damon galgut - u nepoznatoj sobi

8/13/2019 Damon Galgut - U Nepoznatoj Sobi

1/150

Damon Galgut

U NEPOZNATOJ SOBI

Tri putovanja

scan: cracora

ocr: a!acus"#$

o!ra%a: !ojana&&&


2/150

On nema kue

Vojislav Jaki


3/150

"'

S(JEDBENI)

To ide ovako. On poslijepodne kree stazom koju su mu pokazali i ubrzo

ostavlja gradi iza sebe. Za otprilike jedan sat meu niskim je breuljcima

prekrivenim maslinama i sivim stijenama, odakle puca pogled preko ravnice to

se postupno sputa do mora. !ntenzivno je sretan, to je za njega mogue kad

"oda i kad je sam.

#ako se cesta podie i sputa, ima trenutaka kad vidi daleko ispred sebe itrenutaka kad ne vidi ama ba nita. $eprestano se okree ne bi li spazio jo

kojeg %ovjeka, ali golemi krajolik kao da je potpuno pust. Jedini je trag

nazo%nosti ljudski" bia poneka kua koja se nazire tu i tamo, sitna i udaljena, i

%injenica da uope postoji cesta.

& onda u jednom %asu, kad se uspne na "rbat breuljka, postaje svjestan

jo jedne prilike u daljini. 'oe to biti mukarac ili ena, moe biti bilo koji"godina, moe se kretati u bilo kojem smjeru, prema njemu i od njega. (romatra

priliku sve dok cesta ne zaroni izvan vidokruga, a kad se popne na vr" sljedee

uzvisine, jasnije je vidi i opaa da se prilika kree prema njemu. )ad promatraju

jedno drugo, dok se pretvaraju da se ne promatraju.

#ad se nau o%i u o%i, staju. To je mukarac negdje njegovi" godina,

odjeven od glave do pete u crno. *rne "la%e i koulja, crne visoke cipele. +akmu je i ruksak crn. to onaj prvi mukarac ima na sebi, ne znam, zaboravio

sam.

#imaju si na pozdrav, smijee se.

Odakle dolazite.

!z 'ikene. (okazuje iza lea. & vi.

'ukarac u crnom takoer neodreeno pokazuje negdje daleko iza sebe.

& kamo idete. -ovori naglaskom koji prvi mukarac ne moe to%no smjestiti,


4/150

skandinavskim moda, ili njema%kim.

o ruevina.

'islio sam da su ruevine u onom smjeru.

Jesu. $e te ruevine, te sam vidio.

!ma jo ruevina.

a.

#oliko su daleko.

'islim deset kilometara. Tako su mi rekli.

#ima glavom. (osjeduje neku namrgoenu ljepotu, s dugom

svilenkastom kosom koja mu pada po ramenima. )mijei se, premda se nema%emu smijeiti. & odakle ste vi.

!z June &/rike. & vi.

Ja sam iz $jema%ke. -dje ste odsjeli u 'ikeni.

0 "ostelu za mlade.

!ma mnogo ljudi.

Jedini sam ondje. Ostajete li tu.On vrti glavom, dugi mu se pramenovi podiu i lepraju. !dem ve%eras na

vlak. Za &tenu.

Ovaj su razgovor vodili %udno slubeno, dok i" dijeli cijela irina ceste, a

opet ima ne%eg u tome kako se odnose jedan prema drugome, ne ba prisno, ali

kao da se poznaju. #ao da su se ve jednom davno negdje sreli. &li nisu.

0ivajte u ruevinama, smijei se $ijemac. Junoa/rikanac kae da "oe.Onda se ponovno rastaju uz kimanje glavom i polako se udaljavaju jedan od

drugoga po uskoj bijeloj cesti, tu i tamo se osvrui dok se opet ne svedu na

dvije siune i zasebne to%ke to se uzdiu i padaju s valovitim krajolikom.

)tie do ruevina usred poslijepodneva. )ad se %ak ne sjeam ni koje su

to ruevine, ostaci neke velike, ali nevane zgrade, tu je ograda preko koje se

mora popeti, tu je stra" od pasa ali psi se nisu pojavili, on posre meu

stijenjem, stupovima i gromadama odlomljenog kamenja, pokuava zamisliti


5/150

kako je sve izgledalo, ali povijest se opire mati. )jeda na rub podignutog

kamenog poda, obnevidjelo zuri u breuljke oko sebe i razmilja o onom to se

dogodilo u prolosti. ok ga gledam kroz vrijeme, sjeam ga se kako se sjea i

prisutniji sam u tom prizoru od njega. &li sjeanje ima svoje distance, dijelom

je on sasvim ja, dijelom je stranac kojeg promatram.

#ad se ponovno pribrao, sunce se ve spustilo nisko na nebu, sjene

planina razvukle su se po ravnici. (olako kree natrag kroz modru svjeinu.

Zvijezde su proklijale poredane u svijetlim gredicama na nebeskom svodu,

zemlja je golema, stara i crna. avno je prolo vrijeme ve%ere kad on stie na

rub nevelikog sela i prolazi pustom glavnom ulicom, gdje su duani i restoranizatvoreni i zaklju%ani i nijedan prozor nije osvijetljen, te ulazi kroz otvorena

ulazna vrata "ostela, uza stube, kroz "odnike, pokraj soba puni" redova i redova

prazni" kreveta na kat, sve do jedne mra%ne i "ladne, jer nitko ne dolazi ovamo

u ovo doba godine, pa do posljednje i najvie sobe, nasred ravnog krova, bijele

kocke pri%vrene za vodoravnu plo"u. )ad je vrlo umoran i gladan i eli

spavati.&li unutra u sobi %eka ga $ijemac. )jedi na jednom od kreveta, s rukama

meu koljenima, i smijei se.

1ok.

On ulazi u sobu i za sobom zatvara vrata. to radi ovdje.

(objegao mi je vlak. )ljedei ide sutra ujutro. Odlu%io sam %ekati do

tada. Traio sam da me stave kod tebe u sobu.Vidim.

$e smeta ti.

)amo sam iznenaen, nisam to o%ekivao, ne, ne smeta mi.

$e smeta mu, ali nelagodno mu je. Zna da drugi mukarac nije odgodio

putovanje zbog proputenog vlaka nego zbog njega, zbog razgovora koji su

vodili na cesti.

)jeda na svoj krevet. (onovno se smijee jedan drugome.


6/150

#oliko dugo ostaje ovdje.

! ja idem ujutro.

!de u &tenu.

$e. 0 suprotnom smjeru. 0 )partu.

Zna%i, ve si vidio 'ikenu.

Ovdje sam dva dana.

&".

)ad nastupa tiina u kojoj obojica nepomi%no sjede.

'ogao bi" ostati jo jedan dan. $e uri mi se. )via mi se ovdje.

$ijemac razmilja. 'islim da bi" i ja mogao ostati. $isam vidio 'ikenu.Trebao bi je vidjeti.

Ti dakle ostaje.

a.

a. Onda i ja ostajem. Jo jedan dan.

+ini se kao da su pristali na neto vie od ovog prakti%nog dogovora, ali

nije jasno to%no na to. #asno je i "ladno i sobica je gola i runa pod/luorescentnim svjetlom. 0brzo se Junoa/rikanac uvla%i u svoju vreu za

spavanje. )rameljiv je i, iako bi se ina%e svukao, ve%eras ostaje odjeven. )kida

cipele i sat i dvije bakrene narukvice i uvla%i se u vreu tako da lei na leima.

-leda metalne pre%ke leaja na katu iznad sebe i naviru mu nepovezane slike

ovog dana, ruevine, cesta, zgr%ene %vornate masline.

! $ijemac se priprema za po%inak. 2asprostire vreu za spavanje pokrevetu na kojem sjedi. $aravno da mu je vrea za spavanje crna. Odvezuje i

skida visoke cipele te i" odlae na pod jednu kraj druge. 'oda bi se i on ina%e

skinuo, ali sad ostaje u odjei, tko e znati kako bi se ina%e ponaao. $e nosi

sat. 0 crnim %arapama ide do vrata da ugasi svjetlo, zatim ti"o tapka do kreveta

i zavla%i se u vreu. $ekoliko se trenutaka vrpolji i namjeta.

Junoa/rikanac kae neto.

$e %ujem te.


7/150

#ako se zove.

2einer. & ti.

amon.

amon. 3aku no.

3aku no, 2eineru.

3aku no.

#ad se sutra probudi, drugi je krevet prazan, a iz tua se %uje utanje

vode. 0staje i izlazi iz sobe, na krov. Zrak je leden, blistav i %ist. Odlazi do ruba

krova i sjeda na ogradu, a svi su ostali krovovi u gradu nie od njega, glavnaulica ide sa zapada na istok. )iuni konji stoje na polju. Jako je daleko od

kue.

2einer izlazi na krov suei dugu kosu ru%nikom. $osi iste crne "la%e

koje je nosio ju%er, ali ne i koulju, tijelo mu je preplanulo i %vrsto, savreni"

proporcija. Zna da je lijep i nekako je zbog toga ruan. )toji na suncu i brie se,

a onda i on prilazi rubu krova i sjeda na ogradu. (rebacio je ru%nik oko vrata,koa mu se najeila od "ladnoe, kapljice vode presijavaju mu se poput metala

u grubim dla%icama na prsima.

to bi "tio raditi danas.

to kae na ruevine.

!du do ruevina. On i" je ve vidio, proveo je ondje nekoliko sati ju%er,

ali sad gleda debele zidine i temelje, utvrde i visoke grobnice kroz 2eineroveo%i, a 2einer ne mijenja izraz dok "oda s jedne razine na drugu istim

jednoli%nim korakom, drei duga%ko tijelo savreno uspravno. On sjedne na

kamen da ga pri%eka, a 2einer %u%ne kraj njega. 2eci mi neto o ovom mjestu,

kae.

$e znam ba %injenice. Vie me zanima mitologija.

(ri%aj mi onda o tome.

#ae mu ono %ega se sjea, kako je usamljena ena %ekala mua da se


8/150

vrati iz dugog rata u Troji dok je u njoj sazrijevala osveta u boli zbog ubijene

keri, nita tako ne raspiruje osvetu kao bol, lekcija kojoj nas povijest

neprestano ponovno u%i, i udruila je svoj gnjev s gnjevom svojeg ljubavnika

koji mora osvetiti vlastitu bol, sve do dana kad se &gamemnon vratio i doveo sa

sobom zarobljenicu konkubinu, proro%icu koja vidi to budunost donosi, ali ne

moe poduzeti nita da to sprije%i. On ulazi po arenim istkanim sagovima to

i" je njegova ena prostrla pred njim, vukui za sobom deset godina opsade,

#asandra za njim, a u pala%i i" oboje krvni%ki ubiju. $jega zakolju u kupki,

zbog nekog razloga upravo mu je ta slika najivlja i najstvarnija, grdosija od

%ovjeka pada pod udarcima sjekire, pljujui krv, rui se gol u skerletnu vodu,zato je uvijek tako lako zamisliti nasilje dok mi njenost ostaje zaklju%ana u

rije%ima. ! ve se u zavretku ove pri%e krije neizbjean sljedei krug boli i

osvete, to jest, sljedea pri%a mora po%eti. & je li to istina, kae 2einer. #ako to

misli. 'islim, je li se to zbilja dogodilo. $e, ne, ovo je mit, ali u mitu uvijek

postoje i neke %injenice. & to su ovdje %injenice. $e znam, ovo mjesto postoji,

ljudi su dugo vremena mislili da ne postoji, to je za po%etak %injenica. 'enemitovi ba ne zanimaju, kae 2einer, idemo se popeti onamo.

'isli na planinu iza ruevina.

Onamo gore.

a.

Zato.

Zato, kae on. Opet se smijei, o%i mu nekako posebno sjaje, postavljenje neki izazov, odbiti ga zna%ilo bi neslavno propasti.

(o%inju se penjati. $a donjoj padini prua se izorano polje koje paljivo

zaobilaze, zatim se planina strmo uspinje u vis, probijaju se kroz ipraje i

pridravaju za granje. to se vie penju, to su stijene nasumi%nije nabacane i

opasnije. $akon otprilike jednog sata izlaze na izbo%eni stjenoviti zaravanak

iznad kojeg se ustobo%io visoki vr" planine, ali on ne eli dalje. Tu smo, kae.

Tu smo, kae 2einer podiui pogled, dosta ti je. a. Treba proi trenutak prije


9/150

no to doe odgovor, u redu, a kad su se smjestili na stijeni, $ijemac ima %udni

sardonski izraz.

)ad su ruevine duboko ispod nji", a dvoje ili troje ljudi u njima sitno

poput igra%aka. )unce se ve uspelo visoko na nebo i unato% godinjem dobu,

dan je topao. 2einer skida koulju i ponovno ogoljuje onaj ravni trbu" s

barutnim tragom tamne dlake to vodi dolje, dolje. to radi u -r%koj, pita.

Ja. )amo putujem. )amo razgledavam.

to razgledava.

$e znam.

#oliko dugo ve putuje.$ekoliko mjeseci.

-dje si sve bio.

(o%eo sam u 4ngleskoj. Onda 5rancuska, !talija, -r%ka, Turska, sad sam

opet u -r%koj. $e znam kamo u odavde.

Vlada tajac dok ga $ijemac prou%ava i on odvraa pogled, gleda dolje u

dolinu, prema ravnici i modrim planinama u daljini, nasluuje da iza ti" pitanjapostoji neko pitanje na koje ne eli odgovoriti.

& ti.

oao sam ovamo razmisliti.

2azmisliti.

a, imam problem kod kue. 6tio sam doi i nekoliko tjedana "odati i

razmiljati.2einer to kae i onda sklopi o%i. $i on nee govoriti, ali kod njega je

utnja mo. Za razliku od mene, za razliku od mene. ! ja skidam koulju da se

ugrijem na toplom suncu. & onda, ni sam ne zna zato, ne staje na tome, nego

skida cipele i %arape, skida "la%e, u gaama je na stijeni, zrak vie nije topao.

Obojica s"vaaju da se na neki na%in nudi, mrav, blijed i jestiv, na sivom

kamenu. ! sklapa o%i.

#ad i" ponovno otvara, 2einer je zauzet navla%enjem koulje. !zraz mu


10/150

se nije promijenio, nita ne odaje. Vrijeme za ru%ak, kae, "ou dolje.

)ljedee to mi se vraa u sjeanje je ve%er i nekako je to obrnuta slika

jutra, on ponovno sjedi na ogradi krova dok se posljednje svjetlo gasi na nebu,

2einer se ponovno tuira, do njega dopire um vode. Onda prestaje. 'alo

kasnije 2einer izlazi, ponovno bez koulje, s ru%nikom oko vrata, i prilazi mu

pa sjeda kraj njega na niski zid. $eko vrijeme vlada tiina, a onda, kao da

odgovara na pitanje koje mu je upravo postavljeno, 2einer ti"o kae da je doao

ovamo razmisliti o jednoj eni.

)unce je sad zalo, probijaju se prve zvijezde.O eni.

a. !ma ta jedna ena u 1erlinu. 6oe se udati za mene. Ja se ne elim

eniti, ali ona e me ostaviti ako je ne oenim.

To je tvoj problem.

a.

& jesi odlu%io.Jo ne. &li mislim da se neu eniti.

-rad je podignut na padini koja se blago sputa kilometar ili dva, a onda

se iri u ravnicu koja se prostire sve do mora. Tamo gdje po%inje ravnica

prolaze tra%nice eljeznice kojom se dovezao ovamo i kojom e sutra

otputovati, i kojima ovog %asa u daljini prolazi vlak, s vagonima osvijetljenim

iznutra utim sjajem. On gleda kako vlak prolazi. ! ja sam tu zbog nekoga, kae.&li ne pokuavam donijeti odluku, samo zaboraviti.

Tako sam i mislio.

Ta osoba nije ena.

2einer rukom izvodi pokret u zraku, kao da neto baca. 'ukarac ili

ena, kae, meni je svejedno.

To kao da zna%i jedno, ali moglo bi zna%iti i neto sasvim drugo. #asnije

te noi u sobici, dok se pripremaju za spavanje, on se skida do gaa, kao i ranije


11/150

toga dana na stijeni, a onda se brzo zavu%e u vreu za spavanje. Vrlo je "ladno

noas. 2einer se sprema napadno polako, slae koulju i %arape, stavlja sve u

torbu. Zatim skida "la%e. To radi s nekim osjeajem za ceremoniju, stojei

usred sobe i slaui "la%e. Zatim, u donjem rublju, koje nije crno, odlazi do

drugog kreveta, onog u kojem ja leim, i sjeda na rub. 6oe malo, kae i prua

mi jabuku, naao sam ovo u torbi. $ji" dvojica dodaju jabuku jedan drugome,

sve%ano grizu i vau, jedan leei naslonjen na lakat, drugi sjedei koljena

privijeni" uz tijelo, potreban je samo jedan siuan pokret bilo kojeg od nji",

pruena ruka ili zadignut rub vree za spavanje, "oe unutra, ali nijedan se ne

mi%e, jedan se previe boji, drugi je preponosan, a onda je jabuka pojedena,trenutak je proao, 2einer ustaje, trlja ramena, "ladno je, odlazi natrag u svoj

krevet.

)vjetlo i dalje gori. Trenutak kasnije on ustaje da ga ugasi. Zatim prolazi

kroz mra%nu sobu i sjeda na drugi krevet, kraj 2einera. $ema jabuku da mu je

ponudi i obojica %ekaju bez rije%i, diui, na pokret koji nijedan od nji" nee

napraviti, zatim ustaje i vraa se u svoj krevet. Tu utvruje da dr"ti.0jutro su slubeni i uljudni jedan prema drugom. (akiraju torbe. 6oe

da ti dam adresu, kae 2einer, moda jednog dana doe u $jema%ku. )am mu

je pie u adresar, gustim, precizno ispisanim slovima, zatim pita, "oe ti meni

dati svoju adresu. $emam adresu, nemam stan, ali dat u ti ime jednog

prijatelja, i to mu zapisuje, i razmjena je zavrena. Zajedno izlaze glavnom

ulicom iz gradia, niz dugu padinu sputaju se do eljezni%kog kolodvora.Vlakovi kreu nekoliko minuta jedan iza drugoga, u razli%itim smjerovima.

#olodvor se sastoji od jedne prostorije i betonskog perona na rubu beskrajne

zelene ravnice, oni su jedini putnici koji %ekaju, jedan jedini slubenik iza

prljavog stakla altera prodaje im karte, a onda izlazi kad stie prvi vlak da

zazvidi u zvidaljku. Junoa/rikanac se penje u vlak i prilazi prozoru. 1ok,

kae, drago mi je to smo se upoznali.

! meni.


12/150

+uj.

a.

Zato uvijek nosi crno.

$ijemac se smijei. Jer mi se svia crno, kae.

Vlak kree.

Vidjet emo se opet, kae 2einer i die ruku, a onda polako nestaje u

daljini dok se %vrsti krajolik razlijeva pod kiom koja pljuti.

!de u )partu, ide u (ilos. $ekoliko dana nakon odlaska iz 'ikene prolazi

preko trga u jednom gradu kad na televizoru u ka/iu spazi slike bombi ipoara. (rilazi blie. to se dogaa, pita neke ljude koji sjede i gledaju. Jedan

od nji" koji zna engleski kae mu da je to Zaljevski rat. )vi su ga %ekali i %ekali,

sad se dogaa, sad se dogaa na dva mjesta, u jednoj to%ki na planetu i

istodobno na televizoru.

On gleda, ali ono to vidi nije mu stvarno. (revie putovanja i previe

bezdomnog ivota stavili su ga izvan svega tako da se povijest dogaa drugdje,nema nikakve veze s njim. On je samo u prolazu. 'oda se uas bolje osjea

kod kue. To je u isti ma" i iskupljenje i napast, on ne vu%e nikakvo apstraktno

moralno breme, ali to to ga nema prikazuje mu se kao slijed prljavi",

zaputeni", bezli%ni" soba u kojima spava, no na no, soba koje se uvijek

mijenjaju, ali nekako i uvijek ostaju jedna te ista soba.

!stina je da on po svojoj prirodi nije putnik, to je stanje na koje su gaprisilile okolnosti. Veinu vremena provodi u pokretu u akutnoj tjeskobi, zbog

%ega je sve poja%ano, prenaglaeno i jasno. 7ivot se rastvara u nizu sitni"

prijetei" pojedinosti, ne osjea nikakvu povezanost ni sa %im oko sebe,

neprestano se boji smrti. !z toga slijedi da gotovo nikad nije sretan tamo gdje

jest, neto u njemu ve je krenulo prema sljedeem mjestu, a opet, on zapravo

nikad ne ide prema ne%emu, nego uvijek od ne%ega, dalje, dalje. To je mana

njegove prirode koju je putovanje pretvorilo u bolest.


13/150

vadeset godina prije, zbog druk%iji" razloga, neto sli%no obuzelo je i

njegova djeda. )tarac je pustio korijene na jednom mjestu i ondje prosjedio

dobar dio svojeg dugog ivota, a kad mu je umrla ena, neto se u njemu

nepovratno slomilo i otisnuo se na put. (utovao je oko svijeta, do najudaljeniji"

i najnevjerojatniji" mjesta, tjeran ne divljenjem ili radoznalou, nego boli. 0

potanski sandu%i kod kue stizale su razglednice i pisma s %udnim markama i

oznakama. #atkad je tele/onirao i glas mu je zvu%ao kao da dopire s morskog

dna, promukao od %enje za povratkom. &li nije se vraao. Tek mnogo kasnije,

kad je ve bio star i iznuren, napokon se vratio zauvijek, da proivi posljednje

godine u dvorinom stanu u vrtu iza kue. Tumarao je meu cvjetnim nasadima,jo u podne u pidami, divlje ra%upane i neoprane kose. Tad se ve po%eo

gubiti. $ije se sjeao gdje je sve bio. )ve slike i dojmovi, sve zemlje i

kontinenti koje je posjetio izbrisali su se. to ne pamti nije se ni dogodilo. to

se njega ticalo, nikad se nije maknuo dalje od ruba travnjaka. 3ako raspaljiv i

zloban vei dio ivota, sad je uglavnom bio krotak, ali i dalje sposoban za

iracionalan bijes. O %emu ti pri%a, zaurlao je jednom na mene, u ivotu nisambio u (eruu, pojma nemam o (eruu, ne lupetaj mi tu o (eruu.

va tjedna poslije odlazi iz -r%ke. -odinu i pol seli se iz mjesta u

mjesto, a onda se vraa u Junu &/riku. $itko ne zna da je stigao. olazi iz

zra%ne luke autobusom, drei torbu na koljenima, kroz zatamnjena stakla gleda

grad u koji se vraa ivjeti i nema rije%i da kae kako se osjea.

)ve se promijenilo dok ga nije bilo. 1ijela je vlada kapitulirala, mo jepodlegla i promijenila oblik. &li na onoj razini na kojoj se ivi ba nita ne

izgleda druk%ije. !zlazi na postaji i stoji usred gomile u pokretu i pokuava

misliti, sad sam kui, stigao sam kui. &li ima osjeaj da je samo u prolazu.

0zima taksi do kue prijateljice koja se u meuvremenu, dok njega nije

bilo, udala. rago joj je to ga vidi, ali ve pri prvom zagrljaju on nasluuje

kako je postao stran. ! njoj i sebi. $ikad jo nije bio u ovoj kui i vrlja po njoj

razgledavajui namjetaj, ukrase i slike koji mu svi nepodnoljivo teko padaju.


14/150

Zatim izlazi u vrt i stoji na suncu.

(rijateljica izlazi u potrazi za njim. Tu si, kae mu, kakva slu%ajnost da si

ba danas stigao, ovo je jutros stiglo za tebe potom. aje mu pismo koje kao

da je palo s neba. (ismo je od 2einera.

(o%inju se dopisivati. )vaka dva ili tri tjedna pisma putuju amo8tamo.

$ijemac je su"oparan i dri se %injenica, pie o dogaajima u svojem ivotu kao

da i" gleda izvana. Vratio se u 1erlin. $ije se oenio. 0pisao je /akultet i po%eo

studirati, ali onda se predomislio i odustao. #asnije je otiao u #anadu, odakle

sad stiu njegova pisma, radi negdje na nekom umarskom projektu, sadidrvee.

On ga pokuava zamisliti, kiselu, mrzovoljnu priliku u crnom s dugom,

svilenkastom kosom kako sadi mladice u tlo i nogama oko nji" nabija zemlju.

$e sjea ga se ba jasno, ne zna vie kako je izgledao, ostao mu je osjeaj koji

je 2einer u njemu budio, osjeaj nelagode i uzbuenja. &li ne bi se to usudio

izrei, nasluuje u drugom mukarcu nevoljkost da otvoreno razgovara oosjeajima, priznati osjeaje neka je vrsta slabosti. &li koliko god 2einer ne

skrivao %injenice, i dalje nedostaje mnogo pojedinosti u onom to iznosi o sebi,

s kim je ivio u 1erlinu, tko mu plaa sva ta putovanja, to ga je odvelo u

#anadu saditi drvee. +ak i kad mu se ta pitanja postave izravno, 2einer

nekako uspijeva izbjei odgovor.

to se njega ti%e, on nikad ne suspree osjeaje, ako ita, daje im i odvieoduka, bar u pismima. Jer rije%i su nepovezane sa svijetom. ! zato je lako pisati

2eineru o tome kako mu je teko to se vratio. $e moe se nigdje skrasiti. !

dalje je kod prijateljice i njezina mua, ali tamo je uljez, smetnja, zna da se

mora maknuti. 0najmljuje sobu u jednoj kui s nekim studentom, ali tamo je

o%ajan, kua je prljava, puna bu"a, on se ne uklapa, mjesec ili dva kasnije

ponovno se seli. +uva kue ljudima dok su na putu, odsjeda u gostinjskim

sobama. Zatim se useljuje u stan koji pripada jednoj njegovoj bivoj gazdarici


15/150

koja stanuje u tri susjedne prostorije i kat ispod. &li to je greka. -azdarica mu

dolazi u stan u svako doba dana i noi, s pudlom koji joj tr%kara za petama, ona

prolazi kroz krizu, mora s nekim razgovarati, on se trudi sluati, ali pun je

vlastite nesree. On eli biti sam, ona ga ne ostavlja na miru, pas se linja i

ostavlja mu dlake i "isteriju po podu. 0 jednom trenutku pie 2eineru, da bar

doe ovamo i odvede me nekamo na duga%ko pjea%enje. )tie odgovor,

"vala ti na pozivu, dolazim u prosincu.

$emoj me %ekati na aerodromu, pie mu 2einer, nai u te, nema

potrebe. &li on tele/onira aviokompanijama da sazna koji je to let, posuujeauto od prijatelja i sat vremena prije dolaska aviona u aerodromskoj je

%ekaonici. Obuzima ga mjeavina i%ekivanja i strepnje. (role su dvije godine

otkako su se vidjeli, ne zna kako e se stvari razvijati.

#ad ulazi kroz vrata, 2einer ne o%ekuje nikoga pa se i ne osvre oko

sebe. Ja stojim malo podalje kako bi" ga promotrio. !zgledom je isti. )jajna

smea kosa pada mu niz ramena, odjeven je u crno od glave do pete, na leimanosi onaj isti crni ruksak. )a strogim izrazom smjesta odlazi do reda plasti%ni"

stolica kako bi presloio torbu.

(romatram ga minutu8dvije, a onda mu prilazim, trudei se drati se

ne"ajno.

1ok.

2einer podie pogled. 'rko se lice na trenutak razvedri, zatim seponovno smra%i. Zato si tu. 2ekao sam da ne treba.

Znam. &li "tio sam doi.

$o dobro.

1ok.

$isu sigurni kako da se pozdrave. On iri ruke i drugi mukarac pri"vaa

zagrljaj. &li ne potpuno.

$ema povjerenja u mene, ne vjeruje da bi" te sam naao.


16/150

6tio sam te samo do%ekati, to je sve. 'ogu ti pomoi sa stvarima.

!mam samo ovu jednu torbu. ! radije bi" je nosio sam.

On vozi 2einera u svoj stan. ok se penju stubitem, gazdarica, koja s

njim vie ne razgovara, viri kroz odkrinuta vrata. $jegov je stan gotovo sasvim

gol i prazan, ono malo to posjeduje spakirano je u kutije, odlazi odavde krajem

mjeseca. !zlaze na balkon i sjede gledajui u zelenilo kronji, podru%je *ape

5lats koje se prua prema planinama. On tek sad uti.

akle, kae 2einer.

a.

Tu sam.+udno je.

-ledaju jedan drugoga, obojica se smijee. o ovog %asa %injenica

2einerova dolaska bila je nestvarna, nije sasvim vjerovao da e on doista doi,

ali sad su ponovno obojica na istom mjestu. )jede vani na balkonu, razgovaraju.

!sprva su nervozni, pomalo u neprilici, rije%i ne teku glatko, a kad i" i izgovore,

nabijene su napetou. &li ne prolazi dugo i razgovor pote%e, malo se oputaju,otkrivaju na obostrano olakanje da se dobro slau, da sli%no, sa stanovitom

dozom "umora, gledaju na svoju otuenost od svega. To im pomae da

ponovno budu jedan drugom simpati%ni, %ak i ako se simpatija jo ne temelji ni

na %emu %vrstome, tek na neodreenom osjeaju bliskosti.

0 njegovu je stanu samo jedan krevet koji moraju dijeliti. &li uve%er, kad

je vrijeme za spavanje, 2einer kae da njemu ne treba madrac.#ako to misli.

On gleda kako 2einer izlazi na balkon i po%inje raspakiravati torbu.

3judima treba previe stvari, objanjava dok vadi vreu za spavanje i tanku

prostirku. 3judi ele da im bude udobno. To nije potrebno. Odmata prostirku na

balkonu i na nju stavlja vreu za spavanje. To je sve to je potrebno. Tako mi je

drae. )kida cipele, zavla%i se u vreu za spavanje i povla%i patentni zatvara%.

3ei i gleda prijatelja kroz mrak. $e vidi mu se izraz lica. )avreno, kae.


17/150

)ad kad je doao 2einer, on skida atlas s police i obojica ga eljno listaju.

Trae zemlju punu otvoreni" prostranstava, s malo gradova. ok su razgovarali

o putovanju, sloili su se kakvi su im uvjeti idealni. $ijedan od nji" ne trai ni

gomile ljudi, ni prometne ceste, ni izgraena podru%ja. akle, ostaje 1ocvana.

Ostaje $amibija. Ostaje Zimbabve.

& to je ovo ovdje.

3esoto.

to zna o toj zemlji.

$e zna mnogo, nikad nije bio ondje, ni on ni itko od njegovi" prijatelja.Zna da je brdovita, vrlo siromana i okruena Junom &/rikom, ali osim toga,

zemlja mu je tajna. Obojica sjede i gledaju je.

'oda bismo mogli onamo.

'oda bismo mogli.

To moda nisu rije%i koje su upotrijebili, ali odluku su donijeli samo

tako, lako i bez vaganja, u jednom %asu ne znaju kamo e, u drugom idu u3esoto.

)utra odlaze u vladin ured u gradu i dobivaju kartu na kojoj su jasno

ozna%ene sve ceste, naselja i nadmorske visine. 'eni karta izgleda idealno, ali

2einer je sumnji%avo prou%ava.

to je.

$e misli da bi nam trebala vea karta. ) vie pojedinosti. +etiri ili petkarata za cijelu zemlju.

&li zato.

Tako da moemo isplanirati svaki korak puta.

&li moemo i ovako planirati.

&li ne dovoljno.

-ledaju jedan drugoga, ovo je prvi put da se razilaze. &li %ovjek za

alterom kae im da ionako nema detaljniji" karata, ovo je najbolje to im moe


18/150

dati. 0 redu je, kaem ja, uzet emo je. &li kasnije toga dana 2einer kae, kad

doemo u 3esoto moramo traiti.

Traiti to.

etaljnije karte.

Te proturje%nosti zbunjuju, ovdje je %ovjek kojem ne treba poten krevet,

ali savreno dobra karta mu je nedostatna. )ljedeeg dana 2einer odlazi u

mjesnu knjinicu da prou%i knjige o 3esotu. To je olakanje, bar emo neto

znati o zemlji u koju putujemo, ali kad se vratio, ispostavlja se da nije naao ba

nita o povijesti zemlje. 0mjesto toga, istraio je klimu, teren i topogra/iju, sve

kodirano u brojevima.1rojke su 2eineru neka vrsta sigurnosti. #ad mu uve%er nudim kavu,

kae ne, ve sam popio dvije alice danas, ne pijem vie od dvije alice svaki"

dvanaest sati. #ad bilo kamo idemo pjeice, eli znati koliko je to to%no

kilometara. &ko ne zna, ili ne zna to%no, 2einer djeluje nezadovoljno.

Tako ve u prvi" nekoliko dana postajem svjestan neki" razlika meu

njima. &li nema se vremena s tim razbijati glavu. Jo su dva tjedna do odlaskana put i mora mnogo toga obaviti, mora srediti ra%une i po"raniti sve svoje

stvari u skladite. 7iv%an je, u urbi i pod pritiskom i u takvom stanju najradije

bi bio sam. &li gotovo nikad nije sam. +ak i kad izlazi iz stana obaviti neto

najobi%nije, 2einer je uvijek s njim. !scrpljuje ga ta neprestana nazo%nost, kao

kakav mra%ni aneo pratilac, ironi%an i mrzovoljan, lica gotovo uvrijeeno

nadurenog. & 2einer sa svoje strane kao da je razdraen svim tim obvezama idunostima, za"tjevi su mu normalnog ivota ispod %asti.

Zato mora raditi sve te gluposti.

'oram. To se mora obaviti.

Zato, kae 2einer i prezirno se smjeka.

Tajna je tko se brine o svim prozai%nim potrebama 2einerova ivota kod

kue. #ad bolje razmisli, ne zna nita o 2eineru, ali ako ga pita, ne dospijeva

nikamo. )aznaje da su mu roditelji veliki vjernici, ali osim toga nema pojma o


19/150

njegovoj obitelji ili podrijetlu. !ako ga istinski zanima, osjea njegovu dubinsku

nevoljkost da odgovara na pitanja.

Jednom je pitao 2einera, to radi za novac.

#ako to misli, to radim.

#ako ga zarauje. Odakle dolazi.

$ovac dolazi. $e mora se oko toga brinuti.

&li mora raditi da bi zaradio.

(laali su me u #anadi. a sadim drvee.

& prije toga.

Ja sam /ilozo/, kae 2einer, i razgovor tu prestaje, uutkala ga je ta ideja,/ilozo/, to to to%no zna%i. Jesu li /ilozo/i izuzeti od rada, tko i" izdrava, to

zapravo rade. Valjda /ilozo/i nemaju vremena za obi%ne svjetovne,

svakodnevne poslove i moda zato 2einera iritira njegovo zaposleno tr%karanje.

to bi ti radije radio.

6odao.

(a "odamo.$e dovoljno. Trebali bismo trenirati za put. 'oramo se u"odati, vidim da

nisi u /ormi.

Jednom i" 2einer vodi na dugo pjea%enje. Treba nam izazov, kae. a

se pripremimo. Voze se autobusom do ceste #loo/nek, "odaju stazom uz stari

vodovod preko *amps 9:;: gotovo do 3landudna, ovdanji krajolik sa svojim

sivim stijenama i tirkiznim morem sli%an je -r%koj, prolost se iri ukoncentri%nim prstenovima kroz vrijeme, penju se preko vr"a planine i sputaju

na drugu stranu prijevojem *onstantia $ek, a od tamo kroz umu natrag sve do

2ondebosc"a, prolo je est ili sedam sati, noge su im u uljevima, vrti im se u

glavi od gladi. 'anta mi se, kae on, moram jesti. ! meni se manta, kae 2einer,

to je ba zanimljiv osjeaj, ne elim jesti.

To je jo jedna razlika meu njima, ono to je jednom bolno, drugom je

zanimljivo. Junoa/rikanac takoer voli pjea%iti, ali ne neprestano i opsesivno


20/150

i njega privla%e ekstremi, ali ne kad postanu opasni ili prijetei, nije u stanju

prou%avati vlastitu bol kao kakvu sporu pod mikroskopom i diviti se kako je

zanimljiva, zanimljiva. &ko ti je vlastita bol zanimljiva, kako ti je tek daleka

bol nekoga drugog, a istina je da postoji neto u 2eineru to na sve ljudske

nedostatke gleda bez strasti, moda %ak i nadmono, s visoka. to je dovelo do

te "ladnoe u njemu, ne znam.

2einer se isklju%ivo eli usredoto%iti na pripreme za put, "tio bi se

otarasiti svi" izvanjski" trica, rije%i koje je izgovorio one ve%eri na balkonu

izraavaju neku temeljnu istinu za njega, ljudima treba previe stvari koje nisu

nune. )jedi i satima prou%ava onu kartu 3esota, na njoj je crvenom olovkomiscrtao niz mogui" ruta. -ledam te tanke crte sa stra"om, one su kao vene koje

prolaze kroz neki %udni unutarnji organ, povremeno mi se %ini da je 2eineru ta

zemlja samo pojam, neka apstraktna ideja koju moe podvrgnuti volji. #ad

govori, slui se udaljenostima i nadmorskim visinama, prostornim dimenzijama

koje se mogu sabiti u /ormule, nema spomena ljudi ni povijesti, nita mu nije

vano osim njega samoga i praznog mjesta na koje se projicira. to je spolitikom, kaem, nismo ni pogledali kakva je situacija tamo, ne znamo u to se

uputamo. 2einer zuri u njega s nerazumijevanjem, zatim prezirno odma"uje

rukom. +ak i ovdje u Junoj &/rici, gdje nikad nije bio, 2einera uope ne

zanima to se dogaa oko njega, kad ide na duge etnje ulicama nosi %epie

koje gura duboko u ui, ne eli da mu se upliu vanjski zvukovi, svoj mra%an,

intenzivan pogled usmjerava ispred sebe, ali zapravo je okrenut unutra.&li u ovom %asu postoje tek nejasni nagovjetaji nelagode. 0zbuen je

zbog putovanja. Ona trun%ica trvenja izmeu njega i 2einera nestat e, siguran

je, kad izau iz grada i nau se sami zajedno na cesti. $ijedan od nji" dvojice

nije stvoren za sjedila%ki ivot.

(osuuje ator od prijatelja. 2einer uporno za"tijeva da ga podignu u vrtu

iza stana. Treba im prili%no dugo, centrale i klinovi su poput nepoznate nove

abecede koju moraju svladati. )ve moraju posuditi ili kupiti, plinsko ku"alo i


21/150

cilindre /ilter za vodu baterijske lampe noeve i vilice plasti%ne tanjure osnovni

pribor za prvu pomo, nikad ovako nije putovao, sve ga to nepoznato plai, ali i

uzbuuje, pomisao da e odbaciti svoj normalni ivot nalik je slobodi, onako

kako je bilo kad su se nji" dvojica sreli u -r%koj. & moda je to i pravi razlog

za ovo putovanje, dok odbacuju sav balast poznatoga ivota svaki od nji"

pokuava ponovno postii onaj osjeaj besteinskog stanja koji pamte ali moda

ga nikad nisu doivjeli, u sjeanju vie nego bilo gdje drugdje putovanje je kao

slobodni pad, ili let.

0 nekom trenutku tijekom ta posljednja dva tjedna postavlja se pitanje

novca. 'oraju se razmotriti neka prakti%na pitanja, na primjer, kako e putemplaati trokove. 2einer kae da ima kanadske dolare koje eli potroiti pa je

zato najbolje da on bude zaduen za novac. &li to je sa mnom, kaem ja.

'oe mi vratiti kasnije.

Zna%i da moram zapisivati koliko sam potroio.

2einer kima i slijee ramenima, novac je tri%arija, nebitan.

)ad je sve spremno. On primjeuje kako se oprata s ljudima s nekimnelagodnim prizvukom, kao da se moda nee vratiti. 0 svakom odlasku,

negdje duboko i sitan poput crnog sjemena, krije se stra" od smrti.

!du vlakom u grad. $a kolodvoru presjedaju na autobus i voze se kroz

no. )pavati je teko jer i" drmusanje neprestano budi pa gledaju metalno sivi

krajolik kako klizi kraj prozora. )tiu u 1loem/ontein u svitanje u nedjelju i"odaju pustim ulicama dok ne pronau stajalite taksija gdje se moe nai

minibus do granice 3esota. 'oraju %ekati satima da se taksi napuni. 2einer

sjedi na stranjem sjedalu, s ruksakom na koljenima i glavom na ruksaku, s

%epiima porinutim u ui.

Ja tumaram uokolo, vraam se pa opet tumaram. Velik dio putovanja

sastoji se od pukog %ekanja, s popratnom dosadom i depresijom. $aviru mu

sjeanja na druga mjesta na kojima je %ekao, u prostoru za odlaske na


22/150

aerodromima, na autobusnim postajama, samotnim plo%nicima na vruini, i na

svima njima javljala se potpuno ista vrsta melankolije saeta u nekoliko

prolazni" pojedinosti. (apirnata vreica koju nosi vjetar. Otisak prljave cipele

na plo%icama. $epravilno mirkanje /luorescentne arulje. ) ovog mjesta pamtit

e prizor napuklog zida od opeke koji se pri pod suncem i postaje sve vreliji.

#ad odlaze, ve je poslijepodne. Vonja ne traje dugo, malo preko sata, i

prolaze kroz ravnicu obraeni" njiva dok na obje strane vode neas/altirane

ceste. 0 naguranom autobusu oni su glavni predmet neizgovorene znatielje.

2einer je opipljivo nesretan zbog ove prisilne blizine ljudima, izgleda kao netko

tko dri da".!zlaze na drugoj strani gdje se pred carinom %eka u redovima, uni/orme i

crne nao%ale i barikade i neobojene prostorije elementi su svi" grani%ni"

prijelaza. (relaze granicu pa preko dugog mosta prelaze rijeku i ponovno im

udaraju pe%ate i putaju da prou na drugu stranu. )ad su preli liniju na karti i

u drugoj su zemlji gdje su mogunosti to i" donosi sudbina druk%ije od oni"

koje su ostavili za sobom.#amo idu i to e po%eti sad kad su stigli ovamo nepoznanica je, nekako

je mutno mislio da e jednostavno krenuti dok se cesta odmotava pred njima, ali

umjesto toga suo%eni su s pograni%nim gradom koji je nekontrolirano nabujao,

"oteli i kockarnice niu se s obje strane prljave glavne ceste, gomile ljudi

besposleno se guraju po plo%nicima, a ve je kasno poslijepodne. )avjetuju se i

odlu%uju uzeti sobu da prenoe. )utra e sobe ostaviti zauvijek. )vi su "otelijednako loi, biraju prvi na lijevoj strani, dobivaju sobu visoko iznad ulice.

a im proe vrijeme, etaju ovim gradom, 'aseru. 6odaju gore8dolje po

glavnoj ulici, gledaju izloge, idu u samoposluivaonicu i kupuju neto "rane.

'eu njima vlada uzbuenje proizalo dijelom iz stra"a, prepustili su se

situaciji %iji je is"od nepoznat, to je zajedni%ko putovanju i ljubavi. On ne voli

2einera, ali u nji"ovu se prijateljstvu nasluuje obris mra%ne strasti.

#ad se vrate u "otel, ondje i dalje "odaju. !du niza stranje stubite u vrt.


23/150

0 kutu je drvena kolibica. $a znaku na vratima pie sauna. 0nutra je ena od

pedesetak godina, neto u njezinim o%ima iznureno je i iscijeeno do kraja,

grozni%avo im se veseli. 0ite, uite, moe jedna parna kupelj. )auna je mlaka,

nema pare, zidovi su drveni zidovi kolibe. $e, ne, samo smo gledali, moda

kasnije. $e, doite sad, moe jedna masaa, dobro u vas izmasirati. oslovce

nas "vata za ruke.

#ad smo izali, on kae 2eineru, ona nam se nudila na prodaju.

2einer ne kae nita, ali neto u njegovu izrazu ipak je odgovor. utljiv je

i namrgoen sve vrijeme dok ve%eramo u blagovaonici i opet kasnije u sobi. Jo

je rano, ali ostatak ve%eri besmisleno se protee u nedogled.'islim da u izai, kae 2einer.

#amo.

'oda odem u saunu.

On izlazi, a ja dugo stojim kraj prozora i razmiljam. -radska svjetla ire

se u svim smjerovima, ali okruuje i" duboka tama. +eka 2einera da se vrati,

ali on ne dolazi i ne dolazi, i na kraju on legne na spavanje.#ad se ponovno probudio, jutro je i 2einer lei na drugom krevetu

prekriven samo pokriva%em. Tkanina mu je spuznula s tijela, na sebi nema ni

krpice. $ijemac je uvijek osjetljiv i posebno pedantno pazi da pokrije tijelo pa

ovaj bezbrini zaborav djeluje kao neka vrsta objave. uga smea lea

suavaju se prema to%ki gdje se guzovi razdvajaju, gdje se na bljeoj koi

relje/no isti%u dla%ice i sjene, sad se 2einer okree, u jednom sasvim kratkomtrenutku vidi se erekcija prije no to njegova usnula ruka potee pokriva% preko

sebe, ustajem u vrtlogu poude i odbojnosti, je li zbilja to napravio sino.

a, kae on.

Vratio si se onamo i spavao s onom enom.

a. (onovno se smijei, tankim, nadmonim smijekom, to je kasnije

toga dana, on sjedi na rubu kreveta s ru%nikom oko pasa. $eki dio 2einera

uvijek stoji na visokoj stjenovitoj klisuri i svisoka gleda moralnu zbrku u dolini.


24/150

ok sam bio u #anadi, po%eo sam spavati s kurvama.

Zato.

Jako sam napet. )eks mi pomae da se opustim.

To nije odgovor na pitanje, ali ne postavlja ga ponovno, o%ito je da je

uznemiren i to ga je nekako oslabilo, on kima glavom i mijenja temu, ali iz

glave ne moe izbaciti izborano izmodeno lice ene u sauni, koja i" "vata za

ruke.

Odijevaju se, pakiraju i kreu. Tek sad doista odlaze, sve ostalo bile su

pripreme. 6odaju s ruksacima na leima, visina i priroda okolni" zgrada

mijenja se, ali grad traje i traje. 0putili su se prema visokim brdima naisto%nom rubu grada, prolaze sati a oni kao da se uope ne pribliavaju, sve vie

izgleda da e i drugu no provesti ovdje.

&li onda izbijaju na duga%ku neas/altiranu cestu koja vodi u brdo i

polako i%ezavaju limeni krovovi i vrtovi dok se oni uspinju uz posljednji

obronak sa smeim stijenama i niskim gustim raslinjem. #ad stiu na vr",

zastaju da bace posljednji pogled u onaj uskipjeli lonac kuni" para iz kojeg suse uzverali pa kreu dalje. !za ovog grebena jo je jedan i sad su na sasvim

druk%ijem mjestu.

(lanine se niu jedna za drugom, svijet pravi" kutova i strogi" linija

povukao se pred svijetom valoviti" izbo%ina i udubina, gra/ova koji iscrtavaju

raspoloenja u slojevitim prugama boja, smei tonovi potamnjuju i prelaze u

nijanse plave koje se gotovo stapaju s nebom. #asno je poslijepodne. &li vrue.(redmeti uz cestu, stablo, slomljeni plug, pojavljuju se i nestaju u zaguljivom

kipuem zraku. !sprva je krajolik prazan, neuzoran i neobraen, ali iza sljedee

su uzvisine, ili moda one sljedee, njive, moda i siune ljudske prilike koje

i" obrauju, pokoja koliba ili kua u daljini. )taju se odmoriti u "ladu, njemu je

nevjerojatno, moda je obojici nevjerojatno, da su ovdje, jedna se nepromiljena

re%enica u pismu prije mjesec dana ostvarila.

6odaju i "odaju, sve kretanje latentno u golemoj zaobljenosti zemlje


25/150

svodi se nekako na dinamiku ovog kretanja, jedna noga zama"uje ispred druge,

stopala se naizmjence sputaju i diu, cijela je povrina svijeta kroz vrijeme

ovako izgaena i utabana. 2uksak je teak, remen mu se zasijeca u bokove i

ramena, prsti i pete nauljali su mu se u cipelama, usta su mu su"a, sve rasute i

nepovezane misli u glavi skupljaju se oko volje i poriva da ide dalje. a je sam,

ne bi. a je sam, sjeo bi i ne bi se vie micao, da je sam, ne bi uope bio ovdje,

ali ovdje je i ve ga ta %injenica stavlja u podreeni poloaj prema onom

drugom koji ga vu%e za sobom kao da je vezan tankim nitima moi.

$e razgovaraju. Tu i tamo, da, izmijene nekoliko rije%i, ali o prakti%nim

stvarima, gdje emo spavati, trebamo li se odmoriti, ina%e "odaju, katkad jedanuz drugoga, katkad razdvojeni, ali uvijek sami. +udno je da te sav ovaj prostor,

neomeen umjetnim granicama dok se izlijeva do obzora, baca tako potpuno u

tebe samoga, ali upravo se to dogaa, ne znam kad sam posljednji put bio tako

intenzivno usredoto%en na jednu jedinu to%ku, gledaj me kako "odam tom

pranjavom cestom lica isprana od svi" uobi%ajeni" emocija, napora i pokuaja

da se poveem sa svijetom. 'oda se to postie dubokom meditacijom. &moda na to 2einer misli kad uve%er kae kako "odanje ima ritam koji te

obuzima i ovladava tobom.

#ako to misli.

&ko dovoljno dugo "oda i "oda, ritam te preuzima.

!ma ne%eg neodreenog u tome kako to kae to te tjera da se okani te

teme, to se %esto dogaa s 2einerom, ponudi ti misao koja je zanimljiva iliduboka, a moda ne i njegova, a s druge strane toga nasluuje prazninu koju on

ne moe ispuniti, nema vie misli koje bi slijedile. On u tiini %eka da

progovori. #atkad progovori, ali ne ve%eras, preumoran sam, sjede jedan kraj

drugoga u maloj pilji, ispod izbo%ene stijene. -otovo je posve mra%no. (roli

su ve sati i sati otkako su izali iz grada, on je ve odavno "tio stati, ali 2einer

je "tio dalje, tek nakon to je sunce zalo napokon poputa i priznaje da je

vrijeme da podignu ator, ali sad nema ni jednog komadia tla koji djeluje


26/150

gostoljubivo, na jednoj su strani polja, na drugoj goli greben, preizloeno je, ne

odgovara mi, idemo preko grebena vidjeti %ega jo ima. ! tamo slu%ajno naiu

na pilju, 2einer ima smiren pobjedonosan izraz %ovjeka koji je cijelo vrijeme

znao, njegov izgled kao da daje naslutiti da je on u skladu sa svemirskim

ritmom, ritmom "odanja koji se ne razlikuje od ritma samog ivota, "rabro se

baci bez ostatka i sve e ti doi samo od sebe. Vidi, ne moramo podizati ator.

Ja sam manje oduevljen, "oemo li zbilja tako, spavati na otvorenom kao par

skitnica, on je razmaen i mekan, manjka mu /atalizam njegova o%vrsnulog

suputnika, a i pastiri su srali u malim gomilicama oko pilje. &li kako se no

sputa i svijet se stee na veli%inu majune izbo%ine u stijeni, ugodnije je bitiovdje, u krugu vatre koju su naloili.

!spred pilje tlo se strmoglavo obruava u golemu dolinu, na danjem

svjetlu taj je golemi prostor djelovao zastraujue, ali sad je postao utjean,

duboko, duboko dolje palucaju tu i tamo sitne pastirske vatrice, udaljeni zveket

kravlji" zvona dopire u dr"tavoj jeci, kad su proku"ali vodu i najeli se na nji"

se sputa blaeni osjeaj blagostanja, sve rane i lomovi ovog svijeta zarasli izalije%eni, pred njima sati sna.

On rasprostire svoju vreu za spavanje i lijee na bok, zurei u tamu.

Trenutak kasnije 2einer mu prilazi i %u%ne kraj njega. $e govore nita, utnja se

zgunjava u napetost, a onda 2einer kae, u jednom od tvoji" pisama.

a.

2ekao si da se veseli to e me opet vidjeti.a.

to si time mislio.

$e zna to je time mislio, ali zna to 2einer time misli. $e moe protiv

toga nita, ali cijeli taj dan na cesti u sebi je prizivao slike koje ne eli,

neprestano je vidio onu enu od sino, do vr"a punu grozni%ava o%aja, vidio

2einera na njoj, kako je savija u podatne poloaje svojim smeim rukama. Ono

to 2einer sad "oe ne bi bilo druk%ije od onog sa enom, obred izveden bez


27/150

njenosti, topline ili senzualnog uitka.

&li istina je i da se u njemu javlja poriv podlonosti, dio njega eli

popustiti, vidim sjene to u gr%evitim akrobatskim pozama padaju na svod

pilje.

$e znam to sam mislio.

$e zna to si mislio.

Veselio sam se to u te opet vidjeti.

$ita vie.

#oliko znam nita.

2einer polako kima glavom. $ijedan od nji" dvojice nije ona osoba kojaje do sada po uzajamnom sporazumu bila, od noas vrijede druga pravila. 'oe

namirisati njegov znoj s vonjem dima, moda je to njegov znoj, nije to lo

miris, a onda 2einer ustaje i odlazi se smjestiti u najudaljeniji kut pilje. Vie ne

govore. Vatra se polako gasi, sjene blijede, zvona i dalje je%e kroz zrak.

Odlaze prije no to se razdanilo, cesta je jo modrikasta i nejasna. 1olnamjesta od ju%er peku novom snagom, ali nakon pola sata "oda bol se raspruje,

iri i postaje openita. )ad ga ugodno boli ba sve. )unce izlazi i na obje strane

iz mraka izranjaju planine.

6odaju u velikom krugu koji e ponovno zavriti na mjestu blizu grada

gdje e po%eti drugi i vei krug koji e zavriti gotovo na istom mjestu, odakle

e krenuti na trei krug. $a taj na%in prijei e cijelu zemlju u tri sve veaobru%a, od koji" e i" posljednji odvesti u najvie planine rakensberga, daleko

na istoku. $adaju se da e do tada ve oja%ati i biti u /ormi, naviknutiji na

napore ovakve vrste putovanja, premda on pomalo sumnja. (ut je tako

isplanirao 2einer, ozna%ujui rutu na karti tintom u boji.

Zastaju u duan%iu kraj ceste kupiti "ranu za taj dan. Tijesna prostorija

puna je konzervi, kutija i vreica, tjestenine, slatkia, povra i sapuna. 2uksaci

su im teki i %ini mu se pametnim kupiti lagane stvari, moda neka peciva, malo


28/150

rie. &li 2einer se ulja i njuka po mra%noj unutranjosti duana i bira teke

stvari s polica, uzima konzerve, vreu krumpira, plo%e %okolade.

&li zato.

Tako mi je dolo.

+okolada.

Volim %okoladu. (ro%itao sam %lanak o %ovjeku koji je godinu dana ivio

na %okoladi i vodi.

To je nemogue.

2einer ga gleda, s podsmije"om, naravno da je mogue. 0 danima koji

dolaze lomit e komadie %okolade i paljivo i" jesti, uivajui u nekoj esencijiu njima koja e ga "raniti daleko vie no to to doputaju bioloki zakoni.

2eineru su sloenost i suprotnosti svijeta samo smetnja, a istina je uvijek stroga

i jednostavna, pravilo koje se bespogovorno mora slijediti eli li se nadvladati

zbrka, mogue je, vjeruje on, preivjeti na snazi volje i %okoladi, i svaki put kad

suputniku nudi komadi onaj se nadmoni smijeak 2eineru vraa na lice.

$ovac kojim se plaa ova "rana, kao i sve ostalo, 2einerov je novac. 0'aseru je promijenio neto svoji" kanadski" dolara u rande, novac nosi u

vreici oko pasa i od toga sad ive. (remda revno zapisujem svaku pojedinu

stvar u malu biljenicu, i na kraju putovanja vratit u mu svaki cent, ve sad,

drugog dana putovanja, postaje jasno da e 2einer odlu%ivati to se kupuje ili ne

kupuje.

! tako kupuju konzerve, krumpire i %okoladu, ravnomjerno i" rasporeujumeu sobom, ali teina je nerazmjerno velika kad ponovno kreu, %ini mu se da

ga pritie snana ogor%enost, "oda sporije nego prije. o podneva je sunce

snano zapeklo, s obojice se cijedi znoj. )ad su blizu neki" runi" moderni"

zgrada, nekakvog zaselka, tu je stara ruevna crkva. 'islim da bismo morali

stati i malo se odmoriti, kae 2einer.

) druge strane planinskog grebena nadesno strmi je pad, a na pola puta

do dolje pilja je vea od one u kojoj smo sino spavali, 2einer se "oe spustiti


29/150

do nje. &li dug je to put. (a to. (a onda se opet moramo penjati natrag gore. (a

to. $astupa jo jedan trenutak neizgovorenog sukoba, sardonska podrugljivost

u tamnim o%ima jednog mukarca pobjeuje okolianje onog slabijeg, paljivo

se sputaju izmeu stijena i aloja, ljunak im se rasipa pod nogama. #ad stignu

do pilje, ljutnja mu splanjava u kamenoj sjeni, pred spokojnim vidikom na

dolinu koja im se prostire pod nogama. (relijepo je ovdje. a. Ono to misli tim

jednim slogom slaganja jest da je opet u redu.

1acaju se na kamen. On utone u san, a kad se probudi, proli su sati i

die se oluja. $ebo je modro8crno u modricama od oblaka, ljestve munja

zabijaju se u tlo, grmljavina potresa stijene. #ad po%ne pljutati, kia je gotovoneprobojno %vrsta, vrata koja se zatvaraju, a svijet ostaje iza nji". )jede pod

kamenom nadstrenicom, voda se slijeva, a svjei mirisi izbijaju iz tla. )li%no je

kao i sino, sada kad se odmorio i osvjeio, sada kad vie nije vrue, on vie ne

bridi od ekstremni" osjeaja, gotovo da moe voljeti ovo %udno mjesto na

kojem se naao, i svojeg %udnog suputnika.

'islim, kae 2einer, da bismo svaki dan morali ovako putovati. 'oramorano ustati i "odati, a onda stati usred dana. ! poslije ponovno kreemo.

a, kae on.

0 tom trenutku potpuno se u svemu slae s 2einerom, ne zna kako se

uope mogao ljutiti na njega, njegovo je ozbiljno lice lijepo na pozadini olujnog

neba.

#ad se oluja ra%isti, prodire svjetlo i izlaze u svjee oprani svijet oblivenbojama. Te se poslijepodnevne oluje podiu gotovo svaki dan, vruina raste do

neizdrljivosti dok napokon ne pukne, kasnije se uvijek javlja taj osjeaj

obnove, u prirodi, ali i meu njima dvojicom.

)ad su istinski na cesti. ok nisu proveli onu prvu no pod vedrim

nebom, cijelo je ovo putovanje jo uvijek bilo samo luda zamisao, plan koji

mogu u bilo kojem %asu odbaciti, ali nekako su proli tu to%ku i zakora%ili iz


30/150

jednog svijeta u drugi. 0 starom svijetu imali su svoj uobi%ajeni ivot, s

navikama i prijateljima, svojim mjestima i izborima, ali sad su sve to ostavili za

sobom. 0 ovom novom ivotu imaju samo jedan drugoga i izbor predmeta koje

nose na leima. )ve ostalo, %ak i ljudi koje zaustavljaju na cesti i s njima

razgovaraju, prolazi kraj nji".

0 ovom %udnom spoju, ovom bizarnom braku, mora se uspostaviti novi

sustav navika da bi se odrali na ivotu. (ostoje zadaci koji se moraju obaviti,

oni najtemeljniji, najnuniji, koji u odreenim danima zra%e gotovo vjerskom

vanou, dok su neki" drugi" dana najvea gnjavaa. ator se, na primjer,

mora podignuti i sloiti. va ili tri puta na dan mora se pripremati jelo, poslijese moraju prati lonci i tave. 0 po%etku, prvi" nekoliko dana, te poslove dijele

ravnopravno. (omau jedan drugome podii centrale i provui i" kroz mlitavo

atorsko krilo, zajedno trae kamenje kojim e zabiti klinove u tlo. !li se

mijenjaju, daj ti podigni ator, ja u sku"ati ve%eru. 'oe, ja u ti poslije

pomoi oprati sue. ! iako se jedan prema drugom odnose oprezno i povremeno

zaiskre kratki trenuci sukoba, ima neke simetrije i ravnotee u tom kako sestvari zbivaju, ovako bi mirno mogli nastaviti unedogled.

0 tim ranim danima jo dosta pri%aju, nalaze put do zanimljivi"

razgovora, izmjenjuju ideje i s potovanjem se ne slau jedan s drugim. & ako i

izbjegavaju osobne teme, ako nema rasprave o nji"ovoj intimi, to je zato to su

intimu ostavili za sobom. $adomjestila ju je ova nova intimnost, prakti%na

bliskost meu njima dvojicom, u kojoj lee jedan uz drugoga i dodiruju se umraku, i prvo to vide ujutro lice je onog drugog, i na neki na%in ta je intimnost

motor pokreta% nji"ova puta.

an se organizira oko mali" obreda raspada i obnove. )vako jutro ustaju

vrlo rano, prije no to se razdani. Jedan od nji" pali vatru da zaku"a vodu za

kavu dok drugi sputa ator. Zatim kreu dalje, trudei se prijei odreenu

udaljenost prije no to postane prevrue. $akon sat ili dva staju za doru%ak.

Zatim peru sue, ako ima vode, ili spremaju prljave lonce i tave da i" operu


31/150

kasnije, i ponovno kreu.

Tijekom prijepodneva, kad postaje prevrue, nalaze mjesto na kojem e

se nekoliko sati odmarati. 0 ovoj zemlji vr"unaca i dolina proiveni" rijekama

%esto se nae sjenovito mjesto u blizini vode, s pogledom u modre daljine,

navikli su spavati u tom blagom i bujnom okoliu, p%ele zuje, sjene oblaka

ne%ujno plove, trava leluja.

)ad je ueglo i blii se oluja. 2ubovi planina svjetlucaju otrim

elektri%nim sjajem, u visinama se gomilaju olujni oblaci, naposljetku zapue

vreo su" vjetar. !li e %ekati gdje jesu, katkad %ak ponovno podignu ator dok

oluja ne doe i proe, ili e se skloniti u neku kolibu ili pilju. Tada se najvieboje munja. 0 ovom dislociranom stanju, gdje je smrt neprestano prisutna pod

nebom, upravo je groteskno mogue da e i" pogoditi grom s neba. $ikad nije

vidio tako arki plamen, niti %uo tako stra"ovitu grmljavinu.

& onda slijedi posljednja etapa dana, posljednji nalet energije i napora,

kad pokuavaju prijei odreenu udaljenost prije no to se spusti no. $egdje

oko zalaska sunca nalaze mjesto za spavanje. Veinom podiu ator. &ko sublizu nekog sela, trae poglavicu doputenje da podignu ator, neizostavno ga

dobivaju, jedanput ili dvaput nude im sobu u kojoj mogu prespavati. Zatim su

na redu ve%ernji rituali, vatra i "rana, moda malo %itanja, odlazak u mrak s

rolom toaletnog papira. $ije previe kasno kad ve spavaju, isprueni jedan kraj

drugoga, iscrpljenost u trenu brie svijest, %ak je i najtvre tlo mekano.

! tako prolaze dani. *esta i" vodi pokraj kua, ili mali" nakupina koliba,a posvuda ljudi ostavljaju ono to rade kako bi i" gledali dok prolaze. #atkad

im dovikuju pozdrave, otrcane engleske /raze koje su valjda u%ili u koli,

zdravo kako ste da ne "vala takoer dovienja. 0 mnogim mjestima oko nji"

roje se gomile djece pa pjesmom i smije"om prate ovaj par /rulaa koji i" vuku

za sobom. 0 jednom i" selu gradona%elnik smjeta u svoju kuu, krupni

mukarac s razmakom meu zubima koji neprekidno pui mari"uanu umotanu u

novinski papir inzistira na tome da im prepusti svoj krevet u kojem e


32/150

prespavati dok on no provodi negdje drugdje. 0 jednom duanu uz cestu dvije

kolarke srameljivo s njima zapodjenu razgovor, i one iskuavaju svoju litaniju

engleski" /raza, zdravo zdravo kako se zove, zatim jedna izlane volim te i obje

se gue od "i"otanja.

2eineru su kolarke zabavne, mogao bi" imati debelu enu u 3esotu, to

bi" ba volio "o "o "o, ali na sve prijateljske upadice uglavnom reagira

razdraljivo. $e da mu se gnjaviti sa smijecima i razgovorom, ne vidi potrebu

za komunikacijom ove vrste. 0jutro kad kree na put gura %epie u ui, pogled

upire u cestu pred sebe i ne skida ga. )retan je kad mu ponude sobu, ali ne eli

je platiti, i ne eli traiti doputenje za kampiranje. Zato bismo trailidoputenje. Takav je obi%aj. $ji"ov obi%aj, ne moj. (a u nji"ovoj smo zemlji.

$ji"ova zemlja, ne vjerujem u zemlje, to su samo crte na karti. #atkad ne znam

u to vjeruje, 2eineru. $a to se nadureno lice samo osmje"uje.

Veinom slijede cestu, ali katkad "odaju i bespuem, kroz prirodu.

Obi%no onda kad 2einer vidi neko mjesto na svojoj karti gdje bi mogli presjei

put, gledaj ovamo, od ove to%ke do tu. &li izmeu su planine. a, vidim dajesu. +esto se %ini da te puteve bira upravo zbog prepreka, planina, rijeka,

karpa, one su mu zanimljiv izazov, moramo svladati prirodu isto onako bez

strasti kako se ona ponaa prema nama, i tako "odaju po pustoi.

Ja ne volim silaziti s ceste, osjeam se ranjivije, "vata me neka iskonska

strepnja. &li to je ujedno i jedan od najprivla%niji" elemenata putovanja, osjeaj

stra"a ispod svega, od toga se osjeti poja%avaju i izotravaju. )vijet je nabijensnagom koje nema u obi%nom ivotu.

$akon otprilike tjedan dana zavravaju prvi krug putovanja. #ampiraju u

gradiu 2oma, na terenu naputene bogoslovije, izduene zgrade od vapnenca

sa stupovima i lukovima i tamnim drvoredom jablanova, kao da je negdje u

!taliji.

0 2omi, dok ru%aju u restoranu sa stolovima na plo%niku, vide vrlo


33/150

starog %ovjeka, odakle ste, neprestano se bezubo smijei, a"a iz June &/rike, vi

od tamo mislite da smo mi majmuni drite $elsona 'andelu u zatvoru. #ad mu

kae da je $elson 'andela na slobodi, ve tri godine, starac se gro"otom smije

zabacujui glavu, mislite da smo mi majmuni, $elson 'andela je iza brave. &li

nije, nije, kunem vam se, doe mu gotovo da e zaplakati. )tarac mu se smije,

mrzi ga, pusti to, kae 2einer, uspani%ena izraza, stari ne zna, nitko mu nije

rekao, pusti to.

)ljedei dan pjea%e iz 2ome i slijede staze koje i" vode visoko u brda.

o tada su se zadravali u podnoju rakensberga, sad se vr"unci uzdiu oko

nji" u neobi%nim /antasti%nim linijama ocrtanim na nebu. *esta se propinje isputa kao barka na nemirnom moru, skree u otre zavoje i svija se u

zamrenim krivuljama da prijee kratke udaljenosti. (oslijepodne se podie

gadna oluja. $ebo se navla%i iznad duga%ke doline, munje su spektakularne.

$ali su zaklon pred nekom kuom, a kasnije nastavljaju put, traei ravan

komad tla da podignu ator, ali nema ga, cesta se uspela na pola uspona iz

doline, a s obje strane ustobo%ile su se strme gromade. Ve se mra%i kad stiudo misije, ispada da je sveenik $ijemac, 2einer se uputa s njim u duga%ak i

srda%an razgovor, smjeka se i kima glavom, kao da je druga osoba. )veenik

im kae da nemaju mjesta, ali alje i" poglavici oblinjeg sela, te noi spavaju

na zemljanom podu kolibe dok iz slamnatog krova dopire tajanstveno ukanje.

2einer kae da su mu sveenici rekli kako cesta kojom idu ubrzo

zavrava. Odande e morati "odati kroz divljinu do sljedee ceste.2einer ima plan, gle, kae, moemo to izvesti, "oe sutra iskuati kako

im ide dugi mar, najdulji koji su dosad poduzeli, sve tamo do )emonkonga.

)ad se ve i u najbezazlenijim sitnicama krije neka vrsta borbe za

premo. $a samom po%etku, prije dvije godine, kad su se prvi put sreli u

-r%koj, o sebi su mislili kao o jednakima i ravnima. $a onoj pustoj cesti

izgledali su kao zrcalna slika jedan drugoga. 'oda su obojica stvarnu

komunikaciju smatrala nepotrebnom, rije%i razdvajaju kad se mnoe, sigurno je


34/150

bilo samo jedinstvo ispod rije%i. &li sad se suzdravaju od razgovora jer bi im

mogao otkriti kako su opasno razli%iti jedan od drugoga. )lika je u zrcalu

obrnuta, odraz i izvornik su povezani, ali mogu jedan drugoga ponititi.

! tako se ispod putovanja zbiva sukob, sam po sebi gotovo jo jedno

putovanje, borba za prevlast koja, kako prolaze dani, sve vie izbija na

povrinu. #ad ujutro ustaju, 2einer se obi%no pere, ili u rijeci, ako postoji

rijeka, ili vodom iz boce. Zatim se brie i sjedi na kamenu, utrljavajui u kou

kreme i losione iz kolekcije teglica i tubica. Zatim uzima drvenu %etku i

provla%i je kroz dugu kosu, potez za potezom, dok mu kosa ne zablista. (remda

se taj obred svaki dan produava i na kraju traje pola sata ili vie, 2einer nikadne proputa dragovoljno pri"vatiti svoj dio posla, samo malo pri%ekaj i pomoi

u ti, ostavi ator ja u ga spustiti, ali njegov suputnik ne moe podnijeti to

gledati, bolje mu je da se ne%im zaposli, da ku"a kavu, slae ator, dok se

2einer licka. #asnije, kad krenu, %esto ga gui bijes ili razdraenost, a 2einer je

nadmono samozadovoljan dok mu smei uvojci poskakuju na leima.

ruga je to%ka sukoba novac. On vodi pedantno precizne ra%une u svojojbiljenici, to je 2eineru o%ito svejedno. &li kad god stanu neto kupiti, vodi se

nijema bitka oko toga to e odabrati i kome e biti doputeno da to dobije.

2einer, recimo, i dalje kupuje %okoladice, ali ako ja neto elim, %esto se razvije

rasprava, "mmm pa ne znam ba to e nam to. & katkad 2einer kupi neto za

sebe, kutiju slatkia ili bocu vode, i %eka da suputnik zatrai da mu da malo.

Traiti je poniavajue, 2einer to zna. $ovac nikad nije samo novac, negosimbol drugi", dublji" stvari, na ovom putu to koliko ima ozna%uje koliko si

voljen, 2einer ljubomorno %uva ljubav, daje je na kapaljku kao uslugu, mene

beskrajno nagriza odsutnost ljubavi, biti nevoljen isto je to i biti nemoan.

! tako u ovom trenutku putovanja postoje trenuci sloge i oni drugi trenuci

sukoba, kao i dugi odvojeni komadi "oda izmeu, u kojima je svaki od nji"

sam. &li %ak se i u toj aktivnosti ne mogu sloiti. $ije dovoljno to idu od to%ke

& do to%ke 1, nego moraju ii u odreeno vrijeme, nije dovoljno da slijede


35/150

cestu, nego se uvijek moraju popeti na onu stijenu ili spustiti u onu pilju, neto

se uvijek mjeri, neto se uvijek /orsira. 0ve%er se 2einer vje%no grbi nad

svojom kartom s baterijom u ruci, zbraja kilometre koje su preli, provjerava

odnos udaljenosti i vremena.

(a kad kae da sutra eli na dugo pjea%enje, to svakom od nji" dvojice

zna%i neto drugo.

#oliko dugo.

Oko ezdeset kilometara.

0 jednom danu.

'oemo to.&li zato.

Jer "ou biti jo bolji.

On s"vaa da se 2einer odmjerava prema odreenim kriterijima,

vlastitim granicama, teini uvjeta, u ovoj konstelaciji on je jo jedan otpor koji

se mora svladati, ne voli da ga se tako doivljava pa kae, no dobro, moemo

probati.0staju prije izlaska sunca. Jo se nije ni po%elo razdanjivati, a oni su ve

odavno izali iz poglavi%ine zemljane kolibe i na cesti su. obar dio ju%eranjeg

dana pro"odali su iznad poumljenog dna kotline, ali sad kad se planine

pribliavaju s obje strane, cesta se naglo sputa dok i" ne dovede do sela. ! tu

zavrava. )jede neko vrijeme meu kuama i zaraslim vrtovima, koze pitomo

pasu u cvijeu, kokoi kljuckaju po praini. Zatim kreu dalje, u nekomopenitom smjeru, to mora biti pravi put. 'oraju se popeti iz doline, preko

brda, put vodi sve vie i vie. Ovo su najstrmiji obronci po kojima su se morali

penjati, nema te ceste koja bi se tako dizala, uglavnom trae uporite pod

nogama, tu i tamo pojavljuju se stazice koje slijede, staze i" vode u sela, a %ak i

ovdje u ovim vrtoglavim bespuima nailaze na nakupine okrugli" koliba to su

se stisnule kao u molitvi s neto utabane su"e zemlje izmeu nji", lica izviruju

iz nji" iz radoznalosti ili %uenja dok prolaze, ljudi proive cijeli svoj vijek na


36/150

jednom djeliu zemlje, potpuno nesvjesni da postoji bilo to osim toga. )jeanje

je ponovno nepotpuno i varljivo, zato su neki vidici, neki odsje%ci staze, tako

duboko urezani u pamenje, i tako i" ivo moe prizvati, dok su drugi nestali

bez traga, vidim nji" dvojicu kako se napokon veru uz posljednju strminu na

golo sljeme brijega, na vr"u ima jo sela, polja kukuruza, ali u daljini, na jo

veoj visini, razabire se crta ceste, %ini se kao da auto malen poput igra%ke

prolazi po njoj, uspjeli smo, gledaj gledaj, tu smo.

Treba im jo jedan sat da dou do ceste. Ve je nastupio dubinski umor,

sjedaju kraj neke kue da se odmore. ) vremena na vrijeme proe pokoji auto,

mogli bi autostopirati, ali to bi oduzelo smisao nji"ovu planu, i tako malo sjedepa nastavljaju. $ebo je danas besprijekorno vedro, bez ijednog obla%ka, golema

ega pritie zemlju. olaze do duana na planinskom proplanku, sad vie

nemaju ni snage volje ni energije da nastave, sjede na betonskoj stubi ispred

duana, on na trenutak tone u san, a tek su na pola puta.

#ad kreu dalje, kreu po brdskoj ugaenoj stazi koja se uspinje s

naseljene visoravni, zatim stiu na visoku pustu vritinu s dalekimprostranstvima u kojima nema ljudi, nita se ne mi%e osim nji", a i oni jedva.

)ad su ve vrlo umorni. $eumoljivi uspon od jutra iscijedio i" je, premda se sad

ve blago sputaju, miii su im napregnuti do to%ke pucanja, u kretanju nema

ni mrvice uitka. +ak ni 2einer nije sretan. $ema ni znakova ni naselja, karta

im ne kazuje gdje su, gledam pred sebe, pogledom traim )emonkong, morali

bismo ve biti blizu, sigurno smo sad ve blizu, ali iza svakog zavoja cesta idedalje, odmata se pred njima poput sudbine. +ovjek na magarcu s golemim

basutskim eirom i pokriva%em preko ramena prolazi kraj nji", ne obraa

pozornost na nji". *esta se sad strmije sputa, ponovno silaze s najvie to%ke u

ovom lancu, sunce klizi i tone iza planinski" vr"ova.

) druge strane iscrpljenosti %eka stanje takve slabosti da postaje svejedno

gdje si ili to radi. To stanje obuzima ga uve%er, osjea klonulost nalik snu,

jedva odrava ravnoteu. (rolazi kraj konja u polju pod punim mjesecom.


37/150

$ijedna druga slika s tog putovanja nije mu tako dragocjena i sjajna, zelenilo

trave nalik blistavu perju, ivotinja koja ti"o sanja u pro/ilu, bijeli kolobar na

nebu poput 1oga. )igurno su ve stigli. &li no se sputa do kraja, nigdje

nikakva svjetla, idu dalje.

osta je bilo, kae on 2eineru. Zato ne stanemo.

Ovdje. 2einer se ogledava oko sebe, %ak i njegovo izmu%eno i odsutno

lice pokazuje da je u napasti, ali nee popustiti. Zasigurno smo sasvim blizu,

tako smo ve daleko stigli.

$a podnoju brda cesta se izravnava, sigurno jesmo, sigurno jesmo,

"odaju bez zastajkivanja jer ako se stanu odmoriti nee vie ustati, prolaze krajbrane, ptice uzlijeu krijetei uznemirene nji"ovim prolaskom, divlji krici u

noi zvu%e kao glas zemlje koja im dovikuje stanite sad stanite, ali ne staju,

krajolik koji prolazi s obje strane sad se mi%e sam od sebe, to nema veze s

nji"ovim "odom, visoko iznad nji" zvijezde se neprimjetno vrte svojim

zagonetnim putanjama, savreni krug mjeseca kotura se kao izgubljeni "ula8

"up i nestaje, negdje prema ponoi uspinju se preko "rpta i pred njima sepomaljaju niski plosnati oblici, razbacana potuljena svjetla malog grada. $eki

pas zalaje, drugi mu se pridruuje, val reanja i kevtanja nosi i" ulicama, tko su

ovi lutalice to su izronili iz tame.

(ojavljuje se znak. )lijede ga. #roz grad i do izlaza iz grada na drugoj

strani. *esta se sputa u klanac i prelazi preko rijeke, na kraju stiu do kampa s

ratrkanim bungalovima, sve je obavijeno mrakom. Zvone, netko dolazi,preumorni su da dignu ator pa uzimaju sobu, lijeu u krevet. 0spjeli smo, kae

2einer, uspjeli smo, ali on i bez razmiljanja zna da se nit previe rastegnula i

napela.

Ovdje se odmaraju nekoliko dana. 0jutro se sele iz bungalova i podiu

ator na travi. Tu je pojas drvea, a onda rijeka, klokoe smea poput piva

meu stijenjem.


38/150

)ad jedva da govore. Obojicu i" je ozbiljno pogodio dugi mar, noge su

im nauljane, miii i" bole, na leima peku crvena upaljena mjesta koja su im

naprtnja%e izgulile na koi. &li na sve to su doivjeli reagiraju potpuno

razli%ito. 2einer kao da se pomladio, njemu je cilj bio svladati svoju slabost i taj

je cilj postigao, i ve planira sljedeu etapu puta. Objavljuje kako bi mogli

"odati moda jedan dan po dobroj cesti koja vodi do odreenog mjesta. !zmeu

tog mjesta i kraja drugog kruga putovanja uzdie se planinski lanac kroz koji

nema ni puta ni staze. &ko promijene trasu, ako samo malo skrenu na jug, izai

e na cestu koja e i" odvesti ravno onamo kamo ele stii, ali to je prelagano,

ajmo "odati preko planina, kae 2einer. va dana, tri dana, i stigli smo.Ja tupo zurim u kartu.

6tio bi" vie dugi" pjea%ki" ruta, kae 2einer. #ao to je bila ova

posljednja. to misli. )premamo se i skupljamo snagu, onda idemo na veliki

mar, onda se nekoliko dana odmaramo.

#ima glavom, okree se, neto je u njemu zavrilo. 0mor dugog "oda ne

izlazi mu iz tijela, obamrlost mu se uvukla u kosti. 3unja po kampu, pokuavaivnuti, razmilja o svemu i ne rjeava nita, pere odjeu u rijeci i vjea je po

stijenama da se osui. Onda sjedi na suncu, slua vodu kako te%e, %ita. 0

nepoznatoj sobi mora se potpuno isprazniti da bi zaspao. & prije no to se

isprazni za spavanje, to si. & kad si ispranjen za spavanje, nisi. ! kad si

ispunjen snom, nikad nisi bio. 2ije%i mu dolaze izdaleka. Odlae knjigu i

zagleda se u neobi%ne dugonoge kukce na povrini rijeke, izbezumljeno lijeuamo8tamo, cijeli svoj vijek proive u prostoru od jednog ili dva metra, ne znaju

nita o njemu ni o njegovim mukama, %ak ni sad nisu svjesni da i" on gleda, oni

su mu potpuno strani.

Vlasnik kampa debeli je mukarac po imenu Jo"n. #ae im za

spektakularan pogled na neki" sat i pol "oda odavde, nemojte to propustiti,

kae, zbilja je neto posebno. #ad stignu onamo, ispostavlja se da je to to%no,


39/150

pogled je %udesno lijep, ista ona rijeka kraj koje su se utaborili obruava se

preko "ridi i nestaje u praznom prostoru. On legne na trbu" i viri preko ruba.

(rovalija se otvara u beskrajnu dubinu, omamljujuu, vrtoglavu, u njoj se sila

tea spaja s tajnom eljom za smru.

#ad otpue s ruba i ustane, primijeti 2einera malo podalje, na stijeni na

samom rubu provalije, naslanja se na bezdan. Ono to mu tad proleti kroz um,

bez rije%i, na %as, poriv je da ga gurne, jedan sitni pokret rukama i nema ga vie.

Odakle to dolazi, ta pomisao na ubojstvo koja je tako leerno isplutala na

povrinu svakodnevnog otpada moga uma i onda ponovno potonula.

Onim putem moramo krenuti, kae 2einer. )utra.O".

Ovaj put "tio bi" "odati nou. #reemo kad se smra%i i ne stajemo cijelu

no.

'oemo to probati, kae on.

! tako sutra poslijepodne kreu zajedno u posljednjem svjetlu dana dok

po%inje kropiti sitna kiica. $estaju u mraku, i u rupi u sjeanju, sljedea slikakoju pamtim nji" su dvojica, ponovno u otrom dnevnom svjetlu, penju se po

planinama. Ostavili su cestu i kreu se vie8manje u smjeru zapada. Tog vrelog

obi%nog dana, dvije siune prilike vijugajui se uspinju sve vie i vie, izmeu

gudura i klisura i zaravanaka i breuljaka, prolaze kraj zaselka i potoka, gustog

ipraja i uma stabala, u smjeru grebena lanca odakle e se moi po%eti

sputati. 2einer i" tjera naprijed. (oslijepodne kii, kratak snaan pljusak, alivruina ne jenjava. (osvuda se die para kao da zemlja tinja, a kasno

poslijepodne zrak je napet, naelektriziran i vru.

& onda sve kao da se dogaa vrlo brzo, skuplja u jednoj to%ki. !zlaze na

mjesto koje im djeluje kao krov svijeta upravo kad se sputa sumrak, i to%no

ispred nji" zjapi duboka gudura, a obris za obrisom planina valovito se prostire

u daljinu. $eprirodno se brzo mra%i, a kad pogledaju pred sebe, s"vaaju zato.

!z dvije razli%ite to%ke na obzoru valjaju se dvije goleme oluje, a nji"ove


40/150

putanje kriaju se otprilike tu gdje oni stoje. *rna je /ronta oblaka neprobojna,

ve zastire sunce.

(rekasno je sad vratiti se odakle su doli, ili nai neko nie mjesto da se

sklone. Ostalo im je samo nekoliko minuta prije no to se nevri=>m> razmae,

to%no dovoljno vremena da podignu ator, i po%inju izbezumljeno prtljati s

centralama, klinovima i vezovima. Vjetar se die, a zrak %udno mirie, na metal.

+uje se prasak grmljavine. (odignuli su ator, spremili naprtnja%e u njega i

rastr%ali se uokolo u potrazi za kamenjem kojim e oteati i u%vrstiti atorska

krila.

)ad se ve obrisi svijeta svijaju i podr"tavaju, i %ini im se kao da jurekroz prostor. $ekim smirenim o%ima negdje u razumu on primjeuje kako su

izloeni i izolirani na ovoj maloj izbo%ini to se ustobo%ila visoko na golom

planinskom vr"uncu. 'unje, misli, moramo se otarasiti metala. )ljedeu

minutu8dvije pretrauju ruksake, skupljaju sve metalno to mogu nai.

$atovareni priborom za jelo i depnim noiima i narukvicama ponovno

istr%avaju iz atora, bacaju jadnu "rpicu srebrnine u blatnjavo ipraje i tr%enatrag. 6oe li to pomoi, ta smijena opreznost, tu su i dalje klinovi u tlu,

takoer metalni, sad je prekasno da poduzmu neto u vezi s tim. 0vla%e se u

ator u trenutku kad udaraju oluje.

$ikakva ga ljudska snaga nije pripremila za nasilje tako bezli%no ili jako.

Vi"or i kia i tutnjava. Tlo se trese. !zmeu sijevanja munja i treska groma

razmaci su sasvim kratki i skrauju se. & onda vie nema razmaka i sredite jemoi nad njima.

Ta slika kao da sve to saima, to je trenutak prema kojem je sve vodilo,

on lei licem prema dolje u stranjem dijelu atora, kao komad drveta, kao

kamen, glave pritisnute uz tlo, s rukama preko uiju. )ad, misli, sad e se

dogoditi, sad, sad, sad, dok 2einer lei u drugom smjeru, podignute glave,

lagano je rastvorio ulaz u ator da moe gledati van, s onim nadurenim izrazom

ljutita djeteta, u svijet to grmi i tutnji osvijetljen kao da je podne.


41/150

Jutro je osvanulo savreno i bez oblaka. On se rano budi i puzei izlazi iz

atora u spokoj. -rmlje se srebrno presijava od vlage, planine su jasno ocrtane

na plavetnilu. 0 %istom zraku oko putuje teleskopskom jasnoom do siuni"

pojedinosti na obzoru. Vrlo su visoko.

+as kasnije izlazi 2einer i ogledava se oko sebe. 6mmm, kae. 'islim

da u malo proetati. ! odluta u smjeru gudure.

ok %eka 2einera, on pali ku"alo da sku"a %aj i zatim pregledava tetu

koju je nanijela sinonja oluja. $eki su se konopi olabavili i dokotrljalo se

nekoliko kamenova, ali ator je sve u svemu siguran. Vie od svega zasigurnoga je na tlu zadrala nji"ova teina.

2einer se jo ne vraa pa se on bavi izvla%enjem ruksaka iz atora. Zatim

po%inje skidati i slagati ator. To traje dulje nego obi%no zbog blata i nanesene

prljavtine, a kad je cerada smotana i spremljena, ne moe nai neke klinove.

0tonuli su u mokro tlo i nestali.

(ojavljuje se 2einer, grabei dugim koracima kroz ipraje. $jegovautnja pokazuje kako je ovdje doista u svojem elementu, na zvoniku svijeta,

meu olujama i vr"uncima.

$e mogu nai sve klinove.

6mmm, kae 2einer. 0zima si %aja i odlazi sjesti na stijenu te pilji u

daljinu.

On jedno vrijeme %eprka po blatu, zatim odlazi potraiti metal koji susino bacili. $e moe se sjetiti gdje su ga stavili, danas nita ne izgleda onako

kako je izgledalo u mraku. $apokon mu pogled privu%e odbljesak srebra i

donosi ga natrag u bodljikavoj "rpi stvari koje moramo spremiti. 2einer ga

gleda i kae, bojao si se munja.

a. Ti nisi.

On odma"uje glavom i otpija %aj.

2adim doru%ak. 2einer izlijeva posljednje gutljaje %aja i dolazi jesti. $e


42/150

razgovaraju i osjea se duboka napetost, neki ostatak naelektriziranog

uzbuenja oluje, izmeu nji". 2einer jede polako, razmilja i zuri u prazno, i jo

je time zaokupljen dok njegov suputnik zavrava s jelom. On nema strpljenja

%ekati i ponovno odlazi traiti izgubljene klinove. #ad opet podie pogled,

2einer sjedi na stijeni, skinuo je koulju i utrljava kremu u kou.

$ee mi pomoi traiti.

!mam posla, kae 2einer.

(osla.

On se vraa i skuplja prljave tanjure i pribor za jelo. )tavlja i" u svoju

torbu, a do tad se 2einer namazao i po%eo %etkati kosu. +etka se giba zrakom,potezi se ponavljaju, ujedna%eni i iritantni.

On odlazi oprati zube. #ad se vraa, 2einer je o%etkao kosu i obla%i

koulju. Zatim i on cijedi pastu za zube na %etkicu i odlazi.

Vraa se nekoliko minuta kasnije, brzim djelotvornim korakom. )premni,

kae, idemo.

$ismo jo pronali sve klinove.#oga.

#linove.

2einer razdraeno coke, uzdie. olazi do utabane povrine gdje je

stajao ator i kilji po ugaenom tlu. $akon nekoliko trenutaka kae, pusti i".

to.

(usti i". 0potrijebit emo neto drugo.ator nije moj. 'oram paziti na njega.

$o, nestali su. $e vidim i". &jde daj, izgubili smo puno vremena jutros.

On ga gleda i negdje iz dubine rije%i putuju iz njega probijajui jaki

otpor, on kae, ti nisi nita radio.

to.

$isi nita radio. Ja sam sve obavio jutros. 6ou traiti klinove.

2einer ponovno nestrpljivo coke, izraajno trese dugom kosom. 1ez


43/150

rije%i podie ruksak i kree po stazi kojom su doli. Onaj koji je ostao

zaprepateno gleda za njim dok on odlazi, tamna se prilika naglo smanjuje sve

dok ne nestane. Zatim sloi ator u svoju torbu i kree za njim.

)taza prvo neprestano zaokree i zavija, slijedei kon/iguraciju brijega,

ne vidi daleko ispred sebe, ali u trenutku kad zaokrene oko brda, obronak se

otvara, a staza se razmrsi i izravnava daleko u budunost. )ad vidi 2einera u

daljini, sitnu priliku kako brzo "oda i ne okree se. On pokuava ubrzati korak,

ali umoran je i oteao. Takoer tegli vie no to ga ide, 2einerov je zadatak

nositi ator, ali odjurio je bez njega, sve se na kraju svodi na nekoliko

izgubljeni" klinova i teinu atora.$akon nekog vremena odustaje od pokuaja da ga stigne. &li kad su na

drugoj strani planine, otvara mu se pun pogled na stazu koja ide naprijed, zatim

otro skree ulijevo i sputa se prema rijeci. 2einer je daleko odmaknuo, blii se

zavoju. )taza ne ide najkraim putem i on uo%ava da e, ako ovdje sie sa staze

i presije%e preko strmog obronka, stii do rijeke prije 2einera.

)puta se sa staze nalijevo, spoti%e se izmeu krljavog grmlja iolabavljenog kamenja pokuavajui odrati ravnoteu. !z kutka oka motri

2einera, vidi da ubrzava kad s"vaa to se dogaa, eli zadrati vodstvo, a onda

ponovno usporava kad s"vaa da ne moe. )ve se to dogaa dok se obojica dre

kao da uope ne vide to se dogaa.

) naporom i posrui, on stie do dna udoline i ponovno izbija na stazu,

sad ispred 2einera. )ad si moe dopustiti da oputeno uspori. 3aganimkorakom, bez urbe ide do rijeke, skida ruksak s lea i sjeda %ekati. Voda je

plitka, ali brza. #amenje je poslagano tako da se po njemu moe odskakutati na

drugu obalu. Odma" iza sljemena brijega na drugoj strani naziru se zailjeni

krovovi koliba, tanak stup dima raspoluuje nebo kao pukotina.

Za nekoliko minuta stie 2einer. $e gledaju se. On stoji, razgledava oko

sebe, zatim i on skida ruksak s lea i sjeda. $e govore. Obojica zure bez rije%i u

istom smjeru, na maloj udaljenosti jedan od drugoga. um vode kao da


44/150

podcrtava ovaj prizor. Obojica su smireni i podrazumijeva se da e od ove to%ke

put nastaviti zajedno.

#ad se ponovno pripremaju za polazak, prvi kree 2einer, ustaje, protee

se i prtlja oko ruksaka. Zatim i on ustaje i priprema se, oponaajui 2einera.

#ao da su na dva razli%ita mjesta, nisu prozborili ni rije%.

$a pola puta preko rijeke, on se posklizne na kamenu i padne. $ije

ozlijeen, samo mokar i ponien. 2einer je ve bez problema preao na drugu

obalu i okree se baciti kratak pogled na njega. $e smije se, ali kao da se smije.

$e %eka, ne zastaje, ostavlja me da kle%im u vodi i ide dalje, za pola minute

zamakne iza uzvisine.0stajem, prelazim na drugu obalu. Zurim sekundu u praznu stazu,

mislim, opet je otiao, opet je otiao. Onda ga slijedim. )ad tjeran bijesom od

kojeg je ledenja%ki "ladan, sve mu se neizgovorene rije%i kovitlaju u ustima

poput dima, udovi mu bride od svega to nije napravio.

) uzvisine vidi 2einera kako sjedi dolje na sruenom deblu, smijei se

gledajui seosku djecu dok se igraju u visokoj travi oko njega. )mijei se ismijei.

(rilazi mu i kae, zato me nisi %ekao.

2einer podie pogled, obrva izvijeni" uvis, sa strpljivo upitnim izrazom.

#ad sam sad malo prije pao. 0 vodu. Zato me nisi %ekao. Ja sam tebe

%ekao.

(ri%at emo o tome, kae 2einer. &li kasnije.(ri%at emo sada.

(osljednja rije%, sada, nabijena je naponom takve voltae da se svi

iznenade. jeca koja nisu razumjela zna%enje ovog ti"og razgovora odjednom

uti"nu i oprezno se udalje.

(ri%at emo o tome, kae 2einer, ali ne ovim tonom.

$jegov je ton pun prezira i dosade, kao da mu je neto zasmrdjelo pod

nosom, gleda svojeg suputnika zatim opet djecu i smjeka se.


45/150

Ono to se zatim dogaa i ja promatram, promatra% sam vlastita

ponaanja, otvaram ruksak, vadim stvari i bacam i". ! rije%i mi naviru iz usta,

takoer izvaene i ba%ene, nesuvisle i neusklaene, putanje im se sudaraju,

misli da je meni lijepo putovati s tobom nije nije mi lijepo "odaj si sam od sad

pa nadalje %uje me kako se moe tako ponaati prema meni uzmi si ovo trebat

e ti ovo i ovo i ovo, bacam plinske boce, smotani leaj, noeve i vilice, role

toaletnog papira, konzerve, i ovo i ovo i ovo.

)tvari lete, udaraju o tlo i odskakuju. 2einer i" gleda kao da ga se to ne

ti%e, ali ipak ga zabavlja, o joj meni vidi ovo bezumlje ma ba je to strano. $e

mi%e se s mjesta. !zgleda kao da je od samog po%etka %ekao ovaj trenutak,premda je najvjerojatnije to posljednje to je o%ekivao.

Onda je ma"nitanje gotovo, on zatvara ruksak i podie ga na lea, odlazi.

! sam jedva vjeruje da zbilja odlazi, dio njega eli ga pozvati natrag pa staje %im

%uje 2einerov glas.

6ej.

Okree se. 2einer ide prema njemu. &ko mi ponudi jednu jedinu rije%isprike, ako se bar malo ponizi preda mnom, popustit u. &li 2einer je

prenesavitljiv i preponosan. (remda je ono to je na kraju napravio nekako jo

%udnije.

4vo, kae on. Trebat e ti ovo.

(rua mi nov%anicu od pedeset randa.

On nema svojeg novca, niti centa, ali u svojem je bijesu bio pripravanotii bez prebijene pare, a %ak i sad oklijeva. &li zatim mu se ruka prua, uzima

novac, ovo je gorak oprotaj.

Zbogom.

Zbogom.

& moda i ne kau zbogom, moda nita nije izgovoreno, da, vjerojatnije

je da se to tako odigralo, posljednji pogled prelazi izmeu nji" i okreu lea

jedan drugome. On kree u smjeru za koji se nada, sudei po suncu i njegovu


46/150

instinktu, da je istok. #ad se uspne na vr" brijega, okrene se i vidi da je 2einer

pokupio sve stvari, svaku krpicu, sve do zadnje, i "oda u suprotnom smjeru, na

zapad. ! tako jedno jutro odlaze jedan od drugoga u visokim planinama, dok i"

iz trave gledaju djeca.

Za pola sata po%inje aliti to je tako postupio. (onijela ga je strast, nije

razmiljao, nije poteno ostaviti nekoga samo tako. &li odma" se diu glasovi

na odgovor, pa to si trebao napraviti, zasluio je da ga ostavi. On staje, sjeda i

razmilja, spustivi glavu u ruke. (okuava razmotriti sve opcije. &li %emu sve

to, %ak i da "oe stii 2einera, nema na%ina da pogodi gdje je on sad u ovimbrdusinama, a ako ga i nae, kakvi su izgledi da se sukob razrijei. 0 kostima

osjea da 2einer ne oprata.

! tako podie naprtnja%u na lea i nastavlja da "oda bre i lakim

korakom nego svi" ovi" dana do sada. ! dalje ide prema istoku, pokuavajui se

vratiti u )emonkong. #ad god stigne do bilo kakva naselja, duana ili sela, staje

i raspituje se, i neizostavno se nae netko tko zna put. 0 jednom mjestu vedrimomak u plavim radnim "la%ama inzistira na tome da ga vodi i kilometrima

"oda uz njega, bez rije%i, samo se srameljivo smijeei kad ga neto pita. On

ga vodi do ulaza u kanjon koji zasijeca kroz planine. )taza vodi nizbrdo i on mu

pokazuje rukom, ovim putem u )emonkong, smijeei se i kimajui.

$ema novca da mu da neto sitno, samo nov%anicu od pedeset randa, ali

momak kao da ne o%ekuje da mu plati, sretno pri"vaa stisak ruke i promatrakako %udni putnik odlazi. )tijene se poput zidina uzdiu s obje strane, u kanjonu

na prvi pogled nema ljudi, ali nakon to je neko vrijeme "odao po%ne ga

zazivati pastir, nevidljiv negdje visoko, iste one /raze koje je ve %uo, nau%ene

napamet u koli, "alo "alo kako ste. -leda, ali nita ne vidi. 6alo volim te,

dovikuje glasina, i nadrealno odjekuje klancem, volim te volim te "alo.

(itajui i skitajui se, uspijeva se dokopati )emonkonga do ve%eri. To je

uspje", prevalio je put od dva dana u jednom, ali moda je iao direktnijom


47/150

linijom, a naprtnja%a mu je svakako laka. ebeli Jo"n malo je zbunjen to ga

ponovno vidi tako brzo, niste li otili prije dva dana, i gdje je onaj drugi,

$ijemac. (osvaali smo se u planinama, razili smo se. Jo"n mu doputa da

kampira preko noi za pola uobi%ajene cijene, ide mu na ruku, ali je i

sumnji%av, moda je ubio svojeg suputnika u brdima. &li ujutro mu dolazi s

prijedlogom, vidite onu djevojku, ona danas vozi u 'aseru, moda vas moe

povesti.

jevojka je ena od koji" dvadeset %etiri ili dvadeset pet godina,

&merikanka koja radi u nekom dobr

damon galgut - u nepoznatoj sobi

Documents