Des Griffin

ETVRTI REICH BOGATIH

Dimenzija koja nedostaje u svjetskim zbivanjima

S engleskog preveo: Hrvoje Topi

Zagreb, 2003.

Prijevod djela: Fourth Reich of the Rich, 1976 g.

SADRAJ

Prvo poglavlje to je istina? 11

Drugo poglavlje Nae dragocjeno nasljedstvo 15

Tree poglavlje to je krenulo po zlu? 21

etvrto poglavlje Tko upravlja svijetom? 25

Peto poglavlje Iluminati - I. dio 45

esto poglavlje Iluminati - II. dio 75

Sedmo poglavlje Bilderbergeri 125

Osmo poglavlje Ujedinjeni narodi - novi Babilon 149

Deveto poglavlje Izvrne zapovijedi i novi ustav 175

Deseto poglavlje Manipulatori novcem 185

Jedanaesto poglavlje Glavni plan - Uvod 221

Dvanaesto poglavlje Tragedi ja . . . i nada 249

Dodatak I. Trai se ovjek - ovjek koji nee uzmaknuti 261

Dodatak II. Crvena simfonija 267

5

Ova je knjiga posveena onim rijetkim pojedincima - tko god i gdje god oni bili - koji iskreno ele znati i shvatiti TO se dogaa na nacionalnoj i meunarodnoj sceni - i ZATO!

Autor se nada da e izneseni materijal itatelju biti jednako uzbudljiv i pouan kao to je bio autoru dok je radio na istraivanju i pisanju knjige.

UVOD

Pria koju ete proitati je istinita. Imena osoba i organizacija koja se spominju nisu promijenjena. Rei da su informacije sadrane u ovoj knjizi eksplozivne, senzacionalne i "van pamet i " znailo bi izraziti realnost najblaim moguim rijeima. One su sve to - i vie od toga! Povrh svega, one su istinite!

etvrti Reich bogatih rezultat je gotovo etrdeset godina temeljitih istraivanja u kojima je autor nastojao, po rijeima pokojnog Sir Winston Churchilla, otkriti i izraziti "istinu.. . koja je sama. . . koja je uvijek. . . koja je konana". Nema niega u istini ega bismo se trebali plaiti - ako je istina ono to zaista traimo. Ona samo moe pridonijeti naem znanju i razumijevanju svjetskih dogaanja. Sama istina moe nam pruiti solidne temelje na kojima emo izgraditi svoje poglede na svijet.

Ako su zakljuci ove knjige stvarna istina, oni bi se trebali prihvatiti i prenositi kao takvi. S druge strane, ako ne odgovaraju istini, mogu biti prikazani kao pogreni. Kao to je George Washington jednom rekao: "Gdje postoje napori da se ona razotkrije, istina e na kraju pobijediti ."

Bez sumnje, civilizacija je suoena s najveom krizom svih vremena. Ali zato? Te posljedice nisu nastale tek tako - one su bile uzrokovane. Neto - nekakva sila - stvorila ih je , i dri ih na ivotu. Na stranicama koje slijede pomno emo sagledati posljedice, da bismo zatim predstavili neke od zapanjujuih dokaza koji su uzrokovali te posljedice - dokaze koji bi mogli potpuno promijeniti vae gledite na svjetska zbivanja. Zato ova knjiga i nosi podnaslov Dimenzija koja nedostaje u svjetskim zbivanjima.

9

P R V O P O G L A V L J E

TO JE ISTINA?

"to je istina?" upitao je visoki dunosnik Rimskog Carstva prije gotovo 2000 godina. To je dobro pitanje, a ujedno i pitanje koje nepregledna, golema veina ljudi brie iz svojih misli pri susretu s problemom.

Nai su umovi poput nevjerojatno sloenih kompjutora. Tijekom svakodnevnih aktivnosti milijuni poruka munjevitom brzinom ulaze i izlaze iz naih "mentalnih kompjutora" kroz pet osjetila - osjet vida, sluha, okusa, mirisa i dodira - i milijuni odluka bivaju donesene na temelju priljeva informacija i naeg razumijevanja istih. Taj je proces postao u toj mjeri automatizirana, refleksna aktivnost da smo rijetko kada svjesni toga da se te odluke donose.

Naalost, veina nas sklona je prepustiti se tome da nas ivot nosi dok donosimo automatske ili poluautomatske odluke koje se preesto temelje na dezinformacijama, poluistinama ili ak potpunim laima! Kao to je jedan autor rekao: "Preputanje je nesvjestan proces. esto nismo svjesni da smo u opasnosti dok se ne nasuemo. Svi smo neprestano izloeni promjenama u tijeku miljenja, navika, i slinog, a one naginju tome da nas neprimjetno odvuku od pozicije koju bismo trebali drati ."

Ali to je s novim ili nepoznatim informacijama koje dolaze u na um? Kako se nos imo sa znanjem koje nai "mentalni kompjutor i" odmah ne prepoznaju? U veini sluajeva, na visoko razvijen, vrlo osjetljiv obrambeni mehanizam stupa u akciju i preplavljuje nae umove s tisuu i jednim oiglednim razlogom zato bismo trebali slijediti liniju manjeg otpora i rijeiti se istine u najranijoj moguoj fazi.

Kao to je pokojni Sir Winston Churchill j ednom rekao: "Veina se ljudi u j ednom trenutku svojeg ivota spotakne o istinu. Veina se podigne, obrie i pouri za svojim poslom kao da se nita nije dogodilo."

11

Des Griffin

Da li ste i vi takvi? Ako se zaista zamislite nad ovim, bit ete primorani da primijetite apsolutnu istinu ovih komentara, kao i to da se oni vie ili manje odnose i na vas. To je jednostavno odlika ljudske prirode!

Za veinu ljudi svijet je velika zbrka kontradiktornih i zbunju-juih ideologija - bez smisla, razloga ili svrhe!

To je istina - ali povrinska! A tko danas sagledava vie od vanjtine neke dane situacije? Malo tko! Ta manjina ljudi koji su bili dovoljno potpuni, uporni i dovoljno jakih eludaca da bi se posvetili bespotednoj potrazi za istinom i razumijevanjem, otkrili su da ona prua neizmjerne nagrade i zadovoljstva! Istina se rijetko, ako ikad, nalazi na j ednom mjestu. Kao to je drevni prorok rekao, cijela istina nalazi se "malo ovdje, malo ondje" (Iz 28,10). Poput zlata, posjedovati istinu rijetko je i vrlo vrijedno. Da su se nekom sreom ljudi tijekom vremena posvetili potrazi za istinom i potpunou s istim arom i marljivou s kojima su udjeli za posjedovanjem zlata, svijet bi bio osjetno drugaije mjesto za ivot.

Razlog koji stoji iza ovog paradoksa jasno je predoen na stranicama Biblije: "Svjetlo (istina) je dolo na svijet, a ljudi su voljeli tamu vie nego Svjetlo, jer su im djela bila zla. Jer svatko tko ini zlo, mrzi Svjetlo i ne dolazi k Svjetlu, da se ne otkriju njegova djela" (Iv 3,19-20).

Svjesni smo toga - pogotovo s obzirom na nedavne dogaaje i otkria - da istinoljublje i visoka moralnost nisu kvalifikacije potrebne za slubu politiara, bez obzira da li je rije o gradskoj , dravnoj ili federalnoj razini - ili ak o Bijeloj kui! Zapravo, ako nita drugo, takvi bi atributi bili prilina smetnja, ak i ozbiljna mana dunosniku ili pretendentu na bilo koji od navedenih poloaja. Amerika politika scena teko je preoptereena prevarantima, gotovanima i prevrtljivci-ma koji su kroz razdoblje od samo nekoliko desetljea liili veliku ameriku naciju doslovno cijelog njezinog dostojanstva, samopoto-vanja i bogatstva. Unato tomu to se sasvim oito dogodi lo , zapanjujue je mali broj ljudi poeo tek nazirati da su bili lakovjerne rtve najdrskije prijevare u zabiljeenoj povijesti .

Jedna od najjasnijih lekcija u ljudskom iskustvu, koja se najlake prihvaa, injenica je da sama pojavnost nije nikakav pokazatelj istine. Svi smo svjedoili situacijama kada su se "fantastine kupovine"

12

i "nevjerojatni popust i" ispostavili kao skupi promaaji . Veina previa injenicu da je ovo pogotovo primjenjivo u poli t ikom zakonodavstvu: socijalna skrb i drugi navodni programi pomoi ilustracija su ove ideje!

to je s tiskom - da li je on iskren? okantan - ali istinit odgovor na ovo pitanje pruio je John Swinton, urednik lista New York News, na godinjoj veeri Amerikog novinskog udruenja 1914: "U Americi ne postoji neovisan tisak, s iznimkom novina u malim provincijskim gradiima. I vi i ja to znamo. Nitko se od vas ne usuuje izgovoriti ovo poteno miljenje. Kada biste to i uinili, unaprijed znate da se to nikad ne bi objavi lo . . .

Zadaa je newyorkog novinara da lae, prikriva istinu, da se klanja pred nogama monika, da prodaje svoju zemlju i rasu za svoj dnevni kruh, ili drugim rijeima, za svoju plau. Svi smo mi orua i podanici bogataa u sjeni. Mi smo marionete.

Ti ljudi povlae konce i mi pleemo. Nae vrijeme, nai talenti, nai ivoti i sposobnosti u vlasnitvu su tih ljudi - mi smo intelektualne prosti tutke."

La ne moe egzistirati sama po sebi. Po svojoj prirodi ona mora biti poduprta drugom lai. A one se zatim moraju osloniti na nove lai. Takva praksa se brzo razvija u zbrku prijevara i lai u kojoj istina s vremenom postaje sve vie potisnuta.

"O , kako zamrenu mreu zapliemo kada se bavimo prijevarama!"

S druge strane, istina je neovisna - jaka, nepokolebljiva i trajna. Nema potrebe da ju "brane" oni koji u nju vjeruju. Sama se brani od svojih protivnika - i izlazi iz napada ista, jednostavna i neokrnjena - istina!

Henry Ford, veliki pionir autoindustrije, bio je vrlo jezgrovit : "Istina esto izgleda nerazumna; istina je esto depresivna; ponekad se ini zlom; ali ona ima vjenu prednost, ona je istinita, i sve to se zasniva na njoj ne donosi niti stvara konfuziju."

"Vjerovati da bismo mogli biti u krivu u vezi s neim - gotovo bilo ega - je , naalost, vrlo poraavajue iskustvo za ego nekih (ako ne i veine) ljudskih bia. Razotkrivanje mitova i predrasuda moe izazvati psiholoka oteenja koja su ravna potpunoj destrukciji ega."

13

to je istina?

Des Griffin

Kada je zatitni prekriva uklonjen, s njim odlazi i onaj udobni kutak u koji se moemo zavui kada neka nova izazovna ideja naie i uznemiri nae umne procese. Imamo svoju prvu crtu obrane od istine i ona je daleko djelotvornija od bilo kakvog radara ili razvijenog vojnog sustava obrane od projektila. Ona nam nepogreivo govori da nismo u krivu, nego u pravu, bez obzira na sve!

Veina ljudi se tvrdoglavo opire bilo kakvoj novoj istini s cijelom serijom obrana na prvoj crti i nekoliko rezervnih sustava povrh toga! Ali kada istina napokon porazi sve njihove obrane, prisiljeni su se osloniti na ono izlizano opravdanje: " ' to misli, tko si ti? Tko te je za to ovlast io? ' Ako sve drugo propadne, ljudi su skloni 'sputanju' ovakve vrste" (G. T. Armstrong, asopis Good News, listopad 1975.).

to blie istraujemo istinu, to savrenija, jednostavna i ista ona postaje - i utoliko jasnije i prodornije baca svjetlo na dogaaje oko nje!

Kako ete napredovati kroz ovu knjigu, nailazit ete na mnoge stvari koje e vas zainteresirati i obrazovati i s kojima ete se sloiti. To je dobro! Takoer ete naii na mnoge injenice koje e se na prvi pogled doimati poput idiotizma. Va prvi poriv mogao bi biti da odloite knjigu i odbacite sadraj kao "potpuno smijean", "glupost", "fanatiki" ili "pretjeran". To je takoer razumljivo: sam autor jednako je reagirao kada se upoznao s istim informacijama! Sjetite se, meutim, opomene mudrog kralja Salomona (Posl 18,13): "Tko odgovara prije nego to saslua, na ludost mu je i sramotu."

Tijekom itanja, vodilja neka vam bude definicija istine iz Web-sterova Ilustriranog rjenika: "U skladu s realnou; vjeni princip ispravnog ili prirodni poredak stvari; vjernost, ustrajnost; slaganje sa s tandardom ili pravilom; tonost."

Istina e se uvijek savreno uklapati u realnosti svijeta - drutvo u kojem ivimo!

14

D R U G O P O G L A V L J E

NAE DRAGOCJENO NASLJEDSTVO

Svi se slau u jednoj stvari: Sjedinjene Amerike Drave su kao nacija jedinstvene u cijeloj zabiljeenoj povijesti. To je daleko najmonija nacija koja se ikada pojavila na svjetskoj sceni; nacija sloboda bez premca, koja je krajem Drugog svjetskog rata imala 6,6% svjetske populacije i 5 0 % svjetskog bogatstva.

Clinton Rossiter, povjesniar i politolog na Sveuilitu Cornell , piui za magazin Life 1960. lanak nazvan Nacionalna svrha, izjavio je : "Sjedinjene Amerike Drave se s pravom ubrajaju u one nacije za koje je dobrotvoran osjeaj nacionalne svrhe - ili meni osobno drae, misije - bila povijesna nunost. Poput djece Izraela, mi smo bili 'posebno b lago ' . Sudbina nam je bila posebno naklonjena, ona od nas zahtjeva i poseban trud. . . Ljudi poput Washingtona i Lincolna osjeali su tu veliku istinu i svjesno djelovali u skladu s njom."

"Nalaz imo se", rijei su Abrahama Lincolna, "u mirnom posjedovanju najboljeg dijela zemlje, s obzirom na plodnost tla, veliinu teritorija i pogodnost k l ime. . . Zakoniti smo nasljednici ovih temeljnih blagoslova. Nismo se morali truditi da ih utemelj imo niti da to post ignemo."

U svom slavnom proglasu od 30. oujka 1863. Lincoln nastavlja: "Zadaa je nacija, a i ljudi, da duguju svoje postojanje svevladajuoj Bojoj snazi. Primili smo najprobranije boanske blagoslove. Mnoge smo godine bili darovani mirom i blagostanjem. Izrasli smo u broju, bogatstvu i snazi vie nego ijedna nacija ikada; ali zaboravili smo Boga! Zaboravili smo milostivu ruku koja nas je odrala u miru, poveala nam broj, obogatila nas i osnaila; oholo smo zamiljali, u svojim prevrtljivim srcima, da su svi ovi blagoslovi stvoreni nekom naom nadmonom mudrou i vrl inom."

15

Des Griffin

Veina nas je odrasla u SAD-u uzimajui nacionalna bogatstva zdravo za gotovo - kao neto to se podrazumijeva, neto to je nae pravo, a ne kao neto za to bismo trebali biti vjeno zahvalni, za iji smo razvoj i odranje odgovorni. Dobro je , makar na trenutak, odmaknuti se od svih "zamki" kojima smo svakodnevno okrueni , procijeniti snagu i bogatstvo koje SAD uiva na vrhuncu svoje moi - i usporediti to s ostatkom svijeta.

Pri kraju 40-ih S A D je bio na vrhuncu svoje moi i u posjedu veeg postotka svjetskih bogatstava nego ikad prije. U tom razdoblju S A D je imao triput vie zlatnih rezervi no ostatak svijeta zajedno. Proizvodili smo 6 0 % svjetskog elika i vozili 7 3 % svih svjetskih automobila i kamiona. Sudjelovali smo u 5 1 % svjetske proizvodnje plina i bili u posjedu 6 7 % svih svjetskih telefona. Amerikanci su imali mnogo vei postotak radija, hladnjaka, zamrzivaa, strojeva za pranje rublja, klima-ureaja i drugih luksuznih dobara nego ijedna druga nacija na svijetu.

U produktivnosti smo daleko nadmaili sve ostale. U tehnikom znanju bili smo bez konkurencije. S A D je bio najvei, div meu patuljcima - a ostatak svijeta je bio pun potovanja i visoko cijenio Sjedinjene Amerike Drave!

U godinama koje su slijedile neto je krenulo grozno loe. Sada, umjesto da su nacije svijeta do nogu SAD-u, ini se da mu veina njih grabi za grlom, poput prodrljivih zvijeri koje ne biraju sredstva da povuku S A D dolje. Dajui svu svoju potporu amerikim vanjskim neprijateljima, u ovoj zemlji postoji arolika skala vandala - organizacija i pojedinaca koji neprekidno nastoje diskreditirati ovu zemlju, ismijati je i potkopati ostatke autoriteta koje bi S A D jo mogao imati u svijetu. U meuvremenu, veina politiara i svjetovnih "voa" s velikim entuzi jazmom surauje s ovim dravnim neprijateljima, radei na propasti SAD-a kakvog danas znamo!

Kada bi netko analitiki i objektivno sagledao SAD kasnih 40-ih i usporedio ga s ovim na poetku treeg tisuljea ( takoer u odnosu na druge svjetske nacije), kontrast bi bio golem - i prilino zastraujui. S p r avom bi se upitao: "Zar S A D pokuava poiniti samoubojstvo?" Jer S A D je zaista "krenuo nizbrdo i ne usporava".

S A D se ponosi time to je nacija "imanja", "razvijena nacija". Ljudi ovdje imaju vie novca, vie sloboda, vie mogunost i , vie

16

Nae dragocjeno nasljedstvo

prava i privilegija i vie luksuza od bilo koje druge nacije u povijesti. Zapravo, Amerikanci uivaju u stvarima koje su ljudi prije samo nekoliko desetljea zamiljali rezultatom utopijskog drutva, a ipak su meu najzbrkanijim i najnesretnijim narodima na svijetu.

SAD " ima" vie financijskih "strunjaka" od bilo koje nacije, a ipak su njegovi privatni i nacionalni dugovi vrtoglavi; oni su doslovno neopisivi. Amerika " ima" vie medicinskih strunjaka no bilo tko drugi, ali ipak pola njezine populacije boluje od kroninih bolesti. Amerika " ima" obilje branih savjetnika, ali ipak svaki drugi brak zavrava razvodom. A veina onih koji se odre, vise o niti labilnog primirja.

Amerika je "razvila" super-tehnologiju, do te mjere da moe poslati troje ljudi na Mjesec i vratiti ih sigurno na Zemlju. "Razvi la" je mogunost savrene komunikacije s ljudima na Mjesecu - mogunost primanja savrenih televizijskih transmisija s Mjeseca - ali, s druge strane, obian ovjek s ulice nije u stanju komunicirat i sa svojom enom, svojim susjedima, ak ni sa svojom djecom. Nevjerojatno, ali istinito!

"Samo bi lakomislen ovjek mogao zanemariti oite injenice", rijei su Jamesa Restona u njegovu lanku od 1. sijenja 1970., "da smo prenapueni, necivilizirani, podijeljeni, korumpirani i izgubljeni, izgubljene vjere, a uasnuti skepticizmom. Rat, kriminal, zagaivanje, rasizam, politiki cinizam i pesimizam nai su pratitelji."

Prizor ove velike nacije koja je izgubila razum j ednako je poniavajui koliko i opasan. Ameriki saveznici diljem svijeta duboko su zabrinuti dogaajima u ovoj zemlji. Oni ozbiljno sumnjaju u sposobnost (ak i volju) SAD-a da rijei neke od svojih goruih problema.

Da, " samo bi lakomislen ovjek mogao zanemarit i oite injenice"; s pozicije nedostine moi i svjetskog divljenja, S A D se u zapanjujue malo godina srozao doslovno do moralnog, financijskog i duhovnog bankrota.

Prije pedeset godina slika koju je Amerika stvorila o sebi i nametnula je svijetu bila je ona kolosalno monog, iznimno ivog, fantastino bogatog i dobrohotnog diva kojem se sa sigurnou moglo vjerovati da vodi svijet kroz izazove budunosti i "suncem obasjane visoravni", o kojima je Winston Churchill govorio tijekom Drugog svjetskog rata.

17

Des Griffin

Kroz vrijeme, ta je vizija okaljana, iskrivljena, okrnjena, slomljena i upropatena. Ona je sada potpuno neprihvatljiva ak i najnaivnijem povrnom promatrau amerikih prilika.

Kako Sjedinjene Amerike Drave nastavljaju svoj put u tree stoljee postojanja kao drava, novi imid koji imaju u zemljama svijeta daleko je od onog otprije pedeset godina.

Nova slika prikazuje gunavog glupana koji se teko kree, pada i posre, upadajui iz j edne krize u drugu kroz neprozirnu maglu straha i neodlunosti. To je slika posrnulog diva koji baca mrvice svoj i m susjedima (kupljene posuenim novcem!) da ne bi doao u sukob s njima, dok se sam valja u golemoj orgiji kriminala i nasilja. Slika uasno bolesnog diva koji je zamijenio svoje bogom dano kransko naslijee za zdjelu humanist ike socijalistike juhe , izgubio bilo kakav osjeaj za svoju sudbinu, i isprao svoj um od svih tragova morala - buntovnik iji su umni procesi toliko iskrivljeni i zbrkani da su izvan svake mogunosti razumijevanja. To je slika degenerika kojemu se ne moe vjerovati jer on ne vjeruje sam sebi; diva koji u svojoj traumatskoj neurozi guta goleme koliine tableta - tableta za spavanje, za buenje, za ubrzavanje i usporavanje, zajedno s tabletama i drogama koje mu omoguuju "bijeg" iz alarmantne realnosti njegovog oajno loeg poloaja.

Mnogi diljem svijeta nalaze ovo zabavnim - ali zastraujuim spektaklom. Zastraujuim zato jer su se njihove nade i planovi temeljili na pretpostavci da e SAD (opjevana "zemlja slobodnih i domovina hrabrih") ostati dominantna sila na svjetskoj sceni. U dananjoj slici SAD-a nita ne upuuje na njihove poetne pretpostavke i ta ih injenica duboko zabrinjava.

Sagledavajui pedeset godina koje je proveo u FBI-u, pokojni J. Edgar Hoover rekao je : "Svialo se to nama ili ne, moral uz koji pristajemo kao narod je vitalni imbenik naeg opstanka kao slobodne nacije. Zabrinuti graani poinju se pitati nismo li u smrtnoj opasnosti odbijajui one stvari koje su izvor snage nae nacije.

Ulazimo li u doba koje mora zavriti u anarhiji? Odgajamo li narataj kojemu gotovo potpuno nedostaje samodiscipl ina? Ukratko, zasluujemo li nae velianstveno naslijee? Jesmo li dovoljno sposobni da zadrimo veliku republiku kojoj smo se zakleli na vjernost?

18

Da li emo odrati sposobnost da vrimo svoju dunost kao Amerikanci?"

Bivi ef policije Los Angelesa Parker takoer je izrazio sumnju u budunost naeg drutva. Izjavio je da je "vrlo zabrinut" tijekom dogaaja. "Vrlo mi je teko vjerovati da nae drutvo moe nastaviti kriti najosnovnija prava ljudskog ponaanja i oekivati da opstane. Mislim da moram zakljuiti da e i ova civilizacija, kao i prijanje, unititi samu sebe. Ostaje samo pitanje - kada?"

Da li e S A D propasti kao to neki promatrai predviaju? Prije pedeset godina takva bi se ideja inila apsurdnom, ali sada je mnogi vide kao jasnu mogunost .

ABRAHAM LINCOLN

Abraham Lincoln, imajui vrlo jasnu i dalekosenu viziju, izjavio je , predviajui budunost, da nijedna strana sila ili udruenje stranih sila "nee moi silom napiti se vode iz rijeke Ohio ili ostaviti trag na Blue Ridgeu (planina u SAD-u nap. pr.) u iduih tisuu godina."

"Otkuda onda moemo oekivati opasnost? Kaem vam, ako ikada doe, sigurno e se rairiti meu nama, je r ne moe doi izvana. Ako nam je destrukcija sudbina, mi emo sami sigurno biti njeni autori i nositelji. Kao nacija slobodnih, ili emo ivjeti vjeno ili umrijeti od samoubojstva" (Abraham Lincoln, govor u Springfieldu, Illinois, sijeanj 1837. Isticanja moja - nap. autora).

Lincoln je jasno shvatio da jedina prava opasnost koja prijeti amerikoj naciji moe biti iskvarenost njenog naroda - ono to se nazivalo subverzijom amerikog duha.

Subverzija amerikog duha, koja se razliitim intenzitetom ve odvija zadnjih 100 godina, potkopala je sve temelje na kojima je ova velika nacija izgraena i pretvorila je u bolesno drutvo.

Kada je amerika nacija ula u dvadeseto stoljee, bila je u osnovi zdrava. Bujala je ivotom i vitalnou. Veina ljudi bili su iskonski domoljubi, voljeli su svoju zemlju i ivjeli po odreenim moralnim standardima: potovali su svoju zemlju, svoje susjede i sami sebe! D o m i obitelj bili su visoko cijenjeni. Mukarci su bili muevni, ene su bile enstvene i oba su spola bila zadovoljna svojim bogom danim odgovornost ima. Kao rezultat ovih i drugih imbenika, nacija je bila zdrava.

19

Nae dragocjeno nasljedstvo

Des Griffin

U godinama koje su slijedile, sva ta obiljeja zdravog drutva polako su se osipala. Trenutno smo doli do toke na kojoj prosjena osoba nema j a sno odreene principe na kojima bi zasnivala svoj ivot. Lutamo po ivom pijesku sumnje, straha i neodlunost i . Nacija bez ikakvih transcendentalnih ciljeva ili smisla u postojanju. Kako je netko rekao: " S A D je nacija koja ne stoji ni iza ega, ali e propasti zbog bilo ega."

Rezultat? Njegovi su "plodovi" svuda oko nas, svima vidljivi. Pogledajte bilo koju fazu ili aspekt drutva i vidjet ete kroninu bolest koja se pribliava osnovi drutva. Pravo stanje nacije odraava se u njenim vodeim institucijama - u kolstvu i crkvi, u knjievnosti i glazbi, u vladi i u domovima. Moemo ga vidjeti u financijskoj zbrci u kojoj se nalazi vlada i veina stanovnika.

Da, S A D bi se danas mogao poistovjetiti s beznadnim bolesnikom koji boluje od svih moguih smrtonosnih bolesti. Njegov vid i sluh su slabi, njegovi udovi unakaeni artritisom, a rak se pribliava vitalnim organima. A ipak, glupo i naivno, on uvjerava samoga sebe da je sve u redu i da e se na kraju sve dobro zavriti.

20

T R E E P O G L A V L J E

GDJE JE KRENULO LOE?

Gdje je krenulo po zlu? to je to pretvorilo proslavljeni ameriki "san" u ameriku nonu moru? to je to pretvorilo zemlju slobodnih i domovinu hrabrih u zemlju kukavica i hulja?

to nas je to obuzelo? Jesmo li mi uzrokom ovih posljedica koje vidimo po cijelome svijetu? Nai domovi i obitelji se raspadaju brzinom koja pomuuje razum. Nae kole i kolege stvaraju otuene i frustrirane gutae tableta iji se cijeli ivot svodi na to da "gledaju svoja posla" - na prokletstvo buduih pokoljenja. Nae sudstvo prisiljava potene graane da se nou zakljuavaju u svoje domove , dok kriminalci gotovo s lobodno lutaju ulicama i teroriziraju stanovnitvo. Organi vlasti (lokalni, dravni i federalni) samo rastu, rastu i rastu. Porezi i porezi i porezi. Oni troe i troe, dok nacija stenje pod impresivnim nacionalnim dugom koji dostie vrtoglave visine viestrukih trilijuna dolara. U svakom dijelu drutva na meniju su lai, prijevare, korupcija i licemjerje. Nigdje ne moemo pronai istinski zdrav dio drutva.

to nam se dogodilo? Da li smo rtve neke udne nacionalne kletve? Ili smo zaraeni nekom egzotinom psihikom bolesti?

Da li smo sluajno doli u sadanje grozno stanje nae nacije ili smo u njega gurnuti? Da li je rije o rezultatu prirodne degeneracije ili o uroti? Ideja goleme urote, ili "skrivene ruke", koja vodi svjetske nacije u potpunu propast i raspadanje da bi se bezbona totalitarna svjetska vlada mogla uspostaviti i silom nametnuti , ideja je kojom bi se svaka ozbiljnija osoba trebala pozabaviti . Ova knjiga namjerava iskreno i s prateom dokumentaci jom prikazati razloge zbog kojih uvjerenje da takva zavjera postoji nije samo "racionalno", ve jedino iskreno uvjerenje koje netko moe zauzeti suoivi se sa svim dokazima!

21

Des Griffin

Koncept takve zavjere nije nov - o njemu se intenzivno pisalo i govorilo od osamnaestog stoljea. Prof. John Robison, Abbe Barruel, Sir Walter Scott i Nesta Webster neki su od povjesniara iji su radovi na tu temu bili poznati i iroko prihvaeni. Mnogi poznati ljudi izrazili su uvjerenje u takvu zavjeru: Winston Churchill, Henry Ford, Benjamin Disraeli , Charles Lindberg i Taylor Caldwell spadaju u "vjernike".

Ironino, kako ulazimo kao nacija u tree stoljee s dokazima o takvoj zavjeri koji nas bombardiraju sa svakog ugla, popularno je u "v isokoobrazovanim" krugovima izrugivati se i posprdno odnositi prema svakome tko je toliko "g lup" da bi doao na tu ideju.

Oni koji su dovoljno iskreni da bi sagledali injenice i dokazali postojanje zavjere, oznaeni su kao opsjednuti zavjerama i desno orijentirani ekstremisti sa svojim opsesijama. Njihova se miljenja potuju - dok god se klone "teorije" o zavjerama tijekom povijesti.

Razmatrajui stranu i oito beskrajnu paradu "glupost i" , "greaka" i "zabuna" koje je naa vlada poinila tijekom zadnjih 60 godina, autor bestselera Gary Allen je izjavio: "Kada bi se radilo samo o zakonu srednjih veliina, pola dogaaja koji utjeu na blagostanje nae zemlje trebali bi biti dobri za Ameriku. Kada bi bila rije samo o nesposobnosti , nai voe ponekad bi napravili greku u nau korist. Tu nije rije o gluposti ili sluaju, nego o planiranju i izvrsnosti" (Nitko se ne usuuje nazvati to urotom, str. 8).

O, kad bi bar veina ljudi proitala te rijei i zamisli la se nad njima. Njihova je istinitost bolno jasna svakome sposobnom za logiku dedukciju.

Mnogi su vodei akademici u SAD-u otvoreno zagovarali postojanje "skrivene ruke" koja vodi dravne dogaaje u ovoj zemlji i nacijama svijeta. Na primjer, pokojni dr. Carroll Quigley, profesor povijesti na Foreign Service School pri Sveuilitu Georgetown, j asno je izjavio: "Zaista postoji, i to ve jednu generaciju... meunarodna organizacija koja donekle djeluje na nain kako radikalna desnica zamilja da komunisti djeluju. Zapravo, ta organizacija, koju bismo mogli nazvati Grupama okruglog stola, nema nikakvih averzija spram suradnje s komunis t ima ili bilo kojim drugim grupama, to esto i ini. Upoznat sam s djelatnou te grupe jer sam ju prouavao dvadeset godina, a u ranim ezdesetima dobio sam dozvolu da dvije

22

Gdje je krenulo loe?

godine prouavam njihove papire i tajne dokumente. Ne osjeam nikakvu odbojnost prema njima, niti prema veini njihovih ciljeva i veinu svog ivota bio sam blizak njima i njihovim nainima djelovanja. Pobunio sam se u prolosti, a i nedavno, protiv nekih njihovih gledita... ali, openito, nae glavno razilaenje u miljenjima je u tome da oni ele ostati nepoznati, a ja sam miljenja da je njihova povijesna uloga dovoljno vana da bi bila poznata" (Macmillan, Tragedija i nada, 1966., str. 950).

Jo jedan vrhunski predava, dr. Revilo P. Oliver, nekadanji profesor na Klasinim studijima Sveuilita Illinois, izjavio je da je "potpuno uvjeren" da takva zavjera doista postoji (Zavjera ili degeneracija?, str. 8).

Unutar stranica koje lee pred vama susret ete se s vrlo ozbiljnim pitanjem Istine ili Kompromisa. Ono mora naii prije ili kasnije - vjerojatno prije nego kasnije! Mnogi dokazi koji e vam biti predstavljeni estoko e uzdrmati vae stare stavove, koje ste gradili na pretpostavkama, ili uzimali zdravo za gotovo od djetinjstva. Vaa prva reakcija mogla bi biti da odbacite pruene dokaze i proglasite ih "potpuno smijenima" i "glupou", ili da ih ismijete na neki drugi nain.

Apeliram na vas da odustanete od takvih banalnosti kada je rije o pitanju meunarodne zavjere. Takvo djetinjasto ponaanje ne dokazuje nita - osim, moda, nezrelosti i intelektualne neiskrenosti prema samome sebi.

Jedini iskren i potpuno poten nain da se doe do odluke je da se zapitate i odgovorite na dva pitanja: 1.) Da li je to dokazivo? i 2.) Da li se to uklapa u turobnu realnost svijeta u kojem ivimo?

Pri nastavku itanja imajte na umu rijei Benjamina Disraelija: "Svijetom upravljaju likovi potpuno drugaiji od onih koje zamiljaju ljudi koji nisu iza kulisa" (Coningsby, str. 233). Kada zavrite s itanjem ove knjige, uvidjet ete krajnju realnost ovih rijei - kao i injenicu da je Zavjera jedino logino i razumljivo objanjenje onoga to se dogaa na svjetskoj sceni!

23

E T V R T O P O G L A V L J E

Kritiari "teorije zavjere" s pravom istiu da takva zavjera ne bi mogla kontinuirano postojati tijekom mnogih stoljea bez "s i le" koja bi upravljala njome kroz ta stoljea, koja bi osigurala uspjenost te zavjere kroz drutva, kulture i obiaje koji su se tijekom vremena mijenjali.

Do sada zagovornici teorija zavjere nisu predoili ovu dimenziju koja je zaista morala biti duhovni ili besmrtni element, nuan u inspiriranju i voenju misteriozne zavjere koja vue korijene iz pradavne prolosti. Svoje uvide o tome zabiljeio je poznati konzervativni znanstvenik, koji se udubio u ova pitanja i doao do zanimljivog zakljuka. On je zapisao da teorija o zavjeri "koja svjesno djeluje mnoga stoljea" nije odriva osim ako ju se ne sagleda s rel igioznog aspekta. Time bi zavjerenici bili izjednaeni sa sotonistima, koji su u slubi natprirodnog zla, kojeg oboavaju i koji zacijelo vide ili na neki drugi nain izravno doivljavaju manifestacije koje ih uvjeravaju u postojanje i snagu Lucifera. A budui da domiljati zavjerenici moraju biti vrlo otroumni ljudi, koji bi se teko mogli zavarati autosugestijom, hipnozom ili drogama, namee nam se zakljuak da su oni vjerojatno u kontaktu sa snagom istog zla. Taj e zakljuak pokolebati nereli-giozne ili skept ine" (dr. Revilo P. Oliver, Zavjera ili degeneracija, str. 39-40).

Istraimo ove mogunosti :

RANA OTKRIVENJA

U Bibliji pie: "U poetku stvori Bog nebo i zemlju. . . I vidje Bog to je uinio, i bijae veoma dobro" (Post 1,1; 1,31). "Tako bude dovreno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom" (Post 2,1). Rije

25

TKO UPRAVLJA SVIJETOM?

U V O D

Des Griffin

"vojska" ukazuje na to da su aneli bili ukljueni u kreaciju i da su bili "vrlo dobri". Ali neto se zapanjujue i dalekoseno dogodilo, je r u treem dijelu Postanka itamo o pojavi zmije - ili Sotone. to se dogodilo u vremenu izmeu kreacije i trenutka kada su se Eva i zmija susreli? Odgovor na to dramatino se otkriva poslije u Bibliji - u knjigama Izaija 14 i Ezekiel 28.

Ove knjige otkrivaju da je za vrijeme kreacije Stvoritelj Bog postavio Lucifera, koji "bjee uzor savrenstva, pun mudrosti i udesno lijep", nad vojsku anela (Ez 28,12, 14-15). Lucifer "bjee savren na put ima svojim" kada je bio stvoren (Ez 28,15). Samo ime Lucifer znai "sin ju t ra" - "onaj koji svijetli" ili "svijetlea zvijezda (aneo, Otk 1,20) ju t ra" . On je bio nositelj Svjetla - s tvoreno duhovno bie koje je bilo u posjedu silne istine, znanja, mudrosti i razumijevanja. Bio je postavljen iznad mnogih anela. Njegova je dunost bila da ih usmjeruje. On je bio svjetlo Njegovog dana!

Kakav je bio njegov stav prema odgovornost ima i moi koju mu je njegov Stvoritelj podario? On je elio vie moi! Upao je u zamku zavisti, tatine, pohlepe i poude. Skovao je grandiozne planove - i zaeo plan preuzimanja novostvorenog univerzuma od njegovog Stvoritelja.

Istina o golemoj igri moi poinje se razotkrivati u knjizi Izaija 14. S poetkom u 4. stihu, vidimo babilonskog kralja pr ikazanog kao pohlepnog, osvajakog tiranina koji je bio prokletstvo za svoje podanike. Imao je isti stav i filozofiju kao i pobunjeni aneli opisani u Judi-noj poslanici u 6. stihu. Tamo se spominju aneli "koji nisu sauvali svoje dostojanstvo, nego su ostavili svoje boravite". U stvarnosti je babilonski kralj predstavljao Sotonu: on je bio njegovo orue - pijun u njegovoj igri.

Ova injenica postaje kristalno jasna kad proitamo stihove 12-14. Ovdje se nie ljudsko bie uzdie do vieg antitipa - Sotone - koji ima kontrolu nad njim. Primijetit ete da stvari koje su reene u ovim stihovima o velikom bivem anelu, Luciferu ili Sotoni, nisu mogle biti izreene o obinom ljudskom biu: "Kako pade s nebesa, Svjetlonoo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti vladaru naroda?"

Lucifer je izjavio: "Uspet u se na nebesa, povrh zvijezda Bojih prijestolje u sebi dii. Na zbornoj u stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzai u u visine oblane, bit u jednak Vinjemu" (14. stih).

26

T k o upravlja svijetom?

Zbog njegovog neposluha, Bog je odgovorio Luciferu: "Zato te zbacih s gore Boje . . . (jer) Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga. . . Mnotvom svog bezakonja, nepotenim trgovanjem oskvrnu svoja svetita!" (Ez 28, 16-18). Jedna treina anela je pratila Lucifera u njegovoj pobuni. Kao posljedica toga postali su demoni , a Lucifer, bivi Svjetlonoa, postao je Sotona, ili Neprijatelj. Poto su istjerani iz raja, bili su osueni na zemlju i njeno susjedstvo. Novi zavjet otkriva da je Sotona sada "kralj ovog svijeta" (2 Kor 11,14) i da je "zavodnik cijeloga svijeta" (Otk 12,9). esto se pojavljuje i kao "aneo Svjetlosti" (2 Kor).

Biblija takoer otkriva da Sotona upravlja ovim svijetom kroz hijerarhijski sustav "poglavarstava", "si la" i "zlih duhova u nebeskim prostorima" (Ef 6,12). itatelj bi trebao obratiti pozornost na to da je Sotona tvrdio da ima kontrolu nad "svim ovim stvarima" (svjetskim kraljevstvima), a Krist to nije zanijekao (Mt 4,9-11).

Adamu je bio dodijeljen zadatak da se brine za zemlju: "Jahve, Bog, uzme ovjeka i postavi ga u rajski vrt da ga obrauje i uva." On nije uspio u svojem zadatku i kao rezultat toga postao je Sotonin sluga. Radije je sluao Sotonu no Boga. ovjeanstvo, sa samo nekoliko iznimaka, jo od tada prati Sotonu - njegovu filozofiju.

Kako se populacija poela iriti, ljudi su se posvetili vlasti Sotone sa zapanjujuom voljom. I kao rezultat toga "Vidje Jahve kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloa" (Post 6,5). "U oima Bojim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napuni la . . . ta svako se bie na zemlji izopai lo" (stihovi 11-12). Biblija nam govori da je zato Bog poslao svjetski potop na zemlju (dogaaj koji su mnogi svjetski arheolozi dokazali - v. A. M. Rehwinkle, Potop s gledita Biblije, geologije i arheologije; Andre Parrot, Potop i Noina Arka). Svi stanovnici zemlje, s izn imkom Noe i njegove obitelji, bili su uniteni.

NIMROD I BABILON

Poslije potopa svi su na zemlji znali za Boga - i njegov nain ivota. Isprva su se bojali initi zlo. Povijest je zabiljeila da je "ovjek mnogo godina ivio pod vlau Jahve (Boga) bez g radova . . . svi govorei jedan j ez ik . . . Tada zapoe nesloga" (Hyginnius, str. 114).

27

Des Griffin

Kako se ova grupa irila, poeli su naputati planinsko podruje Ara-rata gdje je Arka pristala (Post 8,4). "Sva je zemlja imala jedan jezik i rijei iste. Ali kako su se selili s istoka, naiu na dolinu u zemlji i-nearu i tu se nastane" (Post 11,1-2). inear, danas poznat kao drevna Babilonija (Breasted, Drevna vremena), bila je predivna plodna zemlja.

Ti su ljudi mogli nastaviti ivjeti prema Bojim zakonima i uivati u miru i obilju koje su isprva osjetili. Umjesto toga, odluili su pratiti grozan primjer Adama i Eve u tome da "rade po svom". Rezultati su bili katastrofalni! Iako je zemlja ostala plodna, divlje zvijeri su se mnoile , mnogo bre no ljudi, i mnogi su ivjeli u strahu da ih te strane zvijeri ne napadnu i ne pojedu.

U tom se razdoblju pojavljuje Nimrod kao "spasitelj" prestravljenog stanovnitva. Nimrod, sin Kua, bio je snaan crnac koji je stekao reputaciju kao "moni lovac". Bio je svuda poznat po svojoj snazi. Oslobodio je "zemaljske" ljude njihovog straha od divljih zvijeri i , uinivi to, postao im je voa. Slavni povjesniar Alexander Hislop u knjizi Dva Babilona govori o tome da "nevjerojatna popularnost ovog ovjeka ukazuje na neto zaista iznimno u njegovu karakteru; ima obilje razloga da se vjeruje da je u svoje vrijeme bio vrlo omiljen. Iako je svojom krunidbom Nimrod napao patrijarhalni sustav i smanjio slobode ljudi, mnogi su drali da im je donio dobra koja su vie nego nadoknadila gubitak slobode te su ga obasipali s lavom. U vrijeme kad se pojavio, divlje zvijeri koje su se kotile brz inom veom nego to su se ljudi raali, morale su nanijeti velike gubitke ratrkanom stanovnitvu koje se borilo za ivot i zacijelo su prestravile ljudska s rca . . . "

"Nimrodova junaka djela u izlovu divljih zvijeri s igurno su mu donijela status najveeg dobroinitelja ljudske rase. Zbog toga je , a i zbog eta koje je uvjebao, postigao mo koju je pokazivao po zemlji i, bez sumnje, donekle je ta mo bila i zasluena. Za t im . . . okupljanjem ljudi i njihovim okruivanjem zidovima, jo je vie pridonio tome da svoje dane mogu provoditi u miru, bez strahova kojima su bili izloeni tijekom njihovog ratrkanog ivota. Unutar zidina utvrenih gradova nije bilo straha od divljih ivotinja; zbog sigurnosti koju su t ime dobili, ljudi su sigurno osjeali da ih je Nimrod silno zaduio. Nije, dakle, nikakvo udo da je ime 'monog lovca' , koji je istodobno bio i prototip 'boanstva utvrda ' , postalo slavno."

28

T k o upravlja svijetom?

"Da je Nimrod postigao slavu samo zato, bilo bi dobro. No nezadovoljan t ime to je ljude oslobaao samo straha od divljih zvijeri, poeo ih je oslobaati i straha od Gospoda, to je poetak mudrosti (Izr 9,10) i u emu se samom krije istinska srea. Zbog ovoga je , ini se, dobio j e d n o od imena kojim su ga ljudi voljeli zvati, ime 'Osloboditelja' ili ' Izbavitel ja '" (Dva Babilona, str. 50-51). Hislop nastavlja govorei nam da "sva tradicija drevnih vremena duguje svoje postojanje djelovanju Nimroda i njegovom uspjehu u odvraanju ljudi od patrijarhalne vjere te oslobaanju ljudskih umova od potovanja prema Bogu i straha od njegova suda, koji je sigurno bio postojao dok je sjeanje na Potop jo bilo svjee. I u skladu s izopaenom ljudskom prirodom i ovo je , bez sumnje, inilo jo jedan velik dio njegove slave; jer ljudi e se spremno okupiti oko bilo koga tko e im ulijevati i najmanje povjerenja s bilo kojom doktrinom koja bi im omoguila zajamenu sreu... iako su njihova srca i prirode nepromijenjen, i premda ive bezboniki..."

Sa svojim naukom i slobodnim ivotom koji je razvio meu onima koji su ga okruivali , odvajajui ih od svetih utjecaja koji su prije vie ili manje njima vladali, pomogao im je da stave Boga i striktnu duhovnost njegovih zakona na dis tancu. . . navodei ljude da se osjeaju i ive kao da su nebesa daleko od zemlje i kao da Bog na nebesima ne moe vidjeti kroz tamne oblake, ili kao da ne gleda s negodovanjem na kritelje svojih zakona. Tada bi svi takvi imali osjeaj da mogu s lobodno disati i da mogu ivjeti s lobodno. Zbog toga takvi ljudi nisu mogli ne cijeniti Nimroda kao velikog spasitelja. . .

"Po sustavu kojeg je Nimrod bio glavni instrument provoenja, ljudi su poeli vjerovati da iskonska duhovna promjena u srcu nije potrebna i da promjene mogu biti postignute samom vanj t inom.. . (On) je poveo ovjeanstvo da trai svoje najvee dobro u senzualnim uivanjima i pokazao im kako mogu uivati u grijehu bez straha da e na sebe navui Boji gnjev. U raznim pohodima uvijek su ga pratile ete ena, pjesma i glazba, igre i buna slavlja; sa svime to je moglo razgaliti srce, posvetio se uivanju u ljudskim dra ima" (str. 52-55). Sve to je Nimrod radio, inilo se sjajno u oima njegovih suvremenika, onih koji su po svojoj prirodi mrzili Boje zakone (Rim 8,7) te su htjeli ii linijom manjeg otpora. Oni su eljeli ivjeti "do sri" i "raditi po svom". Oni rekoe "Hajde da sebi podignemo grad i

29

Des Griffin

toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne rasprimo po svoj zemlji" (Post 11,4).

Ljudi se nisu samo titili od divljih zvijeri gradei si utvreni grad; t ime su takoer uspostavili svoj autoritet - "pr ibavimo sebi ime". Ovo je trebalo biti sredite ljudske vlasti - a nunost njihove bogobojaznosti bila bi potisnuta. Nimrod im je bio Voa. Poeli su graditi "toranj s vrhom do neba". S tako visokim tornjem mogli su raditi to su eljeli, ne pokoravati se Bogu, a ipak biti sigurni od njegove kazne koja je u prolosti potopila stanovnike zemlje.

Nimrodova je mo rasla, ali uroenu udnju ljudi za oboavanjem trebalo je zadovoljiti. Nimrod i njegovi pristae namjerno su se pobunili protiv istinskog Boga. Biblija nam govori da je Nimrod bio "moan lovac pred Bogom". Strongov abecedni popis rijei govori nam da je hebrejska rije paniym, ovdje prevedena kao "pred", trebala biti prevedena kao "protiv". Da, Nimrod je zaista bio protiv Boga (Post 10,8-9).

Koga su onda ljudi oboavali kad su odbacili svog tvorca? Reeno je : " . . . te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog ovjeka, ptica, etveronoaca i gmazova" (Rim 1,23). Sjetili su se Zmije iz Rajskoga vrta (ljudskog neprijatelja); slavili su je , j e r nisu li kroz nju dobili znanje o dobru i zlu? Zmija im nita nije nareivala. I tako je na kraju ispalo da je Zmija (Sotona) bila oboavana kao Prosvjetitelj (koji obasjava) ljudskog roda.

Sunce je takoer bilo omiljeni objekt oboavanja, zbog svojeg svjetla i topline. Ta su dva izvora svjetlosti postala povezana i kako se vjerovalo da Zmija obasjava duhovni svijet, za sunce se mislilo da obasjava fiziki. Najei simbol sunca, ili boga sunca, bio je disk sa zmijom omotanom oko njega (Bunsen, Hijeroglifi, Vol. 1., str. 497). Zmija je bila openito priznata kao simbol sunca (Druidi, str. 437) . U Otkrivenju 12,9 Sotona se jasno izjednaava sa Zmijom: oito je , dakle, da je oboavanje sunca oboavanje zla. Sotona je , navodei ljude na zabludu, asocirao sebe s odreenim objektima kojima su ljudi teili u oboavanju, na takav nain da oboavanje zapravo pripadne njemu.

Kako je prikazano u Poslanici Rimljanima 1,21-25: "Jer iako su upoznali Boga . . . te su zamijenili slavu besmrtnog Boga kipovima, to

30

Tko upravlja svijetom?

jest s l ikama smrtnog ovjeka. . . gmazova . . . te se klanjali i iskazivali tovanje stvorenju umjesto Stvoritelju."

Ovo su, dakle, samo neke od vie krivih vjera u koje su zavedeni ljudi Nimrodova doba, koji nisu eljeli oboavati ist inskog Stvoritelja, Boga. Takva uvjerenja Nimrod je podravao i ona su mu pribavila samo jo veu vlast nad ljudima. Postao je sveenik boga Sunca, ili Bol-Kahn, to znai sveenik Baala. Dakle , on je bio sveenik zle vjere.

Nimrod je bio ovjek nezasitnih ambicija. Povijest nam govori da je pokorio sve narode od Babilona do Libije - najvei dio tadanjeg naseljenog svijeta. On je bio prvi vladar koji je osnovao vojsku i pokrenuo gospodarstvo, civilne i socijalne sustave. Nametnuo je sotonsku religiju svim pokorenim narodima. U to se vrijeme njegovo po-gansko uenje proirilo i uhvatilo korijenje u svim narodima svijeta.

Nije za pretpostaviti da su svi bili zavedeni i u vlasti Nimroda i njegovog podmuklog uenja. Uvijek je bilo onih koji su, poput Noe, stajali uspravno i oboavali pravoga Boga. U Wilkinsonovu djelu Egipani, Vol. 4., str. 330-332, saznajemo da je em, jedan od Noinih sinova, uz pomo grupe Egipana porazio Nimroda. Nakon to je ubijen, njegovo je tijelo izrezano na male komadie koji su poslani u mnoge gradove tada poznatog svijeta kao okrutno upozorenje onima koji bi mogli "uiniti ono to je Oziris (Nimrod) uinio, te e isto biti uinjeno i njemu; isto e tako biti isjeen na komadie" (Dva Babilona, str. 64, 66).

Moglo bi se misliti da je Nimrodova smrt ujedno bila i kraj poganskog oboavanja koje je on zapoeo. To nije tono. Dodue, upozorenje protiv poganstva imalo je poprilian odjek na eventualne otpadnike. Shvatili su da bi se, ako je netko moan poput Nimroda mogao biti ubijen na tako straan nain, isto to moglo dogoditi i njima, ako bi se saznalo da oboavaju iste objekte - idole. Ljudi su se bojali oboavati te idole, iako su to eljeli. Bilo je potpuno jasno da "ako se eljelo nastaviti s idolopoklonstvom - i ako se, povrh svega, ono eljelo unaprijediti, bilo je neizostavno da se djeluje ta jno. . . U takvim je okolnost ima, bez sumnje, tada zapoet sustav 'misteri je ' koji se iz Babilona rairio po cijelome svijetu" (Hislop, str. 66, 67).

Te su "misteri je" bile krinka koju su pogani uspostavili , kojom su skriveni objekti oboavanja bili predstavljeni neim drugim. Na

31

Des Griffin

taj bi nain oni inicirani u misterije znali da oboavaju zabranjeno Sunce ili Zmiju dok bi oboavali nove simbole, ali neupueni to ne bi znali. Sve bi im to bio misterij. Po Hislopu, cilj ovih misterija bio je "podvrgnuti cijeli ljudski rod slijepoj i potpunoj podinjenosti hijerarhiji koja je ovisila o vladarima Babilona".

SEMIRAMIDA

Osoba koja je okrenula misterije u svoju veliku korist bila je Se-miramida, Nimrodova izopaena ena. Ona je "poznata po tome da je ljudima nametnula odraz svog izopaenog i zagaenog uma. Ova prelijepa, ali naputena babilonska kraljica ne samo da je osobno bila uzor neobuzdane poude i razvrata, nego je u misterijima, u osnivanju kojih je vodila glavnu ulogu, bila oboavana kao Rea, majka bogova, u odvratnim obredima koji su je poistovjetili s Venerom, majkom svih neis toa" (Hislop, str. 5).

Inspirirana svojim pravim gospodarom, Sotonom, Semiramida je isplela mreu poganskih obiaja koji su zaarali mnotvo. Vano je napomenuti da nisu sva njena uenja bila potpuno pogrena. Mnoga od njih bila su temeljena na istinama, ali su vjeto izmijenjena tako da odvrate pozornost ljudi od Boga Stvoritelja i usredotoe je na Semiramidu i njezine babilonske misterije. Nevjerojatni uspjeh Se-miramide i njezinih suradnika je izvan svakog pitanja. Cijeli njihov sustav zasnivao se na osnovnim ljudskim element ima - sigurnoj formuli za "uspjeh" u mnogim pothvatima!

U kasnij im godinama ak je i dvanaest izraelskih p lemena palo kao rtva babilonskih misterija. U Sucima 2,13 i tamo: "Otpali su od Jahve da bi sluili Baalu i Atarti ." "Postavie grozote u D o m koji se mojim (Bojim) imenom zove da ga oskvrnu. . . Baalu podigoe 'uz-viice' da bi se bavili poganskim idolopoklonstvom" (Jer 32,33-35).

U jednom trenutku degeneracija je bila toliko oita da je Elijah -sluga pravoga Boga - izjavio da su djeca izraelska " . . . napustila tvoj Savez, sruila tvoje rtvenike i maem pobili tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni trae mene, da i meni ivot oduzmu". Da, Elijah je mislio da je samo on preostao koji je oboavao pravoga Boga: ali bio je u krivu. Neto poslije Bog mu odgovara: "Ali ostavit u u Izraelu sedam tisua, sva koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja

32

Tko upravlja svijetom?

ga nisu cjelivala" (1 Kr 19,10-18). Novi zavjet je bio sasvim odreen prema injenici da je ovaj trend prevagnuo nad ist inom tijekom godina koje su u meuvremenu prole. U Drugoj poslanici Korina-nima Sotona (Baal) je opisan ovim rijeima: " . . . on ima kojima je Bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerniku p a m e t . . . " U Otkrivenju 12,9 pie da je "Sotona zavodnik cijeloga svijeta". U Drugoj poslanici Korinanima 11,14 reeno je " . . . j e r se sam Sotona pretvara u anela svjetla" te da na religioznom planu ima sluge " . . . i njegove se sluge pretvaraju da su sluge pravednosti". Da, Sotonine sluge preruavaju se u sluge Boje da bi prevarile veinu ljudi. U Otkrivenju 9,11 Sotona je opisan kao "kra l j . . . ije ime j e . . . Abaddon" (Ra-zaratelj). Tek kada je Isus Krist doao na scenu etiri tisue godina poslije Adama, napokon je postojala osoba koja je mogla nadvisiti Sotonu kao vladara svijeta. O ishodu te epske bitke i tamo u Luki 4.

Nakon to je Isus bio bez hrane i vode etrdeset dana, Sotona " . . . pokaza mu za tren oka sva kraljevstva ovog svi je ta . . . " Sotona tada izvlai svoju glavnu kartu: "Dat u ti svu vlast nad njima i rasko koja im pripada, jer je meni predana i dajem je kome hou. Dakle, sva e pripasti tebi ako mi se pokloni" (stihovi 5-7). Obratite posebnu pozornost na to da je Sotona tvrdio da mu je dana kontrola nad cijelom zemljom, da je ona pod njegovom vlau, a Isus to nije ni u j ednom asu porekao. Znao je da je to tono!

Obratite pozornost i na to da se Isus nije suprotstavio Sotoni ljudskim argumentima. Citirao je spise i zapovjedio Sotoni: "Stoji pisano: 'Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jed inom s lu i ' " (stih 8).

Obratite sada pozornost na Sotoninu novu varku. Citirao je spise iz Psalama 91,11-12 - i izokrenuo ih u svoju korist. "Ako si zaista sin Boji, skoi odavde dolje, je r je pisano: 'Naredit e svojim anelima za tebe da te neprestano uvaju', i 'nosit e te na rukama da ne bi gdje nogom udario o k a m e n ' " (stihovi 9-11).

Kristov odgovor jasno pokazuje da je obeanje Boje zatite dano samo za sluaj nude - "ako bi" ili "u sluaju da" ima nesreu. Isus je odgovorio: "Reeno je : 'Ne kuaj Gospodara, Boga svoga, t ime to e sam izazvati nesreu . ' "

Konano se Sotona susreo s nekim jaim od sebe. Duhovne "ini" koje je nametnuo ovjeanstvu jo od vremena postanka, u

33

Des Griffin

potpunosti je uklonio Isus Krist. U tom je trenutku Krist uspio nadjaati Sotonu pokoravajui se potpuno vlasti Boga, unato mnogim potekoama i iskuenjima.

Kristu takav poloaj nije bio dan odmah. Morao je umrijeti za iskupljenje ovjeanstva. Morao se izdii iz mrtvih da bi bio na spasitelj i tada se podii u nebesa da bude na miritelj sa svemonim Bogom.

Nakon Kristova raspea mnogi su mislili da je kranstvo, kako god da se zvalo u tom vremenu, bilo uniteno, stvar prolosti .

"Vraam se svom poslu ribara", uzviknuo je impulzivni Petar. " Idemo s tobom", prekinuli su ga uenici (Iv 21,3).

Potujui upute uskrsnulog Isusa Krista, kojega su sreli nedugo nakon gore navedenog dogaaja, ostali su u Jeruzalemu ekajui "obeano". "Poar" kranstva krenuo je na Duhove, 3 1 . godine nove ere, kada su uenici bili proeti moima i sposobnost ima koje su daleko nadilazile normalu (Dj 2,1). Oko tri tisue ljudi bilo je preobraeno tog dana (stih 41) . I "mnoge udesne znakove inili su apostol i" (stih 43).

Nova oivljena vjera proirila se Palestinom i nastavila se iriti. ak je bilo reeno da su apostoli "uzbunili sav svijet" (Dj 17,6).

Ono to moramo imati na umu je da je do tog vremena Sotona, "bog ovoga svi jeta" (2 Kor 4,4), okrenuo svijet nag lavake sa svoj i m pr i jevarnim takt ikama. Apostol i su pod vods tvom uskrsnu log Gospoda Isusa Kris ta imali puno posla da ga vrate u p ravo stanje. Kroz cijela Djela apostolska velik je naglasak stavljen na uskrsnue Isusa Krista.

Crkva je munjevito rasla i irila se. Propovijedalo se Evanelje i ljudski su se ivoti dramatino mijenjali: napokon su mogli sagledati veliku sliku ivota, ne gledajui ga vie iskrivljeno. ivjeli su ivot "u izobilju" (Iv 10,10).

34

KRANSTVO SE IRI POPUT POARA

Tko upravlja svijetom?

IMUN MAG

Bilo je logino da "veliki Zmaj , stara Zmija koja se zove vrag -Sotona, zavodnik cijelog svijeta" (Otk 12,9) nee sjediti prekrienih ruku uz tako nepovoljan (za njega) tijek dogaaja. Od onoga to se inilo kao konana pobjeda razapinjanjem Isusa, Sotona je sada bio suoen s potpunim ponienjem od strane nove crkve, inspirirane i voene, kako je zaista i bilo, uskrsnulim Isusom Kristom. Napokon je postojala prava duhovna svjetlost - dinamina duhovna istina koja je promijenila ljudske ivote i donijela rezultate za kojima su mnogi eznuli, a tako rijetki zaista uivali: ljubav, radost, mir, dobrohotnost , vjeru, samokontrolu - i stvaran smisao ivota!

Ovo je logiko zakljuivanje poduprto injenicama. Sotona je imao vjernoga slugu, "aduta" kojega je uvao za takvu priliku. Njegovo je ime bilo imun Mag. On se prvi put spominje u Djelima apostolskim 8.

imun je bio sveenik babilonske religije koji je djelovao izvan Samarije. Biblija jasno govori da itelji Samarije nisu bili Izraelci: bili su Babilonci koje je kralj Asirije doveo "i naselio ih u gradovima Samarije" (2 Kr 17,24). Idui stihovi otkrivaju nam da ovi ljudi nisu bili zainteresirani za slubu i pokoravanje Stvoritelju. Bili su pogani do sri.

Djela Apostolska 8 govore nam da je tijekom dugog razdoblja imun Mag sebi izgradio prilino veliko vjersko carstvo u Samariji . On se "bavio vraanjem i arao narod. . . izdavao se za neto veliko". Svi su ljudi "od najmanjeg do najveeg" bili toliko zalueni njegovim aranjem da su ga proglasili "silom Bojom" - samim Bogom (Dj 8,9-11).

Kad je apostol Filip poeo propovijedati evanelje u Samariji, "narod je j ednoduno poklanjao pozornost Filipovim rijeima. Kad ga je sluao i gledao udesa koja je inio" (stihovi 5, 6) . Bili su vrlo impresionirani udima.

Nedugo nakon toga imun je, potaknut svojim vladarom Sotonom, uoio veliki potencijal kranstva kao orua u njegovom vlastitom uzdizanju. Bez pokajanja svojih grijeha, mijenjanja cijelog svog ivota i ostavljanja svoje poganske religije, imun je pokuao sebi kupiti apostolstvo u crkvi. On je elio "te moi", ili slubenu potporu

35

Des Griffin

(stihovi 18-19), da bi mogao krenuti i propovijedati bezakonje i uzdii poganstvo u ime, to bi bilo kao i s odobrenjem, Isusa Krista.

Apostol Petar estoko je iskritizirao imuna nazvavi ga proetim "ot rovnom ui i bezbonim okovima". I na s tarogrkom mu je Petar rekao "Neka ide u propast tvoj novac zajedno s tobom" (stihovi 20, 23).

Nigdje se ne spominje da je imun pristupio pravoj crkvi - tijelu Isusovom. Preuzeo je , meutim, ime Isusa Krista i, barem nominalno, neka od njegovih uenja. Uenja je pomijeao sa svojom religijom babilonskih misterija. Stavio je "kransku" etiketu na novu organizaciju i radio na njezinom priznanju kao univerzalne religije. Bio je voa!

Sve ove injenice se jasno vide iz povijesnih izvora: " . . . ne bi trebalo pretpostaviti da se imun, raziavi se s kranima, odrekao svega to je nauio. Vjerojatnije je da je neke od kranskih ideja prisvojio i ukomponirao ih u svoj sustav. Tako je postao voa nazadne sekte, vjerojatno nominalno kranske, koja je sasvim sigurno upotrebljavala neto iz kranske terminologije, ali koja je u stvarnosti bila antikranska i uzdizala imuna kao sredinju figuru, koja je u kranstvu pripadala Isusu Kristu" (Hasting, Rjenik apostolske crkve, Vol. 1., str. 497) .

"Mjeavina poganstva i kranstva bila je posebno oita u imu-novom sustavu; lako je objanjiva linou imuna Maga, koji . . . je doao u kontakt s kranskim uenjem, bez da je postao stvarni pristaa" (str. 496) .

Iz drugog izvora saznajemo da je "autor ili prvi predstavnik ovog pokrtenog poganstva . . . bio imun Mag, koji je bez sumnje iskrivio kransko uenje s poganskim idejama i obiaj ima" (Apostolsko kranstvo, Vol. 2., str. 566) i "kasnije je nastojao, koristei se pri tom kranstvom, utemeljiti konkurentsku (kranskoj) univerzalnu religiju" (str. 514) .

Dakle, sasvim je jasno da je imun imao sotonski stav i rasuivanje: bio je laac, prevarant i udio je za totalnom vlau.

Zapisi apostola jasni su u njihovom proklinjanju i upozoravanju na imunski sustav poganiziranog "kranstva". Vie puta ono se spominje kao potpuna prijevara i smrtna zamka za prave krane. U Drugoj poslanici Korinanima 11,4 nalazimo upozorenje za one koji

36

Tko upravlja svijetom?

su propovijedali "drugog Isusa" i imali "drugoga duha" (ili stav). So-tonine sluge (predvoene imunom Magom) bile su "preruene u sluge pravinosti" (Isusove istinite predstavnike) i odvodile su mase ljudi u zabludu. Oduvijek je ljudskim biima bilo lake (s njihovom ljudskom prirodom dijametralno suprotnoj volji njihovog Stvoritelja, Jer 17,9 i Rim 8,7) ii putem Sotone, nego Bojim putem. Sotonin put i ljudska priroda vrlo se dobro slau. Prirodnom, uobiajeno putenom umu, doktrine luciferijanizma (ili i luminizma) ine se "prosvijetl jenima" i "potpuno ispravnima". Meutim, otrov u boci s etiketom "med" jo uvijek je otrov. Poganstvo s etiketom kranstva jo uvijek je otrov i smrtonosno poganstvo. Samo je jedan nain da se bude kraninom - Boji nain (Iv 10,7 i Dj 4,12).

imunova babilonska krivotvorina kranstva (pokrtenog poganstva) datira iz 33. godine - dvije godine nakon formiranja prave kranske crkve.

Djela apostolska prikazuju pravu povijest kranstva do godine 69. Ono to je uslijedilo poslije toga u povijesti je poznato kao "izgubljeno stoljee" ili "doba sjenki". injenica je da "od svih razdoblja iz crkvene povijesti, o ovome najmanje znamo . . . Pedeset godina poslije svetog Pavla preko crkve je navuena zavjesa kroz koju uzaludno nastojimo prodrijeti pogledom. A kada se 120. g. napokon podie sa zapisima prvih crkvenih otaca, nalazimo crkvu u mnogo emu bitno drugaiju od one iz dana sv. Pavla i sv. Petra" (Jesse Lyman Hurlbut, Povijest kranske crkve). Slavni povjesniar Edward Gibbon iskreno izjavljuje u djelu Slabljenje i propast Rimskog Carstva da "oskudni materijali crkvene povijesti rijetko omoguavaju prodrijeti kroz oblak koji visi nad prvim razdobljem crkve".

Obratite pozornost na rijei "sjene", "zavjesa" i "oblak". Sada postaje oito da je "izgubljeno stoljee" izravan rezultat ogromnog zatakavanja i unitavanja dokaza, njihove prirode i namjene. Ve smo uvidjeli da je Sotona princ tame i onaj koji pokuava unititi istinu. imun i njegove pristae, inspirirani Sotonom, bili su j ako zauzeti dovodei svijet jo j ednom u zabludu (Otk 12,9).

Nastavljajui nau istragu crkvene povijesti, nailazimo na mnoge dodatne okantne injenice koje e poljuljati brojna ustaljena uvjerenja. U Rjeniku kranske biografije, Vol. 4., str. 682, zapisano je da "kada je Justin muenik napisao svoju knjigu Apologija (152. g.), ini

37

Des Griffin

se da je imunova sekta bila vrlo mona, jer etiri puta spominje njenog osnivaa, imuna . . . i govori da je stigao u Rim u doba Klaudija Cezara (45. g.) te ostavio takav dojam svojim maginim moima da je bio slavljen kao bog, s podignutim kipom na Tibetu izmeu dva mosta, ispod kojega je pisalo 'Simoni deo Sancto ' (sveti bog imun)" .

Je l i Justin mogao izmisliti takvu priu? Teko! "Malo je dokaza na temelju kojih bi se ovakva precizna Justinova izjava mogla odbaciti; izjava koju jedva da bi mogao ugroziti u isprici Rimu, gdje je svaka osoba imala priliku uvjeriti se u njenu tonost. Da je pogrije io, to bi odmah bilo razotkriveno i drugi pisci ne bi esto ponavljali tu priu, kao to su inili" (Hastings, Vol. 2., str. 496) .

APOSTOL PETAR NIKADA U RIMU

Prilino je iznenaujua injenica da ni crkvena ni biblijska povijest ne sadre bilo kakav dokaz da je apostol Petar ikada bio u Rimu. Zapravo, postoji gomila dokaza da Petar nikada nije bio u Rimu. Vrlo cijenjena Encyclopedia Biblica jasno govori da "Jus t in . . . nema nikakvih podataka o Petrovoj nazonosti u Rimu".

Postoje mnogi biblijski dokazi da apostol Petar nikada nije bio u Rimu i da nikada nije vodio kransku crkvu u tom poganskom gradu. Ovo su samo neki od njih:

Petar je bio apostol dodijeljen idovima - Obrezanima. Pavao je bio apostol zaduen za odnose s poganima. Godine 5 1 . Petar je bio u Antiohu, gdje je uao u sukob s Pavlom jer nije htio sjediti (Petar) s poganima; vrlo udno, ako je bio rimski biskup (Gal 2, 11-21).

Pavao je bio osniva crkve u Rimu 55. ili 56 . g. Pavao je napisao tadanjim kranima: "elim vas vidjeti da bih vam mogao prenijeti neto od duhovnog dara, da biste do kraja bili utemeljeni" (Rim 1,11). D a j e Petar bio taj koji je uspostavio kransku zajednicu u Rimu nekoliko godina prije, takva izjava je mogla biti shvaena samo kao teka osobna uvreda Petru.

Naravno da to nije bio sluaj, j e r je Pavao napisao kranima u Rimu: "- i zato brino nastojao - da ne propovijedam radosne vijesti gdje je Krist ve poznat, da ne gradim na tuem temelju" (Rim 15, 20).

38

Tko upravlja svijetom?

Takoer obratite pozornost na kraj pisma kranima u Rimu, u kojem Pavao alje svoje pozdrave dvadeset osmorici ljudi, ali ne spominje Petra. Za to? Petar jednostavno nije bio u Rimu.

Kada je Pavao na kraju doao u Rim, odmah je sazvao idovske glaveine. . . (i) tumaio im i svjedoio o Bojem kraljevstvu, uvjeravajui ih od jutra do veeri u dogaaje vezane uz Isusa, iz Mojsijevog zakona i zapisa proroka. Da je Petar (koji je bio ortodoksni idov) bio rimski biskup u godinama koje su prethodile ovim dogaajima, ovi bi idovski voe sigurno bili upoznati s osnovama kranske vjere (Dj 28,17-23).

Na kraju svog sluenja u Rimu Pavao je napisao barem est pisama u kojima Petar niti j ednom nije spomenut. Pavao je napisao: "Jedini je Luka sa m n o m " (2 Tim 4,11).

" I M U N P E T A R " U R I M U

U j e d n o m je crkvena povijest potpuno i bespogovorno jasna: u Rimu je tijekom sredine prvog stoljea postojao "imun Petar" i ostavio je vrlo velik utjecaj na religijsku scenu u tom poganskom gradu.

Dublje istraujui izvore religije babilonskih misterija, nailazimo na mnoge injenice koje u odnosu sa svjetskom situacijom otvaraju nove puteve razumijevanja.

Povijest nam otkriva da su poganska boanstva koja su oboavali Babilonci i Grci bila znana kao Petri: "Ne samo bogovi , nego i Hierophatae (posebni bogovi), u veini hramova, zajedno sa sveenicima koji su sudjelovali u izvoenju misterija, bili su zvani Patres" (Bryant, Drevna mitologija, Vol. 1., str. 354). Davidsonov idovski rjenik kae da suglasnika rije P-T-R (Petar) znai "odgonetnut i" .

Sveenici babilonske i drugih religija misterija tvrdili su da imaju mo odgonetnuti poganske misterije. U Luceii Fragments nalazimo da su drevni Rimljani drali Neptuna, Saturna, Marsa i Libera "bogovima" Petrova ranga, to jest, glavnim bogovima. U prvom stoljeu Rim je bio poznat kao "grad bogova". Svi su "bogovi" poganstva tamo bili zastupljeni.

Kada je imun Mag doao u Rim, opinio je tamonje stanovnike svojim "maginim" (demonskim) moima i uskoro postao poznat kao imun Petar - imun Odgoneta (babilonskih misterija).

39

Des Griffin

imun j e , kako smo prije vidjeli, preuzeo ime Isusa Krista - i mnogo toga iz kranske terminologije - te je to koristio kao orue za irenje svojeg utjecaja.

Oboavanje Petra ili Pethora se moe pronai j o u Mezopotamiji, gdje je idolopoklonstvo i zaeto i gdje je Nimrod gradio babilonski toranj. U Deuteronomiju 26,4 nalazimo da je Balaam ili "Pethor mezopotamski" bio plaen baciti prokletstvo na izraelski narod. Povijest nam govori da je Pethor bilo sveto mjesto na uzvisini "gdje se nalazilo proroite, zbog toga nazvano Pethor ili Pethora, to znai mjesto odgonetavanja, ili proroite. Ovdje je bez sumnje bila grupa sveenika, s Ba laamom na elu".

Balaam je bio glavni Patora (Petar) u Pethoru (Petrovu hramu) u Mezopotamiji, domu idolopoklonstva i krivovjerstva. Vidljivo je iz njegovog imena da je Balaam ("Osvaja naroda" na semitskom jeziku) sebe drao nasljednikom Nimroda, osnivaa religije babilonskih misterija. Grci su Nimroda zvali Nicholas, to je takoer znailo "Osvaja naroda".

Trebalo bi takoer napomenuti da je Nimrod bio poznat i po drugim imenima diljem naroda tadanjeg poznatog svijeta: Mithras i Janus neka su od njih. Janus, "bog" Petrovog ranga, kod starih Rimljana prikazan "s kljuem u jednoj ruci", predstavljao je "uvara vrata neba i zemlje".

"Ovidije govori o njemu (Janusu). . . ima dva lica da obiljei svoju dvostruku vladavinu nad nebom i nad zemljom - da su mu sve stvari otvorene i zatvorene po njegovoj volji, da on vlada svijetom.. . te da nadzire nebeska vrata" (Klasini prirunik, str. 388).

Ovdje imamo Petra u Rimu stotine godina prije Krista i prije roenja apostola Petra, koji je tvrdio da vlada "bisernim vratima". Treba, naravno, zabiljeiti da katolika crkva takoer iznosi iste tvrdnje za sebe i svog "Petra".

Sir James Frazer u Zlatnini granama, Vol. 1, str. 4 7 1 , istie da je "meu bogovima istonog podrijetla, koji su se u slabljenju istonog svijeta meusobno natjecali za privrenost zapada, bilo i staro perzijsko boanstvo Mithra. O njegovoj ogromnoj popularnosti svjedoe mnogi njegovi spomenici diljem Rimskog Carstva. Kako u uenju, tako i u obredima, Mithrin kult ima mnogo dodirnih toaka s religijom Majke bogova, a isto tako i s kranstvom."

40

Tko upravlja svijetom?

Obratite pozornost na to da Frazer pie o situaciji koja je bila aktualna tri ili etiri stotine godina nakon smrti apostola. On j a sno istie da u to vrijeme isto primitivno kranstvo (uenje Isusa Krista i vjera apostolska) nikako nije nestalo sa scene. On takoer istie da je "nova" crkva usvojila poganske svetkovine. Frazer zakljuuje kako "slinosti 'kranskih ' s poganskim svetkovinama su prevelike i preeste da bi bile sluajne" (str. 475) .

Ne, to nije sluajnost! Sotonine sluge su ponovno radile na religioznom zavoenju ljudi. Povezivali su sve stare poganske religije u jednu, univerzalnu (katoliku) crkvu i prodavali to ljudima pod "kranskom" etiketom. Nevjetu se oku ova krivotvorina inila izvornom - "pravom stvari". Tek kada se cijeli sustav sagleda izbliza, otkrivamo da je rije o Velikoj babilonskoj religiji misterija preruenoj u "kranstvo" (Otk 17). Za podrobnije informacije o babilonskom religijskom sustavu proitajte Dva babilona Alexandera Hislopa i knjige Razotkrivena Izida (egipatska boica plodnosti nap. pr.) i Tajno uenje M a d a m e Blavatski.

Ako jo uvijek ima itatelja koji imalo sumnjaju u istinitost proitanoga te nisu potpuno uvjereni kako je "imun Petar" rimskog katolicizma nitko drugi no imun Mag - "Petar" religije babilonskih misterija u prvom stoljeu u Rimu - trebali bi uzeti u obzir ovaj zapanjujui zapis Wernera Kellera o smrti i pokopu "imuna Petra". Vodei katoliki povjesniar zabiljeio je da "na no njegove smrti na kriu, Petrove pristae su spalili njegovo tijelo. Kao u sluaju Isusa na brdu Kalvarija, ono je bilo zamotano u platno i tajno odneseno u pogansku spalionicu u Via Cornelia, iza zidina arene. To se pogansko groblje nalazilo na breuljku zvanom Vaticanus (Vatikanski brijeg): latinska rije vatis znai 'prorok' ili 'gatar ' . U prolim vremenima tamo se nalazilo etruansko proroite" (Biblija kao povijest, str. 368).

Vrlo je malo, ako uope, mjesta sumnji da je ovaj "Petar" zapravo bio imun Mag , a ne apostol Petar. Pogansko groblje je logino i odgovarajue mjesto za imunov pokop. Takoer se podrazumijeva kako pravi krani ne bi izabrali pogansko groblje - i to glavno - za pogreb svog bliskog prijatelja.

Petar je , naravno, bio idov i nesmiljeni protivnik poganstva. idove su uvijek pokapali na njihovom groblju. Ovaj apostol Petar ne bi se elio "pojavit i" na poganskom groblju.

41

Des Griffin

Kako je vrijeme prolazilo, "nova" crkva nastavila je svoj pad u najdublje poganstvo. U ranom etvrtom stoljeu car Konstantin prihvatio je ovo imunovo "pokrteno poganstvo" kao slubenu religiju Rimskog Carstva. Tada je postala "ugledna" i uskoro je , kako se Kristova crkva osnovala, bila prihvaena. Povijest je zabiljeila da je "samo djelovanje u novoj vjeri postalo vizom za carevu naklonost i ured, (i kao rezultat) licemjerje i sebinost zamijenili su iskrenost i posveenost koji su obiljeili prvobitne i progonjene krane" (Myers, Rim: uspon i pad, str. 406) . Ova je crkva u etvrtom stoljeu bila "knj iga. . . bolesti; moralnih povreda, korupcije i iskoritavanja. . . (i) postojalo je nesveto zanimanje za zareivanje kako bi se izbjeglo plaanje poreza" (Thomson, Gospodarska i socijalna povijest srednjeg vijeka, str. 61). Iz istog izvora saznajemo da je "korupcija u crkvi bila u najmanju ruku jednako zasluna za crni vijek kao i propast rimske civilizacije i najezda barbara. Daleko od konstruktivnog utjecaja, crkva je u Rimskom Carstvu imala destruktivni i razarajui utjecaj prve klase" (str. 64). Kako je vrijeme prolazilo, "crkva je postepeno prisvajala dravnu mo i rezultat nije bilo krans tvo , nego manje--vie korumpirana hijerarhija koja je kontrolirala europske narode, inei crkvu uglavnom politikim pogonom" (Hurlbut, str. 80). Ta je svjetovna crkva bila prava klopka nemoralnosti, poganske filozofije i duhovne prostitucije. Sve mogue gadosti bile su prije pravilo no iznimka. Povijesni dokazi dogaaja iz mranog srednjeg vijeka toliko su zaprepaujui da je to neto s ime se svaka iskrena osoba mora otvoreno suoiti. Ovo tragino poglavlje ljudske povijesti nisu ispisali ponizni, duhom voeni pristae uenja uskrsnulog Isusa Krista, koji su se svakim djeliem svog bia trudili sluiti Stvoritelja: prije ga je ispisala grupa urotnika gladnih moi, koji su se drali zajedno , nadahnuti Sotonom, a sve pod krinkom "kranstva" - ali zadravajui svu sotonsku pokvarenost poganskog Babilona.

Kombinaci ja "p lodova" njihovih ivota - njihovog uenja, filozofije i privatnog angamana jasno je ukazivala na to kako ovdje nije bila rije o kranskoj crkvi. "Dakle: prepoznat ete ih po njihovim rodovima" (Mt 7,20).

Mrani srednji vijek nije bilo samo razdoblje stagnacije, vrijeme kada su se svjetski dogaaji odvijali sa smanjenim entuzijazmom. Bilo je to razdoblje stalne degeneracije u svim vidovima ljudske aktivnosti

42

T k o upravlja svijetom?

tijekom kojega su znanje i uvidi razvijani od postanka svijeta bili ili uniteni ili duboko potisnuti.

REFORMACIJA I MARTIN LUTHER

Nakon gotovo tisuu godina nazadovanja, okovi mranog vijeka napokon su slomljeni stupanjem renesanse na europsku scenu - povratak zanimanja za umjetnost, znanost i knjievnost i, dakako, reformacija.

U godinama koje su uslijedile, milijuni su ljudi pretpostavljali da je reformacija bila samo religiozni pokret. Slika tisua iskrenih, potpuno posveenih ljudi koji se diljem Europe hrabro i predano bore za povratak vjeri "koja je jedanput zauvijek predana svetima" (Jd 3) prilino je mutna, ako ne potpuno izvan fokusa. Istina je da je religija bila samo jedan od mnogo faktora ukljuenih u reformaciju: druge komponente ukljuivale su politike, financijske i intelektualne aspekte. Nakon mnogo stotina godina politike i religiozne potlaenosti i visokih poreza, snaan val nacionalizma prekrio je Europu. S njim je dola i elja mnogih da se oslobode diktata crkve, kao i elja da sami upravljaju svojim poslovima. Mnogi su reformatori upotrebljavali religiju kao krinku za ekspanziju svojih politikih ambicija.

U poetku, mnogi su reformatori uglavnom bili zainteresirani za obraun s monstruoznim izopaenostima koje su prevladavale u Rimokatolikoj crkvi. Martin Luther je ostao u crkvi nekoliko godina nakon to je njegovih etrdeset devet teza izvjeeno na vratima dvorca u Wit tenbergu. Izmeu ostalog, osudio je prodavanje "oprosta" (prihod od kojeg je izgraena ogromna bazilika Sv. Petra u Rimu). Nije napadao katoliko uenje.

Reformacija je potaknula poveano zanimanje obinog ovjeka za poznavanje Biblije. "Kako je preporod knjievnosti uinio sadraj Novog zavjeta poznatim, postalo je j asno da je ono to je krajem petnaestog stoljea imalo etiketu kranstva, u usporedbi s onim to znamo o kranstvu na kraju doba apostola, bilo j edva prepoznatl j ivo" (Plummer, The Continental Reformation, str. 17). "Kranski narodi nisu se vie ugledavali na svetog i ivueg Boga, (nego su) nali utoite u svemu to je praznovjerna, preplaena i uzbunjena mata mogla smisli t i" (d 'Aubigne , Povijest reformacije, str. 17).

43

Des Griffin

Da su svi voe reformacije bili potpuno iskreni "traitelji ist ine" i da su ivjeli u skladu sa svojim pozivom "Biblije, samo Biblije i nieg drugog osim Biblije", ne bi se rascjepkali u zbrku razliitih vjerskih pripadnosti koje vidimo u dananjem svijetu.

Ali to nije bilo sueno. Vei dio "vatrenosti" i entuzijazma uskoro je nestao. Umjesto rastue ljubavi i posveenosti onome tko je "Put, Istina i ivot" (Iv 14,6), nekranski stavovi mrnje, sukoba, zavisti i osuivanja podigli su svoje rune glave i raskolili pokret od vrha do dna.

Crkvena je povijest prepuna primjera mnogih ljudi koji su "iskoristili anele", radili kompromise, zagovarali dvostruka mjerila i po litizirali u svoju korist.

Mnogi "reformatori" odbacili su isto kranstvo i trudili se osnovati svoje vlastite crkvene ogranke. Upravo je ta crkvenost , umjesto kranstva, podbacila u voenju ovjeanstva do spoznaje smisla ivota - samog razloga naeg postojanja.

44

P E T O P O G L A V L J E

U Njemakoj se izrodila dijabolina zavjera koja je zavela nebrojene milijune i koja - u dananje vrijeme - prijeti unitenjem zapadne civilizacije.

U godinama koje su uslijedile poslije reformacije, nova kola miljenja, poznata kao njemaki racionalizam, prevladavala je u krugovima "vieg znanja". Racionalizam se razvio najprije u Njemakoj, budui da je to bila jedina zemlja s relat ivnom slobodom misli i religije. U drugim zemljama sloboda misli je bila zabranjena; crkveni voe progonili su i ubijali one koji su izraavali svoje miljenje.

Znanstvenici su bili osloboeni ogranienja koja su im bila za vratom u akademskom nastojanju tijekom mranog srednjeg vijeka -i vjetrovi istraivanja i intelektualne radoznalosti zapuhali su kroz "svetita" sveuilita. Mnogi su bili motivirani da izazovu uvrijeena vjerovanja koja su u drutvu openito bila prihvaena bez dubljeg razumijevanja.

Od samog poetka Sotona je bio estoko zaposlen meu voama tih "emancipatora". Kako je propao njegov plan da podini cijelo ovjeanstvo sa imunovom verzijom "pokrtenog poganstva", Sotona (veliki varalica, Otk 12,9) je pokuao novu varku.

Ti su samodopadni "misl ioci" jasno vidjeli da su korupcija i izopaenost desetkovali crkvu koja je podravala mnoge ideje, tada razotkrivene kao potpuno obmanjujue. Vidjeli su da svjetovna crkva dri svoje pristae odanima sluei se strahom i praznovjernim ritualima. Pogreno su pretpostavili kako se mitovi i praznovjerja mranog srednjeg vijeka temelje na Bibliji. Kada su dokazali da su ta praznovjerja pogrena, pretpostavili su - bez ikakvog pravog dokaza -kako su dokazali da je i Biblija pogrena. Kako smo jasno mogli vidjeti u posljednjem poglavlju, uenja te crkve temeljila su se na religiji babilonskih misterija, a ne na Bibliji.

45

ILUMINATI - I. DIO 1777. -1876 .

Des Griffin

Njemaki racionalisti otvoreno su napali sva uvrijeena vjerovanja s dubokom uvjerenou da su sve religije pogrene (Hurst, Povijest racionalizma, str. 27). Jedan od njihovih voa arogantno je proglasio da e "prijelomna toka u povijesti biti trenutak kada ovjek postane svjestan d a j e jedini ljudski Bog sam ovjek" (Henri de Lubec, Ateistiki humanist, str. 10). Drugi je autoritet objasnio racionalizam kao "onu vrstu miljenja po kojoj se ljudski razum dri je dinim izvorom i jedinim sucem sveg znanja" (Hahn, De Rationa-lismi). S nepreglednim opsjedanjem takvih "prosvijetljenih" uenjaka, europska je "inteligencija" u drugoj polovini osamnaestog stoljea bila spremna za dolazak i luminizma - tajne organizacije nazvane Ilumi-nati.

I luminati? to je to? Veina ljudi na to pitanje reagira s praznim pogledom - potpunim nepoznavanjem. Manji ih dio odgovara s loe prikrivenim podsmjehom i arogantnom primjedbom tipa: "Ne vjeruje valjda u te glupost i?"

Bez obzira na to kako razliiti ljudi reagiraju na to pitanje, jedna je injenica u koju moemo biti sigurni: red Iluminati osnovao je 1. svibnja 1776. dr. Adam Weishaupt, profesor kanonskog prava na Sveuilitu Ingolstadt u Bavarskoj . Weishaupt (roen kao idov, preao na kranstvo) je bio bivi jezuit, koji je izaao iz tog reda kako bi osnovao svoju organizaciju.

Mnogi inae obrazovani ljudi pretpostavljaju da, budui da Iluminati vie nisu iroko poznata organizacija poput npr. "Ministarstvo I luminata" ili "Iluminati international", ta organizacija, odnosno njezina sotonistiki inspirirana ideja vodilja, vie ne predstavlja prijetnju zapadnoj civilizaciji. Takva bi pretpostavka bila ekst remno naivna.

Bilo bi j ednako naivno i lakomisleno pretpostaviti da je velika otpadnika religija koju je pod Sotoninim vodstvom 33 . g. osnovao imun Mag, na neki nain "sklopila ator i otpuzala u mrak". Ni sluajno! Naprotiv, moemo oekivati da zateknemo imunovu organizaciju u samom vrhu naeg dananjeg drutva, koje je tako oito zabludjelo - i tako oito pod Sotoninom vlau (Otkrivenje 12,9 i Druga poslanica Korinanima 4,4). Takoer se podrazumijeva da dananji oblik sotonske imunove crkve nee nuditi svoju varavu robu pod et iketom npr. "imunovo drutvo za duhovnu stranputicu", ili

46

Iluminati - I. dio - 1777. - 1876.

"Sotonska crkva pokrtenog poganstva". Takva imena ne bi uvjerila ba puno ljudi da su te grupe u osnovi kranske.

Postoje dokazi koji govore da su se imunovi pristae pridruili I luminatima (na najvioj razini) u nesvetom savezu da postignu svoj zajedniki cilj - potpunu svjetsku dominaciju (v. dr. Joaquin Saenz y Arriaga, meksiki sveenik, Crkva nove planine i Prazna stolica).

Vano je razjasniti znaenje imena Weishauptovog tajnog drutva - Iluminati . Ono je vrlo znakovito.

To ime implicira da su lanovi drutva Iluminati jedini lanovi ljudskog drutva koji su zaista prosvijetljeni i "koji znaju to je to". Weishaupt i njegovi pristae sebe su drali k remom inteligencije -uskim izborom odabranih - i jedinim ljudima s mentalnim kapacitetom, uvidima i razumijevanjem dovoljnima da upravljaju svijetom i uspostave mir. Svrha i cilj njihova postojanja bio je "Novus Ordo Se-clorum" ili novi svjetski poredak.

Ime Iluminati dolazi od istog korijena kao i Lucifer. Lucifer je bio nositelj Svjetla, bie izvanredne velianstvenosti (Iz 14,12).

itatelj moe uoiti paralelu izmeu drskog, potpuno tatog i arogantnog stava Weishaupta i njegovih pristaa, i stava koji je imao Sotona (vidi poetak poglavlja 4) kada je , sa svojim anelima, pokuao preuzeti univerzum od Stvoritelja. Iluminizam je sasvim sigurno sotonizam, u jednoj od dananjih manifestacija: njihovi su ciljevi identini. Zapravo, Sotona je bio prvi iluminist!

Panja javnosti prvi je put usmjerena na postojanje I luminata i njihovog dijabolinog plana da preuzmu svijet kao rezultat bizarne nezgode 1785. Povijest je zabiljeila da je ovjek imenom Lanze, kurir Iluminata, urno jahao na konju od Frankfurta do Pariza, nosei dokumente o generalnim aktivnostima Iluminata i specifinim instrukcijama za planiranu Francusku revoluciju. Dokumenti su pripadali idovskim lanovima drutva Iluminati u Njemakoj, naslovljeni na velikog metra Grand Orient Masons drutva u Parizu. Dok je kurir galopirao kroz Ratisbon (Regensberg), pogodio ga je grom i usmrtio ga. Svi dokument i koje je nosio pali su u ruke lokalnoj policiji i predani bavarskoj vladi. Vlasti su policiji naredile pretragu sredinjice organizacije Iluminati , to je rezultiralo daljnjom zapljenom dokumenata.

47

Des Griffin

Briljivo dokumentirani dokazi bili su predoeni raznim vladama u Europi . Iz nekog razloga, moda zbog utjecaja Iluminata, odluili su se ogluiti na prijetnje koje su sadravali ti grozni dokument i . etiri godine poslije, Francuska revolucija eksplodirala je na europskoj sceni sa svom svojom zloudnom provalom bijesa.

slika 1 Osniva reda Iluminati

48

SIR WALTER SCOTT

- Sir Walter Scott u drugom dijelu knjige ivot Napoleona Buona-partea (1820.) ukazuje na to da su dogaajima koji su doveli do Francuske revolucije uglavnom upravljali frankfurtski bankari . Njihovi su ljudi poslije vodili svjetinu u uspostavi poznate vlasti terora. Za dodatnu dokumentaci ju o Francuskoj revoluciji proitajte knjigu istog naslova Neste Webster .

Prvi "upad u sustav", to se tie unutranjeg rada drutva, dogodio se kad su ovi "veliki intelektualci" bili dovoljno lakovjerni da pozovu profesora Johna Robisona da im se pridrui. Robison, koji je bio profesor prirodne filozofije na Edinburkom sveuilitu, bio je i generalni tajnik prestinog Kraljevskog drutva u tom kotskom gradu: njegovi su ga suvremenici (pogotovo Adam Weishaupt) cijenili kao j ednog od najveih intelektualaca svog doba. Pozivajui Robisona u svoj elitistiki klub, Weishaupt je vjerojatno mislio da e profesor biti njegov "as u rukavu" u irenju Iluminata na br i tanskom otoju. Weishupt je potpuno pogreno procijenio Robisonov karakter. Umjesto da naie na ovjeka goleme tatine i nezasitne pohlepe za moi, naiao je na vrlo uravnoteenog ovjeka, koji je bio duboko zainteresiran za ljudsku dobrobit, i posebno za dobrobit svog naroda. Robison je bio ovjek kojeg se nije moglo "kupiti".

Robison nije nasjeo na la da su ciljevi I luminata asni i poteni. Meutim, zadrao je svoje reakcije za sebe i prihvatio igru.

Kasnije su mu bili povjereni povjerljivi dokumenti Iluminata, te je bio u prilici izbliza upoznati strukturu tajnog drutva. Kao rezultat toga, Robison je napisao zapanjujuu knjigu, Dokazi urote, izdanu 1797. Sve to trenutno znamo o ranom djelovanju I luminata dolazi iz Robisonove knjige i knjige koju je napisao Abbe Barruel, Memoari koji ilustriraju povijest jakobinizma, izdane 1798. Obje knjige, iako su ih napisali autori koji se nisu poznavali , daju vrlo jasnu sliku organizacije. Oba izdanja esto citiraju iz slubenog izvjetaja kojeg je nakon duge istrage izdala bavarska vlada 1786., Originalni zapisi reda i sekte Iluminati. Sljedee injenice dolaze na svjetlo dana:

Adam Weishaupt roen je 6. veljae 1748. Njegovo jezui tsko naukovanje u mladosti usadilo mu je veliku netrpeljivost prema tom

49

Iluminati - I. d io - 1777. - 1876.

Des Griffin

redu. Kad se raziao s jezuit ima, upleo se u subverzivna i protu-kranska uenja francuskih filozofa i drugih pisaca koji su odgovarali n jegovom priroenom osjeaju superiornosti.

Iduih pet godina posvetio je meditaciji i t ijekom tog vremena razvio je plan za ruenje civilizacije i uspostavu onoga to je nazvao "Novus Ordo Seculorum" ili novi svjetski poredak. Sam je razvio aparaturu za tu revoluciju.

Weishaupt je 1. svibnja 1776. osnovao Iluminate, sredstvo koje mu je trebalo posluiti za ostvarenje njegova plana. Svi su lanovi morali uzeti klasina imena. Weishaupt je sebi izabrao ime Spartacus, voa pobune robova u starom Rimu; njegov glavni pomonik , g. von Zwack, savjetnik princa von Salma, postao je Cato; baron Menge-ghoffen, Sylla, itd.

Enciklopedija Britannica, u jedanaestom izdanju iz 1910., govori nam kako je red bio podijeljen u tri glavne grupe. Prva se sastojala od "pripravnika", "minervala" i "niih i luminata"; druga od slobodnih zidara, "obinih" i "kotskih vitezova"; trea ili "tajnovita" grupa sastojala se od dva ranga - "sveenika" i "regenta" te od "magusa" i "kralja". Kralj j e , dakako, bio sam Weishaupt!

50

Iluminati - I. dio - 1777. - 1876.

slika 2 ivot Napoleona Buonapartea, francuskog cara, s uvodnim pogledom na

Francusku revoluciju

51

Des Griffin

slika 3 Dokazi zavjere protiv svih religija i vlada Europe, izneseni na tajnim sastancima slobodnih zidara, iluminata i lanova Reading Societies

52

Iluminati - I. dio - 1777. - 1876.

slika 4 Dijagram Weishauptovog sustava, iz Nachtrag von Weitern

Originalschriften der Iluminatensekte, str. 32, Munchen, 1787.

53

Des Griffin

slika 5 Memoari koji objanjavaju povijest jakobinizma

54

Iluminati - I. dio - 1777. - 1876.

C O N T E N T S .

55

Des Griffin

slike 6, 6a Memoari koji objanjavaju povijest jakobinizma (sadraj)

56

Iluminati - I. dio - 1777. - 1876.

57

SADRAJ

UVODNA RASPRAVA I. POGLAVLJE - O glavnim akterima zavjere II. POGLAVLJE - O postojanju, objektu i opsegu antikranske zavjere

III. POGLAVLJE - Tajnost, savez i doba zavjere

SREDSTVA ZAVJERENIKA IV. POGLAVLJE - Prvo sredstvo zavjerenika - enciklopedija V. POGLAVLJE - Drugo sredstvo zavjerenika - ukinue jezuita VI. POGLAVLJE - Tree sredstvo zavjerenika - ukinue svih religioznih redova VII. POGLAVLJE - etvrto sredstvo zavjerenika - Voltaireova kolonija VIII. POGLAVLJE - Peto sredstvo zavjerenika - akademska priznanja IX. POGLAVLJE - esto sredstvo zavjerenika - poplava anti-kranskih spisa X. POGLAVLJE - O pljakama i nasilju zavjerenika, skrivenima pod tolerancijom XI. POGLAVLJE - Uloga, misija i privatna sredstva svakog od voa antikranske zavjere POZNAVATELJI I ZATITNICI XII. POGLAVLJE - Napredak zavjere - Prvi red zatitnika -Okrunjeni poznavatelji XIII. POGLAVLJE - Drugi red zatitnika - Prinevi i princeze XIV. POGLAVLJE - Trei red zatitnika - Ministri, plemstvo i suci XV. POGLAVLJE - Red ljudi od rijei XVI. POGLAVLJE - Odnos crkve prema antikranskim zavjerenicima XVII. POGLAVLJE - Nova i suptilnija sredstva zavjerenika da zavedu i najnii sloj ljudi XVIII. POGLAVLJE - O opem napretku zavjere diljem Europe - Trijumf i smrt voa XIX. POGLAVLJE - O velikoj zabludi koja je uinila zavjeru protiv oltara toliko uspjenom

DukeRectangle

Des Griffin

Onima koji bi uli u vanjski krug drutva bilo bi reeno da je veliki cilj I luminata "uiniti ljudski rod jednom dobrom i sretnom obitelji, bez obzira na dravu, prilike ili profesiju".

Od svih koji su bili inicirani zahtijevalo se da daju zakletvu na "trajnu utnju i nepromjenjivu odanost i pokornost Redu i nadreenoj osobi; ovdje vjerno i potpuno predajem svoje privatno rasuivanje, svoju slobodnu volju i svaku svoju samovolju, spreman sam sluiti sa svojom sreom, au i svojom krvlju. . . Prijatelji i neprijatelji Reda bit e moji prijatelji i neprijatelji; i s potovanjem prema jedn ima i drugima vladat u se onako kako mi zapovjedi Red . . . (i) posvetit u se njegovom rastu i promociji, i u to u uloiti sve svoje sposobnost i . . . bez rezerve" (Dokazi zavjere, str. 71).

Vezano uz upozoravanje o posljedicama izdaje Reda, oni koji su pristupali sudjelovali su u ceremoniji tijekom koje su upozoreni: "Ako si samo izdajica i krivokletnik, znaj da su sva tvoja braa duna dii se protiv tebe. Ne nadaj se bijegu ili mirnom skrovitu. Gdje god bio, sramota i kajanje te bijes nae brae gonit e te i muiti do najdubljih zakutaka tvoje utrobe" (Nesta Webster, Svjetska revolucija, 1921. , str. 14).

Do trenutka kada je lan dospio do "unutranjih krugova", njegova zakletva na potpunu tajnovitost i bezrezervnu predanost bila je smrtno ozbiljna. Tek mu je na tom stupnju bio doputen uvid u krajnje ciljeve organizacije: 1) ukinue svih izabranih vlada; 2) ukinue privatne svojine; 3) ukinue naslijea; 4) ukinue domoljublja; 5) ukinue svih religija; 6) ukinue obitelji (tj. moralnosti , braka i odgovarajueg obrazovanja djece); 7) stvaranje novog svjetskog poretka ili svjetske vlade.

Naravno, nekim lanovima nikada nisu prikazani istiniti ciljevi Reda. Bili su uvjereni da je jedina svrha drutva osigurati "sreu ljudskoj rasi". Weishaupt je imao suptilan, ali jasan plan za unitenje religija: "Smisl io sam objanjenje koje ima sve prednosti ; poziva krane svih zajednica; postupno ih oslobaa od svih religijskih predrasuda; kultivira socijalne vrline i potie ih s velikim, moguim i brzim razvojem univerzalne sree, u stanje slobode i moralne jednakost i , gdje bi bili osloboeni od zapreka koje podreenost , poloaj i bogatstva kontinuirano bacaju na na put. Moje objanjenje je tono i potpuno, moja sredstva su djelotvorna i neodoljiva. Nae tajno

58

I luminati - I. d io - 1 7 7 7 . - 1876.

drutvo radi na nain kojem se nita ne moe oduprijeti, i ovjek e uskoro biti sretan i s lobodan" (Dokazi zavjere, str. 64.) .

Ovaj plan pokazao se ekstremno uspjenim ne samo s pripravnicima, nego i s ljudima svake dobi i poloaja. "Stvar najvie vrijedna divljenja j e " , pisao je Weishaupt Catu, "da veliki reformacijski i protestantski teolozi (luterani i kalvinisti) koji su u naem redu zaista vjeruju kako u njemu vide istinitu i originalnu kransku misao vodilju. O ovjee, u to sve ne moe uvjeriti ljude." (Svjetska revolucija, str. 13.)

Weishaupt je bio majstor zloina kakav se pojavljuje u rijetkim intervalima ljudske povijesti, koji tei sam podvrgnuti svijet pod svoju vlast sluei se dijabolinom ingenioznou i istom bezobzir-nou. Prihvatio se toga da svim ljudima on postane sve, i svakome je obeavao ispunjenje njegovih tenji i nada, bez obzira kako one bile proturjene. Weishaupt je bio kralj ljudske samouvjerenosti!

Zahti jevao je slijepu poslunost strukturi u drutvu, kojom je upravljao on. Lai, prijevare i kontradikcije bile su mu svakodnevica. Nije imao skrupula rei kako eli namamiti naivce u svoju org