Dervis I Smrt

Cetrdeset mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje.

Sve je pocelo da se zaplice prije dva mjeseca i tri dana, racunacu vrijeme, izgleda, od te durdevske noci, jer je ovo moje vrijeme, jedino koje me se tice. Brat je vec deset dana lezao zatvoren u tvrdavi.

Smrt je preseljenje iz kuce u kucu. To nije nestanak vec drugo rodenje.

Kada se mlijeko pokvari, veca je steta. Kad vidis da me poloze u grob, ja necu nestati. Zar mjesec i sunce nestanu kad zadu? Tebi se cini smrt, a to je radanje. Grob ti se cini tamnica, a dusa je slobodna postala.

Iblisova kci, mislio je u meni seljak,proklinjao dervis, zacudeni obojica. ---- dualizam u junaku.

Nije to bila strast, vec mozda gore od toga: uspomena. Na jednu jedinu zenu u mome zivotu.

Covjek doduse najcesce govori radi sebe, ali mora da osjeti odjek svojih rijeci.

Nije se promijenio on, negoja, i onda se sve promijenilo.

Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemocna kad se rodi,strasna kad ojaca.

Kao more: ne moze dazali bezbrojne smrti sto se u njemu neprestano desavaju.

Sve se izmijeni kad padne tama. Za grijeh nije ostavljeno jedno odredeno doba, ali je njegovo prirodno vrijeme noc (sad spavaju pametna mala i tupava velika djeca, i oni sto stignu da svrse zlo za dana). l uvijek kad se ne vidi.

Tada mi je padala na umcudna, obeshrabrujuca misao da je u teškom polozaju covjek koji je duhovno razvijeniji oddrugih, ukoliko ga ne štiti polozaj, i strah koji taj polozaj daje. Postaje usamljenik: njegova sumjerila drukcija, i nikome ne koriste a njega izdvajaju.

Ne mogu da mu kazem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kazem: bicu ti prijatelj.

Ukopavanje je pravi pocetak starenja, jer je covjek mlad sve dok se ne boji da zapocinje.

Surovost u ime plemenitosti je strašna, vezala bi nam i noge i ruke, ubila bi nas licemjerjem. Bolja je surovost koja pociva na sili, bar mozemo da je mrzimo.

Kad misle da su viši od nas, ljudi mogu da budu i plemeniti.

Vidiš, ja sam pošao da ratujem, znaci, pristao sam da budem ranjen,zarobljen, ubijen. Desilo se najlakše od svega, zašto da budem gorak?

Neuracunljiva štedrost je rasipnost djetetakoje daje sve, jer ne zna vrijednost nicemu.