana VIII, ili spis Conversio Bagoario- nnn et Carantanorum iz oko god. 871, da spomenemo samo neke).

Od trenutka kad je taj jezik postao predmetom znanstvenog proučavanja (mogli bismo reći da je to 2. polovica XVIII. stoljeća) pa do naših dana imenovali su ga istraživači različito: staroslavenski, starocrkvenoslavenski, crkvenoslavenski starobugarski, staromakedonski, općeslavenski književni jezik. Razmišljanje o tim terminima pomoći će nam da unesemo nešto reda u terminološku zbrku, ali, što je još važnije, pomoći će nam da spoznamo narav toga jezika i oslobodimo se kojekakvih predrasuda o njemu.

9

STAROSLAVENSKI JEZIK

Počet ćemo od termina starobugarski i staromakedonski. Prvi je znatno češći od drugoga, a najčešće su ga, razumije se, upotrebljavali bugarski slavisti, ali ne samo oni. Drugi je znatno mlađi i ijeđi, ali zato točno upozorava na temelj na kome je sagrađen prvi slavenski književni jezik. Temelj, međutim, nije cjelina. Svakom je književnom jeziku u temelju neki govor, ali ni jedan govor nije književni jezik. Osim temelja postoji nadgradnja (pismo, pravopis, norma, intelektuali- zirani rječnik, stručna terminologija, funkcionalni stilovi, frazeologija, složene sintaktičke strukture itd.), a ta je nadgradnja kod jezika o kome govorimo - općeslavenska. Općesla- vensko je dakle (a ne ni samo bugarsko, ni samo makedonsko) upravo ono po čemu taj jezik i jest književni (po čemu se, dakle, razlikuje od drugih idioma) i zbog čega je predmet iznimnoga slavističkog interesa. Bugarski slavisti nerijetko ističu da su i latinski i grčki služili kao međunarodni književni jezici, ali ih svejedno zovemo nacionalnim imenima. Čini mi se da je razlika uočljiva: ono po čemu književni jezici jesu književni, tj. nadgradnja, u tih je jezika latinska i grčka, dok kod općeslavenskoga književnog jezika nije (samo) makedonska ili bugarska. S druge strane, latinskog naroda danas nemamo, a jezik zovemo latinski i tu je paralela s nazivom staroslavenski posve uočljiva.

Termini starocr/cvenoslavenski i crkvenoslavenski načinjeni su tako da upozoravaju na najčešću funkciju toga jezika. Svi kanonski tekstovi su liturgijski, što znači da se u tekstovima namijenjenim crkvenoj upotrebi najstariji slavenski književni jezik najpotpunije sačuvao. Koliko god je, međutim, istina da je upotreba u crkvi bila daleko najčešćom upotrebom toga jezika, istina je i to da nije bila jedina. Književni jezik mora udovoljavati svim potrebama civilizacije kojoj služi i to je činio i prvi slavenski književni jezik. Treba imati na umu da je taj jezik postao i jezikom pravnih i jezikom književnih (u užem smislu) tekstova čim su mu to okolnosti dopustile.

10


Ništa se ne mijenja ni kada pojedini istraživači upotrebljavaju oba ova termina istodobno, tj. kada prvim (starocrkvenoslavenski) imenuju klasičnu fazu prvog slavenskog književnog jezika, onu zabilježenu u kanonskim tekstovima, a drugim terminom (crkvenoslavenski) označavaju jezik tekstova pisanih od XII. stoljeća dalje, tekstova u kojima već ima došla lokalnih jezičnih osobina. Govori se onda o redakcijama i recenzijama crkvenoslavenskog jezika; pritom redakcija označava spontano, nehotično, nenamjerno mijenjanje staroslavenskog teksta nastalo pod utjecajem piščeva jezika ili jezika njegova kraja, a recenzija je namjerno mijenjanje teksta pisanog općeslavenskim književnim jezikom, tj. njegovu prilagodbu idiomu kojim se služe govornici nekoga kraja. Takvom uobičajenom razlikovanju redakcije i recenzije može se prigovoriti da nije uvjerljivo jer nije posve opravdano spontanost vezati uz redakciju. Zar je zaista spontano u nekim tekstovima svaki stražnji nazal promijenjen u u ili prednji u e ili u a? Dosljedno provedene zamjene ne možemo tretirati kao spontane pa će se slavisti još morati potruditi da preciznije odrede sadržaj terminima redakcija i recenzija. Istina je da je u kulturama pojedinih slavenskih naroda u određenim razdobljima on bio sveden na funkciju liturgijskog jezika (jer su uza nj, i njegovom pomoći, zaživjeli narodni književni jezici). Služeći se terminom prastarocrkvenoslavenski koji je uveo N. Trubeckoj da bi označio ono razdoblje općeslavenskoga književnoga jezika iz kojega nemamo sačuvanih spomenika, neki autori predlažu ovakvu periodizaciju: 1. prastarocrkvenoslavenski (862-885),2. starocrkvenoslavenski (jezik kanonskih tekstova) X-XI. st. i3. crkvenoslavenski (jezik redakcijskih tekstova) od poč. XII. st. dalje., 4. novocrkvenoslavenski (obično se javlja u određenoj sredini usporedo s književnim jezikom kojemu je osnova “domaći” idiom, kod Hrvata od XVI. stoljeća).

Najčešće se upotrebljava termin staroslavenski,. Stručnjaci često izriču svoje rezerve prema tom nazivu i - upotreblja

11


vaju ga. On ne ukazuje ni na narodnu osnovicu, ni na funkciju. Pogodan je da mu damo značenje kakvo želimo. Laici ga često zamjenjuju spraslavenskim, tj. s onim jezikom-isho- dištem iz koga su se razvili svi današnji jezici. Važno je stoga naglašavati da je riječ o književnom jeziku kojemu je govorna (narodna) osnovica južnoslavenska, točnije - makedonska, a nadgradnja općeslavenska. Valja pritom imati na umu da ni današnji standardni slavenski književni jezici ne vode podrijetlo iz toga jezika i da su njegovi osjetniji tragovi vidljivi samo u ruskom standardu. U nemalom broju udžbenika i stručnih rasprava koje jezik zovu staroslavenskim već se na samom početku s pravom kaže da je to prvi slavenski književni jezik, da mu je već u najranijim spomenicima leksik bogat, sintaksa razvedena, stilistika iznijansirana (jer je umnogome odražavao dostignuća grčkog književnog jezika; nastao je kao rezultat prevođenja grčkih liturgijskih, a onda i drugih tekstova).

Iz dosad rečenoga jasno je zašto se pojavio i termin opće- slavenski književni jezik. Taj naziv želi kazati da je riječ o jeziku koji je služio kao književni svim slavenskim narodima, makar na jednom dijelu njihova narodnoga prostora i makar u jednom razdoblju njihove povijesti, bio je to dakle nadnacionalni jezik slavenskoga književnog srednjovjekovlja, pa i izvan slavenskoga svijeta (Vlaška Moldavija). Tih činjenica bili su svjesni istraživači slavenskih starina odavno, ali su u jedno vrijeme pokazivali veće zanimanje za jednu stranu problema, a u drugo vrijeme za drugu. Nema nikakve sumnje da danas osobito ističemo da je riječ o književnom jeziku i zbog narasloga zanimanja za povijest književnih jezika uopće.

Nije se, međutim, uvijek jednako mislilo o govornoj osnovici prvog slavenskog književnog jezika. Sredinom XIX. stoljeća bila je popularna tzv. panonska teorija čiji su predstavnici (najugledniji među njima bili su Slovenci J. Kopitar i F. Miklošič) tvrdili da je temeljem najstarijega slavenskog

12


književnog jezika poslužio jedan panonski govor. Pozivali su se na zapadnoslavenske, latinske, njemačke i mađarske elemente u najstarijim slavenskim tekstovima, a takve jezične osobine mogle su, mislili su, pripadati samo onim Slavenima koji su imali dodira s latinskom i njemačkom kulturom. Uočili su, ipak, i elemente koji su govorili protiv njihova stava i mučili su se da ih nekako usklade sa svojom teorijom. Da bi npr. objasnili prisutnost suglasnika č i id u starim tekstovima (suglasnika karakterističnih za makedonske i bugarske govore, a nastalih od praslavenskih *tj i *dj), pozvali su upomoć slavenske posuđenice u mađarskom jeziku koje sadrže takve elemente. Tvrdili su naime da su te suglasnike imali i panonski govori (Mađari su ih, tvrdili su, mogli uzeti samo od panonskih Slavena) i kasnije ih izgubili. V. Jagić je, međutim, pokazao da su te jezične osobine Mađari dobili upravo od predaka Bugara i Makedonaca koji su se s Mađarima sreli za vrijeme seobe prema današnjim svojim domovinama. Jagićev učenik V. Oblak poduzeo je dijalektološku ekskurziju u okolicu Soluna i u svojoj raspravi Macedonische Studien (1896) uvjerljivo demonstrirao veze između makedonskoga govora i ćirilometodskoga književnog jezika. Tako je panonska teorija već u XIX. stoljeću odbačena, a zamijenila ju je makedonska teorija koju danas nitko ne poriče.

Zašto učimo općeslavenski književni jezik, zašto on zauzima važno mjesto u programima slavističkih studija svugdje u uvijetu? Već smo rekli da ne smijemo miješati općeslavenski književni jezik, tj. staroslavenski, i praslavenski. Praslavenski Jezik je ishodište svih slavenskih idioma, na njemu nemamo /«bilježenu niti jednu riječ. O njegovim osobinama saznajemo na temelju rekonstrukcija koje stručnjaci vrše uspoređujući podatke iz poznatih nam slavenskih idioma. Podaci iz prvoga zapisanog slavenskog književnog jezika pružaju tim nnstojanjima nemjerljivu pomoć, tim više što se staroslaven- *ki jezik temelji na vrlo arhaičnom govoru koji je po svojim

13


osobinama blizak završnoj fazi praslavenskoga jezika. Tako, dakle, najstariji slavenski književni jezik pomaže u rekonstrukciji nečega što je od njega starije. Ali to nije jedino. Pomaže nam on i za rekonstrukciju početnih razdoblja svakoga slavenskog jezika jer ni na jednom od njih nemamo tekstova takve starine kao što su oni na staroslavenskom jeziku. Podaci koje nam nude tekstovi toga jezika od izvanredne su pomoći usporedbenoj slavistici i usporedbenoj in- doeuropeistici i drugim disciplinama. Na kraju, mada ne i najmanje važno: taj književni jezik treba učiti zbog tekstova na njemu napisanih, treba ga učiti jer knjige pisane na njemu čuvaju plodove slavenskog duha iz davnih stoljeća.

14

STAROSLAVENSKI KANON

Poznato je da nam se nije sačuvao ni jedan tekst iz vremena Solunske braće (druga polovica IX. stoljeća). Najstariji koji su do nas došli iz X. su ili XI. stoljeća i misli se da oni prilično vjerno zrcale jezik prvotnih slavenskih, ćirilometodskih prijevoda. U njima su, osim u Kijevskim listićima, lokni ne jezične osobine samo sporadične, pa ti tekstovi služe /.ii proučavanje prvoga slavenskog književnog jezika, na njima se temelji proučavanje staroslavenske gramatike. Zovemo ih zajedničkim imenom kanon staroslavenskih spisa (prema grč. κανών, što znači pravilo, propis, ovdje određeni broj). Nijedan od tih tekstova nije datiran: vrijeme nastanka svakoga od njih moglo se nakon svestranoga, osobito jezičnoga i paleografskoga, studija odrediti samo približno. Jedni od lih rukopisa pisani su glagoljicom, a drugi ćirilicom. Potonjih je manje i kadšto se može pokazati da su - u cjelini ili djelomice - prepisani iz glagoljske matice (na primjer Savina knjiga, Suprasaljski zbornik, Listići Iljinskoga itd.)

A. Spomenici pisani glagoljicom

1. Kijevski listići (Ki)

Sačuvano je 7 listova pergamene maloga formata (cca 14,5x10,5 cm), knjige lako prenosive koja je očito služila misionarima u pokretu. Prva stranica prvoga sačuvanog lista

15


pisana je nešto kasnije (XI./XII. st.). Sadrži jezične, orto- grafske, grafičke i paleografske osobitosti koje govore da je napisana negdje na južnohrvatskom području, a sastoji se od dijelova Pavlovih poslanica (13,11-14 i 14,1-4). Ostali dio napisan je najkasnije u 2. polovici X. stoljeća i predstavlja najstariji staroslavenski liturgijski spomenik: to je odlomak misala (sakramentara i to zapadnoga, gregorijanskoga, s istočnim leksikom i izrazima). Kijevske listiće našao je u prošlom stoljeću arhimandrit Antonin Kapustin u Jeruzalemu i donio ih u knjižnicu Kijevske duhovne akademije. Tu ih je poznati slavist I. I. Sreznjevski otkrio za znanost. Naime, 1876. godine izišlo je u njegovoj redakciji prvo izdanje Kijevskih listića. U Kijevu se listići i danas čuvaju u Centralnoj znanstvenoj biblioteci ukrajinske Akademije znanosti. Od 1876. do naših dana listići su mnogoput izdavani, ne uvijek i dobro. Među kasnijim izdanjima spomenut ćemo Jagićevo iz 1890. (Glagolitica. 2. Wiirdigung neuentdeckter Fragmente, Mit 10 Taf., Wien 1890, Denkschrift. Kaiserl. Akad. Wien, Bd. 38), zatim Sieversovo iz 1924. (Die altslawishen Verstexte von Kiew und Freising, Leipzig 1924, Akad. Wiss., phil.-hist. Kl. Bd. 76/2). Osobito se ističe i izdanje P. C. Mohlberga izašlo u Rimu 1928: II messale di Kiew (sec. IX.) ed ii suo prototipo Romano del VI.-VII. Posebnu pozornost posvetio je Kijev- skim listićima V. Vondrak u tekstu O puvodu Kijevskych listu a Prazskych zlomku a o bohemismech v staršich cirkevneslo- vanskych pamatkđch vubec, (Prag 1904). Najnovije fototipsko izdanje izišlo je 1983. u Kijevu u povodu Devetog međunarodnog slavističkog kongresa koji se održavao u tom gradu (V. V. Nimčuk, Kijvbki glagolični listki, Akademija nauk USSR, Kijev 1983). U tom izdanju nalazi se i kompletna dotadašnja literatura o najstarijem staroslavenskom kanonskom tekstu. Poslije tog izdanja važan prinos cjelovitom sagledavanju problematike Kijevskih listića dala je hrvatska slavistica Marija Pantelić u radu O Kijevskim i Sinajskim listićima, “Slovo” 35, Zagreb 1985, str. 5-56.

16

SPOMENICI PISANI GLAGOLJICOM

Kijevski listići najstariji su među staroslavenskim kanonskim tekstovima, ali ujedno i s najizrazitijim lokalnim jezičnim osobinama koje ih stavljaju na početke razvoja češko- moravske redakcije staroslavenskog jezika (tu se prije svega misli na zapadnoslavenske zamjene praslavenskih *(/, *dj, +k(j, pa na primjer umjesto pomoćb, prošeće, priemljgče, tlaždb, tuždimb, tbžde, nalazimo pomocb, prosqce, priemljQce, dazb, tuzimby tbze itd.

2. Zografsko evanđelje (Zo)(Codex Zographensis, Tetraevangelium Zographense)

lma 303 lista: prvih 288 pisano je glagoljicom. To je naj- Nlarije staroslavensko (tetra)evanđelje pisano potkraj X. ili na početku XI. stoljeća u Makedoniji. Na kraju je ćirilicom dodan (nešto kasnije) sinaksar (pregled crkvene godine s kratkim životopisima svetaca). Ime je četveroevanđelje dobilo po manastiru Zografu na Svetoj Gori (Atosu). U tom bugarskom manastiru našao ga je 1843. hrvatski književnik i diplomat Antun Mihanović. Zografski kaluđeri darovali su godine 1860. evanđelje ruskom caru Aleksandru II. a danas »c čuva u Petrogradu u Državnoj javnoj knjižnici Saltyko- va-Ščedrina. Izdao ga je 1879. u Berlinu V. Jagić: Quattuor cvangeliorum codex glagoliticus olim Zographensis nunc Pe- tropolitanus. Jagićevo izdanje ponovljeno je fototipski u Gra- /.u 1954. Jezično, spis je neujednačen i zanimljivo je da više Htarine sadržava u svom drugom dijelu. Neki to tumače postupnim privikavanjem na jezik pramatice iz koje je rukopis prepisan. Općenito uzevši, Zografsko evanđelje pokazuje veću starinu u području glasova (ijeđe su vokalizacije jerova i fakultativna duljenja, čuva se epentetsko i ali u većem dijelu rukopisa dolazi do asimilacije jerova). Manje starine čuva na razini morfologije i sintakse, mada se dobro čuvaju na pri

17


mjer oblici složene pridjevske deklinacije i stariji oblici participa (na primjer prošb, nošb, a rijetko prosivb, nosivb).

3. Manjinsko evanđelje (Ma)(Marijino evanđelje> Codex Marianus)

Prepisivač ovoga četveroevanđelja bio je sa štokavskog područja i to onoga dijela gdje je vladao istočni obred. Ime je dobilo po manastiru, zapravo skitu, Rođenje Bogorodice Marije na Svetoj Gori (Atosu). Taj samostan poznat je pod imenom Bogorodica, ranije Ksilurg. Stoga neki misle da bi ga bilo bolje zvati Bogorodičino ili Ksilurško evanđelje. U tom samostanu ga je pronašao Grigorovič i ponio sa .sobom u Rusiju. Poslije njegove smrti spomenik je pripao biblioteci Rumjancevskoga muzeja, a odatle je dospio u javnu knjižnicu u Moskvi. Tamo se i danas čuvaju 172 lista (po drugima: 171) koliko ih je Grigorovič i našao. Dva lista poslao je A. Mihanović F. Miklošiču u Beč i ti se i danas nalaze tamo u Narodnoj knjižnici. Tekst je iz XI. stoljeća. Izdao ga je V. Jagić u Petrogradu 1883: Quattuor evangeliorum versionis pa- laeoslovenicae Codex Mananus glagoliticus. Fototipski to je izdanje ponovljeno u Grazu 1960. godine. U Jagićevu izdanju iscrpno je prikazan jezik spomenika. Na temelju zamjena u - ρ, i - y, u - vt, e - $ i si. Jagić je zaključio da je rukopis mogao nastati na hrvatskom ili srpskom području, ali J. Hamm upozorava da vokalizacija jerova (t> > o, b > e), kao i povremeno nestajanje epentetskoga / govori za makedonsko područje. U tekstu je osobito česta upotreba asigmatskog aorista, a vrlo je česta i asimilacija samoglasnika u složenoj pridjevskoj deklinaciji i prezentskim oblicima (-aago, -uumu umjesto -aego, -ueniu, / -aatb umjesto -aetb i si.).

18


4. Assemanijevo evanđelje (Ass)(Assemanijev evanđelistar, Codex Assemanianus)

Ima 158 listova. To je aprakos (izborno, nedjeljno) evanđelje. Sadrži samo perikope, tj. dijelove koji se čitaju u crkvi. Na kraju je dodan menologij (kalendarij) u kome se spominju Dimitrije, Teodor, Kliment i drugi makedonski sveci. Pisano je u Makedoniji u XI. stoljeću (po nekima: na kraju X. stoljeća) i mnogi ga smatraju najljepšom staroslavenskom knjigom. U Jeruzalemu gaje 1736. pronašao i kupio talijan- ftki isusovac (podrijetlom iz Sirije) J. Assemani. Njegov nećak ostavio je evanđelistar Vatikanskoj knjižnici gdje se i danas nalazi. Prvi je o tome tekstu pisao M. Karaman u djelu hlcntito della lingua letterale slava (rukopis, Zadar 1746). Izdali su tekst F. Rački (Zagreb 1865, glagoljicom), I. Crnčić (Kim 1878, latinicom), J. Vajs i J. Kurz (Prag 1929, fototip- *ki) i J. Kurz (Prag 1955, ćirilicom). Najnovije faksimilno i/danje je V. Ivanove-Mavrodinove i A. Džurove iz 1981. (Sofija). Spomenik obiluje ligaturama. U jezičnom pogleduoil I i kuje se vokalizacijom jerova (τ> > o, b > e) i povremenim gubljenjem epenteze, a 6 se češće zamjenjuje tvrdim *&. To su osobine koje upućuju na makedonsko područje i koje, kao Alo smo istaknuli, ima i Manjinsko evanđelje.

!>. Sinajski psaltir (Pas, Ps. sin.)(Psalterium Sinaiticum)

Pronađen je potpuni rukopis, tj. 209 listova, sa svih 150 psalama, te kanticima i molitvama. Prepisan u XI. stoljeću iz ni arije matice u zapadnoj Makedoniji. Ime je dobio po Si- najskoj gori gdje se i danas čuva u grčkom manastiru Sv. Katarine. Izdali su ga L. Geitler (Zagreb 1883), Severjanov (Petrograd 1922) - njegovo je izdanje ponovljeno fototipski

19


u Grazu 1954., i M. Altbauer: Sinajski psaltir, glagolski rako- pis od XI. vek od manastirot Sv. Katerina na Sinaj, MANU, Skoplje 1971. Usp. i Ioannis C. Tamanidis: The Slavonic Manuscripts Discovered in 1975. at St. Catherine's Monastery on Mount Sinai, Solun 1988. s opisom i faksimilima. Pisanje nekih slova vrlo je nejednoliko, pa se zaključuje da je spomenik pisalo više pisara (usp. Von Amim, Studien zum altbulgarischen Psalterium Sinaiticum, Leipzig 1930. i dr.). Osobito je nejednoliko pisanje jerova i nazala, a osim toga uočljiva je česta vokalizacija jerova i izostavljanje epentetskoga /.

6. Sinajski molitvenik (Eu)(Sinajski euhologij, Sinajski trebnik, Euchologium Sinaiticum)

I ovaj je spomenik makedonskoga podrijetla iz XI. stoljeća i čuva se, kao i Sinajski psaltir, u manastiru Sv. Katarine na Sinajskoj gori. Ima 137 listova. Od toga tri sadrže početak liturgije i nalaze se u Petrogradu. Inače, to je najstariji slavenski molitvenik i misli se da je osim molitvenika (treb- nika) imao i cijeli misal (služabnik). Izdali su ga L. Geitler (Zagreb 1882), zatim Frček (Pariz 1933), pa R. Nahtigal (Ljubljana 1941. fototipsko izdanje, 1942. ćirilicom). O jeziku ovoga teksta znamo manje negoli o jeziku drugih kanonskih tekstova. Uočeno je dosta konzervativnosti u pisanju jerova i česte međusobne zamjene jera i jora. Čini se da u sadržajnom i jezičnom pogledu čuva više starine nego Sinajski psaltir, ali precizna istraživanja tek predstoje.

20


7. Kločev glagoljaš (Cio)(Glagolita Clozianus)

Ima 14 listova i sadrži homilije istočnih crkvenih otaca. Pisan je na hrvatskom tlu u XI. stoljeću i misli se da je cijeli imao oko 500 listova. Jedno je vrijeme bio u vlasništvu Ivana l;rankopana Krčkoga, a ime je dobio po grofu Parisu Clozu koji je bio vlasnik tog spomenika u prvoj polovici XIX. stoljeća. Dvanaest listova čuva se u Italiji, u Tridentu (Museo ( ’ivico). Tamo su dospjeli darovanjem grofa Cloza. Dva lista čuvaju se u Ferdinandeumu u Innsbrucku. Izdao ga je J. Kopitar (Beč 1836, prvih dvanaest listova), zajedno s Fri- zinškim spomenicima i spisom De conversione Bagoanorum rt Carantanorum, zatim V. Vondrak (Glagolita 1893) i napokon A. Dostal u Pragu 1959. Dostalovo izdanje Clozianus, staroslovinsky hlaholsky sbomik tridentsky a innsbrucky ima fotografije, ćiriličnu transliteraciju, grčki tekst, prijevod na češki i rječnik. Dva lista iz Innsbrucka prvi je izdao F. Miklo- Sič, a oba dijela zajedno I. I. Sreznjevski 1866. Na hrvatsko tlo upućuju zamjene jera jorom iza palatala č, i, š, c, id s kojom se susrećemo i u drugim tekstovima nastalima na našem tlu.

8. Bojanski palimpsest (Boj, Bojan)

Bojansko evanđelje značajan je spomenik pismenosti iz XII.-XIII. stoljeća, pisan ćirilicom, po sadržaju aprakos evanđelje, ima ukupno 109 listova. Dio toga evanđelja (42 lista) koje se čuva u Moskvi napisano je na izbrisanom glagoljskom aprakos evanđelju. Ivan Dobrev uspio je pročitati 26 stranica i rezultat svoga rada objavio u knjizi Glagoli- českijat tekst na Bojanskija palimpsest, Sofija 1972. Glagoljski tekst napisan je potkraj XI. stoljeća.

21


9. Makedonski listići (Ri)(Rilski listići, Rilski odlomci)

Sačuvano je 8 listova. Pisani su u Makedoniji u XI. stoljeću. Tekst sadrži odlomak iz Poučenja (Pareneze) Efrema Sir- skoga iz IV. stoljeća, pouke i molitve. Nađeni su u bugarskome manastiru Ryla. Prvi list izdao je G. Iljinski u Petrogradu 1909. g. (Makedonskij glagoličeskij listokb), a potpuno izdanje priredio je I. Gošev 1956. u Sofiji (Rilski glagoliČeski listove).

* * *

Kanonskim spomenicima pisanima glagoljicom možemo pribrojiti i ove: Ohndsko evanđelje (XI. st., pronašao ga je Grigorovič 1845., a objavio G. Iljinski 1915); Sinajski fragment evanđelja (XI. st., pronašao ga je 1971. M. Altbauer i objavio, zajedno s F. V. Marešom 1980); Zografski palimpsest (kraj XI. st., tekst je pronađen ispod ćiriličnoga iz XIII. st. na Sinaju, objavio ga je H. G. Lunt 1958).

B. Spomenici pisani ćirilicom

1. Savina knjiga (Sa)

Ima 129 listova. Sadrži nepotpun evanđelistar (aprakos) i sinaksar. Tekst je prepisan iz starije glagoljske matice u XI. stoljeću u sjevemoistočnoj Bugarskoj. Pronašao ga je i prvi izdao I. I. Sreznjevski (1868. u Petrogradu). On je kodeksu dao i ime: na marginama se nalaze i dva kratka zapisa u kojima se spominje pop Sava (o kojem nema drugih podataka u povijesnim izvorima), pa se onda misli da je on prepisao kodeks. Prvo kritičko izdanje rukopisa, koji se danas nalazi u Centralnom arhivu Tipografske knjižnice u Moskvi, pri

22

SPOMENICI PISANI ĆIRILICOM

redio je V. N. Ščepkin (Savvina kniga, Petrograd 1903), a njegovo je izdanje ponovljeno fototipski u Grazu 1959. godine. Ščepkin se prvi temeljito pozabavio i jezičnom analizom teksta (Razsuždenie o jazyke Sawinnoj knigy, 1899) i utvrdio da je ona prepisana s glagoljskog predloška. Njegovo izdanje iz 1903. navelo je N. Karinskoga da predloži neka nova čitanja i popravi jedan broj pogrešnih rješenja (Perečenb važnejših netočnosteiposlednego izdanija Sawinoj knigi, “Izv.”, XIX, 3, 206-216). Paleografske i jezične analize pokazuju da je prepisivač pisao jerove i tamo gdje ih nije izgovarao, a iza č, i, š pisao je jor umjesto jera, što znači da su se nabrojeni suglasnici u njegovu jeziku izgovarali tvrdo. Mnoštvo je po- Ivrda u kojima se izgubilo epentetsko /, a umjesto Id često sc piše 'fc.

2. Suprasaljski zbornik (Supr)(Codex Suprasaliensis)

Ima 285 listova i najveći je sačuvani staroslavenski kodeks. Pisan je u istočnoj Bugarskoj polovicom XI. stoljeća, a našao gaje 1823. godine kanonik Michal Bobrowski u bazili- janskom samostanu u Supraslu (na poljsko-bjeloruskom području, nedaleko od Bialystoka). Poslao ga je u dva dijela Kopitaru da ga izda: prvi dio (118 listova) nije mu vraćen i nalazi se u Ljubljani. Najveći dio (151 list) kupljen je za knjižnicu grofova Zamojskih u Varšavi. Za vrijeme II. svjetskog rata je nestao, ali je kasnije nađen u SAD i 1968. vraćen u Poljsku, pa se danas čuva u varšavskoj Narodnoj knjižnici. Treći dio (16 listova) čuva se u Petrogradu. Po sadržaju to je zbornik životopisa i crkvenih besjeda za mjesec ožujak. Tekst sadrži 24 života svetaca, 23 homilije i jednu molitvu. Izdali su ga F. Miklošič (Beč 1851), S. Seveija- nov (Suprasalbskaja rukopisb, Petrograd 1904 - to je izdanje lototipski ponovljeno u Grazu), te J. Zaimov i M. Capaldo

23

STAROSLAVENSKI JE Z IK

(Sofija 1982-1983). Kodeksu je poswećena i važna monografija A. Marguilesa Der altkirchensllavische Codex Suprasa- liensis (Heidelberg 1927). Na f. 260 rrukopisa nalazi se zapis g(ospod)i pomilui retbka amin. Neki isstraživači misle da je to ime prepisivača i da je tekst prepisani iz nekoliko matica. Istraživanja daju naslutiti da je dio maltice prepisan iz glagoljskog predloška, npr. Epifanijeva hormilija. Vokalizacija jerova, rijetka epenteza, promjena jora ui jer iza otvrdlih Ć, ž, š i još neke jezične osobine upućuju na bugarsko područje.

3. Eninski apostol (Enin)

Ima 39 listova od kojih je veći di<o slabo sačuvan. Ime je dobio po selu Enin, sjeverno od Kaz;anlika u Bugarskoj. Tamo je pronađen u prosincu 1960. godine pri restauraciji crkve Sv. Paraskeve. Po sadržaju to je praksapostol i pisan je u XI. stoljeću. Izdali su ga K Mirčejv i Hr. Kodov (Eninski apostol, Starobblgarski pametnik od X I vek, Sofija 1965) Izdanje se sastoji od fotografija, jezičn<og opisa i rječnika. Fak- similno izdanje objavljeno je 1983. ui Sofiji (Hr. Kodov).

4. Među fragmentima pisanim ćirilicom važniji su:

a) Listići Undoljskoga (Und); dva su Hista izbornog (aprakos) evanđelja koje je pronašao V. M. Undoljski, a čuvaju se u Moskvi. Izdao ih je u Petrogradu 1868.1.1. Sreznjevski u Drevnie slavjanskie pamjatniki jusovogo pisuna s opisa- niem ih i s zamečanijami ob osobenostjah ih pravopisanija i jazyka, Sbomik III. otd. russkogo jazyka i slovesnosti, a 1904. u istom gradu izdao ih je J. Karski u Listki Un- dolbskogo, otryvok kmllovskogo evangelija X I v, Pamjatniki staroslavjanskogo pisbma, I, 3 (s fotokopijama).

24

SPOMENICI PISANI ĆIRILICOM

b) Hilandarski odlomci (Hds); dva lista koja sadržavaju Ka- tehezu Ćirila Jeruzalemskoga. Našao ih je u Hilandaru na Atosu 1844. g. V. I. Grigorovič. Sada se čuvaju u Sveučilišnoj knjižnici u Odesi. Izdao ih je 1898. u PetrograduS. Kuljbakin.

c) Zografski listići (Zl); dva lista koja sadržavaju odlomak prijevoda Regule Đazilija Velikoga. Pronašao ih je g. 1906. P. L. Lavrov, a izdani su 1926. i 1930. u Parizu (P. L. Lavrov, M. Dolopko, A. Vaillant).

d) Listići Iljinskoga (II); dva lista, odlomak komentara proroka od Sv. Hipolita, prepisano iz starije glagoljske matice.

e) Hilferdingov listić (Hdg); sastavljen prema spisu Ivana Eg- zarha.

f) Psaltir Slucki (Ps SI); pet listova.

Svi su spomenuti ćirilični odlomci iz XI. st. Izdala ih je 1978. u Sofiji A. Minčeva (Starobhlgarski kirilski otkbsleci). Možemo im pribrojiti još Slucki psaltir.; Kuprijanovske listiće (za koje je V. Mošin tvrdio da su ostatak izravnoga predloška Ostromirova evanđelja), Resenski triod itd.

Kadšto se među kanonske staroslavenske spise ubraja i Ostromirovo evanđelje (Ostr), napisano u Novgorodu 1056/7. godine. Stj. Kuljbakin takvo uvrštavanje opravdava jezičnom starinom teksta koja svjedoči o starosti predloška s kojega je evanđelje prepisano; osim toga staroslavenske se crte lako odvajaju od ruskih (usp. Stj. Kuljbakin, Mluvnice jazyka sta- roslovinskćho, Prag 1928, str. 13) i mogu poslužiti kod proučavanja staroslavenske gramatike. Razumije se da Ostromirovo evanđelje stoji na samom početku razvoja ruske redakcije. Danas se to izborno (aprakos) evanđelje čuva u Javnoj knjižnici Saltykova-Ščedrina u Petrogradu. Ono je najstariji datirani ćirilični tekst. Izdao ga je Vostokov 1843, a fototipski 1889. Savnikov.

25

GLAGOLJICA I ĆIRILICA

Najstariji slavenski spomenici pismenosti, osim Freisinških listića II, odreda su pisani ili glagoljicom ili ćirilicom. Kasnija sudbina dvaju slavenskih pisama nije bila jednaka: najstarija ćirilica bila je temeljem na kojem su se razvijali razni oblici ćiriličnih grafija sve do suvremenih kojima se služe Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bugari. Glagoljica je u prvim stoljećima slavenske pismenosti po rasprostranjenosti u najmanju ruku ravnopravna ćirilici, no kasnije ona će kontinuirano (do 1857) živjeti na dijelu hrvatskoga narodnog prostora, a povremena njena javljanja na drugim stranama slavenskog svijeta bit će opet posljedica djelovanja hrvatskih glagoljaša (u XIV. i XV. st. “glagoljalo" se u praškom samostanu Emaus i u krakovskom predgrađu Kleparz).

Povlačenje glagoljice ne treba, a često se tako čini, dovoditi u vezu isključivo s osobinama toga pisma, s njegovom tobožnjom složenošću: latinica i ćirilica nisu je potisnule stoga što su bile jednostavnije i praktičnije, nego zato što je iza njih stajala veća moć, prijfc svega društvena i gospodarska.

Ime

Povijesni izvori iz kojih crpimo svoja znanja o najstarijem razdoblju slavenske pismenosti uvijek govore o slavenskom pismu ne imenujući ga preciznije. Naziv kurilovica prvi put se spominje u ruskom zapisu novgorodskoga popa Upyra

26

GLAGOLJICA 1 ĆIRILICA

Lihog iz 1047. godine i taj se naziv u tom tekstu vjerojatno odnosi na glagoljicu. Naime, Upyr Uhi zapisao je ove riječi: Slava tebe, gospodi, jako spodobi της napisati knigy si is kurilovice knjazu volodimiru nove gorode kn^žaštju. Taj zapis na Proročkim knjigama s tumačenjem koje su pisane ćirilicom čini se da ima smisla samo ako se izraz is kurilovice razumije kao iz glagoljice. Razumije se da to ne možemo držati sigurnim, ali među istraživačima slavenske starine nije malo onih koji misle da je predaja o Konstantinu-Ćirilu kao autoru prvog slavenskog pisma bila vrlo jaka i da je u prvim stoljećima mogla njegovo ime vezati uz glagoljicu, a tek kasnije uz ćirilicu kada je ona postala premoćnom po rasprostranjenosti. Sigurno je da su glagoljica i ćirilica jedna drugoj posuđivale ime. Na hrvatskom području se također naziv ćuri- lica upotrebljava za glagoljicu (u dubrovačkim dokumentima iz XIV. i XV. stoljeća popovi glagoljaši nazivaju se presbyteri chiurilice), a sve do u naše dane Poljičani (stanovnici Poljica, između Splita i Omiša) svoje ćirilsko pismo zovu glagoljicom, kao što su to Činili i njihovi preci.

Naziv glagoljica nastao je na hrvatskom tlu. Izveden je od glagola glagolati (= govoriti). Oblici toga glagola čuli su se izvanredno često kod obavljanja crkvenih obreda na prvom slavenskom književnom jeziku, a tekstove je katolički svećenik - glagoljaš - čitao iz knjiga pisanih osebujnim pismom koje su u XIX. stoljeću prozvali glagoljicom, ali termin glagoljski poznat je još od XVI. stoljeća.

Postanak ćirilice

I površna usporedba kojeg od najstarijih ćiriličnih s kojim od suvremenih mu grčkih tekstova otkriva nam da je grčko uncijalno pismo bilo temeljem na kome se razvila ćirilica. Naziv uncijalni treba, po mišljenju većine, dovesti u

27


vezu sa starorimskom mjerom: uncia = 2,663 cm. Neki pak misle da je taj naziv u vezi s terminom initialis, tj. početno slovo. U svakom slučaju riječ je o svečanom pismu, s velikim uspravnim slovima koja stoje svako za sebe, tj. nisu međusobno povezana.

Pokušaji da se dokaže kako je Kliment, Naum ili tko drugi autor ćirilice (koju je onda tako nazvao u čast Kon- stantinu-Ćirilu, svome učitelju) nisu dali rezultata. Poslije Metodove smrti (885) učenici Solunske braće krenuli su u raznim smjerovima. Znamo da su Kliment, Naum i Ange- larij već 886. stigli u Plisku - tadašnju bugarsku prijestolnicu. U Bugarskoj su tada u toku dva važna procesa: pokrštavanje i slaveniziranje. To će pomoći da učenici Solunske braće dobiju podršku od kneza Borisa i njegova dvora za svestranu religioznu i kulturnu djelatnost. God. 893. održan je veliki državno-crkveni sabor u novoj bugarskoj prijestolnici - Preslavu. Na njemu je slavenski jezik proglašen službenim, a ćirilica službenim pismom, pa su se i glagoljični tekstovi prepisivali ćirilicom. Središtem takve djelatnosti postat će Preslavska književna škola. Kliment se ne slaže s takvom kulturnom politikom koja je u uvjetima slavensko-grčke dvojezičnosti imala i diplomatske namjere: prihvaćanje glagoljice značilo bi novo zaoštravanje odnosa s grčkim crkvenim i kulturnim krugovima, a samim time i s Bizantom kao državom koja je vršila snažan utjecaj na Bugarsku. Kliment odlazi u Ohrid, osniva tamo drugu poznatu školu (Ohridska književna škola), koja se doimlje kao protuteža Preslavskoj: ona će, naime, čuvati ćirilometodsku tradiciju, to znači i - glagoljicu. Naum u svemu tome sudjeluje, pa je teško takvu djelatnost najpoznatijih učenika Solunske braće povezati s tvrdnjom da je upravo jedan od njih autor ćirilice. Uostalom, kako je to nejednom istakao E. Georgiev, a prihvatili svi značajniji suvremeni paleoslavisti, ćirilica nije rezultat pojedinačnog nadahnuća, nego povijesnog procesa u kome

28


su sudjelovali mnogi, a početak mu je u onom nesustavnom bilježenju slavenske riječi grčkim i latinskim slovima, u pisanju “bez ustrojenija” koje spominje Cmorizac Hrabar u svome traktatu O pismenima. To je proces poznat uostalom u brojnim slučajevima kada je narod na nižoj kulturnoj razini postupno apsorbirao kulturu susjednog superiornog naroda, i u tom procesu preuzimao i pismo, a poslije ga, kako ispravno tvrdi E. Georgiev, prilagođavao svome jeziku. Odgovoriti na pitanje tko je autor ćirilice značilo bi zapravo utvrditi tko je konačno uobličio rezultate dugogodišnjeg procesa. Ako je takav i postojao, ime mu danas ne znamo.

Znakove koje je preuzela iz grčkog alfabeta, ćirilica uopće nije mijenjala. Oni čine veći dio ćirilične azbuke, čak ih je 26. To su: d, β, Γ, Α» 6, 3, X' H, I* K, Λ, Μ, N, 0, Π, p. C, T, W, 0Y / *·,3, v, φ, Ϋ / S. Prvih dvadeset grafema označavalo je iste glasove kao i u grčkom jeziku, narednih pet upotrebljavalo se samo u posuđenicama iz grčkog jezika i za označivanje brojne vrijednosti a posebno je zanimljiv grafem S. On je bio element jonskoga, ali nije ušao u klasični grčki alfabet, nego je samo u sustavu brojnih vrijednosti dolazio iza ε (= 5), a ispred 3 (= 7), tj. označivao je brojku šest. U glagoljici se uvijek ispred grafema fo (= z) nalazio grafem S (= dz) na mjestu kojega je u ćirilici (tek od XII. stoljeća) dolazio grafem S. Tako je taj ćirilični grafem zadržao brojnu vrijednost koju je imao i u grčkom alfabetu, ali je poprimio novu glasovnu vrijednost, /dz/, za razliku od jonskoga alfabeta u kome se on zvao wau i bilježio se njime suglasnik /w/.

Drugu veliku skupinu čine ona ćirilična slova kojih nije bilo u grčkom alfabetu. To su: E, K, u* Η, φ, iu, b, T* ~bi, (t*m, bi, bH), Ή, K), M, »€, A, A, bfc, ΙΛ. Kako su načinjena ta slova? Neki istraživači tvrde da su nastala ugledanjem u druge, a ne u klasični grčki alfabet, drugi misle da su i ona nastala ugledanjem u taj grafijski sustav, samo što su napravljena kombiniranjem znakova iz njega, treći idu od slova do slova (od

29


skupine slova do skupine slova) objašnjavajući njihovo podrijetlo. Za neke grafeme nije teško otkriti da su nastali kombinacijom elemenata:

lđ = l+ d M \= l+ A ψ=11Ι+ΤΚ> = 1+0\Γ ΙΛ=1+Α T*1 (bH ^^H -l (M)Ι€=Ι + 6

Kombiniranje elemenata je očito, ali valja uočiti da nam je zasad nepoznanica podrijetlo nekih elemenata koji ulaze u te kombinacije: A, ili, 'h, a njima se pridružuju i drugi grafemi iz spomenute druge skupine: B, >K, U, M, h, Έ. Većina tih slova, po mišljenju nekih istraživača, nastala su ugledanjem u glagoljična slova. Drugi misle da je proces bio obrnut: glagoljica je stilizirala te ćirilične grafeme.

Postanak glagoljice

Za razliku od ćirilice, glagoljica ne podsjeća ni na jedno poznato pismo s kojim se susrećemo. I ne samo na prvi pogled, nego ni nakon podrobnih analiza ne mogu se lako, jednoznačno i prihvatljivo uspostaviti veze između glagoljice i drugih grafija, pa ni onda, kao u slučaju nekih istočnih pisama, kada je opća slika na prvi pogled podudarna s glagoljicom. Razumljivo je stoga što je bibliografija radova o postanku glagoljice silno narasla. Mogli bismo reći da se u tako narasloj literaturi naziru tri polazišta u objašnjavanju geneze glagoljice:

a) egzogena (polazišta koja za svaki glagoljični grafem traže uzor izvana u nekom drugom grafijskom sustavu)

b) egzogeno-endogena (polazišta koja polaze od toga da se autor glagoljice ugledao u druga pisma, ali i da postoje elementi glagoljične strukture koji se ponavljaju, tj. iz jednoga glagoljskog grafema razvija ih se nekoliko)

30


c) endogena (polazišta koja ne uzimaju u obzir poticaje izvana, nego traže grafički ključ glagoljice, tj. traže elemente od kojih su svi grafemi načinjeni i načine slaganja tih elemenata).

a) Egzogena polazišta

Logično je što se u pokušajima da se nađe uzor glagoljici najčešće pomišljalo na razne oblike grčkoga alfabeta. Najozbiljniji je bio onaj koji je tu slavensku azbuku vezao uz grčko kurzivno pismo VIII. i IX. stoljeća (lat. cursivus = tekući; kurzivno pismo je grafički pojednostavljen, nekaligraf- ski tip slova koja su međusobno povezana, nastao iz potrebe za bržim pisanjem). Oko dokazivanja te veze (grčki kurziv glagoljica) osobito su se trudili engleski paleograf Isaac

Taylor i hrvatski slavist Vatroslav Jagić, pa se u literaturi kadšto govori o Taylor-Jagićevoj teoriji. Izvođenja nekih grafema bila su uvjerljiva, ali takvih nije bilo mnogo. Stoga su ubrzo drugi istraživači (V. Vondrak, R. Nahtigal, F. For- tunatov, N. S. Trubeckoj, J. Vajs i drugi) pokušali dio gla- goljičnih grafema objasniti ugledanjem u grčki alfabet, a dio ugledanjem u druga pisma: starožidovsko (u samarićanskoj varijanti), koptsko, hazarsko, sirijsko, gruzijsko, armensko itd. Rjeđi su bili pokušaji da se izvori glagoljice traže posve izvan grčke grafije. Spomenut ćemo pokušaj L. Geitlera da glagoljicu dovede u vezu s protoalbanskim pismom, nastojanje Kl. Grubišića da migracije Gota i Slavena i njihove dodire pretpostavi kao odlučujuće za nastanak glagoljice; po njemu, nastala je ona ugledanjem u poznati alfabet vizigot- skoga biskupa Wulfile kojim je pisan čuveni Codex argenteus (danas u Uppsali) i koji je sastavljen oko 350. godine. Šezdesetih godina našeg stoljeća P. S. Čemyh, V. A. Konstantinov, i L. V. Čerepnjin pokušali su glagoljicu (a i ćirilicu)

31


dovesti u vezu s nedešifriranim znacima nađenim u Pričmo- morju i s ciparskim slogovnim pismom, itd.

Treba reći da su neki glagoljični grafemi doista napadno slični grafemima iz kojega od spomenutih pisama i to se može pokazati na nekoliko primjera:

grč. V : glag. V samar, γ (cade) : glag. vgrč. γ : glag. Sb samar. UJ (shin) : glag. UJ

grč. Θ : glag. θο kopt. A (ganga) : glag. 36

Nekoliko je, dakle, pisama, prema shvaćanjima tih istraživača, moglo poslužiti kao uzor. No ta tvrdnja ne može zadovoljiti ni prosječnu znatiželju jer, s jedne strane, i dalje ostaje nerazjašnjen postanak priličnoga broja grafema, s druge strane sva ta objašnjenja kao da gube iz vida glagoljicu kao cjelovit grafijski sustav. Ipak, ta brojna istraživanja, ma· lo-pomalo, rezultirala su spoznajom da je glagoljica autorsko djelo, rezultat individualnog čina, da ju je stvorio pojedinac iz grčkoga kulturnog ozračja, kršćanin po svjetonazoru, talentirani filolog, znalac brojnih jezika. Malo stručnjaka danas sumnja da je to bio Konstantin-Ćiril.

b) Egzogeno-endogena polazišta

Spoznaja da je jedan čovjek autor glagoljice pomogla je da se u njoj sve više počnu tražiti elementi sustavnosti i da se, bar jedan broj grafema, počne objašnjavati razvitkom unutar samog (glagoljičnog) grafijskog sustava. Tako se Thorvi Eckhardt oslanjala na formalne i stilske elemente u svojim prosudbama, a sličnih je nazora i Josip Hamm. Temeljni stav ovih istraživača je u tome da se prvotna glagoljica sastojala od dva niza grafema: jedni su se razvili u sustavu (može

32


mo ih zvati endogenima), drugi su u sustav uneseni izvana (egzogeni). Ako npr. uzmemo grafeme:

T i, 3 b, ·β, τ>, I t y

... uočavamo da su načinjeni od istih elemenata. Jedan je element, u ovom slučaju to je T, primaran, ostali su sekundarni, izvedeni iz njega.

Ovdje je, držimo, uputno podsjetiti na to da se brojni autori često pozivaju na mjesta u starim izvorima gdje se spominje da je Konstantin-Ćiril stvorio novo pismo i da pritom misle kako je izraz “novo” dokaz da je riječ o glagoljici jer ćirilica suviše podsjeća na grčko pismo da bi je tko smatrao novim grafijskim sustavom. Konstantin je znao za srednjovjekovno pravilo da se svaka nova civilizacija želi predstaviti i novom grafijom, a i planovi su mu bili vezani i uz područja na kojima bi prevelika sličnost s grčkim pismom samo otežala ostvarenje njegovih ciljeva. Stvorio je originalno pismo, ali originalnost tu ne valja shvatiti kao posvemašnju odsutnost veze između glagoljice i onih pisama koja je Konstantin-Ćiril poznavao. Prirodno je da pri tako složenom poslu nisu mogli ostati bez utjecaja ni njegov svjetonazor, ni njegovo znanje.

c) Endogena polazišta

Finski slavist Georg Čemohvostov izrazio je sredinom našeg stoljeća uvjerenje da glagoljici ne treba tražiti uzor niti u jednom od triju najpoznatijih pisama (grčkom, latinskom, židovskom) jer se Konstantin, poznati protivnik trojezične hereze, nije želio ugledati u te grafije. Po njegovu mišljenju, glagoljica je originalno pismo koje počinje križem (+), a i sva ostala slova temeljena su na kršćanskim simbo

33


lima. To su križ (simbol otkupljenja, sprava na kojoj je Krist bio mučen i umro; tako je spasio čovječanstvo, a križ je od znaka poniženja postao simbolom slave), krug (simbol vječnosti, predstavlja Božju savršenost i vječnost) i trokut (isto- stranični trokut simbolizira Trojstvo jer predstavlja cjelinu sastavljenu od tri jednaka dijela). Čemohvostov se, dakle, pokušao uživjeti u Konstantinov način razmišljanja. Njegovo rješenje podijelilo je glagoljična slova na četiri skupine: prvoj je zajednički element križ, drugoj elementi križa, trećoj križ i krug, četvrtoj krug i trokut (odnosno elementi trokuta). Da glagoljica počinje križem, prvi je tvrdio D. Gerhardt 1939.

Iako su mnogi istraživači pokušali odrediti karakteristiku koja bi se mogla naći u svakom slovu, uspjeha nije bilo. Bugarin P. Ilčev u najnovije je vrijeme pokušavao dokazati da je taj “karakteristični element” crtica koja rotira oko vertikalne osi pod kutom od 90°, a ijeđe od 45°. Crtica ponekad završava kružićima - prepoznatljivim oznakama glagoljskoga pisma. Ipak, njegov pokušaj nije toliko zaintrigirao paleo- grafe i druge zainteresirane koliko hipoteza njegova zemljaka V. Jončeva. Jončev je opisao kružnicu oko svakog slova i predočio nam mrežu u koju se može upisati svako glagoljič- no slovo. Tu mrežu čini spomenuta opisana kružnica koju četiri dijametra dijele na osam jednakih dijelova. Svako je slovo samo neki dio predstavljenog modela i svaki takav dio može se poistovjetiti s kružnim isječcima. Poticajno Jončevljevo razmišljanje već uvelike postaje polazištem za daljnja istraživanja. Zanimljiv poticaj tim istraživanjima dao je u najnovije vrijeme (1998) hrvatski filolog Slavomir Sambunjak.

Hrvatima, ali ne samo njima, bila je prilično draga tzv. jeronimska teorija koja govori da je autor glagoljice Sveti Jeronim, što bi značilo da je ona znatno starija od Konstan- tina-Ćirila. Jeronim je, po nekim mišljenjima, oblikovao glagoljicu od runa. Teorija je nalazila uporište u hrvatskoj predaji i u nekim pokušajima da se dijelovi Jeronimovih teks

34


tova shvate tako da on kad govori o svome jeziku ne misli na latinski. Te je interpretacije još 1861. uvjerljivo otklonio Franjo Rački u djelu Pismo slovjensko. Ime prevoditelja Vulgate prvi se put spominje u vezi s glagoljicom u reskriptu (otpisu) pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu (1248) i ponavlja se praktično do XIX. stoljeća. Do trinaestog stoljeća, ako se koga imenuje autorom slavenskog pisma, onda je to Konstantin. I u spomenutom reskriptu papa kaže za glagoljicu da je to pismo “za koje kler one zemlje tvrdi da je od Svetoga Jeronima” Glagoljaši su se autoritetom zapadnoga crkvenog oca htjeli zaštititi od neprestanih prigovora da nisu “pravi” sinovi Rimske crkve. Danas nemamo pravih pristaša jeronimske teze, ali se ona javlja preoblikovana. Naime, čuju se i čitaju mišljenja koja glagoljicu drže iskonskim hrvatskim pismom: po jednima Ćiril i Metod su samo proširili tu hrvatsku vrednotu po slavenskom svijetu, po drugima Sveta braća nemaju s tim pismom nikakve veze.

Pitanje prvenstva

Pitanjem koje je pismo starije bavi se slavenska filologija (i druge discipline) već dva stoljeća. Sve do naših dana mislilo se da će odgovor na pitanje koje je pismo stvorio Konstantin ujedno biti i odgovor na pitanje koje je pismo starije. Danas, kao što smo već spominjali, rijetko tko sumnja da je Konstantin-Ćiril stvorio glagoljicu. Ipak, pitanje o prvenstvu nije posve iščezlo, mada gotovo svi drže, što se vidi i iz radova znanstvenog i iz radova udžbeničkog karaktera, da je glagoljica starija. Bugarski slavist Emil Georgiev, međutim, tvrdi da je ćirilica starija, mada se potpuno slaže s mišljenjem da je Konstantin stvorio glagoljicu!

Kad bi postojala znatnija vremenska razlika u javljanju ćiriličnih i glagoljičnih spomenika, to bi dalo odlučujuću

35


prednost pismu na kojem se natpisi i zapisi javljaju ranije. No, i glagoljični i ćirilični spomenici javljaju se “kao za inat” (J. Hamm) u isto vrijeme (zadnja dva desetljeća X. st.).

Druga je velika mogućnost da se dođe do rješenja koje neće ostavljati sumnje da se utvrdi kako se glagoljica ugledala u ćirilicu ili obrnuto. Stoga su mnogi pokušavali objasniti narav odnosa između dviju azbuka, ali slaganja ni u tom pogledu nije uvijek bilo, a ni danas ga nema. Neslaganja se tiču i načelnih stavova i tumačenja nastanka pojedinih grafema. Pokazat ćemo i jedno i drugo na primjerima.

Josip Hamm polazi npr. od činjenice da je ćirilica velikim dijelom preuzela znakove grčkog uncijalnog pisma. Da se glagoljica, smatra on, ugledala u ćirilicu, njezina bi slova podsjećala na grčku uncijalu. Tome, međutim, nema ni traga. Emil Georgiev, pak, upozorava na činjenicu da ćirilica preuzete grafeme nikad ne mijenja i da nije vjerojatno da se samo kod preuzimanja iz glagoljice postupalo drukčije.

Za tumačenja pojedinačnih grafema pomislilo bi se da ostavljaju manje prostora domišljanjima. Ipak, nije lako reći ima li pravo npr. Jevtimij Karski kada glagoljsko c? izvodi iz ćiriličnoga E ili pak Nikolaj Trubeckoj koji tvrdi da je proces tekao obrnuto. Tako je to i kada se uspoređuju v i u,; w i H, { i A itd. Ima pravo Leszek Moszynski kad upozorava da uvijek treba voditi računa o tome da se ova diskusija vodi samo o određenoj skupini grafema. Doista, teško je braniti hipotezu kako je samo ta slova (koja označavaju glasove kojih nije bilo u grčkom) Konstantin preuzeo iz ćirilice, a sva ostala pripisati njegovoj bogatoj filološkoj spremi. Čini se logičnijom pretpostavka da su tvorci ćirilice, nemajući uzore za spomenuta slova u grčkom, preuzimali iz glagoljice i uređivali ih prema stilu grčke undjale.

Glagoljična i ćirilična slova imala su i brojnu vrijednost. Kada su bili u toj funkciji, slova su bila “okićena** točkama i(li) titlama, npr.:

36


1 ·Ψ ·

12 -OT-

223

a·

BI·•ČNP

Već i tih nekoliko primjera pokazuje da su se ćirilica i glagoljica razlikovale po brojnom sustavu, pa su istraživači i u tome vidjeli mogućnost da se približe rješenju pitanja koje je pismo starije. Razlike se, najkraće, mogu svesti na ovo: glagoljica bilježi brojnu vrijednost dosljedno, tj. brojna vrijednost svakoga njezina grafema točno odgovara njegovu mjestu u azbuci (od a do i). Prvih devet slova označavaju jedinice, drugih devet desetice, trećih devet stotice, a slovo i tisuću. Tru- beckoj je pretpostavljao da je u protoglagoljici slijedila i četvrta skupina od devet slova (počev od č) koja je označavala tisućice. Tu njegovu pretpostavku potvrđuju nova istraživanja. Kod ćirilice je poredak izmiješan jer se ona posve držala grčkoga alfabeta, pa u njoj slova koja označuju posebne slavenske glasove ili nemaju brojne vrijednosti (b, i, ćlštl, š, b, y, i), ili imaju brojnu vrijednost onih grčkih slova koja su im po obliku bila nalik (č, f). Ćirilica je, kao što smo već spominjali, imala i grafeme koji su se i u klasičnom grčkom alfabetu upotrebljavali samo za bilježenje brojne vrijednosti.

Iz svega toga proizlazi da je Konstantin-Ćiril, uređujući glagoljicu, domislio i njezin brojni sustav. Je li to ujedno argument u prilog prvenstva glagoljice, teško je reći s obzirom na to da se pitanje o prvenstvu, kao što smo spominjali, odvojilo od pitanja o autorstvu Konstantina-ćirila.

Po svojoj dokaznoj snazi sličan je i argument prostornoga protega glagoljice, tj. spomenika njome pisanih. Oni su povezani s Moravskom, Panonijom i Hrvatskom, dakle s područjima gdje su djelovala Solunska braća osobno ili pak njihovi prvi učenici.

Među argumentima koji, po mišljenjima istraživača, govore u prilog veće starosti glagoljice, i to bez obzira na to

37


hoćemo li ili nećemo pitanje prvenstva odvojiti od pitanja autorstva, jesu i ovi:

a) Spomenici pisani glagoljicom u pravilu su primjetljivo arhaičniji po jeziku od onih pisanih ćirilicom.

b) U spomenicima koji su pisani ćirilicom sreću se pojedina glagoljska slova, riječi ili rečenice, što svjedoči o tome da je tekst prepisan iz glagoljice. O tome nam svjedoče i pisarske pogreške. Npr. u Savinoj knjizi nalazimo oblik A30iK0rtVL· umjesto A3TklK0ML·. Ako pretpostavimo da je tekst prepisan s glagoljičnog predloška, pogreška postaje jasnom: 01 pišu se u glagoljici Š y, a se piše -βτ. Sličnost glagoljskih grafema za i o uvjetovala je pogrešku. S druge strane, ćirilični zapisi u glagoljičnim tekstovima redovito su novijega datuma, mada je L. Moszynski ustanovio da je jedna od čak osam (!) ruku koje su dopisivale ćirilicom u glagoljičnom Zografskom evanđelju bila ruka pisara glagoljičnoga teksta. Dakle, događa se to i u vrijeme kanonskih spomenika, što onda znači da bi odnos koji nam sugeriraju sačuvani tekstovi mogao, pronalaženjem novih, biti i izmijenjen.

c) Sačuvani su nam i neki palimpsesti, tj. rukopisi na per- gameni s koje je skinut jedan tekst da bi se mogao pisati drugi. Sačuvani nam palimpsesti pisani su odreda ćirilicom, a suvremena fototehnika ispod ćiriličnog teksta otkriva prethodno skinuto glagoljsko pismo. Ipak, misli J. Hamm, valja i tu biti oprezan: ni jedan infracrvenim zrakama otkriveni glagoljski tekst nije stariji od poznatih nam glagoljičnih i ćiriličnih rukopisa. Rekli bismo, mada oprez nije naodmet, poznati nam palimpsesti sugeriraju jedan odnos među slavenskim pismima i u tom odnosu valja tražiti dokaz u prilog većoj starini glagoljice, a ne u tome što bi koji skinuti rukopis svojom starinom riješio pitanje prvenstva.

d) Poznati Hrabrov spis O slovima izričito kaže da bi slavenski književnici na pitanje tko im je sastavio pismo i knjige preveo odgovorili (svi!) da su to učinili Konstantin i

38


brat mu Metod. To znači da je Konstantinovo pismo smatrano prvim slavenskim pismom. S obzirom na to da Hrabar kaže da su neka od 38 slova slavenskog pisma nastala po ugledu na grčka, a drugo po slavenskom govoru, neki tvrde da on (Hrabar) pripisuje Konstantinu ćirilicu, a ne glagoljicu. Potrebno je voditi računa o ovome:a) Izraz po činu gri,či>skyhh pisment (po ugledu na grčko

pismo) ne mora upozoravati samo na sličnosti među pojedinim slovima (grčkim i slavenskim), nego (i) na to da se u načelima strukturiranja slavenska azbuka ugledala u grčki alfabet. Hrabar odmah iza te tvrdnje piše da se Konstantin ugledao na grčki alfabet onako kao što su se Grci ugledali u židovski alfabet. Teško da se tu misli na fizičku sličnost slova.

b) No i kad bi se mislilo na fizičku sličnost ne bi glagoljica bila isključena jer, kao što smo vidjeli, dio glagoljičnih slova lako se izvodi iz grčkih.

c) Kuljbakin je pokazao da se u prijepisima Hrabrova traktata tekst mijenjao tako da se uskladi sa stanjem u ćirilici.

Faze oble glagoljice

Glagoljicu koja se od nastanka toga pisma pa do XII. stoljeća upotrebljavala u Moravskoj, Panoniji, Češkoj, Bugarskoj i Hrvatskoj nazivamo oblom jer je kružić jedan od temeljnih elemenata toga pisma, ali oble su i spojnice koje povezuju elemente. U literaturi se stidljivo probija mišljenje da obla (makedonska, bugarska) glagoljica nije starija od uglate (hrvatske), nego da su obje nastale otprilike u isto doba, a uočava se i tzv. trokutasta glagoljica. Ipak, većina i dalje vjeruje da je razvoj tekao od oblih preko poluoblih do uglatih oblika.

Za oblu glagoljicu obično se pretpostavljaju četiri faze:

39


a) Solunska (860-863) koja nam nije zasvjedočena u tekstovima, nego je pokušavamo rekonstruirati iz abecedarija i osobina sačuvanih u kasnijem razdoblju. Drži se da dvojni znaci za i i o nisu imali nikakve funkcionalne vrijednosti, a da su šta i đervb označavali meko t* i d* jer su se tako u solunskoj okolici izgovarale kontinuante praslavenskih *tj, *dj u to doba.

b) Moravsko-panonska faza (863-885) pokriva vrijeme neposrednog djelovanja Konstantina i Metoda. Donijela je neke promjene u glagoljskoj grafiji. Pojavilo se tzv. paukasto h ( / i, koje se naziva hl[m[ (od pragerm. *hulma-). Mareš misli da se radilo o zvučnom h. Druga je novost pojava još jednoga grafema za Itl - uz već poznato ·#· što je već izravna posljedica moravske fonetike kojoj je bilo bliže labio-den- talno latinsko f nego bilabijalno grčko ph. Osim toga, kontinuante praslavenskoga *//, *dj bile su na moravskom tlu c\ zy (svec'a, mez’a) pa su se i bilježile grafemima za te foneme. Tako je grafem šta ostao posve nezaposlen, a đenrt se upotrebljavao samo u posuđenicama iz grčkoga (angelb). O toj fazi govore nam posredno Kijevski listići.

c) Češku fazu (885-1097) nije lako rekonstruirati: samo bismo Praške listiće mogli smatrati njezinim predstavnikom jer su prepisani vjerojatno u Sazavskom samostanu. Poslije Metodove smrti (885) dio njegovih učenika skrio se u đešku čiji se knez Borivoj krstio nešto prije Metodove smrti. Tamo je glagoljica, sve do protjerivanja slavenskih svećenika (1097), služila ne samo u bilježenju liturgije, nego i za prve zapise na češkom jeziku.

d) Ohridska faza (886-XII. st.) započela je dolaskom Ćirilovih i Metodovih učenika, a završila se u XII. stoljeću kada ju je potisnula ćirilica. Bila je ona pismom Ohridske književne škole. Smatra se da je od solunskog vremena do ohridske faze na makedonskom tlu došlo do promjene u realizaciji kontinuanata praslavenskih *tj, *dj i da su se oni

40


sada izgovarali kao št (ć), id. Tako je grafem šta (koji se tako i počeo zvati u ovoj fazi) označavao št (ć), ali đenrb nigdje ne označuje žđ koje se piše dvočlano. Đenn> utvrđuje svoju vrijednost iz moravskoga razdoblja i novosti u njegovu realiziranju dogodit će se tek na hrvatskom tlu. Kao što je poznato, glagoljica od XII. st. živi samo na dijelovima hrvatskoga teritorija, na kojima je ona pismo za sve civilizacijske potrebe, a ne kako se kadšto krivo govori i piše, samo za crkvene knjige. Na našim prostorima poprimila je uglate oblike pa se u literaturi govori o uglatoj ili hrvatskoj glagoljici.

41

LEKSIK NAJSTARIJEGA SLAVENSKOG KNJIŽEVNOG

JEZIKA

U svom čuvenom djelu Leksika staroslavjanskogo jazyka (Moskva 1977) utvrdila je R. M. Cejtlin da u 15 najvažnijih spomenika staroslavenske pismenosti ima 9616 riječi. Kada vrednujemo taj podatak, moramo imati na pameti stanovitu uskoću korpusa, tj. uvažavati činjenicu da veliku većinu staroslavenskoga kanona čine biblijski, ili još uže, evanđeoski tekstovi. Moralo se stoga dogoditi ne samo da ne budu zabilježene riječi koje su egzistirale u dijalekatskoj osnovici, nego i to da ne dođu do nas riječi zabilježene u izgubljenim tekstovima. Da je doista tako, svjedoče nam zanimljivosti poput ovih: na popisu ostvarenih staroslavenskih leksema ne nalazi se imenica krava, ali se nalazi pridjev kravii, nema imenice glina, ali se nalazi pridjev glinbnb, zabilježena je imenica gQsli ali ne i odgovarajući glagol, nemamo imenicu kaša, ali je potvrđena kašica i si. Velik dio riječi zabilježen je samo u jednom spomeniku: tako samo u Zografskom četveroevanđe- Iju nalazimo riječi blaženb i propovedati, a imenicu kokotb samo u Manjinskom četveroevanđelju. Ako pobrojimo riječi koje se javljaju u najmanje 10 spomenika, njihov broj nije veći od 1200!

Želimo li vrlo sažeto opisati kako se oblikovao leksik najstarijega slavenskog književnog jezika, možemo reći da je njegov izgled rezultat djelovanja ovih činitelja:

42

LEKSIK NAJSTARIJEGA SLAVENSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA

a) Temeljni leksički fond pripada govoru makedonskih Slavena koji je bio, ne samo po leksičkoj građi, uvelike podudaran sa završnom fazom praslavenskoga jezika.

b) Konstantin, Metod i njihovi učenici preveli su s grčkoga najstarije slavenske tekstove pa je jasno da je i na leksičkoj razini grčki utjecaj veći od utjecaja drugih, neslavenskih jezika.

c) Činjenica da je riječ o jeziku koji je služio slavenskoj srednjovjekovnoj civilizaciji na vrlo širokom prostoru uvjetovala je da u leksički sastav uđu i elementi drugih slavenskih idioma, prije svega moravizmi, ali i latinizmi koji su na nekim slavenskim prostorima već bili priznatom civilizacijskom sastavnicom. Slično je s posuđenicama iz starovisokonjemačkoga, hebrejskoga i turskotatarskoga jezika. Neće samo posuđeni- ce biti rezultatom te široke rasprostranjenosti prvoga slavenskog književnog jezika, nego i pojačana poraba sinonima.

Praslavensko naslijeđe

Udio praslavenskoga naslijeđa, na svim razinama pa i na leksičkoj, znatan je u svim suvremenim slavenskim jezičnim standardima. Za najmanje četvrtinu leksema koje upotrebljavaju govornici svakoga od suvremenih slavenskih standardnih jezika možemo tvrditi da je egzistirala u praslavenskom. To su riječi koje se odnose na mrtvu prirodu, reljef, odsječke vremena, atmosferske prilike, raslinje, životinjski svijet, dijelove čovječjega tijela, obiteljske i društvene odnose, fizička svojstva ljudi i životinja, gospodarstvo i si. Ta se tvrdnja u još većoj mjeri odnosi na općeslavenski književni (staroslavenski) jezik. Po brojanju R. M. Cejtlin od ukupno realiziranih 9616 riječi čak 7838 su po podrijetlu slavenske, ali se sve te riječi nipošto ne smiju proglasiti praslavenskima. Iz toga zajedničkoga slavenskog jezičnog ishodišta naslijeđen

43


je dio, a dio po podrijetlu slavenskih riječi načinjen je u prvom slavenskom književnom jeziku po već otprije poznatim modelima. Tako su npr. riječi junbCb, starbCb, lovbCb, mladenbcb, žvrbct iz praslavenskoga. Sve su to imenice oblikovane sufiksom -6C&; tim sufiksom tvorene su i nove “knjiške” riječi kakve su napr. bestudbCb ili čmnbCb. Domaće riječi prilagođavane su novim potrebama, tj. najčešće su širile svoja značenja ili su njihova drugotna značenja u novim kontekstima došla u prvi plan! Spomenimo imenicu slovo koja je značila riječ, ali je dobivala sva značenja potrebna da se dobro prevede grčka riječ λόγος - pa je počela značiti i um i razum i Riječ (Božja) itd. Riječ otbCb prvotno je značila muškog roditelja, ali je uvećala skalu svojih značenja označujući sveca, redovnika, biskupa i si. Razumije se da je sve to u skladu s potrebama koje nije mogao zadovoljiti iječnički fond govora-osnovice jer je riječ o terminologiji, o filozofskoj, teološkoj, pravnoj u prvom redu, ali i o drugim potrebama koje visoka kultura sa sobom donosi.

Pod utjecajem grčkoga izvornika ostvarene su dotad ne- ostvarivane mogućnosti slavenskoga sustava. Da bi napr. preveli grčke riječi όλιγόπιστος, κακολογείν, φιλαδελφία autori su od slavenskog jezičnog materijala napravili kalkove maloverb, zblosloviti, bratoljubije, mada nije isključeno da su riječi kao vojevoda ili Sv^tophkb imali i prije prve poznate nam organizirane prevoditeljske djelatnosti na slavenski jezik.

Grčki utjecaj

Već završene rečenice prethodnoga odjeljka govore o tome utjecaju. Osim kalkova o kojima je bilo riječi nastale su i hibridne tvorbe, tj. riječi kojima je dio adaptiran, a dio preveden: idoložbrbCb, kumiroslužitelb.

44


Posebno važno mjesto ima grčki u terminologiji. Preuzete su iz njega i adaptirane riječi koje označavaju činove u crkvenoj hijerarhiji (dijakt, episkupb, eparhb), stanovnike neba i pakla (aggelb, heruvimb, demonb) i si. Tu pripadaju i riječi kao što su adb, aerb aromatb, filosoft, evangetije i si. Posebnu skupinu čine imena, osobna (adamt, agrikolai, hri- stoforb, domentijanb) i geografska (aleksandrija, damaskb, ga- lileja), imena mjeseci (aprilb, dekabn»). Osim što je bio izvor, grčki je služio i kao jezik-posrednik preko kojega su u prve slavenske prijevode stizali i hebrejski utjecaji (aminb, ma- mona, mesija).

Grčki nije samo posredovao nego je bio i posredovan preko latinskoga. Riječi kao što su kenturionb, kustodija, ke- sarb stigle su u slavenske tekstove kao adaptirani grecizmi, tj. kao grecizmi koji su prije ulaska u slavenski iječnički fond postale dio latinskoga leksikona i tako polatinjene stigle su u slavenske tekstove.

Latinski i drugi utjecaji

Već smo naglasili da je jezik ćirilometodskih prijevoda postao nadnacionalnim književnim jezikom slavenskoga srednjovjekovlja ostvarujući se na vrlo širokom prostoru. Jezik balkanskih Slavena, kao što je rečeno, odigrao je glavnu ulogu; valja uočiti da to ne znači samo slavenski fond, nego i ono što je kao dostignuće civilizacije balkanskih Slavena posuđeno iz drugih jezika. Tako su govori balkanskih Slavena poznavali latinizme koji su se rabili prije prvih slavenskih prijevoda, a onda su ušli i u njih: pogan*, oltiarb, ocbtt i si. Sličan status imaju i turskotatarske riječi oblikovane sufiksom -ii(ji): kbnigbčii, kn>mi>čii i si. te druge posuđenice iz istočnih jezika kao što su napr. sračica, bisurb, horogy, kn>- čagb i si.

45


Ćiril i Metod išli su moravskim Slavenima. Tamo su djelovali, tamo su i preveli neke tekstove pa je logično što nalazimo u staroslavenskom iječničkom fondu moravizme tipa korrvbkati, mtnihb, oplatb i si. To su također prilagođenice iz latinskoga (communicare, monachus, oblata - pl.), a latinski je poslužio kao posrednik i za riječi kao što su papežb, popb, postb i si. koje su stigle iz starovisokonjemačkoga. Tu valja spomenuti da su neki germanizmi davno prije IX. stoljeća ušli u rječnike pojedinih slavenskih skupina i pripadaju tzv. starim posuđenicama: hlebt, myto, pen$3b, šlemb i si.

Varijante i frazeologija

Uz činjenicu da se isti autor mogao poslužiti različitim tvorbenim postupcima da bi dobio riječ istoga značenja, presudna je za stvaranje sinonima bila široka geografska rasprostranjenost prvoga slavenskog književnog jezika. Ipak, oblikovanje sinonimskih parova nije bez veze s vremenskim odnosima, ali i s činjenicom da od samog početka autori prvih slavenskih prijevoda nisu oblikovali oštru leksičku normu nego su dopuštali i varijante unutar istoga tvorbenog sustava i varijante iz različitih dijalekata. Tako nalazimo npr. riječi beslovbnb i beslovesbnb, dobrorodije i dobrorodbstvo i si. Kod sinonimskih parova često je da je jedan član domaća riječ a drugi adaptirana tuđica: prggb - ahidb, stbklenica - alavastrb, Sbtbnikb - kentuiionb, učitelb - ravvi, vojevoda - stratigb itd. Parovi u kojima su obje riječi domaće mogu se, u cjelini gledano, promatrati kao opozicija starije - novije, a nerijetko se ta opozicija podudara s opozicijom leksem iz glagoljičnog korpusa - leksem iz ćiriličnog korpusa, ali, dakako, ne uvijek: bratrb - bratb, vratbnikb - vratarb, zivotb - žiznb, balii - vračb, boleznb - nedQgb, branb - ratb, iskoni - isprbva, Sbnbmb - sbborb, otokb - ostrovb, Časb - godina, pastyrb - pastuhb, šuji - levyi, Qtroba - črevo, myto - mbzda,

46


vlastb - oblastb, a kadšto se javlja i više leksema, napr. ženihb - nevestbnikb - z$tb, kbnigy - buktvi - pisbm$, ali će one izdiferencirati svoja značenja već u dijelu staroslavenske kanonske pismenosti.

Od veza koje su se učvršćivale posebno valja istaknuti onu između glagola dati i apstraktnih imenica. Tako smo dobili niz frazema kao što su: dati glasb, dati milostb, dati hvalg, dati pokoi, dati silQ, dati volje i si.

. Još u najranijoj fazi ćirilometodske djelatnosti prevedeno je Evanđelje i otad počinje širenje i učvršćivanje brojnih frazema iz Evanđelja i iz cijele Biblije. Spomenut ćemo samo neke koji nisu nepoznati ni suvremenim slavenskim jezicima:

a) atributne konstrukcije: synove božii, trbnovb venbCb, blagojq č$stb izbra, glasb vbpijoštago vb pustini itd.

b) ponavljanja: eze pisahb pisahb, imej$i uši slysati da slysitb, vbzdadite kesareva kesarevi, božie bogovi itd.

c) glagolsko-objektne konstrukcije: metaš$ žrebij$, otbtra- sete prahb otb nogb vašihb itd.

d) frazemi - rečenice: ne pometaite biserb vašihb predb sviniemi, da mimoidetb otb mene čaša si, nikotery rabb ne možetb dbvama gospodinoma rabotati, nestb prorokb vb svoe- mb otbčbstvi itd.

Naravno, uz opis leksičkog blaga valjalo bi opisati značenja pojedinih korijena, sufiksaciju, prefiksadju i slične postupke. Elementarne podatke naći ćete uz opis svake vrste riječi.

47

STAROSLAVENSKI NA HRVATSKOM TLU

Govoreći o općeslavenskom književnom (staroslavenskom) jeziku spomenuli smo da je on bio književnim jezikom na vrlo širokom teritoriju i da je stupao u odnose s mnogim slavenskim idiomima. Rezultati tih dodira nisu bili posvuda jednaki, a ovisili su o onim društveno-političko-kultumim odrednicama o kojima uvijek i posvuda ovisi jezična politika, pa onda, barem dijelom, i onaj idiom kojim se kao zajedničkim neka šira zajednica služi. Već smo naglasili da definicija redakcije, kakva se obično nalazi u udžbenicima, nije prihvatljiva, tj. ne može se uz taj termin vezati pojam spontanih promjena jer su promjene o kojima je riječ obično provedene kroz cijele, pa i velike, tekstove te o spontanosti ne može biti govora. Odnos kanonskog staroslavenskog prema tzv. redakcijama u mnogočemu je neobjašnjen kao i odnos među pojedinim redakcijama. Obično se navede pet-šest osobina neke nacionalne redakcije (a tiču se u pravilu fonološke razine) i time ne možemo biti zadovoljni.

Hrvatski paleoslavisti kadšto upotrebljavaju termin redakcija, kadšto termin “hrvatski tip staroslavenskog jezika”, a kada opisuju osobitosti hrvatske varijante najstarijega slavenskog književnog jezika, navode ove osobitosti:

a) Već u najstarijim staroslavenskim tekstovima uključenima u hrvatsku kulturu zamijenjeni su nazali: stražnji p zamijenjen je samoglasnikom u, a prednji f samoglasnikom e (rjeđe a). To znači da umjesto oblika roka, pQtb, ženp ili mojQ nalazimo ruka, putb, ženu ili moju, a umjesto vezati, ž$ti, pqtb

48


nalazimo vezati, žeti (kadšto žati), petb itd. Samo u 4. retku Bašćanske ploče, u riječi svoj$, imamo zapisan nazal.

b) Samoglasnik y (jeri) zamijenjen je samoglasnikom i: byti: biti, synb : sinb, ženy : ženi i si.

c) U XI. stoljeću izjednačili su se jerovi (poluglasi) kao posljedica depalatalizacije: najstariji hrvatski tekstovi bilježe jor, a u kasnijim stoljećima mjesto jerova “markirat” će štapić i apostrof; u jakim položajima poluglas će dati a (u kajkavskom e). Da je do izjednačivanja jora i jera došlo, vidi se po tome što i na mjestu prvoga i na mjestu drugoga nalazimo istu zamjenu: strn* : sanb, san’; dbnb : danb, dan\

d) Glagoljski grafem šta (w) u hrvatskim je tekstovima označavao [ć], [šć] i, rijetko, [št].

Spomenute osobine mogu se vidjeti npr. u tekstu Bečkih listića, odlomku misala iz XI. ili početka XII. stoljeća, kojim počinje hrvatska varijanta najstarijega slavenskog književnog jezika:

A vidite li koh stra/šbnb/estb pbk’lb.ideže mlviti /e/s'tb vsernt Ihživimbjifdbevlomb vb veki: azbes’mb o(tb)cb s(i)nb s(ve)ti d(u)hb.mn/e/se klaneut*a(n)j(e)li i arh(a)nj(e)li.g(ospodb)mb našimb PO BRA/Š/.Vbsuda tvoego radi. eže les’-1 mb vbzeli m(o)litvami ap/ostolb/ tvoihb. ihbže pametb čtlembl. pom(i)lui ni. M(A)ŠA EDINOG/O/Podaždb m(o)lim-b se vasemlogi/več’ni b(oz)e: da blaženafgollalp(osto)la tvoego: Im(e) r(e)kb. proŠen(bemb)

aego ot v’sehb pogubb d/a!/sb/vlečemb se:

49


Jezik Bečkih listića i sličnih tekstova mogli bismo zvati hrvatskostaroslavenskim jezikom. Zašto? Riječ je o staroslavenskom jeziku koji je samo u rijetkim elementima kroatiziran (nazala i jeryja nema). Takav će jezik u našim tekstovima prevladavati do sredine XIV. stoljeća. Vremensko određenje tu je, međutim, manje pouzdano od funkcionalnog. Može se, naime, reći da je taj jezik bio namijenjen oltaru, tj. da su njime pisani liturgijski tekstovi. Ta se tvrdnja ne može uzeti “zdravo za gotovo”, naime u pojedinim hrvatskoglagoljskim liturgijskim knjigama udio hrvatskih jezičnih osobina znatno je veći, približava se kadšto broju staroslavenskih pa više ne možemo govoriti o staroslavenskom na hrvatski način (hrvatskostaroslavenski), nego o miješanom jeziku, koji bismo mogli zvati hrvatsko-staroslavenski i koji će prevladavati u tekstovima koji pripadaju beletristici.

U raspravama o hrvatskostaroslavenskom jeziku obično se navode i druge njegove značajke: kaže se da dobro čuva razliku među aoristima, da imenička i zamjenička deklinacija dobro čuvaju starinu, a pridjevska se pomlađuje, da se dobro čuvaju kratki participi itd. Važno je uočiti kod takvih nabrajanja o čemu govorimo: o osobinama koje su zajedničke klasičnom staroslavenskom i hrvatskostaroslavenskom ili o onima po kojima se razlikuju. Čuvanje razlike među aoristima je osobina koja ih veže, a zamjena nosnih samoglasnika ih razlikuje. Istraženost (jezikoslovna) hrvatskoglagoljskih tekstova još nije takva da možemo pouzdano opisati hrvatskostaroslavenski na svim razinama. Istraženost fonetsko- fonološke razine je solidna pa možemo raspravljati o fonem- skom inventaru i (uz manje ograde) složiti se o njegovu sastavu. Nakon što je proveo temeljitu interpretaciju grafije, hrvatski paleoslavist Milan Mihaljević ponudio je za hrvatskostaroslavenski ovaj glasovni sustav:

50


p b V t d s z c ć š ž č k R h m n ni r 1 j i e e a 0 u

Milahički + + + + + +

konsonant. + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + -Nonoran - - + - - - . - - . - - - - - + + + + + + + + + + + + +

nntcrioran + + + + + + + + . - - - - - - + + . - + - -koronalan - . - + + + + + - + + + - - - - + . + + - -visok + + + + + + + - - + - - + + + - - - - +

nizak . - + + - -stražnji + + + + + +

nazalan + + + - - - -kontinuiran - - + - - + + - - + + . - - + - - . - + + +

/.adr. ekspl. + + + . + + +zvučan - + + . + . + . - - + - . + . + + + + + + +stridentan + + + - + + +

napet + - + - . +zaobljen - - - - + +

Problemi koji se javljaju mogu biti npr. hoćemo li uključiti e u inventar (jer se u kodeksima javlja dosta pravilno) a njegove zamjene (e, i) tumačiti kao utjecaj narodnoga govora, ili upotrebu znaka a tumačiti kao čuvanje tradicionalnog načina pisanja pa e isključiti iz inventara. U Bečkim listićima, Bašćanskoj ploči, u najstarijem hrvatskom misalu (Vatikanski Illirico 4) i u najstarijem brevijaru (Prvi vrbnički) poluglas se također upotrebljava dosta pravilno, pa bismo sudeći po tim tekstovima, mogli i njega uključiti u samoglas- nički inventar, no ako želimo dobiti rezultat na temelju stanja u većini kodeksa, onda poluglas moramo isključiti kao perifernu pojavu, kao ostatak jezične prošlosti. Takvi i slični problemi izazivat će još diskusije, ali treba se radovati danu kada ćemo moći takve diskusije voditi i o problemima vezanim uz druge jezične razine. Nedovoljna istraženost nije posljedica samo malobrojnih istraživača, nego i teškoća koje se javljaju kada počnemo razvrstavati elemente genetski srod-

51


nih sustava. Bašćanska ploča je možda najslavniji hrvatski tekst, veliki hrvatski filolog Stjepan Ivšić nazvao ju je “dragim kamenom hrvatskoga jezika”. U neobaveznoj upotrebi termina kažemo da je ona najvažniji među najstarijim tekstovima pisanima hrvatskim jezikom. A je li to hrvatski jezik? U njoj je npr. zakon otvorenih slogova poštovan bolje nego u većini kanonskih staroslavenskih tekstova, jor se nikada ne zamjenjuje punim samoglasnikom, jat se piše u skladu sa staroslavenskom normom. Za uistinu malo jezičnih elemenata možemo tvrditi da nisu staroslavenski. Ti elementi su hrvatski, a i taj cijeli tekst pisali su Hrvati, služio je hrvatskoj civilizaciji. U tom smislu on je nesumnjivo hrvatski. Jezikoslovno određenje bilo bi točnije ako bismo rekli da je Ploča pisana hrvatskostaroslavenskim jezikom. Ona nam je i primjer kako prvi slavenski književni jezik nije rezerviran samo za oltar, a takve primjere nalazimo i u mlađim i po funkcionalnoj usmjerenosti drukčijim tekstovima. Jedan od najljepših hrvatskoglagoljskih tekstova Zapis popa Martinca o Krbavskoj bitci sa samog je kraja XV. stoljeća (1493), a većina jezičnih elemenata u njemu je staroslavenska. Hrvatski glagoljaši, s jedne strane, njeguju prvi slavenski književni jezik, pa je on onda i hrvatski književni jezik, s druge strane oni stalno sudjeluju u procesu kojim se želi izgraditi prihvatljiv zajednički književni idiom sastavljen od elemenata više sustava.

To sudjelovanje u izgradnji hrvatskoga književnog jezika prihvatljivog na što širem prostoru ogleda se u tekstovima pisanim “miješanim” tipom jezika tj. hrvatsko-staroslavenskim. Miješanje (interferiranje) jezičnih elemenata može biti dvojako:

a) Preklapanje jezičnih izraza iz različitih sustava na istom jezičnom sadržaju. Takvi “križani” izrazi oblikovali su se npr. tako što se na hrvatski leksički morfem dodavao staroslavenski gramatički morfem ili obrnuto. Na primjer kom

52


parativi pridjeva jun -iji ili mlad -ei. Takav je tip interferi- ranja u hrvatskoglagoljskim tekstovima rijedak.

b) Supostojanje jezičnih izraza iz različitih sustava. U istom tekstu, kadšto u istoj rečenici, možemo naći azb i ja, roždenb i rojenb, videtb i vide i si. Takav oblik miješanja u našim je starim tekstovima vrlo čest, a nije isključivo vezan uz glagoljične tekstove, nego se može naći i u ćiriličnim (bo- saničnim) i u latiničnim tekstovima.

Udio prvoga slavenskoga književnog jezika u tom miješanom hrvatsko-staroslavenskom idiomu ovisio je o mnogim činiteljima: o predlošcima, o obrazovanosti autora i njegovu odnosu prema tradiciji, o vremenu i mjestu kad (gdje) je tekst pisan itd. U cjelini gledano može se reći da u takvim tekstovima ima manje staroslavenizama nego što se obično čini na prvi pogled. Suvremeni čitatelj obično pomisli da je sve ono što ne razumije u hrvatskoglagoljskom tekstu stiglo iz staroslavenskoga. Zaboravlja se pritom da su ti tekstovi u pravilu stari pola milenija, kadšto i znatno više i da im je osnovica nerijetko čakavska. Prebacivanju “krivnje” na stariji slavenski književni jezik pridonosi i sam pogled na grafiju jer je grafijska razina ona na kojoj je utjecaj tradicije najjači i najočitiji: mnoštvo jerova (štapića, apostrofa, gdjekad i “starih” jerova), nerijetko pisanje in continuo itd. nesumnjivo je nanos tradicije i sigurno je da svi elementi toga nanosa nisu bili funkcionalni. Ortografijsko šarenilo kazuje nam da su staroslavenski tekstovi služili kao uzor u izgradnji tekstova pisanih hrvatskim sustavima.

Na fonetsko-fonološkoj razini kao staroslavenske elemente možemo označiti neke ekavizme, poluglas u korijenu riječi (stbza, tbma), povremeno javljanje id (roždenie, viždb uz rojenie, vijb) i možda još koji. Nijedan od spomenutih elemenata ne dolazi jako često i svi su vezani uz određene (najčešće biblijske) tekstove. Kadšto se može prepoznati i želja da se uspostavi svojevrsna harmonija jezičnih eleme

53


nata, tj. na jednom se mjestu koncentriraju elementi koji pripadaju istom sustavu. Tako npr. u Vinodolskom zborniku, hrvatskoglagoljskom tekstu iz početka XV. stoljeća, uz zamjenicu ča redovito dolaze ikavizmi, a uz zamjenicu kaj nikada!

U deklinaciji imenica staroslavenski se udio ogleda u:a) jatu u lokativu jednine imenica svih rodova (na gore, vb meste, ντ> boze), b) u dativnom -ovi, -evi za muški rod (bogovi, muževi), c) u instrumentalnom -oju, -eju za ženski rod (ženoju, voleju), d) u nultom gramatičkom morfemu za akuzativ jednine muškoga roda pri označavanju živoga (i vide sinbsvoi). Svi spomenuti elementi, osim lokativnog jata, javljaju se sporadično.

Staroslavenski elementi kod pridjeva i zamjenica očito pokazuju da su hrvatski glagoljaši staroslavensku tradiciju osjećali svojom: bila je za njih vrelo iz kojega su crpili kad god im je zatrebalo. Kada npr. autor Kolunićeva zbornika (1486) piše u genitivu jednine ribe morskie, p ’tice nebeskie ili u akuzativu jednine v carstvo nebeskoe, na goru maslinskuju i si., onda želi jasnije izraziti kategoriju određenosti nego što su mu omogućivali hrvatski sustavi. Kontekst je biblijski, on za glagoljaša ima značajku opće poznatosti, a takav je kontekst u staroslavenskoj tradiciji zahtijevao određeni pridjev- ski oblik. Hrvatski glagoljaš poseže u svoju tradiciju da bi pisao u skladu sa svojim shvaćanjima lijepoga i preciznoga izražavanja. Zbog brojnosti primjera u kojima dolaze genitivni oblici s gramatičkim morfemima -ago, -ego tumače se kao osobito vidljiv unos iz najstarijega slavenskog književnog jezika. U hrvatsko-staroslavenskom oni supostoje s gramatičkim morfemima -oga, -ega: dobrago i dobroga, sinjego i sinjega. Javlja se i treći lik kao posljedica preklapanja: -ogo: dobrogo, sladkogo, zlogo itd.

Bilo da suvremene mu čakavske elemente kombinira sa staroslavenskima ili s hrvatskima iz starijeg razdoblja, gla

54


goljaš je uvijek u potrazi za što stabilnijim književnim jezikom, koji bi, po njegovu shvaćanju, trebao izabrati iz svega što nudi tradicija i suvremenost. U skladu s tim još je jedan, za hrvatsku jezičnu povijest neobično važan, potez: glagoljaši su u knjigu uveli i kajkavštinu. Hrvatski filolozi rado ističu činjenicu da je u hrvatskoj knjizi prije no u mnogim drugima narodni jezik sebi izborio mjesto, ali se kadšto zaboravlja da to dugujemo upravo glagoljašima. Ne možemo prihvatiti tumačenje da je uvođenje kajkavštine u knjigu samo preslik situacije na terenima gdje se dodiruju čakavski i kajkavski. Nitko nije mogao spontano oblikovati rečenicu kao što je ova iz Petrisova zbornika (1468), najopsežnijega, najzanimljivijega i najvažnijega hrvatskoglagoljskog neliturgijskog kodeksa:

“/ reku jemu anjeli vražji ki ga budu držali: čto sežalostiš, ubogi človječe, i kaj se mećeš i zač trepećeš. ”

Uvođenjem čakavštine, pa onda i kajkavštine u knjigu, hrvatski su glagoljaši na najljepši način očitovali demokratičnost svojega duha. Iako pripadnici rimske crkve, suprotstavili su se latinskom univerzalizmu u njoj (dostignuća drugih kultura - da, tuđi jezik - ne, poštivanje autoriteta Rimske kurije - da, priznavanje premoći latinskoga - ne) i čuvali staroslavenski jezik i ćirilometodsko književnojezično naslijeđe. Kad im se učinilo da funkcionalnost pisane riječi zahtijeva da uvedu hrvatske idiome, učinili su i to. Pismeni njihov izraz “pregnantan je iskaz jedne nepokorive etničke i kulturne samosvijesti” (E. Hercigonja). Jezik su smatrali važnim sredstvom za ostvarivanje još važnijih ciljeva. Njihov prosvjetiteljski stav jasno je izrazio jedan od autora Petrisova zbornika kad je napisao: “Nam je biti meštrom i učiti i pro- svešćatipiku trnu”. Glagoljska je knjiga temelj ukupnom kasnijem razvoju hrvatske književnosti i hrvatskoga književnog jezika.

55

STAROSLAVENSKI GLASOVI

A. SamoglasniciSamoglasnički sustav kakav nam je zasvjedočen u kanon

skim staroslavenskim spomenicima oblikovao se još u praslavenskom razdoblju djelovanjem raznih glasovnih tendencija. Spomenut ćemo važnije.

a) Prijelaz kvantitativnih u kvalitativne razlike

Praindoeuropski sustav iz kojega se razvio praslavenski jezik imao je samoglasnički sustav kome je jedna od temeljnih značajki bila opozicija između dugih i kratkih vokala (a : δ, δ : δ, 0 : u, e : 6, 1 : i). Kvantitativne razlike prešle su u kvalitativne, pa smo od pet spomenutih praindoeurop-skih dobili osam praslavenskih samoglasnika:

- > astsl. mati : stind. mat a, stsl. bratrb : lat. frater

stsl. darb : lat. donum, stsl. dbva : lat. dud

u> y stsl. byti : lit. buti, stsl. dymb : lat. fumus

e>e stsl. zverb : lit. žveris, stsl. sem$ : lat. semen

i> i stsl. videti: lat. videre, stsl. živb : lit. gfvas

V ©

stsl. osb : lat. axis stsl. popb : got. papastsl. oko : lat. oculus, stsl. ovbca : lat. ovis

56

SAMOGLASNICI

ύ > ι stsl. dbči : lit. dukti, stsl. dbva : stind. duva

i>b stsl. vbdova : stind. vidhđva, stsl. mbnii: lat. minor

Iz predočene sheme jasno je zašto su praslavenski samoglasnici a, y, e, i i bili dugi, a samoglasnici o, e, t, b kratki. Posljednja dva će na slavenskom tlu biti još kraćena, o čemu ćemo više na drugom mjestu.

b) Zakon otvorenih slogova

Taj je zakon počeo vladati u praslavenskom, a značio je da svi slogovi moraju završavati na samoglasnik. Da bi se to ostvarilo, bile su nužne brojne promjene, kao što su npr. otpadanje završnih suglasnika, pojednostavljenje suglasničkih skupina, monoftongizacija diftonga, postanak nosnih (nazalnih) samoglasnika, metateza likvida itd.

Diftonzi (dvoglasi) su takav spoj dvaju samoglasnika kod kojega oba dijela pripadaju istom slogu, ali nosilac sloga je samo jedan, a drugi se po izgovoru približava suglasniku. Kada pišemo ai, oi, ei, au, ou, eu, ispod samoglasnika i i u stavljamo oznaku da su neslogotvomi, da su se izgovarali blisko spojevima aj, oj, ej, av, ov, ev. Takve kombinacije nisu bile u skladu sa zakonom otvorenih slogova i morale su se preoblikovati, tj. prijeći u jedan samoglasnik. Takvu promjenu nazivamo monoftongizacijom diftonga. Monoftongizacijom spomenutih šest diftonga dobili smo samoglasnike: e, i, u, o:

oi *genat: stsl. žene

e>e stsl. vezQ : lat. veho, stsl. nebo : lat. nebula

^oi *lojsa : stsl. leha(Diftonzi su pod uzlaznom intonacijom.)

57


<ai *stalai : stsl. stoti oi *bherUis : stsl. beri ei *lit. wejdas : stsl. vich>(Diftonzi oi, ai su pod silaznom intonacijom, a diftong

ej u tautosilabičkom položaju.)

<au *raudas : stsl. rudtou *bhoudh : stsl. bud-

eu *bheudh : stsl. b’ud- > blud-(Diftong eu je u tautosilabičkom položaju.)

o — eu *neuos : stsl. novb *suneues : stsl. synove

(Diftong eu je u heterosilabičkom položaju.)

Razlika između samoglasnika e i i koji su diftonškoga podrijetla i istih samoglasnika koji su nastali od monoftonga utjecala je na njihovu okolinu, pa su oni koji su podrijetlom monoftonzi izazivali prvu, a oni koji su podrijetlom diftonzi drugu palatalizaciju.

Veze samoglasnika sa suglasnicima n i m bile su također diftonškoga karaktera ako su činile zatvoren slog. Slogovi su se morali otvoriti i tako su nastali nosni (nazalni) samoglasnici.

Veze en, em, in, im pretvarale su se u prednjojezični nosni samoglasnik f, a veze an, am, on, om, un, um u stražnjoje- zični nazalni p. Usp. npr.

stsl. ρςίτ> : lit. penktas stsl. QZbkb : lat. angustusstsl. c$ta : got. kintus stsl. zgbb : grč. gomphos

Na kraju riječi veze samoglasnika sa suglasnicima n i m nisu uvijek morale dati nosni samoglasnik: tako su veze δη, om davale y, a veze on, om davale su *&.58

SAMOGLASNICI

Djelovanjem spomenutih i drugih glasovnih zakonitosti praslavenski je jezik oblikovao samoglasnički sustav od samoglasnika a, o, e, i, 4 6 P, 'b, b, y, u te od slogotvomih sonanata r, r\ I V. Staroslavenska grafija čuva razliku između palatalnih i nepalatalnih sonanata (r&, Ιτ>, ra, lb), ali svi ne misle da je staroslavenski samoglasnički sustav tu razliku čuvao, nego neki tvrde da je razlike po palatalnosti nestalo. Po njima, to bi bila i jedina razlika staroslavenskoga samoglasničkog sustava prema samoglasničkom sustavu kakav je imao praslavenski jezik u svojoj završnoj fazi. Mogli bismo dakle staroslavenski samoglasnički sustav prikazati ovakvom tablicom:

puni reduciranisamoglasnici slogotvorni

usneni nosni usneni sonantiStražnji a, 0, u, y 0 Τ» r, 1Prednji e, 6, i b r \ Γ

Važno je razlikovati primjere kao što su vltkb ili skrbbi, u kojima nalazimo slogotvome r i £ od primjera kao što su krbVb i phtb u kojima su jerovi nosioci sloga, a r i / suglasnici. Da je doista tako, potvrđuje nam činjenica da se jerovi u drugim primjerima nikad ne ispuštaju, a osim toga prelaze u pune vokale (krovb, plotb) što se primjerima vhkb i skrbbb nikada ne događa.

Imajmo na umu da za staroslavenski samoglasnički sustav nije više relevantna opozicija dugi - kratki. Najvažnija samoglasnička korelacija bila je prednji - stražnji: e - a, e - o, i - y, b - b, $ — 9.

JeroviSamoglasnike t i b često zovu poluglasima, poluglasni-

cima, polusamoglasnicima, iracionalnim ili ultrakratkim gla

59


sovima itd. Svi ti nazivi ukazuju na reducirani izgovor tih glasova, na to da su se izgovarali kraće od drugih vokala. Mi ćemo ih zvati jerovima: prvi ( t ) se zove jor, a drugi (b) jer u skladu s imenima slova glagoljične i ćirilične azbuke kojima su se ti samoglasnici bilježili. O njihovu izgovoru znamo malo: jor je bio tvrd, velaran, a jer mek, palatalan. Oba su se mogla razviti iz nekoliko praindoeuropskih korelata, ali jor se najčešće dobivao iz kratkoga u, a jer iz kratkoga i: usp. d-bva sa stind. duva; syitb s lit. sunuš, stind. siinuh; gostb i lat. hostis; vbdova i lat. vidua, stind. vidhdva itd.

Položaj

Jerovi su mogli biti u jakom i u slabom položaju. U jakom su položaju bili:

a) kad su bili naglašeni, npr. timbrvb, minii, ti.b) bez obzira na naglasak - u slogu ispred sloga s jerom u

slabom položaju, npr. dbrib, pesbkb, svribrna.

U slabom položaju bili su:a) na kraju nejednosložne riječi, npr. otbCb, syrib, kostb.b) u nenaglašenom položaju pred slogom u kome se na

lazi puni vokal ili jedan od jerova u jakom položaju, npr. dme, Vbzdbhb.

U općeslavenskom književnom jeziku bilo je sedam jed- nosložnih riječi s jerovima. Vlastiti naglasak imale su zamjenice Sb, tb i veznik ητ>, što znači da su jerovi u tim riječima bili jaki. Akuzativni zamjenički oblik nb uvijek je dolazio s nekim prijedlogom i jer je u njemu bio u slabom položaju. Prijedlozi \rb, kb, st» činili su s narednom riječju fonetsko jedinstvo i hoće li jerovi u njima biti jaki ili slabi, ovisilo je o prvom slogu naredne riječi. Kad se u prvom slogu nalazio puni vokal, jerovi u prijedlozima bili su slabi (npr. V7> sebe,

60

SAM OGLASNia

kb materi, sb tobojg), a kad se u prvom slogu nalazio slabi jor/jer, jerovi u prijedlozima bili su jaki (npr. vb Sbne, sb mbnojo, kb dbčeri).

Promjene

U kanonskim tekstovima prvoga slavenskog književnog jezika nailazimo na raznolike promjene jerova. Neke od njih uvjetovane su njihovim položajem, tj. izazvane su sve većom razlikom u izgovoru jakih i slabih, a neke su uvjetovane drugim razlozima.

U X. stoljeću dolazi do ispadanja slabih jerova, a u XI. st. oni su se posve prestali izgovarati. Pisarska tradicija čuvala ih je na kraju riječi mada se nisu izgovarali (pisali su vračb, synb i si.), a u sredini riječi nalazimo dvostrukosti u bilježenju (kbto i kto, čbto i čto), kadšto i trostrukosti jer je gubljenje slabih jerova dovodilo i do njihova međusobnog zamjenjivanja (npr. mbnogo, mtnogo i mnogo; pravbda, pravbda i pravda). U nekim se spomenicima (Zografsko evanđelje, Marijinsko evanđelje, Savina knjiga) međusobno zamjenjivanje provodi po zakonu prema kojemu jor pred slogom s prednjim samoglasnikom (e, e, i) prelazi u jer, a ako se nađe pred slogom sa stražnjim samoglasnikom (a, o, q, u, y), jer se mijenja u jor. Neki istraživači zovu tu pojavu Jagićevim zakonom jer ju je hrvatski filolog prvi uočio i objasnio. Tako su se oblici pUica i vbniti pretvorili u pbtica i vbniti, a oblici bbrati i tbma u bbrati i tbma. Oblik zbio je ostao neizmijenjen, a zble i zbli promijenili su se u zble i zbli, itd.

U jakom položaju dolazilo je do promjene koju kadšto zovu vokaUzacijom jerova, tj. τ» i b gube svoju reduciranost i prelaze u pune vokale (τ>>0, b>e). No razlike su velike od teksta do teksta i mogli bismo reći da je spomenuta promjena mnogo jače zahvatila glagoljični nego ćirilični dio korpu

61


sa: u Zo, Ma, Ass nalazimo ovakve primjere: crtkovb (mj. crbk-bVb), krepokb (mj. kreptkb), som> (mj. Sbnb), denb (mj. dbrib), prišedb (mj. prišbdt), vererib (mj. verbWb) itd.

U ćiriličnim tekstovima stanje je drukčije: Sa čuva nepromijenjene jake jerove (mada bilježi gubljenje slabih), a u Su jer je promijenjen u e (konecb mj. kottbCb), ali jaki jor ostaje nepromijenjen. Svi ti i drugi primjeri govore o prodoru osobina pojedinih slavenskih govora u tekstove opće- slavenskoga književnog jezika. Stanje u pojedinom tekstu rezultat je takvih prodora s jedne i pisarskog tradicionalizma s druge strane.

Ako su se našli pred samoglasnikom i ili pred suglasnikom 7, jerovi su se također mijenjali: jor je prelazio u_y, a jer u i. Tako dobiveni vokali y i i ostali su reducirani, tj. bili su pozicijske varijante jerova, a ne samostalni fonemi. Zovu ih napetim/napregnutim jerovima. Do te promjene dolazilo je još u praslavenskom jeziku, a u tekstovima općeslavenskoga književnog jezika ovjerena je u sredini i na kraju riječi: gostbje > gostije, slabbi > slabyU videh i esi > videly i esi. Treba ipak reći da u spomenicima prvoga slavenskog književnog jezika nalazimo puno primjera u kojima ta promjena nije provedena ili bar nije zabilježena: uz oblik Ijudii nalazimo i Ijudbi, uz kostijo dolazi i kostbjv, dolazi nancaemyi i nari- caembi itd.

Jat

Samoglasnik e (jat) označava se u glagoljici grafemom E, a u ćirilici grafemom Έ. Kako se izgovarao? Ako pođemo od primjera kao farisei ifarisei, tj. od činjenice da se u tekstovima kadšto međusobno zamjenjuju e i e, lako bismo se složili s onima koji tvrde da se jat izgovarao kao vrlo otvoreno e. Zanimljivo je međutim da ćiriličnim grafemima 'fc i to od

62

SAMOGLASNICI

govara jedan glagoljični grafem, tj. b. Njime se bilježio i samoglasnik e; ali i veza j+a. Tako ćiriličnim AVfcCTO i odgovaraju glagoljični masona i rnaa. Treba dodati da se u ćiriličnim tekstovima Ή i M međusobno zamjenjuju, a u Listićima Undoljskoga piše se samo Έ. Iz svega bi se dalo zaključiti da se jat izgovarao kao [ja] (na početku sloga) i kao [je/ , te da artikulacijska razlika između [ja] i [je] nije bila velika, pa autor glagoljice nije smatrao da treba za njih dva znaka.

jeri

Jeri je samoglasnik koji nikako ne dolazi na početku riječi, a imaju ga uglavnom samo slavenski leksemi. U drugima se javlja rijetko (npr. psahtyrb, davydb), što se pokušava objasniti glasovnom okolinom ili, još češće, time da je strani leksem preuzeo slavenski nastavak. O izgovoru toga samoglasnika raspravljalo se mnogo. Jedni su tvrdili da je po izgovoru bio najbliži današnjem poljskom y, a drugi su mislili da mu je bliže današnje rusko jeri (Τ*ΐ). I u glagoljici i u ćirilici taj se samoglasnik bilježi dvoznakom (prvi član je uvijek je dan od jerova, a drugi je jedan od i-znakova), pa je iz toga P. Diels zaključio, a mnogi kasnije prihvatili, da se izgovarao kao diftong. Da nije bilo tako, autor glagoljice izumio bi za nj jedan znak. Tome mišljenju ide u prilog i činjenica da se u latinskim i latiničkim tekstovima taj samoglasnik bilježi s ui (što je osobito zanimljivo imamo li na pameti vezu između jora i samoglasnika u).

Nosni samoglasnici

U glagoljičnoj azbuci prednji nosni samoglasnik piše se K, a stražnji kao f t . Jasno je da je riječ o kombinaciji samoglasnika e (3) i o (a) s nekim elementom (<£) za koji danas

63


držimo da je označavao nazalnost. Da je doista riječ o nazal- nosti, pokazuje, kako je to davno ustanovio A. Vostokov, usporedba s poljskim jezikom (usp. stsl. zgbt, p$tb s polj. ζφ, ρίςέ). Nosni su samoglasnici nekada bili u samoglas- ničkim sustavima svih slavenskih jezika, ali su se zadržali samo u poljskom i kašupskom. Stražnji nosni samoglasnik zovemo i velikim ili stražnjim jusom, a prednji malim ili prednjim jusom. Kanonski spomenici čuvaju ih dobro, mada se kadšto g zamjenjuje s u ili rijetko s o (Sinajski psaltir): pQtb : putb: potb.

Samoglasnici na početku riječi i na početku sloga

Ako bismo iz pretpostavljene praindoeuropske riječi *udra izveli praslavenski i staroslavenski oblik, taj bi trebao glasiti *ydra (jer je dugo u davalo y). U pisanim spomenicima prvoga slavenskog književnog jezika nalazimo, međutim, uvijek oblik vydra jer samoglasnik jeri (bi) nije mogao stajati na početku riječi i pred njim se razvilo protetsko v (prothesis = predmetak).

Kad bismo staroslavenskim glagolima vbZbmati i vbZbpiti oduzeli prefiks vbz-, dobili bismo oblike *bmati i *bpiti, ali takve bismo uzalud tražili u spomenicima. No, zato bismo nailazili na leksem imati koji se razvio iz bmati {bmati je dobilo protezu u obliku glasa j > jbmati, a taj se oblik pisao kao imati) i na leksem vbplb (protetsko v + bplb). Naime, ni jerovi (b, b) nisu dolazili na početku riječi.

Može se reći da se ni samoglasnici e, e i f nisu izgovarali na početku riječi, mada nailazimo na grafijske dvostrukosti kao što su $zykblj$zykb, etifcti, a u ćiriličnim tekstovima i na edinbfjedinb, esmb/jesmb. Oblici s protezom znatno su češći (jedro, jezero, jelenb). Ćirilična azbuka razlikuje 6 i l€, dok

64

SAMOGLASNICI

glagoljica nema drugoga grafema. I druga razlika među slavenskim grafijama kazuje nam nešto o protezi: naime, oblici esti, ezva, edb, napisani su u glagoljičnim tekstovima s jatom, a u ćiriličnim grafemom w: jasti, jazva, jadb. Te nam razlike također sugeriraju da su e i e dolazili redovito s protezom, osim što, možda, smijemo pretpostaviti izgovor e za neke riječi koje su redovito dolazile na početku rečenice (eda, enb, ese) kao i za neka strana imena (Eva, Emanuih i si.).

Nije lako reći kako se ponašao samoglasnik i na početku riječi. Poznato je da se taj fonem označavao i u glagoljici i u ćirilici s tri znaka, ali unatoč slutnji da bi se takvo mnoštvo znakova za isti glas moralo koristiti za kakvo funkcionalno razlikovanje, ono nikad nije pouzdano utvrđeno. Osim toga i-grafemima nije se označavao samo fonem i nego i skupina jb (jbgla = igla). Neki istraživači drže da se protetsko j razvijalo pred svakim samoglasnikom i (bez obzira na podrijetlo), pa stoga i nije bilo potrebe za posebnim grafemom ji (usp. i€, M, K), itd. uz e, d, cy). To bi značilo da se npr. iti izgovaralo kao jiti, ali se kasnije skupina ji izjednačila s i, što se dogodilo i u onim slučajevima gdje j nije bio protetski glas (jimb - im-b npr.).

Samoglasnik a dolazio je na početku riječi, ali kadšto je dobivao i protezu kako nam svjedoče ovakve dvostrukosti: ašte - jašte, azt - jazb i si. Važno je imati na pameti da u nekim riječima j nije bio protetski glas, nego je odavno bio dijelom osnove pa u takvim slučajevima ne nalazimo dvostrukosti: jarb, jarostb, jama, jaže. Strane riječi nikada ne dolaze s protezom: angelb, arhijerei, akridb itd.

Slično je i sa samoglasnikom u: uz dvostrukosti kao što su utro - jutro, uže - juže nailazimo na niz riječi koje počinju samoglasnikom u (učiti, umb, uho), dok u riječi junb (i izvedenicama) uvijek nalazimo j koje je odavno dio osnove.

Samoglasnici o i p dolaze najčešće bez proteze: oko, otbCb, osmb, QŽika, Qtroba, oglb, mada nalazimo i jodu uz odu, a u

65


primjerima kao što su ;p (akuzativ zamjenice jaže) ili jgdeže j nije protetski glas. Protetsko je, međutim, v u vonja (usp. lat. anima).

Proteza se u općeslavenskom književnom jeziku javlja dakle u obliku j (>i) i v (>u), a razlozi za njezino javljanje obično se traže u premošćivanju zijeva (hijata) koji je bio čest zbog zakona otvorenih slogova: naime, svaka je riječ završavala na samoglasnik, pa ako je naredna počinjala samoglasnikom, moglo je doći do zijeva, npr. vtprošg i azb vy postalo je vbprošg i jazb vy, a ovbca i agnq postalo je ovbca i jagn?.

Protetsko j u tijesnoj je vezi s tzv. intervokalnim koje se javlja u sredini riječi i također služi da se premosti zijev, ali to se premošćivanje ili nije dosljedno bilježilo ili se nije dosljedno provodilo, pa nalazimo starajego i staraego, dobrujemu i dobruemu, daati i dajati, dobraa i dobraja. Tamo gdje se intervokalno j nije pojavljivalo, samoglasnici su se našli u neposrednom dodiru pa je dolazilo do asimilacije, i to tako da se drugi ravnao prema prvom, tj. prelazio u njega: staru- jemu > staruemu > staruumu, blagajego > blagaego > blagaago, podobaetb > podobaatb i si. Udvojeni istovrsni samoglasnici bili su onda obično podvrgnuti stezanju (kontrakciji): starumu, blagago, podobath. To je moglo kadšto biti na štetu komunikativnosti: imperfektivni oblik za 1. lice glago- laahb kontrakcijom se izjednačio s 1. licem sigmatskoga prvog aorista: glagolahb.

Prijevoj

Hrvatski termin prijevoj načinio je Tomo Maretić prema glagolu previjati za glasovnu promjenu koja se u poredbenoj gramatici najčešće označava francuskim terminom “alternation“ ili njemačkim “Ablaut“. Pod tim se terminom obično

66

SAMOGLASNICI

podrazumijevala promjena korijenskog samoglasnika, ali u novije vrijeme nije rijetko da se pod prijevojem podrazumijeva neuvjetovana promjena samoglasnika u morfemu, ne samo korijenskom. To je stara samoglasnička alternacija koja je bila živa još u praindoevropskom razdoblju.

Promjena samoglasnika donosi sa sobom promjenu gramatičke kategorije i(li) pomake u leksičkom značenju: usp. npr. rekp: rokb: r tc i: proricati. Takvih je alternacija u opće- slavenskom književnom jeziku zabilježeno mnogo i nabrojit ćemo samo neke:

1) e : o nesti: nositi, tešti: točiti, greti (< greb-ti): grob*2) e : i rešti (< rek-ti) : naricati, je s tb : istina3) e : Q jesfb : SQti>: soci4) e : a lesti (< lez-ti) : laziti, sedeti : saditi5) o : a bosti (< bod-ti) : badati : bast (sigm. I. aorist)6) o : b goniti : gtnati, hoteti: hbteti7) i : b čisti (< čit-ti) : čbto, sib ira ti: bbrati8) u : y duša, d u h i : dyhati9) Ί, :y postlati : posylati

10) b : u bideti : buditi itd.

Neki autori dijele prijevoj na kvalitativni (altemiraju samoglasnici različiti po mjestu tvorbe, npr. e : o, e : a itd.) i kvantitativni (altemiraju samoglasnici isti po mjestu tvorbe e : e, a : o itd.). Kadšto se govori i o stupnjevima prijevoja, pa se oblik sa samoglasnikom o ili e uzimao kao osnovni, normalni stupanj, oblici s drugim samoglasnicima kao reducirani, a oblici bez samoglasnika kao nulti stupanj. Npr. (j)estb (normalni) : istina (reducirani) : osptb (nulti).

67


Prijeglas

Prijeglas je promjena samoglasnika uvjetovana okolinom. Ta uvjetovanost ga i razlikuje od prijevoja, kao i to što ne dovodi ni do leksičkih ni do gramatičkih promjena. Ako npr. usporedimo tzv. nepalatalnu i tzv. palatalnu deklinaciju imenica bilo a ili o osnova, vidjet ćemo da dolazi do promjena gramatičkih morfema, pod utjecajem susjednoga glasa: gen. jednine imenice žena glasi ženy, pa bismo i od duša očekivali dušy. Međutim, taj glasi duš$, jer y nije mogao stajati uz š. Isto tako uz žene (dat.) imamo duši, uz ženo i ženojg dolazi duše i dušejg itd.

Praslavenske skupine *or, *ol, *er, *el na početku riječi i između suglasnika

Praslavenske skupine *or, *ol, *er, *el imale su različitu sudbinu u pojedinim slavenskim jezicima.

Na početku riječi u južnoslavenskim jezicima dolazilo je do prebacivanja likvida ispred samoglasnika i do duljenja samoglasnika (or>ra, ol>la, er>re, el>le). Takvu metatezu likvida (u kojoj dolazi i do zamjene mjesta likvida i samoglasnika i do duljenja samoglasnika) možemo zvati potpunom metatezom likvida. U istom položaju, tj. na početku riječi, u zapadnim i istočnim slavenskim jezicima metateza likvida mogla je biti potpuna (ako su se skupine *or, *ol, *er, *el nalazile pod uzlaznom intonacijom) i nepotpuna (dolazilo je samo do zamjene mjesta likvida i samoglasnika, ali ne i do duljenja: to se događalo kad su spominjane skupine bile pod silaznom intonacijom).

68

SAMOGLASNICI

silazna intonacija uzlazna intonacijapraslavenski: *olkttb *orvwb *ordlostaroslavenski laktt-b ravbn-b ralohrvatski: lakat ravan raločeški: loket rovny radiopoljski: lokieć r6wny radioruski: lokot rovnij ralo

Južnoslavenski jezici su i u sredini riječi, tj. između suglasnika, provodili potpunu metatezu likvida. Tako su je proveli i češki i slovački, dok su lužičkosrpski jezici i poljski provodili metatezu bez duljenja.

praslavenski: *korva *bolto *bergb *melkostaroslavenski krava blato bregb mlekohrvatski: krava blato brijeg mlijekoČeški: krđva blato breh miškopoljski: krowa bloto brzeg mlekoruski: korova boloto bereg moloko

Pogledamo li pažljivo ruski primjer, vidjet ćemo da se u istočnoslavenskim jezicima oblikuju skupine oro, olo, ere, ele. Ta se pojava zove punoglasje.

U najstarijim spomenicima općeslavenskoga književnoga jezika kadšto također srećemo dvostrukosti. Tako npr. riječ rabb sreće se i u obliku robt, a prefiks raz- dolazi i u obliku roz-: razbiti: rozbiti, razboinikt: rozboinikb. A. Vaillant je oblike s ro- smatrao moravizmima i nisu rijetki koji dijele njegovo mišljenje.

69


B. SuglasniciSuglasnike općeslavenskoga književnog jezika možemo s

obzirom na položaj govornih organa pri njihovu izgovoru i s obzirom na prolaz zračne struje podijeliti ovako:

Sonorni Šumniusni nosni eksplozivi frikativi afrikate složeni

usneni V m b, p (0r r’ η ή d, t z s (3) žd

prednjojezični i r ž š c štč

srednjojezični jstražnjojezični g> k h

Dalje bismo suglasnike mogli podijeliti na tvrde i meke. Tvrdi su bili: k, g, h, p, m, v, z, s, d, t, n, r, l. Prva tri među njima (velari k, g, h) nisu imali svojih umekšanih parnjaka i nisu dolazili ispred prednjojezičnih samoglasnika. Ostali su dolazili, načelno, uza sve samoglasnike, ali svoje umeksane parnjake imalo je samo zadnjih šest, tj. postojali su ovi parovi po opoziciji tvrdi - um ekšani: s - s \ d - d \ t - t\ n - n \ r - r\ / - l\

Među meke suglasnike pripadali su č, i š, ć, žd. Oni nisu imali svojih tvrdih parnjaka. Bili su uvijek meki, tj. iza njih su dolazili samo prednjojezični samoglasnici, npr. ako su se našli na kraju riječi, iza njih je dolazio uvijek jer (b)y nikada jor (t>). Ovakva objašnjenja su tradicionalna, ali očito je da nemaju u vidu sustav. Morali bismo, naime, uz svaki nepala- tal pretpostaviti palatal. S jedne strane tvrdi se da k, g, h nemaju svoje meke parnjake, a da č, i š nemaju svoje tvrde parnjake. Riječ je o tome da su očito postojali parovi k - č, g - 1, h -š . U te korelacije vjerojatno idu i odnosi b -b lj,m - mlj, v-vlj> p - plj koje inače nalazimo u poglavljima o epentezi.

70

SUGLASNICI

Tima možemo pribrojiti i alternaciju f - flj o kojoj ni u hrvatskom ne govorimo mada od Krf izvodimo Krfljanin.

1) Za glas [j] nemamo u staroslavenskim azbukama posebnog znaka mada je u jeziku nesumnjivo postojao. Bilježio se pomoću jotiranih slova kada su ona stajala na početku riječi (f€CH = jesi) ili iza samoglasnika (Λ10Ι6 = moje), ali bilježio se i pomoću grafema i (KpdH = kraji* KpdM = kraji) što nije čudo s obzirom na to da u glasovnom sustavu općes- lavenskoga književnog jezika nije bilo jasne razlike između tog suglasnika i neslogotvomoga i (i).

2) Fonem [f] nalazimo u staroslavenskim tekstovima samo u riječima stranoga podrijetla: npr. grčki Φίλιππος - stsl. Filipa no taj, tadašnjim slavenskim sustavima tuđ, glas često se zamjenjivao usnenim p, npr. grčka riječ φοϊνιξ zamjenjuje se u prvom slavenskom književnom jeziku riječju finikb , ali i pinikbSb.

Palatal izaći je

Pod prvom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu stražnjojezičnih suglasnika k, g, h pred prednjojezičnim samoglasnicima (i, e, b, £ e) u č, i š, tj. k > č, g > i h > š :

k > č g > ž h > š

mgka - mgčiti begb - bežitb tihb - tišinarekp - rečetb drugb - druže duhb - duševekb - večpnb bogb - božbskh

ίI

otrokb - otročg zgti (grč. γένω) byhb - byšq

71


Za navedene primjere odmah možemo reći da doista oprimjeruju tvrdnju o postojanju prve palatalizacije. To nije tako vidljivo u primjerima:

krikb - kričati, begb - bežati, sluhb - slušati

... jer se iza č, ž, š nalazi samoglasnik a. Nije riječ, međutim,o iskonskom a, nego o glasu koji je dobiven iz dugoga e (e) preko jata (e) :

dHcheti > ldyšetil > dyšati

briketi > Ikriketil > kričati

begeti > Ibežetil > bežati

... jer je dugo e i inače davalo jat (e), a jat je iza palatala prelazio u a.

Pod drugom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu k, g, h ispred samoglasnika e i i u c, zJs, s :

učenikb - učenici (nom. pl.) - učenice (lok. sg.), rekp - n>ci - rbcetemogQ - mo^i (imperativ) - monete (imperativ) duhb - dusi (nom. pl.) - duse (lok. sg.) itd.

Samoglasnici e i < izazivaju dakle i prvu i drugu palatalizaciju. Poredbeno istraživanje otkrilo je da su e i i koji izazivaju prvu palatalizaciju monoftonškoga podrijetla (e < e, i < ϊ), a e i i koji izazivaju drugu palatalizaciju diftonškoga su podrijetla (nastali su od dvoglasa oi? ai: ti dvoglasi davali su pod uzlaznom intonacijom £ a pod silaznom i: usp. npr. litavsko kama sa stsl. cena, ili lit. vilkai sa stsl. vlbci).

Treća palatalizacija razlikuje se od prve dvije po redoslijedu elemenata. Naime u prve dvije prednjojezični samoglasnici nalazili su se iza stražnjojezičnih suglasnika (zato te palatalizacije neki autori zovu regresivnima), a u trećoj samoglasnici se nalaze ispred suglasnika (pa govorimo o pro-

12

SUGLASNICI

gresivnoj palatalizaciji): ako se, naime, k, g, h nađu iza samoglasnika i, b, f, oni se mijenjaju u c, z/3, s:

narekati - naricatistžegp - s-biizatismehb - nasmisati sq i si.

Ni do danas nisu točno razjašnjeni uvjeti pod kojima se provodi ta palatalizacija jer se ona ne provodi tako dosljedno kao prve dvije.

Osim palatalizacija pojedinačnih suglasnika dolazilo je i do palatalizacije velamih skupova, tj. skupovi kv, gv, hv mijenjali su se ispred samoglasnika e i i u cv, zv, sv. Ta je promjena zahvatila južnoslavenske i istočnoslavenske, ali se nije provodila u zapadnoslavenskim jezicima.

hrvatski: zvijezda cvijetstaroslavenski: zvezda cvetbruski: zvezdđ cvetpoljski: gwiazda kwiatčeški: hvizda kvet

Skupine kv i gv redovito su palatalizirane u svim južnoslavenskim jezicima pa tako i u općeslavenskom književnom jeziku, a kadšto se taj proces dotakao i skupine hv:

vlbhvb - vlbsvi (nom. pl.)

Jotovanje

Pod utjecajem suglasnika./ prethodni se suglasnici u mnogim jezicima mijenjaju. Promjena je poznata pod imenom jotovanje, a spomenici staroslavenske pismenosti bilježe je ovako:

73


kj > č plakati - plaČQ (< plakjp) - plačb (< plakjb)

gj \ v l’bgati - hža (< hgja)"> z

/ kazati - kaŽQ (< kazjg)

hj v. duhb - duša (< duhja)sj nositi - noŠQ (< nosjg)

tj . hoteti - hoĆQ (< hotjQ)stj - ^ ć pustiti - puĆQ (< pustjo) sk j/ is ka ti - iČQ (< iskjo)

dj . hoditi - hozdQ (< hodjg)z d j-^ ž d prigvozditi - prigvoždenb (< prigvozdjenb)zg j/ rozga - roždije (< rozgjije)

rj > r ’ večerb - večerjalj > P veleti - veljQnj > n’ činiti - činjQ

Spomenici staroslavenske pismenosti bilježe i ove promjene: s > š ako se nađe ispred P, n’ (mysliti - myšleno)z > ž ako se nađe ispred P, n’ (sablazniti - sbblažnjati)t > št ako se nađe ispred r ’ (sbmottfo - Sbmoćrjg)d > žd ako se nađe ispred r ’ (wmpd/7'p - umpidijQ)

Epenteza

U skupinama pj, bj, mj, vj izlučuje se epentetsko l (kupiti kupljQ, ljubiti - ljubljQ, lomiti - lomljp). Kanonski tekstovi

različito bilježe ovu pojavu. U svima se epentetsko / čuva u početnome morfemu (bljusti, pljunQti), ali u sredini riječi ono može izostati. U Zografskom evanđelju, Manjinskom evanđelju, Kločevu glagoljašu i Sinajskom euhologiju ne nalazimo epentetsko / ispred samoglasnika i i 6 (nalazimo korabb, ze-

74

SUGLASNICI

mi, a očekivali bismo korablb, zemli), a u drugim spomenicima tako se događa i pred drugim samoglasnicima (usp. npr. kapja, zembjq, oslabena). Sličnu pojavu bilježimo u makedonskom i u bugarskom jeziku. Zapadna grana južnoslavenskih jezika (slovenski, hrvatski, srpski) čuvaju epentetsko / u svim pozicijama kao i istočnoslavenski jezici. Za zapadnoslavenske jezike neki autori drže da se odigrao isti proces kao u istočnoj grani južnoslavenskih jezika, dok drugi misle da se u njima epentetsko / gubilo još u dopovijesnom razdoblju njihova razvoja.

Još u praslavenskom jeziku dolazilo je do sekundarnog umetanja glasova d i i: prvi se umetao između z i r, a drugi između s i r. Takve pojave bilježe i spomenici najstarijega slavenskog književnog jezika, pa tako nalazimo izdrešti (< iz- rešti), izdrailb (< izrailb), razdrušiti (< raz-rušiti), stram (uz sramb), itd. Drži se da je do umetanja došlo namjerno kako bi se pojačala artikulacija suglasničkih skupova.

Novija istraživanja nerado govore o epentezi, tj. drže da je objašnjenje po kojemu se / izlučuje u nekim skupinama - proizvoljno. Sve više se govori o alternacijama: b - bij, m - mlj, v - vlj itd.

Naglasak

Izravnih svjedočanstava o naglasku u prvom slavenskom književnom jeziku nemamo, odnosno samo bismo s puno opreza neke nadredne znakove u Kijevskim listićima mogli smatrati bilježenjem naglasaka. Ne znamo, međutim, nisu li to znakovi za pjevanje. Po neizravnim podacima mogli bismo reći da je naglasak bio slobodan, pomičan, dinamičan i tonski. Mjesto mu je bilo na posljednjem uzlaznom ili prvom silaznom slogu.

75

STAROSLAVENSKI OBLICI

ImeniceU općeslavenskom književnom jeziku bilo je nekoliko

produktivnih načina tvorbe imenica.a) Jedan od najproduktivnijih sufiksa bio je -ikb koji se

dodavao pridjevskoj osnovi na -bn- ili participskoj na -en- (bezakotibnikt, vratbnikb, nevestbnikb). Po brojanju R. M. Cejtlin takvih je imenica u kanonskim tekstovima 165.

b) Imenice sa značenjem lica tvorile su se i od glagolske osnove pomoću sufiksa -itelb odnosno -atelb: vbzdatelb, krbs- titelb, sbpasitelb, podražatelb. Takvih je imenica bilo sedamnaest, a većinom su, kao i imenice pod a) oblikovane u samom općeslavenskom književnom jeziku, a nisu praslavensko naslijeđe.

c) Pedesetak imenica su dvokorijenske složenice: bogo- slovbCb, prbvorodbCb, belorizbCb.

d) Manji broj imenica tvoren je sufiksima -arb (vinarb, vratarb, mytarb), -čii (krbmčii, kbnigbČii, korabbčii), -ota (sirota, junota), -tai (ratai, hodatai, povodatai), -ical-bca (vino- pivbca, ubiica, iadbca). Vjerojatno je da su neke od tih imenica starije od prvoga slavenskoga književnog jezika.

e) Osobe označavaju i imenice ženskoga roda sa sufiksima -ica (bogorodica, cesanca, vladydica) i -yni (bogyni, rabyni, gospodyni).

f) Imenice ženskoga roda koje označavaju apstraktne pojmove kadšto se tvore od sufiksa -ostbl-estb odnosno -otal-eta

76

IM ENICE

koji se dodaju pridjevskoj osnovi: blagostb, Ijutostb, gorestb, dobrota, ničeta, nagota. No osobito su u tvorbi apstraktnih imenica produktivni sufiksi -bstvo (bezbožbstvo, voinbstvo, ko- varbstvo), -bstvije (podobbstvije, bezmlbstvije). Više od 900 imenica oblikovano je sufiksom -ije (veličije, blagodanje, člo- vekoljubije), a oko 750 sufiksom -nije (znanije, pokajanije, bogopoznanije).

g) Dvadesetak imenica sa značenjem uporabnog predmeta oblikovano je sufiksom -lo (kadilo, zrbcalo, čmilo), tridesetak, apstraktnog i konkretnog značenja, imaju sufiks -ina (godina, sedina), desetak ih je sa sufiksom -tva (ž$tva, molitva), a dvadesetak sa sufiksom -bba (molbba, tatbba).

h) Nije lako pouzdano utvrditi koje su od imenica naslijeđene iz praslavenskoga, a koje su stvorene u općeslaven- skom književnom jeziku. Tako se npr. za imenice junbCb, starbCb, mladenbCb, lovbCb, žbrbCb tvrdi da su postojale i u praslavenskom jeziku, a za imenice istoga sufiksa (-bCb) bes- tudbCb, črbnbCb da su nastale u samom staroslavenskom.

Glavna promjena imenica muškoga i srednjega roda

Gramatički morfemi Primjerimuški rod srednji rod muški rod srednji rod

nepal.j pal. nepal.| pal. nepal. | pal. nepal. | pal.Jednina:Nom. -b -b -o -e rabb nožb selo poljeGen. -a -a -a -a raba noža sela poljaDat. -u -u -1u -u rabu nožu selu poljuAk. -b -b -o -e rabb nožb selo poljeVok. -e -u -o -e rabe nožu selo poljeLok. -e -i -e -i rabe noži sele poljiInstr. -ontb -emb -onib -emb |rabomb nožemb selomb poljemb

77


Dvojina:Nom.Ak.Vok.

-a -a -e -i raba noža sele polji

Gen.Lok. -u -u -u -u rabu nožu selu polju

Dat.Instr. -oma -ema -oma -ema raboma nožema seloma poljema

Množina:Nom. -i -1 -a -a rabi noži sela poljaGen. -b -b -b -b rabb nožb selb polbDat. -omb -em-b -om-b -em-b rabomb nožemb selomb poljembAk. -y -v -a -a raby nož$ sela poljaVok. -i -i -a -a rabi noži sela poljaLok. -e/ib -ihb -ehb -ihb rabehb nožihb selehb poljihbInstr. -y -i -y -i raby noži sely polji

Napomene:

1) U imenica srednjega roda, formalno gledajući, gramatički morfemi podudarni su s gramatičkim morfemima muškoga roda (nepalatalne osnove s nepalatalnima, palatalne s palatalnima). Iznimke su nominativ, akuzativ i vokativ u sva tri broja koji su u srednjemu rodu i formalno drukčiji nego u muškome.

2) U imenica srednjega roda uvijek su međusobno formalno jednaki:

- nominativ, akuzativ, vokativ jednine (o, e)- nominativ, akuzativ, vokativ množine (a)- nominativ, akuzativ, vokativ dvojine (e, i)

3) Razlike između palatalnih i nepalatalnih osnova mogu se svesti na nekoliko morfemskih opozicija. To vrijedi i za imenice srednjega roda, s time da imamo na umu upozorenja pod 1 i 2 .

78

IM ENICE

Opozicga Padeži Prinyerit : b N, A. jd., G. mn. rabb : nožbA L. jd., rabe : noži,e : i L. mn. rabehb : nožihί>

I. jd., rabomb : nožembo : e D, I. dv. raboma : nožema

D. mn. rabomb : nožembe : u V. jd. rabe : nožuy : ? A. mn. raby : nož$y · i I. mn. raby : noži

4) Imenice tipa krai (muški rod) samo se naizgled ne uklapaju u palatalne osnove. Međutim, grafemski slijed krai pretpostavlja fonemski slijed krajb\ kad to uzmemo u obzir, razlike nestaju: kraj-b, kraj-a, kraj-u, kraj-b, kraj-u, kraj-i, kraj-emb itd.

5) Imenice muškoga i srednjega roda o kojima smo govorili imale su u praslavenskome jeziku tematski alomorf *o, pa ih zato često nazivaju imenicama *o(jo osnova.

6) Kategorija živo-neživo vidljiva je u pojedinim tekstovima, pa se u njima npr. nalaze akuzativni oblici raba, otroka, tj. oni su, formalno, podudarni s genitivom.

7) Nemali broj imenica o-osnova prima kadšto nastavke u-osnova (napose u genitivu i lokativu). Od imenice glasb npr. nalazimo genitiv glasa i glasu, od imenice rodt - roda i rodu. Lokativ imenice mirb glasi mire, ali i miru, a od imenice dart glasi dare, ali i daru.

19


Glavna promjena imenica ženskoga roda

Gramatički morfemi | Primjerinepalatalni palatalni | nepalatalni palatalni

Jednina:Nom. -a -a, i žena dušaGen. -y ženy duš$Dat. -e -i žene dušiAk. -P -p ženo duŠQVok. -o -e ženo dušeLok. -e -i žene dušiInstr. -ojQ -ejQ ženojo dušejoDvojina:Nom.Ak.Vok.

-e -i žene duši

Gen.Lok. -u -u ženu dušu

Dat.Instr. -ama -iama ženama dušama

Množina:Nom. -y ženy duš$Gen. - t -b žen-b dušbDat. -am-b -am-b ženam-b dušamtAk. -y ženy dušeVok. -y ženy dušeLok. -ahb -ahb ženah-b dušah-bInstr. -a mi -ami ženami dušami

Napomene:

1) Po tom modelu mijenjaju se i imenice muškoga roda koje u nominativu jednine imaju gramatički morfem a: sta

80

IM EN ICE

rosta, sluga, vojevoda, junoša, itd. Sve te imenice zajedno nazivamo imenicama *a/*ja-osnova.

2) U nominativu jednine palatalne promjene nalazimo dva gramatička morfema: uz (češće) a javlja se i i. Taj morfem imaju imenice tipa SQdi(i), rabyni, ladi(i). Nominativni gramatički morfem jedini je po kojem se te imenice razlikuju od drugih imenica palatalne osnove. Genitiv množine sodii, ladii pretpostavlja izgovor spdijb, ladijb.

3) Pri utvrđivanju gramatičkih morfema ne smije nas zbuniti grafija. Grafemi w, 16, K\ ΙΑ, označavaju mekoću prethodnog suglasnika i nisu zasebni gramatički morfemi.

4) Usporedbe gramatičkih morfema palatalnih i nepalatalnih osnova pokazuju da su razlike među njima usustav- ljene, tj. mogu se svesti na četiri morfemske opozicije.

Opozicya Padeži Primjeriy : ? Gjd., N, A, V mn. ženy : duš$e : i D, Ljd., N, A, V dv. žene : dusio : e V, Ijd. ženo : duše, ženojo : dušejob : b G mn. žen-b : dušb

I - promjena muškoga i ženskoga roda

Gramatički morfemi Prinyerimuški rod ženski rod muški rod ženski rod

Jednina:Nom. -b -b gOStb kostbGen. -i -/ gosti kostiDat. -i -i gosti kostiAk. -b -b gOStb kostbVok. -i -i gosti kostiLok. -i -i gosti kostiInstr. -bmb -ijQ / b/P gostbmb kostijQ 1 kostbjQ

81


Gramatički morfemi Primjerimuški rod ženski rod muški rod ženski rod

Dvojina:Nom.Ak.Vok.

-i -i gosti kosti

Gen.Lok. -iju / bjll -iju / bjU gostiju / bju kostiju / bju

Dat.Instr. -bma -bma \gostbma kostbma

Množina:Nom. -ije / bje -i gostije / gostbje kostiGen. -ii / bi -ii / bi gostii f gostbi kostii f kostbiDat. -bnrvb / emb -bm-b gostbmbl-em-b kost bm-bAk. -i -i gosti kostiVok. -ije / bje -i gostijel-bje kostiLok. -bh-bl eh-b -bhb gostbhbl-ehb kostbhbInstr. -bmi -bmi gostbmi kostbmi

Napomene:

1) U praslavenskome jeziku neke imenice muškoga i ženskoga roda imale su tematsko i. To i je bilo kratko. U općeslavenskom književnom jeziku spomenute imenice imaju u nominativu jednine gramatički morfem -6. Iz vokalizma znamo za mijenu i > b. Takve su imenice pQtb, gostb, gospodb, gvozdb, tbstb, gosb i druge (muški rod), te kostb, noštb, dvbn> i druge (ženski rod).

2) U gramatičkim morfemima posredno se čuva staro kratko i, koje je kasnije prešlo u -b: gost-b, gost-b-ma, gost-b-mb. Gramatički morfemi sa -i (kostbjQ kostijo) nastali su fakultativnim duljenjem (b se našlo ispred j i prešlo u i).

3) Usporedimo li gramatičke morfeme imenica muškog roda s gramatičkim morfemima ženskoga roda, vidjet ćemo da

82

IM EN ICE

su razlike samo u instrumentalu jednine (gostbmb / kostbjo) te u nominativu (i vokativu) množine (gostije / kosti). U instrumentalu jednine imenice muškoga roda sačuvale su prastari gramatički morfem, a imenice ženskog roda razvile su novi pod utjecajem *ja-osnova. Gramatički morfem -ije u nominativu (i vokativu) plurala muškoga roda odražava pra- indoeuropsko stanje. U imenica i-osnova ženskog roda došlo je do izjednačavanja nominativa i akuzativa plurala, jer su ta dva padeža ista i u imenica tipa žena, a i u drugim je deklinacijama postojala težnja da se ta dva padeža izjednače i to u svim brojevima.

4) Imenice *i-osnova muškoga roda imale su u praslavenskom jeziku pred tematskim morfemom polumeki suglasnik, a ne iskonski meki kao imenice *jo-osnova muškog roda. I u jednih i u drugih imenica gramatički je morfem za nominativ jednine -6. Tako imenice nožb i vračb pripadaju *jo-osnovama, a gostb i pQtb *i-osnovama. Pri određivanju u koju deklinaciju imenica muškoga roda sa završnim -b idu moramo pripaziti na imenice koje imaju završno id (voždb). One dakle nemaju završno d, nego palatal id pa idu u glavnu palatalnu promjenu.

5) Imenica *i-osnova muškog roda bilo je mnogo manje negoli imenica * i-osnova ženskoga roda. Vidjeli smo da su razlike u deklinacijama vrlo malene, a i da su na imenice *i-osnove muškog roda snažno utjecale imenice *jo-osnova. Sve je to utjecalo te se i-deklinađja muškog roda raspala: u jednih je imenica prevladala pripadnost rodu pa su prešle u glavnu promjenu, u drugih je prevladala pripadnost deklinaciji pa su prešle u i-deklinaciju ženskoga roda.

U - promjena muškoga roda

Po toj deklinaciji sklanjale su se imenice: syni>, voh>, vrth-b, medi» i poh>. Svi se slažu da tih pet imenica pripada u-osno-

83


vama. Jedni im dodaju imenicu domb (Hamm), drugi imenicu ledi* (Haburgaev), a treći još desetak imenica.

Gramatički morfemi | PrimjeriJednina:Nom. -b med*Gen. -u meduDat. -ovi medoviAk. -b med-bVok. -u meduLok. -U meduInstr. -bmb medbmbDvojina:Nom.Ak.Vok.

-y medy

Gen.Lok. -ovu medovu

Dat.Instr. -una medtma

Množina:Nom. -ove medoveGen. -OVb medov-bDat. -bm* medvrn»Ak. -y medyVok. -ove medoveLok. -b/lb med-bhbInstr. -uni medtmi

84

IMENICE

Napomene:1) U-deklinacija (*u-osnove) nije dobila ime po čestom

gramatičkom morfemu u, kao što bi se moglo misliti. Dobila ga je po tematskom morfemu u koji se posredno čuva u N, A, V jednine, u D, I dvojine te u D, L, I množine (kratko u davalo je, kao što iz vokalizma znamo, τ», a u spomenutim padežima nalazimo τ>).

2) Imenica *u-osnova bilo je malo i na njih su jako utjecale imenice *o-osnova. Tako na primjer nalazimo genitivno synu i dativno synovi, ali i syna (genitiv), synu (dativ). Sve te imenice *u-osnova kadšto dolaze s gramatičkim morfemima *o-osnova. Utjecaja je bilo i u suprotnome smjeru: vrlo često su gramatičke morfeme *u-osnova primale one imenice *0-0snova (njih dvadesetak) koje su imale jednosložnu osnovu koja se završavala tvrdim suglasnikom, a imale su pokretni naglasak (glasb, dhgb, čin-b itd.). Dativno -ovi / -evi vrlo često nalazimo u imenica drugih deklinacija. Osobito se često javlja u osobnih imena (pilatovi, petrovi, iosifovi) i to napose pri izravnom obraćanju: Reče isust petrovi. Reče pilatb isusovi i si. U Suprasaljskom zborniku zabilježeno je i dativno morevi.

V - promjena ženskoga roda

| Gramatički morfemi | PrimjeriJednina:Nom. -0 lokyGen. -e lokbveDat. -i lokbviAk. -b loktvbVok. -y lokyLok. -e lok-bveInstr. -bjQ loktvbjQ

85


Gramatički morfemi f PrimjeriDvojina:Nom.Ak.Vok.

-i lok-bvi

Gen.Lok. -u loktvu

Dat.Instr. -ama loktvama

Množina:Nom. -i lok-bviGen. -t lokwbDat. -amt lok-bvamtAk. -i lok-bviVok. -i loktviLok. -akb lok-bvakbInstr. -ami lokbvami

Napomene:

1) Po v-promjeni idu imenice: buky, brady, irtny, loky, smoky, horQgy, neplody, svekry, ljuby, preljuby, crbky, ceiy i krbVb. Imenica krbVb razlikuje se u nominativu jednine od drugih imenica jer je akuzativni oblik preuzeo ulogu nominativa.

2) S obzirom da gotovo sve imenice imaju u nominativu jednine -y može se učiniti čudnim što smo u popis morfema u nominativ jednine stavili o.

Dva su moguća segmentiranja:

N. lok - y - 0 ili lok -yG. lok - tv - e lok - T>veD. lok - tv - i lok - i>vi

86

IM ENICE

Prihvatljiviji je prvi: to nam pokazuje usporedba s gramatičkim morfemima konsonantskih osnova gdje u genitivu svuda imamo e, a u dativu i.

3) Pogledamo li gramatičke morfeme pažljivije, vidjet ćemo da su u množini kao *a-osnove, a u jednini isti kao u konsonantskih promjena.

4) Kroz cijelu paradigmu provlači se -τν-. Kako je do njega došlo? U nominativu jednine vidimo na kraju -y . Kao što iz vokalizma znamo, y se najčešće dobivao iz dugoga u. Kad je bilo u heterosilabičnoj poziciji, a to se događalo u kosim padežima, dugo u je davalo uu - a ovo -*v-: na primjer u genitivu jednine to je izgledalo ovako: suekm-es > suekruu-es > svekrbve.

Konsonantske promjene

n-promjena | t-promjena | s-pronqena r-promjenamuški rod | srednji rod ženski rod

Jednina:Nom. -0, -b -0 -0 -o -0Gen. -e -e -e -e -eDat. n -i -i -i -iAk. -b -0 -0 -o -bVok. -0, -b -0 -0 -0 -iLok. -e -e -e -e -iInstr. -bmb -bmb -bmb -bmb -bjQDvojina:N, A, V. -i -e -e -e -iG, L. -u -u -u -u -uD, I. -bina -trna -bma -bma -bma

87


n-promjena | t-proiqjena | s-promjena r-promjenamuški rod sreditfi rod ženski rod

Množina:Nom. -e -a -a -a -iGen. -T> -b -b -b -bDat. -bm-b -bm-b -bm-b -bmi» -bm-bAk. -i a -a -a -iVok. -e -a -a -a -iLok. -bhb -bhb -bhb -bh-b -bhbInstr. -bmi -y -y -y -bmi

kamy im$ otroč$ slovo matiplamy vrem$ agn? čudo d-bčidbnb brem$ žreb$ okokorenb plem$ kljus? uhoremenb slem$ osble nebostepenb sem$ kozbl$ divojelenb tem$ OVbČ$ drevoječbmenb čism$ kolos$ženb pism$ telo

ljuto

Napomene:

1) Upozoravamo na nulti morfem u nominativu jednine. Pretpostavljamo dakle ovakvo segmentiranje:

N. kam - y - 0 im - ς - 0 tel - ς - o mat - i - 0

G. kam - en - e im - en - e tel - $t - e mat - er - eD. kam - en - i im - en - i tel - qt - i mat - er - i

Podsjetimo se na zakon otvorenih slogova. On nije “dopuštao” suglasnik na kraju sloga, pa nije mogao npr. ostati oblik mater, nego je prešao u mati (finalno er daje i); isto

88

IM ENICE

tako nije mogao ostati oblik telen, nego je prešao u tel$ (en u finalnoj poziciji daje f). Kad to imamo na umu, jasna nam je i razlika u broju slogova između nominativa (u srednjem rodu i akuzativa i vokativa) te drugih padeža (m a-ti: ma-te-re).

2) Pred gramatičkim morfemima nalaze se sufiksi po kojima su deklinacije i nazvane: -es- (s-deklinacija), -£f- (t-deklinacija), -en- (n-deklinacija muškoga i srednjega roda) i -er- (r-deklinacija).

G. slov-es-e tel-^t-e im-en-e kam-en-e mat-er-eD. slov-es-i tel-qt-i im-en-i kam-en-i mat-er-i

3) Da bismo lakše usvojili predloženu shemu, treba uočiti:a) U svim deklinacijama iste gramatičke morfeme imaju

genitiv jednine (-e), dativ jednine (-i), genitivi lokativ dvojine (-u), dativ i instrumental dvojine (-tma), genitiv množine dativ množine (-bmt) i lokativ množine (-bhi*).

b) Ako izuzmemo imenice ženskoga roda (r-deklinacija), isti su i lokativ jednine (-e) te instrumental jednine (-bttlb).

c) Ne smijemo zaboraviti da se u imenica srednjega roda formalno uvijek podudaraju nominativ, akuzativ i vokativ u sva tri broja. Sve deklinacije srednjeg roda imaju u nominativu, akuzativu i vokativu dvojine -e (ostale imaju -i), a u instrumentalu množine -y (ostale imaju -bmi). Gramatički morfem ~y došao je iz glavne promjene (usporedi sely).

d) Nominativi i vokativi isti su u sva tri broja svih konsonantskih deklinacija.

4) Konsonantske deklinacije počele su se raspadati još u praslavenskome jeziku, jer su na njih djelovale snažnije (brojnije) deklinacije, osobito *i-osnove. Prve su pod utjecaj pale imenice r-deklinacije (mati, d tč i), ali su se unatoč pod-

89


udaranjima s *i-osnovama i tomu što su bile samo dvije imenice održale u staroslavenskom jeziku kao zaseban deklinacijski tip zahvaljujući međusobnoj semantičkoj povezanosti.

5) U množini su se kao imenice konsonantske promjene mijenjale i imenice sa sufiksom -tel-b i -ar-b (učitelb, mytarb). Te su imenice u jednini imale nastavke *jo-osnova. Imenice sa sufiksom -(j)an-in--b (gražd-an-in-b) također su se u množini sklanjale kao imenice konsonantskih promjena, s tim što su gubile drugi dio sufiksa (-in), na primjer nominativ plurala graždan-e. U jednini te su se imenice sklanjale kao *o-osnove i nisu gubile spomenuti sufiks (genitiv jednine grazdanina). U staroslavenskim tekstovima susrećemo među imenicama n-deklinacije muškog roda samo dvije sa starim nominativnim oblikom: kamy, plamy. U ostalih imenica te deklinacije akuzativ je preuzeo ulogu nominativa: remerib, stremenb, korenb. Ta se pojava uklapa u opću težnju za izjednačavanjem nominativa s akuzativom.

6) Posebno treba upozoriti na imenice oko i uho. Njih smo ubrojili u s-deklinaciju - tamo su one nekada i pripadale. U staroslavenskim tekstovima te imenice često primaju, u jednini, nastavke *0-0snova (oko - oka - oku uz oko - očese - očesi). Osim toga, te su imenice u dvojini imale nastavke i-osnova.

N, A, V. oči ušiG, L. očiju ušijuD, I. očima ušima

7) Ako pažljivo pročitamo sve imenice t-deklinacije, vidjet ćemo da one označavaju mlado od čovjeka ili od životinje.

90

IMENICE

Paradigme (primjeri)Jednina:Nom. učitelb mytan> grazdanin-bGen. učitelja mytaija graždaninaDat. učitelju mytaqu graždaninuAk. učitelb mytarb graždanimVok. učitelju mytaqu graždanineLok. učitelji mytarji graždanineInstr. učiteljemb mytarjemb graždaninombDvojina:N, A, V. učitelja mytarja graždaninaG, L. učitelju mytarju graždaninuD, I. učiteljema mytarjema graždaninomaMnožina:Nom. učitelje / učitelji mytarje / mytari graždaneGen. učitel-b / učitelb mytarb / mytarb graždan*Dat. učiteljem* mytarjem-b graždanem*Ak. učiteljς mytarja graždanyVok. učitelje / učitelji mytaije / mytari graždaneLok. učiteljih* mytarihb graždaneh*Instr. učitely / učitelji mytary / mitari graždany

* * *

Jednina:Nom. junoša sodii rabynjiGen. junoš? SQdij$ rabynj$Dat. junoši sodii rabynjiAk. junošg SQdijQ rabynjQVok. junoše sgdii rabynjiLok. junoši sodii rabynjiInstr. junošejo SQdijejo rabynjejQ

91


Dvojina:Nom.Ak.Vok.

junoši sodii rabynji

Gen.Lok. junošu sgdiju rabynju

Dat.Instr. junošama sodijama rabynjama

Množina:Nom. junoše sodije rabynjeGen. junošb SQdii rabynbDat. junošam t sodijam-b rabynjam-bAk. junoš^ sodije rabynjeVok. junoše sodije rabynjeLok. junošaht sodijaht rabynjah'bInstr. junošami SQdijami rabynjami

***

Jednina:Nom. v o h kamy ime slovoGen. volu kamene imene sloveseDat. volovi kameni imeni slovesiAk. vo h kamenb ime slovoVok. volu kamy ime slovoLok. volu kamene imene sloveseInstr. vohm b kamentmb imentmb slovestmbDvojina:Nom.Ak.Vok.

voly kameni imene slovese

Gen.Lok. volovu kamenu imenu slovesu

Dat.Instr. voltm a kamenvma imenbtna slovesbma

92

IM ENICE

Množina:Nom. volove kamene imena slovesaGen. volovt kamen* imem> slovesbDat. voltm-b kamenbm-b imenbm-b slovesbm-bAk. voly kameni imena slovesaVok. volove kamene imena slovesaLok. volthb kamenbhb imenbhb slovesbh-bInstr. voltmi kamenbmi imeny slovesy

***

Jednina:Nom. tele znamenije igoGen. telite znamenija igaDat. teliti znameniju iguAk. tele znamenije igoVok. tele znamenije igoLok. telete znameniji i3eInstr. teletbmb znamenijemb igombDvojina:Nom.Ak.Vok.

telete znameniji ise

Gen.Lok. teletu znameniju igu

Dat.Instr. teletbma znamenijema igoma

Množina:Nom. teleta znamenija igaGen. teletb znamenii ig>Dat. teletbm-b znamenijemb igombAk. teleta znamenija igaVok. teleta znamenija igaLok. teletbhb znamenijihb i3ehbInstr. telety znameniji igy

93


Jednina:Nom. d-bći krbVb smokyGen. dtćere krvve smok-bveDat. dtčeri knvi smokoviAk. dtčerb krbVb smokwbVok. dt>či krbVb smokyLok. d-bčeri kn>vi smokweInstr. dtčerijg krbvbjo smokwbjQDvojina:Nom.Ak.Vok.

d-bčeri kn>vi smok-bvi

Gen.Lok. dbčera k rb v u smok-bvu

Dat.Instr. d-bćerbma krbvama smoktvama

Množina:Nom. d-bčeri krbvi smok-bviGen. d-bćerb krbvii smokwbDat. dtćerbnvb krbVbm-b smok-bvam-bAk. dtčeri krbvi smok-bviVok. d-bčeri kn>vi smok-bviLok. d-bčerbh-b krbVbh-b smok-bvah-bInstr. d-bčerbmi krbVbmi smokbvami

Napomena:

U paradigmama koje smo ovdje naveli neki su oblici rekonstruirani, tj. nisu potvrđeni (ovjereni) u kanonskim staroslavenskim tekstovima (na primjer dvojina imenice k r b V b i najveći broj množinskih vokativnih oblika).

94

ZAMJENICE

Zamjenice1) Ličnim zamjenicama u staroslavenskom jeziku može

mo smatrati zamjenicu za prvo lice - αζτ» (označava govornika)i za drugo lice - ty (označava sugovornika). Za izražavanje trećega lica upotrebljavale su se pokazne zamjenice.

Po sklonidbenim osobinama i po sintaktičkoj uporabi u lične zamjenice možemo ubrojiti i povratnu zamjenicu. Ta zamjenica, kao i azt i ty, nije imala kategoriju roda. Od αζτ> i ty razlikuje se, između ostaloga, i po tome što nije imala kategoriju broja (ima samo jedninu i to bez nominativnoga oblika).

2) Za sklonidbu ličnih zamjenica karakterističan je suple- tivizam osnova. To upućuje na starost sklonidbe - ona je očito iz praindoeuropske epohe. (Usporedi npr. latinski ego, mei, mihi i njemački ich, mich, mir).

Osim nominativa jednine za 1. lice (azt) svi drugi oblici u jednini imaju karakteristično početno m- a u množini i dvojini (opet, dakako, osim nominativa) nalazimo početno n-. Oblici za drugo lice imaju u jednini t-, a u množini i dvojini v-.

Jednina:Nom. a z t *y —Gen. mene tebe sebeDat. m-bne, (mtne), mi tebe, ti sebe, siAk. mene, m$ tebe, t? sebe, s^Vok. — ty —Lok. m-bne, (mbne) tebe sebeInstr. mtnojo tobojo sobojg

95


Dvojina:Nom. ve vaAk. na, ny va, vyGen.Lok.

na ju vaju

Dat.Instr. nama vama

Množina:Nom. my vyGen. nast vas*Dat. nam* vam*Ak. ny, nas* vy, vasbVok. — —Lok. n ast vas-bInstr. nami vami

3) U dativu i lokativu jednine zamjenice za 1. lice nalazimo osnove m m - i mm-. Kadšto obje dolaze u istom spomeniku. Takva situacija vjerojatno odražava epohu kada se jerovi već međusobno zamjenjuju ili ispadaju. Usporedba s litavskim munei upućuje na to da je prvotni oblik bio mbn-(u = i>). Taj oblik nešto je češći i u spomenicima općeslavenskog književnog jezika.

4) Dativni oblici mi, ti, si bili su enklitički, tj. nisu imali vlastiti naglasak i naslanjali su se na riječi ispred sebe.

Oblici u akuzativu mq, t$, s$, ny, vy po postanku su stariji i tek od XI. stoljeća počeli su bivati enklitičkima.

5) Odsutnost kategorije broja uzrokovala je uporabu povratne zamjenice uz prijelazne glagole da bi se izreklo da je subjekt zahvaćen svojim djelovanjem.

6) Lične zamjenice suprotstavljene su neličnima, a to su: pokazne, odnosno-upitne, određene i neodređene. Razlika između ličnih i neličnih zamjenica bila je i morfološka i sin-

96

ZA M JEN ICE

taktička. Lične zamjenice upotrebljavale su se u funkciji subjekta i objekta, a nelične najčešće u funkciji atributa. Ne- lične zamjenice mijenjale su se po rodovima, brojevima i padežima. Iznimka su odnosno-upitne zamjenice kbto i čbto koje nisu imale kategoriju roda i broja.

7) Zamjeničkom deklinacijom zove se ona po kojoj su se sklanjale nelične zamjenice. Imala je dvije varijante: meku i tvrdu. Po tvrdoj su se sklanjale zamjenice kojima je krajnji suglasnik osnove bio tvrd: tb - ta - to, ovi> - ova - ovo, o m - ona - ono, im> - ina - ino. Zamjenički pridjevi: kakit - kaka - kako, ta k t - (taka - tako), vbsjakb - (-a - o), jakb - (- a - o) također su se sklanjali po ovoj deklinaciji. Gramatički morfem i u tvrdoj varijanti bili su ovi:

M uški rod Srednji rod Ženski rodJednina:Nom. - t -o -aGen. -Ogo -ojςDat. -omu -oiAk. -■b -0 -pLok. -omb -oiInstr. -emb -OjQDvojina:N, A. -a -e -eG, L. -ojuD, I. -emaMnožina:Nom. -i -a -yGen. -eh-bDat. -em-bAk. -y -a -yLok. -eh-bInstr. -emi

97


U mekoj varijanti gramatički morfemi bili su ovi:

Muški rod Sredigi rod Ženski rodJednina:Nom. -b -e -aGen. -ego -mDat. -emu -eiAk. -b -e -QLok. -emb -eiInstr. -inib -ejQDvojina:N, A. -a -i -iG, L. -ejuD, I. -imaMnožina:Nom. -i -a -f?Gen. -ihbDat. -im-bAk. -e -aLok. -ihbInstr. -imi

8) Po mekoj varijanti sklanjale su se zamjenice: sb - sja (si),- se, moi - moe - moe, tvoi - tvoe - tvoe, svoi - svoe - svoe, našb- naša - naše, vašb - vaša - vaše, čii - čija - čije te zamjenica *i - *ja - *je.

9) Nominativni oblici *i - *ja- *je s pokaznim značenjem nisu zabilježeni u spomenicima najstarijega slavenskog književnog jezika. Istisnuli su ih oblici on* - ona - ono. S česticom ze, međutim, ti su oblici obični u staroslavenskim tekstovima i označavaju odnosnu zamjenicu “koji“: iže, ježe, jaže.

Nominativni oblik za muški rod *i (i - že, jo-osnove) razvio se iz praindoeuropskoga *is. Razvoj je tekao ovako: *is>*i

98

ZAMJENICE

(s)>*i (o)>*b. Praslavensko *6 dobit će protezu *jb (usporedi s litavskim jis), a to *jb dalo je i (usporedi i primjer *jbgla> igla).

Akuzativ jednine za muški rod nalazimo u tekstovima najstarijega slavenskoga književnog jezika u obliku i. Riječ je također o obliku *jb što možemo lako ustanoviti ako pogledamo paradigmu: j-ego, j-emu, j-b. Taj akuzativni oblik nastao je od praindoeuropskoga *im (A. Leskien tvrdi, i od *jom). Sačuvan je u enklitičkim svezama, na primjer s prijedlogom: *vbn - jb je dalo vtnb odnosno vb nb, ili s glagolom: *vedetb (=3 . lice jednine prezenta) + jb, dalo je ve- detbi što je moglo dati vedetyi (ako se provelo fakultativno duljenje) odnosno vedetoi (ako se dogodila vokalizacija jora). Genitivni oblici anaforičke zamjenice jego, jejf, ihb imaju posvojno značenje kada stoje iza imenice: izrazi synb jego, otbsb jejf, imena ihi> prevodimo kao njegov sin, njezin otac, njihova imena.

10) Već je rečeno da u općeslavenskom književnom jeziku nije bilo zamjenice koju bismo uvijek upotrebljavali za označavanje 3. lica. To se lice označavalo raznim pokaznim zamjenicama, a koja će pokazna zamjenica biti odabrana, ovisilo je o odnosu sugovornika i 3. lica. U označavanju 3. lica najčešće se ipak upotrebljavaju zamjenice om - ona - onoi i - ja - je. Značenje im se sve više približavalo, pa se nominativ svih brojeva i rodova zamjenice i prestaje upotrebljavati. Tako dolazi do sklonidbe om>, ego, emu.

11) Zamjenice jelikb (-a, -o), kolikb (-a, -o), tolik* (-a, -o), dolaze u tekstovima i s nastavcima zamjeničke deklinacije: jelik - a i jelik - ogo.

Zamjenica jetert sklanjala se samo po imenskoj deklinaciji.Zamjenica kyi - koja - koje sklanjala se kao određeni pridjev.Zamjenica vtsb sklanjala se “smiješano“ - dio gramatič

kih morfema je iz tvrde varijante (vbsemb, vbsemi), a dio je iz meke (vbsego, vbsemu).

99

001

d fd s fttu ts U s u i

IBS **U19S * ^ 0 1

d fa s 9S <iS W

p s n iu d s W Q

M ds o S d s U 3 0μ ‘d[s d s <iS u i O M

: v u tu p a f

p o j P\SU9Z p o j j p i p a J S P O J w § n | v

***

I t W J •j j s u i

Τ Ι α χ

ft V J ft W

* U 0 J ■ ^ a

• u e o

f t vj 11 * U I O f ^

: m t t f o u j q

O U t d Jί ‘ a

nfoj T ‘ o

?1 s>; O J • V ‘ N

: m t t f o A ( j

dfoj R U 0 J u s u i

i o j R I U O J T f O 1

Ć J O J V * W

i o j nuioj • i B a

dfoj o8oj • U 3 0

vj O J U I O K

: u u m p 9 f

p o j P | S U 3 Z P O J l i t i p w s p o J H S n w

amdfpture«!

ΜΙΖΗΓ rXSNHAVlSO^VXS

ZAMJENICE

Dvojina:N, A. sbja si siG, L. sejuD, I. simaMnožina:Nom. sii si sbjfGen. sihtDat. sim-bAk. Sbjt si sbjeLok. sihbInstr. sitni

***

Muški rod Srednji rod Ženski rodJednina:Nom. (i) (je) (ja)Gen. jego mDat. jemu jeiAk. i, nb je joLok. jemb jeiInstr. jimb jejQDvojina:N, A. (ja) (i) (i)G, L. jejuD, I. jimaMnožina:Nom. (0 ja (jt)Gen. jih-bDat. jim-bAk. te ja j?Lok. jihbInstr. jimi

101


***

Nom. kbto ČbtOGen. kogo česo (česogo, čbsogo)Dat. komu čemu (česomu, čbsomu)Ak. kogo ČbtOLok. komb čemb (česomb)Instr. cemb čimb

***

Muški rod Srednji rod Ženski rodJednina:Nom. tvoi (=tvojb) tvoje tvojaGen. tvojego tvojejeDat. tvojemu tvojeiAk. tvoi (=tvojb) tvoje tvojgLok tvojemb tvojeiInstr. tvojimb tvojejQDvojina:N, A. tvoja tvoi tvoiG, L. tvojejuD, I. tvojimaMnožina:Nom. tvoji tvoja tvojeGen. tvojihbDat. tvojim*Ak. tvoj$ tvoja tvojeLok. tvojihbInstr. tvojimi

102

eoi

0[9Μ Λ <mtdS*A ‘H SU \

WSRA ‘tlUdSRA w i0SRA 3S<IA •W

Ρ Μ Λ ηΐΙΙΒΜ Λ

dfdSRA οΒθ& λ •uoo3S9A 9S*A •UIO J

:v u v u p 9 [

p o j P|SU9Z p o j if t ip a js p o j pi§np^

*♦*

llUlfoj •j j s u i

'ΆΟΊMM vftnf i/'/Cy W

<Lun&i • j^a<Li{i&y •U3Q

3/JCy vfmj ip *1110:tnit2oufl[

— — — ί ‘a— — — • V o— wo — •V ‘N

imttfOAQdfofoy •j j s u i

pfoy <nudfoy •3101dfoy dfoy ;<Cy Wpfoy nuidfoy •iBa

Mdfoy oSdfoy •U3QDftnj dtoy i/fy •UIOM

itmtupafpoa PISU97 poj ifupaas pai p|§njv

3 3 IN 3 fW V Z


Dvojina:N, A. — — —G, L. — — —

D, I. — — —Množina:Nom. Vbsi Vbse VbSf

Gen. vbsehtDat. vbsem-bAk. VbS£ vbse VbSf

Lok. vbsehtInstr. Vbsemi

104

PRIDJEVI

PridjeviPo značenju pridjeve obično dijele na tri skupine:

a) opisni (kvalitativni): malb, slep-b, slabbb) posvojni (posesivni): adamovb, mariinb, človečbc) odnosni (relativni): medeni% kožanb, železnb

Treću skupinu kadšto nazivaju i gradivnim (materijalnim) pridjevima. Vjerojatno bi kao zasebnu skupinu valjalo izdvojiti i pokazne (demonstrativne) pridjeve kako bismo mogli uvrstiti dio tzv. zamjeničkih pridjeva: kakb (-a, -o), jakb (-a, -o), takb (-a, -o) i si.

Oblikovanje pridjeva

Pridjevi se oblikuju od drugih pridjeva, od imenica i od glagolskih osnova dodavanjem različitih sufikasa. Tih sufikasa je pedesetak, a obično ih dijele na produktivne i neproduktivne. Po svojoj strukturi produktivni mogu biti jednostavni i složeni. Navest ćemo neke primjere:

A / Produktivni sufiksi

a) Jednostavni:

-av-: Igkav- (·^ a, ο), krbvav- (b, a, o)-at-: krilat- (*, a, ο), bogat- (b, a, o)-iv-: Ibživ- (t, a, o), prokaziv- (b, a, o)-in-: golpbin- (*, a, o), smokbvin- (b, a, o)-bn-: vetrbn- (t, a, o), žitbn- (by a, o)-ov-/-ev-: petrov- ( -b, a, o) vračev- (b, a, o)

105


-bsk-: apostolbsk- (b, a, o) vladičbsk- (b, a, o)-it-: jadovit- (b, a, o) srbdit- (b, a, o)-jfc—: kn$žb (od kn$zjb) episkuplb (od episkupjb)-bjb-: vražii (od vragbjb) otročii (od otrokbjb)

b) Složeni

-ovbn-: domovbti- (b, a, o),-evbn-: vračevbn- (b, a, o),-ovit-: domovit- (b, a, o),-šbn-: vbčerašbn- (b, a, o),-ćbn-: domačbn- (b, a, o),

grehovbn- (b, a, o) dbnevbn- (t, a, o) plodovit- (b, a, o) vbnešbn- (b, a, o) vbnećbn- (b, a, o)

B / Neproduktivni sufiksi

-V-: živ- (b, a, o), prav- (b, a, o), prbv- (b, a, o)-r-: dobr-(by a, o), bbdr- (b, a, o), mokr- (b, a, o)-1-: gnil-(b, a, o), kisl- (b, a, o), tepl- (b, a, o)-n-: plbn-(b, a, o), tesn- (b, a, o), železn-(b, a, o)-t-: žlbt-(b, a, o), sv$t- (b, a, o), čist- (b, a, o)

Po mišljenju nekih autora prvotna je razlika između pridjeva i imenica bila isključivo sintaktička: imenice su u rečenici najčešće bile u funkciji subjekta i objekta, a pridjevi su služili kao dio imenskog predikata i kao atributi. Morfološko razlikovanje posljedica je različite sintaktičke uporabe. U početku su morfološka sredstva bila ista. Pridjevi koji su se odnosili na imenice muškoga i srednjega roda dobivali su padežne nastavke imeničkih *o/*jo osnova, a oni koji su se odnosili na imenice ženskoga roda dobivali su nastavke *a/*ja osnova.

106

PRIDJEVI

N. nov* rabt, malo selo, blaga ženaG. nova raba, mala sela, blagy ženyD. novu rabu, malu selu blase žene

Takve pridjeve zovu jednostavnima, neodređenima, a deklinaciju imeničkom. Vrlo je rijedak vokativ neodređenih pridjeva. Uz imenice u tom padežu najčešće se upotrebljava složeni, određeni oblik: rabe lykavyi, ne boi s$ maloe stado. Posvojni pridjevi, koji nisu imali složeni (određeni) oblik na tom mjestu, obično uzimaju oblik formalno jednak s nominativom: zemle ijudova.

Naziv “složeni” dolazi odatle što su ti oblici doista složeni od imeničkoga i zamjeničkoga dijela. Drži se da su nastali tako što su se jednostavnom obliku dodavali oblici anafo- ričke zamjenice jb, ja, je (jb se u tekstovima naravno bilježi kao i). Ti složeni oblici prvotno su se upotrebljavali samo kao atributi i to onda kada su govorili o osobinama osobe (predmeta) koja je, po mišljenju govornika, sugovorniku poznata. To znači da je spomenuta zamjenica zapravo imala ulogu člana.

Mnogi autori sve padežne oblike određenih (složenih) pridjeva tumače kao spoj imeničkoga i zamjeničkoga oblika. Kod toga spajanja kadšto je dolazilo do glasovnih promjena.

Muški rod Sredqji rodJednina:Nom. blag* + i = blagyi blago + je = blagojeGen. blaga + jego = blagajegoDat. blagu + jemu = blagujemuAk. blagb + i = blagyi blago + je = blagojeVok. blag* + i = blagyi blago + je = blagojeLok. blase + jemb = blasejem*Instr. blagomb + imb = blagyimb

107


Dvojina:N, A. blaga + ja = blagaja blase + i = bla^eiG, L blagu + jeju = blagujuD, I. blagoma + ima = blagyimaMnožina:Nom. blaži + i = blasii blaga + ja = blagajaGen. blagb + ihb = blagyihbDat. *blagonib + imb = blagyimbAk. blagy + j f = blagyj$ blaga + ja = blagajaVok. blaži + i = blasii blaga + ja = blagajaLok. blazehb + ihb = blagyihbInstr. blagy + imi — blagyimi

U genitivu, dativu i lokativu jednine, u nominativu i akuzativu dvojine, u nominativu, akuzativu, vokativu i instrumentalu množine (u srednjem rodu i u akuzativu i vokativu jednine) nije došlo ni do kakvih glasovnih promjena i ti padeži jasno upućuju na činjenicu da je složeni oblik nastao od jednostavnoga kome je dodan zamjenički oblik.

U nominativu, akuzativu i vokativu muškoga roda u jednini i u genitivu množine dolazi do promjene koja se obično zove fakultativnim duljenjem. Svakako je riječ o tome da u određenom (složenom) obliku imamo napregnute samoglasnike y i i (blagb + i = b la g y inićb + i = niču).

Oblike u genitivu i lokativu dvojine obično se tumači kao posljedica tzv. sufiksalne redukcije (tj. “ispao” je je, kojega obično zovu sufiksom mada je teško dokazati da je doista riječ o sufiksu).

Najmanje su uvjerljiva tumačenja instrumentala jednine (blagomb + intb = blagyimb), za dativ i instrumental dvojine (dobroma + ima = dobryima), za dativ množine (blagomb + imb = blagyimb) i lokativ množine (iblazehb + ihb = blagyihb). Obično se kaže da su navedeni oblici nastali tako što je jed-

108

PRIDJEVI

nostavni (neodređeni) pridjev “sveden” na nominativni oblik a onda je provedeno fakultativno duljenje. Neki autori tvrde da je u množini došlo do poopćenja genitivnoga završetka muškoga roda u pridjevskom dijelu (osim u nominativu, akuzativu i vokativu). Dakle

dat. blag* + im* = blagyirrvb lok. blagb + ihb = blagyih*

Da bi se došlo do suvislijega obrazloženja, vjerojatno će trebati napustiti pretpostavku o tome da su složeni (određeni) oblici nastali kasnije od jednostavnih (neodređenih). Valja također uočiti da u gradnji složenoga oblika ne sudjeluje cijela zamjenica, nego samo ono što je u njoj gramatičko. Ta činjenica nije uvijek otprve vidljiva. Ako genitiv zamjenice jb (u pismu: i) glasi jego, onda je j osnova, a -ego je gramatički morfem. Ako taj gramatički morfem dodamo genitivu blaga, dobit ćemo blagajego u kome/ nije ono iz osnove, nego ono koje premošćuje zijev (hijat). Morat će se, možda, razmisliti i o eventualnim enklitičkim oblicima zamjenice jb, ja, je te o altemirajućim osnovama da bismo došli do boljih (to će reći: uvjerljivijih) objašnjenja oblika u tzv. zamjeničkoj deklinaciji pridjeva.

U ženskom rodu množina je kao u muškom odnosno srednjem (nominativ je blagy + je = blagyje), a jednina izgleda ovako:

N. blaga + ja = blagajaG. blagy + jeje = blagyjeD. bla3e + jei = blazeiA. blagQ + ; p = blagQjQV. blaga + ja = blagajaL. blase + jei = blaseiI. blagojq + jejQ = blagoj q, blagQjQ

109


U tekstovima oblici nisu uvijek onakvi kakve smo naveli u paradigmama. Najčešće su promjene:

a) Skupovi -yi i -ii (tvrda i meka varijanta) stežu se pa od prvoga dobivamo -y (dobryi>dobry), a od drugoga -i (ništii>ništi).

b) U genitivu, dativu i lokativu jednine muškoga i srednjega roda dolazi do gubljenja suglasnika j , do asimilacije i stezanja:

blagajego >blagaago >blagago dobrujemu >dobruumu >dobrumu nebescejemb >nebesceemb >nebescemb

Stupnjevanje pridjeva

Komparativ i superlativ tvorili su se od opisnih i gradivnih pridjeva dvjema skupinama nastavaka:

a) -ii, -e, -bši,b) -ei, -eje, -eiši

Prvu skupinu nastavaka dobivali su uglavnom oni pridjevi koji su na korijenskom slogu imali silaznu intonaciju. Već u vrijeme kanonskih spomenika taj način tvorbe nije bio produktivan: drag* - dražii, draže, dražbši / hud* - huždii, hužde, huždbši / grpbb - grgblii, grQble, gtvblbši. Među tim pridjevima su i oni s tzv. k- formantom (tj. sa sufiksima-ofcb, -bkb, -bkb) koji se u komparativu gubio.

t$žbk* - t$žii, t$že, t$žbšisladbkb - slaždii, slažde, slaždbšiglgbokb - glgblii, gfable, glgblbši

Drugu skupinu nastavaka dobivali su pridjevi s uzlaznom (akutskom) intonacijom na korijenskom slogu:

1 1 0

PRIDJEVI

novb - novei, noveje, noveiši starb - starei, stareje, stareišiElement jat (e) koji ovdje vidimo nastao je od dugoga e i

stoga je izazvao prvu palatalizaciju:mqkbkb - m$kbčai, mgkbčaje, m%kbčaiŠi

(poslije palatala od e nastaje a)I u komparativu pridjev je mogao imati jednostavnu i

složenu deklinaciju.

Muški rod Sredqji rod Ženski rodJednina:Nom. tfžii t$že t$žbšiGen. t$žbša t$ŽbŠ$Dat. t$ŽbŠU t$žbšiAk. t$žii t$že tfŽbŠQLok. t$žbši t$žbšiInstr. t$žbšemb t$žbšejQDvojina:N, A. t$žbša t$žbši ttfbšiG, L. tfŽbŠll tfžbšuD, I. tfžbšema t$žbšamaMnožina:Nom. t$žbše t$žbša tgŽbŠfGen. tgŽbŠb t$ŽbŠbDat. t$žbšerm> t$žbšarm>Ak. tfžbše t$žbša t$ŽbŠ$Lok. t$žbših-b t$žbšalvbInstr. tgžbši t$žbšami

Valja uočiti da se svaki oblik sastoji od korijena pridjeva (t$ž-), sufiksa (-bš-) i gramatičkoga morfema (nastavka).

111


Gramatički morfemi za ženski rod isti su kao kod palatalne deklinacije imenica ženskog roda tipa rabynL U srednjem rodu nastavci su kao kod imenice polje, a u muškom rodu oni se u velikoj mjeri podudaraju s deklinacijom imenice nožb, tj. s palatalnom varijantom glavne muške promjene. Iznimke su nominativ, akuzativ i vokativ jednine. Oni (kao i u srednjem rodu) nemaju sufiksa -bš-. U nominativu množine muškoga roda nalazimo gramatički morfem -e (iz konsonantskih promjena).

Kod pridjeva koji pripadaju drugoj skupini (po načinu tvorbe komparativa) sve ostaje isto samo se sufiks mijenja. Na primjer u ženskom rodu to izgleda ovako:

N. nov - eiš - iG. nov - eiš - ςD. nov - eiš - i i tako dalje.

Složena deklinacija komparativa ima oblike napravljene po formuli:

korijen pridjeva + sufiks (-bš- ili -eiš-) + nastavci (isti kao kod određenoga pridjeva).

Muški rod Srednji rod Ženski rodJednina:N, V. novei noveišeje noveišijaGen. noveišajego noveiš&eDat. noveišujemu noveišiiAk. novei noveišeje noveišojoLok. noveišiimb noveišiiInstr. noveišiimb noveiŠQjQ

112

PRIDJEVI

Dvojina:N, A, V. noveišaja noveišii noveišiiG, L. noveišujuD, I. noveišiimaMnožina:N, V. noveišii noveišaja noveiš§j$Gen. noveišiih*Dat. noveišiim*Ak. noveiš$j$ noveišaja noveiš?j$Lok. noveišiih*Instr. noveišiimi

Superlativ se tvori pomoću prefiksa nai- koji se dodaje komparativu (nai-novei, nai-t^že, itd.), ali valja upozoriti da to nije čest način tvorbe u staroslavenskom jeziku. Češći je opisni: komparativu se dodaju genitivni oblici zamjenice vt>- sego ili vbsehb (sami sgšte vbseh* nečist Uši).

U tekstovima je čest i tzv. apsolutni superlativ, tj. onaj koji ne izražava usporedbu nego kazuje da netko (nešto) ima neku osobinu u apsolutnoj mjeri. Takav se tvorio najčešće prefiksom pre- (pretbmny mrak*, prelQkavyi vrag*) ili uz pomoć priloga 3elo (irod* rad* byst* 3H0, byš$ rizy bely selo) kojima se dodavao pozitiv pridjeva

113


BrojeviGlavni brojevi u staroslavenskom jeziku su:

1 jedin-b (m.r.), jedina (ž.r.), jedino (sr.r.)

2 dbva (m.r.), dbve (ž.r.), dbve (sr.r.)

3 trije (m.r.), tri (ž.r.), tri (sr.r.)4 četyre (m.r.), četyri (ž.r.),

Četyri (sr.r.)5 p$tb6 šestb1 sedmb8 osmb9 dev$tb

10 desftb11 jed im (-a, -o) na desete12 dbva, oba (obe) na desete13 trije, tri na desete14 četyre, četyri na desete15 pftb na desete16 šestb na desete17 sedmb na desete18 osmb na desete19 dev$tb na desete20 dbva deseti25 dtva deseti i p$tb 28 dbva deseti i osmb

30 trije des$tb 40 četyre des&b 50 p?tb des$tb 60 šestb des$tb 70 sedmb des&b 80 osmb des$tb 90 dev$tb des$tb

100 sbto153 Sbto i p&b des&b i tri 20 0 dbvesbte 300 tri sbta 400 četyrisbta 500 p&b sbtb 600 šestb Sbtb 700 sedmb Sbtb 800 osmb sbtb 900 dev$tbSbtb

1000 tysQŠti 2 0 0 0 dbvetysQci 5000 p$tb tysQCb

10000 des$tb tysQCb ili tbma 2 0 0 0 0 dbvadesti tysQČb ili

dbve tbme 100000 Sbto tysQČb ili legeonb

Broj jedini> (-a, -o) sklanja se po zamjeničkoj deklinaciji (jedinb - jedinogo - jedinomu..., jedina - jedinojς - jedinoi...). Po toj deklinaciji ide i broj dbva, oba:

114

BROJEVI

Muški rod Sredi\ji rod Ženski rodN, A. dvva, oba dtve, obe dtve, obeG, L. dtvoju, obojuD, I. dbvema, obema

Broj trije, tri mijenja se po i-deklinaciji i to u množini (trije kao gostije, tri kao kosti).

Broj četyre, četyri sklanja se u množini kao r-deklinacija (usporedi mati, genitiv množine materb, četyri - genitiv množine četyrb, dativ množine četyrbmb).

Brojevi 1, 2, 3, 4 zapravo su brojevni pridjevi, oni razlikuju sva tri roda. Broj dbva imao je samo dvojinske oblike jer se, kao pridjev, morao slagati u rodu, broju i padežu s imenicom na koju se odnosio. Brojevi tri i četyre upotrebljavali su se, iz istih razloga, samo u množini.

Brojevi od p$tb do dev$tb mijenjaju se (samo u jednini) po i-deklinaciji (usporedi kostb). To znači da su ti brojevi brojevne imenice.

Ti su se brojevi upotrebljavali u jednini, ali su kao dopunu tražili imenicu u genetivu množine.

Brojevna imenica je i broj des$tb. On ima sva tri gramatička broja, tj. sklanja se u jednini, množini i dvojini. Većina je oblika u skladu s i-deklinacijom, mada ima ostataka n-deklinacije.

Jednina Dvojina MnožinaNom. des$tb deseti desete/desetiGen. desete/deseti desetu desetaDat. deseti desetbma desetbmbAk. desetb deseti desetiLok. desete/deseti desetu desetbhbInstr. desetijo desetbma desety

115


Brojevi prve desetice mogli su imati i tzv. zbirne inačice: ch>voi, troi, četvert ... des$terb.

Oblik desete u genitivu čuva se samo u redakcijskim tekstovima, a u lokativu on dolazi samo kao dio izraza za brojeve od 11 do 19.

Brojevi od 11 do 19 sklanjaju se tako da se mijenja samo prvi dio, a izraz na desete ostaje stalno isti (jedinomu na desete, jedinoj^ na desete i si.).

Brojevi 20, 30 i 40 imaju dva dijela, i oba se mijenjaju:

Nom. dw a desetiGen./Lok. dtvoju desetuDat./Instr. d-bvema des^tbmaNom. trije (četyre) deseteGen. trii (četyn>) des$tbDat. trbmb (četyn>mb) des$tbm-bAk. tri (četyri) desetiLok. tnJfb (ČetynJvb) des^tbhhInstr. trvmi (četyrbmi) des$ty

Akuzativni oblici tri deseti i četyri deseti dolaze u spomenicima i u nominativnoj službi.

Kod brojeva od 50 do 90 mijenja se samo prvi dio:Nom. pqtb des^tb Instr. p$tijQ des$tb

Broj ST>to (to je također brojna imenica) mijenja se kao imenice srednjeg roda glavne promjene (tip selo), a brojna imenica tysQŠti kao glavna palatalna ženska deklinacija (tip bogyni). U kanonskim tekstovima uz oblik tysQsta javlja se u nominativu lik tysQŠti. Imenica ženskog roda ttma (ttrna) osim broja 10.000 označuje i “veliko mnoštvo", i imenica legeon* iz grčkoga je jezika (došla je onamo iz latinskoga) sklanjaju se po glavnim deklinacijama.

116

BROJEVI

Redni su brojevi u tekstovima najstarijega slavenskog književnog jezika najčešće u službi atributa. S obzirom na to da određeno odgovaraju na pitanje koji (-a, -e) po redu, najčešće dolaze u određenom obliku:

1. prbvyi, prbvaja, prvvoje2. vuoryi, vttoraja, vUoroje3. tretii, tretijaja, tretijeje4. četvn>tyi (-aja, -oje)5. p<*tyi (-aja, -oje)

11. pn>vyi na desete 17. sedmyi na desete20. dwades&bnyi (-aja, -oje)22. dwades$tbnyi (-aja, -oje) vttoryi (-aja, -oje)30. trides?tbnyi (-aja, -oje)40. četyrides$tbnyi (-aja, -oje)50. p$tbdes$tbnyi (-aja, -oje)60. šestbdes$tbnyi (-aja, -oje)70. sedmbdes$tbnyi (-aja, -oje)80. osmbdes<>tbnyi (-aja, -oje)90. dev$tbdes$tbnyi (-aja, -oje)

100. Sbtbnyi (-aja, -oje)1000. tysQČbnyi (-aja, -oje)

Svi redni brojevi sklanjaju se kao odgovarajući pridjevi.

117


Glagoli

Osnovne gramatičke kategorije glagola u najstarijem slavenskom književnom jeziku su:

1) Kategorija vremena. Njome se izražava vrijeme radnje u odnosu prema trenutku govora (apsolutno vrijeme) ili u odnosu prema kakvom drugom neodgovarajućem trenutku (relativno ili odnosno vrijeme). Kategorija vremena izražava se sufiksima i nastavcima.

2) Kategorije lica. Izražena je ličnim nastavcima i označuje lice koje radnju vrši ili predmet (predmete) kojima se radnja pripisuje:

- govornik (prvo lice - “tko govori”),- sugovornik (drugo lice - “s kim se govori”),- netko treći (treće lice - “o kome se govori”)3) Kategorija broja. Njome se označava vrši li radnju jed

no ili više lica (pripisuje li se radnja jednom ili nekolikim licima). U staroslavenskom jeziku imamo tri broja: jedninu, dvojinu i množinu.

4) Kategorija vida. Ona upućuje na vremenske granice protezanja radnje (stanja) i iskazuje se sufiksima i prefiksima. Osnove trajnih glagola označavaju radnju bez vremenskog omeđivanja: tvoriti, peti, glagolati. Osnove svršenih glagola označavaju ne samo radnju (stanje), nego i vremenske granice (početak, kraj): sttvoriti, zapeti, vbzglagolati.

5) Kategorija načina. Ona upućuje na odnos radnje izrečene glagolom prema stvarnosti. Radnja može biti realna (tada je označena istim morfemima kojima se izražava kategorija vremena) ili potencijalna (tada ima posebne morfeme koji izražavaju mogućnost ili zapovijed).

6) Kategorija određenosti/neodređenosti. Ona je indoeuropsko naslijeđe. Njome nisu obuhvaćeni svi glagoli, a izražava

118

GLAGOLI

se glagolskom osnovom, najčešće kao opozicija: usmjerenost - neusmjerenost (vesti - voditi, iti - hoditi, leteti - letati) ili kao opozicija jednokratnost - mnogokratnost (roditi - raždati).

7) Kategorija stanja. Ona označuje odnos subjekta i objekta u procesu radnje. Ostvaruje se sintaktičkim sredstvima. Kada glagoli izriču radnju koju vrši subjekt, govorimo o aktivu (i sbnide dbždb i pridg reky), a kada izriču radnju koju subjekt trpi, tada govorimo o pasivu (i hvaljenb beaše vb hramine). Kadšto se kazuje da se radnja vrši na subjektu, pa govorimo o povratnim glagolima (ne o tt ženy li rodi s$).

Glagolske osnove

Nesloženi glagolski oblici tvore se u staroslavenskom jeziku od glagolskih osnova i nastavaka. Dvije su osnove polazne: jedna se tradicionalno zove infinitivnom, a druga prezentskom. Pod tim se nazivima obično podrazumijevaju tzv. polazne altemante osnova.

Infinitivna osnova u većine se glagola dobije odbacivanjem infinitivnoga nastavka -ti: vide-ti, divigng-ti, zbva-ti. Nisu otprve uočljive tzv. korijenske osnove. Ako od glagola plesti pokušamo dobiti osnovu na spomenuti način, rezultat će biti ples-,2i to nije infinitivna osnova. Moramo znati da je infinitiv toga glagola izveden iz oblika plet-ti Tako je i s nekim drugim glagolima: pasti<pad-ti, vesti <ved-ti, krasti<krad-ti, teći<tek-ti, moči<mog-ti, iti<id-ti itd.

Prezentsku osnovu uobičajeno određujemo prema prezentskom trećem licu množine (vid- $tb, zov- Qtb, dvign-Qtb itd.). Usporedimo li u nekih glagola npr. prva lica jednine prezenta s trećim licem množine (viždg prema vidqtb, noŠQ prema nos&b), uočavamo da uz polaznu altemantu (vid-, nos-) mogu postojati i izmijenjene altemante (vižd-, noš-). U većine glagola infinitivna se i prezentska osnova razlikuju i

119

STA ROSLA V EN SK I JE Z IK

na površini (ztva- prema zov-, vide-prema vid- i si.), a u nekih se one na površini u polaznim altemantama podudaraju (pad-ti prema pad-Qth i si.).

Dioba glagola na razrede

U svojoj poznatoj Staroslavenskoj gramatici Josip Hamm podijelio je glagole na četiri razreda, a kao kriterij uzeo je samoglasnik (skupinu samoglasnika) koji dolaze u 2. licu množine prezenta ispred nastavka -te.

Ta podjela izgleda ovako:

I. -e- bod - e - te (bosti)je - kol - je - te (klati)

II. -aje- del - aje - te (delati)-uje· kup - uje - te (kupovati)

■ <6* • ST (želeti)

III. -i- nos - i - te (nositi)

IV. atematski glagoli?l)-s - da - s - te (dati)b) bez -s- ima - 0 -te (imeti)

Sam J. Hamm kaže da je svaka podjela pomalo subjektivna. Njegova je pod osobitim utjecajem grafije, jer nam se očitim čini da su njegov I.a, I.b i II. razred zapravo isti razred s tematskim sufiksom e:

bod - e - te kolj - e - te delaj - e - te

1 20

G LA GO LI

kupuj - e - teželej - e - te

Njima možemo dodati i glagol iti (< id-ti) koji u drugom licu množine prezenta ima oblik id-e-te a Hamm ga iz nepoznatih razloga stavlja u četvrti razred. Naravno, pitanje je i smijemo li glagole četvrtoga razreda zvati atematskima: oni nisu bez tematskoga morfema, nego je on nulti:

ima - 0 - tedad - θ - te (d - 1 > s - 1, daste)

Poznati nizozemski slavist Nicolaus van Wijk u svojoj Geschichte der altkirchenslavischen Sprache (Berlin, 1931.) nudi ovakvu podjelu:

a. Glagoli s nastavkom -mb u prvom licu jednine prezenta: dam b (dati), emb (esti), vemb (vedeti), im amb (imeti) i esmb (byti).

Takvih je glagola samo pet.b. Glagoli koji imaju nastavak -p u 1. licu jednine pre

zenta. Dijele se na četiri podgrupe:

1) glagoli koji nastavke -p, -eši dodaju izravno na osnovu: ber-Q, ber-eši... (od bbrati), nes-Q, nes-eši... (od nesti).

2) glagoli koji imaju sufiks -np-: dvignpti, minuti: dvig-ng, đvig-neši.

3) glagolskoj osnovi dodaju se -yp, -ješi: zna-jg, zna-ješi (znati), οής>, orješi (orati).

4) glagolskoj osnovi dodaju se -yp, -iši: hval-jv, hval-iši... (hvaliti), jiosq, nosiši... (nositi).

Istu je podjelu desetljeće ranije ponudio A. Leskien u djelu Handbuch der altbulgarischen (altkirchenslavischen) Spra-

121


che (Heidelberg 1922), a i hrvatski je slavist V. Jagić znatno pomogao svojim radovima takvom opisu i takvoj podjeli. Sama klasifikacija po prezentskoj osnovi potječe od A. Schlei- chera (Polabska fonologija i morfologija, 1871).

Ako bismo tu podjelu unekoliko doveli u sklad sa suvremenim segmentiranjem na morfeme, mogli bismo dobiti, mislim, prihvatljivu podjelu koja bi izgledala ovako:

I. Glagoli koji tvore prezent pomoću tematskoga morfema -e. Taj se razred može podijeliti na podrazrede s obzirom na sufiks koji se nalazi ispred infinitivnoga -ti:

a) -0 : vesti, ved-0-ti, ved-e-ši...tešti, tek-o-ti, teč-e-ši...nestU nes-0-tU nes-e-ši...

b) -a: bvratiy bbr-a-ti, ber-e-ši...Zbvati, zbv-a-ti, zov-e-ši...glagolati, glagol-a-ti, glagol-e-ši...

c) -ov-a: kupov-a-ti, kupuj-e-ši...besedov-a-ti, beseduj-e-šL.verov-a-ti, veruj-e-ši...

d) -e-: bogat-e-ti, bogatej-e-ši...slab-e-ti, slabej-e-šL.

e) -np-: dvignpti, dvig-ng-ti, dvign-e-ši...venQtiy ved-nQ-ti, ven-e-ši...Sbhngti, shh-nQ-ti, shhn-e-šL.

II. Glagoli s tematskim morfemom -i u prezentu. Oni se mogu podijeliti ovako s obzirom na sufiks koji dolazi ispred infinitivnoga -ti:

122

G LA G O LI

a) hval-i-ti, hval-i-ši... nos-i-ti, nos-i-šL. kup-i-ti, kup-i-ši...

b) -e-: vid-e-ti, vid-i-ši...vis-e-ti, vis-i-ši... bbd-e-ti, bbd-i-ši...

c) -a-: krič-a-ti, hič-i-ši...bež-a-ti, bež-i-šL. boj-a-ti sq, boj-i-ši sq...

Sufiks -a - nastao je od sufiksa -e-: krik-e-ti >kriče-ti >kričati beg-e-ti >beže-ti> bežati itd.

III. Glagoli s tematskim morfemom 0 u prezentu. Takvih je glagola samo pet: byti (jes-0-te), vedeti (ves-o-te), esti (es-0- te), dati (das-0-te), imeti (ima-0-te<imad-0-te). Valja imati na umu da glagol byti ima i tzv. trenutni prezent (bod-e-te), a i ostali glagoli u ovoj skupini nalaze se zajedno samo dijelom po zajedničkim osobinama, a dijelom jer ne ulaze ni u jednu od dviju “tematskih” skupina.

Vjerujem da ovakva podjela može pomoći početnicima. Naime, najčešće je dovoljno znati je li glagol e-tipa, i-tipa ili0-tipaf a vrlo rijetko potrebno je posegnuti i za podrobnijom podjelom.

123


Prezent

Prezent glagola s tematskim morfemom -e-

vesti bbrati kupovati dvignQti

Jednina1. ved-0-Q ber-0-Q kupuj-0-Q dvign-0-Q2. ved-e-ši ber-e-ši kupuj-e-ši dvign-e-ši3. ved-e-tb ber-e-tb kupuj-e-tb dvign-e-tb

Dvojina1. ved-e-ve ber-e-ve kupuj-e-ve dvign-e-ve2. ved-e-ta ber-e-ta kupuj-e-ta dvign-e-ta3. ved-e-te ber-e-te kupuj-e-te dvign-e-te

Množina 1. ved-e-mb ber-e-mb kupuj-e-mb dvign-e-mb2. ved-e-te ber-e-te kupuj-e-te dvign-e-te3. ved-0-Qtb ber-0-Qtb kupuj-o-Qtb dvign-0-gtb

1) Osim glagola tipa bbrati u staroslavenskom jeziku imamo još jednu skupinu glagola sa sufiksom -a ispred -ti: upbva- tij bliscati, bega ti i si. Za razliku od bbrati (prezent ber-0-g, ber-e-ši...), oni imaju ovakav prezent:

upbvaj-0-Q begaj-0-gupbvaj-e-ši begaj-eši

2) U mnogim gramatikama posebno se izdvajaju glagoli sa sufiksom -np-: dvig-ng-ti, sb-ng-ti, mi-ng-ti, du-ng-ti, v£- ng-ti i si. Ponekad se tvrdi da u prezentu glagoli umjesto tematskog samoglasnika -e- imaju -ne-, pa bi prezent bio ovako građen: dvig-o-ng, dvig-ne-ši... Nama se čini prihvatljivijim da segmentiramo kao gore.

3) Tematski samoglasnik e imaju još neki glagoli i valja posebno upozoriti na njih zbog teškoće da se iz prezentskoga oblika prepozna infinitiv. Neki (češći) od njih su:

124

G LA GO LI

klqtiy klbtiQ, klbneši... j$tit imQ, imeši...mbretiy mvrp, mbrešL.treti, tbrQ, tbreši...

4) Glagol iskati ima u prvom licu prezenta dva oblika iskQ i iČQ. Prvi je napravljen u skladu s gore rečenim, a drugi je iz ostalih lica “prešao” u prvo, tj. načinjen je po ugledu na išteši> ištetb itd.

Prezent glagola s tematskim morfemom -/-

nositi videti kričati

Jednina1. noš-0-Q vižd-0-Q krič-0-Q2. nos-i-ši vid-i-ši krič-i-ši3. nos-i-tb vid-i-tb krič-i-tb

Dvojina1. nos-i-ve vid-i-ve krič-i-ve2. nos-i-ta vid-i-ta krič-i-ta3. nos-i-te vid-i-te krič-i-te

Množina1. nos-i-mb vid-i-mb krič-i-mb2. nos-i-te vid-i-te krič-i-te3. nos-0-$tb vid-0-$tb krič-0-Qtb

1) Glagoli s tematskim samoglasnikom -i- imaju iste gramatičke morfeme u prezentu kao i glagoli s tematskim samoglasnikom -e-. Treba uočiti da kod glagola s tematskim samoglasnikom -i- u 3. licu množine prezenta dolazi gramatički morfem $h> (u e-glagola - -Qtb) te da u 1. licu jednine u i-glagola dolazi obavezno dp jotovanja krajnjega suglasnika

125


osnove (nos+jQ>noŠQ i si.). To znači daje prvo lice načinjeno npr. ovako: vid-i-Q>vid-i-Q>vižd-0-Q. U gramatikama i udžbenicima najstarijega slavenskog književnoga jezika govori se da se kod ovih glagola u prvom licu jednine izlučuje epentetsko I npr.: kupiti - kupljQ - kupiši, loviti - lovljg - lo- viši, ljubiti - ljubljQ - Ijubiši Možda bismo s više prava mogli govoriti o alternacijama: pj - plj, vj - vlj, bj - bij, mj - mlj.

2) Govornici hrvatskoga jezika imaju veliku olakšicu pri utvrđivanju je li glagol e ili i tipa. Ako glagol u 3. licu množine prezenta u hrvatskom ima e (hvale, nose, vide...), onda u općeslavenskom književnom jeziku ima u 3. licu množine -ftb, a to dalje znači da glagol ima tematski vokal i.

Ako prezent u 3. licu množine završava u hrvatskom na -u, onda u općeslavenskom književnom jeziku završava na -Qtb, a to dalje znači da je glagol e-tipa.

Glagoli s nultim tematskim morfemom

Obično u ovu skupinu (koju zovu “atematski” glagoli) ubrajaju byti, dati, vedeti, imeti i jasti. Njihov prezent izgleda ovako:

byti dati vedeti imeti jasti

Jednina1. jesmb damb vemb imamb jamb2. jesi dasi vesi imaši jasi3. jest* dastb vest-b imat* jastb

Dvojina1. jesve dave veve imave jave2. jesta dasta vesta imata jasta3. jeste daste veste imate jaste

Množina1 .jesm-b dam-b wem-b imamb jamb2. jeste daste veste imate jaste3. SQtT> dad$h> \ed$t-b imQtb jadftb

126

GLAGOLI

1) Po nastavcima ovi se glagoli od glagola e- i i-tipa razlikuju u prvom i drugom licu jednine. Ta su lica izvedena iz ovih praindoeuropskih korelata:

*es-mi *dad-mi *ved-mi *ed-mi *es-si *dad-si *ved-si *ed-si

Moramo imati na umu ove odnose: kratko i (a imamo ga u prvom licu) zakonito daje b, dugo e (e) prelazi u jat (e), skupina ss pojednostavljuje se u s, ds prelazi u s, dm u m. Kada te promjene provedemo, dobijemo oblike jesmb, jesi / damb, dasi / vemb, vesi / jamb, jasi. Znači da te glagole možemo segmentirati ovako: jes-0-mb, jes-0-si (ss prelazi u s), jes-0-tb, jes-0-mb, jes-0-te, s-0-Qtb, jes-0-ve, jes-0-ta, jes-0-te.

2) Glagol imeti nije glagol s nultim tematskim morfemom, nego jedini glagol u općeslavenskom književnom jeziku koji ima tematski morfem a. Njegovo prvo lice neki autori izvode iz oblika *jbmami (jer obavezno na početku dobiva protezu, usp. *jbgla : igla). Ipak valja upozoriti na još dva glagola (zbog mogućih teškoća u prepoznavanju, a i zbog možebitnog “križanja” oblika):

imati ima prezent jemljQ, jemleši... j$ti ima prezent imQ, imeši...

3) Spomenut ćemo i glagol hoteti kojemu prezent glasi: hoČQ, hoćeši... tj. došlo je do jotovanja, mada on nije glagol i-tipa.

127


Imperfekt

U najstarijem slavenskom književnom jeziku imperfekt se, načelno, mogao tvoriti od svih glagola. Ipak, tekstovi pokazuju da se najčešće tvorio od trajnih. Obilježavajući radnju koja se događa u prošlosti usmjeren je na trajanje ili na ponavljanje radnje.

U udžbenicima i gramatikama obično se tvrdi da se imperfekt tvorio kadšto od infinitivne osnove (ako se ona završavala na -a ili na -e) ili od prezentske (u svim drugim slučajevima). U prvom slučaju to bi išlo po formuli: inflni- tivna osnova + morfološka konstanta (-ah-) + nastavci (isti kao kod asigmatskog aorista), npr. glagola-ah-b, glagola-aš-e... U drugom slučaju tvorio bi se po formuli: prezentska osnova + e + ah + nastavci, npr. pad-e-ah-b, pad-e-aš-e...

Uzmimo sada nekoliko prvih lica i segmentirajmo ih ovako:

ved-eah-bpad-eah-bsbhn-eah-bglagol-aah-bnoš-aah-bčuj-aah-b

Iz ovoga izlazi da smo od prezentske osnove dobili im- perfekatsku dodavanjem sufiksa -eah-. Taj se sufiks može promijeniti u -aah- ako dolazi iza palatala.

128

GLAGOLI

pasti (pad-ti) n o s i t i ST>hnQti

Jednina1. pad-eah-1 noš-aah-t s-bhn-eah-Ty2. pad-eaš-e noš-aaš-e sthn-eaš-e3. pad-eaš-e noš-aaš-e sthn-eaš-e

Dvojina1. pad-eah-ove noš-aah-ove sthn-eah-ove2. pad-eaš-eta noš-aaš-eta sthn-eaš-eta3. pad-eaš-ete noš-aaš-ete s-bhn-eaš-ete

Množina1. pad-eah-omt noš-aah-om’b S’bhn-eah-om’b2. pad-eaš-ete noš-aaš-ete Sbhn-eaš-ete3. pad-eah-o noš-aah-Q sthn-eah-Q

1) Ako bismo iz imperfekatske paradigme, npr. glagola pasti (i svih drugih koji imaju tzv. asigmatski aorist) “izvadili” imperfekatski morfem -eah-, dobili bismo asigmatski aorist:

Jednina1. pad-eah-tj pad-*2. pad-eaš-e pad-e3. pad-eaš-e pad-e

Dvojina1. pad-eah-ove pad-ove2. pad-eaš-eta pad-eta3. pad-eaš-ete pad-ete

Množina1. pad-eah-omt pad-om-b2. pad-eaš-ete pad-ete3. pad-eah-q pad-Q

Pogledamo li pažljivo nastavke za asigmatski i sigmatski drugi aorist te one za imperfekt, uočit ćemo veliku njihovu

129


podudarnost. Značenje “imperfekt” nije, dakle, sadržano u gram. morfemu, niti gram. morfemi izražavaju razlike među spomenutim vremenima. To daje za pravo onima koji traže da govorimo o aoristnoj, imperfekatskoj i drugim osnovama, koji, dakle, naglašavaju da svalđ glagolski oblik ima svoju osnovu.

2) Neki glagoli imaju dvojake imperfekatske oblike:

Zbvati, z o v q gbnati, zenQzhvaaht zoveaht gbnaah* ženeahbz-bvaaše zoveaše gbnaaše ženeaše

plbvati, pljujQ plbvaakb pljueaht plbvaaše pljueaše

Riječ je o alternativnim osnovama: zw -/zo v-f gbn-/žen-, plbv-lpljuj-.

3) Imperfekt glagola byti glasi: beaht, beaše, beaše, bea- hove, beaše ta, beašete beahom-b, beašete, beahQ. I taj oblik potvrđuje da je -eah- prvotni imperfekatski oblik.

4) U tekstovima često dolazi tzv. kontrahirani (stegnuti) imperfekt. Naime, sufiks -eah-l-aah- steže se u -eh-1-a h -: p a - deahb : p a d eh t, padeaše : padeše, glagolaašete : glagolašete, glagolaahQ: glagolahg.

Aorist

Aorist je u staroslavenskom jeziku označavao prošlu svršenu radnju. Pojednostavljeno rečeno: ako imperfekt odgovara na pitanje što se događalo, aorist odgovara na pitanje što se dogodilo. Tvorio se i od svršenih (češće) i od nesvrše- nih glagola (rjeđe).

130

G LA GO LI

Asigmatski aorist

Tvorio se od glagola e-tipa kojima je infinitivna osnova završavala na suglasnik (gledano “materijalno”), tj. od glagola s nultim sufiksom (pek-o-ti) i od glagola sa sufiksom -nQ- (dvignQti).

Jednina1. pek-b mog-t dvig-b2. peč-e mož-e dviž-e3. peč-e mož-e dviž-e

Dvojina1. pek-ove mog-ove dvig-ove2. peč-eta mož-eta dviž-eta3. peč-ete mož-ete dviž-ete

Množina

1. pek-om-b mog-omb dvig-omb2. peč-ete mož-ete dviž-ete3. pek-Q mog-Q dvig-Q

(pesti <pek-0-ti) (mosti <mog-0-ti) (dvig-nQ-ti)

Zove se asigmatski (nesigmatski) zato što se tvori bez s (sigme) za razliku od ostala dva aorista.

Već u kanonskim staroslavenskim tekstovima asigmatski aorist bio je arhaičan oblik. To se vidi po izrazitoj tendenciji da se zamijeni sigmatskim aoristima. U Suprasaljskom zborniku Jagić je našao samo jedan oblik asigmatskoga aorista. Tako nije u drugim tekstovima, ali i u njima vidljiva je spomenuta tendencija.

Sigmatski prvi aorist

Naziv sigmatski dolazi od grčkog naziva sigma za s. Naime, aorisna osnova dobivena je tako da se taj morfem dodavao na infinitivnu osnovu.

131


A) Glagolima kojima infinitivna osnova završava na samo- glasnički morfem dodavala se sigma (tako smo dobili aoris- nu osnovu) i nastavci (b, o, o, ove, ta, te omt, te, $ ) :

glagolati nositi byti

Jednina1. glagola-h-b nosi-h-b by-h-b2. glagola nosi by3. glagola nosi by

Dvojina1. glagola-h-ove nosi-h-ove by-h-ove2. glagola-s-ta nosi-s-ta by-s-ta3. glagola-s-te nosi-s-te by-s-te

Množina1. glagola-h-omb nosi-h-om-b by-h-omb2. glagola-s-te nosi-s-te by-s-te3. glagola-š-ς nosi-š-? by-s-$

Drugo i treće lice jednine “materijalno” se podudaraju s infinitivnom osnovom. To je stoga što se sigma našla na kraju (glagola-s-0) pa je morala otpasti. Distribucija s i h ne može se kod glagola opisati glasovnim promjenama pa smijemo samo ustvrditi da se na površini kadšto javlja h, a kadšto s. Nije, dakle, riječ o praslavenskoj glasovnoj promjeni (VsV>VhV) nego o morfološkom procesu ujednačavanja.

Neki glagoli imaju u drugom i trećem licu gramatički morfem -tb. Tako od glagola umreti nalazimo u tekstovima za drugo i treće lice oblik umrete uz umre, od glagola piti oblik p i i oblik pitb, od glagola raspeti oblik rasp$ i oblik rasp^tb itd. Pretpostavlja se da se gramatički morfem -tb prvo javio u 3. licu jednine da bi se ono razlikovalo od drugog (neki misle da je pritom “iskorišten” prezentski gramatički morfem). Kasnije su se opet izjednačili oblici za drugo i treće lice.

132

GLAGOLI

I glagol byti ima kadšto u 2. i 3. licu jednine oblik bystb. Ima i poseban oblik koji neki istraživači zovu aoristom, a drugi preteritom. Glasio je ovako: behb, be, be, behomb, beste, bese, behove, besta, beste. Značenje toga oblika je imperfe- katsko.

B) Glagoli kojima infinitivna osnova ima na kraju nulti morfem, tj. “završavaju na suglasnik” (itek-0-ti > teći, probod-0-ti > probosti i si.) tvore sigmatski prvi aorist po istoj formuli kao i oni kojima infinitivna osnova završava na samoglasnik, no kod njih je dolazilo do različitih promjena.

1) Ako je osnova završavala na b, p, d, t, z, s, ti su suglasnici ispadali, a sigma je ostala nepromijenjena.

2) Ako je osnova završavala na r, k, ti su suglasnici također ispadali, a sigma se mijenjala u h.

3) Prema kratkom samoglasniku u infinitivnoj osnovi često stoji dugi u aorisnoj (e - e, o - a).

4) Drugo i treće lice jednine nisu u tekstovima zasvjedočeni: paradigma se “popunjava” iz asigmatskog aorista.

tešti (tek-ti) probosti (probod-ti) privesti (prived-ti)

Jednina1. tehb probasb privesb2. (teče) (probode) (privede)3. (teče) (probode) (privede)

Dvojina1. tehove probasove privesove2. testa probasta privesta3. teste probaste priveste

Množina1. tehomb probasomb privesomb2. teste probaste priveste3. teše probaše privese

133


Sigmatski drugi aorist

Tvorio se od glagola e-tipa kojima infinitivna osnova ima nulti gramatički morfem (“završava na suglasnik”) i glagoli sa sufiksom -nQ-.

Osnova za drugi sigmatski aorist dobije se tako da se in- finitivni sufiksi (nula, -ης>~) zamijene samoglasnikom o i sig- mom (s) koja u intervokalnom položaju prelazi u h. Nastavci su kao kod prvog sigmatskog aorista.

Jednina Dvojina Množinareci

1. rek-o-h-* rek-o-h-ove rek-o-h-om*2. (reče) rek-o-s-ta rek-o-s-te3. (reče) rek-o-s-te rek-o-š-ς

dvignQti1. dvig-o-h-T? dvig-o-h-ove dvig-o-h-om-b2. (dviže) dvig-o-s-ta dvig-o-s-te3. (dviže) dvig-o-s-te dvig-o-š-ς

Iz paradigmi se vidi da drugo i treće lice jednine nisu zasvjedočeni u tekstovima, nego se upotrebljavaju oblici asigmatskog aorista.

vesti (ved-ti)asigm. aorist sigm. /. aorist sigm. II. aorist

Jednina1. vedt vest vedohb2. vede (vede) (vede)3. vede (vede) (vede)

Dvojina1. vedove vesove vedohove2. vedeta vesta vedosta3. vedete veste vedoste

134

G LA GO LI

Množina1. vedomb vesomb vedohomb2. vedete veste vedoste3. vedp ves$ vedoš$

Imperativ

Imperativ (zapovjedni način) izražava poticaj da se izvrši neka radnja, naredba, zabrana ili molba:

- gospodi ašte ty esi poveli mi priti kb sebe- isusb že reče emu pridi

U staroslavenskom jeziku nije bilo posebnih oblika za prvo lice jednine, treće lice množine i treće lice dvojine.

Drugo i treće lice jednine imperativa u svih glagola (osim videti, vedeti, esti, i dati) završavaju na -i: padi, hvali, nosi... Po interpretacijama koje nalazimo u gramatikama riječ je o formuli “prezentska osnova + i” (pad-i, hval-i, nos-i). Moglo bi se, međutim, pretpostaviti da to i pripada imperativskoj osnovi (segmentiranje bi tada bilo padi-o, hvali-0, nosi-0). Od glagola koje smo izuzeli drugo i treće lice glase: viždb, veždb, eždb, daždb. U gramatikama i udžbenicima obično se govori o jotovanju, tj. oblik dad-i, nakon što se 1 pretvorilo u

7, prelazi u daždb. Iz tog objašnjenja ne vidi se ni zašto se 1 pretvorilo u j , ni odakle na kraju tih oblika b. Ako pretpostavimo ishodišni oblik dad-jb, onda regularno možemo dobiti daždb, ali ostaje neobjašnjeno zašto samo kod tih glagola imamo -jb, tj. zašto je padi, a ne paždb.

U prva dva lica množine i dvojine nastavci su isti kao u prezentu (-mb, -te, -ve, -ta) pa je očito da njima nije izražen sadržaj “imperativ”. U glagola e-tipa taj je sadržaj izražen jatom (e): pademb : pademb, padete : padete, padeve : padeve, padeta : padeta. Glagoli s prezentskim tematskim i imaju i u

135


imperativu i: hvalite : hvalite, nosive: nosive. Jesu li se imperativ i prezent razlikovali po naglasku kod tih glagola, to danas ne možemo reći. Posredno ipak možemo ponešto zaključiti o mjestu naglaska. Ako npr. od glagola reci imperativ glasi rbciy od peči pbd, a od teći tbd, onda je vjerojatno da se naglasak nalazi na samoglasniku i.

nesti znati byti hvaliti vidfti rešti

Jednina 2. nesi znai bodi hvali viždb rbci3. nesi znai bodi hvali viždb n>ci

Dvojina 1. neseve znaive bodeve hvalive vidive rbceve2. neseta znaita bodeta hvalita vidita rbceta

Množina 1. nesentb znaim-b &!-Ci hvalim-b vidim* rbcem-b2. nesete znaite bodete hvalite vidite rbcete

Za prvo lice jednine i treće lice množine i dvojine kadšto se u kanonskim tekstovima nalazi kombinacija da + prezent: i iže na nebe takožde da ne vi>zvratitb sf.

Zanijekani oblici obično se oblikuju česticom ne: moli - ne moli, bodem* - ne bodem*. Kadšto se zanijekanost opisno izražava pomoću glagola mosti: ne mozi ne verovati, ne možete izmeniti.

Infinitiv i supin

Infinitiv i supin su neosobni glagolski oblici, tj. nemaju morfem koji bi ukazivao na subjekt radnje. Infinitiv ima nastavak -ti, a supin nastavak -tb. Istraživači vide u njima okamenjene padežne oblike starih glagolskih imenica. Najčešće se tvrdi da se infinitiv i supin tvore od indoeuropskoga su-

136

G LA GO LI

fiksa poimeničavanja (-t-) i nastavka (dativnoga za infinitiv, akuzativnoga za supin).

Kadšto se u gramatikama kaže da su infinitivi u staroslavenskom jeziku dvojaki: jednima bi se osnova podudarala s korijenom (nesti), a drugima je osnova dobivena dodavanjem kojega samoglasnika. Držimo da se korijen i osnova uvijek razlikuju pa da u prvom slučaju (nesti) infinitivna osnova ima nulti gramatički morfem: nes-o-ti.

Infinitiv najčešće služi kao dopuna drugom glagolu (mogQ se ST>tvoriti) ili imenima (nesmb dostoim otrešiti remene sa- pogu ego; imegi uši slušati).

Supin se najčešće upotrebljavao uz glagole kretanja: pri- šelb esi semo prežde vremene mQČitb nasb. Njegove su dopune redovito u genitivu, a ne u akuzativu: idp rybb lovitb, razontb zakona, zbvatb pravbdbnikb i si.

Participi

Participi su gramatički oblici koje su tako imenovali antički gramatičari uvidjevši da oni, s jedne strane, pripadaju glagolima (kadšto izražavaju vrijeme, stanje i imaju rekciju), a, s druge strane, pripadaju imenima, (jer imaju kategoriju padeža i roda). U općeslavenskom književnom jeziku bilo ih je pet:

Participi1

prezenta pret^rita

i--------------- 1 i--------------- 1aktivni pasivni aktivni pasivni

i-------------------- 1prvi drugi

137


Aktivni particip prezenta tvorio se od prezentske osnove i tri skupine nastavaka:

1) -y (za muški i srednji rod) i -Qči (za ženski rod)

2) (za muški i srednji rod) i -Qci (za ženski rod)3) -f (za muški i srednji rod) i -fći (za ženski rod)

Prvu skupinu nastavaka dobivaju oni glagoli e-tipa kojima prezentska osnova završava na suglasnik i atematski glagoli. Primjeri:

3. lice jedn. prezenta muški i sr. rod ženski rodbodet* bod-y bod-QČi

tečetb tek-y tek-QĆi

dvignetb dvign-y dvign-QĆi

jest* s-y S-QČi

dastb dad-y dad-QČi

Drugu skupinu nastavaka dobivali su glagoli e-tipa kojima prezentska osnova završava na jotu i na palatal. Primjeri:

3. lice jedn. prezenta muški i sr. rod ženski rodkoljetb kolj-ς kolj-QČiznajetb znaj-$ znaj-QČikupujetb kupuj-ς kupuj-QČi

Treću skupinu nastavaka dobivaju glagoli i-tipa. Primjeri:

3. lice jedn. prezenta muški i sr. rod ženski rodhvalitb hval-ς hvalećinositb nos-ς nosačividitb vid-ς vidici

138

G LA G O LI

Neodređeni oblici aktivnog participa prezenta sklanjali su se kao palatalne imenice glavne deklinacije.

Muški rod Srednji rod Ženski rodJednina:Nom. body body bodgćiGen. bodgča bodQĆ£Dat. bodgću bodgćiAk. bodQČb bodgće bodQČQLok. bodgči bodQČiInstr. bodQcemb bodQČejQDvojina:N, A. bodgća bodgči bodgčiG, L. bodQČu bodpćuD ,I. bodQČema bodQĆamaMnožina:N, V. bodpče bodgća bodpć?Gen. bodQČb bodQČbDat. bodpćemb bodQČam-bAk. bodgće bodpča bodQĆ$Lok. bodgčihb bodQĆahbInstr. bodgči bodgčami

Iz primjera je vidljivo da se oblici muškoga i srednjega roda dekliniraju kao jo-osnove imenica tek s jednom razlikom: u nominativu množine muškog roda je -e kao u imeničkim suglasničkim osnovama.

Aktivni particip prezenta u općeslavenskom književnom jeziku označava glagolsku radnju usporednu s predikatnom radnjom ili s radnjom finitivnoga glagolskog oblika. A taj particip u hrvatski prenosimo ili glagolskim prilogom sadašnjim ili zavisnom rečenicom:

139


a) - i se dbva slepca vbZbpiste glagoljoci- i evo dva slijepca povikaše govoreći

b) - posledb že pridg i proč$jq devy glagoljQĆ$- a poslije dođoše i ostale djevice govoreći

c) - da stbodetb s$ rečenoe prorokomb isaiemb glagoljočemt- da se dogodi što je rekao prorok Izaija koji govori

d) - jeterb otb sQciihb sb isusomb izvleče nožb svoi- jedan od onih što bijahu s Isusom izvuče svoj nož

e) - i ishodfćju emu otb crbkbve, glagola emu edirib otuČenikb svoihb

- i kad je izlazio iz crkve, kaže mu jedan od njegovih učenika

Pasivni particip prezentaNjegovu osnovu dobivamo tako da prezentskoj dodamo

-om- ili -em- ili -im-. Ti sufiksi imaju značenje “particip prezenta pasivni” i na njih se onda dodaju oznake za rod: -b, -a, -o.

bostiy bod + om + b/a/o znati, znaj + em + b/a/o nositi, nos + im + b/a/o

Samoglasnikom o proširuju osnovu glagoli e-tipa kojima prezentska osnova završava na suglasnik i atematski glagoli:

padomb, padoma, padom o / vedomb, vedoma, vedomo / dvignomb, dvignoma, dvignomo

Samoglasnikom e proširuju osnovu glagoli e-tipa kojima osnova završava na jotu ili palatal:

koljemb, koljema, koljemo / znajemb, znajema, znajemo

Samoglasnikom i proširuju prezentsku osnovu svi glagolii-tipa:

vidimb (-α,-ο), nosimb (-a, -oj, hvalimb (-a,-o)

140

GLAGOLI

Kratki oblici participa prezenta pasivnog dekliniraju se kao neodređeni pridjevi: blag-*, blag-a / padom-*, padom-a / blag-a, blag-y / padom-a, padom-y... itd.

U hrvatski se taj particip najčešće prenosi zavisnom rečenicom:

- se jest* telo moje dajemoje za vy- ovo je moje tijelo koje se daje za vas

Kad su s negacijom, ti se participi prevode kao pridjevi na -iv ili -ljiv:

nepobedim* - nepobjediv, neizglagoljem* - neizreciv, nerazločim* - nerazdjeljiv.

Aktivni particip preterita prvi

Osnova za taj particip dobije se od infinitivne tako da joj se doda sufiks jor (*), a na taj sufiks za muški i srednji rod dodaje se nulti morfem, a za ženski -ši:

rek - * - 0>rek* pad - * - 0>pad* dvig - * - 0>dvigbr e k - t - ši >rek*ši pad - * - š i >pad*ši dvig - * - š i >dvigbši

Ako infinitivna osnova završava na samoglasnik, pojavljuje se hijatsko v:

glagola - v - * - 0 > glagolav* (m. i sr. rod)glagola - v - * - Ši > glagolavtši (ž. rod)

Deklinirali su se kao i aktivni participi prezenta: pas*, pas*ša, pasošu... (m. i sr. rod)pasoši, pas"bš$, pas*šL. (ž. r.)

Glagoli koji u infinitivu imaju re nastalo metatezom likvida od er (mreti<merti, prostreti<prosterti) za tvorbu uzimaju

141


drugu osnovu pa njihov particip preterita glasi rribrb, mbrbši (očekivali bismo mrev*, mrevbši) odnosno prostbrb, prostbrbši (očekivali bismo prostrevut prostrevbši).

Glagoli i-tipa imali su dvojake oblike:

nositi - nosiv*, nosivbši i nošb, nošbši

hvali - hvalivb, hvalivbši i hvalb, hvalbši

rodi - rodiv-b, rodivbši i roždb, roždbši

Kraći oblici su stariji. Nastali su po formuli: nos - jb>nošb (za muški i srednji rod), odnosno nos - jbši>nošbši (za ženski rod).

O d glagola iti particip glasi šbdb, šbdbši, a od glagola ja hati - javb, javbši.

Aktivni particip preterita prvi označava radnju koja se izvršila prije predikatske radnje ili radnje finitivnoga glagola. Kad je u nominativu, taj se particip može prevesti na hrvatski glagolskim prilogom prošlim ili nezavisnom rečenicom, a kad je u kosim padežima, obavezno se prevodi zavisnom rečenicom.

- slysavb že irodb...

- i vbstavb isusbpo nemb ideaše

- v t dom u byvb vtprašaaše j$

- ženQ sfyšavbšQ...- večeru že byvtsu...

Aktivni particip preterita drugi

Njegova se osnova dobiva od infinitivne tako da se doda sufiks -/-. Tako dobivenoj participskoj osnovi dodaju se onda oznake za rod: -τ> / -a / -o.

- čuvši pak Herod...- i ustavši Isus (i kad je Isus

ustao) iđaše za njim...- kad je bio u kući, zapita ih...- ženu koja je slušala...- kad je bilo uvečer...

142

G LA G O LI

glagola - / - b / a / o hvali - 1 - * I a / o

Ako se infmitivna osnova završavala na d ili t, ti su suglasnici ispadali:

p a d - l - h / a / o > pah> (-a, -o)

p let - 1 - -b / a / o > plelb (-a,-o)

Glagoli sa sufiksom -/zp- čuvali su taj sufiks ako je on bio naslonjen na samoglasnik (minQti - minplb), a gubili su ga kad je bio naslonjen na suglasnik (sbhnQti - sbhlb).

Od glagola umreti, umbVQ ovaj particip glasi umbrlb (-a, -o), a od glagola čisti, čbtQ particip glasi čb h (-a, -o), tj. uzima se apofonijski slabija osnova.

Pasivni particip preterita

Njegova se osnova dobivala od infinitivne dodavanjem sufiksa -/i- ili -en- ili -i-. Na tako dobivenu osnovu dodavali su se gramatički morfemi za rod: -τ>, -a, -o.

vide - n - b I a l o

bod - en - b I a i o

kl$ - 1 - b / a / o

Sufiks -λ - dobivali su glagoli kojima je infinitivna osnova završavala na a ili na e:

zbva-n-b, Zbva-n-a, Zbva-n-oglagola-n-b glagola-n-a glagola-n-ovide-n-b vide-n-a vide-n-ovede-n-b vede-n-a vede-n-o

Sufiks -en- dobivali su glagoli kojima je osnova završavala na suglasnik, na -y i na -i.

143


nesti nes-en-t nes-en-a nes-en-orešti reč-en-t reč-en-a reč-en-ozabyti zab-bv-en-τ> zab-bv-en-a zab-bv-en-oumyti umw-en-t umw-en-a umw-en-onositi noš-en-i> noš-en-a noš-en-opustiti puć-en--b puč-en-a puć-en-o

Glagoli sa sufiksom -ng- kadšto su gubili taj sufiks (dvigngti - dvižen-b), a kadšto se na njegovu mjestu pojavio sufiks -nov- (prilcosnpti - prikosnovent).

U vezi s glagolima na jery (~y) upozoravamo na sufiks -τ>ν-. On je nastao kao i u imenica v-deklinacije. U glagola koji završavaju na -i došlo je do jotovanja: nosi - em>>nos- jeni>>nošem>, rodi - em>>rodjem>>roždent itd.

Sufiks -t- dobivali su glagoli kojima se infinitivna osnovazavršavala na -f, -a, -i i -e.

kl$ti kl£-t-T> kl$-t-a kl$-t-ok ti je-t-b k't-a k-t-oobuti obu-t--b obu-t-a obu-t-očuti ČU -t-b ču-t-a ču-t-obiti bi-t-b bi-t-a bi-t-oviti vi-t-b vi-t-a vi-t-omreti mre-t-b mre-t-a mre-t-oprostreti prostre-t-b prostre-t-a prostre-t-o

Kako smo glagole na -e i -i već spominjali u vezi s tvorbom drugim sufiksima, valja precizirati koji glagoli tvore particip prezenta pasivni pomoću sufiksa -t-. Među glagolima na -e to su zapravo samo oni na -re (nastalo metatezom od -er) te glagoli peti, seti, odeti.

Neki glagoli na -i imaju dvojake oblike:

144

GLAGOLI

biti bit-b, bita, bito i bijem», bijena, bijenoviti vitt, vita, vito i vijen*, vijena, vijeno

Očito su glagoli na -i prvotno tvorili taj particip sufiksom -t-, a onda, s težnjom prema većoj uniformnosti, sufiksom -en-.

Pasivni participi preterita sklanjali su se kao neodređeni pridjevi po a-osnovama (ženski rod) i o-osnovama (muški i srednji rod).

rečen*, rečena, rečenu... (kao bog*)rečeno, rečena, rečenu... (kao selo)rečena, rečeny, rečene... (kao žena)

Pasivni particip preterita s negacijom može imati tzv. ne- cesitativno značenje, tj. radnja izražena glagolom mora se izvršiti.

neispisan* - neopisiv neizglagolan* - neizreciv neprikosnoven* - nedodirljiv.

Složeni glagolski oblici

Perfekt se tvorio od participa na -/- i trajnoga prezenta pomoćnoga glagola byti.

jednina dvojina množinajesmb nosih (-a, -o) jesve nosila (-e, -e) jesm-b nosili (-y, -a)jesi nosih jesta nosila jeste nosilijest* nosih jeste nosila sgtb nosili

Oblik pomoćnog glagola i participijalni oblik stajali su slobodno, ali ipak je češće pomoćni glagol stajao iza participa: ne dah jesi, videli jeste i si.

145


U Suprasaljskom zborniku vidljiva je tendencija da se tre će lice perfekta upotrebljava bez pomoćnog glagola:

- vb neže vbsta gospodb... vbstalb bo i vbselengjg si>vbstavih>

I pluskvam perfekt se tvorio od 1-participa kojemu se dodavao ili im perfekt, ili perfekt ili aorist pomoćnog glagola byti.

Jedninabeah-b nosih> (-a, -o) b eh t nosilt (-a, -o)beaše bebeaše be

bylb (-a, -o) jesmb nosilt (-a, -o) jesi jest-b

Dvojinabeahove nosila (-e, -e) behove nosila (-e, -e)beaše ta best abeaše te beste

byla (-£ - e) jesve nosila (-e, -e) jesta jeste

Množinabeahomb nosili (~y -a) behornt nosili (-y, -a)beaše te bestebeahQ beš$

byli (-y, -a) jesm-b nosili (~y, -a)jesteSQtb

146

G LA G O LI

Kondicional se također tvorio od 1-participa i od posebnog oblika glagola byti.

Jednina Množinabim-b videh (-a,-o) bimb (bihorm>) videli (-y, -a)bi bistebi bQ (biš$)

Dvojina nije zabilježena u kanonskim tekstovima. U kasnijim tekstovima umjesto posebnog oblika glagola byti (bimb, bi...) javlja se aorist toga pomoćnoga glagola.

byh t n osih (-a, -o) byhom t nosili (~y, -a)by bysteby byš$

byhove nosila (-e, -e)bystabyste

Kondicional (pogodbeni način) izražavao je radnju koju je govornik držao poželjnom ili pogodbenom, a pogodbe- nost se može izraziti samo u složenoj rečenici, pa se samo u takvim rečenicama kondicional i upotrebljava:

- ašte ne by byh> zlodei ne byhom t ego predali tebe

Kada se izražava poželjnost radnje, upotrebljava se obično veznik da.

- i mbne nikoli že ne d a h jesi kozbtyte da s t drugy moim i vbzveselili> s$ bimb

147


F u tu r drugi se također tvorio od 1-participa kojemu se dodavao trenutni prezent pomoćnog glagola byti.

Jednina Dvojina Množina

bpdp hvalih (-a, -o) bgdeve hvalila (-e, -e) bodem* hvalili (-y, -a)bodeši bodeta bgdete

bodet* bodete bodot*

Futur drugi upotrebljavao se obično u pogodbenim rečenicama:

- ašte li bQdetb nedobre pokazal* s$, togda...

F u tu r prvi jedini je složeni glagolski oblik u općeslavenskom književnom jeziku koji se nije tvorio od 1-participa, nego od infinitiva kojemu se dodavao prezent jednog od pomoćnih glagola (byti, hoteti, načeti, imeti), najčešće pomoću glagola imeti.

imamb hvaliti imam* hvaliti imave hvalitiimaši imate imataimat* imot* imate

Prezent trenutnih glagola ima futursko značenje. Usporedi na prim jer nesQ (prezent) i prenesg (futur I).

148

NEPROMJENLJIVE RIJEČI

Nepromjenljive riječi

Prilozi

Prilozi su nepromjenljive riječi koje se dodaju (“prilažu“) glagolima, pridjevima i drugim prilozima da bi dopunile ili pobliže odredile njihovo značenje.

Po postanku ih možemo dijeliti na: prvotne, zamjeničke i imenske.

Neizvedeni (prvotni) prilozi su najstariji. Nije im lako odrediti etimologiju, njihov je postanak često nejasan. Takvi su npr:

abbje / abije (odmah, isti čas):eko ne imeš% zemlq mnogy i abie prozqboš$

jed tva (jedva, teško):i jedbva otbhoditb otb nego

ječe (još):ječe emu glagoljicu (još dok je govorio)

nyne (sada, danas):učitelju, si žena j$ta jestb nyne vb preljubodeanii

paky (opet, iznova):i paky poklonb sq pisaaše na zemi

juze / uže (već, više):ne imamb piti juze otb ploda sego lozbnaego

Izvedeni prilozi mogu biti izvedeni od zamjenica i od imena.

Zaiqjenički prilozi najčešći su u staroslavenskim tekstovima. Oblikovani su od zamjeničkih korijena i posebnih sufikasa:

149


sb+de = Sbde (ovdje) s+emo = semo (ovamo)kb+de = k-bde (gdje) k+amo = kamo (kamo)vbsb+de = vbSbde (svugdje) vbs+imo = vbsemo (svakamo) ovit+de = ov-bde (ovdje) ov+amo = ovamo (ovamo)

Sufiksi kojima su se prilozi tvorili bili su ovi:-de (označava mjesto: Sbde, kbde, in-bde, onude, vbSbde)-amo (smjer kretanja: semo, tamo, kamo, ovamo, onamo)-du / de (mjesto odakle se kreće: otbsodii, otbkodu, otbSQde) -gda (vrijeme: egda, kbgda, tbgda, inogda)-ako lače (način: tako, inako, inače)-lb / -li / -le / -Ibma / -Ibmi (mjeru, stupanj: kolb, koli, kole,

kolbma, kolbmi)

Primjeri:-tbgda že reče cesarb slugam*-privedi m i sym> tvoi simo -hod$i vb tbme ne vestb kamo id e tt -semo i ovamo tekoš$

-eko tQde hoteaše minQti-do kole 5b vami bgdQ-kolbmi pače otbCb vaš iže jest na nebesbhb

Imenski prilozi se mogu podijeliti na one koji su tvoreni od imenskih riječi (imenica i pridjeva) kojima se dodaju različiti afiksi i na one koji su zapravo oblici deklinabilnih riječi s priložnim značenjem.

Osobito su česti načinski prilozi načinjeni od pridjeva sufiksima -o ili -e: bystro i bystre, gorbko i gorbce, dostoino i dostoine, prosto i proste itd. Afiks -o zapravo je akuzativni singulami nastavak za srednji rod, a -e je nastavak za lokativ. Razlike u značenjima među prilozima s o i onima s -e nije bilo. Valja ipak reći da nemamo kod svih priloga taj paraleli

150


zam, neki imaju samo oblike s -o (veselo, prisbno, “uvijek”, “postojano”, mtnogo, množe itd.), a neki samo na -e (zble “srdito”, jave “javno”, “stvarno”, modre, pozde “kasno” i si.). Kao i pridjevi, takvi su prilozi mogli imati komparativ: bolje, v$šte, vyše, prežde, skoreje i si.

Načinski prilozi tvorili su se i od pridjeva sa sufiksom -bsk- i to afiksom -y: grbdbsky, slovenbsky, vrazbsky, moibsky itd. Po podrijetlu to su množinski instrumentali. Izraz glagolati slovenbsky prvotno je značilo glagolati slovenbsky slovesy, tj. govoriti slavenskim riječima.

Relativno su česti i prilozi načinjeni od pridjevskih i imeničkih osnova pomoću sufiksa -t: pravb “istinito”, preprostb “vrlo jednostavno”, “prostodušno”, različb, Qtn> “unutra” itd. Vjerojatno je riječ o prastarim (praslavenskim) akuzativnim oblicima.

Često se javljaju i prilozi jedbnojo (jednokratno), vbtori- cejo (dvokratno), treticejo (trikratno), sedmericejo (sedmo- kratno) te napose sbtoncejo (stokratno). Sve su to po postanku instrumentali jednine a-deklinacije.

Zanimljiva je posebnost staroslavenskih tekstova upotreba konstrukcija prijedlog + prilog: otb todu, do tole, do kole, izotrb:

dnaii bo ihb iz* daleče SQtb prišbli

Izvanredno je česta pojava kosih padeža imenica (najčešće s prijedlogom) koje su u funkciji priložne oznake. Kadšto nije lako reći je li riječ o imenici ili o prilogu. Pogledajmo ovaj primjer:

- i šedbši domovi obrite otrokovico lež?ČQ na odre

... gdje riječ domovi možemo shvatiti kao dativ jednine imenice domb (došavši k domu) ili kao prilog (došavši doma). To znači da nije moguće posve točno odrediti broj priloga

151


koji su nastali od kosih imeničkih padeža. Moguće je ipak neke nabrojiti:

Mjesni prilozi često su po postanku lokativi imenica: gore, dole, krome, nizu, meždu i si. Lokativi imenica poslužili su i za stvaranje vremenskih priloga: zime, utre, polu dbne, (pol* = polovica), polu noči.

Prijedlozi

Prijedlozi su riječi koje povezuju riječi u sintagme ili, preciznije rečeno, stavljaju riječi u međusobne odnose.

Većina staroslavenskih prijedloga stigla je iz praindoeuropskoga, manji dio iz praslavenskoga jezika. Prvotno su to bili morfemi s adverbijalnim značenjem, najčešće su označivali prostome odnose, kasnije su se ta značenja izdiferenci- rala. Takve prijedloge (koji pripadaju praindoeuropskom i praslavenskom nasljeđu) zovemo prvotnim. Neki su povezani samo s jednim padežom, neki s više njih.

- b e z , s a m o s g e n i t iv o m : iž e v a s t b e z g r e h a j e s th

- vb , s akuzativom: i p r id e ντ> h r a m in gs lokativom: b la g o s lo v e n a ty v b z e n a h b

- k b , samo s dativom: i p r is tQ p i k b n e m u j e d in a ra b y n i

- z a , s akuzativom: m o li te z a v ra g y v a š$s instrumentalom: i d i z a rm >nojp

- o tb , samo s genitivom: i isb h o d $ š tju e m u o tb c r b k b v e

- p o , s dativom: h o d $ i p o m b n es lokativom: bgdgt-b troši po mista (bit će potresi po mjestima) itd.

Drugotnim prijedlozima zovemo one koji su nastali u vrijeme oblikovanja najstarijega slavenskog književnog jezika od priložnih izraza. Tako je npr. bliz* nastao od izraza bliz* do, vbsledit od vb sled*, prezde je komparativ od predb, itd.

152


Primjeri: to be bliz* ierusolima, VbSb gradb izide protivQ isusovi, sedqste premo grobu, posbletb ihb krome strany (pošalje ih izvan zemlje), VbSb eže jestb premo vama, meidu oltaremb i hramomb, pride isusb skvoze seanie, itd.

Veznici i čestice

U staroslavenskom jeziku nije uvijek jednostavno odvojiti veznike od čestica. Uzmimo npr. veznike/čestice i, a - oni kadšto služe za uspostavljanje veze među riječima, drugi put za izražavanje značenjskih nijansi:- posla i togo - i sbnide dbždb i pridg reky

(ovo i ima značenje “također”)

- a sebe li ne možetb sbpasti - ž$tva ubo mvnoga a delatelb malo

(veza a + li ima značenje “ta zar”)

Izvanredno je česta upotreba veznika/čestice da; čini se da ona skoro uvijek nosi sa sobom nove nijanse značenja (najčešće odgovaraju hrvatskom zapovjednom neka):

- rbci bratru moemu da razdelitb...- da pridetb cesarstvie tvoe

Ponekad je uloga da ipak čisto veznička:- se izdide seqi da seetb

Najrasprostranjenija je čestica ie. Najčešće se upotrebljavala za pojačanje drugih konektora, priloga, zamjenica i vezala se jako često uz zanijekane zamjenice i priloge - nikamo že, nifcbto ie, ničbto že i si.

Kadšto je njezina funkcija samo veznička što se vidi po tome što zamjenjuje drugi veznik:

153


ova ubo padg pri pQti... drugaa te padg na kamenehb... a drugaa padQ v t tmii...

Čestica bo služi za izražavanje uzročnih odnosa:- im b že bo sodomb sodite, sod§tb vamt

... i povezuje se s drugim česticama -ibo (i + bo), ubo (u + bo).

Čestica li je upitna čestica, mogla se spajati s drugim česticama:

i + li = ili (rastavn i v ezn ik )

a + li = ali (su p ro tn o st, s n ijan som p itan ja)

Aće i eda su prvotno pogodbeni, ali javljaju se i kao uzročni veznici:

- aće ne tvorjg deh otbca moego ne emlete mi very · aće li tvorjQ ... delom-b moirnt verg imete

- ne s$di na predbnimb meste · eda kto čbstbnei tebe bgdett Tbvanyhb · i prišbdb zwavy t$ i onogo rečetb ti daždb semu mesto

Ulogu konektora obavljaju u općeslavenskom književnom jeziku i druge čestice i veznici, ali i prilozi jako, jegda, jeli, jelbma, koli, prežde, ljubo itd.

154

SINTAKSA

Nekoliko općih napomena o staroslavenskoj sintaksi

S obzirom na to da je rečenica glavna sintaktička jedinica i da je većina definicija promatra kao značenjsku, gramatičku i intonacijsku cjelinu, jasno je da smo u proučavanju staroslavenske sintakse u težoj situaciji nego kad proučavamo sintaksu kojega suvremenoga slavenskoga jezika. Naime, premalo znamo o intonacijskim osobinama staroslavenskih tekstova jer je riječ o starom književnom jeziku koji je do nas došao samo u pisanom obliku. Zbog toga su naše interpretacije (i semantičke i funkcionalne) vrlo često hipotetič- ke, što je neke od vrlo uvaženih autora dovodilo do zaključka da je posve neoprezno govoriti o zavisnosloženim ili ne- zavisnosloženim rečenicama. Ruski paleoslavist Georgij A. Haburgajev tvrdio je da je vrlo teško u staroslavenskom odrediti granicu rečenice i upozoravao na to da veznici, koje inače smatramo formalnim pokazateljima slaganja jednostavnih u složene rečenice, nisu siguran dokaz da pred sobom doista imamo složenu rečenicu. Isticao je da je za staroslavenski tipično nizanje jednostavnih rečenica, navodeći ovakav primjer iz sedme glave Matejeva evanđelja (tekst je iz Savine knjige, brojke u zagradi pred svakom su jednostavnom rečenicom bez obzira na stupanj njezine samostalnosti): (1) vsaki> (2) iže slysith mi slovesa i tvoriti» ja. (1) upodobljg ego mpževi mgdru. (3) iže stvori hrarm, svoi na kamene (4) i sbnide dbždb. (5) i pridg reky. (6) i vhzvejaš$ vetri. (7) i

155


potbkg se hramine toi. (8) i ne pade s$. (9) osnovana bo be na kamene. (10) i vsaki> styš$i mi slovesa sL i ne tvore ihb. upodobith se mgževi buju. (11) iže stvori svojg hraming na pesce. (12) i Shnide dizdi*. (13) i pridg reky. (14) i vizvejaše vetrL (15) i potiJcg se hramine toi (16) i pade. (17) i be razorenie ei velie zelo.1

Haburgajev to nizanje drži karakterističnim i za umjetničku usmenu slavensku prozu te ističe tu slavensku sastavnicu staroslavenske sintakse. Naime, pitanje o kojem su paleoslavisti najviše raspravljali pitanje je o odnosu slavenskih i grčkih konstrukcija u staroslavenskom jeziku. Staroslavenski najstariji tekstovi nastali su prevođenjem s grčkoga i posve je jasno da je grčki utjecaj jak u njima. To se posebice tiče sintakse jer je na toj jezičnoj razini i inače najveća razlika između književnih i neknjiževnih jezičnih idioma, ali i između usmenoga i pisanoga izražavanja. Staroslavenski se tekstovi puno više podudaraju sa svojom slavenskom govornom osnovicom u morfologiji nego u sintaksi. Osim već spomenutih načelnih razloga za to postoje i drugi, prije svih činjenica da su se prvi slavenski prevoditelji našli pred vrlo složenim zadatkom kada su odlučili prevoditi kultivirane i vrlo iznijansirane grčke tekstove koji su, kako s pravom upozorava češki slavist Radoslav Večerka, po svojoj funkciji vodili prema intelektualizaciji slavenskoga prijevoda, a ona se ostvarivala na sintaktičkoj razini.Nije dakle pitanje ima li grčkoga utjecaja, nego kako se on ostvaruje, tj. u čemu se on vidi. Neki noviji istraživači (R. Ružička, H. Bimbaum i dr.) drže da se može govoriti o dva tipa grčkoga utjecaja na staroslavensku sintaksu. Prvi je mehaničke prirode, tj. nema sustavski karakter: najčešće je riječ o kalkovima koji se javljaju samo povremeno i očito su posljedica prejakoga vezi

1 U preslovljavanju s ćirilice nisam čuvao razliku između ćiriličnoga H i I. Tu razliku i slične njoj ni inače u poglavlju o sintaksi nisam čuvao jer za sintaktičku problematiku nisu presudne. Osim u posebnim slučajevima nisam navodio podatke odakle je tekst ni s obzirom na staroslavenske kodekse, ni s obzirom na mjesto u Bibliji ili drugdje, jer bi previše kratica i brojeva početnicima otežalo praćenje izlaganja.

156

SINTAKSA

vanja uz grčki original. Uzmimo npr. tekst iz Matejeva evanđelja 19,5 koji u Savinoj knjizi glasi i bpdeta oba jedina p l T » t b (i bit će dvoje u jednom tijelu, ili doslovno: i bit će oboje jedno tijelo). Taj je prijevod posve u skladu sa slavenskom osnovicom staroslavenskoga jezika, ali to isto mjesto u Zo- grafskom i Marijinskom četveroevanđelju glasi ludete oba vb p lttb jedinp, po grčkoj formuli byti + vi> + akuzativ (»bit ćete oba u jedno tijelo«). Grecizmi koji imaju sustavski karakter ili su grčki model koji je potaknuo ostvarivanje konstrukcija koje latentno postoje u slavenskim idiomima (npr. dativ apsolutni kao zamjena za grčki genitiv apsolutni o čemu vidi u poglavlju o dativu) ili model koji je izazvao oblikovanje novih veznih sredstava (takve su priloške konstrukcije na nembže meste, vb nbže dbnb).

Od drugih sintaktičkih grecizama spomenut ćemo:a) arhaični izraz jedini» nihi> koji dolazi samo kad je tako i

u grčkom originalu, ali ga jekasnije posve istisnuo u živom govoru rasprostranjeni izraz jedini» otb nihi.

b) povećanu čestotnost uporabe konstrukcija b y t i + aktivni particip prezenta:i be sedf si. slugami i grej$ s$ pri sveci (i bijaše sjeo sa slugama, i grijao se, doslovno: i bje sjedeći sa slugama i grijući se pri svijeći)

c) poimenčene participe: isk9Ćei pravbdp, tvor$čei ž ilod) uporabu prezenta svršenoga glagola s imperativnim zna

čenjem (tu je zapravo riječ o hebrejizmu, a grčki je samo posrednik): vbzUubiši iskrbnego svoego (ljubi bližnjega svoga, doslovno: uzljubiš bližnjega svojega).Osobitosti koje su iz hebrejskoga ili iz aramejskoga preš

le u staroslavenske tekstove preko grčkoga zovemo kadšto i pseudogrecizmi. Nastali su pri prevođenju Septuaginte. Uz već spomenute, najpoznatiji su tzv. gradacijski genitiv (vi* vek*b veka) i gradacijski dativ (bogi> bogomi).

Često se piše i o balkanizmima u staroslavenskoj sintaksi pa se najčešće u tom kontekstu spominje posvojni dativ (že

157


na bratu mi uz žena brata mojego) i uvođenje zavisnih rečenica veznikom da (prije svih namjernih, ali i drugih), opisni imperativ sa da (da pridetb = neka dođe). To su, po jednima, sustavne balkanske crte, a po drugima riječ je o općesla- venskoj osobini. U ponekom spomeniku pronađe se i pokoja crta iz narodnih govora koja nije nikad bila dio staroslavenske norme (npr. u Suprasaljskom zborniku pojavljuje se udvajanje posvojnih zamjenica, punoga i enklitičkoga oblika - sebe si). Slavenski elementi u staroslavenskoj sintaksi potpuno prevladavaju i tiču se kategorije broja, tj. postojanja duala, značenja i funkcije padeža, strukture jednostavne rečenice, uvođenje složenih rečenica veznikom i itd. Večerka ih dijeli na općeslavenske koji su i onda postojali i danas žive (npr. modalne tvorbe s glagolom moči), općeslavenske koje su se onda upotrebljavale, a danas se više ne upotrebljavaju (npr. besprijedložni lokativ, vidi u poglavlju o lokativu) i praslavenske (konstrukcije da + indikativ).

Mada suvremeni istraživači ne dijele naprijed spomenuti Haburgajevljev pesimizam u vezi s mogućnostima proučavanja i opisivanja staroslavenske sintakse, svi su svjesni da su mogućnosti u odnosu na suvremene slavenske jezike smanjene. Osim već spomenutoga razloga (nemogućnosti da saznamo relevantne podatke o intonaciji) valja uzeti u obzir i ograničenost, posebice funkcionalnu, korpusa kojim raspolažemo. To znači da izostanak kakve pojave ili čak tipa uopće ne znači da ga doista u staroslavenskom nije bilo.

Sročnost

Slaganje riječi u rečenici po rodu, broju i padežu zovemo sročnost ili internacionalnim terminom kongruencija (od lat. congruere = podudarati se). U staroslavenskom, kao i u hrvatskom, pridjevna riječ (atribut ili dio imenskoga predikata) obično se slaže s imenicom na koju se odnosi:

158

SINTAKSA

posi>la r a b i> svoi (zamjenica svoi i imenica rabi» podudaraju se u rodu (muški), broju (jednina) i padežu (akuzativ) upodobljp ego mpževi mpdru (i imenica i pridjev nalaze se u D. jd. m.r.)rabi. ne možeti. dtvema gospodinoma rabotati (i broj i imenica nalaze se u D. dvojine m.r.)Kad je imenica po gramatičkom rodu ženska, a po spolu

(prirodnom rodu) muška, dopunska je riječ u jednini u muškom rodu (sluga m o i , s p d ii d o b r y i , stareišina našb), a u množini i dvojini dopuna je u ženskom rodu; usp. N. mn. slugy moje (a ne s uSy m°i) ih u N. dv. služe sotonine (a ne služe sotonina). Kadšto ipak dolaze i u množini oblici muškoga roda: slugy bgpće, s p d ije pravbdivi.

U hrvatskom uz imenice koje označavaju skup jedinki (grad, narod, društvo, obitelj) dopuna je uvijek u jednini, a u staroslavenskom može biti i u množini:- vi.si. gradi» izidp protivp isusovi (izidp je 3.1. mn. asigmat-

skoga aorista; očekivali bismo 3.1. jd. - izide)- vi,si. že narodi, si.bravi, s? s to ja h p pozorujpče (glagol sto-

jati je u 3.1 mn. imperfekta, a uz narodi, bismo očekivali 3.1. jd. - stojaše)Ako u rečenici dolaze dva subjekta ili više njih, zavisna

riječ najčešće se podudara s najbližim subjektom:- pride isusi> i učenici ego (pride se slaže s imenicom isush

pred kojom neposredno stoji)- ideže bo este di.va ili tri.je stbrani (este je 3. 1. dvojine

prezenta jer slijedi broj 2, a particip je u množini)Imenski predikat u staroslavenskom jeziku redovito je u

nominativu, tj. podudara se sa subjektom:- blaženyi grigorii crbnorizicb be vi. manastyri sv^taago

apostola anbdrea

159


- se ače by byli, proroktSamo u mlađim staroslavenskim tekstovima dolazi kadšto

instrumental umjesto nominativa:- devojp bo be (jer bijaše djevicom)

Nominativ se upotrebljava i uz glagole nareći(s$), naricati (s$), prozivati (s§):- ty prorokt višbnjago narečeši s$ (zvat ćeš se prorok Sve

višnjega)

Negacija

Sredstva za izražavanje negacije u staroslavenskom su dvije proklitičke niječne čestice: semantički i funkcionalno neobilježena je čestica ne, a u posebnim se situacijama upotrebljava čestica ni (kao i u hrvatskom jeziku). Čestica ne odnosi se na glagol ili na koju drugu punoznačnu riječ i stoji neposredno ispred zanijekane riječi:- ače ne tvoijQ deh>, - ne imeeš? zemlja mnogy- mene ne vi,segda imate, - juže ne im»nogo glagoljp si, vami

U tom položaju dolazi do stapanja niječne čestice i ne- svršenih oblika pomoćnoga glagola byti:- nesmb dostoim, nareći s? sym, tvoi (nesmi, = ne esmi>,

ee > e > e)- nestb bo proroka (nesti. = ne esti.)

Objekt uz zanijekani glagol nalazi se u genitivu:- čbto vidiši sQČecb vi, oce bratra tvoego a bn»vna eže esti,

vi, oce tvoemi, ne čjuešiNiječna čestica ni zanijekana je inačica pojačivača i:

- ne hoteaše ni oči \n,zvesti na nebo (značenje ovoga ni blisko je hrvatskom čak ni: nije seusudio čak ni oči podići prema nebu)

1 6 0

SINTAKSA

Najčešće je u funkciji pojačivača:- ni mene veste ni oti»ca mojego

Na glagolski se oblik ni odnosilo samo ako se nijekanje ponavljalo uz istovrsne glagolske konstrukcije:- ne sejQtl· ni ži>njQti.- ne dadite sv^taago psomi» ni pometaite bisbn, vašihi, predi>

svinhemi.Za razliku od hrvatskoga jezika negacija je odvojiva od fi-

nitnoga glagola i samo ne može biti na početku rečenice:- ne li ty esi jedim» oti nihi.

Glagol ne može biti ispred rečenične negacije.Kada je iza zanijekanoga glagola dolazilo još nekoliko is

torodnih konstrukcija, čestica ni dolazila je ispred drugoga i narednih zanijekanih izraza i zapravo je te izraze povezivala.- kako ne sejgti. ni žhnpti, ni si,birajQti>

Za slavenske je jezike karakteristična dvostruka negacija (ni jedan nije došao, nitko ne može). U staroslavenskom jeziku nalazimo i takve primjere, ali i one u kojima pod utjecajem grčkoga jezika imamo samo jedno nijekanje. Ista rečenica u različitim kodeksima može u tom pogledu biti različita. Tako npr. u Marijinskom četveroevanđelju u 8. glavi Matejeva evanđelja čitamo:- ni vi. izdraili toliky very ne obreti,a na istom mjestu u Assemanijevu evanđelistaru malo drukčije:- ni vi. izdraili toliky very obreti».

Evo još nekih primjera od kojih neki svjedoče o grčkom utjecaju, a drugi o unošenju slavenske novine:- i niki.to že daeše emu, - i niki.to že emu možaše oti.ve-

čati slovo- ničeso že ne obrete na nei, - nikotery rabi. ne možeti.

di.vama gospodinoma rabotati

1 6 1


UPORABA PADEŽA

Nominativ

Dolazi u službi subjekta i kao dio imenskoga predikata:- otrokovica n e s t i . umn.la m> S L p iti. (d je v o jč ic a n ije umrla,

n e g o s p a v a )

- videaše eko azi, človekb en, esmi, (vidjeli su da sam čovjek žestok)

Genitiv

Najopterećeniji padež u sustavu. Množina i raznolikost njegovih službi objašnjava se time što je objedinio u sebi indoeuropski ablativ i genitiv. Ablativ je najčešće označavao ishodište i cilj radnje (odgovarao je na pitanja odakle? dokle?). U staroslavenskim tekstovima srećemo besprijedložni genitiv u tom značenju:- monastyra otbšadbša (otišavši od manastira)- vbzvrati s? ne došbdi, reky (vrati se ne došavši do rijeke)

Kasnije se u istoj službi pojavljuje i genitiv s prijedlogom:- išedi>šemi> imi> otb vitangf (kada su dolazili od Betanije)- doiti do efrata (doći do Eufrata)

Genitivni oblici zamjenjuju stari ablativ i uz glagole koji znače osjećaj ili stanje:- ožidajQĆiimi> prihoda tvoego (koji čekaju tvoj dolazak, do

slovno: čekajućim dolaska tvojega)- ne uboite s$ otb ubivajpćiihib telo (ne plašite se onih koji

ubijaju tijelo, doslovno', ne plašite se od ubijajućih tijelo)

1 6 2

SINTAKSA

Obična je i uporaba genitiva u starom ablativnom značenju odvajanja, odricanja itd- oti,vn,žeši s$ mene tri kraty (odreći ćeš me se triput)- i prahi, o t b n o g i» v a š i h b oti.rasete (i prašinu s nogu svojih

otresite)Druge su uporabe naslijeđe staroga indoeuropskoga geni

tiva. Vrlo ih je mnogo, ali zajedničko im je označivanje lica ili predmeta kojega dio sudjeluje u radnji ili je njom zahvaćen. U ulozi izravnoga objekta genitiv dolazi pri nijekanju ili pri naglašavanju da je radnja zahvatila samo dio lica ili predmeta:- vidiši sQČeci. vi, oce bratra svoego a brbvna eže esti, vi,

oce tvoemi, ne čiueši- kupati, brašbna sebe (uporaba akuzativa brašbno značila

bi cjelinu)Uz glagole koji znače prihvaćanje/ primanje pravi objekt

može biti i u genitivu i u akuzativu:- ovi>c£ moj$ glasa mojego slušaj Qti>- viždb smerenbe moje

U staroslavenskim tekstovima genitivni oblik počinje zamjenjivati akuzativni kod imenica za živo:- uzi,re mytarja (ugleda carinika), videvi, petra (vidjevši Pe

tra)Uz imenice najčešće dolazi atributni genitiv (ki, vratorm,

grada - k gradskim vratima,sem? smokbvy - smokvino sjeme), partitivni (dijelni) genitiv (stado svinii - stado svinja, ryby peceny č^sth - dio ribe pečene), vremenski genitiv (si,braš$ s$ mesfca maja - skupiše se mjeseca svibnja, tj. u mjesecu svibnju).

Uz pridjeve genitiv ne dolazi često, ali ga ipak nalazimo uz pridjeve p l b n b i d o s t o i n b (dostoim, m b z d y s v o j e j £ - dostojan svoje plaće, ph,m, d u h a s v $ t a e g o - pun Duha Sve

163


toga) i uz komparativ (ki»to ih i v^cbi by byli, - koji bi od njih bio veći).

Dativ

Najčešće označava adresata, tj. osobu ili predmet prema kojemu je usmjerena glagolska radnja ili upućena poruka:- i prelomi» hleby dasti, učenikom^ (i prelomivši kruh dade

učenicima)- tl i.cete i ot bvrzet 1» s$ vami> (kucajte i otvorit će vam se)

Staroslavenski je sačuvao i besprijedložni dativ smjera uz glagole kretanja:- se cesari. tvoi gr^deti, tebe (evo car tvoj ide k tebi)

No takva je uporaba rijetka, tj. češće u takvoj službi dolazi dativ s prijedlogom ki»:- pristQpi ki narni», približi s$ ki gore

I uz glagole govorenja dolazi neizravan objekt u dativu ako se njime kazuje prema komu je govor usmjeren:- gospodb reče rabu svoemu (reče Gospodin svome sluzi)- načeti, glagolati ki stojfćiim. (poče govoriti stojećima, tj.

onima koji su stajali)Uz glagol hoteti u najstarijim tekstovima dolazi dativ, a

akuzativ tek kasnije:- milostyni hocQ a ne žrbtve (ljubav tražim, a ne žrtvu, obje

su imenice u dativu)I uz glagol učiti te uz glagole iz njega izvedene dolazi dativ:

- ti. vy naučiti» vbsemu (taj će vas naučiti svemu, tj. sve)

Rijedak je dativ s infinitivom (trgsi. veli bysti» vi» mori jako pokrivati se korablju vh»nami

164

SINTAKSA

- podiže se silna bura na moru tako da se lađica pokrila valovima, doslovno: da se lađici pokriti valovima)Posebno je zanimljiv i vrlo proširen dativ apsolutni, koga

srećemo u nizu starih indoeuropskih jezika (grčki, latinski, staroindijski, gotski). Temeljna je osobina te rečenice da je subjekt glavne rečenice jedan, a participijalne konstrukcije drugi i nalazi se u dativu kao i particip. Jan Stanislav izbrojio je čak 1373 takve konstrukcije u staroslavenskim evanđeoskim tekstovima: Značenje dativa apsolutnoga u 90% slučajeva je vremensko, a od ostalih značenja nešto je češće uzročno.- i is i> h o d $ ć ju e m u oti, cn.ki.ve glagola emu edim, oti, uče-

niki, svoihi, (kad je izlazio izcrkve, reče mu jedan od njegovih učenika)

- stšedtšju že emu si, gory vi, sledi, ego idp narodi množi (kad je sišao s gore, za njim je pošlo mnogo svijeta)Vrlo se mnogo raspravlja o tome je li riječ o grčkom utje

caju, tj o zamjeni za grčki genitiv apsolutni ili o slavenskom naslijeđu. Također su sporna tumačenja značenja pojedinih konstrukcija, npr.- išb d -b šju že e m u vi, vrata uzi>re i drugae

Ta se rečenica može shvatiti kao vremenska (kad je izlazio na vrata) ili kao uzročna (budući da je izlazio na vrata).

Uz imenice dolazi posvojni dativ u atributivnoj funkciji (hrami, m o l it v e - molitveni hram, v l rQce g re š b n ik o im > - u grešničke ruke), a u toj službi često dolaze enklitički oblici lične zamjenice (ki,to esti, iskri,nii m i - tko je moj bližnji, vbzloži na nj9 rpkp s i - položi na nju svoju ruku).

Dativ dolazi često uz pridjeve p o d o b b ir b , u g o d b m > , p o -

vin b iT b (ρονίηι,ηι, večhnomu spdu, ugodi,ni, bogu), a zanimljivo je da i uz pridjev d o s to in i> , uz koji redovito dolazi genitiv, nalazimo kadšto i dativ (dostoim, p o k a j a n j u - dostojan pokajanja).

165


Akuzativ

Daleko najčešće dolazi kao pravi objekt:- obidp oltari, tvoi, i vide ženp

Kadšto su objekt i glagol od istoga korijena, što konstrukciji oduzima stilističku neutralnost:- spdi sQdite (sud sudite), stregpce stražp (stražareći stražu,

koji čuvaju stražu)Uz neke glagole dolaze dva prava objekta od kojih jedan

označava lice, a drugi predmet:- eže bo ače napoiti» vy čašp vody (ako vas tko napoji ča

šom vode)U staroslavenskim su spomenicima zasvjedočeni akuzativi

kojima se izražava vrijeme i mjera:- glagolaahp že ni> ne vb prazdbnikb (kada)- eče malo vremf st> vami esmb (koliko)

Vokativ

Vokativ je padež izravnoga obraćanja. Antički ga grama- tičari nisu ubrajali u padeže, nego u posebne (pozivne) rečenice jer vokativni oblici nisu ni u kakvu odnosu s članovima rečenice u kojoj dolaze. U staroslavenskim tekstovima vokativ redovito dolazi u svojim posebnim oblicima. Pod utjecajem grčkoga javlja se vokativ bez vokativnoga nastavka, posebice kod osobnih imena (marbta man>ta pečeši s?...) U nominativnom se obliku javlja kod imenica i pridjeva uz drugi vokativ:

- gospodi bogb moi (Gospodine, Bože moj)- radui se cesaru ijudeiski (raduj se care judejski).

166

SINTAKSA

Lokativ

U suvremenim slavenskim jezicima lokativ redovito dolazi s prijedlogom, ali je i on, kao i svi drugi padeži, prvotno bio besprijedložan. U staroslavenskim tekstovima nalazimo očekivane prijedložne lokative u službi priloške oznake mjesta:- vb hramine glagoleti», na odre ležiti», vb poli seeti,

Kada označava mjesto uz koje se odvija radnja (a ne u okviru kojega se odvija), dolazi s prijedlogom pri:- ova ubo pade? pri ppti (ova pak padoše kraj puta)- hod? že pri mori galileiscemi, vide simona (hodajući kraj

Galilejskoga mora vidje Šimuna)Zanimljivo je da glagoli koji imaju prefiks pri - redovito

uza se imaju lokativ bez prijedloga:- priv^zaše sv^taago dpbe suse avorove (privezaše sveca uz

dub suhi javorov)Kada se želi izraziti da se netko (nešto) u prostoru (i vre

menu) kreće za nekim (nečim), upotrebljava se lokativ s prijedlogom po:- narodi po nemb idoš? peši otb grada- i ne po mno3eht dbnehb (i poslije ne mnogo dana, tj.

poslije malo dana)Čest je u staroslavenskom i lokativ s prijedlogom o:

- ne plačite s? o mbne (ne tugujte za mnom)- i mh,viši o množe (govorit ćeš o mnogom)

Besprijedložni lokativ dolazi u staroslavenskim tekstovima ijeđe nego prijedložni, ali primjetljivo češće nego u drugim slavenskim jezicima. Najčešće je u službi priložne oznake mjesta, ijeđe vremena:- jako spti, si>hraneny kosti naš? semb meste (da su sahra

njene naše kosti na ovom mjestu)

167


- theodora arhiepiskopa carigrade (Teodora, biskupa u Carigradu)

- polunoći vi>stahi, ispovedati s? tebe (o ponoći ustadoh da ti se ispovjedim)

Instrumental

Svim besprijedložnim instrumentalima zajedničko je značenje sredstva kojim se vrši glagolska radnja, bilo da je riječo oruđu, prijevoznom sredstvu, materijalu ili čemu sličnom:- kopiemb emu rebra probode- se na kolesnici zlatomb pokovane seždp (evo sjedim na

zlatom kovanim kolima)Besprijedložni instrumental može označavati uzrok:

- azi> že gladomb gybljp (ja umirem od gladi)- i vbSb mirb tr^spčb s? strahomb (i sav svijet koji se trese

od straha)

U staroslavenskim se tekstovima u značenju uzroka rijetko javlja konstrukcija otb/ radi + genitiv koja je kasnije u slavenskim jezicima istisnula besprijedložni instrumental:- oči moi iznemožete otb n i c te t y (oči moje iznemoći će od

bijede). Besprijedložni je instrumental mogao označavati mjesto u prostoru kroz koje se vrši radnja (danas u hrvatskom: kroz + akuzativ):

- vTbhod i dvbrbmi (koji ulazi kroz vrata)- vbseko eže vbhoditb vi, usta ... afedrononrb ishoditi, (sve

što ulazi u usta kroz stražnjicu izlazi)Obična je uporaba besprijedložnoga instrumentala za ozna

čavanje smjera, načina i osobine:- inemb pptemb otidQ (odoše drugim putem) (kuda?)

168

SINTAKSA

- si.nide duhi, sv^tyi telesbnymb zrakomb (siđe Duh Sveti u tjelesnom obliku) (kako?)

- človeki, nečistomb duhomb (čovjek nečistoga duha) (kakav?)U pasivnim konstrukcijama označava vršitelja radnje:

- vi»zvedem, bysti, duhomb (Duh ga je uznio).S prijedlogom najčešće dolazi tzv. socijativni instrumental,

tj. onaj koji se odnosi na društvo ili pratnju:- po čbto Sb mytari i grešbniky jasti, i pbjeti, (zašto s

carinicima i grešnicima jede i pije)

Subjekt i predikat

U službi subjekta najčešće dolazi imenica, ali i druge imenske riječi, pa kadšto i infinitiv glagola te particip. No sve što je u službi subjekta u ulozi je imenice (vršitelja radnje).- paky že imi> reče isusb glagol^- glagola ki, nemu blaženyi- i tb načeti, lišati s?- uzbre i drugaja- nesti, mbne sego dati (doslovno: nije meni ovoga dati)- hodfi po mbne ne imati, hoditi vi, ti,me.

Iz ovih se primjera vidi ne samo to da različite vrste riječi dolaze u službi subjekta, nego i to da su sve imenske riječi u nominativu, a da su pridjev, particip i redni broj u određenom obliku. Tako je najčešće, ah ne i uvijek. To pokazuju ovi primjeri.

- ž^tva ubo mnoga . a delatelb malo- se koliko leti, rabotajg tebe

169


Prvi primjer pokazuje da subjekt kadšto nije u nominativu, a u drugom je subjekt »skriven«. Naime, kad bi se subjekt trebao pojaviti u obliku lične zamjenice, on se ispušta. U drugom primjeru prezentski oblik rabotajp kazuje da je riječ o prvom licu jednine, tj. da je ispušteni subjekt azi». Lice se u staroslavenskom izražavalo oblikom predikata. Lična se zamjenica navodila samo u posebnim slučajevima kad je na njoj očito bio rečenični naglasak:- i ty be si, isusomt, galileiskymi,

U biblijskom stilu kadšto se javljaju rečenice kao što je sym> moi esi ty koje su nastale pod stranim utjecajem (semi- tizam: imenski predikat + spona + lična zamjenica) po nekim istraživačima, a drugi ih drže općeslavenskom pojavom.

U službi predikata najčešće dolaze glagolski oblici, jednostavni i složeni: prezent (varni, glagoljp), aorist (prives^ že ... žene?), imperfekt (ljudhje ideahp ki, nemu), imperativ (ljubite vragy vaš?), perfekt (utvi-bdilT» esi na mi,ne rgkp tvoj9), pluskvamperfekt (ne behi* li ti rekli»), futur prvi (ne imati» hoditi vi, ti,me), futur egzaktni (kogo videli» bpdeši), kondicional (aće bogi, oti.cb vaši, by byli». ljubili m? byste).

Važno je razlikovati predikate ostvarene složenim (peri- frastičnim) glagolskim oblicima od složenih predikata. Tu osobitu teškoću može činiti glagol načeti jer se njime tvori futur prvi, ali se pojavljuju i konstrukcije koje ne nose futursko značenje kao cjelina, nego ga nosi sam lični glagolski oblik:- i ti,gda načbneši sa studomi, posledi.nee mesto drbžati- i ti, nač£tb lišati s§

Drugi primjer svi tumače kao složeni predikat faznih glagola (i taj poče oskudijevati), dok oko prvoga primjera nema sloge. Jedni tvrde da je riječ o futuru (i tada ćeš sa stidom posljednje mjesto držati), drugi misle da je nač$tb zadržao dio svoje semantike (i tada ćeš sa stidom početi posljednje mjesto držati).

170

SINTAKSA

Imenski predikat sastavljen je od glagolskoga i imenskoga dijela. Taj je imenski dio mogao biti izražen imenicom (blaženyi grigorii cmorizi>ci> be vi. manastyri) i pridjevom (človekb be domovi ti) . Taj je imenički dio u pravilu u nominativu i prave su iznimke primjeri kad nije tako (devojp bo be eva, ne bpdi niki»tože judojp).

Vrlo je karakterističan za staroslavenske tekstove predikat kojemu je dio particip:- be že učp vi, cri»ki»ve- egda z ivan i bpdeši na braki»

Prezent pomoćnoga glagola byti koji je dio imenskoga predikata naziva se sponom ili kopulom. Ta spona kadšto dolazi, kadšto se ispušta:

- si> estb nasledhnikb - duhi» bo bi»dn. a pli»ti» ne moćna- juže ne dostoinb esim> - koli» pzi.ka vrata

nareči s$ syni» tvoi- velhja estb vera tvoe -niki»to že blagi» ti»kmo edirn» bogi»

Primjeri u lijevom stupcu imaju kopulu, a u desnom nemaju. Ako ih pažljivo promotrimo, vidjet ćemo da je spona ispuštena u primjerima u kojima je svevremenski prezent, a navedena u primjerima kada prezent izražava radnju istodobnu s trenutkom govora. Neki istraživači takvu (ne)uporabu kopule drže semitizmom koji je iz hebrejskih preko grčkih stigao u slavenske tekstove. Čini se ipak da više argumenata imaju oni koji tvrde daje to praindoeuropska osobina koju je baštinio i praslavenski, a da je utjecaj drugih jezika mogao biti samo u poticaju da se slavenska vlastitost ostvari.

171


Rečenice po priopćajnoj svrsi

Po cilju izražavanja rečenice u staroslavenskom možemo podijeliti na izjavne, usklične, zapovjedne i upitne.

Izjavne posreduju obavijest bez ikakva emocionalnoga odnosa prem a sadržaju poruke. One su najčešće:- i vi,nide paky isusi, vi, kapemaumi, po dbnehi,- človeka di,va vi,nidoste vi, cn,ki,vi, pomoliti, s?

Usklične rečenice izražavaju emocionalan odnos prema sadržaju poruke. Iz te skupine isključujemo one koje sadrže pitanje ili zapovijed. Formalni pokazatelji da je riječ o uskličnim rečenicama su uzvici o, gore, o gore, o vele, ole, uvy:- o ženo veli,ja esti, vera tvoe- gore že neprazdi,nymi, i doj^čimi, vi, ty dbni (teško no-

sećima i dojiljama u te dane)- o gore mbne čbto si,tvorihi, (teško meni što učinih)- o vele medi, kapbjpcii ?zyki, detii- ole liki, sv^ti,- uvy mi,ne pobeždem, byhi, (jao meni, bijah pobijeđen)

Zapovjedne rečenice izražavaju zapovijed, zabranu, molbu, savjet i želju. Najčešći je pokazatelj da je riječ o tim rečenicama imperativni oblik:- otbče daždb mi dostoinp č^sti, imenie- prosite i dasti, s$ vami,

Zapovijed se može pojačati veznikom da:- da uveste eko vlasti, imatb sym, človečbsky na zemli

oti,pucati grehy (ali znajte da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe)

U staroslavenskom da može biti i s imperativom: da b9detb volja tvoja.

172

SINTAKSA

Ublažavanje zapovijedi izražava se niječnim zapovjednim oblicima ne dei, ne deite:- ne deite detii prihoditi ki> mi,ne (ne branite malenima da

dođu k meni)To se ublažavanje postiže niječnim zapovjednim oblikom

ne mozi / ne možete koji dolazi s infinitivom:- ne mozi ne verovati (nemoj ne vjerovati)

Upitne rečenice najčešće imaju upitnu česticu li koja redovito dolazi iza prve samostalne riječi:- ty li esi cesari, ijudeiski, (jesi li ti car židovski?)

Ako osim upitne čestice li u rečenici dolazi i negacija, rečenica dobiva značenje retoričkoga pitanja:- ne oti> ženy li rodi s$ (nije li se rodio od žene?)

Čestica li upotrebljava se kada se očekuje potvrdan ili niječan odgovor na cijelu rečenicu,a kada je pod znakom pitanja samo njezin dio, upotrebljavaju se zamjenice ili prilozi koji dobivaju upitno značenje:- kbto prikosnQ s? rizi, moihi, (tko se dotaknuo mojih haljina?)- koliko imate hlebi, (koliko hljebova imate?)

Čestica eda unosi nijansu sumnje ili čuđenja:- eda možetii slepi>ci> slepi,ca voditi (zar može slijepac sli

jepca voditi?)Pitanja mogu biti uvedena i veznikom aće i to izravno i

neizravno:- reš? emu gospod i. aće udariim» nožemb ...- vtprašaše i aće čbto viditb (pitahu ga da li što vidi)

Nezavisnosložene rečenice

Nezavisnosložene rečenice u staroslavenskom jeziku opisuju se kao i u drugim slavenskim jezicima, tj. u njih ubra-

173


jamo one složene rečenice koje čine cjelinu, ali surečenice koje ih čine mogle bi stajati same za sebe i veznici koji ih povezuju ne pripadaju ni jednoj od povezanih rečenica.

Najčešće su među nezavisnosloženim rečenicama sastavne. Izražavaju bilo kakvu vrstu zajedništva, povezuju se najčešće veznim sredstvima i, a, ti, taže, tože, tače, ni - ni, ne - ni:- ž?di,m, behi, i napoiste m? (žedan bijah i napojiste me)- č?do ne ustydi s? lica človeča . ti ne potai č’to spćee vi,

tebe (čedo, ne postidi se lica čovjekova i ne zataji što je u tebi)

- postaviš? ubo jego na dreve. tače i presvytera... (postaviše prvo njega na drvo, pa čak i svećenika)Sastavne su rečenice često povezane bezveznički (asindetski):

- da si,v?titi, s? im? tvoe. da bQdeti, volja tvoja (da ovdje nije veznik, nego dio imperativa)Za razliku od sastavnih suprotne rečenice izražavaju su

protnost, nepodudarnost, različitost. Povezuju se veznim sredstvima a, že, ni>, obače, a ne m>, nt obače, ne tbkmo,' ne tbču9 i drugima:- ne umreti, bo devica m> spiti, (djevojka nije umrla, nego

spava)- ne plačite s? o mi,ne . obače sebe plačite s? (ne oplakujte

mene, nego oplakujte sebe)- ovi, že koljenoma lice pokrvaaše . a drugy nici, zadi.hneaše

s? (ovaj koljenima lice skrivaše, a drugi klečeći uzdisaše)Rastavne rečenice su one u kojima se ostvaruje samo sa

držaj jedne od surečenica. U hrvatskom su prepoznatljive po vezniku ili. U staroslavenskom su surečenice povezane veznim sredstvima ili, li, li - li, o - ili, o - li, aće (li) - aće (li), ljubo, ljubo - ljubo itd.:- ne reče česo ićete. ili či,to glagoleši si, nejp (ne reče što

tražite ili što govoriš s njom)

174

SINTAKSA

- ki,to vide li ki»to slysa (tko je vidio ili tko je čuo)- ljubo vi. vi»toroj9 ljubo vi, tretijp stražp priđete (doći ćete

ili o drugoj ili o trećoj straži)Neki autori govore i o zaključnim, isključnim, gradacij-

skim pa i nekim drugim vrstama rečenica, dok ih drugi drže samo podvrstom triju opisanih vrsta. U opisima hrvatske sintakse naglašava se da te rečenice nemaju veznika, nego su povezane prilozima (dakle, samo, jedino) po značenju kojih su onda nazvane. No ako u staroslavenskom jeziku imamo npr. ovakvu rečenicu: - sii ne možeti, isceleti blgdniki, bo jesti, i pijanica - ključno je pitanje je li bo veznik ili vrši drugu ulogu (po postanju je riječ o praslavenskoj enklitičkoj čestici za isticanje i objašnjenje). Neki autori govore i o gradacijskim rečenicama navodeći primjere poput ovoga: - ne tbkbmo razaijaaše sobotg . m> i otbca svojego glagolaaše boga (ne samo da je rušio subotu, nego je i Boga nazivao svojim ocem), drugi smatraju da je to isti tip slaganja kao kod sastavnih rečenica, a treći misle da je riječ o posebnom tipu suprotnosti. To su samo neki od brojnih problema koji nisu posebnost opisa staroslavenske sintakse, nego se s njima susrećemo i pri opisu sintakse suvremenih slavenskih jezika.

Zavisnosložene rečenice

Zavisnosložene rečenice nastaju postupkom koji zovemo uvrštavanje, tj. jedna se rečenica (zavisna) uvrštava u drugu (glavnu) i odnosi se prema njoj kao dio njezina ustrojstva. S obzirom na to kako se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj razlikujemo subjektne, predikatne, objektne, atributne i pri- ložne rečenice.

Subjektne su one u kojima se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj kao njezin subjekt.Veza se ostvaruje veznicima ače, jako, da, zamjenicama iže, ižib ježe, čhto, jeliko i nji

175


hovim kombinacijama iže ače, iže da, iže koliždo). Spomenuta vezna sredstva samo su dio sredstava koja povezuju glavnu i zavisnu rečenicu.- iž e vy priemleti, . m? priemleti» (tko vas prima, mene pri

ma, doslovno: koji vas prima, mene prima)- jeliko aće si»v?žete na zemi. bgdeti, si»vezano na nebe-

sehi, (što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu)- iž b prebyvaeti» vi, ljubi»vi . vi» boze prebyvaeti, (tko pre

biva u ljubavi, u Bogu prebiva)Predikatne su one rečenice u kojima se zavisna surečenica

odnosi prema osnovnoj surečenici kao imenski prema glagolskom dijelu predikata. Češća vezna sredstva su veznik da% odnosni prilog jako, zamjenica iže i zamjenički skupovi u koji ona ulazi (iže ače, iže koliždo i si.)- moe brašhno esti». da tvorjg voljp posi»lavi,šago m? (moja

je hrana da vršim volju onoga koji me je poslao)- duhi. esti,. iže živleati, (duh je onaj koji oživljava)

Objektne su one rečenice u kojima zavisna surečenica ima funkciju objekta glavne surečenice. Na njihovu se početku nalaze glagolski oblici, gotovo redovito lični. Broj i raznolikost veznih sredstava vrlo je velika pa spominjemo samo neka: veznici da, jako, jako da, jakožey zamjenice kUo, ČMo, kyi, kakh, koliki,, čii, iže ačte, iže koliždo, prilozi jamože, khde, kamo, kbgda, čestice li, eda itd.- my vemi,. eko človeki, si» grešbni. esti, (mi znamo da je

ovaj čovjek grešnik)- i eliko aće obr^čete . prizovete na braki. (koje god nađete,

pozovite ih na svadbu)- nesmi, dostoim,. da vi» domi» moi vi.nideši (nisam dosto

jan da uđeš u moj dom)Atributne rečenice su one u kojima se zavisna surečenica

prema osnovnoj surečenici odnosi kao atribut ili apozicija

176

SINTAKSA

prema imenici. Stoga se takva, atributna, surečenica uvijek odnosi na imenicu ili na riječ koja je u imeničkoj službi. Kao vezna sredstva najčešće služe zamjenice, odnosne i upitne, npr. iže, ježe, jaki,, jeliki>, kyi, ki>to, čhto, iže aće, iže koliždo, i prilozi, npr. ideže, jamože, oti,ne liže itd.- vi.seki, iže tvoriti, se cesarb. protiviti, s? kesarevi (svaki

koji se pravi kraljem protivi se caru)- i pride vi, ijerusolimi, na mesto ideže lazari, ležaaše (i

dođe u Jeruzalem na mjesto gdje je ležao Lazar)- izide že slovo vi, bratrijg eko učeniki, ti, ne umreti, (pro-

nese se glas među braćom da onaj učenik neće umrijeti)

Priložne su one rečenice u kojima se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj kao priloška oznaka prema predikatu. One su najbrojnije i najrazličitije od svih zavisnih rečenica. Dijele se na:o) mjesne: uvode se brojnim veznim sredstvima, a najčešća

su prilozi ideže, ideže ače,khde, gduže te zamjenički skupovi vt> neže, na nemize meste, V7, niže domi> i si.- i id eže esmi> azi>. tu i sluga moi bQdeti, (gdje sam ja bit će i

moj sluga)- duh'b ižd eže hoćeti, dySeti> (duh puše gdje hoće)

b) vremenske: uvode se veznicima daže, jako, jakože, prežde daže, prhvee daže, vremenskim prilozima jegda, dondeže itd.- uslyši bože glasi, moi e g d a moljQ s? tebe (usliši Bože glas

moj kada se molim Tebi)- d o n b d e ž e sveti> imate veruite vi, svgta (dok imate svjetlo,

vjerujte u svjetlo)c) načinske: uvode se veznim sredstvima, npr. jako, jakože

ili zamjeničkim skupovima im ide obrazom ih imiže sgdomib V7, njgže merg i si.- i čk o ž e trudiši s? . ta k o i rm.zdp priimeši (kako se trudiš,

takvu ćeš i plaću dobiti)

177


- eko taetl· voskb ot b lica ognja, tako pogybnQt b grešbnici ot b lica božič (Kao što se topi vosak od plamena vatre, tako će poginuti grešnici od lica Božjega)

d) uzročne: uvode se veznim sredstvima jako, jakože, zane, zaneže itd.- i zane ne im6hQ korenie. isi>hQ (i jer nemaše korijena, po-

sahnu)- bhdite ubo eko ne včstč di,ni ni časa (bdijte dakle jer ne

znate ni dana ni časa)e) nanyeme: najčešća vezna sredstva su da, jako da, jeda,

kbto itd.- se izide sej i da s€jet i> (evo iziđe sijač da sije)- ne s?di na predbnimi, meste . eda kbto či.stnei teb€ bpdetb

zbvaniihi. (nemoj sjesti na prvo mjesto da netko od pozvanih ne bi bio Časniji od tebe...)

Posljednji primjer često se navodi, ali je veliko pitanje jeli riječ o namjemosti ili o pogodbi.f) posljedične: uvode se najčešće veznicima da, jako, jakože:

- toii,ma li dn.žimi, jesi nev6dSnijemi>. da sego ne razumeješi (toliko li si obuzet neznanjem da ovoga ne razumiješ)

- i isceli i jako slčpi> i nem i> glagolaše i gledaše (i iscijeli ga da je slijep i nijem govorio i gledao)

g) pogodbene: najčešća vezna sredstva su a, ače, ali, jeli, jeliko i, da, ače da- aće kbto ž?ždaet b da pridet b kb mbne i piet i> (ako tko žeđa,

neka dođe k meni i pije)- gospodi a by byli. sbde. ne by umn>lb moi brati, (Gospo

dine, da si Ti bio ovdje, ne bi umro moj brat)h) poredbene: najčešća su vezna sredstva jako, jakože, neže,

neže da.- dobrčje jemu by bylo aće bi kameni, žri,novbnyi vi,zloženi,

na vyjQ jego... neže da si,blažnajeti, malyhi, sihi, jedinogo (bolje bi mu bilo da objesi mlinski kamen oko vrata... nego da sablazni koga od ovih malenih)

- jakože vgrova. bpdi tebe (kao što si vjerovao, neka ti bude)

178

SINTAKSA

i) dopusne: najčešća su vezna sredstva aće, ače i, ace, ce, m,, obače.- i aće vi>si si>blazn?ti> s? . ni. ne i azi> (ako se i svi sablazne, ja

se neću)- aće bo i plbtijp ot blpćihi, s? otb tebe. m, si, tobojg jesmi,

(ako sam se tijelom i odvojio od tebe, ipak sam s tobom)Zavisnosložene rečenice dijele se i po drugim kriterijima.

Važan kriterij je narav veznih sredstava. Neka od njih ne samo da vezuju glavnu i zavisnu surečenicu nego i zamjenjuju(zastupaju) dio glavne rečenice. Zavisnosložene rečenice koje imaju takva vezna sredstva zovu se relativnima:- prizi»vaš? že vn»toricejg človeka / iže be slepi.

Po tom kriteriju relativne rečenice čine jednu, a sve druge zavisnosložene rečenice drugu skupinu. U tim drugima vezno sredstvo samo povezuje i nema drugih funkcija:- pride godina /da/ proslaviti, s? syni, tvoi

Upravni i neupravni govor

Govor drugoga prenosi se u staroslavenskom najčešće upravnim govorom, tj. bez ikakve izmjene. U suvremenim jezicima, kao što znamo, čest je neupravni govor, ali njega u staroslavenskim tekstovima gotovo nema. Naznakom takvoga prenošenja tuđega govora smatramo rečenice s veznikom eko koji povezuje autorski i upravni govor:- reče bo eko božii sym> esmh (Jer rekao je: Sin sam Božji)

U prenošenje tuđega govora uvode nas glagoli reci i glagolati, najčešće u 3. licu aorista(reče, reš$, glagola, glagolašf):- glagola emu edim. otb učeniki> svoihi». učitelju viždb kako

vo kamenbje i kakovo zbdanije- glagolašf emu . učitelju si žena j$ta jestb nyne vb prelju-

bodeanii...

179


- reče isusi, iže vas7, bezi, greha jestb prežde vn>zi kamenh na njgZa uvođenje u tuđi govor često služe i participi:

- paky že imi, reče isusi, glagolf. azh esmh svetb miru....- otbvećavb že isusi, reče kl, nei: ženo kbde sgth iže na t$

važdahg- da si,bQdeti, s$ rečenoje prorokomh isaiemi, glagojjpcemb .

se otrokh moi egože izvolihb ...Autor teksta može i svoju poruku prenositi upravnim go

vorom:- i azb glagojjp vami,: prosite i dasth s$ vamh. ičete i obrćete...

Spomenuti glagolski oblici za uvođenje u upravni govor mogu i izostati (mijenja ih sintagma koja označuje govorenje):- pride že glasi» si, nebese. proslavihb. i paky proslavljg

Redoslijed riječi

Pomanjkanje obavijesti o naglasku i intonaciji u staroslavenskom jeziku i funkcionalna ograničenost tekstova koji dolaze u obzir za proučavanje klasičnoga staroslavenskoga jezika osobito otežavaju donošenje sigurnijih zaključaka o redoslijedu riječi u staroslavenskom jeziku. Kada npr. govorimo o osnovnom redoslijedu riječi u hrvatskom jezičnom standardu, tj. o onome redu koji se odnosi na rečenicu izvan konteksta, dakle na rečenicu kao jezičnu jedinicu, uspostavljena pravila provjeravamo iskustvom izvornoga govornika, što u proučavanju staroslavenskoga nije moguće učiniti.

Proučavanja npr. pokazuju da u staroslavenskim rečenicama subjekt dolazi češće ispred predikata, ali i druga mogućnost nije rijetka.- učenici idoš? vbsp^tb- reče gospodi, priti.čp sijg

180

SINTAKSA

- isusi, že oti,većavi, reče emu- pridp že voini- azi, esmb si.veti, miru- glagola emu isusi,

Pogledajmo ovaj tekst:posbli lazaija . da omočiti> konbcb prbsta svojego vi, vode i ustuditL jfzykb m oi. jako straždQ vb plamene semb.

U sva tri slučaja zamjenica je u postpoziciji i navedeni primjer dobro pokazuje ponašanje posvojnih i pokaznih zamjenica koje posve rijetko dolaze u antepoziciji. U primjeru »tomu gospodu slava i hvala« pokazna je zamjenica ispred imenice, očito stoga što je naglasak na samoj zamjenici. Tako se ponašaju i posvojni pridjevi (selo iosifovo, vi> im? go- spodbne), dok kvalitativni pridjevi samo nešto češće dolaze poslije nego prije imenice (dragaago i mpdraago iosifa, pam?ti, sv?tuumu i velikumu blagovernomu konstantinu // si, trudomb i boleznijp velikoj9, otbkpdu ubo imaaši vodp živg). U vezi sa zamjenicama zanimljive su enklitike, one prvotne (dativno mi, ti, si, ny) i one drugotne, tj. akuzativne (m$, t$, s$, jib ny). Da su akuzativne enklitike doista sekundarne, tj. da u početku nisu bile enklitike, pokazuju primjeri kao što su gospodi. t$ molimh, na t$ upbvahi», što bismo na hrvatskom morali izraziti punim zamjeničkim oblikom: Gospodine, Tebe molimo, u Tebe se uzdah). I dativne i akuzativne enklitike u pravilu dolaze iza prve naglašene riječi u rečenici, druge dosljednije nego prve:

- daždb mi drugoje blagoslovbjenije, sami, si nesy kn,stb, i vbse ti vbzdamb, i azi, tf prinuždg, si,tvori mf jako jedinogo oti, naimbniki, svoihi,, priglašb i (= ji,) reče emu itd.

Kada se u složenoj rečenici nalazi više enklitika, autor uspostavlja lako uočljivu simetričnost:- iže vy priemleti,. mf priemleti,. i iže priemleti, mf. priem-

leti, poslavrbšago mf.

181


Staroslavenski nema enklitičkih prezentskih oblika glagola byti, ali enklitički su oblici pomoću kojih se tvori kondicional:- gospodi a by si>de byli* to ne by umrbli» brati, naju- dobree emu bi bylo . ače ne bi rodili» s£- ače s? bi ne rodili» človeki, ti.

Iz navedenih primjera vidi se da enklitički oblik glagola byti stoji uvijek ispred 1 - participa,i taj se poredak ne mijenja ni kad se između njih ubaci treća riječ. Najčešće čestice u staroslavenskom su že, bo i li. U pravilu dolaze iza prve naglašene riječi, rijetko je drukčije, pa čak razbijaju sintagmu da bi došli u taj položaj:- vi,prosi že i isusi,- farisei že stavi, sice moleaše s?- nikyi že li tebe ne ospdi- behg bo množi i po nemb idg- vi, sebe bo zemlja ploditi, s?- gospodi, ne brežeši li eko sestra moja eding m? ostavi

služiti tebe- otl· nazareta možeti, li čbto dobro byti- vi, devetijg že godinp νι,ζι,ρί isusi.

182

PITANJA I ZADACI

Da biste provjerili jeste li naučili i razumijete li dobro gradivo iz ovoga udžbenika, pomoći će vam pitanja koja slijede. Očekuju se u pravilu kratki odgovori. Pitanja i zadaci okupljeni su oko poglavlja ili oko manjih cjelina:

I. Općeslavenski književni jezik

1. Kako stari tekstovi i povjesničari zovu najstariji slavenski književni jezik?

2. Kako (je) slavistička znanost naziva(la) najstariji slavenski književni jezik?

3. Komentirajte termine starobugarski i staromakedonski!4. Komentirajte termine starocrkvenoslavenski i crkvenosla

venski!5. Definirajte pojmove redakcija staroslavenskoga jezika i

recenzija staroslavenskoga jezika! Objasnite razliku među njima!

6. Prednosti i nedostaci termina staroslavenski7. Razdoblja staroslavenskoga jezika8. Objasnite termin općeslavenski književni jezik9. Panonska i makedonska teorija o postanku staroslaven

skoga jezika10. Staroslavenski prema praslavenskom.

II. Staroslavenski kanon

1. Odakle termin kanoni2. Odredite vremenske granice kanonskih tekstova!

183


3. Nabrojite glagoljične tekstove staroslavenskoga kanona!4. Nabrojite ćirilične tekstove staroslavenskoga kanona!5. Objasnite imena kanonskih staroslavenskih tekstova!6. Nalazišta staroslavenskih kanonskih tekstova7. Gdje se danas čuvaju kanonski staroslavenski tekstovi?8. Koji je kanonski tekst pisan na hrvatskom tlu? Koja ga

je hrvatska plemićka obitelj čuvala kao kućnu relikviju?9. Kanonski staroslavenski tekstovi po sadržaju

10. Koji je staroslavenski kanonski tekst likovno najljepši, a koji je najopsežniji?

III. Glagoljica i ćirilica

1. Kako su i kada glagoljica i ćirilica dobile ime?2. Grčki i ne-grčki elementi u oblikovanju ćirilice3. Polazišta u objašnjavanju postanka glagoljice4. Glagoljica prema grčkom i drugim pismima5. Elementi sustavnosti i utjecaj izvana u oblikovanju gla

goljice6. Čemohvostovljeva teza7. Jončevljeva teza8. »Hrvatske« teze o postanku glagoljice (jeronimska, got

ska)9. Pitanje prvenstva između glagoljice i ćirilice

10. Pisanje brojeva u glagoljici i ćirilici11. Pisarske pogreške kao argument u diskusiji o prvenstvu12. Palimpsesti13. Traktat Cmorisca Hrabra14. Faze oble glagoljice

IV. Leksik najstarijega slavenskog književnog jezika

1. Korpus za istraživanje staroslavenskoga leksika2. Praslavensko naslijeđe u staroslavenskom leksiku

184

PITANJA I ZADACI

3. Grčki utjecaji u oblikovanju staroslavenskoga leksika4. Latinski, germanski i moravski sloj u staroslavenskom

leksiku5. Odakle sufiks - či(ji) u staroslavenskim riječima?6. Sinonimski parovi7. Frazemi s glagolom dati8. Frazemi koji su iz knjige prešli u govor

V. Staroslavenski na hrvatskom tlu

1. Jezične osobine hrvatske redakcije2. Hrvatskostaroslavenski3. Hrvatsko-staroslavenski4. Staroslavenski i starohrvatski u jeziku Bašćanske ploče5. Načini miješanja jezičnih elemenata u hrvatsko-starosla-

venskom6. Fonološki staroslavenizmi u hrvatsko glagoljskim teksto

vima7. Morfološki staroslavenizmi u hrvatskoglagoljskim tek

stovima

VI. Staroslavenski glasovi

1. Kako su praindoeuropske kvantitativne samoglasničke opozicije prešle u praslavenske kvalitativne?

2. Zašto su praslavenski samoglasnici a, y , e i i uvijek dugi?3. Što je to zakon otvorenih slogova?4. Što su to diftonzi? Zašto su prešli u monoftonge? Nave

dite primjere i objasnite!5. Jat (e) i i mogli su nastati od monoftonga i od diftonga.

Od kojih? Koji su izazivali prvu, a koji drugu palatalizaciju?

6. Kako su i od kojih kombinacija nastali nosni samoglasnici f i 9?

185


7. Odredite hrvatske parnjake ovim staroslavenskim riječima: mgdrh, blgdb, grgbh,rgka, ggsth, zgbi,, ρςία, ž$tva, t$žbki>, sv$tb, kn$3i>> gr$da!

8. Mađarske riječi donga, galamb, gomba, gerenda preuzeli su Slaveni i prilagodili svojim sustavima. Kako su izgledale u staroslavenskom, a kako izgledaju danas u hrvatskom? To isto odredite i za rumunjske posuđenice dum- brava, prund i nnd\

9. Narednim riječima odredite njihove staroslavenske parnjake: hrv. blato, rus. golos, polj. smrod, češ. mrak, ukr. bereza, bug. klas, hrv. vrijeme, češ. vlaha!

10. O kojim je glasovnim promjenama riječ u narednim parovima riječi: duhi. - dušiti>, mraki. - mrači.m», gi.nati- ženQ, pesi.ki. - na pesce, duhi. - dusi, vlaga - vla3e!

11. Navedite primjere za treću palatalizaciju!12. Objasnite jaki i slabi položaj jerova!13. Jerovi u jednosložnim riječima14. Ispadanje slabih jerova15. »Vokalizađja« jerova16. Napregnuti jerovi17. Kako su se izgovarali glagoljično & odnosno ćirilično Έ?18. Što nam staroslavenska grafija kaže o izgovoru samo

glasnika jery?19. Samoglasnici na početku riječi (proteza)20. Glas j u staroslavenskom: bilježenje, izgovor, protetsko i

intervokalno j.21. Prijevoj - termin, definicija22. Kvalitativni i kvantitativni prijevoj23. Prijeglas24. Objasnite u čemu je bitna razlika između prijevoja i pri-

jeglasa!25. Glas f u staroslavenskom26. Epentetski glasovi u staroslavenskom

186

PITANJA 1 ZADACI

27. Po glasovnom sastavu navedene riječi razvrstajte u tri skupine slavenskih jezika: brada, rost, moloko, svijeća, brzeg, meja, međa, kwiat, cvjetati, zvijezda, noći,.

28. Ovim praindoeuropskim riječima odredite staroslavenske i hrvatske parnjake: mondhros, ponthis, gholva, moina, kaina, sausos, pledmen, angulos, udra, ausos.

VII. Imenice

1. Kada se u staroslavenskom upotrebljavala dvojina?2. Koji su padeži uvijek međusobno jednaki u dvojini?3. Koji su padeži uvijek međusobno jednaki u imenica sred

njega roda?4. Na koji gramatički morfem završavaju u nominativu

množine sve imenice srednjega roda?5. Imenice glavne ženske promjene razvrstajte na meku i

tvrdu inačicu: žežda, vražiAa, burja, riiva, sveca, suša, slava, koža, žena, gora, duša\

6. Navedene imenice stavite u dativ i lokativ jednine te objasnite glasovne promjene koje su se dogodile: rgka, noga, motyka, dbska, leha, muha.

7. Navedite i objasnite razlike u deklinaciji između imenica a - i ja- tipa!

8. Navedene imenice razvrstajte po rodu i prevedite ih na hrvatski: gostih kostib junostb, noč\h zapovedi* gospodb,Qgllh llčtb.

9. U kojim se padežima razlikuju međusobno imenice i - deklinacije muškoga i ženskoga roda? Stavite u te padeže sve imenice navedene u prethodnom pitanju!

10. Koje od navedenih imenica idu po glavnoj palatalnoj, a koje po i - deklinaciji muškoga roda: plaču, mgžih pgti>, gvozd ih voždh, ggsi*, korablih nožb, nogbtb?

11. Za svaku navedenu imenicu odredite deklinacijski tip, a onda oblikujte genitiv jednine i nominativ množine: plamy, remenih tel$, slem$, slovo, nebo, mati, oko, pras$, vrem$, dbči.

187


12. Iz oblika za nominativ množine izvedite nominativ jednine: rymlane, samarfane, ljudije, delatele, mytare.

13. Navedite imenice koje idu po u (- i»v -) deklinaciji. Sve ih prevedite na hrvatski!

14. Objasnite sufiks -i>v- koji se javlja kroz cijelu paradigmu u u - deklinaciji.

15. Što znače imenice koje idu po t- deklinaciji. Prevedite ih na hrvatski. Navedite njihov genitiv jednine i nominativ množine!

16. Prosklanjajte ove imenice: vragb, vrači* vojevoda, bogyni, slava, duša, junostib gostb, smoky, plamy, vremq, prasf, nebo, mati, učitelb, mytarb, graždaninb.

17. Oblikujte vokativ ovih imenica: dorrn,, pastuhb, žena, duša, gosti*, konb pravijdbnikb.

18. Imenice u zagradama stavite u odgovarajući oblik:- vi, ono (vrčm?) prišbdi, isus i, vi, (domi,) petrovi, vid6 (tbća)

jego lež^ćp- ri,ci nami, kojejQ (oblastb) se tvoriši i kbto esti, dalb tebfi

(oblasti,) sijQ- lbvi, skoči na (pravi,di,niki,) i podi, (pazuho) ego položi (no

ga) svoi- vi,stavb poimi (otroč^) i (mati) ego

VIII. Zamjenice

1. Nabrojite lične zamjenice u staroslavenskom!2. Objasnite kako se izražavalo treće lice!3. Koje zamjenice u staroslavenskom nisu razlikovale rod?4. Kakve su to supletivne osnove i kod kojih ih zamjenica

imamo?5. Nabrojite dativne enklitičke zamjeničke oblike!6. Nabrojite akuzativne enklitičke oblike! Jesu li oni odu

vijek bili enklitički?7. Nabrojite skupine neličnih zamjenica!8. Koju sklonidbu zovemo zamjeničkom? Je li jedinstvena?

188

PITANJA I ZADACI

9. Kako glasi akuzativni singulami oblik zamjenice i(že)? Kako se pisao i zašto se tako pisao?

10. Koje se zamjenice mogu sklanjati i po imenskoj i po zamjeničkoj sklonidbi?

11. Koja se zamjenica sklanjala kao određeni pridjevi? Pro- sklanjajte zamjenice im>, ina, ino, svoi, svoja, svoje, kbto, čbto!

12. Prosklanjajte sintagme azb synb, ty svekry, naši, otićih tvoja dbći, to selo!

13. Zamjenice u zagradama stavite u odgovarajući oblik:- pride si, ppti kb (azi,)- pređi, očima (moje)- i posi,la raba (svoi)- vi, (si) noći,

IX. Pridjevi

1. Kako dijelimo pridjeve po značenju, a kako po obliku?2. Kako se sklanjaju neodređeni pridjevi?3. Kako se sklanjaju određeni pridjevi?4. Do kojih glasovnih promjena dolazi pri sklonidbi odre

đenih pridjeva?5. Prosklanjajte sintagme oki,no vysoko, č$stb dostoina, bogb

krepbkiA6. Kakvu su sintaktičku ulogu imali neodređeni, a kakvu

određeni pridjevi? Usporedite sa stanjem u hrvatskom!7. Od navedenih imenica oblikujte posvojne pridjeve: člo-

vekb, prorokb, avraamb, ioanb, voevoda, marie, pastyrih arhiereil

8. Kako se tvori komparativ pridjeva?9. Oblikujte komparativ ovih pridjeva: hudb, slabb, novb,

t^žiJcb, glgbokiA10. Kako se tvorio superlativ?11. Što je apsolutni superlativ i kako se tvorio?

189


12. Kako se sklanjao određeni oblik komparativa?13. Prosklanjajte ove sintagme: dobraja duša, miloje otročf,

azb staraja svekry, ty blagyi sym>, naša dobraja mati\

X. Brojevi

1. Brojite na staroslavenskom do 20!2. Napišite staroslavenskim riječima ove brojeve: 7,11,19,20,

23, 50, 76,100,124,200, 436, 500,900,1000, 2003,10000!3. Objasnite kako su se sklanjali: a) jedim., jedina, jedino,

b) di.va, oba, di,ve, obe, c) trije, tri, četyre, četyri, d) p?th, šesti,, sedmi,, osmi,, deveti,, e) deseti,, f) si,to, g) tysQĆi, ti,ma, h) pn,vyi, vi,toryi, des?tyi

4. Kako su se deklinirali složeni brojevi, npr. 12, 34, 50?5. Napišite staroslavenskim riječima: 13 volova, 20 nepri

jatelja, 50 žena, 100 ljudi, 1000 kuća!6. Prosklanjajte: jedini, bogh, di>ve materi, p$ti> smokbvh7. Prevedite na hrvatski:

- raduet i, s? o nei pače . neže o deveti deseti, i deveti- godina že b6 šestaja . pride žena ot i, samarij?- vb jedinojQ že na desete goding išedb. obrčte drugyj?- si, des?tijQ tysQĆb si.rčsti gr?dQĆaago. si. di.vema deseti,ma

tyspcama na ni,- vi,zleže s i, občma na desete učenikoma

XI. Glagoli

1. Odredite infinitivnu osnovu ovih glagola: kupovati, kupiti, styšati, iti, vesti, dvigngti, teći, moči, pasti

2. Odredite prezentsku osnovu ovih glagola i ustanovite je li njihov prezent e - ili i - tipa: vide ti, mreti, viseti, zhvati, grumeti, besedovati, teči, vengti.

3. Navedite sve glagole koji imaju nulti tematski morfem u prezentu i sve ih sprežite!

4. Oblikujte 2. lice jednine i treće lice množine prezenta glagola kl$ti, j$ti, mreti, treti, vedeti, hvaliti, vesti, uphvatL

190

PITANJA I ZADACI

5. Do kojih glasovnih promjena dolazi u 1. licu jednine prezenta glagola i - tipa? Navedite primjere!

6. Glagol iskati ima dva oblika za prvo lice jednine. Navedite i objasnite!

7. Kako se odnose nastavci za treće lice množine prezenta u staroslavenskom i hrvatskom jeziku!

8. Koliko ima aorista u staroslavenskom? Koji glagoli imaju aorist u staroslavenskom, a koji u hrvatskom?

9. Od glagola peči, vesti, moći i dvigngti napravite asigmatski i sigmatski drugi aorist!

10. Napravite sigmatski prvi aorist glagola hoditi, peči, vesti, glagolati!

11. Pronađite aorisne oblike i opišite ih:- povedaš? že jemu- i daš? dčvici i nese materi svoei- obrazi, dah i. vami». da jakože azi» tvorihi. vamb i vy tvorite- i vide človeka šlepa- i idg za nimb narodi množi

12. Oblikujte prvo i drugo lice jednine imperfekta glagola plesti, teči, moči, nositi, glagolati, ljubiti, zhvati, verovatil

13. Koje su se glasovne promjene dogodile u ovim procesima nastajanja imperfekatskih oblika: tek-eah-b>teča- ahh, tn>p - eah - 7.>tri,pleah l, mog - eah - i*>moža- ahi>>možahi>.

14. Glagol u zagradi stavite u odgovarajući imperfekatski oblik:

- druzii že (rezati) vetvi oti. dreva- človekb (živeti) vb semb meste- ovi>ca vbn§ ogrady (blQŽdati)- azi, (glagolati) vam i. vi.si. di.nb

15. Kako se tvori imperativ u staroslavenskom?16. Koji glagoli imaju »nepravilan« imperativ?17. Kako se tvore zanijekani imperativni oblici?

191


18. Napravite imperativ ovih glagola: hvaliti, dati, pasti, vedeti, peči, nesti, byti\

19. Koji su neosobni glagolski oblici?20. Uz koje se glagole najčešće upotrebljava supin?21. Koliko ima participa u staroslavenskom? Koji su?22. Koji se participi tvore od infinitivne, a koji od prezent

ske osnove?23. Odredite o kojim je participima riječ: padini, znajemo,

vedoma, rečem>, seky, zabi.veno, hval^či, nosivbši, nošiJi, imy, ishhod$.

24. Opišite participe u narednim rečenicama i sintagmama:- vi. zakoni či.to pisano jesti»- vide ti»CQ ego lež?ĆQ- vi»nide ki» pilatu pros? telo isusovo- v6ruj?i vi. ni» ne bQdeti, osQŽdeni»- ot bvećavi, že isusi, reče

25. Prevedite na hrvatski:- vi»hod?i dvi»ri»mi pastyri» est i» ovcam i»- pride ki» bol?ćiimi» vrači»- i bQdete nenavidimi vsemi ?zyki imene mojego radi- prišedi.šu že narodu ki, nemu . vi,si divleahQ s? vid?ći dpba

oblistvi.nevhša26. Koji su se složeni glagolski oblici tvorili od 1 - partici

pa? kako su se tvorili?27. Napravite sve složene oblike glagola kupovati!28. Koji dio složenoga glagolskoga oblika izražava leksičko,

a koji gramatičko značenje?29. Oblikujte prvo lice jednine pluskvamperfekta ovih gla

gola: ljubiti, glagolati, peči, pogybati\30. Napravite sve moguće oblike budućega vremena od ovih

glagola: byti, dosaditi, reči, nareči, vi»skočiti, hvaliti, obuti, kupiti, kupovatil

31. Prevedite na suvremeni hrvatski ove staroslavenske rečenice:

192

PITANJA 1 ZADACI

- tati, ne prihoditi,. ni> da ukradeti>. i ubijetb. i pogubitb- aće li bQdeti. ne dobr£ pokaali, s? . to da ne prijat i» bQdet i,

vi» svoe otbčbstvo- ne imamb piti oti, ploda sego lozi,nago- kogo hoćete ot b oboju pućg vam 1». varaavQ li. ili isusa

32. Kako se u staroslavenskom tvorio kondicional?33. U kakvim se rečenicama kondicional upotrebljavao?

Navedite primjere!34. Prevedite na hrvatski:

- aće li biste včdeli. nikoliže biste ospdili- aće avraamb otbcb vašb by byli>. ljubili m? byste

35. Provedite morfološku analizu na ovom tekstu:- tako ubo molite s? vy. otbče naši», iže jesi na nebesbhi». da

svetiti, s? im? tvoje, da prideti. c£sari,stvi,je tvoje, da bQdeti. volja tvoja jako na nebesi i na zemli. hlebb naši, nastoj?ća- jego dbne daždb nami> di,m,sb. i otbpusti namb dli,gy naš? jako i my otbpućajemi. dlbžnikomi» našimi>. i ne vi>vedi naši. vb napastb. nb izbavi ny otb neprijazni. jako tvoje jesti, cčsarbsvbje. i sila. i slava vi, vćkb v6komi>. amim,.

XII. Nepromjenljive riječi

1. Što su prilozi?2. Kako dijelimo priloge po postanku?3. Koji su se prilozi tvorili afiksom -y?4. Navedite primjere konstrukcije prijedlog 4- prilog!5. Što su po postanku vremenski prilozi zime, utre, polu-

nočil6. Što su prijedlozi?7. Objasnite razliku između prvotnih i drugotnih prijed

loga!8. Koji prijedlozi idu samo s jednim padežom i kojim?9. S kojim padežima idu prijedlozi vh, po, zal

10. Objasnite značenje i ulogu čestica že, bo, li\

193


XIII. Sintaksa

1. U čemu su dodatne teškoće u proučavanju staroslavenske sintakse?

2. Slavensko i grčko u staroslavenskoj sintaksi3. Pseudogrecizmi i balkanizmi u staroslavenskoj sintaksi4. Podudarnosti i razlike između hrvatskoga i staroslaven

skoga u pogledu sročnosti5. Kakva je razlika između niječne čestice ne i niječne čes

tice ni u staroslavenskom?6. Kako su nastali oblici nesmb i nesti»?7. Navedite primjere objekta uz zanijekani glagol! U ko

jem je najčešće padežu?8. Opišite ulogu niječne čestice ni!9. Dvostruka negacija u staroslavenskom i hrvatskom

10. Koje su najčešće službe nominativa? Navedite primjere!11. Genitiv s prijedlogom i bez njega12. Genitiv kao zamjena za stari ablativ13. Besprijedložni dativ14. Dativ apsolutni15. Posvojni dativ16. Akuzativ kao pravi objekt i u drugim službama17. Vokativ18. Značenja lokativnih prijedloga19. Besprijedložni lokativ20. Instrumentalna značenja21. Besprijedložni instrumental22. Subjekt23. Predikat - glagolski24. Predikat - imenski25. Spona ili kopula u staroslavenskom predikatu26. Rečenice po priopćajnoj svrsi27. Nezavisnosložene rečenice: određenje, vrste, primjeri

194

PITANJA 1 ZADACI

28. Dioba zavisnosloženih rečenica29. Priložne rečenice30. Zavisnosložene rečenice po naravi veznih sredstava31. Razlike između upravnoga govora u hrvatskom i staro

slavenskom32. Temeljne osobine redoslijeda riječi u staroslavenskoj re

čenici

195

Popis važnije literature

A. Važnjji rječnici1. Slovnik jazyka staroslovinskćho. Praha. Izdavanje se nastavlja.

Počelo 1958.2. Sadnik L., Aitzetmuller, R. Handworterbuch ζιι den altkirchen

slavischen Tex ten, Heidelberg 1955.3. Miklošič, Franz, Lexikon Paleoslovenico - Graeco - Latinum.

Emendatum auctum, Beč 1862-1865; fototipsko izdanje - Aalen 1977.

4. Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Zagreb, Staroslavenski institut. Izdavanje se nastavlja. Počelo 1991.

B. Gramatike i udžbenici

1. A. Leskien, Handbuch der altbulgarischen (altkirchenslavischen) Sprache, Weimar 1871; 9. izdanje Heidelberg 1969.

2. M. Divković, Oblici staroslovjenskoga jezika za školu, po Franji Miklošiču, Zagreb 1881.

3. I. Broz, Oblici jezika staroga slovenskog za VII. i VIII. razred gimnazija, Zagreb 1883.

4. V. Vondrak, Altkirchenslavische Grammatik, Berlin 1900.5. J. Loš, Gramatyka staroslowianska, Lwow- Warszawa- Krakow

1900, 19122.6. T. Lehr-Splawmski, Zarys gramatyki jazyka staro-cerkiewnoslo-

wianskiego, PoznaA - Warszawa - Lodž - Tonm 1923; 6. izdanje 1973. u suradnji s Cz. Bartulom.

7. N. van Wijk, Geschichte der altkirchenslawischen Sprache, Berlin - Leipzig 1931; rusko izdanje - Moskva 1957.

8. P. Diels, Altkirchenslavische Grammatik, Heidelberg 1932,19632.9. M. Weingart, Rukovšt jazyka staroslovinskiho, I, II, Praha 1937

1938.

196

POPIS VAŽNIJE LITERATURE

10. S. Bosanac - S. Živković, Staroslovjenski jezik s hrvatskosrp- skom redakcijom za V. razred srednjih škola, Zagreb 1939.

11. St. Kuljbakin, Mluvnice jazyka staroslovinskčho, Praha 1948.12. A. Vaillant, Manuel du vieux slave, Paris 1948; rusko izdanje

Moskva 1952.13. St. Slonski, Gramatyka jazyka staroslowianskego (starobulgar-

skiego), Warszawa 1950.14. A. M. Seliščev, Staroslavjanskij jazyk, I, II, Moskva 1951-1952.15. N. S. Trubetzkoy, Altkirchenslavische Grammatik, Beč 1954,

19682.16. H. G. Lunt, Old Church Slavonic Grammar, S-Gravenage 1955.

i dalja izdanja.17. A. V. Matvejeva-Isajeva, Lekcii po staroslavjanskomu jazyku,

Lenjingrad 1958.18. J. Hamm, Staroslavenska gramatika, Zagreb 1958, 19632.19. G. Nandris, Old Church Slavonic Grammar, London 1959.20. Η. H. Bielfeldt, Altslavische Grammatik, Halle / Salle 1961.21. A. J. Gorškov, Staroslavjanskij jazykt Harkov 1962.22. J. Kurz, Učebnice jazyka staroslovinskeho, Praha 1969.23. R. Ugrinova-Skalovska, Staroslovenski jazik, Skopje 1970,19792.24. K. Mirčev, Starobtlgarski ezik, Sofija 1972.25. G. A. Haburgaev, Staroslavjanskij jazyk, Moskva 1974.26. T. A. Ivanova, Staroslavjanskij jazyk, Moskva 1977.27. J. Stanislav, Starosloviensky jazyk, I - 1978, II - 1980, Brati

slava.28. R. Aitzetmuller, Altbulgarische Grammatik als Einfiihrung in

die slavische Sprachwissenschafu Freiburg - Sofija 1978.29. Cz. Bartula, Podstawowe wiadomošci z gramatyki staro-cierki-

ewno-slowianskiej na tie pordwnawczym, Warszawa 1981.30. I. Dobrev, Starob-blgarska gramatika, Sofija 1982.31. M. Popović, Osnove staroslavenskog za studente ruskog jezika,

Zagreb 1983.32. R. Večerka, Staroslovčnština, Praha 1984.

197


33. A. E. Suprun, Staroslavjanskij jazyk, Minsk 1991.34. Gramatika na starobtlgarskija ezik, izdanje BAN, Sofija 1991.35. K. Mirčev, Starobhlgarski ezik, Veliko Tbrnovo 2000.

C. Izbori tekstova i vježbenice1. I. Berčić, Chrestomatia linguae veteroslovenicae, Pragae 1859.2. V. Jagić, Specimina linguae paleoslovenicae, Petrograd 1862.3. I. Berčić, Čitanka staroslavenskog jezika, Prag 1864.4. V. Vondrak, Kirchenslavische Chrestomatie, Gottingen 1910.5. Šurmin Đ. - Bosanac S., Čitanka iz književnih starina staroslo-

venskih, hrvatskih i srpskih, Zagreb 1923. (5. izdanje)6. V. Vondrak, Cirkevneslovanski chrestomatie, Brno 1925.7. St. Kuljbakin, Staroslovenska čitanka, Beograd 1932.8. St. Romanski, Starobtlgarski ezik v obrazci, Sofija 1945.9. J. Hamm, Čitanka starocrkvenoslavenskog jezika s rječnikom, Za

greb 1947, I9602. Kasnije pod nazivom Staroslavenska čitanka.10. A. Vaillant, Manuel da vieux slave, t. II, Textes et glossaire, Pa

ris 1948.11. M. Weingart - J. Kurz, Texty ke studiu jazyka a pismenictvi sta-

roslovinskeho, 2. prerađeno izdanje, Praha 1949; prvo izdanje: M. Weingart, Staroslovšnske texty, Praha 1937.

12. S. SloAski, Wybdr tekst6w staroslowiaiiskich (starobulgarskich),2. prerađeno izdanje, Warszawa 1952.

13. J. Stanislav, Dejiny slovenskeho jazyka III, Bratislava 1957,19672.14. R. Auty, Texts and Glossary, Handbook of Old Church Sla

vonic, London 1960.15. S. Stojanov - M. Janakiev, Starobtdgarski ezik, Tekstove i reč-

nik, Sofija 1960.16. A. A. Dementiev, Sbomik zadač i upražnenij po staroslavjan-

skomu jazyku, Moskva 1975.17. V. D. Bondaletov, I. G. Samsonov, L. N. Samsonova, Starosla-

vjanski jazyk, Sbomik upražnenij, Flinta Nauka, Moskva 2000.18. Stjepan Damjanović, Slovo iskona, Staroslavenska / starohrvat

ska čitanka, Zagreb 2002.

198

POPIS V AŽNIJE LITERA TU RE

D. Neki važniji radovi o staroslavenskom jeziku

1. A. Dostal, Studie o vidovem sistemu v staroslovenstine, SPN, Praha 1954.

2. I. K. Bunina, Sistema vremen staroslavjanskogo glagola, Moskva 1959.

3. E. Hercigonja, O nekim značenjima osnovnih preteritalnih vremena u jeziku Zografskog kodeksa, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 4/1961, Zagreb, str. 87-124.

4. F. V. Mareš, Drevneslavjanskij literatumyi jazyk v Velikomorav- skom gosudarstve, Voprosy jazykoznanija 1/1961.

5. N. I. Tolstoj, K voprosu o drevneslavjanskom jazyke kak obščem literatumom jazyke jidnyh i vostočnyh slavjan, Voprosy jazykoznanija 1/1961.

6. H. Birnbaum, Issledovanija po sintaksisu staroslavjsnskogo ja- zykaf Praga 1963.

7. V. V. Borodič, O kategorii opredelennosti / neopredelennosti v staroslavjanskom jazyke, Slavjanska flologija 5/1963, str. 162-202.

8. M. Honowska, Geneza zložonej odmiany przymiotnikow w svi- etefaktow jazyka starocierkiewnoslowianskiegot Wroclaw - Warszawa - Krakow 1963.

9. J. Kurz, Problemy člena v staroslavjanskom jazyke, Issledovanija po sintaksisu staroslavjanskogo jazyka, Praha 1963, str. 121-182.

10. J. Vrana, Staroslavenski grafijski sistem i njegova fonetska realizacija, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 5, Zagreb 1963.

11. D. Brozović, O inventaru fonema starocrkvenoslavenskog jezika i o njihovim razlikovnim obilježjima, u zborniku “Kiril Solunski II”, MANU, Skopje 1970.

12. E. M. Vereščagin, Iz istorii vozniknovenija pervogo literatumogo jazyka slavjan, Moskva 1971-2.

13. R. M. Cejtlin, Leksika staroslavjanskogo jazyka, Moskva 1977.14. N. I. Tolstoj, Značenie kratkih i polnyh form prilagatelbnyh v

staroslavjanskom jazyke, Voprosy slavjanskogo jazykoznanija 2/1987, Moskva, str. 43-122.

15. Jasmina Grković-Mejdžor, Pitanja iz staroslavenske sintakse i leksika, Lingvističke sveske 1, Novi Sad 2001.

199


E. Hrvatskostaroslavenski

1. J. Hamm, Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Zagreb, Slovo 13/1963, str. 43-68.

2. A. Nazor, Jezični kriteriji pri određivanju donje granice crkvenoslavenskog jezika u hrvatsko-glagoljsfdm tekstovima, Slovo 13, Zagreb 1963, str. 68-86.

3. H. Kuna, Redakcije staroslovenskog kao literarni jezik Srba i Hrvata, Slovo 15-16, Zagreb 1965.

4. D. Malić, Jezik prve hrvatske pjesmarice, Zagreb 1972.5. H. Kuna, Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu južnoslavenskih

redakcija staroslovenskog, Radovi III, Muzej grada Zenice, Zenica 1973, str. 89-102.

6. A. Nazor, Karakteristike jezika i pisma Hrvojeva misala, u re- print-izdanju Hrvojeva misala, Zagreb - Graz - Ljubljana 1973, str. 508-511.

7. J. Tandarić, Hrvatski glagoljaši i staroslavenski jezik, u knjizi “Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost”, Zagreb 1993, str. 66-70. Rad je prvi put objavljen u časopisu Istra 14/1976.

8. E. Hercigonja, Metodološke pretpostavke jezikoslovne analize hrvatskoglagoljskih zbornika 14-16. stoljeća, u knjizi “Nad iskonom hrvatske knjige”, Zagreb 1983, str. 297-302; prvi put objavljeno u časopisu Filologija 8/1978.

9. J. Tandarić, Staroslavenski jezik hrvatskih glagoljaša, u knjizi “Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost”, Zagreb 1993, str. 71- 77. Rad je prvi put objavljen u Prilozima, zborniku hrvatskih priloga za VIII. međunarodni slavistički kongres, Zagreb 1978.

10. J. Vončina, Jezična starina u hrvatskom petrarkizmu, Prilozi zaVIII. međunarodni slavistički kongres, HFD, Zagreb 1978, str. 141-162.

11. J. Tandarić, Oživljavanje hrvatske redakcije staroslavenskog jezika u bogoslužju, u knjizi “Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost”, Zagreb 1993, str. 78-84. Rad je prvi put objavljen u časopisu Kačić 14/1982.

12. J. Tandarić, Crkvenoslavenska jenčna norma u hrvatskoglagoljskom ritualu, u knjizi “Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost”, Zagreb 1993, str. 85-107. Rad je prvi put objavljen u časopisu Slovo 32-33/1982-1983.

200

POPIS V AŽNIJE LITERA TU RE

13. Stj. Damjanović, Tragom jezika hrvatskih glagoljaša, HFD, Zagreb 1984.

14. E. Hercigonja Tropismena i trojezična kultura hrvatskog srednjovjekovlja, “Pisana riječ u Hrvatskoj”, Zagreb 1986, str. 39- 79.

15. Stj. Damjanović, Jezik Bašćanske ploče, Fluminensia 1-2, Rijeka 1990, str. 71-77.

16. I. Jurčević, Problem funkcije determiniranih i indeterminiranih glagola kretanja u staroslavenskom i crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije, HFD, Zagreb 1990.

17. M. Mihaljević, Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika, Zagreb 1991.

18. M. Žagar, Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, HFD, Zagreb 1997.

19. Ivan Jurčević, Jezik hrvatskoglagoljskih tiskanih brevijara, Osijek 2002.

F. Izdanja tekstova

U poglavlju “Kanon staroslavenskih spisa” navode se uz svaki tekst njegova važnija izdanja.

G. Ćirilometodska problematika

Studentima se preporuča knjiga Žitja Konstantina Ćirila i Metodijai druga vrela, Zagreb 1985, priredio J. Bratulić. U knjizi se nalazi i najvažnija literatura o predmetu. Znatiželjnije upućujem i na rad I. Petrović Literatura o Ćirilu i Metodiju prilikom 1100. jubileja slavenske pismenosti /- //, koji je autorica objavila u hrvatskom pa- leoslavističkom časopisu Slovo br. 17/1967 i br. 18-19/1969.

201

NakladnikHRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA <Lo.

Ulica grada Vukovara 68, Zagreb

Za nakladnika Anita Šikić

TisakTISKARA ZELINA d.d.

Sv. Ivan Zelina

damjanović s. staroslavenski jezik. (4ed., zagreb, 2003)(t)(c)(k)(600dpi)(202s)

Documents