di taksic, mohoric & munjas

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA:TEORIJA, OPERACIONALIZACIJA,PRIMJENA I POVEZANOSTS POZITIVNOM PSIHOLOGIJOM1

Vladimir TAK[I], Tamara MOHORI], Radenka MUNJASFilozofski fakultet, Rijeka

UDK: 159.942.072:159.9.019.3159.942:159.95

Pregledni rad

Primljeno: 25. 1. 2006.

Emocionalna inteligencija je pojam koji se u posljednjih petnaestgodina ~esto spominjao u psiholo{koj, ali i {iroj op}oj javnosti.Naziv, definiranje i prva istraìvanja emocionalne inteligencije ve-zuju se uz imena dvojice autora, Johna Mayera i Petera Saloveya,koji su svojstveno znanstvenoj metodologiji pomalo, ali sustavno,razvijali modele i instrumentarij za procjenu EI. U podru~ju mjere-nja individualnih razlika u emocionalnoj inteligenciji naj~e{}e sespominju dva pristupa: a) samoprocjene vlastitih sposobnosti i b)ispitivanje emocionalne inteligencije testovima uratka. U Hrvatskojje razvijeno nekoliko skala samoprocjene (Tak{i}, 2002.b; 2004.).Prvi poznati test emocionalne inteligencije je Multifaktorska skalaEI (MEIS; Mayer, Caruso, Salovey, 1999.), ~ije su nedostatke autoriotklonili u drugoj bateriji testova MSCEIT (Salovey, Mayer, Caruso iLopez, 2001.). Na na{em podru~ju objavljeno je nekoliko testovarazli~itih sposobnosti iz modela emocionalne inteligencije (Arar,Tak{i} i Molander, 2000.; Kulenovi}, Balenovi} i Bu{ko, 2001.;Tak{i}, Haramba{i} i Velemir, 2004.). EI je najblià konceptimakristalizirane inteligencije, tako da se razvija tijekom ìvota i siskustvom pojedinca. Te su spoznaje posluìle kao osnova zamnoge programe razvoja emocionalnih sposobnosti i vje{tina zarazli~ite skupine ljudi (djecu i odrasle) koji se kreiraju diljem svijeta.Zbog nastojanja da otkrije i istakne pozitivne osobine pojedinaca,emocionalna je inteligencija od po~etka zastupljena u pozitivnojpsihologiji.

Klju~ne rije~i: emocionalna inteligencija, pozitivnapsihologija, upitnici emocionalne kompetentnosti, testovi EI,UEK-45

Vladimir Tak{i}, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultetu Rijeci, Trg I. Klobu~ari}a 1, 51 000 Rijeka, Hrvatska.E-mail: [email protected]

*

1 Rezultati ve}egabroja istraìvanjacitiranih u ~lankudobiveni su u sklopurada na ProjektuMZO[ broj 0009023.

Pro{lo je ve} vi{e od desetlje}a i pol od pojave pojma emo-cionalne inteligencije u psiholo{koj literaturi, {to je dovoljnodugo razdoblje da bi se mogla napraviti neka vrsta retrospek-tive ili povijesnoga pregleda razvoja ovoga konstrukta. On bise mogao podijeliti na dva dijela: prije i poslije Golemana.Tako su autori prvoga ~lanka o emocionalnoj inteligenciji(Salovey i Mayer, 1990.) do pojave Golemanove knjige (Go-leman, 1995.) pod istim naslovom vrlo polagano mukotrp-nom znanstvenom metodologijom provjeravali i razvijali kon-strukt koriste}i se skalama samoprocjena vlastitih sposobno-sti iz domene emocionalne inteligencije. U tom razdoblju pu-blicirano je tek desetak ~lanaka u znanstvenoj psihologijskojliteraturi koji su se odnosili na sam konstrukt (Davis, 1980.;Mayer i sur., 1990.; Roger i Najarian, 1989.; Salovey i Mayer,1990.). Bilo je te{ko probiti se u priznate ~asopise, a najve}a jezamjerka bila da se sposobnosti emocionalne inteligencijeprovjeravaju skalama samoprocjena. Ipak, one su pomogle udefiniranju teorijskog okvira konstrukta. Do 1995. godine nainternetu se tek na 5-6 adresa moglo na}i ne{to {to je spomi-njalo pojam emocionalne inteligencije. "Veliki prasak" izaz-vala je knjiga "Emocionalna inteligencija" (Goleman, 1995.;1997.) znanstvenika i novinara Daniela Golemana, koja je e-fektno sro~enim podnaslovom ("Za{to je va`nija od IQ"), ali is puno primjera iz stvarnoga ìvota pune dvije godine bilanajbolje prodavana knjiga u SAD-u. Nakon toga nai{la je po-plava popularnih knjiga i ~lanaka na istu temu, a osobito plo-dno tlo bilo je podru~je upravljanja ljudskim potencijalima.Tako sada glavni pretraìva~i na internetu na klju~nu rije~ e-mocionalna inteligencija izbacuju vi{e milijuna adresa na ko-jima moète dobiti recepte kako pobolj{ati svoju emocional-nu inteligenciju, kupiti razli~ite emocionalno inteligentne re-kvizite ili testirati svoj EQ. Intenzivirano je izlaènje znan-stvenih ~lanaka, a Bar-On i Parker (2000.) uredili su i publici-rali prvu opse`nu knjigu o emocionalnoj inteligenciji sa 22priloga o teoriji, razvoju, mjerenju i njezinoj primjeni u obi-telji, {koli i na radnom mjestu, kao i o njezinom odnosu s rele-vantnim konstruktima (socijalna i prakti~na inteligencija, krea-tivnost, aleksitimija, emocionalna kompetentnost, razina emo-cionalne svjesnosti, petofaktorski model li~nosti). I u novomizdanju Sternbergove knjige o inteligenciji (Sternberg, 2000.)objavljeno je poglavlje o modelima emocionalne inteligencije(Mayer i sur., 2000.). Osim toga, i u literaturi o emocijama(Lewis i Haviland-Jones, 2000.) pojavljuju se ~lanci o emocio-nalnoj inteligenciji (Salovey i sur., 2000.). Va`no je jo{ spo-menuti knjigu (Emotional intelligence: Science & Myth) trojiceautora (Matthews, Zeidner i Roberts, 2002.) koji su od po-~etka pratili razvoj konstrukta i uglavnom su poznati po vrlokriti~kom stavu prema emocionalnoj inteligenciji. Ona do-730

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 15 (2006),BR. 4-5 (84-85),STR. 729-752

TAKŠI], V., MOHORI], T.,MUNJAS, R.:EMOCIONALNA...

nosi vrlo iscrpnu analizu konstrukta EI od konceptualizacije imjerenja, utvr|ivanja individualnih razlika u emocijama iadaptaciji, pa do primjene u klini~koj, {kolskoj i radnoj okoli-ni. Najvi{e ~lanaka o EI moè se na}i u ~asopisu Personalityand Individual Differences, u kojem je objavljena prva skala sa-moprocjene EI (Schutte i sur., 1998.). Zbog svoje sli~nosti i po-vezanosti sa skalama osobina li~nosti, nazivaju se i skalamaemocionalne inteligencije kao osobine li~nosti (trait emotionalintelligence). U novije vrijeme pove}ao se broj radova koji pro-vjeravaju koncept EI kao sposobnosti.

TEORIJSKI OKVIR I MODELI EMOCIONALNE INTELIGENCIJEU literaturi se naj~e{}e spominje da je osnova za pojavu kon-strukta emocionalne inteligencije bila u podjeli socijalne inte-ligencije na interpersonalnu i na intrapersonalnu inteligenci-ju (Gardner, 1983.). Interpersonalnu inteligenciju Gardnerdefinira kao: "…znanje o unutra{njim aspektima osobe: pris-tup svojim osje}ajima, rasponu emocija, mogu}nost razlikova-nja tih osje}aja i, eventualno, imenovanja osje}aja i u njimatraènje zna~enja i razumijevanja uzroka vlastita pona{anja"(str. 24-25). U najprimitivnijem obliku osobna inteligencija je-dva moè razlikovati osje}aj ugode od boli, dok u svojoj naj-sloènijoj razini interpersonalna znanja omogu}uju osobi ot-krivanje, simboliziranje i dobro razlikovanje sloènih skupo-va osje}aja. Ali ona ne uklju~uje samo op}i smisao za procje-nu sebe i drugih nego i sposobnosti uo~avanja i pra}enja svo-jih i tu|ih raspoloènja i temperamenata te formiranje zna-nja o njima, {to }e osobi koristiti za predvi|anje budu}ih po-na{anja. I emocionalna inteligencija definirana je kao procesprepoznavanja svojih i emocionalnih stanja drugih da bi seefikasnije mogli rije{iti eventualni problemi i adekvatno re-gulirati pona{anje.

Pojava konstrukta emocionalne inteligencije jedan je odpoku{aja pronalaènja mentalnih procesa koji su uklju~eni uobradbu emocionalnih informacija, {to bi nadalje omogu}ilonjihovo sustavno istraìvanje. Prva definicija emocionalne in-teligencije bila je da je to "sposobnost pra}enja svojih i tu|ihosje}anja i emocija te upotreba tih informacija u razmi{ljanjui pona{anju." (Salovey i Mayer, 1990.), a model strukture ta-kvih procesa uklju~uje: a) procjenu i izraàvanje emocija kodsebe i kod drugih, b) regulaciju emocija kod sebe i drugih i c)uporabu emocija u adaptivne svrhe.

Prema mi{ljenju samih autora, ova definicija nagla{avasamo opaànje i regulaciju emocija, a ispu{teno je razmi{lja-nje o osje}anjima. Tako kasnije predlaù revidiranu definici-ju, prema kojoj "emocionalna inteligencija uklju~uje sposob-nosti brzoga zapaànja procjene i izraàvanja emocija; spo-sobnost uvi|anja i generiranja osje}aja koji olak{avaju mi{lje-731



nje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama;i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocio-nalnog i intelektualnog razvoja" (Mayer i Salovey, 1997.). ê-tiri navedene sposobnosti poredane su prema sloènosti psi-hi~kih procesa koje uklju~uju od jednostavnijih (zapaànje iizraàvanje emocija) do sloènih (svjesnost, refleksivnost i re-gulaciju emocija). Osim toga, svaka opisana sposobnost po-bliè je opisana s jo{ ~etiri sposobnosti poredane od lijeva nadesno prema razvojnom na~elu: ranije razvijene sposobnostise nalaze na lijevoj strani, a one kasnije razvijene i vi{e inte-grirane pojavljuju se na desnoj strani. Detaljan opis modelamoè se pogledati u poglavlju knjige Emocionalni razvoj i emo-cionalna inteligencija: Pedago{ke implikacije (Salovey i Sluyter,1997.) koje su napisali autori konstrukata (Mayer i Salovey,1997., 19-54).

Dvojbe oko konceptualizacije pojma emocionalne inteli-gencije Mayer i sur. (2000.) saèli su u tri skupine i pitaju se jeli to: a) izraz duha vremena ili "zeitgeist", b) jedna od osobinali~nosti sli~na samoaktualizaciji, otpornosti ega (ego-resilience)i sl. ili c) sposobnost sli~na ve}ini drugih standardnih inteli-gencija. Budu}i da navedeni ~lanak promovira do sada jedinipublicirani test emocionalne inteligencije u svijetu (MSCEIT),autori nagla{avaju va`nost pristupa ispitivanju emocionalneinteligencije u maniri ostalih vrsta inteligencija – testovimauratka u kojima postoji "to~no" rje{enje. Upravo je pronalaè-nje to~nog odgovora kod testova EI najve}i metodolo{ki pro-blem.

ODRE\IVANJE TO^NOG ODGOVORAU TESTOVIMA EMOCIONALNE INTELIGENCIJE

Budu}i da za emocionalne informacije ne postoji apsolutni al-goritam prema kojem se moè odrediti to~an odgovor, osobeu svakodnevnom ìvotu ~esto odre|uju to~an odgovor na te-melju slaganja s ostatkom grupe. Na sli~an na~in moè se od-rediti i to~an odgovor na testu emocionalne inteligencije, jerje prema modelu Mayera i Saloveya (1996.; 1997.) emocional-no znanje ugra|eno u op}i, socijalni kontekst komunikacije iinterakcije. Uz slaganje s ostatkom grupe, ili tzv. konsenzusmetodu odre|ivanja to~nog odgovora, postoje i tzv. targetmetoda, kod koje sam autor testa odre|uje to~an odgovor, imetoda eksperata, u kojoj ekspert odre|uje to~an odgovor natestu. Obje ove metode imaju odre|ene probleme, npr. ne po-stoje jasno definirani kriteriji prema kojima se moè odredititko je ekspert u emocionalnoj inteligenciji. S druge strane,osoba koja je autor testa ili testne ~estice mo`da ni sama nijeu stanju to~no izraziti vlastite emocije, odnosno moè iznosi-ti samo pozitivne i prosocijalne emocije (MacCann i sur., 2004.).732



Usprkos odre|enim problemima, testovi emocionalne in-teligencije naj~e{}e se ocjenjuju na temelju konsenzus krite-rija. Osnovni je problem ove vrste odre|ivanja to~nog odgo-vora distribucija dobivenih rezultata. Budu}i da na svakompitanju o~ekujemo da ve}ina ispitanika izabere to~an odgo-vor, rezultati ne mogu biti normalno distribuirani. Distribu-cija rezultata u tom }e slu~aju imati visok indeks asimetri~-nosti i splo{tenosti, a normalnost distribucije rezultata va`nanam je zbog toga {to je ona preduvjet za mnoge statisti~keanalize, ali i zbog razlikovanja osoba s prosje~nim i visokimsposobnostima na EI testovima.

Pet je konsenzus metoda za odre|ivanje to~nog odgovo-ra (MacCann i sur., 2004.), nazvane proporcija, mod, "pro{i-reni" mod, udaljenost i standardizirana udaljenost. Kod me-tode proporcija svaki odgovor u zadatku dobiva bodove ovis-no o proporciji ispitanika koji su izabrali taj odgovor (npr. ako50% ispitanog uzorka izabere odgovor A, 28% odgovor B, a22% odgovor C, tada }e prilikom bodovanja odgovor A dobiti0,50 bodova, B }e dobiti 0,28, dok }e C dobiti 0,22 boda). Kodmetode mod jedan bod dobiva onaj odgovor koji je izabraonajve}i postotak ispitanika, dok svi ostali odgovori budu oci-jenjeni neto~nim i ne dobivaju bodove (npr. ako bismo imaliistu situaciju kao u prethodnom primjeru, tada bi alternativaA dobila 1 bod i bila ocijenjena kao to~na, dok ostali odgovorine bi dobili bodove). Pro{ireni mod sli~an je po na~inu ocjenji-vanja, samo {to bodove dobivaju mod (izabran od najve}egpostotka ispitanika) i vrijednosti sa svake strane skale. Ako je3 modalni odgovor (jer ga je izabrala ve}ina ispitanika), tadauz taj odgovor po jedan bod dobivaju i odgovori 2 i 4. Ovajna~in odre|ivanja to~nog odgovora prikladan je samo za ska-le Likertova tipa. Metoda udaljenost tako|er je prikladna sa-mo za skale Likertova tipa. Kod ove metode bodovi se ra~u-naju kao razlika izme|u ispitanikova odgovora i optimalnogodgovora (prosje~an odabir svih ispitanika na svim ~estica-ma), dok se kod standardizirane udaljenosti rezultati trans-formiraju u z-vrijednosti, a zatim se tako|er ra~una udalje-nost ispitanikovog odgovora i optimalnog odgovora.

Prema rezultatima istraìvanja, razli~iti na~ini bodovanjatesta emocionalne inteligencije mogu dati i razli~ite rezultate.Usporediv{i razli~ite metode odre|ivanja to~nog odgovorana uzorku hrvatskih srednjo{kolaca, dobiveni su sljede}i re-zultati (Tak{i} i Mohori}, 2005.). Eksperti (sveu~ili{ni profesoriupoznati s problemom istraìvanja emocija) iskazuju vi{e sla-ganja u izboru to~nog odgovora na testu emocionalne inte-ligencije u odnosu na grupu ispitanika (konsenzus metoda).Test upotrijebljen u istraìvanju (Test rje~nika emocija; Tak{i},Haramba{i} i Velemir, 2004.) specifi~an je jer omogu}uje odre-|ivanje to~nog odgovora na temelju rje{enja iz rje~nika hr-733



vatskog jezika. Kada se rabi konsenzus metoda za odre|iva-nje to~nog odgovora na testu, bolje je upotrijebiti metodu modnego metodu proporcija. Prema na{im rezultatima, metodamoda ima zna~ajno ve}e koeficijente korelacije i s to~nim od-govorom na testu (r=0,88; p<0,01) i s ekspertnim kriterijem(r=0,67; p<0,01), u odnosu na metodu proporcija (r=0,52;p<0,01).

Ekspertni kriterij (izraèn kao proporcija izbora), me|u-tim, daje najbolje korelacije s razli~itim kriterijskim varijabla-ma (poput uspjeha u {koli r=0,35, p<0,01; brojem negativnihocjena r=-0,23, p<0,01 i testovima mentalnih sposobnosti –Test logi~nog rezoniranja (Test 4) r=0,35, p<0,01 i Verbalnitest (Test 7) r=0,58, p<0,01 iz baterije Kalifornijski test men-talne zrelosti; Koren i Miji}, 1976.), {to ga ~ini najboljom me-todom za odre|ivanje to~nog odgovora.

Va`no je naglasiti da konsenzus metoda ne pretpostavljada postoji samo jedan ispravan na~in na koji se mogu doìv-ljavati i interpretirati emocije, nego nam ovaj na~in bodova-nja testa daje korisne informacije o tome kako osoba reagira uodnosu na to kako bi u toj situaciji reagirala ve}ina ljudi.

METODE PROCJENE (OPERACIONALIZACIJE)EMOCIONALNE INTELIGENCIJE

Na podru~ju mjerenja individualnih razlika u emocionalnojinteligenciji naj~e{}e se spominju dva pristupa: a) samopro-cjene vlastitih sposobnosti i b) ispitivanje emocionalne inte-ligencije testovima uratka. Od po~etaka pa do prije nekolikogodina prevladavale su skale samoprocjena. Bez obzira na o-pravdan prigovor u vjerodostojnost samoprocjena vlastitih e-mocionalnih sposobnosti, one su posluìle svrsi – definiranjuteorijskog okvira. âk se latentna struktura prostora razli~itihemocionalnih sposobnosti dobivena skalama samoprocjena(Tak{i}, 1998.) nije zna~ajno razlikovala od one dobivene tes-tovima uratka (Mayer i sur., 2000.; Mayer i sur., 2003.).

Samoprocjene vlastitih sposobnosti emocionalne inteligencijeOperacionalizacija konstrukta EI pomo}u skala samoprocjenevlastitih sposobnosti bila je prisutna u po~ecima, kada su tes-tirani razli~iti modeli EI. Po~ivala je na Bandurinoj pretpo-stavci da se ljudi uglavnom pona{aju u skladu sa svojim mi-{ljenjima i stavovima (Bandura, 1977.).

Ve}ina skala samoprocjena EI zasniva se na modelu Ma-yera i Saloveya (1996.; 1997.). U novijoj literaturi (Roberts isur., 2005.) spominje se 15 skala. Najpoznatija je Schutteovaskala emocionalne inteligencije (Schutte Emotional IntelligenceScale – SEIS; Schutte i sur., 1998.). Prva je objavljena i sadrì 33~estice raspore|ene u ~etiri faktora, ali je zbog visokih korela-734



cija me|u skalama mogu}e formirati i ukupan rezultat kaomjeru op}e EI.

Neki pristupi uklju~uju ne samo emocije i inteligencijunego i motivaciju, dispozicije, osobine li~nosti, socijalno i a-daptivno funkcioniranje i {to{ta drugo. êsto se takvi upitni-ci rabe za prognozu radne uspje{nosti (naj~e{}e u industrij-skoj praksi), a zbog svoje raznorodnosti (i motivacijskog as-pekta) imaju dobru prognosti~ku valjanost.

Najpoznatiji je Inventar emocionalnog kvocijenta (EQ-i;Bar-On, 2000.). Uklju~uje 133 ~estice svrstane u 15 skala i ~etiri{ire kategorije: intrapersonalne vje{tine, interpersonalne vje-{tine, prilagodljivost, upravljanje stresom, op}e raspoloènje.Prednost mu je u visokoj prognosti~koj valjanosti uglavnomza rukovode}e funkcije, ali i za akademski uspjeh (Bar-On,2000.; Parker i sur., 2004.). Najve}i je nedostatak nepostojanjekonceptualizacije, ali nema ni sustavnoga prikaza validacije,a i vrlo su visoke korelacije me|u supskalama.

Od ostalih skala EI, jo{ se spominje i EQ-mapa (Cooper,1996.), prema kojoj se emocionalna inteligencija dijeli na petatributa (trenuta~na okolina – zadovoljstvo ìvotom; emo-cionalna pismenost; emocionalne kompetencije; emocionalnevrijednosti i stavovi; te ishodi emocionalne inteligencije). Po-stoji i Upitnik emocionalne kontrole (Roger i Najarian, 1989.),~ije supskale "Kontrola agresivnosti", "Uvje`bavanje", "Beza-zlena kontrola" i "Emocionalna inhibicija" mjere sposobnostikontrole emocija u izazovnim situacijama. Skala koja ne mjeriEI, ali je konceptualno povezana s njom i ~esto se rabi u istra-ìvanjima, jest Torontska skala aleksitimije (Toronto Alexithy-mia Scale – TAS-20; Bagby i sur., 1993.). Kako je aleksitimijadefinirana kao nesposobnost imenovanja i izraàvanja emo-cija, onda je jasno da je to konstrukt obrnuto razmjeran kon-ceptu EI.

U Hrvatskoj se upotrebljava Upitnik emocionalne kom-petentnosti (UEK-45; Tak{i}, 2002.b). To je skra}ena verzija Upit-nika emocionalne inteligencije UEK-136 (Tak{i}, 1998.) kon-struiranog po modelu Mayera i Saloveya (1996.; 1997.). Sadrìtri supskale koje imaju namjeru procjenjivati: sposobnost uo-~avanja i razumijevanja emocija (15 ~estica), sposobnost izra-àvanja i imenovanja emocija (14 ~estica), sposobnost uprav-ljanja emocijama (16 ~estica). Do sada je ispitano vi{e od 7000ispitanika razli~ite dobi i spola, a skala je prevedena na en-gleski, {vedski, finski, portugalski, {panjolski, japanski, slo-venski i talijanski jezik. Na IX. Europskom kongresu psiholo-ga u Granadi u srpnju 2005. organiziran je poseban Simpozijo rezultatima UEK-45 (odnosno ESCQ-45) u nekoliko zemalja(Faria i Lima Santos, 2005.; Räty, 2005.; Molander i sur., 2005.;Avsec, 2005.; Extremera i Fernández-Berrocal, 2005.; Tak{i},735



2005.a; Tak{i}, 2005.b; Toyota, 2005.), a u tisku je ~lanak sa spo-menutog simpozija (Faria i sur., u tisku).

Psihometrijske osobine UEK-45 uglavnom su dobre, pa jetako pouzdanost cijelog Upitnika u razli~itim uzorcima od0,88 do 0,92. Pouzdanosti pojedina~nih skala tako|er su pri-hvatljive. Tako je ona za Skalu sposobnosti uo~avanja i razu-mijevanja emocija najve}a i iznosi od 0,82 do 0,88, za Skalusposobnosti izraàvanja i imenovanja emocija je izme|u 0,78i 0,81, a ne{to je nià za Skalu sposobnosti upravljanja emoci-jama gdje su dobivene vrijednosti od 0,68 do 0,72 (Tak{i},2002.a; Faria i sur., u tisku). Korelacija izme|u pojedinih sup-skala kre}e se od 0,35 do 0,51, pa se ukupan rezultat moè for-mirati kao mjera op}e emocionalne kompetentnosti, s pouz-dano{}u izme|u 0,87 i 0,92.

Konvergentna i divergentna valjanost UEK-45 provjere-na je na korelacijama sa skalama samoprocjena vlastite EI (Schu-tte skala emocionalne inteligencije – SEIS i Torontske skalealeksitimije – TAS-20) i onima sli~nih konstrukata.

Prema o~ekivanjima, najve}e korelacije skala i ukupnogarezultata na UEK-45 bile su sa skalom iz istoga koncepta EIkao osobine li~nosti (SEIS), {to bi govorilo u prilog konver-gentnoj valjanosti Upitnika. Povezanosti nisu jako visoke, jerSEIS sadrì ~estice o regulaciji neugodnih emocija, a UEK-45ima sve ~estice orijentirane u pozitivnom smjeru.

Relativno su visoke i korelacije s konstruktom aleksitimi-je, gdje najve}u (negativnu) korelaciju ima Skala izraàvanjai imenovanja emocija iz UEK-45, jer je najblià samoj definici-ji pojma aleksitimije.

Osim toga rezultati su uspore|eni i s nekoliko sli~nih kon-strukata: socijalnih vje{tina (Riggio i Trockmorton, 1986.), ve-likih pet osobina li~nosti (Kardum, 1993.), strategijama suo~a-vanja sa stresom (Hudek-Kneèvi}, 1993.) i samopoimanja(Bandura, 1977.; Bezinovi}, 1988.).

Od skala socijalnih vje{tina najve}a je korelacija UEK-45s emocionalnom osjetljivo{}u i socijalnim izraàvanjem, a ve-ze su logi~ne i najvi{e sa sposobno{}u uo~avanja i razumije-vanja emocija, odnosno sa sposobno{}u izraàvanja i imeno-vanja emocija.

Od crta li~nosti iz modela velikih pet najve}a je korelaci-ja UEK-45 s otvoreno{}u za iskustva, {to se ponekad naziva iintelektom. Ovaj je podatak zna~ajan za konstruktnu valja-nost Upitnika, kao i cjelokupnoga koncepta EI kao osobineli~nosti, jer nagla{ava prisutnost kognitivne komponente.

U zaklju~ku o konvergentnoj valjanosti upitnika UEK-45moglo bi se re}i da su korelacije najve}e sa skalama iz istogakonstrukta EI ili recipro~nog, kao {to je aleksitimija. Sa sli~-nim konstruktima korelacije su logi~ne, ali ne previsoke (u-glavnom izme|u 0,30 i 0,50), pa podràvaju ideju o diver-gentnoj valjanosti Upitnika (Nunnally i Bernstein, 1994.).736



Prognosti~ka valjanost UEK-45 provjerena je korelacija-ma sa zadovoljstvom ìvotom i razli~itim aspektima empatije,odnosno varijablama koje su autori konstrukta istaknuli kaoprimarne kriterije za konstrukt emocionalne inteligencije. Ko-relacije su navedene u Tablici 1.

Varijable URE IIE UE UEK-45

Kvaliteta rukovo|enja1 .46 .46 .52 .61Pozitivno raspoloènje2 .35 .45 .55 .59Otpornost ega (Ego-resiliency)3 .47 .36 .49 .55Empatija – Preuzimanje perspektive4 .45 .20 .41 .44Zadovoljstvo ìvotom5 .16 .41 .45 .41Percepcija stresa1 -.11 -.23 -.54 -.37Vrijednosti samoaktualizacije6 .21 .26 .33 .35Negativno raspoloènje2 -.15 -.21 -.38 -.32Integracija kao rje{enje konflikta4 .25 .11 .36 .30Emocionalna empatija5 .43 .15 .09 .27

Legenda: 1poslovo|e N=83; 2studenti N=276; 3srednjo{kolci N=834; 4studenti N=197; 5srednjo{kolci N=187; 6srednjo{kolci N=183

Najve}a korelacija Upitnika s nekom kriterijskom varija-blom bila je s procjenom uspje{nosti rukovo|enja prema Yu-klovoj taksonomiji (Yukl, 1994.). Zanimljiv je i nalaz da je EI i-mala ve}i indirektan doprinos produktivnosti tima nego {toje to bila procjena uspje{nosti rukovo|enja (Tak{i}, Su{anj iMain, 2003.). Od ostalih rezultata zna~ajno je spomenuti viso-ku korelaciju s Blockovim konstruktom otpornosti ega (Blocki Kremen, 1996.). Ranije je spomenuto da je empatija jedan odosnovnih kriterija EI. Zbog toga je zna~ajno da su korelacijeukupnoga rezultata, kao i skala uo~avanja i razumijevanja teizraàvanja i imenovanja, bile pozitivne, a najvi{e s kognitiv-nim aspektom empatije (preuzimanje perspektive druge oso-be) iz Davisove konceptualizacije empatije (Davis, 1980.). O-vaj rezultat potvr|uje povezanost EI s kognicijom.

U hijerarhijskoj regresijskoj analizi pokazao se zna~ajandoprinos skala Upitnika obja{njenju varijance zadovoljstvaìvotom, povrh nekih skala samopoimanja (samopo{tovanje,osobna nekompetentnost i ustrajnost) i {est skala iz konstruk-ta socijalnih vje{tina (∆R2=0,047 p=0,007; Tak{i}, 2002.a). O-sim toga, skala sposobnosti upravljanja emocijama u regresij-skoj analizi pokazala se kao najbolji prediktor zadovoljstva ì-votom (β=0,242 p=0,001).

âk se i u prognozi {kolskog uspjeha i nakon efekta ra-zli~itih testova kognitivnih sposobnosti dodatni doprinos EIpokazao grani~no zna~ajnim (∆R2=0,041 p=0,05; Tak{i}, 2002.a).Ponovo je sposobnost upravljanja emocijama imala zna~ajandoprinos varijanci {kolskog uspjeha (β=0,196 p=0,007). U dru-737

Ü TABLICA 1Korelacije skalaUpitnika emocionalnekompetentnosti (UEK--45) i nekih kriterijskihvarijabli

gom istraìvanju taj je doprinos ostao zna~ajan i nakon kon-trole efekata spola ispitanika (β=0,162 p=0,024; Tak{i}, [toka-lo i Koli}-Vehovec, 2003.).

Skale Upitnika emocionalne kompetentnosti procjenjujuono {to se u literaturi ~esto naziva emocionalna inteligencijakao osobina li~nosti, ali zbog ~estih prigovora da se inteligen-cija moè mjeriti jedino testovima sposobnosti, odlu~ili smose za sintagmu "emocionalna kompetentnost". Na to je utjeca-la i preporuka koju je jo{ po~etkom sedamdesetih godina 20.stolje}a dao McClelland (1973.), da bi trebalo testirati kompe-tentnost osobe, a ne samo razinu njezine inteligencije. Ovo senavezuje na po~etnu ideju o razlozima postojanja emocional-ne inteligencije, u kojoj se isti~e va`nost emocionalnih kom-petencija u svakodnevnom ìvotu ljudi.

Upitnik regulacije i kontrole (negativnih) emocija (ERIK;Tak{i}, 2004.) sastoji se od 20 ~estica koje procjenjuju veli~inuefekata neugodnih emocija i raspoloènja na mi{ljenje, pam-}enje i pona{anje pojedinca ("Raspoloènje mi sna`no utje~ena razmi{ljanje", "Dobro pamtim situacije u kojima sam bioljut" ili "U bijesu i ljutnji izvi~em se i na onoga tko mi nije ni{taskrivio"). Sadràj ve}ine tvrdnji u razli~itim upitnicima emo-cionalne regulacije i kontrole odnosi se na emocionalnu inhi-biciju, a mnogo manje na facilitaciju mi{ljenja. Razlog tomumoè se traìti u zna~ajnijem utjecaju {to ga neugodne emo-cije i raspoloènja imaju na mi{ljenje i pona{anje osobe (Lar-sen i sur., 1986.). One zahtijevaju akciju usmjerenu na promje-nu s ciljem ponovnog uspostavljanja homeostaze, odnosno u-godna raspoloènja.

Struktura ERIK-a provjerena je eksploratornim i konfir-matornim faktorskim analizama na razli~itim uzorcima ispi-tanika. Obje su analize pokazale da je mogu}e prona}i tri zna-~ajna izvora varijabiliteta, odnosno faktora. Prvi su faktor ~i-nile ~estice ~iji se sadràj odnosio na efekte emocija i raspolo-ènja na mi{ljenje i pona{anje. U drugi su se faktor svrstale~estice ~iji se sadràj odnosio na pam}enje emocionalno sa-turiranih sadràja, dok su se ~estice tre}ega faktora odnosilena kontrolu vlastitih emocionalnih reakcija. Prva dva faktoraimala su stabilnu strukturu i zadovoljavaju}u homogenost urazli~itim uzorcima (α > 0,70), dok je struktura ~estica tre}egfaktora bila slabije homogena (α <_ 0,60). Korelacije me|u fak-torima bile su izme|u 0,32 i 0,59 i dopu{tale su formiranjeukupnoga rezultata, a pouzdanosti su tada bile zadovoljava-ju}e i kretale su se izme|u α =0,79 i α =0,83.

U zaklju~ku provedenih analiza navedene su odre|enepreporuke za upotrebu Upitnika ERIK. Model s jednim fak-torom na~elno zadovoljava kriterije dobre strukture i ima u-glavnom zadovoljavaju}u unutra{nju konzistenciju. Najboljeindekse slaganja pokazao je model strukture sa tri faktora, ali738



se jasno i kroz sve uzorke pokazao problem slabe pouzda-nosti tre}ega, ali i u ve}ini uzoraka drugoga faktora. Zbog to-ga se dobrim pokazao prijedlog strukture sa dva faktora, nas-tao spajanjem prvoga i tre}ega faktora u jedan. Primjena ovo-ga rje{enja osobito se preporu~uje u uzorcima starijih ispi-tanika, gdje je pouzdanost obaju faktora zadovoljavaju}a. O-~ito je da ve}e iskustvo pridonosi boljem razlikovanju odnosaprema vlastitim emocijama, kao i razli~itih emocionalnih re-akcija.

Problemi sa samoprocjenama EI svode se na standardneprigovore svim sli~nim skalama samoprocjena (Ciarrochi i sur.,2000.):

1. U nekim situacijama ljudi nastoje "pode{avati" (iskrivljavati) svoje odgovore.

2. Ljudi ~esto ne poznaju svoje emocije.3. Preklapaju se s ve} poznatim osobinama li~nosti.Zbog navedenih problema sa samoprocjenama, a i ve}e

sli~nosti s klasi~nim na~inima ispitivanja inteligencije, u novi-je se vrijeme nagla{ava va`nost pristupa ispitivanju EI kao spo-sobnosti, odnosno testovima koji bi zahtijevali rje{avanje ne-ke problemske situacije i pronalaènje to~nog odgovora.

EI kao sposobnostKako navode Kaufman i Kaufman (2001.), ve} su Binet i Wech-sler èljeli da se u testove inteligencije ubace i emocionalni sa-dràji.

Tri su osnovna kriterija za ulaz u "dru{tvo" inteligencija:a) konceptualni – da postoji neki mentalni u~inak, b) korela-cijski – pronalaze se zna~ajne, ali ne previsoke korelacije s pri-znatim mentalnim sposobnostima, c) razvojni – EI se razvija sdobi i iskustvom, pa je sli~na Cattellovoj kristaliziranoj inte-ligenciji.

Korelacijski kriterij po~iva na odre|enim pretpostavka-ma i postavlja neke uvjete: 1) ako je EI mentalna sposobnost,morala bi imati nenulte korelacije s ostalim "inteligencijama",2) korelacije ne smiju biti previsoke, 3) najve}a sli~nost o~e-kuje se sa socijalnom inteligencijom, 4) od dobro definiranih"inteligencija" najve}e korelacije o~ekuju se s verbalnim fak-torom.

Testovi emocionalne inteligencijePrvi poku{aj ispitivanja sposobnosti uo~avanja emocija u trivrste podraàja (boje, lica i apstraktni oblici) bio je po~etkom1990-ih (Mayer i sur., 1990.).

Prvi poznati test emocionalne inteligencije jest Multifak-torska skala EI (Multifactor Emotional Intelligence Scale – MEIS;Mayer i sur., 1999.). Sastojala se od 12 mjera sposobnosti iz739



modela EI (Mayer i Salovey, 1996.; 1997.) smje{tenih u ~etiri {i-ra podru~ja sposobnosti: 1) uo~avanja emocija, 2) asimiliranjaemocija u mi{ljenje, 3) razumijevanja emocija i 4) upravljanjaemocijama. Pouzdanost skala bila je izme|u α=0,35 i α=0,94.Lo{ija je bila za ekspertni kriterij, a najslabije su se pokazaleobje supskale Upravljanja emocijama. Korelacije konsenzus iekspert kriterija bile su za razli~ite supskale od 0,49 do 0,94.Faktorska analiza dala je tri zna~ajna faktora: 1) uo~avanje, 2)razumijevanje i 3) asimiliranje emocija. Dvije posljednje di-menzije bile su i visoko korelirane (r=0,87). Zna~ajna je bilakorelacija s testom verbalnih sposobnosti, prilago|enim tes-tom rje~nika iz Army Alpha testa inteligencije (r=0,36).

Nedostatke iz MEIS-a autori su otklonili u drugoj bateri-ji testova MSCEIT (Mayer, Salovey, Caruso Emotional IntelligenceTests; Salovey i sur., 2001.; Mayer i sur., 2003.). Korelacije iz-me|u konsenzusa i ekspertnoga mi{ljenja za MSCEIT jesu od0,90 navi{e. Procjenjuje EI kao i klasi~ni testovi inteligencije, asadràva, osam supskala, po dvije iz svake od ~etiri skupinesposobnosti: 1) percepcija i izraàvanje emocija, 2) kori{tenjeemocija kao pomo} u mi{ljenju, 3) razumijevanje i analizira-nje emocija, 4) reflektivno upravljanje emocijama. MSCEIT jestandardiziran na oko 5000 ispitanika iz 50 mjesta s englesko-ga govornog podru~ja, a podaci su prikupljeni na reprezen-tativnom uzorku. Pouzdanost svake od ~etiri supskale bile su odα=0,86 do α=0,93. U dva istraìvanja na velikim uzorcima(N>1700) konfirmatorna faktorska analiza daje dobru strukturuza 1, 2, i 4 faktora, gdje prva dva faktora daju jedan faktor dru-goga reda za koji je bitno dosada{nje iskustvo (autori su ga na-zvali "experiental area"), a druga dva formiraju faktor rezoni-ranja o emocijama nazvan "reasoning area" (Mayer i sur., 2001.).Provjeravaju}i konvergentno-divergentnu valjanost MSCEIT-a,dobivene su pozitivne korelacije s poznatim testovima inte-ligencije u rasponu od 0,03 do 0,35. Sli~ne su korelacije do-bivene i s razli~itim osobinama li~nosti, optimizmom i empa-tijom, {to upu}uje na zadovoljavaju}u konvergentno-diver-gentnu valjanost. U analizi prognosti~ke valjanosti MSCEITpredvi|a pozitivne odnose s ljudima, jer je dobivena pozitiv-na povezanost s rezultatima na skalama privrènosti, {irimsocijalnim mreàma i s vi{e predmeta privrènosti (npr. slikeili pisma), a negativna s devijantnim i problemati~nim pona-{anjem, kao {to je konzumacija droga i alkohola (Brackett isur., 2004.). Osobe koje imaju vi{i rezultat na testu zadovolj-nije su me|uljudskiim odnosima, a zna~ajna povezanost o-staje i nakon parcijalizacije efekata osobina li~nosti i verbalneinteligencije (Lopez i sur., 2003.), {to upu}uje na jedinstvendoprinos EI obja{njenju varijance zadovoljstva odnosima.



740

Testovi u HrvatskojNa na{em podru~ju objavljeno je nekoliko testova razli~itihsposobnosti iz modela emocionalne inteligencije (Mayer i Sa-lovey, 1996.; 1997.).

Test analize emocija (TAE; Kulenovi} i sur., 2001.) mjera jekomponente EI iz Mayer-Saloveyeva modela i namijenjen jeprocjeni dimenzije razumijevanje i analiza emocija (grana C).Sastoji se od 25 problema, a od ispitanika se traì da "raspo-zna sastojke emocionalne mje{avine u zadanom sloènom a-fektivnom stanju". U svakom problemu od ispitanika se traìda prona|u dva najto~nija i dva najmanje ispravna rje{enja,pa test tako ima ukupno 100 zadataka.

Pouzdanost mu je zadovoljavaju}a (oko 0,80), zna~ajnesu, ali niske korelacije s testovima klasi~ne inteligencije (uzkorekciju zbog nepouzdanosti samo r=0,23), a rezultat je ne-ovisan o nekognitivnim faktorima EI (Bar-Onov upitnik emo-cionalnog kvocijenta – EQ-i). U ispitivanju prognosti~ke valja-nosti pokazao je samostalan doprinos obja{njenju op}eg us-pjeha u {koli.

Test opaànja emocionalnog sadràja u slikama (TOES; Arar isur., 2000.; Tak{i}, Arar i Molander, 2004.) ima namjeru proci-jeniti individualne razlike u najjednostavnijoj od sposobnostiiz Mayer-Saloveyeva modela – sposobnosti uo~avanja emoci-ja. Zadatak je ispitanika procijeniti izraènost svake od ponu-|enih emocija na skali od pet stupnjeva. Preliminarna verzijatesta ukupno sadrì 16 slika (pastela), a izraènost emocija nanjima procjenjuje se na po 20 skala (opisa emocija), {to ~iniukupno 320 skala. âk i svaka slika zasebno moè biti zase-ban test, jer su im pouzdanosti oko 0,80. To~nost procjeneispitanika vrednuje se u odnosu na ranije spomenuti eks-pertni i konsenzus kriterij. Svaka od slika ima visoko slaganjetih dvaju kriterija, a prosjek korelacija je 0,90.

Test rje~nika emocija (TRE; Tak{i}, Haramba{i} i Velemir,2004.) jest test u kojem je zadana podraàjna rije~ i predloè-no {est mogu}ih odgovora, od kojih je samo jedan to~an (A-ni}, 1998.). Istih je formalnih osobina kao i suptest Rje~nika izbaterije Kalifornijskih testova mentalne zrelosti (KTMZ; Ko-ren i Miji}, 1976.), samo {to je podraàjna rije~ uvijek neka e-mocija ili raspoloènje. Nakon nekoliko preliminarnih ispiti-vanja izra|ena je kona~na verzija testa sa 102 zadatka. U ana-lizi metrijskih osobina dobivene su zadovoljavaju}e pouz-danosti na razli~itim uzorcima (α=0,87 – α=0,92). Umjerenesu bile korelacije s testovima akademske i emocionalne inteli-gencije, {to govori u prilog konvergentnoj valjanosti TRE. U-nato~ identi~nom formatu odgovaranja usporedbom s Tes-tom rje~nika iz KTMZ, ostaje 44% specifi~ne varijance, {to go-vori u prilog divergentnoj valjanosti testa.741

Iako vrijeme rje{avanja 102 zadatka uglavnom ne prelazi20 minuta, napravljena je i skra}ena verzija od 35 izabranih~estica, koja je pokazala zadovoljavaju}u pouzdanost na dru-gom uzorku ispitanika (α =0,92; [iljan, 2004.).

Dosada{nji prikaz rezultata usmjerio se prije svega naodre|ivanje konvergentno-divergentne valjanosti mjera emo-cionalne inteligencije. Jo{ je jedan kriterij koji se mora zado-voljiti da bi se EI mogla smatrati inteligencijom – razvojni kri-terij, koji podrazumijeva da se EI razvija tijekom dobi i s is-kustvom. Ve} je prije spomenuta sli~nost EI s konceptom kri-stalizirane inteligencije, a to je potvr|eno pozitivnim korela-cijama s postoje}im verbalnim testovima inteligencije.

RAZVOJ I UÊNJE EMOCIONALNE INTELIGENCIJEJedna od specifi~nosti vezanih uz emocionalnu inteligencijukoja svakako pridonosi interesu za ovaj konstrukt jest pret-postavka da se, za razliku od IQ, emocionalna inteligencijamoè razvijati. Zbog toga mnogi autori pribjegavaju upotrebidrugih termina kad govore o zapravo istom sklopu vje{tina isposobnosti, pa se tako u literaturi susre}u pojmovi poput e-mocionalnog kvocijenta (npr. Goleman, 1995.), emocionalne pi-smenosti (npr. Goleman, 1995.; Dulewic i Higgs, 2000.), emo-cionalne kompetentnosti (npr. Dulewic i Higgs, 2000.; Tak{i},1998.).

Programi za razvoj EI kod djeceTijekom posljednjeg desetlje}a vidljiv je pove}an interes zaprimjenu programa koji imaju za cilj razvijati socijalne i emo-cionalne vje{tine, poput rje{avanja problema, dono{enja od-luka, komunikacijskih vje{tina, prepoznavanja vlastitih i tu-|ih emocija i no{enje s njima na primjeren na~in, regulacijeemocija, upravljanja vlastitim pona{anjem i sli~no. Ciarrochi isuradnici (2003.) govore o "eksploziji interesa" u razvoju pro-grama socijalnog i emocionalnog u~enja, kojima se nastojeunaprijediti razli~iti aspekti socijalnoga zdravlja (npr. visoka ra-zina kvalitete socijalne podr{ke) kao i segmenti mentalnogazdravlja (npr. manja depresivnost, ve}e zadovoljstvo ìvotom).Diljem svijeta kreiraju se programi za razvoj EI i kod djece ikod odraslih.

Stru~njaci razli~itih profesija objedinjuju znanja s podru-~ja inteligencije, razvojne psihologije, neurologije te odgoja iobrazovanja kako bi osmislili strategije primarne prevencijekroz programe kojima djeci pomaù razviti socijalne i emo-cionalne kompetencije. Programi ove vrste imaju za cilj u~i-niti djecu otpornijom na razne psihopatolo{ke probleme, po-put depresivnosti, delinkvencije, nasilja, zlouporabe droga itd.,i to tako da se kod djece poti~u vje{tine prepoznavanja i u-742



pravljanja emocijama kod sebe i drugih, kontrole vlastitih re-akcija, empatije i prosocijalnoga pona{anja i sli~no (KuterovacJagodi}, 2003.). Postoje brojni uspje{ni, vi{egodi{nji interven-cijski programi koji promi~u akademsko, socijalno, emocio-nalno i zdravstveno pona{anje kod djece {kolskog uzrasta. Ne-ki su usmjereni na {kolsku klimu, neki su usmjereni na osobu,a neki uklju~uju vi{estruke pristupe i komponente. Elias i sur.(2001.) identificirali su {est tipova programa namijenjenih os-novno{kolskom uzrastu i adolescentima: organizacijske stra-tegije na razini {kole (cilj im je pomo}i u izgradnji produktiv-nih odnosa izme|u lokalne i {kolske zajednice, koji }e promo-virali u~enje i mentalno zdravlje); struktura i klima u u~ionici(nastoje pove}ati mogu}nosti za aktivno sudjelovanje u u~e-nju i razvoj suportivnih odnosa s odraslima i vr{njacima);programi pove}anja socijalne kompetentnosti (usmjerenostna razvoj i unapre|enje djetetovih vje{tina samokontrole, u-pravljanja stresom, rje{avanja problema i dono{enja odluka,kao i na njihovu afektivnu osvije{tenost i kapacitete za reflek-siju); ciljani programi prevencije (imaju uì fokus i svrha im jeprevencija identificiranoga problemati~nog pona{anja); pro-grami zdravstvene edukacije (osmi{ljeni s ciljem promovira-nja mentalnoga i fizi~koga zdravlja kod u~enika); multikom-ponentne strategije prevencije (ciljaju na nekoliko domenafunkcioniranja, npr. akademska, socijalna i zdravstvena pona-{anja, i obi~no se provode na razini {kolskog okruga, zajed-nice ili oboje).

S obzirom na to da ve}ina djece poha|a {kolu, ~ini seopravdanom usmjerenost intervencija i programa za razvojEI upravo na {kolski uzrast i {kolsko okruènje. Mnogi pro-grami integrirani su u {kolski kurikulum i usmjereni su na toda omogu}uju u~enicima intenzivna i trajna iskustva izgrad-nje vje{tina emocionalne inteligencije tijekom godina. Poznatje primjer programa PATHS (Promoting Alternative ThinkingStrategies, Greenberg i sur., 1995., prema Matthews i sur., 2002.;Kelly i sur., 2004.), za poticanje alternativnih strategija mi-{ljenja, koji ima za cilj u~iti djecu da identificiraju, razumiju ireguliraju svoje emocije, a istraìvanja pokazuju da kod u~e-nika sudionika to donosi napredak u rje{avanju socijalnihproblema, u emocionalnom razumijevanju te kognitivnim vje-{tinama vezanima za socijalno planiranje i impulzivnost, dokdjeca tako|er pokazuju smanjenu razinu problemati~nih pona-{anja i ve}u razinu adaptivnih pona{anja (Elias i sur., 2001.).

Poticanje u~enikovih postoje}ih osobina, u~enje novihvje{tina i prevencija negativnih pona{anja najefikasniji sukroz programe koji su primjereni po svom intenzitetu i tra-janju, {to zna~i da obuhva}aju barem osam lekcija u jednojprogramskoj godini, i to barem dvije uzastopne godine, uz ne-izostavan uvjet da to bude integriran i koordiniran program743



koji je svojom sloènom organizacijom efikasniji od zbroja nje-govih dijelova (The Collaborative for Academic, Social, and Emo-tional Learning (CASEL, 2002.)).

Razvoj EI kod odraslihEmmerling i Goleman (2003.) tvrde kako bez ciljanog ulaga-nja napora pojedinci ne mogu posti}i pove}anje vlastite emo-cionalne inteligencije. Autori smatraju da razvitak socijalnih iemocionalnih kompetencija zahtijeva obvezu i ulaganje tru-da tijekom vremena, navode}i primjere iz psihoterapije i or-ganizacijske edukacije, gdje upravo sistemati~ni programidaju dokaze o mogu}nosti ljudi da pove}aju svoje socioemo-cionalne kompetencije. Rezultati Slaski i Cartwright (2003.) i-du u prilog tvrdnji o u~inkovitosti treninga EI kod mena-dèra. Rezultati pokazuju da trening program razvoja EI ueksperimentalnoj skupini dovodi do zna~ajnoga pove}anjana dvjema mjerama EI, dok u kontrolnoj skupini razlike ne-ma. Osim toga, nau~ene vje{tine pokazale su se korisnima usmanjenju stresa te unapre|enju menadèrskih sposobnosti.

ZAKLJUÂKKoncept emocionalne inteligencije je nakon burnoga doba po-pularizacije i nekriti~nih grandomanskih ideja o mogu}nosti-ma prognoze svega i sva~ega (panacea) kona~no u{ao u mir-niju fazu znanstvenoga provjeravanja. Na veliku radost tvo-raca EI, sve se manje u literaturi moè sresti tvrdnja kako "EIobja{njava 75% uspjeha u {kolovanju i ìvotu op}enito, od-nosno sve ono {to ne uspijevaju objasniti testovi klasi~ne in-teligencije", a {to je najve}im dijelom uzrokovalo ozbiljne kri-tike na ra~un samoga konstrukta.

Naj~e{}i i najozbiljniji prigovori konstruktu emocionalneinteligencije ostaju:

a) slabija pouzdanost nekih skala, pogotovo sloènijih o-sobina (upravljanje emocijama), b) nepostojanje jedinstveno-ga to~nog odgovora, pogotovo kod konsenzus kriterija, gdjese postavlja pitanje {to s onima koji su iznimni, pa daju "spe-cifi~ne" odgovore (Roberts i sur., 2001.).

Oni koji brane odrìvost emocionalne inteligencije naj-~e{}e navode da se upravo ovim konstruktom poku{alo ispra-viti neke prigovore zadacima u klasi~nim testovima inteligen-cije da: a) ne obra}aju pa`nju na realne ìvotne situacije, b) danavode sve relevantne informacije za pronalaènje rje{enja ic) u njima se priznaje samo jedno jedino ispravno rje{enje(Sternberg, 2000.). Osim toga, ekspertni i konsenzus kriterijikoji se koriste u odre|ivanju to~nog ili to~nih odgovora u te-stovima EI, a najvi{e ih kritiziraju autori neskloni konceptuEI, odavno su uobi~ajeni u istraìvanjima kreativnosti (Kauf-man i Kaufman, 2001.).744

Vidljiv je stalni napredak u teorijskom dotjerivanju kon-strukta emocionalne inteligencije, izradbi i provjeravanju in-strumentarija, boljem uvidu u prirodu procesiranja emocio-nalnih sadràja, kao i njegovu ulogu u rje{avanju svako-dnevnih problema. Poku{ava se prona}i mjesto konstruktaemocionalne inteligencije u prostoru razli~itih teorija inte-ligencije i osobina li~nosti. Tako se do{lo do spoznaje da sudosada{nje mjere sposobnosti EI uglavnom korespondirale sonim {to je do sada bilo poznato pod nazivom kristaliziranainteligencija, odnosno onaj vid kognitivnih sposobnosti koji serazvija s iskustvom (Roberts i sur., 2005.). EI kao osobina li~-nosti pokazala se povezanom s postoje}im osobinama li~nostiiz Modela velikih pet (pogotovo ekstraverzijom i otvoreno{}uza iskustva). Ta je veza uglavnom logi~na (Zar mnoge klasi~neosobine li~nosti ne uklju~uju u velikoj mjeri emocionalnofunkcioniranje?), ali ne presna`na da ne dopu{ta i samostalandoprinos EI obja{njavanju pozitivnih ìvotnih ishoda (Brac-kett i sur., 2004.; Tak{i}, 2002.b).

Pozitivna psihologija nagla{ava optimizam i pozitivne stra-ne ljudskoga funkcioniranja, umjesto da se usmjerava na psi-hopatologiju i pote{ko}e u funkcioniranju. U potrazi za razu-mijevanjem pozitivnoga ljudskog iskustva, dobivene su po-zitivne povezanosti EI s konstruktima poput sre}e, samopo-{tovanja, samoefikasnosti, optimizma, nade, zadovoljstva ì-votom, lokusa kontrole i mnoge druge (Furr, 2005.). Nagla-{avanje va`nosti emocionalne inteligencije za prilago|eno funk-cioniranje pojedinca svakako pripada toj potrazi za pozitiv-nim u ljudskom funkcioniranju.

U budu}nosti se o~ekuje jo{ bolje teorijsko ure|ivanjepodru~ja te izradba novih objektivnih testova emocionalneinteligencije, ali i evaluacija postoje}ih.

LITERATURAAni}, V. (1998.), Rje~nik hrvatskoga knjièvnog jezika, 3. Zagreb: Novi liber.

Arar, Lj., Tak{i}, V. i Molander, B. (2000.), Determining consensual accu-racy of perceiving affective content in art. Rad prezentiran na XXVIIthInternational Congress in Psychology, Stockholm.

Avsec, A. (2005.), Emotional Skills and Competence Questionnaire: Relia-bility and validity of a Slovene version. Oral presentation in the Sym-posium "Cross-cultural validation of Emotional Skills and Compe-tence Questionnaire (ESCQ)", at the 9th European Congress of Psy-chology (3-8 July), Granada, Spain, 03-08. July.

Bagby, R. M., Parker, J. D. A. i Taylor, G. J. (1993.), The twenty-itemToronto Alexithymia Scale: II. Convergent, discriminant, and con-current validity, Journal of Psychosomatics Research, 38: 33-40.

Bandura, A. (1977.), Self-efficacy: Toward a unified theory of behav-ioral change, Psychological Review, 84: 191-215.745



Bar-On, R. (2000.), Emotional and social intelligence: insights fromEmotional Quotient Inventory. U: R. Bar-On & D. A. Parker (ur.), Thehandbook of emotional intelligence (363-388), San Francisco: Jossey-Bass.

Bar-On, R. i Parker, J. D. A. (ur.) (2000.), Handbook of Emotional Intelli-gence. San Francisco: Jossey-Bass Inc.

Bezinovi}, P. (1988.), Percepcija osobne kompetentnosti kao dimenzija sa-mopoimanja. Doktorska disertacija. Filozofski fakultet. Sveu~ili{te uZagrebu, Zagreb.

Block, J. i Kremen, A. M. (1996.), IQ and Ego-Resiliency: Conceptualand empirical connections and separateness, Journal of Personality andSocial Psychology, 70: 349-361.

Brackett, M. A., Mayer, J. D. i Werner, R. M. (2004.), Emotional inte-lligence and its relation to everyday behaviour, Personality and Indi-vidual Differences, 36: 1387-1402.

Ciarrochi, J. V., Chan, A. Y. C. i Caputi, P. (2000.), A critical evaluationof the emotional intelligence construct, Personality and Individual Dif-ferences, 28: 539-561.

Ciarrochi, J., Scott, G., Deane, F. P. i Heaven, P. C. L. (2003.), Relationsbetween social and emotional competence and mental health: a con-struct validation study, Personality and Individual Differences, 34: 1-17.

Cooper, R. K. (1996.), Executive EQ. San Francisco: AIT and Essi Sy-stems.

Davies, M., Stankov, L. i Roberts, D. R. (1998.), Emotional Intelli-gence; In Search of an Elusive Construct, Journal of Personality and So-cial Psychology, 75: 989-1015.

Davis, M. H. (1980.), A multidimensional approach to individual dif-ferences in empathy, JSAS Catalogue of Selected Documents in Psycho-logy, 10: 85.

Dulewic, V. i Higgs, M. (2000.), Emotional intelligence, Journal of Ma-nagerial Psychology, 15: 341-372.

Elias, J. M., Hunter, L. i Kress, J. S. (2001.), Emotional intelligence andeducation. U: J. Ciarrochi, J. P. Forgas, J. D. Mayer, (ur.), Emotional in-telligence in everyday life: A scientific inquiry (133-149), Philadelphia, PA:Psychology Press.

Emmerling, R. J. i Goleman, D. (2003.), Emotional intelligence: Issues andcommon misunderstandings. Consortium for Research on Emotional Intelli-gence in Organizations. Rad dostupan na www.eiconsortium.org (15.12. 2005.)

Extremera, N. & Fernández-Berrocal, P. (2005.), Emotional Skills andCompetence Questionnaire (ESCQ): Adaptation to Spanish, reliability andits relationship with well-being indexes. Oral presentation in the Sym-posium Cross-cultural validation of Emotional Skills and Compe-tence Questionnaire (ESCQ), at the 9th European Congress of Psy-chology, Granada, Spain, 03-08. July.

Faria, L., Lima Santos, N., Tak{i}, V., Raty, H., Molander, B., Holstrom,S., Jansson, J., Avsec, A., Extremera, N., Fernández-Berrocal, P. i To-yota, H. (2005.), Cross-cultural validation of the Emotional Skills andCompetence Questionnaire (ESCQ). Psichologia (u tisku).746



Faria, L. i Lima Santos, N. (2005.), Adaptation of the Emotional Skills andCompetence Questionnaire (ESCQ) to the Portuguese context. Oral pre-sentation in the Symposium "Cross-cultural validation of EmotionalSkills and Competence Questionnaire (ESCQ)", at the 9th EuropeanCongress of Psychology, Granada, Spain, 03-08. July.

Furr, R. M. (2005.), Differentiating happiness and self-esteem, Indi-vidual differences research, 3: 105-127.

Gardner, H. (1983.), Frames of mind: The theory of multiple intelligences.New York: Basic Books.

Goleman, D. (1995.), Emotional Intelligence. New York. Bantam Books.

Goleman, D. (1997.), Emocionalna inteligencija. Zagreb: Mozaik knjiga.

Hudek-Kneèvi}, J. (1993.), Prikaz istraìvanja i teorijskih pristupaprou~avanju suo~avanja sa stresom, Godi{njak zavoda za psihologiju, 2:31-42.

Kardum, I. (1993.), Mjerenje i struktura raspoloènja. Godi{njak zavo-da za psihologiju, 2: 63-80.

Kaufman, A. S i Kaufman, J. C. (2001.), Emotional Intelligence as anAspect of General Intelligence: What Would David Wechsler Say? E-motion, 1: 258-264.

Kelly, B., Longbottom, J., Potts, F. i Williamson, J. (2004.), Applying e-motional intelligence: Exploring the Promoting Alternative ThinkingStrategies curriculum, Educational Psychology in Practice, 20: 221-240.

Koren, I. i Miji}, V. (1976.), Kalifornijski test mentalne zrelosti. Zagreb:Republi~ka samoupravna interesna zajednica za zapo{ljavanje.

Kulenovi}, A., Balenovi}, T. i Bu{ko, V. (2001.), Test analize emocija: je-dan poku{aj objektivnog mjerenja sposobnosti emocionalne inteli-gencije, Suvremena psihologija, 3: 27-48.

Kuterovac Jagodi}, G. (2003.), Emocionalno opismenjivanje: novi iza-zov za pred{kolske ustanove, Zbornik radova XV simpozija socijalnepedijatrije, 51-53.

Larsen, R. J., Diener, E. i Emmons, R. A. (1986.), Effect intensity andreaction to daily life events, Journal of Personality and Social Psychology,51: 803-814.

Lewis, M. i Haviland-Jones, J. M. (ur.) (2000.), Handbook of Emotions,2nd editon. New York: Guilford Press.

Lopez, P. N., Salovey, P. i Straus, R. (2003.), Emotional intelligence,personality, and the perceived quality of social relationship, Perso-nality and Individual Differences, 35: 641-658.

MacCann, C., Roberts, R. D., Matthews, G. i Zeinder, M. (2004.), Con-sensus scoring and empirical option weighting of performance-basedEmotional intelligence (EI) tests, Personality and Individual Differences,36: 645-662.

Matthews, G., Zeidner, M. i Roberts, R. D. (2002.), Emotional intelli-gence: Science & Myth. Cambridge: The MIT Press.

Mayer, J. D. i Salovey, P. (1996.), What is emotional intelligence?. U:P. Salovey & D. Sluyter (ur.), Emotional development and emotional intel-ligence: Implications for educators (3-31), New York: Basic Books.747



Mayer, J. D. i Salovey, P. (1997.), [to je emocionalna inteligencija? UP. Salovey i D. J. Sluyter (ur.), Emocionalni razvoj i emocionalna inteli-gencija, pedago{ke implikacije (19-54), Zagreb: Educa.Mayer, J. D., Caruso, R. D., i Salovey, P. (1999.), Emotional intelli-gence meets traditional standards for an intelligence, Intelligence, 27:267-298.Mayer, J. D., DiPaolo i Salovey, P. (1990.), Perceiving the effective con-tent in ambiguous visual stimuli: A component of emotional intelli-gence, Journal of Personality Assessment, 50: 772-781.Mayer, J. D., Salovey, P. i Caruso, D. (2000.), Emotional intelligence aszeitgeist, as personality, and as mental ability. U: R. Bar-On & D. A.Parker (ur.), The handbook of emotional intelligence (92-117), San Fran-cisco: Jossey-Bass.Mayer, J. D., Salovey, P., Caruso, D. i Sitarenios, G. (2001.), Emotionalintelligence as a standard intelligence, Emotion, 1: 232-242.Mayer, J. D., Salovey, P., Caruso, i Sitarenios, G. (2003.), Measuringemotional intelligence with the MSCEIT v2.0. Emotion, 3: 97-105.McClelland, D. (1973.), Testing for competence rather than for "intel-ligence", American Psychologist, January, 1-14.Molander, B., Holmström, S. & Jansson, J. (2005.), ESCQ-45 as relatedto self-rated job stress and health. Oral presentation in the Symposium"Cross-cultural validation of Emotional Skills and CompetenceQuestionnaire (ESCQ)", at the 9th European Congress of Psycho-logy, Granada, Spain, 03-08. July.Nunnally, J. C. i Bernstein, I. (1994.), Psychometric theory. New York: Mc-Graw-Hill.Parker, J. D. A., Sreque Sr., R. E., Barnhart, D. L., Harris, J. I., Majeski,S. A., Wood, L. M., Bond, B. J. i Hogan, M. J. (2004.), Academic achi-evement in high school: does emotional intelligence matter?, Perso-nality and Individual Differences, 37: 1321-1330.Räty, H. (2005.), Perceived emotional competence and self-concept. Oralpresentation in the Symposium "Cross-cultural validation of Emo-tional Skills and Competence Questionnaire (ESCQ)", at the 9th Eu-ropean Congress of Psychology, Granada, Spain, 03-08. July.Riggio, R. E. i Trockmorton, B. (1986.), Manual for the social skills in-ventory (SSI). Department of Psychology, California State University,Fullerton.Roberts, R. D., Schulze, R., Zeidner, M. i Matthews, G. (2005.), Un-derstanding, measuring, and applying emotional intelligence. U: R.Schulze. i R. D. Roberts (ur.), Emotional Intelligence: An InternationalHandbook (311-341), Cambridge: Hogrefe & Huber Publishers.Roberts, R. D., Zeidner, M. i Matthews, G. (2001.), Does emotionalintelligence meet standards for an intelligence? Some new data andconclusion, Emotion, 1: 196-231.Roger, D. i Najarian, B. (1989.), The construction and validation of anew scale for measuring emotion control, Personality and IndividualDifferences, 10: 845-853.

Salovey, P. i Mayer, J. D. (1990.), Emotional intelligence, Imagination,Cognition and Personality, 9: 185-211.748



Salovey, P. i Sluyter, D. (ur.) (1997.), Emocionalni razvoj i emocionalnainteligencija: Pedago{ke implikacije. Zagreb: Educa.Salovey, P., Bedell, B. T., Detweiler, J. B. i Mayer, J. D. (2000.), Currentdirections in emotional intelligence.U: M. Lewis i J. M. Haviland-Jo-nes (ur.), Handbook of Emotions, 2nd editon (504-520), New York: Guil-ford Press.Salovey, P., Mayer, J. D., Caruso, D. i Lopez, P. N. (2001.), Measuringemotional intelligence as a set of mental abilities with MSCEIT. U: S.L. Lopez & C. R. Snyder (ur.), Handbook of positive psychology assess-ment, Washington DC: American Psychological Association.Schulze, R. i Roberts, R. D. (ur.) (2005.), Emotional Intelligence: An In-ternational Handbook. Cambridge: Hogrefe & Huber Publishers.Schutte, N. S., Malouff, J. M., Hall, L. E., Haggerty, D. J., Cooper, J. T.,Golden, C. J. i Dornheim, L. (1998.), Development and validation ofa measure of emotional intelligence, Personality and Individual Diffe-rences, 25: 167-177.Slaski, M. i Cartwright, S. (2003.), Emotional intelligence trainingand its implications for stress, health and performance, Stress andHealth, 19: 233-239.Sternberg, R. (ur.) (2000.), Handbook of intelligence. Cambridge: Cam-bridge University Press.[iljan, H. (2004.), Emocionalna kreativnost: konstruktna validacija i spolnerazlike (diplomski rad). Sveu~ili{te u Rijeci, Filozofski fakultet.Tak{i}, V. (1998.), Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Neobja-vljena doktorska disertacija. Filozofski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu.Tak{i}, V. (2002.a), The Importance of Emotional Intelligence (Competence)in Positive Psychology, Poster presented at The First International Po-sitive Psychology Summit, Washington, DC, 03-06. October.Tak{i}, V. (2002.b), Upitnici emocionalne inteligencije (kompetent-nosti). U: K. Lackovi}-Grgin, A. Bautovi}, V. ]ubela i Z. Penezi} (ur.),Zbirka psihologijskih skala i upitnika (27-45), Filozofski fakultet u Zadru.Tak{i}, V. (2004.), Skala emocionalne regulacije i kontrole (ERIK): pro-vjera faktorske strukture, Psihologijske teme, 11, 43-54.Tak{i}, V. (2005.a), Cross-Cultural Validation of Emotional Skills and Com-petence Questionnaire (ESCQ). Oral presentation in the Symposium"Cross-cultural validation of Emotional Skills and Competence Que-stionnaire (ESCQ)", at the 9th European Congress of Psychology,Granada, Spain, 03-08. July.Tak{i}, V. (2005.b), Basic psychometric properties of Emotional Skills andCompetence Questionnaire (ESCQ) in Croatian samples. Oral presenta-tion in the Symposium "Cross-cultural validation of Emotional Skillsand Competence Questionnaire (ESCQ)", at the 9th European Con-gress of Psychology, Granada, Spain, 03-08. July.Tak{i}, V. i Mohori}, T. (2005.), In search of "correct answer" in perfor-mance-based Emotional Intelligence (EI) test. Paper presented in 17th Ra-miro and Zoran Bujas Days, Zagreb, 15-17. December.Tak{i}, V., Arar, Lj. i Molander, B. (2004.), Measuring one aspect ofemotional intelligence: Accuracy of perception of affective contentin art, Studia Psychologica, 46: 195-202.749



Tak{i}, V., Haramba{i}, D. i Velemir, B. (2004.), Emotional VocabularyTest as an attempt to measure the emotional intelligence ability – under-standing emotion aspect. Rad prezentiran na The 28th International Con-gress of Psychology, Beijing, 08-13. August.

Tak{i}, V., Su{anj, Z. i Main, Lj. (2003.), The role of emotional intelligencein successful leadership: An empirical evidence. Rad prezentiran na TheVIIIth European Congress of Psychology, Wienna, 06-11. July.

Tak{i}, V., [tokalo, V. i Koli}-Vehovec, S. (2003.), Prognosti~ka valja-nost emocionalne inteligencije (kompetentnosti) za uspjeh u {koli,Psihologijske teme, 10: 75-85.

The Collaborative for Academic, Social, and Emotional Learning(CASEL) (2002.), Safe and sound. An educational leader's guide to evi-dence-based social and emotional learning programs. Pre-publication copy.

Toyota, H. (2005.), Emotional Skills and Competence Questionnaire: Deve-lopment of a Japanese version. Oral presentation in the Symposium"Cross-cultural validation of Emotional Skills and Competence Que-stionnaire (ESCQ)", at the 9th European Congress of Psychology,Granada, Spain, 03-08. July.

Yukl, G. (1994.), Leadership in organization. New York: Prentice Hall.

Zeidner, M., Matthews, G. i Roberts, R. D. (2004.), Emotional intelli-gence in the workplace: A critical review, Applied Psychology: An In-ternational Review, 53: 371-399.

Emotional Intelligence:Theory, Operationalization,Implementation and Relationshipwith Positive PsychologyVladimir TAK[I], Tamara MOHORI], Radenka MUNJASFaculty of Philosophy, Rijeka

During the past fifteen years emotional intelligence (EI)raised much interest in psychological research. The name,definition and first research of emotional intelligence areconnected with two psychologists, John Mayer and PeterSalovey. They have been slowly and systematicallydeveloping models and instruments for EI appraisal.Measurement of individual differences in emotionalintelligence is based on two different models, one whichrelies on a) self-appraisal of abilities, and the other which isbased on b) measurement of EI with ability tests. In Croatia,in use are several questionnaires (Tak{i}, 2002b; 2004). Thefirst developed test of EI is MEIS – Multifactor EmotionalIntelligence Scale (MEIS; Mayer, Caruso and Salovey, 1999),whose shortcomings were improved in the second test batterycalled MSCEIT (Salovey, Mayer, Caruso and Lopez, 2001).Several different tests from the EI model have beendeveloped in Croatia (Arar, Tak{i} and Molander, 2000;750



Kulenovi}, Balenovi} and Bu{ko, 2001; Tak{i}, Haramba{i}and Velemir, 2004). According to the authors, EI instrumentsmust have a positive relationship with two constructs:empathy and life satisfaction. A lot of research worksconfirmed a significant relationship between EI and these twoconstructs, and also with a number of other positivevariables and outcomes. There is a strong support of thehypothesis that EI is in close connection with the concept ofcrystallized intelligence, which has motivated thedevelopment of several programs for emotional literacydevelopment around the world. Because of its efforts to findand emphasize positive qualities in individuals, emotionalintelligence has been present in positive psychology from thebeginning.

Key words: emotional intelligence, positive psychology, traitemotional intelligence, ability tests of EI, ESCQ-45.

Emotionale Intelligenz:Theorie, Operationalisierung,Anwendung und Bezugzur positiven PsychologieVladimir TAK[I], Tamara MOHORI], Radenka MUNJASPhilosophische Fakultät, Rijeka

Emotionale Intelligenz ist ein Begriff, der seit den letzten 15Jahren unter Psychologen, aber auch in der breiterenÖffentlichkeit oft erwähnt wird. Bezeichnung, Definition underste Forschungen zur emotionalen Intelligenz (EI) werdenmit den Namen zweier Autoren, John Mayer und PeterSalovey, in Verbindung gebracht, die, im Einklang mit derwissenschaftlichen Methodologie, in kleinen, abersystematischen Schritten Modelle und ein angemessenesInstrumentarium zur Beurteilung der EI entwickelten.Bezüglich der Ermittlung von individuellen Unterschieden inder EI werden zumeist zwei Ansätze erwähnt: a)Selbsteinschätzung der eigenen Fähigkeiten und b)Anwendung von Leistungstests. In Kroatien entwickelte manmehrere Selbsteinschätzungs-Skalen (Tak{i}, 2002b; 2004).Der erste bekannte EI-Test ist die Multifaktoren-Skala zuremotionalen Intelligenz (MEIS; Mayer, Caruso, Salovey,1999). Mängel dieses Tests wurden in der zweiten Batterievon Umfragebogen beseitigt (MSCEIT; Salovey, Mayer,Caruso und Lopez, 2001). Auf dem Gebiet Kroatiens wurdenmehrere Umfragebogen zur Ermittlung verschiedenerFähigkeiten gemäß des Modells der emotionalen Intelligenzentworfen (Arar, Tak{i} und Molander, 2000; Kulenovi},Balenovi} und Bu{ko, 2001; Tak{i}, Haramba{i} und Velemir,2004). EI liegt den Konzepten kristallisierter Intelligenz am751



nächsten, d.h., sie wird zeitlebens weiterentwickelt und hängtvon der Lebenserfahrung des Einzelnen ab. Von diesenErkenntnissen ausgehend entwarf man weltweit zahlreicheProgramme zur Entwicklung emotionaler Fähigkeiten undFertigkeiten für Menschen verschiedener Altersgruppen(Kinder und Erwachsene). Im Bestreben, die positivenEigenschaften des Einzelnen aufzudecken undhervorzuheben, ist die emotionale Intelligenz von Anfang anin der positiven Psychologie vertreten.

Schlüsselwörter: emotionale Intelligenz, positive Psychologie,Fragebogen zur Ermittlung von emotionaler Kompetenz, Testszur emotionalen Intelligenz, UEK-45

752

