Dinko imunovi je u nau pripovjedaku prozu unio svjeinu i dah motiva narodne knjievnosti i uobliio ih stvaralaki na moderan i visoko umjetniki nain. Matovitost bajke, sa ostaima narodnih vjerovanja, ljubavni zanos narodne lirske pjesme, zatim junako doba nae narodne epike kada se cijenila fizika snaga i vjetina megdana, a oruje i blistava odora, dobar konj i vjerna ljuba predstavljali za junaka najdrae to se moe poeljeti, - sve je to, u novom umjetnikom osvjetljenju, oivjelo u imunovievim pripovijetkama kao ljepi i zanosniji svijet od svijeta suvremene stvarnosti. Idealni junak nae narodne pjesme, ovjek koji ne poznaje ogranienja svojoj volji i snazi i iznad svega cijeni slobodu ivljenja, uskrsnuo je kao suprotnost izvjetaenom i sputanom ivotu civiliziranog ovjeka. Izdvojene iz imunovievih djela, pripovijetke Duga, Alkar i Kukavica, svaka na svoj nain pokazuju spomenute osobine umjetnike proze ovog pisca.

U prvoj od njih, Dugi, pisac je ostvario puniji dodir izmeu ivota i matovite, zanosne tenje za slobodom, koji cijelu pripovijetku uznosi od stvarnog zbivanja u predjele legende i snova. U osnovi njenoj je prianje o djevojici Srni i njenoj enji za slobodom i radostima igre i ivota, koje su joj uskraivali njeni roditelji. ivahna i eljna sunca i otvorenih prostora, polja i ume, ona nije mogla podnesti polutamu roditeljske kue, sa otunim mirisom ljekarija i tamjana i vjeitim prijekorima oca i majke. Zato njeno tranje za dugom, da bi se proavi ispod nje preobrazila u djeaka kome je sve dozvoljeno, predstavlja snanu enju jednog sputanog ljudskog bia za slobodom bez nadzora i granica. Narodno vjerovanje o udotvornoj moi duge, koja enu preobraava u mukarca i mukarca u enu, posluilo je tako imunoviu da na umjetniki nain izrazi jednu od vjeitih ljudskih tenji.

Nasuprot Srninim matanjima i snovima, u pripovijetci je iznesena i povijest bezruke Save, kojoj je priroda podarila vjetinu vezenja nadoknadivi joj time za njenu nesreu. Ali u toj nadarenosti bio je izvor njeni daljnjih nevolja: udala se za ovjeka koji je u njenoj vjetini vidio prihod i dobitak, a kasnije je grubo prevario i ostavio.

Uobliena tako u otrim suprotnostima dviju ivotnih sudbina, ova pripovijetka zrai dubokim smislom i umjetnikom porukom. I jedan i drugi san o ljepem ivotu zavrava se u njoj tuno i tragino: Sava ostaje razorenog srca, a Srna trei za dugom nalazi smrt u ljepljivim movarama Mrtvog jezera, obje nezadovoljne svojim ogranienim i neveselim poloajem ene. Savina pria o njenoj traginoj enskoj sudbini, i legenda o preobraajnoj moi duge, samo su jo vie potakle Srnu da potri na drugu stranu ispod arenog luka i da tako zakorai u ivot snova, slobode i ravnopravnosti. I mada se pripovijetka zavrava nesretno, u mranim slikama ovih dviju sudbina kojima se i pridruuje

samoubilaki skok Srninih roditelja s bedema tvrave, ono to ostaje kao umjetniki utisak to je Srnin san o slobodi tamo negdje iza duginog luka i zanos za suncem i svjetlou.

Ta tenja za slobodnim izborom ivota, na ijem je putu skonala Srna, izraena je i u osjeanjima jedne druge ene, Marte iz imunovieve pripovijetke Alkar. Naavi se izmeu Raice, koji je hajduk i strano naprasit ovjek, koji ima ''silni'' glas to samo zapovijeda, i njegova sina Salka, lijepog i njenog mladia, ona je posluala glas svoga srca i opredijelila se za Raicu.

Od svih likova u ovoj pripovijetci najizrazitije je prikazan Raica. On se bori i koleba izmeu ljubavi prema Marti i oinskog osjeanja prema Salu. Vidjevi kako mu sin pati, on se najzad povlai od djevojke i u junakom takmienju, ''alki'', trai utjehe i umirenja. Alkarsko takmienje sa arolikim mnotvom gledaoca i uesnika, sa onim pokretima iekivanja, oduevljenja i razoaranja kako se koji natjecatelj pribliava alki, opisano je ivo, poput megdana u narodnoj pjesmi. Svjetina je podijeljena izmeu alaj-aua i Raice, dvojice posljednjih natjecatelja, a tako isto i Marta i Salko, koji osjea kako njegov otac raste u djevojinim oima i kako je zanosi svojim junatvom, muevnou i vjetinom. Jednim sitnim zapaanjem pisac podvlai svu silinu borbe u mladiu: u tom trenutku Salko prieljkuje da mu otac ne pobijedi jer zna da bi ta pobjeda znaila i kraj njegove veze s Martom. Raica je, meutim, ostao pobjednik na megdanu, i to je zaista bio poetak Salkove nesree.

Od toga trenutka jedna za drugom niu se slike tragine Salkove sudbine: Marta ga odbija i udaje se za Raicu, Salko poludi, svjetina obijedi Martinu majku da je zaarala mladia. Pripovijetka zavrava masovnim prizorom starog slovenskog obiaja, ''bojeg suda''. I kao to Raiina pobjeda razrjeava napetost dogaanja u sceni takmienja, odreujui tako i Salkovu i Martinu i Raiinu sudbinu, tako u sceni ''bojeg suda'' Martina izjava da je ona svemu kriva jer nije mogla zapovijedati svome srcu, koje je vie voljelo Raicu nego Salka pobjeuje razjarenu svjetinu svojom iskrenou, otvorenou i smjelim stavom.

Djevojica Srna iz Duge skonala je trei za dugom iza koje je eka sloboda, Marta iz Alkara uzela je tu slobodu sama, odluila se i hrabro se opredijelila za onoga kojeg je htjela, usprkos Salkovom otporu i shvaanjima svojih susjeda koji su alili ovog dobrog mladia.