Definicije mikroekonomije

Navest ćemo definicije različitih autora:

•

Mikroekonomija izučava ponašanje pojedinaca, domaćinstava, firmi i tržišta na

kojimao n i   operišu.   Mikroekonomija koristi modele koji pomažu u objašnjavanju  i  predviđ

anju ponašanja potrošača i proizvođača.

•

Mikroekonomska teorija tretira individualni faktor i prilagođavanje proizvođača

širimzslovima privrede, najviše u uslovima potražnje i ponude, ali praktično svim

uslovima,kao i efekte ovih prilagođavanja na same te uslove. Mikroekonomska teorija

izučava prvenstveno raspodjelu faktora proizvodnje i raspodjelu dohotka na one koji

učestvujuu konkurenciji.

•

Mikroekonomija se bavi proučavanjem ponašanja pojedinačnih učesnika u

tržišnoj privredi – potrošača, domaćinstava, preduzeća. Ona analizira formiranja tržišni

hc i j ena ,   i zučava  p roce s   s t va r an j a   doho tka ,   s i s t em   r a spod j e l e   o s tva r en ih  

r e zu l t a t a , utjecaj državnih poreza, troškova i mjera makroekonomske politike na

privredu, iistražuje metode i tehnike za uspješnije korištenje identifikovanih mogućnosti

razvojau poslovnom okruženju.

Predmeti izučavanja mikroekonomije

U predmete izučavanja mikroekonomije svrstavamo slijedeće:

•

Sticanje rezultata poslovanja (autputa),

•

Ulaganja u proces poslovanja (inputa),

•

Odnosa između rezultata i ulaganja (između autputa i inputa),

•

Faktora koji uvjetuju nivo rezultata i nivo ulaganja.Osnovni princip mikroekonomije

izražen je u težnji da se ostvare što veći rezultati sa štomanjim ulaganjima i time

osigura maksimaliziranje dobiti na duži rok. U sistemu tržišneekonomije svaki

privredni subjekat teži ostvariti što povoljniji odnos između prihoda

kaor e z u l t a t a   p o s l o v a n j a   i   u k u p n i h   u l a g a n j a   t j .   d a   p o v e ć a   n i v o  

k v a l i t e t a   e k o n o m i j e   s v o g  poslovanja

Mikroekonomske naučne grane i metode

Istraživanje u mikroekonomiji predstavlja u velikoj mjeri interdisciplinirano

istraživanje, jer obuhvata pored sopstvenih,i istraživačke postupke i metode koje su svojstven

e drugimnaučn im  d i s c ip l i nama   , kao   š t o   su   :   f i l ozo f i j a ,   soc io log i j a

p s iho log i j a ,   t eo r i j a   s i s t ema , informatika, matematika, statistika i

druge.Mikroekonomiija, kao i druge nauke,nalazi se uneprikidnom razvoju.Imamo

slijedeće

metode

:1 . O p ć e   n a u č n e   m e t o d e ( m o g u   s e   k o r i s t i t i   z a   i s t r a ž i v a n j e   u  

s k o r o   s v i m   n a u č n i m oblastima,one su sastavni dio opće naučne

metodologije)2 .Posebne naučne  me tode ( r azv i j ene i l i   p r i l agođene

za  p r im jenu u  posebn im  naučn im oblastima,ili za posebne vrste istraživanja u

pojedinim naučnim

oblastima)I z m e đ u   o p ć i h   i   p o s e b n i h   n a u č n i h   m e t o d a   n e m a  

s t r o g i h   g r a n i c a   i   m e đ u s o b n e isključivosti.Mnoge posebne metode

su nastale prilagođavanjem općih naučnih metoda zaspecifične potrebe

mikroekonomije.Opće naučne metode, također, moraju često biti polaznaosnova ili opća

orijentacija posebnom metodama.Ekonomisti se moraju zadovoljiti time

dam o d e l   o b u h v a t i   s a m o   b i t n e   e l e m e n t e   i   o d n o s e   k o j i  

o m o g u ć a v a j u   a n a l i z u   i   r j e š a v a n j e određenih ekonomskih problema.U odnosu

na ekonomsku stvarnost ekonomski eksperimenti imodeli nisu potpuno realistički.Ali

oni i ne treba da budu savršeno realistički jer bi u tomslučaju bili preskupi a veoma

često i nemogući.

 

U grane mikroekonomije ubrajamo:

• pozitivnu

• normativnu mikroekonomiju.Pozitivna ili analitička mikroekonomija izučava

ciljeve, ekonomske pojave i probleme

urea lnom  p r iv r ednom   s i s t emu .  Ona  ko r i s t i   op i s i van j e   f ak t i čkog   s t an j a  

r ad i   p rona l ažen j a objašnjenja za određene ekonomske pojave i probleme u

realnom privrednom sistemu.Onakoristi  opisivanje faktičkog stanja

radi pronalaženja objašnjenja za određene ekonomske pojave i probleme.Bazirana

je na prikupljanju i ispitivanju činjenica a njeni sudovi mogu bitiverifilovani ili podvrgnuti

ispitivanjem tih činjenica. Normativna mikroekonomija za razliku od pozitivne

nudi preporuke temeljene na određenimvrijednosnim sudovima i etičkim principima.Ona

objašnjava kakav bi ekonomski svijet trebaoda bude sa stanovišta unaprijed određenih

principa.Gene ra lno   s e  može   r eć i   da  ob j e  m ik roekonomi j e   pokušava ju  da  

pomognu  p r i v r edn im subjektima da ostvare svoje posebne ciljeve –povećanje

profita i opće ciljeve-poboljšanjeuvjeta života svih ljudi.

Korisnost mikroekonomije

Izučavanje mikroekonomije značajno je iz nekoliko razloga.Razumjevanje

funkcionisanjaekonomskog sistema omogućava nam da poboljšamo njegove

performanse i da riješavamomnoge ekonomske probleme s kojima se suočavamo u

svakodnevnom zivotu.Glavna

koristm i k r o e k o n o m s k e   t e o r i j e   i   a n a l i z e   s a s t o j i   s e   u   t o m e   š t o   o n a  

p r u ž a   p o s e b a n   o b r a z a c razmi š l j an j a   ko j i   omog ićava  da   s e   u   t umačen ju  

d inamičkog   i   kompleksnog   ekonomskog svijeta uzmu u ozir najbitnije

informacije za donošenje ekonomskih odluka ili za riješavnjekonkretnih

ekonomskih problema.Bez razumjevanja mikroekonomije može se učiniti dacijene

i količine neke robe ne zavise mnogo jedne od drugih.Za neupućene u

mikroekonomijumože   i zg l eda t i   da   j e   v r l o   j ednos t avno  donos i t i   ekonomske  

od luke .Među t im ,   l j ud i   ko j i upoznaju teoriju ponude i potražnje mogu lako objasniti

svaki mikroekonomski fenomen n atržištu i uspješnije predviđati buduće promjene u cijenama

i količinama proizvoda i usluga.Ekonomsko znanje pomaže ljudima da bolje

upravljaju svojim ekonomskim životom, dashvate i razumiju svoje poslovno

okruženje i svoju poziciju u njemu i da bolje projektujusvoju  buduću poslovnu

politiku i strategiju.Uz pomoć ekonomskog znanja ljudi

mogu boljeopistai, objasniti i predvodjeti

ekonomsko ponašanje pojedinačnih privrednih subjekata

i privrede kao cjeline, ili predviđati buduće promjene i pojave, kao što su, npr.,inflacija iogran

ičenja.

Snabdjevači

Snabdjevači ili dobavljači su veoma važan faktor u logističkoj vezi marketing kompanije i njenih par-tnera, a u

funkciji zadovoljavanja potreba potrošača. Snabdjevači su sve one kompanije i pojedinci kojiisporučuju

opremu, materijale, sirovine, administrativne potrepštine, usluge i ostale elemente potrebneda bi kompanija

funkcionirala. Snabdjevači mogu značajno doprinijeti uspjehu marketing kompanijena tržištu, ali isto tako i

ugroziti normalno funkcioniranje. Nestašice, rat cijena, pregovaračka snaga,ekološki razlozi, štrajkovi, politički

nemiri, samo su neki od razloga koji mogu dovesti do prekida iliporemećaja u lancu snabdijevanja i u

potpunosti zaustaviti proizvodnju u marketing kompaniji, ili jedovesti u situaciju da izgubi reputaciju i

povjerenje potrošača i publike. Pored ekstremnih situacija,standardna tržišna događanja, kao nešto lošiji kvalitet

inputa ili problem sa troškovima i cijenama,mogu također da bitno umanje mogućnost marketing kompanije u

zadovoljavanju potreba potroša-ča i isporučivanju prave vrijednosti na tržište. S druge strane, snabdjevač može

doprinijeti kvalitetuproizvoda ili usluga, pravovremenoj isporuci, umjerenim troškovima i cijenama, uslovima

plaćanja,pouzdanosti, servisu, garancijama i slično.S obzirom na važnost snabdjevača za većinu kompanija, u

savremenom businessu se razvio pose-ban sistem saradnje na bazi integriranog pristupa i vođenja

cjelokupne logistike sa ciljem optimizacijei pouzdanosti procesa proizvodnje. Upravljanje lancem

snabdijevanja (supply chain management)znači poseban odnos između više partnera u lancu

snabdijevanja, pri čemu svi partneri ulaze u du-goročni koncept saradnje i spremni su da udruže

sredstva i kadrove, te da se dogovore o zajednič-kom vođenja integriranog procesa proizvodnje i prometa, a

sve sa ciljem postizanja efekata koje ne bibili u stanju ostvariti putem standardne transakcione saradnje.

Postoje četiri faze u razvoju sistemaupravljanja lancem snabdijevanja. Sistem obično počinje od neformalne

faze saradnje, bez funkci-onalnih politika ili procedura saradnje partnera, ali uz postojanje

tradicije saradnje, međusobnogpovjerenja partnera i svijesti da se može više postići boljom

organizacijom saradnje.

Marketinški posrednici

Od malih, obiteljskih obrta pa sve do multinacion

alnih konglomerata,

outsourcing

usluga koje

su potrebne za glatko poslovanje javlja se kao olakšanje kako za troškove tako i za vrijeme

marketinških menadžera. Među takvim tvrtkama možemo naći preprodavače, tvrtke za fizičku

distribuciju, agencije za marke

tinške usluge i financijske posrednike

30

. Uloga marketinškog

menadžera nalazi se u koordinaciji poslovanja takvih suradnika, odabiru kreativnih agencija

za marketinške usluge, koje će uspješno prepoznati ciljne potrošače te prema njima usmjeriti

promidžb

u,

kvalitetnih preprodavača koji

će poduzeću pripomoći

u pronalaženju krajnjih

kupaca, tvrtki za fizičku distribuciju od povjerenja koje će same proizvode dostavljati od

točke stvaranja do točke konačne potrošnje te sposobnih financijskih posrednika koji će

c

jelokupni proces omogućiti u vidu financijskih injekcija i osiguranja od rizika. Kao i u

slučaju dobavljača, istovremeno je potrebno graditi dobre odnose sa svim suradnicima, ali i

imati u vidu da je svaka tvrtka, agencija i poduzeće podložno promjenama u

isporuče

noj kvaliteti, kao i u napadu od strane konkurenata na njihovim poljima koji, konačno, mogu

ponuditi bolje ili isplativije usluge.

Kupci

Osim utvrđivanja vrste kupaca po tipologiji tržišta: tržište krajnje i poslovne potrošnje, tržište

preprodavač

a i institucijsko tržište

31

, analizom makro okruženja potrebno je obratiti pozornost

i na same karakteristike potrošača koje uvelike diktiraju njihovo ponašanje pri kupnji, a

samim time i pristup poduzeća koje ih želi zadobiti. Uobičajeno razmatranje kupaca

koje

dijeli se na nekoliko faktora: kulturalni, društveni, osobni i psihološki

32

, stvara poteškoće u

analiziranju

33

pa će u ovom radu biti prilagođeno, predstavljajući kulturu kao entitet makro

okoline a društveni sloj i subkulture kao potkategorij

e

faktora društvo.

Razmatrajući faktor društva pri analizi potrošača svakako je potrebno uzeti u obzir osobe i

skupine koje vrše najveći utjecaj na njihove odluke, odnosno primarne (obitelj i bliski

prijatelji s kojima su interakcije česte i neposredne) i

sekundarne skupine (razni poznanici s

kojima su interakcije rjeđe i nerijetko posredovane)

34

koje, kroz primarnu i sekundarnu

socijalizaciju utječu na

formiranje mišljenja pojedinca.

Ponekad i važnije, potrebno je

identificirati subkulturu ili subkulture koj

ima pojedinac pripada ili želi pripadati kako bi se

lakše razumjelo njegove vrijednosti i aspiracije. Identifikacija pojedinca kao pripadnika

određene subkulture pruža dodatnu pogodnost za marketinške stručnjake, posebice s obzirom

da su pripadnici često v

ezani za pojedine „opinion leadere“, bilo to u pozitivnom,

asocijativnom, ili u negativnom, disocijativnom

smislu

. Pristupanje pojedincima putem

pažljivo odabranih slavnih osoba uvelike olakšava posao oglašivača, ali i planera. Osim

spomenutih referentnih

grupa, analiza potrošača treba obratiti pozornost i na status, odnosno

ulogu koju pojedinac zauzima u društvu, često baziranoj na njegovoj socijalnoj ili

ekonomskoj moći, a koja, u svrhu održavanja imidža, utječe na potrošačevo ponašanj

e pri

kupnji. Osobni

čimbenici,

poput načina života

,

izuzetno su bitni pri analizi potrošača.

Elementi poput zanimanja, načina života, osobnosti, dobi i fazi životnoga vijeka od ključnih

su važnosti pri definiranju i obraćanju ciljanim skupinama te bi se svakako trebale uzeti u

obzir pri stvaranju marketin

ške strategije. Na sličan način,

elementi poput motivacije, stavova,

selektivne percepcije i pamćenja pomoći će marketinškim stručnjacima u stvaranju strategija