Diplomatski odnosi

- Pojam diplomatskog prava

Diplomatskim pravom nazivamo skup svih odredaba međunarodnog prava koje se odnose na prava i dužnosti država u svezi s diplomatskim odnosima, funkcijama i privilegijama i imunitetima displomatskih predstavništava i diplomatskog osoblja, kao i drugih članova diplomatskog predstavništva.

- Bečka konvencija o diplomatskim odnosima -Sukladno odluci Opće skupštine Ujedinjenih naorda od 7. decembra 1959. godine održana je u Beču od 2. marta do 14. aprila 1961. godine konferencija Ujedinjenih naroda o diplomatskim odnosima i imunitetima, kojoj su bili nazočni predstavnici 81 države i predstavnici pojedinih međunarodnih organizacija. Konvencija je sklopljena 18. aprila1961. godine, a stupila na snagu 24. aprila 1964. godine, nakon što su skupljena 22 instrumenta o ratifikaciji i pristupanju. Pripremne radove za ovu kodifikaciju obavila je Komisija za međunarodno pravo. Konvenciji su dodana dva fakultativna protokola i četiri rezolucije. Prvi protokol uređuje podnošenje sporova o tumačenju ili primjeni Konvencije pred Međunarodnim sudom, a drugi (o stjecanju državljanstva) određuje da članovi diplomatskog predstavništva i članovi njihovih obitelji, koji nisu državljani države primateljice, ne stječu državljanstvo te države samim djelovanjem njezinog zakonodavstva. Bečka konvencija o diplomatskim odnosima je postojeće međunarodno opće običajno pravo pretočila u ugovorni pisani oblik, te tako skupa s Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima od 1963. godine, smanjila mogućnost kontradiktornih tumačenja građe odnosno unijela više sigurnosti u međudržavne diplomatske odnose. Ako neko pitanje nije uređeno posebnim ugovorom ili Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima, tada će se ono rješavati prema pravilima međunarodnog općeg običajnog prava.

- bilateralni sporazumi (ponajprije se radi o bilateralnim sporazumima u kojima su ova pitanja glavni predmet, ali ova pitanja mogu biti i djelomično uređivana u sklopu drugih dvostranih ugovora);

- multilateralni sporazumi (ponajprije su to Bečka konvencija o diplomatskim odnosima od 1961. godine, Bečka konvencija o konzularnim odnosima od 1963. godine, Konvencija o specijalnim misijama od 1969. godine i drugi);

- partikularno običajno međunarodno pravo (vrijedi između država određenog područja koje ga prakticiraju, primjerice između država Latinske Amerike);

- opće običajno međunarodno pravo (i dalje vrijedi glede pitanja koja nisu uređena međunarodnim ugovornim, pisanim pravom odnosno vrijedi za međunarodnopravne subjekte koji takvim ugovorima nisu pristupili);

Diplomatski odnosi

Pod diplomatskim odnosima podrazumijevaju se službeni odnosi između država, poglavito odnosi koji uključuju međusobno uspostavljanje diplomatskih predstavništava odnosno međusobno akreditiranje šefova diplomatskih predstavništava Diplomatski odnosni mogu postojati iako između odnosnih država nisu uspostavljena stalna diplomatska predstavništva. Međutim, tek nakon uspostavljanja međusobnih stalnih diplomatskih predstavništava može se govoriti o redovitim (stalnim) diplomatskim odnosima između dvije države.

Uspostava diplomatskih odnosa - Da bi došlo do uspostave diplomatskih odnosa između odnosnih država, one se prethodno trebaju uzajamno priznati. Priznanje je politički čin s pravnim posljedicama. To priznanje ostaje i u slučaju prekida diplomatskih odnosa. Uspostavljanje diplomatskih odnosa između država, kao i uspostavljanje stalnih diplomatskih predstavništava, obavlja se na temelju uzajamnog pristanka odnosnih država, što utvrđuje i članak 2. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Države su slobodne same odlučivati o uspostavi i održavanju, a također i o prekidu i obnovi diplomatskih odnosa.

Vrste odnosa između država - saveznički odnosi, dobrosusjedski odnosi, srdačni odnosi, prijateljski odnosi, dobri odnosi, korektni (normalni) odnosi, indiferentni odnosi, hladni odnosi, zategnuti odnosi, odnosi de facto, obustavljeni odnosi, prekinuti odnosi.

Prekid diplomatksih odnosa - Prekid diplomatskhi odnosa nastaje voljom jedne ili i jedne i druge odnosne države. To je jednostrani međunarodnopravni čin, koji ovisi o diskrecionoj volji države u pitanju. Do prekida diplomatskih odnosa dolazi uslijed ozbiljne poremećenosti njihovih međusobnih odnosa, a najčešće zbog izbijanja oružanog sukoba između tih država. Prekid diplomatskih odnosa dovodi i do međusobnog zatvaranja diplomatskih predstavništava odnosnih država.

Tijela međunarodnih odnosa

Pod tijelima međunarodnih odnosa podrazumijevaju međunarodno relevantni čimbenici – fizičke ili pravne osobe, kojima je povjerena određena funkcija u odnosu prema drugim (stranim) subjektima međunarodnog prava (drugim državama, međunarodnim organizacijama). Kao uobičajena tijela, ovlaštena za predstavljanje i zastupanje država u međunarodnim odnosima, smatraju se državni poglavar (šef države), vlada, te ministar i ministarstvo vanjskih poslova, uključujući i diplomatske i konzularne predstavnike odnosno diplomatska i konzularna predstavništva. Državni parlament (skupština) također može biti jedno od tijela vanjskog predstavanja i zastupanja države, te danas u većini parlamenata postoje odbori i komisije za vanjsku politiku, kao i za određene posebne poslove iz međunarodnih odnosa.

Vlada - Pod vladom se podrazumijeva najviše državno izvršno tijelo, koje djeluje za državu i u njezino ime, a koje ima svaka suverena država. Vlada je u pravilu skupno tijelo, a njezin šef (predsjednik vlade, premijer) također svojim očitovanjima stvara za državu međunarodno pravne posljedice, prava i obveze.

Ministarstvo vanjskih poslova - Ministarstvo vanjskih poslova, na čelu s ministrom vanjskih poslova, je dio vlade koji se bavi pitanjima i zadacima iz područja vanjskih poslova i nastupa kao redoviti posrednik između svoje vlade i drugih subjekata međunarodnog prava. Međutim, gotovo svim ministarstvima vanjskih poslova zajedničke su sljedeće funkcije i poslovi odnosno osnovno unutarnje ustrojstvo: - politički poslovi, - poslovi vezani za međunarodne organizacije, - poslovi iz područja međunarodnih gospodarskih odnosa, bilateralnih ili multilateralnih, - poslovi iz područja međunarodnih kulturnih i znanstvenih odnosa, - međunarodnoparvni poslovi. Uobičajeno je da ministar vanjskih poslova ima zamjenika ili državne tajnike, te glavnog direktora ili glavnog tajnika kao sljedeće najviše rangirane dužnosnike.

Diplomatski predstavnici - Pod diplomatskim predstavnicima (diplomatskim zastupnicima) podrazumijevaju se osobe koje na temelju izdane punomoći predstavljaju (zastupaju) svoju državu prema drugim subjektima međunarodnog prava. Ponajprije su to šefovi diplomatskih predstavništava, te članovi tih predstavništava koji su na to uredno

1

ovlašteni. Diplomatski predstavnici uobičajeno se dijele na redovne i izvanredne, ovisno radi li se o šefovima i članovima stalnih diplomatskih predstavništava ili je riječ o osobama koje u pojedinim prigodama zastupaju svoju državu u svezi s određenim poslovima i događajima (specijalne misije).

Diplomatske funkcije (funkcije diplomatskog predstavništva)

Funkcije diplomastkog predstavništva - su raznolike, a sukladno članku 3. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima one se, između ostalog, naročito sastoje: - u predstavljanju države šiljateljice u državi primateljici, - u zaštiti interesa države šiljateljice i njezinih državljana u državi primateljici, u granicama određenim međunarodnim pravom, - u pregovaranju s vladom države primateljice, - u sakupljanju obavještenja svim dopuštenim sredstvima o stanju i razvoju događaja u državi primateljici i izvještavanju o tome vlade države šiljateljice, te – u unapređivanju prijateljskih odnosa i razvijanju gospodarskih, kultrunih i znanstvenih odnosa između države šiljateljice i države primateljice.

Zaštita interesa države i njezinih državljana - Zaštita interesa svoje države i njezinih državljanja u državi primateljici također je jedna od osnovnih dužnosti diplomatskog predstavništva države šiljateljice. Ovdje treba uključiti i pravne osobe, dakle ustanove, poduzeća i organizacije koje po unutarnjem pravnom poretku imaju pravnu osobnost, a pripadaju državi šiljateljici. Pripadnost pravne osobe određuje se sukladno činjenici prema čijem je državnom zakonodavstu ta pravna osoba nastala. Dakle, štite se interesi i dobra države šiljateljice u državi primateljici, kao i dobra, integritet i interesi njezinih građana i pravnih osoba koji se nalaze u državi primateljici, te u takve svrhe diplomatsko i konzularno predstavništvo djeluje i posreduje kod nadležnih tijela države primateljice

Pregovaranje i obavještavanje - Pregovaranje s vladom odnosno tijelima države primateljice je stalni način djelovanja diplomatskog predstavništva. Ono se još u vrijeme tzv. klasične diplomacije smatralo kao najvažnija diplomatska djelatnost. Diplomatski predstavnik je i u suvremenoj diplomaciji vrlo često u ulozi pregovarača. Ti pregovori mogu biti neformalni, kada se takoreći dnevno raspravlja o modalitetima međusobne suradnje i rješavanju pojedinih pitanja, ili formalni, što je znatno rjeđe, kada diplomatski predstavnik na temelju ovlasti dobivenih od svoje vlade, pregovara i sklapa određene međunarodne sporazume. Obavještavanje je također stalni način djelovanja diplomatskog predstavništva i diplomatskog predstavnika i predstavlja jednu od njegovih najvažnijih funkcija.

Diplomatska predstavništva i diplomatski predstavnici

Diplomatska predstavništva - Pod diplomatskim predstavništvom (diplomatskom misijom) podrazumijeva se stalno zastupstvo jednog međunarodnog subjekta (države šiljateljice) koje kod drugog međunarodnog subjekta (države primateljice ili međunarodne organizacije) obavlja diplomatske poslove, bez obzira na njegov i ran šefa tog predstavništva.

Uspostava diplomatskih predstavništava - Uspostavljanje stalnih diplomatskih predstavništava obavlja se na temelju uzajamnog pristanka odnosnih država, što utvrđuje i članak 2. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Država šiljateljica može otvoriti urede, kao sastavne dijelove svog diplomatskog predstavništva, i u drugim mjestima izvan mjesta u kojima je diplomatsko predstavništvo uspostavljeno, ali samo ako je za to prethodno dobila pristanak države primateljice

2

Ustrojstvo diplomatskog predstavništva - Unutarnje ustrojstvo i funkcioniranje diplomatskog ili konzularnog predstavništva ovisi o državi šiljateljici. Pri tome ona treba voditi računa o dogovoru s državom primateljicom odnosno o uzajamnosti ili o drugim važnim čimbenicima. Velika diplomatska predstavništva uglavnom imaju i precizniju podjelu poslova, pa i posebne podjele (politički, konzularni, gospodarski, za odnose s medijima, za poslove iz područja kulture, poslovi vojnog izaslanika i slično).

Diplomatski privilegiji i imuniteti

Pod diplomatskim privilegijama i imunitetima podrazumijevaju se povlastice i izuzeća koje pozitivno međunarodno pravo priznaje i zajamčuje diplomatskom predstavništvu države šiljateljice odnosno članovima osoblja njezinog diplomatskog predstavništva i članovima njihovih obitelji, radi osiguranja djelotvnornog obavljanja funkcija diplomatskog predstavištva. Diplomatski imuniteti sastoje se u izuzećima koja su neophodni preduvjet uspješnog obavljanja dužnosti diplomatskog predstavnika i diplomatskog predstavništva, dok se diplomatski priveligije sastoje u povlasticama koje nisu takve naravi da bi njihovo nepostojanje ili nepoštovanje u svakom slučaju nužno onemogućavalo obavljanje funkcija diplomatskog predstavništva, ali pridonose djelotvornom obavljanju tih funkcija.

Pod prostorijama diplomatskog predstavništva podrazumijevaju se zgrade ili dijelovi zgrada i okolni prostor (vrt, dvorište i slično), kao i odvojeni dijelovi (npr. konzularni odjel), koji se, bez obzira čije su vlasništvo, upotrebljavaju za potrebe tog predstavništva, uključujući i rezidenciju šefa diplomatskog predstavništva. Dakle, nepovredivost prostorija, uključujući i izdvojenih dijelova diplomatskog predstavništva, znači da država primateljica ne može u njima obavljati bilo kakav akt vlasti, osim ako za to nije dao pristanak šef diplomatskog predstavništva.

Sloboda komuniciranja - Stoga Bečka konvencija o diplomatskim odnosima utvrđuje da država primateljica dopušta i štiti slobodno općenje diplomatskog predstavništva za sve službene svrhe. Službeno dopisivanje, pod kojim se podrazumijeva svako dopisivanje koje se odnosi na diplomatsko predstavništvo i njegove funkcije, je nepovredivo.

a) Diplomatska pošta - Kurirska pošta i diplomatska valiza, tj. pošta, pošiljke i kurirska prtljaga diplomatskog predstavništva, izuzeta je od svakog otvaranja, pregleda i zadržavanja. Vreće koje čine diplomatsku valizu moraju nositi vidljive vanjske znakove koji označavaju da se radi o diplomatskoj valizi. Njihov sadržaj mogu biti samo diplomatske isprave ili predmeti namijenjeni službenoj upotrebi. U novije vrijeme pojedine države sve više zahtijevaju da se diplomatska valiza države šiljateljice podvrgne tzv. sigurnosnoj (rendgenskoj) provjeri. Diplomatski kurir, čija je dužnost da diplomatsku poštu prenese na odredište (diplomatskom predstavništvu odnosno ministarstvu vanjskih poslova), a kojeg u obavljanju njegovih dužnosti štiti država primateljica, mora posjedovati službenu ispravu (tzv. kurirsko pismo) kojim se potvrđuje njegovo svojstvo i označava broj vreća (paketa) koji čine diplomatsku poštu.

Diplomatsko dopisivanje

Dopisivanje - pod diplomatskim dopisivanjem podrazumijeva se svako dopisivanje koje u svom službenom statusu između sebe izmjenjuju osobe ili tijela nadležna za predstavljanje i zastupnaje međunarodnopravnih subjekata u njihovim međusobnim odnosima odnosno za obavljanje poslova iz područja međunarodnih odnosa bitnih za države i međunarodne organizacije. Diplomatsko dopisivanje može se razvrstati u nekoliko grupa: službeno dopisivanje podrazumijeva pisma koja između sebe izmjenjuju tijela u sklopu svojih

3

ovlaštenja, osobno dopisivanje koje međusobno izmjenjuju relevantne osobe o mjerodavnim pitanjima i privatno dopisivanje koje mjerodavne osobe izmjenjuju o neslužbenim pitanjima.

Ponajprije su u upotrebi tzv. uredska pisma, koja imaju svečani karakter i strogo utvrđeni oblik, a koriste se u službenim svečanim prigodama odnosno u dopisivanju od opće državne važnosti. Sadrže državni grb ili grb državnog poglavara. Kabinetska pisma su vrsta pisama u diplomatskom dopisivanju, pretežito između državnih poglavara, koja imaju manje svečan i manje formalan oblik u odnosu prema uredskim pismima, kako po izgledu, tako i glede teksta. Osobna (privatna) pisma i osobne poruke, koje međusobno razmjenjuju državni poglavari, imaju više osobni ton i stil. Osobnim pismima najčešće se izražaju čestitke i zahvale, iskazi sućuti i slično. Diplomatsko dopisivanje najčešće se koristi u dopisivanju između diplomatskih predstavništava i ministarstva vanjskih poslova, te njihovih šefova i drugih diplomatskih predstavnika.

Službeno pismo (osobna nota) - Službeno pismo često se još naziva i osobnom notom ili notom u prvom licu, odnosno diplomatskom notom, potpisanom notom. To je vrsta diplomatskog pisma kojim se njegov potpisnik, najčešće ministar ili drugi visoki dužnosnik ministarstva vanjskih poslova odnosno šef diplomatskog predstavništva ili drugi visoko rangirani diplomatski predstavnik, izravno obraća osobi na koju je naslovljeno, tj. najčešće ministru ili drugom visokom dužnosniku ministarstva vanjskih poslova odnosno šefu ili drugom visoko rangiranom diplomatskom predstavniku određenog diplomatskog predstavništva. Ovo pismo piše se na papiru običnog formata sa zaglavljem, te s navođenjem naslova i datuma na vrhu. Oslovljavanje je formalizirano, a kao i oblik pisma, ovisi o praksi države.

Nota (u trećem licu) - nota (lat. nota – znak, pisani znak, pismo, list, bilješka.), odnosno razmjena nota, je općenito prihvaćeni i najčešći način diplomatskog dopisivanja, naročito u europskoj kontinentalnoj praksi, a također postaje sve dominantniji i u anglo – saksonskoj praksi. To je službeno priopćenje između ministarstva vanjskih poslova i diplomatskog predstavništva strane države, kao i između samih diplomatskih predstavništava u državi primateljici. Nota ima službenu i pravno obavezujuću vrijednost, a njezin sadržaj bitan je za diplomatske odnose tih država. Ova nota piše se u trećem licu jednine, na papiru s tiskanim zaglavljem ili utisnutim grbom, te uz naznaku broja u gornjem lijevom kutu. Broj olakšava pozivanje na notu koju smo primili, bez navođenja sadržaja. Pored broja mogu se staviti i druge oznake.

cirkularna nota - šalje se većem broju primatelja. Obično ministarstvo vanjskih poslova države primateljice tako izvješćuje strana diplomatska predstavništva o određenom pitanju općeg značenja, za koje je potrebno da sva strana diplomatska predstavništva u državi primateljici budu izvještena (npr. o pojedinim privilegijama i imunitetima. skupna nota - skupna (zajednička) nota može biti službeno pismo (osobna nota), što je češći slučaj ili nota u trećem licu (verbalna nota), kojom diplomatski predstavnici više država skupa izlažu državi primateljici jedinstveni stav o nekom pitanju. identična nota - identična nota, također, može biti službeno pismo (osobna nota), također, može biti službeno pismo (osobna nota) ili nota u trećem licu (verbalna nota), s tim da se ovdje radi o samostalnim notama istog ili sličnog sadržaja, upućenim u približno isto vrijeme državi primateljici od diplomtskih predstavnika više stranih država.

4

Manifest - manifestom se naziva nota čija je svrha da, osim dostavljanja primatelju, bude i javno objavljena. Sadrži načelne stavove, koji se žele priopćiti ne samo primateljima (državama) kojih se to neposredno tiče već i drugim primateljima i javnom mnijenju. Nije rijedak slučaj da se u ovakvoj noti prijeti i oružanim sukobom ukoliko primatelj ne ispuni tražene uvjete, razmjerna nota - predstavlja u međunarodnim odnosima pojednostavljeni način zaključenja određenih međunarodnih ugovora.

Osobno pismo - Osobnno pismo (personal letter) ili privatno pismo slično je službenom pismu, ali uz manje formalnosti i službenog stila. Piše se u prvom licu i u prisnijem tonu koji odgovara uspostavljenom stupnju osobnih odnosa između pošiljatelja i primatelja, ali i sukladno stanju odnosa između njihovih država. Osobnim pismom obično se obraćaju šef diplomatskog predstavništva i drugi diplomatski predstavnici izravno osoboma odgovarajućeg ranga u ministarstvu vanjskih poslova države primateljice, a koji također tako mogu odgovarati. Često se koristi kao dodatni oblik službenog dopisivanja notama odnosno održanih pregovora, te iako ostavlja neslužbeni dojam radi se, ako se pismo odnosi na službeno pitanje, o vrsti službenog diplomatskog dopisivanja.

Aide – memoire (pro – memoria) - (pro – memoria ili Pour memoire) je pismeni akt (podsjetnik( u kojem se sažeto predstavlja već prethodno učinjeno usmeno priopćenje odnosno obavljen razgovor. Njegova svrha je pismeno precizirati sadržaj već učinjenog usmenog priopćenja odnosno sadržaj obavljenog razgovora (usmeno izloženih stanovišta), kako se isti ne bi krivo ili neprecizno tumačio iil zaboravio. Diplomatski predstavnik predaje ga na kraju razgovora (izlaganja ili razmjene mišljenja) kojeg je vodio s dužnosnikom ministarstva vanjskih poslova druge države ili sa šefom ili drugim članom diplomatskog osoblja stranog diplomatskog predstavništva. Aide – memoire je vrlo neformalan, nema zaglavlja, oslovljavanja i adrese, niti uobičajenog uvoda ili potpisa, parafa i pečata, a niti drugih formalnih dijelova, ima samo datum koji se stavlja ispod teksta, te naslov ''aide – memoire''. Najčešće se upotrebljava kada se drugoj strani želi podnijeti neki prijedlog, stanovište, zahtjev ili prosvjed, ali se to ne želi učiniti notom kao službenijom formom koja na određeni način obvezuje drugu stranu na odgovor.

Memorandum - je vrsta diplomatskog pisma koje sadrži pregled izvjesnih činjenica, stavova ili zahtjeva, u kojem se sažeto, ali potanko, razlaže i dokazuje određeno stanovište koje je bitno, a često i sporno, u međudržavnim odnosima. Svrha memoranduma je da uvjeri stranu kojoj se dostavlja u ispravnost i opravdanost činjenica, stavova ili zahtjeva koji se u njemu iznose, a to zahtijeva da se meritum izloži što cjelovitije i argumentiranije. Pored strane na koju se konkretno odnosi memorandum se može slati i trećim državama. Može se drugoj strani dostaviti kao jedini dokument, ali i kao prilog noti, sa svrhom obrazloženja u noti izloženog stava.

Non papar - tzv. non paper (nepostojeći papir, nepostojeći dokument) je neformalno pismo u kojem su formulirani neki stavovi ili izložen neki problem. Koristi se kada se drugoj strani želi izložiti svoje stanovište o nekom problemu ili pitanju, odnosno dati određeni prijedlog, ali se ne želi vidjeti odakle taj tekst potječe. Stoga se takvo izlaganje ne želi učiniti nekim od ostalih načina diplomatskog dopisivanja. Naime, na ovakvo se pismeno ne može pozivati, a niti ga navoditi jer se u pravnom smislu smatra nepostojećim dokumentom.

Diplomatski azil

Diplomatski je onaj azil koje država daje bjeguncu u svojem diplomatskom predstavništvu, smještenom na teritoriju druge države (države primateljice). To je pojam koji se uzima za označvanje utočišta (pribježišta) u stranom veleposlanstvu ili poslanstvu u namjeri

5

izbjegavanja jurisdikcija postupaka mjesnih vlasti. Država ima isključivo pravo davanja teritorijalnog azila na osnovi načela teritorijalne suverenosti. Dakle, diplomatski azil se temelji na konceptu eksteritorijalnosti i sadrži ograničenje teritorijalne suverenosti. Međutim, diplomatski azil nije istovjetan teritorijalnom, kod kojeg je izbjeglica izuzet od jurisdikcije države progona i kod kojeg ekstradicija (izručenje) predstavlja pravilan postupak za podvrgavanje izbjeglice progonu. Diplomatski azil je suprotan osnovama teritorijalnog azila.

Diplomatski zbor

Šefovi diplomatskih predstavništava, akreditirani u istom mjestu, sačinjavaju diplomatski zbor. U širem smislu diplomatski zbor obuhvaća i ostale strane diplomatske predstavnike na službi u diplomatskim predstavništima u toj državi i članove njihovih obitelji. Diplomatski zbor ponekad nastupa kao cjelina, uglavnom kod određenih svečanosti i ceremonijala ili u vezi s diplomatskim povlasticama i izuzećima odnosno drugim pitanjima. Diplomatski zbor predvodi doajen, tj. onaj šef diplomatskog predstavništva u dotičnoj državi koji je najstarijii po rangu, osim u državama koje su uvele da to uvije bude papinski nuncij.

Doajen istupa pred državmo primateljicom i ime diplomatskog zbora, ponajprije u prigodama protokolarnog odnosno ceremonijalnog karaktera, brani interese diplomatskog zbora kao cjeline, te prima određene obavijesti i zahtjeve od strane države primateljice upućene diplomatskom zboru ili pojedinim njegovim članicama. Uobičajeno je da se novopristigli šefovi diplomatskih predstavništava obraćaju doajenu radi upoznavanja s pitanjima ceremonijala i običajima države primateljice.

Diplomacija

Pojam diplomacija ima više značenja: 1) vođenje državnih poslova na području vanjske politike preko službenih odnosa s drugim državama i međunarodnim organizacijama, 2) oblik i sadržaj odnosa između država što nastaju i održavaju se službenim vezama i kojima se nastoje uskladiti interesi odnosnih država postizanjem pojedinih sporazuma i općim sporazumijevanjem, 3) sposobnost, znanje, umještnost vođenja pregovora s drugim državama, 4) vanjsko predstavljanje države, 5) karijera, poziv predstavljanja i zastupanja država u odnosima s drugim državama, pripadnost krugu osoba koje obavljaju taj poziv.

Riječ diplomatija najčešće se upotrebljava za označavanje vođenja državnih poslova na području vanjske politike putem službenih odnosa s drugim državama i međunarodnim organizacijama Glavna zadaća diplomacije odnosno službe vanjskih poslova u cjelini je predstavljanje svoje države u inozemstvu, te promicanje njezinih interesa i ciljeva. Dakle, diplomatsko djelovanje je dinamičan proces širokog raspona aktivnosti, čiji se prioriteti mijenjaju sukladno promjeni unutarnjih i međunarodnih prilika u odnosu na određenu državu.

6