Univerzitet u Sarajevuumarski fakultetKatedra za zatitu uma i urbanog zelenila i lovno gospodarenje Nastavni predmet: Entomofauna umskih ekosistema

Determinacija insekata bukve(seminarski rad)

Mentor: Studenti:prof.dr. Osman Mujezinovi Sanela ito Irma Hubijar

Sarajevo, februar, 2015.SadrajUvod21.Osnovne karakteristike vrste (Fagus sylvatica)32.Najvaniji tetnici koji se pojavljuju na bukvi (Fagus sylvatica)42.1. tetnici lia (defolijatori)52.1.1. Bukova lisna u (Phyllaphis fagi L.)62.1.2. Bukvin surla miner (Rhynchaenus fagi L.)72.1.3. Bukvina muha galica (Mikiola fagi Htg.)92.1.4. Bukvin moljac miner (Phyllonorycter messaniella Zell.)102.1.5. Zelena bukvina sovica (Bena prasinana L.)112.2. Potkornjaci i tetnici floema122.2.1. Bukvin potkornjak (Taphrorychus bicolor Hbst.)122.2.2. Bukvin krasnik (Agrilus viridis L.)132.2.3. Bukov drvenar ljestviar (Xyloterus domesticus L.)142.3. tetnici generativnih organa (sjemena)162.3.1. Savija bukvice (Cydia fagiglandana L.)16Zakljuak18Literatura19

UvodObina bukva je jedna od najznaajnijih vrsta drvea srednje i june Evrope, a samim tim i Bosne i Hercegovine. Ona zauzima dominantno mjesto i po povrini i po gospodarskim i ostalim vrijednostima u naoj zemlji. Pored istih bukovih uma, na podruju BiH nalazimo veliki broj mjeovitih uma bukve, bukve i jele, bukve i jele sa smrom, te bukva u kombinaciji sa ostalim vrstama liara i etinara.

Bukva je u bliskoj prolosti toliko eksploatisana da je na nekim lokalitetima iskorijenjena, a na mnogim je degradirana ili su njene ume prevedene u nii uzgojni oblik. Ova vrsta se kod nas obnavlja prirodnim putem i samo zahvaljujui njenoj regeneracionoj sposobnosti uspijeva da se odri, emu sigurno doprinose i pogodni stanini uvijeti za njen rast. Imajui u vidu zastupljenost bukve i njen ekonosmki znaaj, ali vie od toga ulogu koju bukove ume imaju u odravanju ekoloke stabilnosti prirodnih ekosistema, svaka opasnost destabilizacije ovih uma zasluuje panju.

Najee ova vrsta biva zaraena od strane sljedeih uzronika (patogena) zbog kojih se javljaju bolesti: Phytophthora cactorum (Lebert et Cohn) Schreter, Apiognomonia errabunda (Rob.) Hhn, Phytophthora cambivora (Pet.) Buism, Armillaria spp. (Fr.) Staude, Armillaria mellea (Vahl. ex Fr.) Kumer, Nectria ditissima Tul, Nectria galligena Bres, Nectria cinnabarina (Tode) Fr, Nectria coccinea (Pers. ex Fr.) Fries, Fomes fomentarius (L.ex Fr.) Fr.

Ovisno o rasprostranjenosti bukve i vremenskim uslovima, bukva je izloena velikom broju drugih vrsta tetnika, a to su insekti, stoga emo se bazirati na najvanije u narednom dijelu teksta.

1. Osnovne karakteristike vrste (Fagus sylvatica)

Bukva (Fagus sylvatica) je listopadno drvo iz porodice Fagaceae. Kada je u pitanju rasprostranjenje (areal) bukve moe se rei da naseljava itavu Evropu, a ujedno je i najrasprostranjenija vrsta drvea u Bosni i Hercegovini.

Slika 1.: Areal bukve (Fagus sylvatica)[footnoteRef:1] [1: http://www.google.ba/search?q=fagus+sylvatica+areal&source]

Bukva je drvo koje naraste do 40 m visine. Debljina debla moe biti i preko 1 m prsnog promjera. Kronja je iroka i zaobljena. Kora debla i grana je glatka i tanka, blijedo do olovnosiva s tankim plutom. Lie je eliptino, jajasto, rjee okruglo, dugo oko 8 cm. Rub lista je valovit i fino trepaviasto dlakav. Bukva se oprauje vjetrom. Cvjeta iza listanja, u aprilu ili maju. Plod je bukvica 1 - 1,6 cm duga.

Slika 2.: Bukva (Fagus sylvatica) [footnoteRef:2] [2: http://en.wikipedia.org/wiki/Fagus_sylvatica#mediaviewer/File:European_Beech.jpg]

Dobro se zakorijenjuje, korijen se odlino prilagouje uvjetima na terenu. Otporna je na vjetrove. Trai svjea tla, vlaniju i topliju klimu. Ne raste na suhim stanitima. Bukove ume dolaze na svim matinimsupstratima(bazofilni, neutrofilni, acidofilni). Podnosi zasjenu najbolje od listopadnog drvea. U mladosti je bukva posebno osjetljiva na kasni mraz, suu i vruinu. Odrasla stabla stradavaju od snijega, leda, kada ledom obavijene, optereene grane i malo jai vjetar lako izlomi.Na niim i toplijim poloajima rasprostranjena je po sjevernim, sjeverozapadnim i zapadnim obroncima, jer tamo ima vie zrane vlage. Optimum razvitka kod nas je u montanom i subalpinskom pojasu.

2. Najvaniji tetnici koji se pojavljuju na bukvi (Fagus sylvatica)

Entomofauna je u bukovim umama ponajprije uvjetovana velikim bukvinim arealom i znatnim razlikama klimatskih uvjeta. Zbog toga je izuzetno bogata po broju vrsta i po brojnosti populacija pojedine vrste koji su se prilagodili prehrani pojedinih njenih organa. Veinom je rije o vrstama koje ne uzrokuju znaajniju tetu, ve se mogu smatrati elementom bioloke raznolikosti bukovih uma. To naroito vrijedi za saproksiline vrste, tj. insekte koji za svoj razvoj trebaju bukovo drvo u razliitim fazama odumiranja i prirodne razgradnje.

Sljedee vrste tetnika obuhvataju dio entomofaune koji se povremeno ili ee javlja sa tetnim posljedicama i koji moe ugroziti vitalnost bukovih uma. S obzirom na nain prehrane i prilagoenosti fiziolokom stanju biljke kojom se hrane, entomoloki se kompleks bukve dijeli na tri grupe organizama: - tetnici lia (defolijatori), - potkornjaci i tetnici floema, i - tetnici generativnih organa (sjemena).2.1. tetnici lia (defolijatori)

Bukovim liem u razliitim fazama njegovog razvoja hrani se velik broj organizama. Povremeno se u brdskim bukovim umama javlja umski skakavac (Miramella alpina Koll.), rijedak umski predstavnik ove grupe insekata. teta koju je u nekoliko navrata poinio ovaj skakavac po svom je znaenju bila uporediva s defolijacijama mnogo vanijih tetnih umskih tetnika. Od insekata sisaa na bukovom se liu redovno moe nai bukova lisna u (Phyllaphis fagi L.) o kojoj emo u nastavku ovog seminarskog rada rei neto vie.Iz reda tvrdokrilaca bukovim se liem hrani takoer znatan broj vrsta. Obini i umski hrut (Melolontha melolontha L. i Melolontha hippocastani F.) ne preferiraju posebno bukovo lie, ali se esto javljaju na podrujima gdje bukva uspijeva. U godinama njihove masovne pojave moe doi do brsta i tete na bukovim kronjama. Porodica pipa (Curculionidae) dobro je zastupljena vrstama koje dolaze na bukvi, a ovdje emo spomenuti i opisati jednu monofagnu vrstu koja se javlja redovno i na irokom podruju, a teta koju uzrokuje moe ponekad biti znatna. Rije je o bukovoj skoipipi (Rhynchaenus fagi L.).Meu tetnike lia ubrajaju se takoer i neki tetnici koji ive posebnim nainom uzrokujui deformacije biljnog tkiva, koji se nazivaju ike ili zoocecidije. Iz reda dvokrilaca dolaze tako na bukovom liu dvije vrste muha ikarica: Mikiola fagi Hrtg. i Hartigiola annulipes Hrtg. Obje vrste ive svugdje gdje raste bukva i ponekad mogu biti prilino brojne. Pored toga ne smatramo ih posebno vanim sa gledita tetnosti.Red leptira zastupljen je s mnogo vrsta, a ovdje izdvajamo one koje se lokalno javljaju u znaajnijem broju: bukov mrazovac (Operophtera fagata Scharf.), mali mrazovac (Operophtera brumata L.) i veliki mrzovac (Erannis defoliaria Clerck.). S obzirom na to da posljednje dvije opasne vrste imaju sposobnost prenamnoavanja, dinamika populacija grbica djelimino je obuhvaena i aktivnostima dijagnostiko - prognostike slube zatite uma.Bukov prelac (Calliteara pudibunda L.) jedan je od polifagnih tetnika koji u ishrani preferira upravo bukovo lie. Iako est, kod nas nije posebno vaan u gospodarskom smislu i rijetko se javlja u veem broju. Zanimljivo je da se ta vrsta u nekim evropskim zemljama javlja u znatno ozbiljnijim razmjerama i da lokalno moe izazvati golobrst.2.1.1. Bukova lisna u (Phyllaphis fagi L.)

Bukova lisna u (Phyllaphis fagi L.) je u naoj zemlji izuzetno esta u umama bukve. Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rairena na Bliski Istok, Daleki Istok, Sjevernu Ameriku i Novi Zeland. tetnik bukve veliine 2-3 mm. Na glavi se nalaze estolani pipci. Trbuh je obino iroko okrugao. Pripadnici svih generacija su svijetloute ili svijetlozelene boje i prekriveni plaviastobijelim votanim koncima, koje lue brojne votane lijezde po tijelu.

Slika 3.: Bukova lisna u (Phyllaphis fagi)[footnoteRef:3] [3: http://www.google.ba/imgres?imgurl=http://atlasposkozeni.mendelu.cz/lib/showpic.php]

Vrsta ima jednogodinji holociklus i monoecina je (razvija se samo na vrstama roda Fagus).Oploene enke krajem oktobra polau jaja na ljuspice zimskih pupoljaka ili pukotine kore grana koja e prezimiti. U proljee iz prezimljelih jaja pile se larve, koje siu sokove iz mladih izbojaka i tek razvijenog lia. Kolonije larvi se formiraju na naliju listova bukve. Pri jakom napadu, sisanjem sokova dolazi do: povijanja listova na dole, sa lijeve i desne strane glavnog nerva, obilnog luenja "medne rose" usljed koje se na liu javlja sjajna i ljepljiva naslaga na koju se onda lako naseljavaju gljive aavice (crni prakasti sloj po donjim dijelovima kronje), a ve tokom ljeta suenje lia i preuranjeno opadanje.

Slika 4.: Povijanje lista bukve pri prisustvu bukove lisne ui (Phyllaphis fagi)[footnoteRef:4] [4: http://www.bladmineerders.nl/gallen/hemiptera/phyllaphis/fagi/fagi.htm]

Suzbijanje ovog tetnika treba provoditi u rasadnicima i povrinama koje se obnavljaju i to hemijskim putem. Uinkovita je upotreba sisteminih insekticida (aficida) tokom proljea, u doba razvoja mladog lia i pojave prvih napada. Za suzbijanje ove tetoine u odraslim sastojinama bukve za sada nema iskustava.2.1.2. Bukvin surla miner (Rhynchaenus fagi L.)

Rasprostranjen je u cijeloj Evropi. Mali tetni tvrdokrilac veliine 2-2,5 mm, izduenog tijela, crne boje sa sivom lenom stranom i rastocrvenim pipcima i stopalima. Zadnje noge imaju snaan but i podeene su za skakanje, to je odlika imaga svih vrsta ovog roda. Larva bijele boje sa crnosmeom glavom i vratnim titom.

Slika 5.: Bukvin surla miner (Rhynchaenus fagi L.)[footnoteRef:5] [5: http://www.flickriver.com/places/United+Kingdom/England/Harswell/]

Imaga se u proljee javljaju poetkom aprila. Odmah po pojavi vre dopunsku ishranu tek formiranim listom, izgrizajui ga rupiasto. Poslije kopulacije enka polae jaja pojedinano u sredini lisne povrine sa nalija uz glavni nerv. Jedna enka poloi 30-35 jaja. Ispiljena larva gradi hodnik izmeu dva epidermisa, koji je paralelan sa jednim od bonih nerava i koji se prua do oboda lista. Tu potom pravi irok hodnik (minu) nepravilnog oblika. Ukupno larveno razvie traje oko tri nedjelje, a stadijum lutke oko dest dana. Roje su u junu.U proljee se na listu pojavljuju okrugle rupice koje odrasli kukci prouzrokuju deranjem nakon zimovanja. Liinke vijugavo miniraju list od sredinje lisne ile, a zatim proiruju minu uz rub lista. Ti dijelovi od maja nadalje posmee.

Slika 6: tete na listu bukve dejstvom bukove skoipipe (Rhynchaenus fagi L.)[footnoteRef:6] [6: http://www.arbofux.de/buchenspringruessler.html]

Imaga vre ishranu sve do kraja vegetacije, a potom odlaze na prezimljavanje u stelju ili pukotine, stare panjeve, stare hodinike ksilofagnih insekata i sl. Generacija je jednogodinja.Bukvin surla miner (Rhynchaenus fagi L.) za razvie preferira odrasla stabla. tetan je u stadijumu larve i imaga. U umama bukve esto se javlja masovno, a gradacije traju nekoliko godina. Tada dolazi do znatnih gubitaka asimilacione povrine, a esto i do potpune defolijacije. Jedna larva je u stanju da oteti 1/5 - 1/3 lisne povrine (zavisno od veliine lista). Meutim pri jaim napadima na jednom listu razvija se vie larvi, koje potpuno unite asimilaciono tkivo lista. Poslije potpune defolijacije bukve ponovo listaju, to je znaajan stres za stabla.Na osnovu izneenog, bukvin surla miner je znaajna tetoina sastojina bukve. Tipina je fizioloka tetoina. Pored fizioloke slabosti stabala, koja se javlja kao posljedica djeliminog brsta ili defolijacije, sigurno je da dolazi i do umanjenja prirasta. Njegove gradacije u naim umama bukve su este i dugo traju i vjerovatno doprinose pojavi suenja uma bukve u naoj zemlji.Prirodni neprijatelji-parazitoidi: Exothrecus braconius Hal., Microtonus sp., Triapsis caudatus Nees, T. pallidipes Nees, T. minus Ratz., Opius straminator Gour., Trichomalus inscitus Walk., Habrocytus orchestes Ratz., Suzbijanje ove tetoine u naima umama do sada nije bilo. Praktino je mogue koristiti samo hemijski metod borbe u rasadnicima , dok je primjena hemijskih preparata u prirodnim sastojinama ekoloki neopravdana.2.1.3. Bukvina muha galica (Mikiola fagi Htg.)

Ova muha je vrlo esta u naim umama bukve. Njenog je tijela, veliine od 3-4 mm.Vei dio glave je prekriven parom sloenih oiju, faceta.

Slika 7.: Bukvina muha ikarica, bukvina muha galica (Mikiola fagi Htg.)[footnoteRef:7] [7: http://www.uni-graz.at/walter.obermayer/plants-of-styria/plants-of-styria-mainpage.html]

Ima jednogodinju generaciju. Larve prezimljavaju u galama opalim zajendno s liem prole jeseni. Roje se u aprilu. enke polau jaja u pupoljke bukve, pojedinano ili u grupama. enka moe da poloi izmeu 200 i 300 jaja. Nakon prezimljavanja, ispiljene larve prodiru izmeu ljuspica pupoljaka i dospijevaju do mladih listova na kojima, pored nerava u kasnijem porastu izazivaju gale. Gale se nalaze sa lica lista, jajaste su, na vrhu zailjene, glatke povrine i jako vrste. Gale su u poetku svijetlo zelene, a kasnije postaju crvene i pred kraj vegetacije smee boje. Unutar ike nalazi se jedna larva crvenkaste boje, pri slabom intenzitetu napada na jednom listu nalazi se samo jedna formirana gala (ika). Meutim, pri jaem napadu moe da se na jednom listu nae i desetine formiranih iki, u tom sluaju one imaju veliki uticaj na smanjenje asimilacije, sto se odraava smanjenim prirastom. Ukoliko se radi o mlaim biljkama, rasadnicima, novoosnovanim kulturama, moe doi do suenja biljaka. Ova vrsta ne predstavlja veliku tetu za drvo, osim eventualno smanjenog prirasta, pri slabom intenzitetu na odraslim stablima nema gotovo nikakve tete osim vizuelnog izgleda.

Slika 8.: Crvene jajolike ike (gale) na bukovom liu[footnoteRef:8] [8: https://www.google.ba/search?q=Mikiola+fagi]

Prema Mihajloviu suzbijanje Mikiole fagi u odraslim sastojinama bukve ne dolazi u obzir. Opravdano bi bilo suzbijati u umskim rasadnicima ili na povrinama koje se obnavljaju. Tretiranje bi trebalo izvriti pred kretanje vegetacije, odnosno pred poetak rojenja u aprilu, preparatima na bazi kontaktnih fosornih estara ili piretroida.

2.1.4. Bukvin moljac miner (Phyllonorycter messaniella Zell.)

U naim umama bukve ovaj miner se redovno sree. Naroito je brojan pred kraj vegetacije, meutim nekada je dosta brojna i prva generacija gusjenica. Pravovremeno se javlja masovno kada se na svakom listu moe nai po vie mina, nekad i desetak. Tada uslijed brojnih mina dolazi kovrdanja lia i znatnog smanjivanja asimilacione povrine, to ovu vrstu ini primjetno tetnom za ume bukve. Leptir u rasponu krila 7-8 mm. prednja krila su zlatno smeesiva. Ima dvostruku generaciju.

Slika 9.: Bukov moljac miner[footnoteRef:9] [9: http://www.google.ba/imgres?imgurl=http://www.eakringbirds.com]

Leptiri se roje tokom aprila. enka polae jaja na nalije lista bukve. Odrasla gusjenica je bijele boje sa ukastim sjajem i svijetlosmeom glavom. Ona obrazuje bijelu minu na naliju lista, izmeu dva bona nerva. Kasnije, mina se nabora po sredini. Mina postepeno mijenja boju i postaje utosmea. U jednom dijelu mine gusjenica odlae izmet u vidu gomilice, a u drugom dijelu kada odraste formira providan pauinast kokon u kome prelazi u lutku utosmee boje. Pri ekloziji leptira egzuvija do polovine viri iz mine. Leptiri prve generacije javljaju se tokom augusta. Njihovo potomstvo gusjenica formira mine na isti nain. U minama se razvijaju gusjenice do kraja vegetacije (poetak ili sredina oktobra). Tada formiraju kokone i u njima hrizalidiraju. U opalom liu prezimljavaju i narednog proljea (april) javljaju se leptiri (druga generacija). 2.1.5. Zelena bukvina sovica (Bena prasinana L.)

Vrsta je u naoj zemlji esta. Najradije se hrani liem bukve ali i liem drugih liara. Javlja se u mjeovitim gradacijama zajedno sa savijaima i zemljomerkama. Leptir u raponu krila 30-50 mm. Osnovna boja pednjih krila je zelena ili utozelena, sa tri jasne kose poprene bijele linije. Spoljna i zadnja ivica prednjih krila su purpurno crvene boje. Zadnja krila su bijela ili ukasta. Gusjenice su vretenastog oblika dosta dorzo-ventralno spljotene, sa dugim trbunim nogama. Lutke su u unastom kokonu na liu. Generacija je dvostruka. Leptiri se prvi put javljaju u maju i junu a drugi put u augustu i septembru. Prezimljava u stadijumu lutke. Nekada njene gusjenice mogu da priine prosvjetljavanje kronji u umama bukve. Suzbijanje ove vrste nije do sada sprovoeno, jer se rijetko samostalno javljaju u gradacijama. Ako doe do takvog javljanja mogu se sprovesti mjere suzbijanja biolokim ili biotehnikim insekticidima i to protiv mladih gusjeninih stupnjeva.

2.2. Potkornjaci i tetnici floema

Jedna od najpoznatijih i iroko rasprostranjenih tetnih vrsta koja je dobro poznata, a razvija se na povrini bukove kore siui biljni sok, je bukov crvar (Cryptococcus fagi Lind.). Njegova prisutnost lako se uoava po obilnim naslagama votane tvari kojom je prekrivena napadnuta kora. Osim neposredne fizioloke tete u ove titaste ui javlja se i dodatni negativni uticaj zbog napada glivicama iz roda Nectria.Iz reda kornjaa na bukvi kod nas ivi nekoliko znaajnijih vrsta, od kojih je svakako najznaajniji bukov krasnik (Agrilus viridis L.).U drvetu i pod korom bukve najbrojniji su potkornjaci (Scolytidae). Kod nas je na bukvi poznato nekoliko potkornjaka i to: mali bukvin potkornjak (Ernoporus fagi F.), hrastov potkornjak (Scolytus intricatus Ratzb.), Taphrorychus bicolor Hbst.Pored spomenutih vrsta potrebno je istaknuti potkornjake drvae, meu kojima je najvaniji bukov drvenar ljestviar (Xyloterus domesticus L.) koga emo u ovom seminarskom radu detaljnije opisati, ukazati na tete koje on priinjava i mjere borbe protiv ovog tetnika.2.2.1. Bukvin potkornjak (Taphrorychus bicolor Hbst.)

Veliine 1,6-2,2 mm, tamnokestenjast, do crn sjajan. Hodnini sistem u kori, materinski hodnik nepravilan, razgranat, larveni takoer, tako da cijela slika podsjea na lavirint. Naseljava mrtve grane i leea stabla bukve, a rjee hrasta, graba, breze, topole i oraha. Ima dvostruku generaciju. Prva se roji u martu a druga u maju-junu. Dosta je est, izrazito je sekundaran i nema ekonomski znaaj.

Slika 10.: Bukvin potkornjak[footnoteRef:10] [10: http://www.google.ba/imgres?imgurl=http://insektenfotos.de/pic/2011/04/23]

2.2.2. Bukvin krasnik (Agrilus viridis L.)

Ova vrsta se rasprostire u Evropi, Maloj Aziji i Aliru. Tvrdokrilc Agrilus viridis je priblino jednake irine, boja odraslog insekta je maslinasto zelena koja na glavi, vratnom titu i ventralnoj strani moe da varira od modrozelene, zlatnozelene do bakarne boje. Upravo zbog upadljive boje i atraktivnog izgleda dolazi naziv "krasnik" (porodica: Bupresidae krasnici). Larva je bijele boje izduenog, spljotenog, tijela, duga oko 10 mm. Veliina imaga varira od 5-11 mm.

Slika 11.: Bukvin krasnik (Agrilus viridis L.)[footnoteRef:11] [11: http://r.a.r.e.free.fr/interactif/photos%20buprestidae/Agrilus%20viridis%207,5%20mm.jpg]

Rojenje se deava u junu i julu kada je i najaktivniji. enka polae jaja pojedinano, ali u blizini jedno do drugog, u kori gdje postoji mehaniko oteenje i to u pukotinama, brazdama a najee na mjestima gdje je dolo do "upale kore" uslijed jake insolacije. Generacija je dvogodinja, larva hrizalidira u jesen druge ili u proljee tree godine. Najei domain ove vrste je bukva (Fagus sylvatica), meutim ovaj insekt je polifagna vrsta, ostali mogui domaini su hrast, lipa, breza i vrba. Najee napada u sunim godinama koje su nepovoljne za biljku.Bukov krasnik (potkornjak) je sekundarna tetoina, ali moe napadati i zdrava stabla ako su klimatski uslovi pogodovali njegovoj pojavi. im se larva izvue iz jajeta odlazi pod koru i pravi vertikalne vijugave hodike izmeu lika i bjeljke, obino sjune strane, hodnici mogu biti dugaki i do pola metra. U rjeim sluajevima, ukoliko je kora debela, larva se moe zadrati u kori. Unutar hodnika nalazi se zbijena crvotoina, a pri jaem napadu hodnici se esto isprepliu. Na krajevima hodnika larva izgradi lutkinu kolijevku u kojoj prelazi u lutku. Moe napasti i sasvim mlada stabla, ak i sadnice. Mlaa stabla se ponu suiti ve u godini napada, dok kod starijih prvo poinje da puca a potom i lupi kora ili se pone suiti vrh stabla. Do pojave ovih simptoma na starim stablima dolazi tek u jesen druge ili u proljee tree godine. Protiv ove tetoine mogue je primjenjivati preventivne mjere borbe, koje se ogledaju u pravilnom gazdovanju umama bukve. Nije preporuljivo provoditi iste sjee, ve iskljuivo primjenjivati preborni sistem gazdovanja. Od indirektnih mjera, neophodno je vriti doznaku i sjeu jako napadnutih stabala. Sav materijal, ukljuujui i granjevinu poslije sanitarnih i redovnih sjea treba ukloniti iz ume prije rojenja imaga tj. do poetka maja.2.2.3. Bukov drvenar ljestviar (Xyloterus domesticus L.)

Bukov drvenar (Xyloterus domesticus L.) rasprostire se preko Evrope, Sibira do Sjeverne Amerike. Veliine je 3-3,5 mm, crne boje sa utim pokriocima koje su oiviene crnom bojom.

Slika 12.: Bukov drvenar (Xyloterus domesticus L.)[footnoteRef:12] [12: http://www.nederlandsesoorten.nl/nsr/concept/]

Imaga se u prirodi javljaju vrlo rano, ve u martu i aprilu (zavisno od nadmorske visine stanita). Tada doleu na materijal koji je pogodan za razmnoavanje (posjeen materijal sa dovoljno vlage, svjei panjevi...). enka poinje odmah sa izgradnjom ulaznog hodnika. Kopuacija se vri na ulazu u hodnik, tako to je enka uvuena djelimino u hodnik, a mujak je napolju.Poslije kopulacije, ona intezivno kopa ulazni hodnik do eljene dubine, a zatim lijevo i desno izgrauje materinske hodnike. Du njih sa donje i gornje strane izgriza jajne komorice u koje poloi po jedno jaje. Komorice potom zatvara epom od crvotoine. Jaja su poloena na podjednakoj udaljenosti. Jedna enka poloi od 14-52 jajeta. Sve vrijeme dok enka kopa hodnike, mujak je iz nje i kroz ulazni otvor stalno ubacuje crvotoinu bijele boje. Roditeljski par hodnike naputaju tek kad i posljednja larva prestane da se hrani. Larve izgrauju pojedinano hodnike sa gornje i donje strane materinskog, upravni su na njega i du vlakana. Njihova duina je oko 5 mm, koji kada su potpuno izgraeni odgovaraju dimenzijama odrasle larve. Kada larve za 3-6 nedjelja zavre razvie, te nakon stadijuma lutke poslije 8-10 dana, javljaju se mlada imaga. Jedno vrijeme ostaju u hodnicima, hranei se gljivama, a u julu naputaju hodnike i osnivaju novu generaciju, koja razvie zavri do nastupanja hladnog perioda, tako da u hodnicima prezimljavaju imaga. Na osnovu iznesenog bukov drvenar u naim uslovima ima dvostruku generaciju. Bukov drvenar je u naoj zemlji veoma est i nalazi se svuda gdje ima pogodnog materijala za razvie. Tipina je sekundarna tehnika tetoina. Hodnici proimaju drvnu masu i smanjuju tehnika svojstva. Jako napadnuto drvo nije za tehniku upotrebu, dok slabije napadnuto ima ogranieno koritenje.U borbi protiv ove tetoine mogue je koristiti preventivne i represivne mjere. Od preventivnih treba voditi rauna o brzom izvozu posjeenog materijala iz ume, treba ga ostavljati na suhim mjestima. Od represivnih mjere treba koristiti zatrovana lovna stabla (tretirana nekim kontaktnim insekticidom sa duim djelovanjem). Protiv ove tetoine otkriven je agregacioni feromon. Umjesto kontrolnih i lovnih stabala mogu se koristit klopke sa agregacionim feromonom koje se postavljaju u dva navrata, u rano proljee pred ekloziju imaga koja su prizemila i krajem juna za hvatanje imaga nove generacije.2.3. tetnici generativnih organa (sjemena)

Broj vrsta koje se hrane bukvicom nije velik, no teta koju uzrokuju moe biti znaajna. To je uostalom opa karakteristika tetnika sjemena o povezana je s njihovom biologijom. Jedna od osnovnih pojava koja je u vezi sa inteziteom tete jest injenica da je razmjeno najvea teta izazvana u godinama slabog uroda sjemena. Kao i kod vrsta koje napadaju drugo umsko sjeme, njihove su popolacije poveavaju nakon rodnih godina i u godinama koje slijede povean je njihov tetan uticaj. Kod nas se na bukvici javljaju savijai Cydia fagiglandana Zell., Cydia amplana Hb., Cydia splendana Hb. teta nije posebno velika u smislu rasdniarske potrebe za sjemenom, ali nije zasada istraen utjecaj i eventualno znaenje tih tetnika u uvjetima prirodne obnove bukve u sastojinama.

a) b) c)Slika 13.: a) Cydia fagiglandana, b) Cydia amplana, c) Cydia splendana[footnoteRef:13] [13: http://www.google.ba/imgres?imgurl=http://www.microlepidoptera.nl/database/photo]

2.3.1. Savija bukvice (Cydia fagiglandana L.)

Ova vrsta je dosta esta u naim bukovim umama. U godinama slabog uroda moe u znatnoj mjeri da oteti sjeme.Leptir veoma slian Cydia splendana stim to na prednjim krilima ogledalo nije oivieno crnosivim pojasom, te se slabije uoaava. Gusjenica je ukastobijela sa crvenkastom lenom stranom grudi i trbuha. I ivotni ciklus im je slian. Gusjenice ive u sjemenu bukve. U jesen pred opadanje bukvice, gusjenica naputa oteeno sjeme i u stelji gradi kokon u kome prezimljava, da bi do narednog proljea hrizalidirala. I kod ove vrste dio populacije odraslih gusjenica u kokonu provede cijelu narednu godinu u dijapauzi, tako da hrizalidiraju u proljee poslije dva prezimljavanja.

Zakljuak

Cilj proizvodnje u umarstvu jeste kvalitetna i zdrava sastojina bez prisustva insekata ili bilo kojih drugih tetnika. S obzirom da se insekti brzo prenamnoavaju unutar sastojine, ovaj cilj se ne moe uvijek ostvariti. Zbog toga je potrebno posvetiti veliku panju pri sprovoenju preventivnih mjera, kako bi se sprijeilo prenamnoenje i tetno djelovanje istih u umi. Ukoliko i doe do prenamnoenja i veih teta, potrebno je represivno djelovati.Imajui u vidu da je bukva naa najvanija liarska vrsta, nuno je posvetiti panju da je njeno zdravstveno stanje zadovoljavajue.Prisutnost, intezitet napada, destrukcija bukovog drveta, meu ostalim u mnogome ovise o djelovanju nepovoljnih abiotskih faktora, kao to su sua, fizioloki stres, patogeni koji se javljaju nakon to insekti stvore otvore na stablu buenjem, koji predstavljaju idealno stanite za gljive.

Neki od najvanijih (najeih) insekata koji napadaju bukova stabla, razvrstani po grupama, bili bi: tetnici lia (defolijatori): Bukova lisna u (Phyllaphis fagi L.), Bukvin surla miner (Rhynchaenus fagi L.), Bukvina muha galica (Mikiola fagi Htg.), Bukvin moljac miner (Phyllonorycter messaniella Zell.) i Zelena bukvina sovica (Bena prasinana L.).

Potkornjaci i tetnici floema: Bukvin potkornjak (Taphrorychus bicolor Hbst.), Bukvin krasnik (Agrilus viridis L.) i Bukov drvenar ljestviar (Xyloterus domesticus L.).

tetnici generativnih organa (sjemena): Savija bukvice (Cydia fagiglandana L.).

Literatura

1. Obina bukva u Hrvatskoj. Zagreb, Akademija umarskih znanosti, 2003., 33.-47.; 533.-549. 2. Mihajlovi, Lj.: umarska entomologija. Beograd, umarski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2008., 301.-302.; 357.-359.; 446.-447.; 513. 3. Tomiczek, C. et. all.: Bolesti i tetnici urbanog drvea. Zagreb, umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2007., 246.-248. 4. Butin, H., Nienhaus, F., Bhmer, B.. Atlas bolesti i tetnika na drveu i grmlju. Poega, Ministarstvo regionalnog razvoja, umarstva i vodnog gospodarstva, 2008., 78.-83.

Internet (preuzeto 18.2.2015.):

http://bs.wikipedia.org/http://hr.wikipedia.org/

Internet (preuzeto 19.2.2015.):

http://www.google.ba/19