GRAĐA I FUNKCIJA KOŽE• Najveći organ našeg tijela (1,5 – 1,8 m2). • 16% od tjelesne težine• Debljina kože varira (očni kapci – dlanovi i tabani)• Višeslojna građa: epidermis, dermis i hipodermis.

najtanja na očnom kapkunajtanja na očnom kapku

najdeblja na tabanu i dlanunajdeblja na tabanu i dlanu

Slojevi kože

GRAĐA I FUNKCIJA KOŽE• Sadrži ćelije koje se razlikuju morfološki i funkcionalno: melnociti, Merkelove ćelije, Langerhansove ćelije, fibroblasti, histociti i mastociti.

•Adnexa cutis (kožni privjesci): dlake, nokti, znojne i lojne žljijezde.• Osnovna uloga kože je

- zaštitna (zaštita mehaničkih, termičkih i svjetlosnih dejstava okoline na tkiva ispod kože)

- sekretorna i imunološka- osjetna (čulni organ).

su promjene na koži nastale kao rezultat dejstva raznih patoloških zbivanja u koži o koje se razlikuju od normalne kože. Od velike su važnosti pri dijagnosticiranju bolesti, ali nedovoljne da budu jedino mjerilo kod uspostavljanja dijagnoze bolesti.

Mogu biti endogene i egzogene, primarne i sekundarne. Različiti su uzroci nastanka eflorescene.

Pri opisivanju bitno je navesti veličinu, boju, konzistenciju i raspored na koži.

EFLORESCENCE

a) u nivou kože (makula),

EFLORESCENCE

b) iznad nivoa kože (urtika, papula, tuber, tumor, vezikula, bula, nodus, cista, skvama, krusta i keratoza),

EFLORESCENCE

urtika papula bula cista

skvamavezikula

c) ispod nivoa kože (erosio, rhagas, fissura, ulcus, cicatrix, atrophia cutis.

EFLORESCENCE

erozija ragada ulkus

HISTOPATOLOŠKE PROMJENE KOŽE

• acantholysis – pucanje dezmozoma• acanthosis – zadebljanje epiderma• hypercerathosis – prekomjerno zaebljanje rožnatog sloja• paracerathosis – ubrzano stvaranje rožnatog sloja• dyscerathosis – pojava orožalih ćelija u spinalnom sloju• spongiosis – intracelularni edem.

acantholysis acanthosis hypercerathosis dyscerathosis

OBRADA DERMATOLOŠKIH PACIJENATA

- anamneza (porodična, lična, anamneza sadašnje bolesti, socijalna anamneza), - klinički pregled (status praesens, status dermatologicus), - dijagnostički postupci (vitropresija, pokus sonda, struganje površine oboljele kože, izazivanje dermografizma), - labaratorijski testovi.

DERMATOTERAPIJAKoža je organ lako dostupan liječenju, ali je terapija oboljele kože vrlo specifična.

Etiološka terapija se sprovodi ukoliko je poznat uzročnik bolesti. U dermatologiji se često moraju liječiti manifestacije bolesti, a ne njen uzrok (simptomatsko liječenje).

Terapija može biti: lokalna, opšta, fizikalna, hiruška.

LOKALNA TERAPIJA

“vlažno na vlažno, suho na suho”.

Kod vlažnih lezija primjenjuju se obloge, kupke, antiseptičke boje i tinkture, nakon smirivanja eksudativne faze upale i vlaženje prestane, primjenjuju se emulzije i sprejevi. Za hronične dermatoze primjenjuju se: paste (kod lokaliziranih površnih procesa), masti (kod lokaliziranih dubljih procesa. U liječenju akutnih, površnih, neeksudativnih dermatoza primjenjuju se puderi.

Oblozi - u akutnoj fazi upale sa znacima vlaženja; hlade, smanjuju upalu i napetost kože, te djeluju analgetski.Kupke - čiste kožu od sekreta i naslaga (razmekšavaju površni sloj kože).Antiseptičke boje - djeluju bakteriostatski i fungicidno.Tečni puder - koristiti se nakon smirenja eksudativne faze upale i prestanka vlaženja, hladi i suši kožu, pa kod duže upotrebe može doći do pucanja kože.Paste - suše kožu i ublažuju upalu, dovode do vazokonstrikcije i resorpcije infiltrata, imaju antiseptičko i antipruritičko djelovanje.Masti - razmekšavaju gornji sloj kože i prodiru u dublje slojeve, koriste se kod hroničnih dermatoza. Imaju antiinflamatorni, antieksudativni i antiproliferativni efekat.

OPŠTA TERAPIJA

antibiotici, sulfonamidi, antimikotici, antihistaminici, imunosupresori (kortikosteroidi i citostatici), virusostatici, imunostimulatori, vitamini i minerali, sedativi i hipnotici.

Antibiotici - većina kožnih oboljenja može s izliječiti eritromicinom ili tetraciklinima. Prije ordiniranja antibiotika treba uzeti bris lezije za biogram i antibiogram, a zatim ordinirati antibiotik prema antibiogramu. Indikacije za primjenu antibiotika su: furunkuloze, folikulitis, dječiji pemfigoid, dermatitis exfolativa, dermoepidermitis, akne, sifilis,itd.Antimikotici - Grizeofulvin kod dermatoloških oboljenja, a kod kandidijaze Nistatin.Kortikosteroidi - inhibiraju rane i kasne procese zapaljenja tako što koče migraciju ćelija, smanjuju proliferaciju kapiulara i umnožavanje fibroblasta. Nus pojave su: hiperglikemija, hipokalimična alkaloza, strije na koži, osteoporoza, nastanak peptičkog ulkusa i psihoze.Antihistaminici - koriste se u liječenju utikarije i alergijskog šoka, odnosno primjenjuju se kao antialergici.

Sedativi i hipnotici – liječenje dermatoveneroloških bolesnika, naročito onih sa pruritusom i labilnim neurovegetativnim sistemom. Citostatici - najčešće se koriste u terapiji sistemskog eritematodosa, pemfigusa, teških oblika psorijaze, alergijskih vaskulitisa itd. Kontraindikacije za primjenu citostatika: graviditet, oboljena hematopoeznih organa, nefropatije i hepatopatije.Vitamini - kod herpes zostera, u terapiji neuralgije, primjenjuju se vitamini B-kompleksa, u terapiji ihtioza primjenjuje se vitamin A, za smanjenje propustljivosti zidova krvnih kapilara primjenjuje se vitamin C.Virusostatici - su jako toksični lijekovi, koji zaustavljajući umnožavanje virusa uništavaju i zdrave ćelije. Zbog toga je njihova primjena uglavnom ograničena na lokalnu primjenu.

FIZIKALNA TERAPIJA

- elektroterapija- krioterapija- terapija zračenjem.

ELEKTROTERAPIJA

Elektrokoagulacija je elektrohiruška metoda za odstranjivanje manjih i većih izraštaja na koži, upotrebom aktivne elektrode uz minimalno krvarenje, kao što je slučaj odstranjivanja piogenih granuloma.

ELEKTROTERAPIJA

Dijatermija se koristi kod dermatoza sa poremećenom cirkulacijom.

Jontoforeza, putem galvanske struje, unosi antibiotike i druge lijekove direktno u kožu. Široko je u upotrebi u tretmanu akni.

KRIOTERAPIJA provodi se mehaničkim pritiskom metalnih diskova koji su ohlađeni tečnim azotom, a može se primjenjivati i snijeg ugljične kiseline (u tretmanu senilne keratoze, svih vrsta veruka, diskoidnog eritematodesa, itd.

TERAPIJA ZRAČENJEM :ultravioletnim (UV) i Röntgenovim zracima. Glavna indikacija UV terapije je psorijaza, a zatim mycosis fungoideus, atopijski dermatitis, vitiligo, alpecija areata. U dermatologiji se upotrabljavaju meki rendgenski zraci (lezije manje od 4 cm2, a u dubinu ne prodiru više od 1 cm. Najčešća indikacija za upotrebu Röntegn zraka su maligna oboljena kože.

HIRUŠKE METODE

Postoji mnoštvo hiruških načina liječenja dermatoloških bolesti. Najčešće se radi o dermabraziji, hiruškom planiranju visokoturažnim dijamantnim rezom u tretmanu epidermisa i gornjieg dijela papilarnog sloja (terapija ružnih ožiljaka, tetovaža, sebacalnih adenoma lica, itd). Hiruškim putem dermatolog odstranjuje fibrome i manje karcinome.