MARSILIJE PADOVANSKI I MARKANTUN DE DOMINIS: OKOLNOSTI I IDEJE

PAGE 1

INCLUDEPICTURE "http://www.knjizevni-krug.hr/images_books/Dominis.jpg" \* MERGEFORMATINET

naziv kolegija: Poruka mira i tolerancije Markantuna de Dominisa (1560-1624)

nastavnik: dr. Mijo Korade

teina kolegija: 3

oblik izvoenja nastave: radna grupa

ECTS bodovi: 4

ciljevi kolegija: Cilj je kolegija upoznati ideje glasovitog hrvatskog znanstvenika i mislioca Markantuna de Dominisa (1560-1624) o miru, toleranciji, suivotu razliitih naroda i konfesija, odnosu svjetovne i crkvene vlasti, duhovnog i materijalnog i sl. kroz itanje i analizu odabranih tekstova iz njegovih glavnih djela, te usporedbu njegovih ideja s glasovitim europskim misliocima..

sadraj kolegija: Kontroverzni lik i djelo Markantuna de Dominisa pobuuje do danas panju i mnotvo prijepora, a njegov burni ivotni put kao isusovca, senjskog biskupa, splitskog nadbiskupa, poasnog gosta engleskog kralja u Londonu, teolokog i prirodoznanstvenog pisca te od Katolike crkve osuenog heretika, naao je puno prostora u mnogih crkvenih i nacionalnih bibliografija. Mnoge njegove ideje bile su ne samo tema rasprava i kontroverzija kroz europsku povijest novovjekovlja, ve su aktualne i danas. Kolegij se usredotouje na prouavanje i raspravu Dominisovih ideja o miru i toleranciji kroz analizu njegovih djela Crkvena drava, Martellino, Prigovor Mletake republike, O miru meu religijama, Rimsko papinstvo, Hridi kranskog brodoloma i dr. Pozabavit e se i sudbinom i interpretacijom Dominisovih ideja kroz povijest te odjekom njegovog djela u hrvatskoj knjievnosti (A. enoa, I. Supek).

studentske obaveze: redovito pohaanje radne grupe, pripremanje odabrane teme i podnoenje izvjea o njoj, diskusija o pojedinim temama, svladavanje obavezne grae

nain polaganja ispita: pismeni

ocjenjivanje studenta: pohaanje 20 %, ispit 80%.

obvezatna literatura: M. A. de Dominis, Izabrani radovi, 1-2, Lamaro, Split 2002-2003; Isti, Opera physica Radovi iz fizike, HAZU, Zagreb Lamaro, Split 2005; A. Maleti, Zaboravljeni genij, Lamaro, Split 2004; Isti, Skica za portret Marka Antuna De Dominisa, Lamaro, Split 2008; M. Korade, Djela i sudbina Marka Antuna de Dominisa (1560.-1624.) Uz 450. obljetnicu roenja, Gazophylacium, XV (2010) 3-4, 9-30.

preporuena literatura: . Ljubi. O Markantunu Dominisu Rabljaninu. Historiko-kritiko istraivanje navlastito po izvorih Mletakog arkiva i knjinice Arsenala parizkoga, Rad JAZU, 10 (1870) 1-159); Isti, Prilozi za ivotopis Markantuna Dominisa Rabljanina, Starine JAZU, 2 (1870) 1-260; Encyclopedia moderna, 2 (1969) 5/6, 88-140; D. Nedeljkovi, Marko Dominis u nauci i utopiji na delu, Beograd 1975; Zbornik radova o Marku Antunu Dominisu i znanstvenoj prolosti Raba, Zagreb 1976; M. Noel, De Dominis (1560-1624) Venetian, Anglican, Ecumenist and relapsed Heretic, London 1984; Marko Antun de Dominis, splitski nadbiskup, teolog i fiziar. Zbornik radova, Split 2006.

OKVIRNE TEME

1. Dominis: znanstveni radovi i odjeci 2. Dominis: u Senju i A. enoa-uvaj se senjske ruke3. Dominis: u Splitu reforme i kontroverzije4. Dominis: za razdvajanje Crkve i drave (dva spisa)5. Dominis: proglasi 1 i 2

6. Dominis: u Engleskoj prijelaz ili pomirenje 7. Dominis: o miru i pomirenju8. Dominis: Crkvena drava glavne ideje(Kontekst i prethodnici de Dominisa:)9. Marsilije Padovanski (o. 1275-1342) Defensor pacis (1324)

10. Nikola Kuzanski (1401-1464) O miru meu religijama (1454)

11. Erazmo Roterdamski (1466-1536) Kranski vladar (1515)

12. Thomas More (1477-1535) Utopija (1516)13. Frane Petri 1529-1597) Sretan grad (1553) 14. Nikola Gueti (1549-1610) Upravljanje dravom (1589)15. Tommaso Campanella (1568-1639) Grad Sunca (1602/1623)16. Hugo Grotius (1583-1645) O pravu rata i mira (1625)17. Thomas Hobbes (1588-1679) Leviathan (1651)18. Ivan Supek (1915-2007) - Heretik

Mijo Korade

MARSILIJE PADOVANSKI I MARKO ANTUN DE DOMINIS: OKOLNOSTI I IDEJE

1. De Dominis pred kritiarima

Kritiari su usredotoeni na analizu njegova karaktera da bi pokazali svu njegovu pokvarenost i nali opravdanje za ono to je objavio, donose popis hereza (oko 50), kao npr. J. Renger, Discursus historicus..., 1617.

Joannes Floyd SI, Synopsis apostasiae, 1617.

L. Beyerlinck, Profectionis MA de Dominis, 1617.

P. Boudot, Pythagorica MA de Dominis, 1617.

R. Neyle, M A de Dominis, London 1624 (anglik.) negativan posvePremda mu esto priznaju uenost, talent, poznavanje teologije i sl. Kvalifikacije se ne mijenjaju, najbolji primjer je njegov bivi subrat D. Farlati u Illyricum Sacrum, III (Ven. 1791), 401-550. Magnus quidem homo M. Antonius fuit, eximiis naturae donis praeditus, acri et perspicaci ingenio, praestanti doctrina, singulari eloquentia, aptus ad res omnes industriaeque plenus, sed haec naturalia dona vitio depravatae voluntatis, ambitione, arrogantia fastusque intolerabili corrupit (495) = la grandezza naturale dell'uomo, la perspicacia dell'ingegno, la straordinaria dottrina e la versatilita, pur mettendo in evidenza che i doni naturali furono corrotti in lui dalla malvagita, dall'amore del lusso e della superbia.

2. Zaokret i teite problema prema povijesnim injenicama

Zaokret prema i povijesnim okolnostima i injenicama (dogaaji, izvori, inspiracija ...) koje su potaknule ili uzrokovale odreene ideje

Usporedni pogled, na osim De Dominisa, na sline dogaaje, autora i djelo od tri st. prije njega: Marsilija Padovanskoga i njegov Defensor pacis (1324).Marsilio i njegov Defensor pacis (1324) OKOLNOSTI

Povijesne injenice:

Filip Lijepi

1. Sukob pape Bonifacija VIII. (1294.-1303.) i francuskog kralja Filipa Lijepog (1285.-1314.)

Bula Unam sanctam (1302) pokuaj ponovne uspostave teokratske univerzalne zapadne drave pod papinskim vodstvom da u potpuno izmjenjenom svijetu ponovno uspostavi papinsku potestas universale, papinsko duhovnopolitiko prvenstvo. Pozivajui se na nauku o dva maa (po kojoj je prema Lk,22,38) Krist obje vlasti: svjetovnu i duhovnu, povjerio Crkvi) tvrdi da je poslunost prema papi nuna za spasenje (Franzen,178). Bila je to klasina formulacija tipinog srednovjekovnog zahtjeva za vrhovnom svjetovnom vlau (Jos. Lortz). Bonifacije nakon traginog dogaaja u rujnu 1303. u Anagniju teko doivi slom svojih snova o svjetskom gospodstvu i preminu nekoliko tjedana kasnije u Rimu.

Bonifacije VIII.2. Sukob pape Ivana XXII. (1316.-1334.) i Ljudevita Bavarskog 1314.-1347.) oko naslova rimskoga cara, to je ostvario Ljudevit nakon pobjede nad Fridrihom Austrijskim. Papa odbije dati pristanak, naprotiv podrava Roberta Napuljskog i izopuje Ludevita i stavlja interdikt na Carstvo. Ljudevit priziva na Opi koncil, odlazi u Rim gdje postavlja protupapu i okruni se za cara.

Ljudevit Bavarski

Papa Ivan XXII ak i poslije katastrofe Bonifacija VIII., ak i poslije odlaska pape u Avignon, ak i u vrijeme borbe papa s koncilima, crkva ostaje vjerna ideji kriarskoga rata te i dalje zahtjeva vrhovnu vlast nad narodima i nad kraljevima. Ona ak obnavlja staru svau s carstvom, pa je Ivan XXII. 1324. isto onako izopio Ludviga Bavarskoga, kao to je Inocent IV. izopio Fridriha II. Ali koje li razlike izmeu ove kopije i one velianstvene drame u XIII. st. (Pirenne, 267).

U tom sukobu...- u tom posljednjem obraunu izmeu sacerdocija i imperija u povijesti svijeta nisu vie bile posrijedi velike ideje, nego providni politiki ciljevi. Papinstvo je postalo orue francuskih probitaka, a to su u Njemakoj s gorinom osjeali. (Franzen, 180)

Porezni sustav avinjonskih papa...- simonija (rezervacije, provizije) beneficije papinske kurije

Nacionalni interesi = Francuska, Italija Njemake zemlje, Engleska...

Negativne posljedice (KAZNA Boja u tradiciji crkvenih tumaenja): Avinjonsko suanstvo, propadanje Rima.... Ljudevita je rimski puk ubrzo potjerao, a Marsilije je kao carev vikar okrutno progonio sveenike pristae pape u Rimu....

Izvori i inspiracija Marsilijeva DefensoraPromjena slike Crkve nije vie iskljuivo zajednica klera, nego klera i laika utjecaj mistika Eckhardta, Taulera, Ruysbroeka (piu pukim jezikom i laiciziraju vjersku misao), vjerskih laikih pokreta begina, begarda, Zajednice zajednikog ivota itd., spiritualaca i pitanje siromatva kritika crkvenih autoriteta, hijerarhije ....

II. Dominis i njegova djela

OKOLNOSTI

Povijesne injenice:1. Reformacija: Luther, Calvin, Henrik VIII. razjedinjena i podijeljena Europa; sukobi, svae podjele, ratovi, revolucije, Njemake zemlje, Francuska, vicarska, Engleska, Ugarska itd. Hugenotski rat, Tridesetgodinji rat (koji prerasta u politiki europski rat) najstraniji do tada u Europi

Velianstveno jedinstvo kranstva slubeno je razbijeno. Crkva nije samu sebe reformirala dovoljno rano, pa je morala gledati kako se pojavljuje suparnika crkva. Dotad je bez milosti unitavala svaku herezu, a sad je morala podnositi njezinu trajnu prisutnost. Dogodilo se to zato to se svjetovna vlast prestala boriti za nju, pa je ak i sama prela na stranu hereze (Pirenne, 384-5)

2. Sukob pape Pavla V. i Venecije (1606) interdikt, polemika dviju strana (Sarpi, Dominis Bellarmino, Baronio, Suarez..)

Izvori i inspiracija de Dominisovih djela- Reformatori (heretici): Marsilije, Gerson, Wycklif, Jan Hus, Luther, Calvin....

- Inicijatori reformi i inicijative obnove unutar Crkve: koncilijarizam, crkveni sabori (Konstanca, Basel...), priedlozi i predlagai reforme (Ivan Kuzanski i dr.) (= hrvatski reformatori, I. Stojkovi, A. Jamometi)

- politiki teoretiari ruenja tiranske vlasti monarhomazi: anglikanci, hugenoti i katolici isusovci: Juan de Mariana, Jean Boucher, Guillaume Rose; Johannes Althusius (Politica, 1603)...

- Razvoj Dominisove teoloko-politike misli odvija se od njegovog biskupovanja u Dalmaciji i poinje s idejama o odnosu Crkve i drave te papinske vlasti. Te su ideje bile uvjetovane osobnim doivljajima i od njih se razvijala kasnije ideja o sjedinjenju kranskih crkvi i uspostavljanju mira u Europi, to su autori sve do novijeg doba nazivali utopijskim irenizmom.Marsilije: IDEJE

Crkva duhovna zajednica vjernika, papa i biskupi jednaki sveenicima, papa nema nikakve vlasti u svjetovnim poslovima, Crkva podvrgnuta dravi, Opi sabor iznad pape

- zaetnik koncilijarizma

- demokratizacija Crkve

- odvajanje Crkve i drave

- pax et concordia ope dobro za koje je odgovoran vladar = puk (tj. stalei) donosi zakone, bira i kanjava vladara (monarha)

De Dominis: IDEJEVrhovna vlast pape - svjetovna vlast pape - odnos Crkve i drave

Episkopalizam zajednitvo biskupa

Temeljno i diskutabilno (fundamentalia opinabiles) u kranskoj vjeri (crkvenoj nauci)

Irenizam ekumenizam

Svjetski i vjerski mir

Zajednike ideje: Papin primat svjetovna vlast koncil Crkva duhovna zajednica i dvojne (mjeovite) uprave: demokratska monarhija mir osigurava vladarto je od njihovih ideja do danas ostvareno:

1. Papinska svjetovna vlast nestanak Papinske drave ujedinjenjem Italije

2. Ogranienje papinske vrhovne vlasti biskupska sinoda i tendencije prema parlamentarizmu u Crkvi = obrana episkopalizma

3. Uspostavljanje normi i prakse u odnosima Crkve i drave = afirmacija jurisdikcionalizma - razlika izmeu svetog i svjetovnog, crkvenog i dravnog konkordati, diplomatski odnosi i ugovori

4. Prijelaz sukoba, nametanja i netrpeljivosti, utopijskog irenizma na ekumenizam, do zbliavanja i pomirenja

5. Uspostava mira u politikom i gospodarskom poretku Ostaju otvoreni crkvena disciplina, eskleziologija, sakramenti (enidba), temeljno i sekundarno u kranskoj vjeri....

Zakljuak: Oba lika i njihove ideje treba promatrati u kontekstu zakonitosti povijesnih zbivanja osobito u kontekstu zakonitosti crkvene povijesti (krize, nove ideje pojedinaca, polagane promjene hijerarhije...) H. Pirenne o uinku Marsilijevih ideja: Nema sumnje, ne treba precjenjivati utjecaj tih ideja. Ne moe se ustanoviti, da bi one izvele bilo kakav praktini uinak. One zasad jo imaju samo znaenje simptoma, a suvremenici ni u vjerskim kao ni u drutvenim pitanjima obino uope ne opaaju simptome, koji prethode krizama. (Pirenne, 268). Mijo KoradeMARSILIJE PADOVANSKI I MARKANTUN DE DOMINIS: OKOLNOSTI I IDEJE

Saetak

Jo za njegova ivota, a osobito nakon smrti, Markantun de Dominis je bio predmet estokih napada i polemika i od katolikih i protestantskih teologa i pisaca. Oni su u svojim negativnim sudovima o njemu najee na prvo mjesto stavljali njegove osobne nedostatke i mane, neobuzdani temperament, nekontrolirane strasti i sl. Meu kritiarima s katolike i protestantske strane znaajniji su osobito katoliki teolozi John Floyd, Leonhard Marius, Paulus Boudot, Martinus Becanus, Zaccaria Boverio i dr., emu treba pridodati 1618. godine objavljena miljenja Sveuilita iz Pariza i Klna o Dominisovoj nauci, a sa anglikanske strane Richard Neyle, Richard Crakanthorp, Laurentius Beyerlinck i dr.

No, njegov nemirni karakter, arogantan i ambiciozan duh, te estoka narav ne mogu zasjeniti njegove ideale izreene u njegovim djelima i utjelovljene u najvei dio njegovog ivota. De Dominisa kao teologa i mislioca ocrtava u prvom redu njegov stav prema tadanjoj Katolikoj crkvi i posebno o ulozi papinstva. U vrijeme kada je Europa podijeljena na razliite crkve i kada su podjela i razlike postale normalne i trajne te izazivale teke ratne sukobe (Tridesetgodinji rat 1618.-1648.), de Dominis je zaokupljen idejom ujedinjenja crkvi jer smatra da se mir u Europi moe postii jedino mirom meu vjerskim zajednicama.

Zato za bolje razumijevanje de Dominiosova ivota i djela drim korisnom barem sintetiku usporedbu s Marsilijem Padovanskim (o. 1275/80. - o. 1343.), autorom djela Defensor pacis (Branitelj mira, 1324.). Kao to su sline okolnosti koje su utjecale na nastanak Marsilijevog djela (sukob rimskog cara Ljudevita Bavarskog i pape Ivana XXII. u 14. st.) i de Dominisovih djela (sukob Rima i Venecije, katolika i protestanata u Europi i sl.), tako se mogu pronalaziti i slinosti izmeu njihovih ideja u istraivanju uzroka sukoba i ratova te traenju mira i sloge meu vjerskim i svjetovnim zajednicama. Cilj je ovoga prikaza pokazati da je nuno premjestiti teite problema s osobnog stajalita, karakternih crta ili sklonosti protagonista na stvarne probleme i istinske povijesne injenice koje su potaknule dvojicu mislilaca na kritiku postojeeg stanja i traenje novih puteva.

Mijo Korade

MARSILIJE PADOVANSKI I MARKANTUN DE DOMINIS: OKOLNOSTI I IDEJE

Kritiari de Dominisa i kvalifikacije: D. Farlati u Illyricum Sacrum, III (Ven. 1791), 401-550. Magnus quidem homo M. Antonius fuit, eximiis naturae donis praeditus, acri et perspicaci ingenio, praestanti doctrina, singulari eloquentia, aptus ad res omnes industriaeque plenus, sed haec naturalia dona vitio depravatae voluntatis, ambitione, arrogantia fastusque intolerabili corrupit (495) = la grandezza naturale dell'uomo, la perspicacia dell'ingegno, la straordinaria dottrina e la versatilita, pur mettendo in evidenza che i doni naturali furono corrotti in lui dalla malvagita, dall'amore del lusso e della superbia.

G. Tiraboschi, Storia della letteratura italiana, VII, Napoli 1781, 354: su di lui dovra ragionarsene con lode.R. Neyle, M A de Dominis, London 1624 (anglik.) negativan posve

J. Renger, Discursus historicus..., 1617. govori o incostanza, instabilita del carattere nei riguardi dei sentimenti religiosi. U tome on slijedi suvremene autore koji umjesto da daju biografske podatke de Dominisa predstavljaju analizu karaktera

To su Joannes Floyd SI, Synopsis apostasiae, 1617.

L. Beyerlinck, Profectionis MA de Dominis, 1617.

P. Boudot, Pythagorica MA de Dominis, 1617.

B. Malvasia, Cathalogus haeresum et conciliorum, Mediolani 1661, 257.264. kratki ivotopis i popis teolokih zabluda u RE no ima i pravih neistina, kao npr. Da je otiao u Englesku da bi postao glava katolike crkve.Battaglini, u Annali del sacerdozio, I, 1749. 219, 268, 399. nepravedan, ambiciozan i osvetoljubiv.

19. st.

Lorenc Weith SI, E. Richerii systema de ecclesiastica et politica potestate confutatum.... accessit discursus de vita et scriptis MA de Dominis, Machlinae 1825 (govori o sustavu Edmonda Richera i na kraju o Dominisu)

Ernesti

H. Newland, Life of MA de Dominis, London 1859, kratki ivotopis

C. Cantu, Gli eretici d'Italia, III, 1868, 191...

H. Reusch, Der Index der verbotenen Bucher, II, Bonn 1885. korektan biografski profil

. Ljubi....Zaokret prema dvojici protagonista (Marsillio Dominis) i povijesnim okolnostima i injenicama (dogaaji, izvori, inspiracija ...)

Marsilio i njegov Defensor pacis (1324) OKOLNOSTIPovijesne injenice:1. Sukob pape Bonifacija VIII. (1294.-1303.) i francuskog kralja Filipa Lijepog (1285.-1314.)Bula Unam sanctam (1302) pokuaj ponovne uspostave teokratske univerzalne zapadne drave pod papinskim vodstvom da u potpuno izmjenjenom svijetu ponovno uspostavi papinsku potestas universale, papinsko duhovnopolitiko prvenstvo. Pozivajui se na nauku o dva maa (po kojoj je prema Lk,22,38) Krist obje vlasti: svjetovnu i duhovnu, povjerio Crkvi) tvrdi da je poslunost prema papi nuna za spasenje (Franzen,178). Bila je to klasina formula tipinog srednovjekovnog izraza vrhovne papinske vlasti (Lortz, ). Bonifacije nakon traginog dogaaja u rujnu 1303. u Anagniju teko doivi slom svojih snova o svjetskom gospodstvu i preminu nekoliko tjedana kasnije u Rimu.

2. Sukob pape Ivana XXII. (1316.-1334.) i Ljudevita Bavarskog 1314.-1347.) oko naslova rimskoga cara, to je ostvario Ljudevit nakon pobjede nad Fridrihom Austrijskim. Papa odbije dati pristinak, naprotiv podrava Roberta Napuljskog i izopuje Ludevita i stavlja interdikt na Carstvo. Ljudevit priziva na Opi koncil, odlazi u Rim gdje postavlja protupapu i okruni se za cara. ak i poslije katastrofe Bonifacija VIII., ak i poslije odlaska pape u Avignon, ak i u vrijeme borbe papa s koncilima, crkva ostaje vjerna ideji kriarskoga rata te i dalje zahtjeva vrhovnu vlast nad narodima i nad kraljevima. Ona ak obnavlja staru svau s carstvom, pa je Ivan XXII. 1324. isto onako izopio Ludviga Bavarskoga, kao to je Inocent IV. izopio Fridriha II. Ali koje li razlike izmeu ove kopije i one velianstvene drame u XIII. st. (Pirenne, 267).U tom sukobu...- u tom posljednjem obraunu izmeu sacerdocija i imperija u povijesti svijeta nisu vie bile posrijedi velike ideje, nego providni politiki ciljevi. Papinstvo je postalo orue francuskih probitaka, a to su u Njemakoj s gorinom osjeali. (Franzen, 180)

Porezni sustav avinjonskih papa...- simonija (rezervacije, provizije) beneficije papinske kurijeNacionalni interesi = Francuska, Italija Njemake zemlje, Engleska...

Negativne posljedice (KAZNA Boja u tradiciji crkvenih tumaenja): Avinjonsko suanstvo, propadanje Rima.... Ljudevita je rimski puk ubrzo potjerao, a Marsilije je kao carev vikar okrutno progonio sveenike pristae pape u Rimu....Izvori i inspiracija Marsilijeva DefensoraPromjena slike Crkve nije vie iskljuivo zajednica klera, nego klera i laika utjecaj mistika Eckhardta, Taulera, Ruysbroeka (piu pukim jezikom i laiciziraju vjersku misao), vjerskih laikih pokreta begina, begarda, Zajednice zajednikog ivota itd., spiritualaca i pitanje siromatva kritika crkvenih autoriteta, hijerarhije ....II. Dominis i njegova djela

OKOLNOSTI

Povijesne injenice:1. Reformacija: Luther, Calvin, Henrik VIII. razjedinjena i podijeljena Europa; sukobi, svae podjele, ratovi, revolucije, Njemake zemlje, Francuska, vicarska, Engleska, Ugarska itd. Hugenotski rat, Tridesetgodinji rat (koji prerasta u politiki europski rat) najstraniji do tada u EuropiVelianstveno jedinstvo kransktava slubeno je razbijeno. Crkva nije samu sebe reformirala dovoljno rano, pa je morala gledati kako se pojavljuje suparnika crkva. Dotad je bez milosti unitavala svaku herezu, a sad je morala podnositi njezinu trajnu prisutnost. Dogodilo se to zato to se svjetovna vlast prestala boriti za nju, pa je ak i sama prela na stranu hereze (Pirenne, 384-5)

2. Sukob pape Pavla V. i Venecije (1606) interdikt, polemika dviju strana (Sarpi, Dominis Bellarmino, Baronio, Suarez..)Izvori i inspiracija de Dominisovih djela- Reformatori (heretici): Marsilije, Gerson, Wycklif, Jan Hus, Luther, Calvin....

- Inicijatori reformi i inicijative obnove unutar Crkve: koncilijarizam, crkveni sabori (Konstanca, Basel...), priedlozi i predlagai reforme (Ivan Kuzanski i dr.) (= hrvatski reformatori, I. Stojkovi, A. Jamometi)- politiki teoretiari ruenja tiranske vlasti monarhomazi: anglikanci, hugenoti i katolici isusovci: Juan de Mariana, Jean Boucher, Guillaume Rose; Johannes Althusius (Politica, 1603)...

Ideje

Marsilije: Crkva duhovna zajednica vjernika, papa i biskupi jednaki sveenicima, papa nema nikakve vlasti u svjetovnim poslovima, Crkva podvrgnuta dravi, Opi sabor iznad pape

- zaetnik koncilijarizma

- demokratizacija Crkve

- odvajanje Crkve i drave

- pax et concordia ope dobro za koje je odgovoran vladar = puk (tj. stalei) donosi zakone, bira i kanjava vladara (monarha) vladareva vlast dolazi od BogaIdeje

De Dominis: Vrhovna vlast pape

Svjetovna vlast pape

Odnos Crkve i drave

Episkopalizam zajednitvo biskupa

Temeljno i diskutabilno u kranskoj vjeri (crkvenoj nauci)

Irenizam ekumenizam

Svjetski i vjerski mir

to je od njihovih ideja do danas ostvareno:

6. Papinska svjetovna vlast nestanak Papinske drave ujedinjenjem Italije

7. Ogranienje papinske vrhovne vlasti biskupska sinoda i tendencije prema parlamentarizmu u Crkvi = obrana episkopalizma

8. Uspostavljanje normi i prakse u odnosima Crkve i drave = afirmacija jurisdikcionalizma - razlika izmeu svetog i svjetovnog, crkvenog i dravnog konkordati, diplomatski odnosi i ugovori

9. Prijelaz sukoba, nametanja i netrpeljivosti, utopijskog irenizma na ekumenizam, do zbliavanja i pomirenja

10. Uspostava mira u politikom i gospodarskom poretku Ostaju otvoreni crkvena disciplina, eskleziologija, sakramenti (enidba), temeljno i sekundarno u kranskoj vjeri....