diplomski sveučilišni studij geodezije i geoinformatike...

Doris Pivac GIS rijeka Hrvatske

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – GEODETSKI FAKULTET

UNIVERSITY OF ZAGREB – FACULTY OF GEODESY

Kačićeva 26; HR–10000 Zagreb, CROATIA

Web: www.geof.unizg.hr; Tel.: (+385 1) 46 39 222; Fax.: (+385 1) 48 28 081

Diplomski sveučilišni studij geodezije i geoinformatike

Smjer: Geodezija

Diplomski rad

GIS RIJEKA HRVATSKE

Izradila:

Doris Pivac

Biokovska 16

21 300 Makarska

[email protected]

Mentorica: prof. dr. sc. Brankica Cigrovski-Detelić, dipl. ing. geod.

Zagreb, lipanj 2014.


I. Autor

Ime i prezime: Doris Pivac

Datum i mjesto rođenja: 26.4.1991., Makarska, Republika Hrvatska

II. Diplomski rad

Predmet: Geodezija u geoznanostima

Naslov: GIS rijeka Hrvatske

Mentorica: prof. dr. sc. Brankica Cigrovski-Detelić

III. Obrana

Datum prijave teme: 24.1.2014.

Datum obrane diplomskog rada: 27.6.2014.

Sastav povjerenstva pri obrani diplomskog rada:

prof. dr. sc. Brankica Cigrovski-Detelić

prof. dr. sc. Đuro Barković

doc. dr. sc. Mladen Zrinjski


Zahvala:

Zahvaljujem se mentorici prof. dr. sc. Brankici Cigrovski-Detelić na trudu i savjetima oko izrade

ovoga diplomskog rada.

Veliko hvala mojoj obitelji koja je bila uz mene u svim trenucima moga školovanja, jer bez njih

bih sve bilo puno teže. Hvala na razumijevanju, podršci i bezuvjetnoj ljubavi koju ste mi pružili

kada mi je to bilo najpotrebnije.

Također, zahvaljujem se prijateljima i kolegama koji su bili uz mene tijekom studiranja te

omogućili da to postane jedno predivno iskustvo koje će zauvijek ostati u mom sjećanju.


GIS RIJEKA HRVATSKE

SAŽETAK:

Diplomski rad sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela. Teorijski dio obuvaća osnovne

činjenice o geoinformacijskim sustavima i rijekama Hrvatske, koje možemo podijeliti prema

površinskom slijevu te hidrogeološkim obilježjima. Praktični dio čini izrada GIS-a rijeka

Hrvatske. GIS je izrađen na temelju prostornih podataka rijeka prikupljenih sa web stranice

Geofabrik. Osim rijeka, prikupljeni su i podaci o hidroelektranama, županijama, vodostajima

pojedinih rijeka te podaci o slapovima rijeke Krke i izvorima rijeke Cetine. Podaci o rijekama su

transformirani iz WGS84 u HTRS96/TM koordinatni sustav. Za izradu GIS-a korišten je

program QGIS. Kao rezultat su izrađeni grafički prikazi rijeka i hidroelektrana te prostorne i

atributne analize. Posebno su izdvojene rijeke Krka, Sava i Cetina.

Ključne riječi: GIS, rijeke, hidroelektrane, županije, vodostaji, slapovi, izvori, transformacija

koordinata, QGIS, Krka, Sava, Cetina.

GIS OF RIVERS OF CROATIA

ABSTRACT:

The thesis consists of a theoretical and a practical part. The theoretical part covers the basic

facts about the geograpic information systems and rivers of Croatia, which can be divided

according to the surface basin and hydrogeological characteristics. In the practical part the GIS

of the rivers of Croatia is made. The GIS is based on the spatial data of the rivers collected from

the Geofabrik website. The data about hydropower plants, counties, water levels of some rivers,

the waterfall of the river Krka and the sources of the river Cetina was also collected. The data

about the rivers was transformed from the WGS84 into the HTRS96/TM geodetic coordinate

system. The program QGIS was used to create the GIS. As a result, graphical representations of

rivers and hydropowers, as well as spatial and attribute analyses were made. The rivers Krka,

Sava and Cetina were especially singled out.

Keywords: GIS, rivers, hydropower plants, counties, water levels, waterfalls, sources,

coordinate transformation, QGIS, Krka, Sava, Cetina.


SADRŽAJ

1. UVOD ......................................................................................................................................... 1

2. GIS .............................................................................................................................................. 2

2.1. Što je to GIS ......................................................................................................................... 2

2.2. Definicija GIS-a ................................................................................................................... 2

2.3. Povijest razvoja GIS-a .......................................................................................................... 3

2.3.1. Digitalna kartografija .................................................................................................... 5

2.3.2. Baze podataka ............................................................................................................... 6

2.4. Komponente GIS-a ............................................................................................................... 7

2.5. Oblici podataka u GIS-u ....................................................................................................... 9

2.6. Modeli podataka u GIS-u ................................................................................................... 10

2.6.1. Vektorski podaci ......................................................................................................... 11

2.6.2. Rasterski podaci .......................................................................................................... 12

2.6.3. Raster vs. Vektor ......................................................................................................... 13

2.7. Postupci u GIS-u ................................................................................................................ 15

2.8. Primjene GIS-a ................................................................................................................... 16

2.9. Quantum GIS ...................................................................................................................... 17

3. RIJEKE .................................................................................................................................... 18

3.1. Općenito o rijekama ........................................................................................................... 18

3.2. Hidrološki ciklus ................................................................................................................ 20

3.3. Rijeke Hrvatske .................................................................................................................. 21

3.3.1. Crnomorski sliv ........................................................................................................... 23

3.3.3. Jadranski sliv ............................................................................................................... 24

3.3.4. Hidrografija Hrvatske .................................................................................................. 27

3.3.4.1. Panonske rijeke .................................................................................................... 28

3.3.4.2. Krške rijeke .......................................................................................................... 30

3.3.5. Gospodarenje rijekama ................................................................................................ 33

3.3.5.1. Hrvatske hidroelektrane ....................................................................................... 34

3.3.6. Zaštićeni dio prirodne baštine ..................................................................................... 35


3.3.7. Poplave i zaštite od poplava ........................................................................................ 37

4. GIS RIJEKA HRVATSKE .................................................................................................... 39

4.1. Prikupljanje podataka ......................................................................................................... 39

4.1.1. Rijeke .......................................................................................................................... 39

4.1.2. Hidroelektrane ............................................................................................................. 41

4.1.3. Županije ....................................................................................................................... 42

4.2. Transformacija koordinata ................................................................................................. 43

4.3. Izrada GIS-a ....................................................................................................................... 45

4.3.1. Unos podataka ............................................................................................................. 45

4.3.2. Atributni podaci ........................................................................................................... 47

4.3.3. Analize i grafički prikazi ............................................................................................. 48

4.3.4. Rijeka Krka i sedreni slapovi ...................................................................................... 55

4.3.5. Rijeka Sava i poplavno područje ................................................................................. 61

4.3.6. Rijeka Cetina i hidroenergetsko iskorištavanje ........................................................... 65

5. RASPRAVA ............................................................................................................................. 69

6. ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 70

LITERATURA ............................................................................................................................ 71

POPIS SLIKA .............................................................................................................................. 75

POPIS TABLICA ........................................................................................................................ 78

PRILOZI ...................................................................................................................................... 79

ŽIVOTOPIS ................................................................................................................................. 84


1

1. UVOD

Svakodnevni doticaj sa prostornim podacima i prostornim odnosima jedna je od osnovnih

aktivnosti ljudskog društva. Stoga je važno poznavanje prostornog položaja, ali i geodezije kao

znanosti koja se bavi određivanjem prostornog položaja objekta te njegovim prikazivanjem na

planovima i kartama.

Geoinformacijski sustav ili skraćeno GIS, računalni je sustav za upravljanje prostornim

podacima i pridruženim osobinama. GIS korisnicima omogućuje stvaranje raznih interaktivnih

upita, analiziranje prostornih informacija te uređivanje samih podataka. Budući da nam daje

informacije o prostoru, GIS se danas primjenjuje u gotovo svim područjima ljudske djelatnosti.

Važna interdisciplinarna uloga najbolje je vidljiva u njegovoj širokoj primjeni. Tako se njime

služe geodeti, kartografi, geolozi, pedolozi i brojni drugi stručnjaci.

Voda je kolijevka, pretpostavka života i raznolikih ljudskih aktivnosti. Od ukupne količine vode

na Zemlji, 3,5% se nalazi na kopnu i u atmosferi. Bez obzira na malu zastupljenost, vode na

kopnu presudne su za život čovjeka i njegove gospodarske aktivnosti, i to od rezervi vode za

piće, njezine uporabe za higijenske potrebe, do natapanja, proizvodnje energije i ostalog.

Hrvatska pripada maloj skupini zemalja koje se mogu pohvaliti vodenim bogatstvom i relativno

visokom kvalitetom prirodnih voda. To je posljedica hidrogeoloških i hidrometeoroloških

prilika. Sastav stijena kontinentskog prostora svojom vodoodrživošću omogućava nastanak

razgranate površinske riječne mreže.

Rijeke imaju izrazitu društveno–gospodarsku ulogu, posebno prometnu, energetsku,

vodoopskrbnu i športsko–rekreacijsku. Dijelovi mnogih rijeka zaštićeni su zakonom. Neovisno o

zaštićenim područjima, rijeke kao i ostala priroda mogu biti dio Nacionalne ekološke mreže.

Upravo zbog velikog značaja rijeka Hrvatske, bitno je imati takav jedan Geoinformacijski sustav

koji će sve podatke o rijekama, bilo prostorne ili atributne, objediniti na jednom mjestu.

Osim rijeka i njihovih obilježja, u ovom diplomskom radu pojedine su rijeke izdvojene kao

zasebne cjeline zbog nekih svojih specifičnosti, kao što je rijeka Krka sa svojih osam sedrenih

slapova, rijeka Cetina sa najvećim hidroenergetskim potencijalom u Hrvatskoj, te rijeka Sava

kao dio poplavnog područja. Osobito je važno spomenuti poplave i sustave obrana od poplava u

Hrvatskoj, upravo zbog velike poplave rijeke Save koja je pogodila našu zemlju ove godine.


2

2. GIS

U ovom poglavlju opisano je značenje Geoinformacijskog sustava te je dano više različitih

definicija tog pojma. Opisan je razvoj sustava kroz povijesni pregled te komponente koje čine

GIS. Zatim su definirani tipovi podataka te postupci koji se koriste u GIS–u. U konačnici su

opisane mnogobrojne primjene GIS–a te program Quantum GIS koji je korišten za izradu GIS-a

rijeka Hrvatske.

2.1. Što je to GIS

GIS ili geoinformacijski sustav relativno je novi pojam. Pojavio se kada i ostali informacijski

sustavi tj., pojavom računala. Općenito, geoinformacijski sustav je skup povezanih objekata i

aktivnosti koji svojim međuodnosima služe zajedničkoj namjeni. U GIS–u je zajednička namjena

donošenje odluka pri upravljanju nekim prostornim aktivnostima. Informacijski sustav je skup

postupaka izvršenih nad skupom podataka kojima se dobiva informacija pogodna za donošenje

odluka. GIS možemo smatrati tehnologijom kao što su hardver i softver ili strategijom za obradu

informacija, ovisno o kontekstu. Svrha GIS–a je unaprijediti donošenje odluka koje su na bilo

koji način u vezi s prostorom (Tutić i dr. 2002).

GIS sustavi u današnje vrijeme predstavljaju jedno od najsloženijih i najdinamičnijih područja

primjene računala. Glavni razlog tome je njihova izuzetna složenost, koja pokriva nekoliko

područja informatičkih tehnologija kao što su baze podataka, projektiranje pomoću računala,

automatsko prikupljanje podataka, ali i nekoliko različitih tehničkih i znanstvenih disciplina

poput geodezije, ekologije, operacijskih istraživanja (Pužar 2004).

2.2. Definicija GIS-a

Geografski informacijski sustav je skup opreme, programa i prostorno određenih podataka koji

omogućava brzo i kvalitetno rukovanje, upravljanje, obradu i stvaranje novih informacija

potrebnih za donošenje odluka u svim čovjekovim djelatnostima. Pritom sastavni dio GIS–a čine

i stručnjaci koji prikupljaju i obrađuju podatke te korisnici istih (Oikon 2014).

GIS obrađuje prostorne podatke, a prostorni podaci su zapravo informacije koje su povezane s

prostornim položajem. Dakle, GIS omogućuje povezivanje aktivnosti koje su prostorno


3

povezane. Osim toga, GIS integrira prostorne i druge vrste informacija unutar jednog sustava te

na taj način nudi konzistentan okvir za analizu prostora.

GIS je sustav za prikupljanje, spremanje, provjeru, integraciju, upravljanje, analiziranje i prikaz

podataka koji su prostorno povezani sa Zemljom. U taj sustav obično je uključena baza

prostornih podataka i odgovarajući programi (Tutić i dr. 2002).

Postoji još niz raznih definicija Geografskog informacijskog sustava koje su posljedice same

složenosti sustava.

2.3. Povijest razvoja GIS-a

Još prije 35 000 godina Kromanjonski lovci nacrtali su slike životinja, koje su ulovili, na

zidovima u špiljama u blizini mjesta Lascaux u Francuskoj. Životinjskim crtežima pridružene su

i staze koje prikazuju migracijske putove. Ti rani zapisi sadrže dva osnovna elementa

suvremenog geografskog informacijskog sustava: slikovnu datoteku povezanu s atributnom

bazom podataka (Google 2014 a). Jedan od prvih GIS-ova iz špilje Lascaux prikazan je na slici

2.1.

Slika 2.1: Špiljski crtež iz Lascauxa (Google 2014 a)

Prvi počeci GIS-a datiraju iz 1963. godine kada je nastao prvi pravi GIS – Canadian GIS.

Kanadski geoinformacijski sustav, odnosno CGIS, prvi je sustav ikad nazvan ˝geoinformacijski

sustav˝. Njegov utemeljitelj bio je Roger Tomlinson. CGIS sadržavao je nekoliko aplikacija, od

kojih je glavna pohranjivala digitalnu kartu i podatke o terenu u standardnom formatu za cijelu

Kanadu. U odnosu na današnje geoinformacijske sustave, CGIS je bio jednostavan i imao je


4

mogućnost pohranjivati podatke, preslagivati atribute, mijenjati mjerilo, spajati podatke

kreirajući nove poligone te kreirati izvještaje.

Novi korak u razvoju GIS tehnologije bilo je uspostavljanje Urban i Reginal Information System

Association 1963. godine, neprofitabilne organizacije za informatičko rješavanje problema u

planiranju, javnim radovima i okolišu (Oikon 2014).

Na području Sjedinjenih Američkih Država, 1965. godine, arhitekt Howard T. Fisher osnovao je,

na sveučilištu Harward, Laboratorij za računalnu grafiku i prostornu analizu. Ubrzo je izrađen

programski paket SYMAP za izradu tematskih zemljovida pomoću brzih pisača.

Zavod za statistiku započeo je s obradom prostornih podataka 1967. godine, a ubrzo su stvorene

baze podataka TIGER i GBF. GBF je bila jedna od topološki strukturiranih baza prostornih

podataka i sadržavala je prikaz cestovne mreže velikih gradskih područja.

Nakon ovog pilot područja brzo se krenulo sa digitalizacijom geografskih zemljovida SAD–a sa

kojih su digitalizirani ili skenirani svi linijski objekti: ceste, željeznice, vode i dr.. Taj posao

završen je 1987. godine, a baza podataka pod nazivom Digital Line Graph uvrštava se u najveće

civilne GIS projekte.

Osnivaju se i prve GIS tvrtke, ESRI i INTERGRAPH, koje su dale veliki doprinos samom

razvoju GIS–a. Tvrtku ESRI, koja se bavila računalnom grafikom i savjetodavstvom na području

zaštite okoliša, osnovao je, 1969. Godine, Jack Dangermond. Godine 1982. pojavila se na tržištu

prva verzija programa ARC/INFO koji predstavlja prvi komercijalni GIS softver. ARC/INFO

sjedinjuje geografske elemente kao što su linije, točke i poligoni s bazama podataka vezanim za

te elemente. Tvrtka INTERGRAPH, zajedno s osnivačem Jimom Medlockom, nastala je 1969.

godine i razvijala je rješenja u računalnoj grafici za gospodarske grane, infrastrukturne sustave i

sva područja gdje je potreban kartografski proizvod na računalu.

Osim prethodno navedene dvije tvrtke, na razvoj GIS–a su utjecali i drugi proizvođači

komercijalnog GIS softvera kao što su: AutoDesk, Bentley Systems, IDRISI, SmallWorld i

drugi.

Besplatni open–source softveri kao što su GRASS GIS, SAGA GIS i ILWIS čine GIS

tehnologiju dostupnom sve većem broju korisnika.

Tijekom 60–ih razvoj GIS-a bio je isključivo za znanstvene svrhe, dok 70–ih i 80–ih dobiva svoj

komercijalni aspekt razvojem daljinskih istraživanja i sustavima za obrade slike, te dostupnosti

prostorno geokodiranih podataka u digitalnom formatu.


5

Prvi počeci primjene GIS–a u Hrvatskoj bili su 1988. godine, kada je nekoliko institucija iz

Hrvatske i Slovenije koordiniranih sektorom INA – INFO–a započelo rad na tom projektu. GIS

je danas prisutan kod mnogih institucija svih profila, pa tako npr. Rudarsko–geološko–naftni

fakultet primjenjuje GIS tehnologiju od 1992. godine.

Najpoznatije GIS tvrtke u Hrvatskoj su: Geofoto, GISDATA, Multisoft, TEB – Informatika,

KvarnerCAD. Tvrtke, osim zastupstva i prodaje GIS softvera i podataka, pružaju brojne

savjetodavne usluge korisnicima GIS tehnologije (Perković 2010).

Tehnologija za GIS razvila se iz dva neovisna područja: digitalne kartografije i CAD–a, te

sustava za upravljanje bazama podataka DBMS. Taj razvoj blisko je povezan s naglim rastom

snage i padom cijena računalne tehnologije (Tutić i dr. 2002). Slika 2.2. prikazuje integraciju

baze podataka i CAD sustava u GIS.

Slika 2.2: Prikaz integracije baze podataka i CAD sustav u GIS (Tutić i dr. 2002)

2.3.1. Digitalna kartografija

Želja da se računala upotrijebe u ručnim kartografskim postupcima bila je u središtu zanimanja

1970–ih. Razvoj u digitalnoj kartografiji često je dolazio iz područja računalom podržanog

oblikovanja ili CAD. U isto vrijeme promjene u geografiji podržale su razvoj računalnih

programa koji mogu izvoditi analize karata, koje bi bile teške, ili bi uzele puno vremena, kada bi

se radile ručno (Tutić i dr. 2002).

CAD sustavi namijenjeni su za projektiranje i crtanje raznovrsnih objekata te su grafički

orijentirani. Upotrebljavaju znakove i grafičke elemente, pomoću kojih se projektira u

interaktivnom načinu rada, te jednostavne topološke relacije. Rade s relativno malim količinama

podataka i imaju ograničene analitičke sposobnosti (Frančula 2004).


6

2.3.2. Baze podataka

Upotreba sustava za upravljanje bazama podataka vrlo je važna za današnju koncepciju GIS-a

koja integrira prostorne i neprostorne podatke. Baze podataka omogućavaju jednostavniju

provedbu raznih analiza i upita prilikom izrade određenog Geoinformacijskog sustava. Od

posebnog značaja je razvoj relacijskih baza podataka koje su danas u širokoj upotrebi.

Baza podataka je skup međusobno povezanih podataka, pohranjenih u vanjskoj memoriji

računala. Podaci su istovremeno dostupni raznim korisnicima i aplikacijskim programima.

Ubacivanje, promjena, brisanje i čitanje podataka obavlja se posredstvom posebnog softvera,

takozvanog sustava za upravljanje bazom podataka ili DBMS–a (Manger 2011).

Sustav za upravljanje bazom podataka je poslužitelj/server baze podataka. On oblikuje fizički

prikaz baze u skladu s traženom logičkom strukturom. Također, on obavlja u ime klijenta sve

operacije s podacima. Dalje, on je u stanju podržati razne baze, od kojih svaka može imati svoju

logičku strukturu, no u skladu s istim modelom. Isto tako, brine se za sigurnost podataka, te

automatizira administrativne poslove s bazom.

Skup pravila koja određuju kako sve može izgledati logička struktura baze podataka je model

podataka. Postoje četiri tipa modela podataka: relacijski, mrežni, hijerarhijski i objektni.

Relacijski model zasnovan je na matematičkom pojmu relacije te on zahtijeva da se baza

podataka sastoji od skupa pravokutnih tablica, takozvanih relacija. Tablice se sastoje od redaka i

stupaca. Svaka relacija ima svoje ime po kojem je razlikujemo od ostalih u istoj bazi. Jedan

stupac relacije obično sadrži vrijednost jednog atributa. Atribut ima svoje ime po kojem ga

razlikujemo od ostalih u istoj relaciji. Vrijednosti jednog atributa su podaci iste vrste. Domena ili

tip atributa je skup dozvoljenih vrijednosti za taj atribut. Jedan redak relacije obično predstavlja

jedan primjerak entiteta, ili bilježi vezu između dva ili više primjeraka. Redak nazivamo n-torka.

U komercijalnim DBMS-ovima i pripadnoj dokumentaciji, umjesto „matematičkih“ termina kao

što su relacija, n-torka i atribut češće se koriste neposredni termini poput tablice, retka i stupca.

Kod mrežnog modela baza je predočena mrežom koja se sastoji od čvorova i usmjerenih lukova.

Čvorovi predstavljaju tipove zapisa dok lukovi definiraju veze među tipovima zapisa.

Karakterizira ga odnos vlasnik-član pri čemu jedan vlasnik može imati više članova i pojedini

član može biti pridružen većem broju vlasnika (Frančula 2004).

Hijerarhijski model poseban je slučaj mrežnog modela i ujedno je jedan od najstarijih modela.

Baza je predočena jednim stablom ili skupom stabala. Svako stablo sastoji se od čvorova i veza


7

„nadređeni-podređeni“ između čvorova. Čvorovi su tipovi zapisa, a odnos „nadređeni–

podređeni“ izražava hijerarhijske veze među tipovima zapisa.

Objektni model inspiriran je objektno-orijentiranim programskim jezicima. Baza je predočena

kao skup trajno pohranjenih objekata koji se sastoje od svojih internih „atributa“ i „metoda“ za

rukovanje tim podacima. Svaki objekt pripada nekoj klasi. Između klasa se uspostavljaju veze

nasljeđivanja, agregacije, te druge vrste veza. Posebna mogućnost u takvim sustavima je

ugradnja objekata u neki drugi objekt pa i mogućnost stvaranja zajedničkih objekata.

Hijerarhijski i mrežni model bili su u uporabi u 60–tim i 70–tim godinama 20. stoljeća. Od 80–

tih godina pa sve do današnjih dana prevladava relacijski model.

2.4. Komponente GIS-a

Računalom podržana kartografija i CAD sustavi dali su snažan doprinos razvoju GIS–a kojeg

danas poznajemo. Razvojem informacijskih tehnologija u svim područjima obrade koja su

vezana na prostor došlo je do pojave GIS-a kakav danas poznajemo (Perković 2010).

GIS čini sljedećih pet glavnih komponenata: korisnici, hardver, softver, podaci i metode.

Komponente GIS–a prikazane su na slici 2.3.

Slika 2.3: Glavne komponente GIS–a


8

Ni najbolja računala ni najsavršeniji softver ne vrijede puno bez kvalificiranih korisnika koji će

upravljati sustavom. Raspon GIS korisnika kreće se od GIS specijalista koji razvijaju i održavaju

sustav, korisnika koji samo pregledavaju podatke, korisnika koji samo unose podatke, do

naprednijih korisnika koji rabe sve mogućnosti GIS softvera.

Hardver je fizičko računalno okruženje na kojem GIS radi. GIS softveri se izvršavaju na velikom

broju računalnih platformi, od servera, do stolnih i prijenosnih računala.

GIS softver osigurava funkcije i alate neophodne za prikupljanje, analizu i prikazivanje

prostornih podataka. Ključne komponente su:

alati za unos i obradu prostornih informacija,

sustavi za upravljanje bazama podataka,

alati za podršku prostornim upitima, analizama i vizualizaciji,

grafičko korisničko sučelje za jednostavno korištenje alata.

Najvažnija komponenta GIS–a su podaci jer o njihovoj kvantiteti i kvaliteti ovisi točnost i

korisnost svakog GIS–a. Podaci za GIS prikupljaju se iz različitih izvora i na različite načine.

Mogu se dobiti digitalizacijom i skeniranjem karata, preuzimanjem sa već postojećih izvora,

direktnim unosom pomoću mjerenja totalnom stanicom ili GPS–om. Osim toga postoje i slikovni

podaci kao što su fotogrametrijske i satelitske snimke, podaci dobiveni pasivnim ili aktivnim

senzorima, podaci u rasterskom obliku te oni dobiveni pomoću daljinskih istraživanja (Gajski

2006).

GIS, kao sustav i tehnologija, funkcionira kroz šest osnovnih ugrađenih metoda:

prikupljanje podataka,

pohranjivanje podataka,

upravljanje podacima,

dohvat podataka,

analiza podataka,

prikaz podataka.


9

2.5. Oblici podataka u GIS-u

Oblici podataka u Geoinformacijskom sustavu su sljedeći (Oikon 2014):

prostorni podaci koji mogu biti geometrijski i geografski,

opisni ili atributni podaci,

grafički podaci.

Prostorni oblici podataka mogu biti:

točkastog oblika – geodetske točke, izvori, stupovi, tornjevi,

linijskog oblika – vodeni tokovi, komunikacije, infrastruktura,

poligonskog oblika – šume, poljoprivredne površine, katastarske čestice,

prostornog oblika – digitalni model terena, geološka tijela.

Opisni podaci, odnosno atributni ili tablični su:

matični podaci, koji imaju statična svojstva, a mijenjaju se vrlo rijetko,

podaci s dinamičkim svojstvima, koji se zapisuju u određenim vremenskim razdobljima –

dnevno, tjedno, mjesečno, godišnje.

Karakteristike prostornih i opisnih podataka su: mjerilo, prostorni obuhvat, obuhvat baze

podataka te kartografska točnost koja može biti apsolutna i relativna.

Primjeri nekih od grafičkih podataka prikazani su na slici 2.4.

Slika 2.4: Primjeri grafičkih podataka u GIS–u (Oikon 2014)


10

2.6. Modeli podataka u GIS-u

U svim geoinformacijskim sustavima podaci su podijeljeni u slojeve. Takva podjela omogućuje

da podaci budu prikazani odvojeno zadržavajući mogućnost usporedbe i analize podataka iz

različitih slojeva. Svi slojevi moraju biti povezani i odnositi se na isto područje kako bi se mogli

točno preklopiti. Slojevitost podataka u GIS–u prikazana je na slici 2.5.

Slika 2.5: Prikaz slojeva u GIS–u (HVCEO 2014)

Slojevi podataka pohranjeni su u GIS–u uporabom jednog od dva tipa podataka poznatih kao

vektor i raster. Oba modela upotrebljavaju koordinatni sustav kako bi pohranili položaje objekata

što je prikazano na slici 2.6. Razlika je u tome što biraju različite načine za prikaz oblika i

veličine objekta. Važno je znati izabrati koji se tip sustava želi, vektorski ili rasterski, jer različiti

softveri koriste različite podatke (Gajski 2006).

Slika 2.6: Modeli prikaza objekata u GIS–u (Gajski 2006)


11

2.6.1. Vektorski podaci

Vektor je vrijednost s početnim koordinatama, pridruženim pomakom i smjerom. Pri opisivanju

prostornih podataka pomoću vektora, pretpostavljamo kako se element može nalaziti na bilo

kojoj lokaciji, bez položajnih ograničenja koja nameće raster. Vektorska struktura podataka

bazirana je na osnovnom točkastom elementu čija je lokacija poznata do izabrane točnosti

(Gajski 2006).

Izbor geometrije unutar vektorskog prikaza ovisi od lokalnog ili georeferenciranog koordinatnog

sustava. Georeferenciranje je dovođenje objekata u vezu s koordinatnim sustavima ili

povezivanju točaka na terenu s njihovim bazama podataka. Vektorski model se upotrebljava

kada je potrebna veća položajna točnost.

Osnovni slikovni elementi kod vektorskog prikaza podataka su:

točka – definirana koordinatama x i y te brojem točke,

linija – definirana koordinatama početne i krajnje točke x1, y1, x2, y2 te brojem linije,

poligon – definiran koordinatama svih točaka koje čine zatvorenu liniju x1, y1, x2, y2, ... xn,

yn.

Navedeni slikovni elementi mogu se povezati s atributnim podacima.

Vektorski podaci pojavljuju se pri različitim tehnikama prikupljanja podataka. Prostorni podaci

se pritom mogu organizirati u dvije vrste strukture: špageti struktura i topologija.

Kod špageti strukture podataka svaki prostorni objekt opisan je koordinatama i parametarskim

jednadžbama kao što su pravac, kružnica, krivulja i druge. Ova struktura podataka često se

naziva CAD strukturom jer je vrlo učinkovita za dizajn i kartografiju. Vrlo je ograničena za

proučavanje odnosa između objekata jer pojedini objekt ne ovisi o svom susjedu. Zajedničke

stranice poligona su udvostručene, a lukovi se mogu sjeći bez presijecanja. Ova struktura

podataka upotrebljava se pri opisivanju podataka digitalne karte sa objektima koji se presijecaju,

linija, nezavršenih područja, dvostruko digitaliziranih i sličnih granica između susjednih

područja. Podaci se slažu nalik špagetima.

Topologija je grana matematike koja se bavi prostornim odnosima geometrijskih objekata. U

GIS–u se topologija koristi za zapisivanje i rukovanje odnosima između objekata. Postoje dvije

vrste topologije: mrežna i plošna.


12

Mrežna topologija je struktura podataka koja opisuje veze između različitih lukova koji čine

mrežu. Lukovi su orijentirani, a odnosi, početak i kraj, mogu se spremiti na dva načina:

topologija lukova – kod koje svaki luk zna početnu i krajnju točku, te topologija čvorova – kod

koje svaki čvor poznaje početne i krajnje lukove.

Plošna topologija je struktura podataka koja opisuje odnose između različitih poligona stvarajući

sloj koji se može analizirati i kombinirati s drugim. Obično sadrži mrežu topologije kod koje

svaki luk nosi informacije o poligonima s lijeve i desne strane.

2.6.2. Rasterski podaci

Rasterska struktura podataka bazirana je na rasterizaciji karte i jedna je od najjednostavnijih

struktura podataka. Raster je geografski podatak u kojem je vrijednost pridružena četverokutnom

području objekta. U rasterskoj strukturi podataka za prikaz prostornih podataka, naša sposobnost

da definiramo položaj u prostoru ograničena je veličinom piksela. Rasterski tip podataka

prikazuje objekt podijeljen u niz jedinica pri čemu svaka od njih prikazuje jednaki dio objekta.

Jedinice najčešće koriste četverokutni oblik i nazivaju se polja. Polja su organizirana u redove i

stupce i nazivaju se grid ili mreža. Mrežu karakterizira ishodište, orijentacija i veličina rasterskog

polja. Područje je prekriveno mrežom polja i čini matricu (Gajski 2006).

Za razliku od vektorskog prikaza, rasterski prikaz zasniva se na površinama a ne na linijama.

Osnovni geometrijski element je piksel ili slikovni element. Položaj piksela određen je redom i

kolonom u tzv. slikovnoj matrici. U rasterskom prikazu ne razlikujemo točke, linije i površine tj.,

ne postoji logička veza između slikovnih elemenata, već samo svojstva pojedinog piksela kao

npr. siva tonska vrijednost (Frančula 2004).

U rasterskoj strukturi podataka točnost karte ovisi o rezoluciji. Stoga točnost ovisi o tome kako

ćemo stvarni svijet prikazati svakim poljem. Područje koje svaki piksel predstavlja varira od

nekoliko metara do kilometara, i naziva se rezolucija mreže. Što je viša rezolucija mreže,

potrebno je više ćelija za predstavljanje danog područja (Gajski 2006).

Rezoluciju slike možemo definirati kao sposobnost slikovnog sustava da razdvojeno prepozna

različite detalje na slici. Glavne karakteristike instrumenata za daljinska istraživanja su

karakteristike u vidljivom i infracrvenom spektru: spektralna, radiometrijska, prostorna i

vremenska rezolucija.


13

Spektralna rezolucija se odnosi na raspon spektralnih boja. Različiti materijali na zemlji različito

reflektiraju svjetlost. Te spektralne karakteristike definiraju spektralni položaj i spektralnu

osjetljivost vezanu za određeni materijal. Klasični spektar razlikuje sedam boja: crvenu,

narančastu, žutu, zelenu, plavozelenu, plavu i ljubičastu.

Radiometrijska rezolucija se odnosi na broj digitalnih slojeva koji su upotrijebljeni kako bi

prikazali podatke prikupljene senzorom. Uglavnom je prikazana kao binarni broj neophodan za

pohranu sloja maksimalne vrijednosti. Na primjer podaci dobiveni Landsat–om podijeljeni su u

256 slojeva što predstavlja osam bita (Gajski 2006).

Prostorna rezolucija slike definirana je kroz različite kriterije: geometrijska svojstva slike,

sposobnost razlikovanja točaka, sposobnost ponavljanja mjerenja u određenim razmacima istih

ciljeva te sposobnost mjerenja spektralnih svojstava malih objekata (Gajski 2006). Odnosi se na

veličinu piksela koji se zapisuje u rasterskom snimku. Pikseli mogu odgovarati kvadratnim

područjima čija veličina stranice može biti od 1 do 1000 metara (Google 2014 b).

Vremenska rezolucija odgovara frekvenciji preleta satelitom ili zrakoplovom, te je relevantna

samo u istraživanjima vremenskih slijedova ili u onima koji zahtijevaju prosječan ili mozaičan

snimak (Google 2014 b).

2.6.3. Raster vs. Vektor

Oba modela prikaza podataka u Geografskom informacijskom sustavu, vektorski i rasterski,

imaju svoje prednosti i nedostatke što je prikazano u tablici 2.1 i tablici 2.2.

Modeli se međusobno nadopunjuju tj., ono što su mane jednoga ujedno su prednosti drugoga.

Ovisno o potrebi korisnika, odabrat će se određeni model za prikaz podataka.

Vektorski model omogućuje dobar prikaz prostornih podataka i jednostavno uređivanje. Zbog

manjeg obima podataka nije potrebno mnogo prostora za njihovu pohranu. Efikasnija topologija

rezultira efikasnijim mrežnim analizama. Bolje je prilagođen za izradu linijskih karata u odnosu

na rasterski, i projekcije se lako mijenjaju.

Nedostatak vektorskog modela je kompleksna struktura podataka što uzrokuje teže izvođenje

prostornih analiza.


14

Tablica 2.1: Prikaz prednosti i nedostataka vektorskog modela (Gajski 2006)

Prednosti vektorskog modela Nedostaci vektorskog modela

dobar prikaz objekata složenost strukture podataka

kompaktnost modela kombiniranja su vremenski dugotrajna

mogućnost primjene mrežne topologije tehnologija je još uvijek skupa

geometrijska preciznost

mogućnost generalizacije

jednostavnost uređivanja

manji obim podataka

brži pristup podacima

Rasterski model ima jednostavniju strukturu podataka, a samim time i mogućnost jednostavnog i

efikasnog preklapanja slojeva. Pogodan je za efikasno korištenje digitalnih snimaka te

jednostavan za modeliranje i programiranje.

Nedostatak mu je što zbog velikog opsega podataka zauzima mnogo prostora i provođenje

mrežnih analiza je znatno teže u odnosu na vektorski model. Kada su pikseli veliki može doći do

gubitka informacija.

Tablica 2.2: Prikaz prednosti i nedostataka rasterskog modela (Gajski 2006)

Prednosti rasterskog modela Nedostaci rasterskog modela

učinkovitost veliki opseg podataka

jednostavnost slaganja ograničena grafička kvaliteta

orijentiranost na daljinska istraživanja složenost nelinearnih transformacija

jednostavnost analiziranja podataka

mogućnost izvođenja simulacija

dobro razvijena tehnologija


15

2.7. Postupci u GIS-u

Postupci koji se provode u Geografskom informacijskom sustavu su sljedeći (Tutić i dr. 2002):

unos podataka,

spremanje podataka,

upravljanje podacima,

analiza podataka,

ispis rezultata.

Kod unosa podataka potrebno je prikupiti prostorne podatke, a potom ih pretvoriti u digitalni

oblik. To je najčešće najveći problem kod primjene GIS-a i troškovi mogu biti vrlo veliki.

Podaci se općenito spremaju u vektorskom i rasterskom obliku. Svaki od tih oblika ima svoje

prednosti i nedostatke. Oblik podataka je vrlo važan i određuje moguće primjene tih podataka

unutar sustava. Primjerice, AutoCAD Map i GeoMedia mogu prikazivati oba oblika podataka, ali

ne mogu analizirati rasterske podatke.

Neobično je važno efikasno upravljanje velikim količinama podataka ako se želi GIS učiniti

isplativim. To je dio koji ovisi o izboru struktura podataka, hardvera i softvera. Nikad ne treba

potcijeniti vrijeme koje je potrebno za učenje novoga softverskog paketa.

Kako bi bio od koristi, GIS mora moći provoditi široki raspon funkcija za upravljanje i analizu

podataka. Snaga GIS–a leži u integraciji različitih tipova podataka i mogućnosti postavljanja

pitanja ˝što ako?˝.

Visokokvalitetni ispis rezultata u različitim oblicima ostaje vrlo važan za većinu korisnika

GIS–a. Prezentacija analiza GIS–a važna je za upotrebu tehnologije. Ispis može biti u obliku

novih skupova digitalnih prostornih podataka, karata, tablica ili izvješća.


16

2.8. Primjene GIS-a

Primjene Geografskog informacijskog sustava su mnogostruke. Neke od tih primjena su (Tutić i

dr. 2002):

upravljanje infrastrukturom,

marketing i prodaja,

zaštita okoliša,

transport i distribucija,

zdravstvo,

osiguranje, itd..

Kod upravljanja infrastrukturom tvrtke koje održavaju infrastrukturu, kao što su npr. električna,

plinska, vodovodna i telefonska mreža, upotrebljavaju GIS za spremanje, pronalaženje i analizu

njihovih postrojenja i materijala. GIS može pripomoći pri odnosu s korisnicima, predviđanju,

otklanjanju kvarova, planiranju, strategijama i analizama tržišta.

Kod marketinga i prodaje GIS služi za pronalaženje kupaca i potencijala nekog tržišta.

Pri zaštiti okoliša primjenjuje se kod upravljanja šumama, analize utjecaja, upravljanja prirodnim

bogatstvima itd..

Kod transporta i distribucije to je primjer GIS–a u ˝realnom vremenu˝, a upotrebljavaju ga

prijevozničke tvrtke i hitne službe koje moraju u svakom trenutku znati gdje im se nalaze vozila.

U zdravstvu se primjenjuje za kartiranje bolesti kao i epidemiologija, planiranje zdravstvene

infrastrukture itd..

Kod osiguranja se primjenjuje pri analizi rizika, planiranju katastrofa kao što su poplave, analizi

usluga korisnicima, predviđanju šteta itd..


17

2.9. Quantum GIS

Pri izradi diplomskog rada korišten je geoinformacijski sustav otvorenog

koda Quantum GIS, ili skraćeno QGIS. Razvoj QGIS–a započeo je Gary

Sherman početkom 2002. godine, a 2007. godine postaje službenim Open

Source Geospatial Foundation. QGIS trenutno održava grupa volontera

koji ga redovito unapređuju. Preveden je na 31 jezik. Verzija 1.0 je izašla u

siječnju 2009. godine (Woodrow 2014).

QGIS višenamjenska je aplikacija koja se može primjenjivati na Linux, Unix, Mac i Windows

operacijskim sustavima. Podržava veliki broj vektorskih i rasterskih formata te mnoge formate

baza podataka. Najčešće korišteni format je ESRI shapefile format. QGIS pruža veliki broj

funkcija i dodataka, čiji broj neprestano raste. Omogućuje vizualizaciju, upravljanje, uređivanje i

analiziranje podataka te izradu karata.

Stvara datoteke manje veličine u usporedbi sa ostalim GIS-ovima pri čemu zahtjeva i manje

potrebne memorije. Pritom se može koristiti na starijim računalima te pokrenuti istovremeno sa

drugim hardverski zatjevnijim aplikacijama. Pod licencom je GNU projekta – General Public

Licence što omogućava pregled i mijenjanje izvornog koda. Spada u skupinu slobodnih

računalnih programa. To je program koji je licenciran na način koji omogućava njegovo

korištenje, proučavanja i izmjenu bez ikakvih ograničenja, te se može kopirati i distribuirati u

izmjenjenom ili originalnom obliku. QGIS omogućava integraciju sa ostalim GIS–ovima

otvorenog koda uključujući PostGIS, GRASS GIS i MapServer kako bi se dobila proširena

upotrebljivost.

Nekoliko je razloga zbog kojih je za izradu diplomskog rada izabran upravo QGIS. Jedan od njih

je svakako njegova dostupnost za slobodnu upotrebu što pojednostavljuje njegovo korištenje, jer

se ne javljaju problemi s autorizacijom. Iako slobodni softveri još uvijek ne dobivaju povjerenje

korisnika naviknutih na softvere razvijene od specijaliziranih tvrtki, njihov je razvoj sve

intenzivniji. U nekim situacijama već sad mogu parirati komercijalnim softverima. Tako QGIS

nudi mogućnosti kao i većina komercijalnih softvera, što je velika prednost s obzirom na moguće

probleme neusklađenosti pojedinih softvera ili formata podataka koje koriste. Također, QGIS

plijeni pozornost svojom jednostavnošću i mogućnostima poboljšanja i nadogradnje raznim

dodacima čiji broj neprestano raste (Kljajić i Mikulec 2013).

Verzija softvera primjenjenog za izradu ovog diplomskog rada je QGIS 2.2.0 Valmiera.


18

3. RIJEKE

Ljudi naseljavaju obale rijeka i potoka još od najranijih vremena jer su ih opskrbljivali vodom za

piće i za svakodnevni život, pružali im zaštitu te često bili jedini prijevozni putevi. Krajolik uz

rijeke oduvijek je bio od velike važnosti jer su riječne doline često vrlo plodne, što omogućava

brojne žetve, a i klima je vrlo blaga. Sve je to omogućilo naseljima da prerastu u gradove, a i

stvorene su osnove za ekonomski i kulturni razvoj cijele regije. Oduvijek su rijeke smatrane

korisnima za ljudski rod, a ljepota i doživljaj krajolika oblikovanih rijekama, oduvijek je

fascinirala i pokretala ljude (Šafarek i Šolić 2011).

3.1. Općenito o rijekama

Rijeke su najčešće stalne tekućice koje teku od izvora prema ušću, uglavnom od planina prema

moru i čija je širina korita veća od pet metara. Najčešće izviru u jednoj glavnoj točki kao što je

izvor ili vrelo, ili pak nastaju spajanjem više izvora odnosno pritoka. Od potoka se razlikuje po

količini vode koja njome protječe, ali i po površini porječja i duljini toka (Kozina i dr. 2011).

Glavni riječni tok, najveći ili vodom najbogatiji, s pritocima čini riječni sustav, a mreža koju

rijeka sastavlja s pritocima predstavlja porječje.

Porječje je prostor s kojega prema nekoj rijeci ili riječnom sustavu otječe voda. Slijev je kopnena

površina s koje voda otječe prema nekom moru ili oceanu.

Razvodnice su crte koje odvajaju porječja, odnosno sljevove, najčešće prate planinske vrhove, ali

pokatkad i samo malo povišeno zemljište na dodiru dviju dolina. U krškim predjelima sa

složenom podzemnom pukotinskom cirkulacijom veoma je teško odrediti razvodnice.

Vodostaj je razina vode u moru, rijeci ili jezeru i izražava se u centimetrima. Kritične su točke

vodostaja početak poplava ili prestanak iskorištavanja vodotoka za plovidbu ili za energiju.

Pratimo li kolebanje vodostaja tijekom dužeg razdoblja, možemo utvrditi godišnji tok vodostaja,

odnosno riječni režim, pa govorimo o kišnom ili pluvijalnom režimu s najvišim vodostajem u

kišnom razdoblju godine, snježnom ili nivalnom režimu s najvišim vodostajem u vrijeme

kopnjenja snijega te o mješovitom režimu koji je najčešći.


19

Osnovni dijelovi rijeke, prikazani na slici 3.1 su: izvor, ušće, pritok, riječno korito i obala.

Izvor je mjesto na površini kopna na kojem stalno ili povremeno izbija podzemna voda. Izvori iz

krškog podzemlja zovu se vrela.

Ušće je mjesto gdje prestaje rad tekućice, odnosno gdje se tekućica ulijeva u jezero, more ili

drugu tekućicu.

Pritok je tekućica koja utječe u drugu, veću tekućicu.

Riječno korito je žljebasto udubljenje na površini zemlje kojim teče voda.

Obala je dio riječnog korita koji se nalazi iznad razine vode u rijeci. Desna i lijeva strana riječne

obale određuje se prema smjeru otjecanja.

Slika 3.1: Prikaz osnovnih dijelova rijeke (Šafarek i Šolić 2011)

Poseban tip rijeka su ponornice čiji je izgled prikazan na slici 3.2. One su tipične za krška

područja. Njihov nastanak vezan je za snažna vrela koja se uglavnom nalaze na dodiru

vodopropusnih i vodonepropusnih stijena ili im je izvorište i gornji dio toka vezano za

vodonepropusne stijene. Neke od njih vrlo brzo poniru u krškom području, ali ima i onih koje

teku kroz krško područje u kojem su izdubile duboke i uske kanjone (Kozina i dr. 2011).


20

Slika 3.2: Prikaz ponornice (Šafarek i Šolić 2011)

3.2. Hidrološki ciklus

Rijeke kao dio tekućica, uz podzemne vode, jezera i led sudjeluju u hidrološkom ciklusu.

Hidrološki ciklus obuhvaća isparavanje, padaline, poniranje i otjecanje. Zbog djelovanja

Sunčeve energije i vjetra, voda neprestano isparava. Vodena para se kondenzira u atmosferi i u

obliku padalina ponovno vraća na Zemlju. Zbog zračnih strujanja i razlika u temperaturi zraka,

voda se može prenositi na velike udaljenosti, a najveće količine padalina vezane su za najviše

predjele. Takvi energetski potencijali vode mogu se višestruko iskoristiti. Osim toga, na kopno

padne veća količina padalina nego što s njega ispari. Obratno je s morskim površinama. Budući

da je količina vode stalna i da se ne mijenja ni razina vode u morima, razlika između količine

isparene i u more padalinama vraćene vode nadomješta se dotokom rijeka ili podzemnih voda.

Dio vode koji padalinama dospije na kopno prodire kroz tlo i odlazi u podzemlje (Kozina i dr.

2011). Kruženje vode u prirodi prikazano je na slici 3.3.

Slika 3.3: Kruženje vode u prirodi (OŠ Bisag 2014)


21

3.3. Rijeke Hrvatske

Prostorni raspored površinskih i podzemnih voda i njihova veza primarno su određeni

morfološkim i hidrogeološkim značajkama područja Hrvatske. Sve vode su dio crnomorskog ili

jadranskog sliva, a razvodnica prolazi kroz gorsko–planinsko područje. U crnomorskom slivu

dominiraju veći vodotoci kao što su Sava, Drava i Dunav s velikim brojem manjih podslivova. U

jadranskom slivu gustoća i duljina površinskih vodotoka znatno je manja, ali postoje značajni

podzemni tokovi kroz krške sustave. Ukupna duljina svih prirodnih i umjetnih vodotoka na

prostoru Hrvatske procjenjuje se na oko 32 100 km (Hrvatski sabor 2008).

Najveći dio voda pripada crnomorskom slivu (62%), koji zauzima više od polovice teritorija

Hrvatske (58%). Prema Jadranskom moru odvodnjava se 42% površine Hrvatske, ali samo 38%

tekućica. Osim podjele na ta dva sliva, crnomorski sliv se može opet podijeliti na sliv Save te

slivove Drave i Dunava, a jadranski sliv na dalmatinske te primorsko–istarske slivove. Podjela

slivova prikazana je na slici 3.4.

Slika 3.4: Veći vodotoci i slivovi na području Hrvatske (Hrvatski sabor 2008)


22

Rijeke Sava, Drava, Dunav, Kupa i Mura u crnomorskom slivu ubrajaju se u vodotoke s vrlo

velikim slivnim površinama, većim od 10 000 km2. Velike slivove, površine 1000 do 10 000

km2, imaju Dobra, Korana, Glina, Krapina, Ilova–Pakra, Česma, Orljava, Bosut, Una, Karašica

te Vuka. U slivu Save na području Hrvatske ima oko 50, a u slivu Drave oko 15 srednjih slivova,

površine od 100 do 1000 km2 (Hrvatski sabor 2008).

U jadranskome slivu Neretva je vodotok s vrlo velikim slivom, dok se Lika, Zrmanja, Krka i

Cetina ubrajaju u velike slivove. Vodotoka sa srednjom veličinom sliva ima oko 40.

Većina velikih vodotoka crnomorskog sliva međudržavnog je značaja, pogranični ili

prekogranični. Od većih vodotoka u Hrvatsku ili u njezine pogranične vodotoke utječu Sava,

Drava i Mura iz Slovenije, Dunav iz Mađarske, te Una, Vrbas, Ukrina i Bosna iz Bosne i

Hercegovine. Na jadranskom slivu granična rijeka sa Slovenijom jest Dragonja, a najveća

prekogranična rijeka je Neretva s više od 90% sliva na području Bosne i Hercegovine.

Osim podjele na slivove, rijeke Hrvatske mogu se podijeliti, s obzirom na reljefnu strukturu

terena i hidrogeološka obilježja stijena, na panonske i krške rijeke. Kod krških rijeka posebno se

izdvajaju rijeke ponornice koje su dio zatvorenog krškog područja.

S obzirom na reljef, područje Hrvatske čini kontinentski, gorski i primorski prostor.

Sastav stijena kontinentskog prostora svojom vodoodrživošću omogućava nastanak razgranate

površinske riječne mreže. Hidrogeološke prilike gorskog i primorskog prostora mnogo su

složenije. Dominacija vapnenca, uz postojanje površinske, omogućava i nastanak podzemne

mreže tekućica. Tako gotovo 1/3 površine Jadranskog slijeva pripada zatvorenome krškome

slivnom području bez jasnog otjecanja vode. To dovodi i do problema određivanja podzemne

razvodnice (Jukopila i dr. 2008).

Važnost rijeka istaknuta je kod gospodarskog korištenja istih pri čemu se posebno izdvajaju

hidroelektrane koje koriste potencijal rijeka za dobivanje električne energije. Najveći

hidroenergetski potencijal odnosi se na rijeku Cetinu na kojoj je izgrađeno čak pet hidroelektrana

akumulacijskog tipa. Neke od rijeka zaštićeni su dio prirodne baštine, stoga su od posebnog

značaja zaštićena područja kojima iste pripadaju.

Hrvatske rijeke oduvijek su bile izložene poplavama, stoga je bitno uspostaviti kvalitetne i

dugotrajne sustave obrana od poplava. Najviše zabilježenih poplava u Hrvatskoj odnosi se na

rijeku Savu.


23

3.3.1. Crnomorski sliv

Najveći dio voda kontinentske Hrvatske odvodnjava se prema Crnom moru. Rijeke su duge, a

riječna mreža je razvijena. U središnjoj Hrvatskoj riječna mreža je razgranatija, dok se prema

istoku broj rijeka smanjuje. Od niza rijeka ovog područja svojom se dužinom, ali i važnošću,

ističu tri najveće rijeke – Sava, Drava i Dunav (Jukopila i dr. 2008).

Sava je rijeka koja ima najduži tok u Hrvatskoj. Izvire u

susjednoj Sloveniji pri čemu nastaje od dvaju manjih

aplskih tokova – Save Dolinke i Save Bohinjke. Na svom

toku kroz Hrvatsku u dužini od 562 km uglavnom ima

obilježja donjeg toka s karakterističnim širokim koritom i

meandriranjem. Ušće rijeke nalazi se u Srbiji, gdje se

ulijeva u Dunav. Većim je dijelom svoga toka granična

rijeka prema Bosni i Hercegovini. Iskorištavanje rijeke Save

otežano je njezinim graničnim položajem i obilježjima

riječnog režima. Tako je plovidba moguća nizvodno od

Siska, ali je relativno slabo koristi zbog graničnog položaja

rijeke i nepostojanja veze savskoga riječnog puta s onima

Drave i Dunava preko hrvatskog teritorija (Jukopila i dr.

2008). Rijeka Sava prikazana je na slici 3.5.

Drava protječe sjevernim dijelom Hrvatske u dužini od 305

km. Najvećim dijelom toka kroz Hrvatsku granična je rijeka

prema Mađarskoj. Izvorište rijeke je u talijanskim Alpama,

a ulijeva se u Dunav u Hrvatskoj u polojnom području

Kopačkog rita. Zbog kopnjenja snijega u Alpama, Drava

ima nivalno-pluvijalni riječni režim s maksimalnim

vodostajem u lipnju. Taj riječni režim omogućava

iskorištavanje njezina hidropotencijala. Dosad su sagrađene

tri hidrocentrale, a u planu ih je još nekoliko. Plovna je

samo u svom donjem toku, nizvodno od Donjeg Miholjca, a

najveća riječna luka nalazi se u Osijeku (Jukopila i dr.

2008). Rijeka Drava prikazan je na slici 3.6.

Slika 3.5: Sava (Ministarstvo

turizma 2014)

Slika 3.6: Drava (Grad Osijek

2014)


24

Dunav je granična rijeka prema Srbiji. Odvodnjava sve

rijeke kontinentskog područja. Hrvatskom protječe u dužini

od 188 km. Izvor mu je u Njemačkoj, u Schwarzwaldu, a

ulijeva se u Crno more. Pritoci Dunava u Hrvatskoj su

Drava i Vuka. Iako je prefireno položen na teritoriju

Hrvatske, važnost mu je velika jer omogućava Hrvatskoj

izlaz na transkontinentalni riječni plovni put od obala

Sjevernog do obala Crnog mora, koji je omogućen

gradnjom kanala Rajna – Majna – Dunav (Jukopila i dr.

2008). Dunav je prikazan na slici 3.7.

3.3.3. Jadranski sliv

Za rijeke primorskoga prostora karakteristična je mala dužina, naglašeni pad i mali broj pritoka,

a sama riječna mreža slabije je razgranata. Za nastanak i obilježja rijeka od primarne je važnosti

podloga. Najveći dio rijeka nastaje na flišnoj podlozi, dok je na vapnenačkoj česta pojava rijeka

ponornica s izraženom podzemnom cirkulacijom. Na površini se mogu održati samo rijeke s

većom količinom vode. Jadranski sliv čine rijeke Istre, dalmatinske rijeke te rijeke ponornice

ličkog prostora (Jukopila i dr. 2008).

Najveće rijeke Istre su Dragonja, Mirna i Raša, a od ponornica Pazinčica.

Rijeka Pazinčica vodotok je dug 16,5 km, a nastao

je spajanjem Lipe, Rakova potoka i Borutskog

potoka. Pazinčica se ne ulijeva u neku drugu rijeku,

nego ponire u Pazinsku jamu. Pretpostavlja se da

svoj tok završava negdje u dolini rijeke Raše, u

istočnom i središnjem dijelu Istre, gdje opet izvire na

površinu. Ponor rječice Pazinčice je jedinstveni

spomenik prirode (Barić 2011). Pazinčica je

prikazana na slici 3.9.

Slika 3.7: Dunav (TECTUS d.o.o.

2014)

Slika 3.9: Pazinčica (Croatiaholidays

2014)


25

Dalmatinske rijeke dužeg su toka i većih hidroenergetskih potencijala. Najiskorištenija je Cetina,

koja ima najduži tok, 105 km. Opskrbljuje se padalinskim vodama i podzemnim izvorima, a

koristi se za vodoopskrbu i proizvodnju električne energije. Rijeke Krka i Zrmanja koriste se za

plovidbu u potpoljenim ušćima te su na njima sagrađene hidroelektrane. Neretva je najveća

rijeka istočne obale Jadranskoga mora. Plovna je do Metkovića, a važna je za navodnjavanje

svoje doline i delte (Jukopila i dr. 2008).

Cetina je najveća srednjodalmatinska rijeka. Ulijeva

se u Jadransko more kod Omiša. Izvire na

nadmorskoj visini od 385 m, blizu sela Cetina. Na

rijeci je izgrađeno pet hidroelektrana, a osim toga na

njoj se puni i istoimena izvorska voda (Turistička

zajednica grada Sinja 2014). Cetina je prikazana na

slici 3.10.

Krka je rijeka u Hrvatskoj koja utječe u Jadransko

more kod Šibenika. Izvire u blizini Knina, podno 22

metarskog Topoljskog buka ili Krčića. Ukupna

duljina rijeke, s potopljenim dijelom ušća, iznosi 73

km. Najpoznatije pritoke Krke su Čikola i Butižnica

(Javna ustanova nacionalni park Krka 2014). Krka je


Zrmanja izvire u mjestu Zrmanja vrelo u Lici podno

planine Poštak, a ulijeva se u Novigradsko more.

Svojim tokom od 69 km usijeca se u tvrdi i surovi

podno Velebitski krš. Odlikuje se bogatom florom i

faunom. Glavni pritoci su joj Krupa i lička Ričica.

Zajedno sa Krupom dio je Parka prirode Velebit

(PageInsider 2014). Zrmanja je prikazana na slici

3.12.

Slika 3.10: Cetina (Informativka

d.o.o. 2014)

Slika 3.11: Krka (Općina Ervenik

2014)

Slika 3.12: Zrmanja (OZ vizija

d.o.o. 2014)


26

Neretva, najduža i vodom najbogatija pritoka

Jadranskog mora. Izvire na nadmorskoj visini od

1227 m pod vrhom Grdelj. Posljednja 22 km teče

kroz Hrvatsku. Od Opuzena se dijeli na 12 rukavaca

koji čine njezinu deltu, a u Jadransko more utječe u

blizini Rogotina i Ploča (Zelena Neretva 2014).

Neretva je prikazana na slici 3.13.

Pretpostavka je da tom slivu pripada i većina rijeka ponornica ličkog prostora. Većinom se

izdvajaju Lika i Gacka te manje ponornice poput Ričice, Mrežnice i Dobre (Jukopila i dr. 2008).

Gacka je treća najduža ponornica na svijetu. Najveći

grad u Gackoj je Otočac. Rijeka obiluje podvodnim

speleološkim nalazištima i vrelima. Tri su poznata

izvora Gacke – Tonković vrilo, Klanac i Majerovo

vrilo. Voda Gacke koristi se za hidroenergetski

sustav Senj (NP Sjeverni Velebit 2014). Gacka je


Dobra je specifična i jedinstvena rijeka u Hrvatskoj.

Izvire u selu Gornja. Sastoji se od tri karakteristična

dijela toka. Od izvora do Đulinog ponora u Ogulinu,

ima naziv Gornja ili Ogulinska Dobra te dužinu od

51 km. Nakon poniranja prolazi podzemljem kroz

špiljski sustav Đula – Medvednica, te ponovo izvire

kraj sela Gojak po kojem je i dobila naziv Gojačka

Dobra. Nakon 52 km toka ulijeva se u Kupu

nizvodno od Karlovca. Na Gojačkoj ili Donjoj Dobri

nalazi se HE Gojak (ŠRD Ogulin 2014). Dobra je


Slika 3.13: Neretva (BH trziste 2014)

Slika 3.14: Gacka (Sekula 2014)

Slika 3.15: Dobra (Mogus 2014)


27

3.3.4. Hidrografija Hrvatske

Hidrografija je znanost koja opisuje vodene tokove na Zemlji. S obzirom na geografski smještaj

Hrvatske i na njezin položaj u sklopu Srednje Europe i Sredozemlja, klimatska obilježja našeg

područja povoljna su za razvoj površinskih vodotoka. Budući da hidrometeoroški uvjeti u

Hrvatskoj pogoduju razvoju hidrografske mreže, reljefna struktura terena i hidrogeološka

obilježja stijena imaju veći utjecaj na razmještaj rijeka, njihov smjer otjecanja i na gustoću

tekućica. Upravo ovi faktori uvjetuju neke specifičnosti ovdašnje hidrografske mreže. Osim

podjele na crnomorski i jadranski sliv, hrvatske rijeke mogu se podijeliti, prema reljefu i

hidrogeološkim značajkama stijena, na panonski i krški dio (Šafarek i Šolić 2011) .

Krške rijeke mogu se dalje podijeliti na rijeke neposrednog slijeva sa direktnim ušćem u

Jadransko more, rijeke zatvorenog slijeva u kršu te zasebnu skupinu koju čine četiri rijeke

Korana, Mrežnica, Kupa i Dobra. Rijeke crnomorskog sliva pripadaju panonskom području osim

navedene četiri rijeke koje su dio krškog. Rijeke jadranskog sliva pripadaju krškom području.

Krš je na području Hrvatske rasprostranjen otprilike na polovici njezine ukupne površine.

Podjela hrvatskih rijeka prema hidrografskim obilježjima prikazana je na slici 3.16.

Slika 3.16: Hidrografska karta Hrvatske (Šafarek i Šolić 2011)

http://www.crorivers.com/


28

3.3.4.1. Panonske rijeke

Panonske rijeke teku u nizini nekadašnjeg Panonskog mora tvoreći prostrane bazene poput

dravskog, savskog i dunavskog. Premda su najviše devastirane, nizinske rijeke protječu kroz

neke od intelektualnih središta u kojima su se značajno ukorijenili novi, moderni pogledi na cijeli

sustav rijeka (Šafarek i Šolić 2011).

Nizinske rijeke djeluju pomalo neobično jer mogu pomicati svoje korito. Rijeka na jednoj strani

erodira obalu, a na drugoj taloži sediment. Ovisno o snazi rijeke, vrsti podloge i nagibu, mijenja

se brzina erozije. Rijeka načinje jedan dio obale i sve ga više produbljuje pa tako nastaje

meandar, odnosno zavoj prikazan na slici 3.17.

Slika 3.17: Prikaz meandra (Šafarek i Šolić 2011)

Prirodna dinamika nizinskih rijeka ključna je za održavanje okolnih staništa. Njihovi dijelovi

poput rukavaca, mrtvica ili sprudova, prirodno stare. Rukavci i mrtvice se zatrpavaju muljem, a

sprudove i otoke osvaja vegetacija što je prikazano na slici 3.18.

Slika 3.18: Prikaz spruda (Šafarek i Šolić 2011)


29

Rukavci su među najvažnijim staništima nizinskih rijeka. Odvajaju se od glavnog toka i teku

zasebno, sve dok se ponovno ne spoje s maticom. Nakon što rukavac izgubi posljednju sponu s

maticom i kada prestane teći, rađa se mrtvica ili mrtvi rukavac. Najčešće je polukružnog oblika

koji je naslijedila od riječnog meandra. Izgled panonske rijeke prikazan je na slici 3.19.

Slika 3.19: Panonska rijeka (Šafarek i Šolić 2011)

Značajna su poplavna područja nizinskih rijeka pri čemu posebno možemo izdvojiti Lonjsko

polje i Kopački rit. Lonjsko polje uz Savu krajolik je poplavnih pašnjaka, šuma i polja, koji se

prostire od Siska preko Jasenovca do Gradiške. Kopački rit između Drave i Dunava jedno je od

najpoznatijih močvarnih područja u Europi. Ova dva poplavna područja živi su dokaz da

prirodne, očuvane rijeke i njihove poplave nisu štetne, nego da predstavljaju izuzetnu prirodnu

baštinu. Oba poplavna područja zaštićena su kao parkovi prirode, Lonjsko polje na 50 650

hektara, a Kopački rit na 17 000 hektara. Osim očuvanja prirodne i kulturne baštine, jedna od

glavnih zadaća je razvoj turizma te održivi razvoj.

Panonske rijeke čine rijeke prostranih ravnica kao što su Drava, Dunav, Mura i Sava te ostale

manje rijeke kao što su Bednja, Bosut, Česma, Ilova, Karašica, Krapina, Lonja-Trebež, Odra,

Pakra, Sutla i Vuka.


30

3.3.4.2. Krške rijeke

Područje krša određeno je osobitim geomorfološkim i hidrogeološkim značajkama koje su prije

svega posljedica topivosti stijena koje izgrađuju teren. Topive karbonatne stijene različite starosti

zaslužne su za razvitak krša u Hrvatskoj. Nepropusni slojevi fliša zaslužni su za razvijenu

hidrografsku mrežu Istre (Šafarek i Šolić 2011).

Krške rijeke osobito su karakteristične po zamršenim odnosima podzemnih i nadzemnih dijelova

svojega toka, ali upravo ono što im daje posebnu čar istodobno ih čini izuzetno osjetljivima i na

najmanje oblike onečišćenja. Kroz krševit teren, naime, onečišćena voda procjeđuje se vrlo brzo

i uz minimalnu filtraciju izbija u otvorene vodotoke. Krške rijeke kraćeg su toka u odnosu na

panonske. Izgled i dijelovi krške rijeke prikazani su na slici 3.20.

Slika 3.20: Izgled krške rijeke (Šafarek i Šolić 2011)


31

Sedra je prirodni fenomen prisutan u mnogim našim krškim rijekama. Sedra je naziv za kalcijev

karbonat ili vapnenac koji se u tekućicama taloži iz vode na različite podloge. Za otapanje

karbonatnih stijena, odnosno lakše topivih vapnenaca i slabije topivih dolomita, zalužan je

ugljikov dioksid otopljen u vodi. Kada taj plin nestane, ranije odvojene otopljene soli ponovo se

udružuju u vapnenac koji zovemo sedrom.

Nastajanje sedrenih oblika dinamičan je proces međusobnog djelovanja fizikalnih i kemijskih

čimbenika te živih organizama u vodi. Najčešći oblici sedre u krškim tekućicama su podvodni

pokrivači, pragovi i barijere.

Sedrene barijere su pregradile tokove vode i stvorile predivne slapove i protočna jezera. Na taj su

način preobrazile krajolik, a i sama sedra je podložna promjenama. Izgled sedrene barijere

prikazan je na slici 3.21.

Slika 3.21: Sedrena barijera (Šafarek i Šolić 2011)

Jedan od najljepših ukrasa krških rijeka su slapovi koje je stvorila sedra. Najpoznatiji su plitvički

slapovi i slapovi Krke, dok ostale zanimljive slapove tvore rijeke Mrežnica, Korana, Una, Krupa,

Zrmanja i druge naše krške rijeke.

Za područje krša karakteristične su ponornice, rijeke koje svoj nadzemni tok završavaju ponirući

u krško podzemlje. Gacka i Lika naše su najpoznatije ponornice. Osim ove dvije, tu je još čitav

niz manjih ponornica poput Ličanke, Ričice i Pazinčice koje protječu krškim dijelom Hrvatske.

Neke rijeke poput Dobre poniru i dijelom svog toka protječu podzemno, te ponovo izbijaju na

površinu terena i nastavljaju svoj tok. Druge se pak nakon poniranja ponovo javljaju na izvorima

na kojima nastaju druge rijeke. Većina ponornica protječe krškim poljem izvirući u višem i

protječući prema njihovu nižem kraju. Baš kao i ostale rijeke i ponornice u Hrvatskoj pripadaju

Crnomorskom ili Jadranskom slivu.


32

Mnoge krške rijeke usječene su u duboke kanjone. Posebno su zanimljivi kanjoni Jadranskih

rijeka Zrmanje, Krupe, Krke i Cetine. To su kanjoni iznimnih dubina do 300 metara. Glavno

geološko obilježje kanjona dalmatinskih rijeka su sipari, odnosno padine kanjona obložene

kamenim blokovima, kršljem i kamenjem koje se proteže od vrha do samog dna kanjona. Prikaz

kanjona sa siparima vidljiv je na slici 3.22.

Slika 3.22: Kanjon krške rijeke (Šafarek i Šolić 2011)

''Zeleni'' kanjoni odlika su rijeka crnomorskog sliva. Kupa, Mrežnica, Dobra i Korana teku

otvorenijim i pristupačnijim kanjonima. Iz kanjona se može saznati mnogo o hidrologiji i

geološkoj prošlosti terena kojim protječu rijeke. Obzirom da su prirodno predisponirani da u

kombinaciji sa branama na glavnom toku rijeke formiraju akumulacije, na kanjonima rijeka često

su formirane akumulacije za hidroenergetsko iskorištavanje.

Rijeke krškog područja mogu se podijeliti na rijeke ''zelenog'' krša (Dobra, Korana, Kupa,

Mrežnica), rijeke planina i visokih krških polja (Gacka, Lika, Una, Ličanka), jadranske rijeke

(Cetina, Krka, Krupa, Mirna, Raša, Neretva, Zrmanja ) te ostale krške rijeke (Butižnica, Čikola,

Dragonja, Glina).


33

3.3.5. Gospodarenje rijekama

Hrvatske rijeke su važan gospodarski resurs jer se koriste za dobivanje električne energije

izgradnjom pripadnih hidroelektrana. Osim dobivanja energije, rijeke služe za navodnjavanje te

za prijevoz ljudi i transport tereta.

Hidroenergetski objekti i postrojenja imaju višenamjenski karakter sa širim društvenim i

vodnogospodarskim značenjem kao što su zaštita od poplava, osiguranje vode za vodoopskrbu,

proizvodnja električne energije, osiguranje vode za navodnjavanje, regulacija režima malih voda,

šport, rekreacija i drugo (Hrvatski sabor 2008).

Hidroelektrane pomoću turbina iskorištavaju mehaničku energiju vode u električnom generatoru.

Postoje tri vrste hidroelektrana: akumulacijske, protočne i reverzibilne. Najčešće su

akumulacijske hidroelektrane koje skladište vodu rijeke u akumulaciji ispred same brane.

Pražnjenjem akumulacije preko turbina dobiva se električna energija. Protočne hidroelektrane

nemaju akumulaciju, već koriste izravnu snagu vode i zbog toga su ovisne o protoku. Konačno,

reverzibilne hidroelektrane ''skladište'' energiju tako da pumpaju vodu s primarne akumulacije na

dodatnu kada je potrošnja mala, obično noću. Kada se javi potreba za strujom, pohranjena voda

se spušta natrag do turbina (Šafarek i Šolić 2011).

Hrvatska je s navodnjavanih 9000 hektara na jednom od posljednjih mjesta u Europi. U svijetu

mnoge poljoprivredne površine dobivaju vodu na ovakav umjetan način. U Hrvatskoj najveći

potencijal za navodnjavanje imaju dolina Neretve te Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska

županija.

Od davnina su rijeke bile prometnice. Velikim nizinskim rijekama Dunavom, Savom, Dravom i

Kupom, Hrvatska se svrstala u europsku međunarodnu mrežu plovnih puteva. Za modernu

plovidbu velikim brodovima potrebne su široke i duboke rijeke, pa se za vrijeme nižih vodostaja

plovidba po manjim rijekama mora obustaviti. Za međunarodne standarde to u praksi znači

minimalno 2,5 m dubine 300 dana u godini. Takve uvjete zadovoljava Dunav i dio Drave od

ušća do Osijeka.


34

3.3.5.1. Hrvatske hidroelektrane

U Hrvatskoj je 1895. godine sagrađena prva hidroelektrana Krka na rijeci Krki. Posljednja

izgrađena je hidroelektrana Lešće na rijeci Dobri. S nazivnih 2097 megavata snage, hrvatske

hidroelektrane proizvode više od polovice ukupne struje svih hrvatskih elektrana, a iz njih

potječe u prosjeku nešto više od četvrtine električne energije preuzete u elektroenergetski sustav

Republike Hrvatske (Šafarek i Šolić 2011).

U strukturi elektroenergetskog sustava, više od polovice izvora čine hidroelektrane. Hrvatska

zbog toga spada među vodeće zemlje u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Danas je u

Hrvatskoj u pogonu 26 hidroelektrana, akumulacijskog i protočnog tipa, a raspoređene su u tri

proizvodna područja: Sjever, Zapad i Jug. Pogon HE Dubrovnik samostalan je pogon. Sve

hidroelektrane HEP–a dobile su certifikat za proizvodnju električne energije iz obnovljivih

izvora, a hidroelektrane proizvodnih područja Sjever i Zapad i certifikat za sustav upravljanja

kvalitetom ISO 9001 i zaštitom okoliša ISO 14001 (HEP d.d. 2014). Raspored hidroelektrana u

Hrvatskoj prikazan je na slici 3.23.

Slika 3.23: Hidroelektrane u Hrvatskoj (HEP d.d. 2014)


35

Proizvodno područje Sjever obuhvaća hidroelektrane koje koriste vodu rijeke Drave, a to su HE

Varaždin, HE Čakovec i HE Dubrava (HEP d.d. 2014).

Proizvodno područje Zapad obuhvaća slijedeće hidroelektrane: HE Ozalj, HE Gojak,

hidroenergetski sustav Vinodol, HE Rijeka, hidroenergetski sustav Senj. Na rijeci Dobri 2010.

godine u probni pogon puštena je HE Lešće.

Proizvodno područje HE Jug objedinjava hidroenergetski sustav u slivu rijeke Cetine, slivu

rijeke Krke te na Gračačkoj visoravni.

Pogon HE Dubrovnik obuhvaća dvije hidroelektrane – HE Dubrovnik i HE Zavrelje.

Hidroelektrane koriste vodu rijeke Trebišnjice koja protječe kroz BiH.

Najpogodnije lokacije za proizvodnju hidroenergije u Hrvatskoj su iskorištene, a preostale su

uglavnom dolinske lokacije s mogućim većim utjecajem na okoliš, pa tako i na režim

površinskih i podzemnih voda (Hrvatski sabor 2008).

3.3.6. Zaštićeni dio prirodne baštine

Prema zakonu o zaštiti prirode (Hrvatski sabor 2013) u Hrvatskoj je utvrđeno devet kategorija

zaštićenih područja: nacionalni park, park prirode, strogi rezervat, posebni rezervat, regionalni

park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park–šuma te spomenik parkovne arhitekture.

Dijelovi mnogih rijeka zaštićeni su zakonom. Neke od njih su dio nacionalnog parka, parka

prirode, spomenika prirode, zaštićenog krajolika i sl.. Krka, primjerice, ima najveći stupanj

zaštite kao dio nacionalnog parka kojem je ona temeljni fenomen. U istom park zaštićene su

Čikola i Butižnica. Sava, Lonja–Trebež i ostale rječice vrlo su važan dio Parka prirode Lonjsko

polje. Zrmanja i Krupa krase Park prirode Velebit (Šafarek i Šolić 2011) .

Regionalni parkovi su niža, ali svejedno značajna razina zaštite. Pod njima su cijela Drava,

Mura, Dunav i donji tok Une. Manji dijelovi drugih rijeka nalaze se pod županijskom zaštitom

na ostalim razinama. Tako su izvori Gacke proglašeni spomenikom prirode, a kanjon Cetine je

zaštićeni krajolik. Još je mnoštvo drugih rijeka, rječica ili njihovih dijelova koji su zaštitom

svrstani u posebno vrijedne dijelove prirodne baštine Hrvatske. Zaštićena područja Hrvatske

prikazana su na slici 3.24.


36

Slika 3.24: Zaštićena područja u Hrvatskoj (Državni zavod za zaštitu prirode 2014 )

Neovisno o zaštićenim područjima, rijeke kao i ostala priroda mogu biti dio Nacionalne ekološke

mreže. Ekološka mreža predstavlja sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki

značajnih područja važnih za ugrožene vrste i staništa, koja uravnoteženom biogeografskom

raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti.

Nacionalna ekološka mreža preteča je slične mreže koja postoji u Europi pod nazivom NATURA

2000. Hrvatska će također na otprilike 40% svoje površine morati usvojiti pravila mreže

NATURA 2000 (Šafarek i Šolić 2011).


37

3.3.7. Poplave i zaštite od poplava

Poplave su prirodni fenomen koji se rijetko pojavljuje i čije se pojave ne mogu izbjeći, ali se

poduzimanjem različitih preventivnih građevinskih i negrađevinskih mjera rizici od

poplavljivanja mogu smanjiti na prihvatljivu razinu. One su među opasnijim elementarnim

nepogodama i na mnogim mjestima mogu uzrokovati gubitke ljudskih života, velike materijalne

štete, devastiranje kulturnih dobara i ekološke štete. Zbog prostranih brdsko–planinskih područja

s visokim kišnim intenzitetima, širokih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijednih

dobara na potencijalno ugroženim površinama, te zbog nedovoljno izgrađenih i održavanih

zaštitnih sustava, Hrvatska je prilično ranjiva od poplava što se i pokazalo u velikoj poplavi Save

u svibnju ove godine. Procjenjuje se da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% državnog

kopnenog teritorija, od čega je veći dio danas zaštićen s različitim razinama sigurnosti (Hrvatski

sabor 2008).

Prirodne poplave koje se pojavljuju u Hrvatskoj mogu se svrstati u pet osnovnih skupina:

riječne poplave zbog obilnih kiša i/ili naglog topljenja snijega,

bujične poplave manjih vodotoka zbgo kratkotrajnih kiša visokih intenziteta,

poplave na krškim poljima zbog obilnih kiša i/ili naglog topljenja snijega, te nedovoljnih.

propusnih kapaciteta prirodnih ponora,

poplave unutarnjih voda na ravničarskim površinama,

ledene poplave, a još su moguće i umjetne poplave zbog eventualnih proboja brana i nasipa,

aktiviranja klizišta, neprimjerenih gradnji i slično.

Znatan problem su i poplave u urbanim sredinama zbog kratkotrajnih oborina visokih intenziteta,

koje zbog velikih koncentracija stanovništva na relativno malim prostorima često uzrokuju

velike materijalne štete, a za koje se zaštitne mjere planiraju na lokalnim razinama u okvirima

poslova odvodnje oborinskih voda iz naselja.

Najveće zabilježene poplave u Hrvatskoj tijekom posljednjih stotinjak godina bile su:

poplave Dunava: godine 1926. i 1965.;

poplave Drave: godine 1964., 1965., 1966. i 1972.;

poplave Mure: godine 1965. i 1972.;

poplave Save: godine 1933., 1964., 1966., 1990., 1998., 2010. i 2014.;

poplave Kupe: godine 1939., 1966., 1972., 1974., 1966. i 1998.;

poplava Une: godine 1974.;


38

poplave Neretve: godine 1950., 1995. i 1999.

Iako su intenzivnom izgradnjom zaštitnih sustava u drugoj polovici dvadesetog stoljeća rizici od

poplavljivanja na većini područja u Hrvatskoj znatno smanjeni, nedavna zapadnoeuropska

iskustva pokazuju da se poplave mogu dogoditi i tamo gdje ih nitko ne očekuje. Dosadašnje

procjene šteta nakon poplava posvuda po svijetu, pa tako i u Hrvatskoj pokazale su da su one

uvijek bile mnogo veće od troškova provedbe preventivnih mjera.

Jedna od mnogih potvrda te činjenice bila je uspješna evakuacija velikoga vodnog vala na Savi

1990. godine s nepovoljnijim hidrološkim značajkama od onog iz 1964. godine, koji je zbog

tadašnje nedovoljne razvijenosti zaštitnog sustava izazvao katastrofalnu poplavu u Zagrebu.

Problematici zaštite od poplava dodatnu dimenziju danas daje i zaštita okoliša od nekontroliranih

širenja onečišćenja poznatog i nepoznatog porijekla putem poplavnih voda. Takva iskustva

nalažu stalni oprez i trajnu brigu o stanju zaštitnih sustava.

Postoje razni sustavi zaštite od poplava u Hrvatskoj, a najčešći od njih je izgradnja obrambenih

nasipa i široki inundacijski pojasevi uz rijeke. Osim navedenih postoje i druge negrađevinske

mjere zaštite od poplava kao što su operativna obrana od poplava te praćenje i prognoziranje

hidrometeoroloških pojava.

Operativna obrana od poplava provodi se sukladno Državnom planu obrane od poplava, kojim su

obuhvaćene i aktivnosti i mjere za obranu od leda na vodotocima. Obrana od poplava ustrojena

je po vodnim područjima, a unutar njih po područjima županija, po sektorima i po dionicama

vodotoka. Operativnu obranu od poplava provode organizacijske jedinice Hrvatskih voda. Osim

glavnih centara obrane od poplava kao što su Zagreb, Rijeka, Osijek i Split, osnovani su i

terenski centri obrane od poplava dionica i vodočuvarskih područja i izgrađene su vodočuvarnice

kao terenske ispostave obrane od poplava.

Hrvatske vode su, sukladno Državnom planu obrane od poplava, postavile i automatizirale dio

mjerodavnih vodomjera, čime su podaci o vodostajima, dostupni u realnom vremenu, centrima

obrane od poplava. Izmjereni podaci o vodostajima dostupni su na web stranici Hrvatskih voda.


39

4. GIS RIJEKA HRVATSKE

Praktični dio diplomskog rada čini sama izrada Geoinformacijskog sustava rijeka Hrvatske. U

ovom poglavlju opisan je proces prikupljanja potrebnih podataka o rijekama, hidroelektranama

te županijama u Hrvatskoj. Nakon prikupljenih podataka opisana je transformacija koordinata te

u konačnici izrada GIS–a pomoću aplikacije QGIS.

4.1. Prikupljanje podataka

Podaci koji su korišteni za izradu ovog diplomskog rada su podaci o rijekama Hrvatske, podaci o

hidroelektranama u Hrvatskoj te podaci o hrvatskim županijama. Naknadno su u QGIS dodani

podaci o vodostajima određenih rijeka, podaci o slapovima Krke te podaci o izvorima rijeke

Cetine.

4.1.1. Rijeke

Podaci o rijekama preuzeti su sa web stranice Geofabrik. Geofabrik je organizacija koja

podržava OpenStreetMap.

OpenStreetMap ili skraćeno OSM projekt je virtualne zajednice. Nastao je u Velikoj Britaniji

2004. godine s ciljem stvaranja slobodne, besplatne i svima dostupne karte koju svatko može

sam dorađivati. Zajednica uključuje više od pola milijuna volontera diljem svijeta. Projekt je

namijenjen poticanju rasta, razvoja i distribucije slobodnih prostornih podataka te pružanju

geoprostornih podataka svakom korisniku. Naglasak je uglavnom na prometne infrastrukture kao

što su ulice, putevi, pruge, rijeke. OSM prikuplja i podatke o zgradama, prirodne značajke i

informacije o uporabi zemljišta, kao i podatke o obalama te administrativnim granicama

(Geofabrik GmbH Karlsruhe 2014).

Karte, odnosno kartografski podaci na OpenStreetMap projektu doprinosi su suradnika koji

pridonose i održavaju podatke o cestama, stazama, rijekama i mnogim drugim objektima na

Zemlji. Uglavnom nastaju korištenjem GPS uređaja, aerofotogrametrijom ili pomoću drugih

slobodnih izvora.


40

Geofabrik je nastao iz uvjerenja da slobodni geopodaci, stvoreni od strane poput

OpenStreetMap–a, postanu sve atraktivniji za komercijalnu uporabu. Osnovan je krajem 2007.

godine od strane Jochena Topfa i Frederika Ramma (Geofabrik GmbH Karlsruhe 2014).

Geofabrik omogućava korisnicima GIS aplikacija preuzimanje raznih objekata za države diljem

svijeta. Na stranicama Geofabrik organizacije zapravo su detaljnije obrađeni podaci koji su dio

OpenStreetMap projekta. Podaci za besplatno preuzimanje su dostupni u .shp formatu na

sljedećem poslužitelju: http://download.geofabrik.de. Poslužitelj raspolaže podacima iz

OpenStreetMap projekta koji se ažurira svaki dan. U bilo kojem trenutku, Geofabrik ima

kompletnu kopiju OpenStreetMap baze podataka koja ne smije biti starija od jednog ili dva dana.

Shapefile datoteke postavljene su po njihovim standardima. Datoteke su stvorene s aktualnim

podacima prema zahtjevu korisnika. To su ustvari podaci OpenStreetMap projekta u slojevitom

GIS formatu. Korisnik sam bira područje i vrstu podataka koje želi.

Za kontinent je odabrana Europa, a za zemlju Croatia. Preuzeta je datoteka croatia-latest.shp.zip

koja sadrži ESRI shapefile waterways.shp ili u prijevodu vodeni tokovi. Budući da prethodni

sloj sadržava sve vodene tokove Hrvatske kao što su rijeke, potoci, kanali i brane, trebalo je

nepotrebne podatke obrisati kako bi na kraju dobili tražene rijeke.

Preuzeti podaci sa Geofabrika u .shp formatu sadržavali su sljedeće atributne podatke:

ID,

name,

type.

Osim ovih atributa, rijekama su naknadno dodani i ostali atributi kod unosa podataka u QGIS.

Dodatni atributi, kao što su uše, duljina, slijev, plovnost i sl., prikupljeni su iz raznih izvora.

Jedan od njih je knjiga o rijekama Hrvatske, autora Šafareka i Šolića.


41

4.1.2. Hidroelektrane

Prostorni podaci o položaju hidroelektrana dobiveni su približnim očitavanjem s topografske

karte mjerila 1:25 000 ili skraćeno TK25 koja je preuzeta sa Geoportala Državne geodetske

uprave. Geoportal Državne geodetske uprave predstavlja središnje mjesto pristupa prostornim

podacima te jedan od temeljnih elemenata Nacionalne infrastrukture prostornih podataka. Na

slici 4.1 prikazana je TK25 s ucrtanim hidroelektranama.

Slika 4.1: TK25 s ucrtanim hidroelektranama

Topografska karta, TK25, osnovna je službena državna karta i izrađuje se u mjerilu 1:25 000.

Službena državna karta kodirana je slika prirodnih i izgrađenih objekata zemljine površine koja

se izrađuje za cjelokupno područje Republike Hrvatske (Državna geodetska uprava 2012).

Osnovni izvornik za izradu TK25 je aerofotogrametrijsko snimanje, topografski podaci i

digitalni model reljefa. Glavne skupine objekata koje su prikazane na TK25 su stalne točke

geodetske osnove, građevinski i drugi objekti, vodovi i objekti vezani uz vode, visinska

predstava terena i reljefni oblici, državna granica, okvir i opis karte s koordinatnom mrežom te

zemljopisna imena.

TK25 je izrađena u 5. i 6. zoni Gauss-Krügerove kartografske projekcije na Besselovom

elipsoidu 1841, a za potrebe prikaza na Geoportalu DGU listovi su transformirani u

HTRS96/TM sustav, uz korištenje sedam parametarske transformacije. Od 2011. godine TK25


42

se izrađuje u novoj podjeli na listove te u novoj kartografskoj projekciji HTRS96/TM na

elipsoidu GRS80.

Atributni podaci o hidroelektranama, kao što su naziv hidroelektrane, rijeka na kojoj je

izgrađena, tip, ukupna snaga i godina izgradnje, prikupljeni su sa web stranice HEP Proizvodnje:

http://www.hep.hr. HEP Proizvodnja proizvodi električnu energiju u 26 hidroelektrana

organiziranih u tri proizvodna područja te samostalni pogon HE Dubrovnik. Neke od njih

izgrađene su na samim rijekama.

4.1.3. Županije

Podaci o hrvatskim županijama preuzeti su sa Državnog zavoda za statistiku.

Državni zavod za statistiku je državna upravna organizacija koja samostalno obavlja svoje

poslove sukladno Zakonu o službenoj statistici, a redovita statistička istraživanja provodi na

temelju Programa statističkih aktivnosti Republike Hrvatske 2013.–2017., u koji su uključena i

druga ministarstva i institucije koje zajedno sa Zavodom čine sustav službene statistike (RH –

Državni zavod za statistiku 2014).

Preuzeta je datoteka pod nazivom HR-MAP.zip. Mapa sadrži podatke o županijama u .shp

formatu pod nazivom Croatia_county.shp.

Podaci sadrže sljedeće atribute:

ZUP_RB – redni broj županije,

ZUP_NAZIV – naziv županije,

ZUP_SJEDIS – središte županije.

Teritorijalni ustroj svake države određuje se ustavom i zakonima. Hrvatski sabor donio je odluku

1992. godine i uveo županijski ustroj, utemeljen na povijesnoj tradiciji. Teritorij Hrvatske

podijeljen je na 20 županija te na Grad Zagreb, koji ima poseban status, a često se u statistici

navodi kao 21. županija. Županije i njihovi nazivi prikazani su na slici 4.2. Županije nose nazive

prema županijskom središtu i tradicionalnim pokrajinama, samo prema županijskom središtu ili

prema pokrajini (Jukopila i dr. 2008).


43

Slika 4.2: Hrvatske županije (Mirošević 2014)

4.2. Transformacija koordinata

Za izradu GIS–a korišten je koordinatni sustav HTRS96/TM te je određene podatke bilo

potrebno transformirati u isti, radi lakše usporedbe i analize.

Odlukom o utvrđivanju službenih geodetskih datuma i ravninskih kartografskih projekcija

Republike Hrvatske, koordinatni sustav poprečne Mercatorove projekcije – skraćeno

HTRS96/TM, sa srednjim meridijanom 16°30' i linearnim mjerilom na srednjem meridijanu

0,9999 određuje se projekcijskim koordinatnim sustavom Republike Hrvatske za područje

katastra i detaljne državne topografske kartografije (Vlada RH 2004).

Podaci o rijekama sadržani u sloju watervays.shp nalaze se u WGS84 koordinatnom sustavu,

stoga je bilo potrebno obaviti transformaciju koordinata u HTRS96/TM.

World Geodetic System 1984 ili skraćeno WGS84 referentni je koordinatni sustav koji je nastao

kao zamjena za WGS72 i od 1987. godine se koristi za GPS mjerenja. To je geocentrični

koordinatni sustav čije je ishodište u središtu Zemljinih masa. Os Z usmjerena je prema srednjem

položaju sjevernog pola od 1900. do 1905. godine. Os X leži u ekvatorskoj ravnini i prolazi

srednjim Greenwichkim meridijanom. Os Y okomita je na osi X i Z i usmjerena je na istok.

Pridružen mu je geocentrični ekvipotencijalni elispoid koji je prikazan na slici 4.3 (Džapo 2008).


44

Slika 4.3: WGS84 (Džapo 2008)

Budući da je u Hrvatskoj službeni koordinatni sustav poprečne Mercatorove projekcije

HTRS96/TM koji koristi GRS80 elipsoid, bilo je potrebno transformirati podatke mjerenja koji

su u WGS84 sustavu. Transformacija se obavlja pomoću formule 4.1.

[

] [

] [ ] [

] [

] [

] (4.1.)

Položaji hidroelektrana i županija odnose se na HTRS96/TM koordinatni sustav, stoga nije bilo

potrebe za njihovom transformacijom.


45

4.3. Izrada GIS-a

Izrada samog Geoinformacijskog sustava obuhvaća unos prikupljenih podataka u QGIS, njihovo

uređivanje te dodavanje novih atributa preuzetim podacima. Provedene su prostorne i atributne

analize te izrađeni grafički prikazi.

4.3.1. Unos podataka

QGIS omogućava unos datoteka različitih vektorskih i rasterskih formata. Jedan od popularnih

vektorskih formata za GIS softver je ESRI Shapefile. ESRI Shapefile je standardni geoprostorni

format za prikaz i spremanje vektorskih podataka te njihovih topoloških odnosa. Opisuje

geometriju koja se sastoji od osnovnih geometrijskih objekata kao što su točka, linija i poligon.

Svakom pojedinom objektu pridružene su atributne informacije (Woodrow 2014).

Shapefile se sastoji od seta datoteka sa različitim ekstenzijama:

.shp – shape format sadrži značajke geometrije,

.shx – shape indeks format koji označuje geometriju i omogućava brzo pretraživanje,

.dbf – atributni format gdje su atributi poredani u stupce za svaki objekt.

Shapefile skup podataka osim ove tri, može sadržavati i dodatne datoteke.

Nakon obavljene transformacije, podaci o rijekama učitani su u QGIS te nadopunjeni atributnim

podacima o duljini rijeke, ušću, slivi kojem pripada, zaštićenom području, podacima o plovnosti

rijeke te podacima o području kojem rijeka pripada s obzirom na reljefna obilježja.

Potom je učitan sloj sa hidroelektranama koji je prethodno kreiran u QGIS–u koristeći TK25 kao

podlogu za približno očitavanje položaja. Hidroelektranama su pridodani slijedeći atributni

podaci:

HE – naziv hidroelektrane,

rijeka – naziv rijeke na kojoj se nalazi hidroelektrana,

tip – tip hidroelektrane,

snaga (MW) – ukupna snaga hidroelektrane u megavatima,

godina – godina izgradnje hidroelektrane.


46

Zatim je učitan sloj sa županijama kojem je nadodan novi atribut o površini svake županije.

Površine županija prikupljene su na web stranici http://www.hr/hrvatska/zupanije.

U konačnici su kreirane tri datoteke u .shp formatu:

rijeke.shp,

zupanije.shp,

hidroelektrane.shp.

Svaka shape datoteka predstavlja jedan sloj podataka pri čemu ih je potrebno na određeni način

poredati u QGIS–u kako bi svaki od njih bio vidljiv. Sloj rijeke se treba nalaziti iznad sloja

zupanije, a sloj hidroelektrane iznad sloja rijeke.

Na slici 4.4 prikazani su svi uneseni slojevi u QGIS. Rijeke su prikazane linijskom, a

hidroelektrane točkastom signaturom.

Slika 4.4: Prikaz unesenih slojeva u QGIS


47

4.3.2. Atributni podaci

Bitan element GIS–a su i opisni, odnosno tablični podaci koji se pridružuju prostornim

podacima. Svaki kreirani sloj sadrži svoje atributne ili opisne informacije. Neke od njih već

postoje u unesenim slojevima, a neke su kreirane u QGIS-u.

U tablicama 4.1, 4.2 i 4.3 prikazani su uneseni slojevi sa svojim atributima. Prikazani su naziv

sloja, tip geometrije, naziv atributa te tip podatka za svaki atribut.

Tablica 4.1: Sloj rijeka

naziv sloja tip geometrije naziv atributa tip podatka

rijeke linija id tekst(string)

naziv tekst(string)

usce tekst(string)

sliv tekst(string)

zasticeno tekst(string)

plovna tekst(string)

duljina tekst(string)

podrucje tekst(string)

Tablica 4.2: Sloj hidroelektrana


hidroelektrane točka id cijeli broj(integer)

HE tekst(string)

rijeka tekst(string)

tip tekst(string)

snaga(MW) tekst(string)

godina tekst(string)

Tablica 4.3: Sloj županija


zupanije poligon ZUP_RB cijeli broj(integer)

ZUP_NAZIV tekst(string)

ZUP_SJEDIS tekst(string)

AREA(KM2) cijeli broj(integer)


48

4.3.3. Analize i grafički prikazi

GIS omogućava širok raspon funkcija za upravljanje i analizu podataka. Visokokvalitetni ispis

podataka u različitim oblicima vrlo je važan za većinu korisnika GIS–a. Prezentacija analiza

važna je za upotrebu tehnologije. Ispis može biti u obliku skupova digitalnih prostornih

podataka, karata, tablica, izvješća i slično.

Analize se dijele na analize temeljene na atributnim, analize temeljene na prostornim upitima te

kombinirane analize.

Analize na temelju atributnih upita upotrebljavaju atributne vrijednosti kao uvjet. Izvode se

upotrebom različitih aritmetičkih operacija. Takvom se analizom mogu izdvojiti sve rijeke

crnomorskog ili jadranskog sliva, rijeke ponornice, rijeke koje su plovne, i slično.

Za primjer analiza na temelju atributnih upita izabran je prikaz svih rijeka crnomorskog sliva.

Atributni upit proveden je na sloju rijeke. Grafički prikaz vidljiv je na slici 4.5, dok je popis

dobivenih rijeka vidljiv u tablici 4.4.

Slika 4.5: Rijeke crnomorskog sliva


49

Tablica 4.4: Popis rijeka crnomorskog sliva sa svojim atributima


50

Sljedeći atributni upit odnosi se na rijeke ponornice u Hrvatskoj. Ponornice pripadaju području

zatvorenog sliva u kršu. Upit je primjenjen na sloj rijeke. Grafički prikaz je na slici 4.6, dok je

popis dobivenih ponornica, sortiranih po duljini toka, prikazan u tablici 4.5.

Slika 4.6: Rijeke ponornice u Hrvatskoj

Tablica 4.5: Popis ponornica sa svojim atributima


51

Trećim atributnim upitom izdvojene su rijeke koje su plovne, ili dijelom svoga toka kroz

Hrvatsku, ili cijelim svojim tokom. Upit je primjenjen na sloj rijeke, a grafičko rješenje upita

vidljivo je slici 4.7, dok je popis plovnih rijeka prikazan u tablici 4.6.

Slika 4.7: Plovne rijeke u Hrvatskoj

Tablica 4.6: Popis plovnih rijeka sa svojim atributima


52

Za razliku od atributnih analiza, analize na temelju prostornih upita osnivaju se prostornim

odnosima među vektoriziranim objektima da bi se u konačnici dobili novi objekti. Preklapaju se

slojevi koji sadrže vektorske podatke pri čemu su mogući sljedeći slučajevi:

preklapanje tematskog sloja koji sadrži točke sa slojem koji sadrži poligone,

preklapanje tematskog sloja koji sadrži linije sa slojem koji sadrži poligone,

preklapanje dva tematska sloja koji sadrže poligone.

Za primjer prostorne analize odabran je tematski sloj zupanije koji sadrži poligone, koji je

preklopljen sa slojem hidroelektrane, koji sadrži točke. Dobiven je novi sloj zupanije sa HE koji

objedinjuje sve županije u kojima su izgrađene hidroelektrane. Grafičko rješenje prostorne

analize prikazano je na slici 4.8, dok se popis županija u kojima su izgrađene hidroelektrane

nalazi u tablici 4.7.

Slika 4.8: Prikaz županija u kojima se nalaze hidroelektrane

Tablica 4.7: Popis županija koje sadrže hidroelektrane


53

Atributni i prostorni upiti zasebno mogu davati odgovore na različita pitanja. Ipak, ponekad ih je

potrebno upotrebljavati kombinirano za neke složenije analize koje spajaju nekoliko koraka kako

bi se dobio odgovor na postavljeno pitanje. Upravo takve kombinirane analize često služe za

dobivanje novih saznanja o prostornim promjenama i međusobnim odnosima (Kljajić i dr. 2013).

Za primjer kombinirane analize izdvojena je rijeka Drava sa svojim pritocima te hidroelektrane

izgrađene na samoj rijeci. U konačnici su izdvojene i županije kroz koje Drava prolazi. Prvo su

obavljeni atributni upiti u kojima su izdvojene rijeka Drava kao zaseban sloj, te pritoke Drave u

sloju rijeke. Drugi atributni upit primjenjen je na sloj hidroelektrane u kojem su izdvojene sve

hidroelektrane izgrađene na rijeci Dravi. Nakon atributnih upita izvršen je i prostorni upit u

kojem je preklopljen sloj Drava sa slojem zupanije i kao rezultat su dobivene županije koje

prolaze kroz rijeku Dravu, što je prikazano na slici 4.9. Popis pritoka rijeke Drave nalazi se u

tablici 4.8, popis županije kroz koje Drava prolazi u tablici 4.9, a popis hidroelektrana izgrađenih

na Dravi u tablici 4.10.

Slika 4.9: Rijeka Drava sa pritokama, hidroelektrane na rijeci te županije kroz koje prolazi


54

Tablica 4.8: Popis pritoka rijeke Drave

Tablica 4.9: Popis županija kroz koje prolazi rijeka Drava

Tablica 4.10: Popis hidroelektrana izgrađenih na rijeci Dravi


55

4.3.4. Rijeka Krka i sedreni slapovi

Mnoge rijeke u Hrvatskoj dio su nekog zaštićenog područja kao što su nacionalni parkovi,

parkovi prirode i slično. Stoga je važno izdvojiti rijeke koje pripadaju nekom zaštićenom

području. Za primjer je odabrana rijeka Krka koja je, sa svojim pritokama Čikolom i Butižnicom,

dio nacionalnog parka Krka.

Nacionalni park je od posebne važnosti jer je to područje iznimnih i višestrukih prirodnih

vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više ekosustava. Namjena mu je prije svega znanstvena,

kulturna, odgojno–obrazovna i rekreativna, a zbog posjetitelja postoje i turističke. Smješten je na

području Šibensko–kninske županije i obuhvaća površinu od 109 km2 najljepšeg toka rijeke

Krke i donji tok rijeke Čikole. Nacionalnim parkom proglašen je 1985. godine i sedmi je u

Hrvatskoj, dok su pojedini djelovi rijeke Krke zaštićeni od 1948. godine (Javna ustanova

nacionalni park Krka 2014).

Sa svojih sedam sedrenih slapišta i ukupnim padom od 242 m, rijeka Krka je prirodni i krški

fenomen. Sedreni slapovi rijeke Krke temeljni su fenomen ove krške rijeke. Sedra je česta pojava

u površinskim tokovima dinarskog krša, ali samo izuzetno stvara znatne naslage koje grade

slapovi kakvi su na rijeci Krki. Sedreni slapovi rijeke Krke vrlo su osjetljivi na prirodne

promjene i sve ljudske djelatnosti. Samo stalnim rastom fitogene sedre moguće je očuvati

opstojnost slapova koji su okosnica hidrogeološke i pejsažne slike te temelj biološke raznolikosti

NP Krka. Nastajanje i rast slapova rezultat je složenih fizikalnokemijskih i bioloških procesa. Da

bi sedra rasla, živjela i starila, potrebno je očuvati prirodnu ravnotežu rijeka Krke i Čikole. Sa

svojih sedam sedrenih slapišta Bilušića bukom, Brljanom, Manojlovački slapom, Rošnjakom,

Miljacka slapom, Roškim slapom i Skradinskim bukom, rijeka Krka je prirodni i krški fenomen.

U QGIS–u naknadno je dodan novi sloj koji sadrži slapove rijeke Krke. Položaj slapova određen

je približnim očitanjem sa TK25. Slapovima su pridruženi atributni podaci: id, naziv slapa te

visina slapa u metrima. Položaj ucrtanih slapova na TK25 prikazan je na slici 4.10, a popis

slapova, njihova visina i koordinate u tablici 4.11.


56

Slika 4.10: Slapovi rijeke Krke na TK25

Tablica 4.11: Popis slapova na rijeci Krki


57

Među najpoznatijim slapovima izdvojeni su Skradinski buk i Manojlovački slap.

Skradinski buk je posljednja, sedma, najduža sedrena barijera na rijeci Krki. Nalazi se oko 13 km

nizvodno od Roškog slapa, odnosno ukupno 49 km nizvodno od izvora. Preko 17 stepenica

Skradinskog buka raspoređenih na 800 metara dužine prelijevaju se zajedničke vode rijeke Krke

i Čikole. Rast sedrene barijere Skradinskog buka prouzročio je ujezerenje vode rijeke Krke do

Roškog slapa i tri kilometra donjeg toka rijeke Čikole, tvoreći tako jedan od najneobičnijih i

najljepših krajobraza Nacionalnog parka Krka (Javna ustanova nacionalni park Krka 2014).

Položajni smještaj slapa prikazan je na slici 4.11, a izgled slapa na slici 4.12.

Slika 4.11: Položajni smještaj slapa Skradinski buk na rijeci Krki

Slika 4.12: Skradinski buk na rijeci Krki (Javna ustanova nacionalni park Krka 2014)


58

Pola kilometra nizvodno od Brljana, gdje rijeka radi oštar zaokret, ruši se Manojlovački slap,

najviši i, kako mnogi misle, najljepši slap rijeke Krke. Slap se sastoji od niza sedrenih barijera

ukupne visine 59,6 m s najvećom barijerom visine 32,2 m. Dužina slapa je oko 500 m, a širina

oko 80 m (Javna ustanova nacionalni park Krka 2014). Položajni smještaj slapa prikazan je na

slici 4.13, a izgled slapa na slici 4.14.

Slika 4.13: Položajni smještaj Manojlavačkog slapa na rijeci Krki

Slika 4.14: Manojlovački slap na rijeci Krki (Javna ustanova nacionalni park Krka 2014)


59

Nakon slapova, atributnim upitom izdvojene su pritoke rijeke Krke, Butižnica i Čikola te

izgrađene hidroelektrane. Položaj rijeke Krke sa svojim pritokama, slapovima i hidroelektranama

prikazan je na slici 4.15. Izdvojena je Šibensko–kninska županija u kojoj je smještena rijeka

Krka.

Slika 4.15: Smještaj rijeke Krke u Šibensko–kninskoj županiji

HE Golubić koristi vodu rijeke Butišnice koja pripada slivu rijeke Krke, a smještena je pokraj

Knina u selu Golubić. Nizvodno od Knina nalazi se HE Miljacka koja je nastala kod četiri slapa:

Brljanskog, Manojlovačkog, Roškog i Miljacka. HE Jaruga, jedna od najstarijih hidroelektrana u

svijetu, posljednja je elektrana u slivu rijeke Krke od njenog izvora do mora (HEP d.d. 2014).

Popis hidroelektrana na slivu rijeke Krke prikazan je u tablici 4.12, a izgled na slici 4.16.

Tablica 4.12: Popis hidroelektrana na rijeci Krki i njenoj pritoki Butižnici

Slika 4.16: HE na rijeci Krki: HE Golubić, HE Miljacka i HE Jaruga (HEP d.d. 2014)


60

Osim slapova i hidroelektrana, rijeci Krki pridruženi su i vodostaji mjereni na određenim

postajama dana 1.6.2014. godine. Podaci o mjernim postajama te iznosi vodostaja preuzeti su sa

web stranice Hrvatskih voda. Položaj mjernih postaja prikazan je na slici 4.17, a popis mjernih

postaja i izmjerene vrijednosti vodostaja u centimetrima, u tablici 4.13.

Slika 4.17: Mjerne postaje vodostaja na rijeci Krki

Tablica 4.13: Popis mjernih postaja i iznosi vodostaja na Krki

Najveći vodostaj rijeka Krka ima kod Knina. Na slivu rijeke Krke regulacijski i zaštitni radovi

djelomično su rađeni na kraćim dionicama uz vodotoke poradi zaštite naselja i poljoprivrednih

površina. Područja Obrovca i Kninskog polja i dalje su nedovoljno zaštićena, što se postupno

rješava dogradnjom sustava (Hrvatski sabor 2008). Rijeka Krka dosada nije imala neke

značajnije poplave.


61

4.3.5. Rijeka Sava i poplavno područje

Sliv rijeke Save obuhvaća površinu od 25 770 km2 u Hrvatskoj, te su na njemu uspostavljene

mreže za potrebe javne vodoopskrbe i mreže za planirane hidroenergetske objekte. Najveća

količina vode u Hrvatskoj odnosi se na sliv rijeke Save. Sava sa svojim pritocima drenira najveći

dio kopnenog područja Hrvatske. Najveći pritoci Save dolaze iz desnog zaobalja (Hrvatski sabor

2008).

Kombiniranim upitom izdvojene su pritoke rijeke Save te županije kroz koje rijeka prolazi.

Atributnim upitom izdvojena je rijeka Sava kao novi sloj, dok su u sloju rijeke izdvojene njene

pritoke. Potom je uslijedio prostorni upit kojim su preklopljeni sloj Sava te sloj zupanije kako bi

se u konačnici dobile županije kojima prolazi rijeka Sava. Grafički prikaz konačnog rezultat

prikazan je na slici 4.18, dok su popis pritoka Save te popis županija kroz koje rijeka prolazi

prikazani u tablici 4.14 i tablici 4.15.

Slika 4.18: Rijeka Sava sa svojim pritocima te županije kroz koje prolazi

Tablica 4.14: Popis pritoka Save


62

Tablica 4.15: Popis županija kroz koje prolazi rijeka Sava

Rijeka Sava, pogotovo u svom srednjem dijelu, od Zagreba do Županje, i donjem dijelu,

nizvodno od Županje, kao i dijelovi nizvodno od pritoka rijeke Save, podložna je poplavama.

Poplave se obično dešavaju u proljeće nakon što se otopi snijeg i u jesen nakon obilnih kiša.

Široka poplavna područja i prirodna nizinska područja ponašaju se kao zadrživači i retencije

poplavnih valova (ISRBC 2014).

Od velikih voda Save primjereno je zaštićen samo grad Zagreb koji je, prema procjenama,

siguran od 1000–godišnjih velikih voda. Ostala područja uz Savu uglavnom su nedovoljno

zaštićena. Uzvodno od Zagreba prema slovenskoj granici obrambeni nasipi samo su dijelom

izgrađeni, pa su niže ležeći dijelovi nekoliko naselja šire zaprešićke i samoborske regije učestalo

plavljeni. Nizvodno od Zagreba pa sve do granice sa Srbijom, mnoga područja uz Savu imaju

nižu razinu sigurnosti od potrebne, jer je zaštitni sustav Srednje posavlje nedovršen, a postojeći

obrambeni nasipi na mnogim su mjestima nedovoljno visoki. Sustavom Srednje posavlje od

savskih se poplava izravno štite prostori uz Savu između Podsuseda i Stare Gradiške, te prostori

uz Kupu nizvodno od ušća Dobre na kojima se nalaze veliki gradovi Zagreb, Sisak, Karlovac, na

kojima danas živi više od milijun stanovnika (Hrvatski sabor 2008).

Zbog redukcije vršnih protoka poplavnih valova u nizinskim retencijama sustav Srednje posavlje

ima ključnu važnost i u zaštiti od poplava slavonske dionice Save nizvodno od Stare Gradiške, te

u zaštiti od poplava u susjednim državama Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Na slivovima savskih pritoka zaštitni sustavi također su nedovršeni ili ih uopće nema. Opasnosti

napose prijete naseljima Hrvatskog zagorja koje ugrožavaju Krapina i njezini bujični pritoci,

gradu Zagrebu, naseljima u Hrvatskom pounju koje ugrožava Una, te naseljima Požeške kotline

koja su ugrožena od Orljave i njezinih bujičnih pritoka.

Velika poplava koja je pogodila istočnu Slavoniju, sredinom svibnja ove godine, posljedica je

izlijevanja Save i njenih pritoka iz svoga korita. Sava je probila na dva mjesta nasipe, kod

Rajevog sela i Račinovaca na krajnjem jugoistoku Vukovarsko-srijemske županije.


63

U Hrvatskim vodama kontinuirano se prati vodostaj rijeka Hrvatske, radi pravovremene

intervencije, pa tako i rijeke Save. Mjerne postaje nalaze se duž cijele rijeke na dvadesetak

mjesta kroz Hrvatsku. U QGIS–u približno su određene lokacije na TK25, gdje je izmjeren

vodostaj. Lokacijama su pridružene vrijednosti vodostaja za 15.5., 16.5. te 17.5.2014., odnosno

dani kada je nastupila poplava. Podaci o vodostajima preuzeti su sa web stranice Hrvatskih voda.

Na slici 4.19 prikazane su mjerne postaje kojima su pridruženi i nazivi, a u tablici 4.16 nalazi se

popis mjernih postaja te iznosi vodostaja izraženi u centimetrima.

Slika 4.19: Mjerne postaje vodostaja na Savi

Tablica 4.16: Popis mjernih postaja i iznosi vodostaja na Savi


64

Na slici 4.20 prikazan je profil rijeke Save kroz mjerne postaje za tri dana u vrijeme poplava.

Najveći porast vodostaja Save bio je kod Županje gdje je Sava u dva dana porasla za otprilike 3

metra.

Slika 4.20: Vodostaji Save po pojedinim postajama za vrijeme poplave

Sava ima bujičast tok s maksimalnim vodostajima u travnju i svibnju te minimalnim u rujnu i

listopadu, što onemogućava iskorištavanje njezinih hidropotencijala.

Na slici 4.21 prikazane su promjene vodostaja rijeke Save kroz 80 godina.

Slika 4.21: Vremenski nizovi najnižih godišnjih vodostaja zabilježenih na karakterističnim stanicama na

Savi (Hrvatski sabor 2008)

-400

-200

0

200

400

600

800

1000

1200

1400Je

sen

ice

Jese

nic

e n

a D

ole

njs

kom

Me

dsa

ve

Po

dsu

sed

Pre

ljev

Jan

kom

ir

Zagr

eb

Ru

gvic

a

Ust

ava

Pre

vlak

a

Du

bro

včak

Stre

lečk

o

Crn

ac

Gu

šće

DH

MZ

Ust

ava

Treb

ež

Jase

no

vac

Star

a G

rad

iška

Mač

kova

c

Dav

or

Slav

on

ski K

ob

aš

Slav

on

ski B

rod

Slav

on

ski Š

amac

Žup

anja

Gu

nja

vod

ost

aj [

cm]

Profil Save kroz Hrvatsku

15.5.

16.5.


65

4.3.6. Rijeka Cetina i hidroenergetsko iskorištavanje

Rijeka Cetina najveća je srednjodalmatinska rijeka. Izvire na nadmorskoj visini od 385 m, na

sjeverozapadnim obroncima Dinare blizu sela Cetina, 7 km sjeverno od Vrlike. Postoji čak osam

izvora Cetine, a najveći je Glavaševo jezero (Turistička zajednica grada Sinja 2014).

U QGIS–u su, približnim očitanjem sa TK25, ucrtani izvori rijeke Cetine, ali samo njih pet od

ukupno osam jer o ostalima nisu bili dostupni podaci. Položaj izvora u QGIS–u prikazan je na

slici 4.22. Popis izvora, sa svojim koordinatama u HTRS96/TM koordinatnom sustavu, nalazi se

u tablici 4.17.

Slika 4.22: Izvori rijeke Cetine na TK25

Tablica 4.17: Popis izvora rijeke Cetine


66

Rijeka Cetina ima veliki hidroenergetski potencijal. Na slivu rijeke Cetine izgrađeno je čak pet

hidroelektrana : HE Peruća, HE Orlovac, HE Đale, HE Kraljevac i HE Zakučac. Cetina je rijeka

s najviše hidroelektrana u Hrvatskoj.

Atributnim upitom u QGIS–u izdvojena je rijeka Cetina u sloju rijeke, a u sloju hidroelektrane

izdvojene su hidroelektrane na rijeci Cetini. Gafički prikaz dobivenih rezultata i smještaj Cetine

u Splitsko–dalmatinskoj županiji prikazan je na slici 4.23. Sve hidroelektrane su akumulacijskog

tipa, a najstarija je HE Kraljevac što je vidljivo u tablici 4.18.

Slika 4.23: Rijeka Cetina sa pripadnim hidroelektranama i izvorima

Tablica 4.18: Popis hidroelektrana na rijeci Cetini


67

Od velike važnosti je akumulacijsko jezero Peruća, prvo veliko akumulacijsko jezero u krškom

terenu i prva daljinska akumulacija elektroenergetskog sustava rijeke Cetine. Koncentracija pada

ostvarena izgradnjom brane Peruća koristi se u pribranskoj hidorelektrani Peruća.

HE Orlovac je visokotlačno derivacijsko postrojenje čiji se objekti nalaze u dvije države:

akumulacija s pripadajućim objektima i jedan dio dovodnog tunela su u Bosni i Hercegovini, a

drugi dio dovodnog tunela, vodna komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvodni kanal

strojarnice su u Republici Hrvatskoj.

HE Đale je smještena u kanjonu rijeke Cetine nizvodno od Trilja, a koristi energetski potencijal

na padu 21 m između Sinjskog polja i akumulacije Prančevići. Za proizvodnju koristi već

regulirane vode rijeke Cetine.

Postrojenje HE Zakučac smješteno je na ušću rijeke Cetine u Jadransko more kod Omiša. Prema

snazi i proizvodnji, HE Zakučac je najveće postrojenje na slivu rijeke Cetine, na koje otpada

približno 69% ukupne godišnje proizvodnje.

HE Kraljevac se nalazi 21 km od ušća Cetine u Jadransko more. Nakon što je 1932. godine

izgrađena druga faza, s ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW, HE Kraljevac je u to

vrijeme bila najveća hidroelektrana u ovom dijelu Europe. Nakon puštanja u pogon druge etape

HE Zakučac 1980. godine, HE Kraljevac je izgubila svoj raniji značaj. Izgled hidroelektrana

prikazan je na slici 4.24.

Slika 4.24: HE na rijeci Cetini: HE Peruća, HE Orlovac, HE Zakučac, HE Đale i HE Kraljevac (HEP d.d.

2014)

http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/jug/orlovac.aspx

http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/jug/djale.aspx

http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/jug/zakucac.aspx

http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/jug/kraljevac.aspx


68

Osim izvora i hidroelektrana, ucrtane su i postaje na kojima su izmjereni vodostaji rijeke Cetine

za 1.6.2014. godine. Sloju su dodane visine vodostaja izražene u centimetrima, te vrijeme kada je

provedeno mjerenje. Podaci su preuzeti sa web stranice Hrvatskih voda. Prikaz mjernih postaja

prikazan je na slici 4.25, a popis postaja sa iznosima vodostaja u tablici 4.19.

Slika 4.25: Mjerne postaje vodostaja na Cetini

Tablica 4.19: Popis mjernih postaja i iznosi vodostaja na Cetini

Najveći vodostaj Cetina ima kod Perućkog jezera. Zaštita od poplava na slivu Cetine vezana je

uz pogon hidroenergetskog sustava. Uz Cetinu u Sinjskom polju izgrađeni su obrambeni nasipi

koji su omogućili razvoj intenzivne poljoprivredne proizvodnje na tom području. Opće stanje

zaštite od poplava na slivu Cetine je poprilično dobro (Hrvatski sabor 2008).


69

5. RASPRAVA

Napušteni riječni tokovi i rukavci se isušuju kako bi se moglo što bliže graditi rijeci, izgrađuju se

nasipi, a korito rijeke se kanalizira, izravnava i produbljuje, kako bi se omogućila plovidba

brodova. Tako je rijeka Sava bila podvrgnuta mnogim takvim intervencijama tijekom prošlog

stoljeća. Posljedice toga vide se u podizanju njezine razine prilikom čega dolazi do plavljenja

okolnog područja. Najbolji primjer je poplava u svibnju ove godine.

Dok su poplave prirodan fenomen, štete od poplava su zapravo djelo čovjeka. Mnogo se ulaže u

sustave obrane od poplava, no one su i dalje prisutne u Hrvatskoj. To pokazuje neučinkoviost

primjenjenih mjera obrane od poplava, ali i nerazumijevanju složene hidrologije i dinamike

rijeka.

Neregulirana rijeka u svom prirodnom toku razlijeva se u prirodna poplavna područja omeđena

nasipima, dok se kod regulirane rijeke grade nasipi odmah uz obale pri čemu se voda samo

nakuplja dok se konačno ne izlije preko nasipa ili do puknuća nasipa. Regulacijom rijeka u

nizina također se ubrzava i njezin tok, a prirodna poplavna područja koja bi inače štitila od

poplava odvajaju se od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Osim toga, iskapanje pjeska i šljunka iz

rijeke Save, u ovom slučaju, jedan je od uzroka velike poplave.

Hidroelektrane imaju negativan učinak na cijeli proces jer njima se zapravo smanjuju manje,

korisne poplave, ali u konačnici uzorkuju veliki vodeni valovi. Pored toga uzorkuju snižavanje

podzemnih voda, sušenje šuma i polja, te gubitak pojedinih ribljih vrsta.

Treba primjeniti najbolji sustav obrane od poplava, u naseljima, industriji te uz prometnice. To je

sustav koji je baziran na integraciji mnogih struka i korisnika, uključujući i geodeziju koja bi

kontinuirano obavljala sva mjerenja vezana uz vodene tokove. Sustav bi uključivao i GIS rijeka

Hrvatske u kojem bi se vodila evidencija o vodostajima rijeka te visinama pojedinih nasipa.

Jedino rješenje obrane od poplava je vraćanje rijeka u njihovo prirodno stanje, odnosno

revitalizacija prirodnih poplavnih i močvarnih područja, a sve to unutar kvalitetnih nasipa. Cilj je

što više odvojiti nasipe od rijeka tako da rijeka ima prostora plaviti unutar njih, a ne prema

naseljima. Jedino bi kroz naselja i industriju trebalo što brže provesti vodeni val i potom malo

pomalo dopustiti da se voda izlijeva u prirodne retencije. Dobar primjer takvog pristupa su

Kopački rit i Lonjsko polje. Takav pristup promovira EU koja obnavlja svoje rijeke radi održive

obrane od poplava.


70

6. ZAKLJUČAK

Rijeke imaju velike koristi za život čovjeka pri čemu se koriste za navodnjavanje, plovidbu,

uzgoj riba, šport, rekreaciju, proizvodnju električne energije i razne druge namjene.

Rijeke se obično reguliraju u korist napretka, kako bi se poboljšala njihova plovnost ili kako bi

se iskoristila njihova snaga za stvaranje energije. Nasipi uz rijeke građeni su za zaštitu od

poplava, kako bi se ljudi mogli naseliti u neposrednoj blizini rijeke. Posljedice takvih

intervencija postale su očite tek nakon dužeg vremena. Kada bi se regulacijom promijenio čitav

tok rijeke, stvari bi postale opasne i za ljude jer brza rijeka donosi veću opasnost od poplave.

Zato je potrebno pronaći novi način suživota s rijekom.

Rijeke treba tretirati kao važan prostorni resurs koji zahtjeva primjeren tretman u procesu

planiranja i uređenja prostora. Pravilno planiranje, uređenje i zaštita rijeka, kao resursa,

zasigurno će imati mnogobrojne pozitivne učinke i na pripadajuću društvenu zajednicu te na

razvoj prostora u cjelini.

Upravo GIS može imati značajnu ulogu pri zaštiti rijeka te upravljanju sustavima za obranu od

poplava, jer objedinjuje sve prostorne i atributne podatke o rijekama na jednome mjestu. Na

jednostavan način omogućuje naknadno dodavanje novih podataka, kao što su vodostaji rijeka ili

izgradnja neke nove hidroelektrane te provođenje raznih analiza prostora. Osim toga, u bilo

kojem trenutku moguće je promijeniti već unesene vrijednosti. Upravljanje podacima je puno

jednostavnije u odnosu na razdoblje prije pojave GIS–a.

Program korišten za izradu diplomskog rada, QGIS, jednostavan je za uporabu i praktičan za

obavljanje raznih analiza. Ima mogućnost dodavanja novih slojeva koji se mogu pohraniti u

nekom drugom formatu. Najteži dio prilikom izrade bilo kojeg Geoinformacijskog sustava je

postupak prikupljanja podataka. Važnost prostornih podataka je jako velika, stoga smatram da ne

trebaju biti svima dostupni, već samo ljudima čija se struka njima bavi.

Izrada GIS–a rijeka bila je jako poučna i korisna pri čemu sam naučila da iz svih prikupljenih

podataka možemo izdvojiti samo ono što nam je potrebno na poprilično jednostavan način.

Prikupljanjem raznih podataka o rijekama uvidjela sam da GIS ima široke mogućnosti

upravljanja prostornim podacima na način koji nam je potreban.


71

LITERATURA

Barić, B. (2014): Tajni putevi Pazinčice, http://www.moja-putovanja.com/index.php/MP-

Putopisi/tajni-putevi-pazinice.html, (20.05.2014.).

BH trziste (2014): Turističke atrakcije općine Mostar, http://bhtrziste.com/index.php/turizam/bh-

gradov/item/397-turisti%C4%8Dke-atrakcije-op%C4%87ine-mostar, (4.06.2014.).

Bronzić, M. (2014): Rijeka Mirna, http://www.viabalkans.com/hr/prirodne-atrakcije/rijeke-i-

jezera/rijeka-mirna/, (20.05.2014.).

Croatiaholidays (2014): Pazinčica – Pazin,

http://www.croatiaholidayshr.com/Naslovnica/Pregledclanka/tabid/63/ArticleId/1088/language/h

r-HR/PAZINCICA-ndash-Pazin.aspx, (4.06.2014.).

Državna geodetska uprava (2012): Topografska karta 1:25 000, http://geoportal.dgu.hr/podaci-i-

servisi/dtk25/, (7.05.2014.).

Državni zavod za zaštitu prirode (2014): Zaštićena područja u Hrvatskoj, www.dzzp.hr,

(16.04.2014.).

Džapo, M. (2008): Izmjera zemljišta, skripta, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Zagreb.

Frančula, N. (2004): Digitalna kartografija, skripta, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet,

Zagreb.

Gajski, D. (2006): Geografski informacijski sustavi, slajdovi s predavanja, Sveučilište u

Zagrebu, Geodetski fakultet, Zagreb.

Geofabrik GmbH Karlsruhe (2014): Geofabrik, www.geofabrik.de, (5.05.2014.).

Google a (2014): Geografski informacijski sustav,

http://hr.wikipedia.org/wiki/Geografski_informacijski_sustav, (10. 03. 2014.).

Google b (2014): Daljinska istraživanja,

http://hr.wikipedia.org/wiki/Daljinska_istra%C5%BEivanja, (10. 03. 2014.).

Grad Osijek (2014): Iskapčanje javne rasvjete na lijevoj obali Drave,

http://www.osijek.hr/index.php/cro/Novosti/ISKAPCANJE-JAVNE-RASVJETE-NA-LIJEVOJ-

OBALI-DRAVE, (4.06.2014.).

HEP d.d. (2014): Hidroelektrane, www.hep.hr, (14.04.2014.).


72

Hrvatski sabor (2005): Zakon o zaštiti prirode, Narodne novine, br. 70/05.

Hrvatski sabor (2008): Strategija upravljanja vodama, Narodne novine, br. 107/95 i 150/05.

HVCEO (2014): Map center, http://www.hvceo.org/mapcenter.php, (10. 03. 2014.).

Informativka d.o.o. (2014): Rijeke u Dalmaciji, http://www.mojahrvatska.hr/rijeke-u-dalmaciji/,

(4.06.2014.).

ISRBC (2014): Analiza sliva rijeke Save,

http://www.lijepanasasava.hr/media/dokumenti/sava_booklet_hrv.pdf, (9.06. 2014.).

ISTRA D.M.C. (2014): Ušće rijeke Mirne – posebni ornitološki rezervat,

http://www.coloursofistria.com/hr/priroda-kampovi/prirodne-ljepote/usce-rijeke-mirne-posebni-

ornitoloski-rezervat, (4.06.2014.).

Javna ustanova nacionalni park Krka (2014): Prirodna baština, www.npkrka.hr, (20.05.2014.).

Jukopila, D., Kralj, V., Obradović Martinec, B. (2008): Geografija Hrvatske, udžbenik za četvrti

razred gimnazije, IV. Izdanje, Školska knjiga, Zagreb.

Kljajić, I., Mikulec, S. (2013): Kartografsko-povijesne analize regulacije potoka Medveščaka i

Quantum GIS, Stručni rad, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Zagreb.

Kozina, I., Marković, G., Matas, M. (2011): Geografija, udžbenik za prvi razred gimnazije, V.

izdanje, Školska knjiga, Zagreb.

Manger, R. (2011): Baze podataka, skripta, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno Matematički

fakultet, Matematički odsjek, Zagreb.

Ministarstvo turizma (2014): ''Atlas rijeke Save za nautički turizam'' za jači razvoj područja oko

Save, http://www.mint.hr/default.aspx?id=6275, (4.06.2014.).

Mirošević, F. (2014) : Hrvatske županije,

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatske_%C5%BEupanije, (20.05.2014.).

Mogus, M. (2014): Rijeka Dobra, http://www.gorski-kotar.com.hr/hr/zeleno-srce/mjesta-za-

posjetiti/rijeka-dobra/, (4.06.2014.).

NP Sjeverni Velebit (2014): Gacka dolina, http://www.np-sjeverni-

velebit.hr/posjeti/okolica/gackadolina/, (25.05.2014.).


73

Oikon d.o.o. (2014): Uvod u GIS,

http://www.oikon.hr/Portals/0/nastava/UVOD%20U%20GIS.pdf, (10. 03. 2014.).

Općina Ervenik (2014): Rijeka Krka, http://www.ervenik.hr/o-opcini/rijeka-krka/, (4.06.2014.).

OŠ Bisag (2014): Svjetski dan voda, http://os-bisag.skole.hr/, (20.03.2014.).

OZ vizija d.o.o. (2014): Rijeka Zrmanja, http://www.eduvizija.hr/portal/sadrzaj/josipa-mari-i-

rijeka-zrmanja, (4.06.2014.).

PageInsider (2014): Rijeka Zrmanja, http://www.pageinsider.com/rijeka-zrmanja.hrvatska-

smjestaj.com.hr, (20.05.2014.).

Perković, D. (2010): Osnove geoinformatike, slajdovi s predavanja, Sveučilište u Zagrebu,

Rudarsko geološko naftni fakultet, Zagreb.

Pužar, I. (2004): Geografski informacijski sustavi, seminarski rad, Sveučilište u Zagrebu,

Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb.

RH – Državni zavod za statistiku (2014): Statističke baze podataka, www.dzs.hr, (20.05.2014.).

Sekula, G. (2014): Gacka dolina,

http://gackadolina.bloger.index.hr/default.aspx?date=1.10.2007., (4.06.2014.).

Šafarek, G., Šolić, T. (2011): Rijeke Hrvatske, Veda, Križevci.

ŠRD Ogulin (2014): Rijeka Dobra, http://www.srd-ogulin.hr/vode/rijeka-dobra, (5.04.2014.).

TECTUS d.o.o. (2014): WWF – ova poruka za 29. lipnja, Dan Dunava: ''Čuvajmo rijeke'',

zastita.info/hr/novosti/wwf-ova-poruka-za-29.-lipnja-dan-dunava-cuvajmo-rijeke,13234.html,

(4.06.2014.).

Turistička zajednica grada Sinja (2014): Rijeka Cetina,

http://www.visitsinj.com/hr/Vodic/47/rijeka-cetina, (20.05.2014.).

Tutić, D., Vučetić, N., Lapaine, M. (2002): Uvod u GIS, skripta, Sveučilište u Zagrebu,

Geodetski fakultet, Zagreb.

Vlada RH (2004): Odluka o utvrđivanju službenih geodetskih datuma ravninskih kartografskih

projekcija Republike Hrvatske, br. 117.


74

Woodrow, N. (2014): QGIS User Guide, http://docs.qgis.org/2.2/en/docs/user_manual/,

(15.03.2014.).

Zelena Neretva (2014): Opći podaci doline Neretve,

http://www.zelenaneretva.ba/neretva/article/?id=13, (25.05.2014.).


75

POPIS SLIKA

Slika 2.1: Špiljski crtež iz Lascauxa (Google 2014 a) .................................................................... 3

Slika 2.2: Prikaz integracije baze podataka i CAD sustav u GIS (Tutić i dr. 2002) ....................... 5

Slika 2.3: Glavne komponente GIS–a ............................................................................................. 7

Slika 2.4: Primjeri grafičkih podataka u GIS–u (Oikon 2014) ....................................................... 9

Slika 2.5: Prikaz slojeva u GIS–u (HVCEO 2014) ....................................................................... 10

Slika 2.6: Modeli prikaza objekata u GIS–u (Gajski 2006) .......................................................... 10

Slika 3.1: Prikaz osnovnih dijelova rijeke (Šafarek i Šolić 2011) ................................................ 19

Slika 3.2: Prikaz ponornice (Šafarek i Šolić 2011) ....................................................................... 20

Slika 3.3: Kruženje vode u prirodi (OŠ Bisag 2014) .................................................................... 20

Slika 3.4: Veći vodotoci i slivovi na području Hrvatske (Hrvatski sabor 2008) .......................... 21

Slika 3.5: Sava (Ministarstvo turizma 2014) ................................................................................. 23

Slika 3.6: Drava (Grad Osijek 2014) ............................................................................................. 23

Slika 3.7: Dunav (TECTUS d.o.o. 2014) ...................................................................................... 24

Slika 3.9: Pazinčica (Croatiaholidays 2014) ................................................................................. 24

Slika 3.10: Cetina (Informativka d.o.o. 2014) ............................................................................... 25

Slika 3.11: Krka (Općina Ervenik 2014) ....................................................................................... 25

Slika 3.12: Zrmanja (OZ vizija d.o.o. 2014) ................................................................................. 25

Slika 3.13: Neretva (BH trziste 2014) ........................................................................................... 26

Slika 3.14: Gacka (Sekula 2014) ................................................................................................... 26

Slika 3.15: Dobra (Mogus 2014) ................................................................................................... 26

Slika 3.16: Hidrografska karta Hrvatske (Šafarek i Šolić 2011) ................................................... 27


76

Slika 3.17: Prikaz meandra (Šafarek i Šolić 2011) ....................................................................... 28

Slika 3.18: Prikaz spruda (Šafarek i Šolić 2011) .......................................................................... 28

Slika 3.19: Panonska rijeka (Šafarek i Šolić 2011) ....................................................................... 29

Slika 3.20: Izgled krške rijeke (Šafarek i Šolić 2011) ................................................................... 30

Slika 3.21: Sedrena barijera (Šafarek i Šolić 2011) ...................................................................... 31

Slika 3.22: Kanjon krške rijeke (Šafarek i Šolić 2011) ................................................................. 32

Slika 3.23: Hidroelektrane u Hrvatskoj (HEP d.d. 2014) .............................................................. 34

Slika 3.24: Zaštićena područja u Hrvatskoj (Državni zavod za zaštitu prirode 2014 ) ................. 36

Slika 4.1: TK25 s ucrtanim hidroelektranama .............................................................................. 41

Slika 4.2: Hrvatske županije (Mirošević 2014) ............................................................................. 43

Slika 4.3: WGS84 (Džapo 2008) ................................................................................................... 44

Slika 4.4: Prikaz unesenih slojeva u QGIS ................................................................................... 46

Slika 4.5: Rijeke crnomorskog sliva ............................................................................................. 48

Slika 4.6: Rijeke ponornice u Hrvatskoj ....................................................................................... 50

Slika 4.7: Plovne rijeke u Hrvatskoj .............................................................................................. 51

Slika 4.8: Prikaz županija u kojima se nalaze hidroelektrane ....................................................... 52

Slika 4.9: Rijeka Drava sa pritokama, hidroelektrane na rijeci te županije kroz koje prolazi ...... 53

Slika 4.10: Slapovi rijeke Krke na TK25 ...................................................................................... 56

Slika 4.11: Položajni smještaj slapa Skradinski buk na rijeci Krki ............................................... 57

Slika 4.12: Skradinski buk na rijeci Krki (Javna ustanova nacionalni park Krka 2014) .............. 57

Slika 4.13: Položajni smještaj Manojlavačkog slapa na rijeci Krki .............................................. 58

Slika 4.14: Manojlovački slap na rijeci Krki (Javna ustanova nacionalni park Krka 2014) ......... 58


77

Slika 4.15: Smještaj rijeke Krke u Šibensko–kninskoj županiji ................................................... 59

Slika 4.16: HE na rijeci Krki: HE Golubić, HE Miljacka i HE Jaruga (HEP d.d. 2014) .............. 59

Slika 4.17: Mjerne postaje vodostaja na rijeci Krki ...................................................................... 60

Slika 4.18: Rijeka Sava sa svojim pritocima te županije kroz koje prolazi .................................. 61

Slika 4.19: Mjerne postaje vodostaja na Savi ............................................................................... 63

Slika 4.20: Vodostaji Save po pojedinim postajama za vrijeme poplave ..................................... 64

Slika 4.21: Vremenski nizovi najnižih godišnjih vodostaja zabilježenih na karakterističnim

stanicama na Savi (Hrvatski sabor 2008) ...................................................................................... 64

Slika 4.22: Izvori rijeke Cetine na TK25 ...................................................................................... 65

Slika 4.23: Rijeka Cetina sa pripadnim hidroelektranama i izvorima ........................................... 66

Slika 4.24: HE na rijeci Cetini: HE Peruća, HE Orlovac, HE Zakučac, HE Đale i HE Kraljevac

(HEP d.d. 2014) ............................................................................................................................. 67

Slika 4.25: Mjerne postaje vodostaja na Cetini ............................................................................. 68


78

POPIS TABLICA

Tablica 2.1: Prikaz prednosti i nedostataka vektorskog modela (Gajski 2006) ............................ 14

Tablica 2.2: Prikaz prednosti i nedostataka rasterskog modela (Gajski 2006) ............................. 14

Tablica 4.1: Sloj rijeka .................................................................................................................. 47

Tablica 4.2: Sloj hidroelektrana .................................................................................................... 47

Tablica 4.3: Sloj županija .............................................................................................................. 47

Tablica 4.4: Popis rijeka crnomorskog sliva sa svojim atributima ............................................... 49

Tablica 4.5: Popis ponornica sa svojim atributima ....................................................................... 50

Tablica 4.6: Popis plovnih rijeka sa svojim atributima ................................................................. 51

Tablica 4.7: Popis županija koje sadrže hidroelektrane ................................................................ 52

Tablica 4.8: Popis pritoka rijeke Drave ......................................................................................... 54

Tablica 4.9: Popis županija kroz koje prolazi rijeka Drava .......................................................... 54

Tablica 4.10: Popis hidroelektrana izgrađenih na rijeci Dravi ...................................................... 54

Tablica 4.11: Popis slapova na rijeci Krki .................................................................................... 56

Tablica 4.12: Popis hidroelektrana na rijeci Krki i njenoj pritoki Butižnici ................................. 59

Tablica 4.13: Popis mjernih postaja i iznosi vodostaja na Krki .................................................... 60

Tablica 4.14: Popis pritoka Save ................................................................................................... 61

Tablica 4.15: Popis županija kroz koje prolazi rijeka Sava .......................................................... 62

Tablica 4.16: Popis mjernih postaja i iznosi vodostaja na Savi .................................................... 63

Tablica 4.17: Popis izvora rijeke Cetine ....................................................................................... 65

Tablica 4.18: Popis hidroelektrana na rijeci Cetini ....................................................................... 66

Tablica 4.19: Popis mjernih postaja i iznosi vodostaja na Cetini .................................................. 68


79

PRILOZI

PRILOG 1: Popis rijeka

PRILOG 2: Popis hidroelektrana

PRILOG 3: Popis županija

PRILOG 4: Zakon o vodama (NN 153/09)


80

PRILOG 1


ID Naziv rijeke Ušće

Koordinate ušća

Sliv

Duljina

u RH

[km]

Plovna Zaštićeno

područje Područje

Y X

1 Bednja Drava 519773,116 5129356,843 Crnomorski 133 NE - Panonsko

2 Bosut Sava 671335,268 4997433,004 Crnomorski 151 DA - Panonsko

3 Butižnica Krka 473493,758 4878632,644 Jadranski 40 NE NP Krka Neposredan slijev

4 Cetina Jadransko more 515097,424 4811051,080 Jadranski 100 DA - Neposredan slijev

5 Česma Lonja-Trebež 498562,770 5048086,054 Crnomorski 123 NE - Panonsko

6 Čikola Krka 457958,580 4851505,204 Jadranski 46 NE NP Krka Neposredan slijev

7 Dragonja Jadransko more 272151,737 5041756,512 Jadranski 28 NE - Neposredan slijev

8 Drava Dunav 689693,618 5047686,253 Crnomorski 305 DA RP Mura-Drava Panonsko

9 Dunav Crno more - - Crnomorski 188 DA - Panonsko

10 Gacka - - - Jadranski 61 DA Spomenik prirode Ponornica

11 Glina Kupa 470403,724 5032857,392 Crnomorski 100 DA - Panonsko

12 Gojačka Dobra Kupa 423829,883 5045944,886 Crnomorski 52 DA - Ponornica

13 Ilova Lonja-Trebež 521342,537 5031860,807 Crnomorski 85 DA - Panonsko

14 Karašica Drava 663115,816 5053367,051 Crnomorski 90 DA - Panonsko

15 Korana Kupa 427801,931 5040346,652 Crnomorski 134 DA - Krško

16 Krapina Sava 447462,200 5076492,361 Crnomorski 75 DA - Panonsko

17 Krka Jadransko more 447839,890 4842595,114 Jadranski 73 DA NP Krka Neposredan slijev

18 Krupa Zrmanja 445194,695 4894280,335 Jadranski 10 DA PP Velebit Neposredan slijev

19 Kupa Sava 492242,629 5035572,377 Crnomorski 296 DA - Krško

20 Ličanka - - - Jadranski 20 DA - Ponornica

21 Lika - - - Jadranski 78 DA - Ponornica

22 Lonja-Trebež Sava 519916,782 5024800,749 Crnomorski 130 DA PP Lonjsko polje Panonsko

23 Mirna Jadransko more 272133,766 5023650,196 Jadranski 53 DA - Neposredan slijev

24 Mrežnica Korana 426973,285 5036611,633 Crnomorski 63 DA - Krško

25 Mura Drava 529720,855 5128737,082 Crnomorski 67 DA RP Mura-Drava Panonsko

26 Neretva Jadransko more 577037,408 4764884,907 Jadranski 20 DA - Neposredan slijev

27 Odra Kupa 488670,235 5039337,250 Crnomorski 83 DA - Panonsko

28 Ogulinska Dobra - - - Crnomorski 51 DA - Ponornica

29 Orljava Sava 596252,360 4996983,216 Crnomorski 89 DA - Panonsko

30 Pakra Lonja-Trebež 520746,272 5028755,989 Crnomorski 72 DA - Panonsko

31 Pazinčica - - - Jadranski 18 DA - Ponornica

32 Plitvica Drava 518308,240 5129762,518 Crnomorski 65 DA - Panonsko


ID Naziv rijeke Ušće

Koordinate ušća

Sliv

Duljina

u RH

[km]

Plovna Zaštićeno

područje Područje

Y X

33 Raša Jadransko more 306690,055 4991306,233 Jadranski 23 DA - Neposredan slijev

34 Ričica - - - Jadranski 10 DA - Ponornica

35 Sava Dunav - - Crnomorski 562 DA PP Lonjsko polje Panonsko

36 Sutla Sava 436571,323 5080819,872 Crnomorski 89 DA - Panonsko

37 Una Sava 532799,288 5014726,204 Crnomorski 182 DA - Panonsko

38 Vuka Dunav 696589,140 5026840,083 Crnomorski 112 DA - Panonsko

39 Zrmanja Jadransko more 427123,052 4896158,764 Jadranski 69 DA PP Velebit Neposredan slijev


81

PRILOG 2


ID Naziv

hidroelektrane Y X Rijeka Tip

Snaga

(MW)

Godina

izgradnje

1 HE Đale 517066,778 4826093,433 Cetina Akumulacijska 40,8 1989.

2 HE Peruča 507728,542 4850660,478 Cetina Akumulacijska 60 1960.

3 HE Kraljevac 531160,321 4810159,13 Cetina Akumulacijska 46,4 1932.

4 HE Zakučac 516656,761 4813347,403 Cetina Akumulacijska 486 1961.

5 HE Orlovac 522876,974 4837078,011 Cetina Akumulacijska 249 1973.

6 HE Dubrovnik 631536,139 4724288,013 - Akumulacijska 216 1965.

7 HE Zavrelje 640549,799 4721767,292 - Akumulacijska 2 1953.

8 HE Jaruga 456749,413 4851808,653 Krka Akumulacijska 7,2 1903.

9 HE Miljacka 461412,005 4873687,233 Krka Akumulacijska 24 1906.

10 HE Golubić 477615,825 4883374,15 Butižnica Akumulacijska 7,5 1981.

11 RHE Velebit 440336,769 4896729,75 Zrmanja Reverzibilna 276 1984.

12 HE Sklope 402631,507 4950748,378 Lika Akumulacijska 22,5 1970.

13 HE Senj 376336,245 4979199,776 Lika,Gacka Akumulacijska 216 1965.

14 RHE Lepenica 359048,367 5022507,337 Ličanka Reverzibilna 0,8 1985.

15 CHE Fužine 359214,969 5021528,261 Ličanka Crpna 4,6 1957.

16 HE Vinodol 356532,21 5011536,666 - Akumulacijska 90 1952.

17 HE Zeleni Vir 374277,675 5033019,851 - Protočna 1,7 1921.

18 HE Gojak 403031,468 5018419,296 Gojačka Dobra Protočna 55,5 1959.

19 HE Ozalj 420289,677 5053226,699 Kupa Protočna 5,5 1908.

20 HE Dubrava 519155,801 5131238,963 Drava Akumulacijska 76 1989.

21 HE Čakovec 499597,106 5130156,046 Drava Akumulacijska 76 1982.

22 HE Varaždin 482182,564 5134283,455 Drava Akumulacijska 94 1975.

23 HE Rijeka 338759,833 5027521,016 Rječina Protočna 36,8 1968.


82

PRILOG 3


Redni broj

županije Naziv županije Sjedište

Površina

[km2]

1. Zagrebačka županija Zagreb 3000

2. Krapinsko-zagorska županija Krapina 1224

3. Sisačko-moslovačka županija Sisak 4463

4. Karlovačka županija Karlovac 3622

5. Varaždinska županija Varaždin 1261

6. Koprivničko-križevačka županija Koprivnica 1746

7. Bjelovarsko-bilogorska županija Bjelovar 2652

8. Primorsko-goranska županija Rijeka 3582

9. Ličko-senjska županija Gospić 5353

10. Virovitičko-podravska županija Virovitica 2021

11. Požeško-slavonska županija Požega 1821

12. Brodsko-posavska županija Slavonski Brod 2043

13. Zadarska županija Zadar 7487

14. Osječko-baranjska županija Osijek 4152

15. Šibensko-kninska županija Šibenik 2939

16. Vukovarsko-srijemska županija Vukovar 2448

17. Splitsko-dalmatinska županija Split 14045

18. Istarska županija Pazin 2820

19. Dubrovačko-neretvanska županija Dubrovnik 1781

20. Međimurska županija Čakovec 729

21. Grad Zagreb Zagreb 641


83

PRILOG 4


Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje

kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljna melioracijska odvodnja

i navodnjavanje, djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe

upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za

vode i vodno dobro.

Članak 2.

Odredbe ovoga Zakona odnose se na:

1. površinske i podzemne vode,

2. priobalne vode u pogledu njihovog kemijskog i ekološkog stanja, gdje je to izričito određeno u

ovom Zakonu,

3. vode teritorijalnog mora u pogledu njihovog kemijskog stanja, gdje je to izričito određeno u

ovom Zakonu te u odnosu na nalazišta vode za piće i

4. mineralne i termalne vode, osim mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu pridobivati

mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe što se uređuje Zakonom o

rudarstvu.

Članak 3.

Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:

3. »Branjeno područje« je temeljna teritorijalna jedinica za obranu od poplava; branjeno

područje je u pravilu područje maloga sliva, a iznimno više malih slivova ili njihovih dijelova

koji su manje prostorne cjeline od podsliva, a koji zbog svojih zajedničkih značajki vodnoga

režima čine optimalno područje za učinkovitu obranu od poplava;

18. »Estuarij« je prijelazno područje na ušću rijeke između slatke vode i priobalnih voda;

38. »Kopnene vode« su sve stajaće ili tekuće vode na površini tla i sve podzemne vode na

kopnenoj strani od crte niske vode na obali kopna;


39. »Korito« je terensko udubljenje kroz koje stalno ili povremeno teku vode odnosno u kojem

se nalaze stajaće vode;

46. »Obala« je pojas zemljišta uz korito tekućih i drugih površinskih voda koji služi pristupu

vodi i redovitom održavanju korita;

58. »Podsliv« je površina tla s koje otječu sve površinske vode putem niza potoka, rijeka a

moguće i jezera i ulijevaju se u određenoj točki u vodotok (obično u jezero ili drugu rijeku);

59. »Podzemne vode« su sve vode ispod površine tla u zoni zasićenja i u izravnom dodiru s

površinom tla ili podzemnim slojem;

60. »Poplava« je privremena pokrivenost vodom zemljišta, koje obično nije prekriveno vodom,

uzrokovana izlijevanjem rijeka, bujica, privremenih vodotoka, jezera i nakupljanja leda, kao i

morske vode u priobalnim područjima i suvišnim podzemnim vodama. Ovaj pojam ne obuhvaća

poplave iz sustava javne odvodnje;

61. »Površinske vode« označava kopnene vode, osim podzemnih voda te prijelazne vode; izraz

»površinske vode« uključuje i priobalne vode, gdje je to izričito određeno u ovom Zakonu te

vode teritorijalnog mora gdje je to izričito određeno u ovom Zakonu;

64. »Prijelazne vode« su kopnene vode u blizini ušća u more, koje su djelomično slane uslijed

blizine priobalnih voda, ali se nalaze pod znatnim utjecajem slatkovodnih tokova;

71. »Riječni sliv« je površina tla s koje otječu sve površinske vode putem niza potoka, rijeka, a

moguće i jezera i kroz jedno ušće, estuarij ili deltu se ulijevaju u more, s pripadajućim

podzemnim vodama i priobalnim vodama;

72. »Rijeka« je kopneno vodno tijelo koje najvećim dijelom teče površinom tla, ali može i

dijelom toka teći ispod zemlje;

96. »Vodni režim« je prirodno i/ili ljudskim aktivnostima uzrokovano stanje količina i kakvoće

svih tijela površinskih, priobalnih i podzemnih voda, vodnoga dobra i vodnih građevina na

državnom području;

97. »Vodno područje« je površina kopna i mora koja se sastoji od jednog ili više susjednih

riječnih slivova s njihovim pripadajućim podzemnim, prijelaznim i priobalnim vodama, koje je

glavna jedinica za upravljanje riječnim slivovima;


99. »Vodotok« čini korito tekuće vode zajedno s obalama i vodama koja njime stalno ili

povremeno teku;

Članak 4.

Upravljanje vodama čine svi poslovi, mjere i radnje koje na temelju ovoga Zakona i zakona

kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva poduzimaju Republika Hrvatska, Hrvatske

vode, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave radi postizanja ciljeva iz članka 4.

ovoga Zakona, osim poslova, mjera i radnji u djelatnostima detaljne melioracijske odvodnje,

javnoga navodnjavanja i vodnih usluga.

Ciljevi upravljanja vodama su:

1. osiguranje dovoljnih količina kvalitetne pitke vode za vodoopskrbu stanovništva,

2. osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske i osobne

potrebe,

3. zaštita ljudi i njihove imovine od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda i

4. postizanje i očuvanje dobrog stanja voda radi zaštite života i zdravlja ljudi, zaštite njihove

imovine, zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava.

Članak 5.

Vodama se upravlja prema načelu jedinstva vodnog sustava i načelu održivog razvitka kojim se

zadovoljavaju potrebe sadašnje generacije i ne ugrožavaju pravo i mogućnost budućih generacija

da to ostvare za sebe.

Upravljanje rizicima od poplava zasniva se na načelima solidarnosti, prvenstva u potrebama,

hitne službe, trajne imobilizacije i mobilizacije; planira se i koordinira na razini vodnog područja

u cilju smanjenja rizika od štetnih posljedica poplava, posebno po život, zdravlje i imovinu ljudi,

okoliš, kulturnu baštinu, gospodarske djelatnosti i infrastrukturu.


Članak 7.

Vode su opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske.

Vode u tijelima površinskih i podzemnih voda ne mogu biti objektom prava vlasništva i drugih

stvarnih prava.

Vode iz stavka 2. ovoga članka koriste se i na njima se stječu prava na način i pod uvjetima

utvrđenim ovim Zakonom i drugim propisima.

Vodno dobro čine zemljišne čestice koje obuhvaćaju:

1. vodonosna i napuštena korita površinskih voda,

5. otoke koji su nastali ili nastanu u vodonosnom koritu presušivanjem vode, njezinom diobom

na više rukavaca, naplavljivanjem zemljišta ili ljudskim djelovanjem.

Vodno dobro je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.

Vodno dobro se koristi na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Članak 9.

Vodno dobro služi održavanju i poboljšanju vodnog režima, a osobito je namijenjeno za:

2. održavanje korita i obala vodotoka, te održavanje i uređenje inundacijskog područja,

3. građenje i održavanje unutarnjih vodnih putova,

4. provedbu obrane od poplava,

Članak 11.

Javno vodno dobro čine zemljišne čestice iz članka 8. ovoga Zakona koje su do dana stupanja na

snagu Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95.) bile temeljem zakona ili temeljem bilo

koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno

dobro – vode, državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo

bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, odnosno koje su u

zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, državno


vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez

naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, općenarodna imovina, opće

dobro i sl.

Javno vodno dobro je javno dobro u općoj uporabi odnosno u javnoj uporabi i u vlasništvu je

Republike Hrvatske. Javno vodno dobro je neotuđivo.

Članak 13.

Javno vodno dobro upisuje se u zemljišnu knjigu i katastar na sljedeći način:

– u posjedovnicu (List ''A''), uz podatke koji se inače upisuju u posjedovnicu, upisuje se i oznaka

vrste javnog vodnog dobra iz članka 8. Zakona,

– u vlastovnicu (List ''B'') upisuje se naznaka »javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu

Republike Hrvatske« i naznaka pravne osobe koja upravlja tim dobrom.

– u teretovnicu (List ''C'') upisuje se zabrana otuđenja i zabrana opterećenja nekretnine založnim

pravom, uz naznaku posljedice ništetnosti pravnih poslova.

Članak 15.

Javnim vodnim dobrom sukladno ovom Zakonu upravljaju Hrvatske vode, ako ovim Zakonom

nije drugačije propisano.

Članak 22.

Vodne građevine, s obzirom na njihovu namjenu, jesu:

1. regulacijske i zaštitne vodne građevine – nasipi, obaloutvrde, umjetna korita vodotoka,

odteretni kanali, lateralni kanali, odvodni tuneli, brane s akumulacijama, ustave, retencije i druge

pripadajuće im građevine, crpne stanice za obranu od poplava, vodne stepenice, slapišta,

građevine za zaštitu od erozija i bujica i druge građevine pripadajuće ovim građevinama;

2. komunalne vodne građevine:


Članak 31.

Za upravljanje riječnim slivovima na državnom području Republike Hrvatske utvrđuju se vodna

područja:

1. vodno područje rijeke Dunav i

2. jadransko vodno područje.

Granice vodnih područja utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

Članak 33.

Vodna područja se mogu podijeliti na:

1. područja podslivova,

2. područja malih slivova i

3. sektore.

Članak 34.

Planski dokumenti upravljanja vodama su Strategija upravljanja vodama, Plan upravljanja

vodnim područjima, višegodišnji programi gradnje, financijski plan Hrvatskih voda, Plan

upravljanja vodama i detaljni planovi uređeni ovim Zakonom.

Članak 44.

Nadzor nad stanjem površinskih, uključivo i priobalnih voda te podzemnih voda provodi se i

sustavnim praćenjem stanja voda (monitoring).

Ciljevi monitoringa su:

– utvrđivanje dugoročnih promjena (nadzorni monitoring),

– utvrđivanje promjena uslijed provođenja mjera na područjima za koja je utvrđeno da ne

ispunjavaju uvjete za dobro stanje (operativni monitoring),


– utvrđivanje nepoznatih odnosa (istraživački monitoring).

Članak 74.

Korištenjem voda prema ovom Zakonu smatra se:

1. zahvaćanje površinskih i podzemnih voda, uključujući izvorske, mineralne, termalne i

termomineralne vode za različite namjene (za opskrbu vodom za piće, za stavljanje na tržište u

izvornom ili prerađenom obliku u bocama ili drugoj ambalaži, sanitarne i tehnološke potrebe,

zdravstvene i balneološke potrebe, grijanje, navodnjavanje i druge namjene),

2. korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije i pogonske namjene,

3. korištenje voda pogodnih za uzgoj slatkovodnih riba i drugih vodenih organizama,

4. korištenje voda za plovidbu,

5. korištenje voda za splavarenje, uključujući i rafting, vožnju kanuima i drugim sličnim

plovilima.

Članak 90.

Područje na kojem se nalazi izvorište ili drugo ležište vode koje se koristi ili je rezervirano za

javnu vodoopskrbu, kao i područje na kojem se za iste potrebe zahvaća voda iz rijeka, jezera,

akumulacija i sl. (u daljnjem tekstu: izvorišta), mora biti zaštićeno od namjernog ili slučajnog

onečišćenja i od drugih utjecaja koji mogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost voda

ili na njezinu izdašnost (zone sanitarne zaštite).

Članak 95.

Akumulacije za korištenje vodnih snaga, projektiraju se i grade tako da se osigura njihovo

korištenje za zaštitu od štetnog djelovanja voda, a može se osigurati i za druge namjene

(vodoopskrbu, navodnjavanje i dr.).


Članak 96.

Pravo na korištenje voda za potrebe navodnjavanja ostvaruje se sukladno ovom Zakonu, a radi

ostvarenja ciljeva Nacionalnoga projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim

zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj, planova i programa navodnjavanja jedinica

područne (regionalne) samouprave te za zadovoljenje potreba za navodnjavanjem različitih

korisnika za razne namjene.

Članak 105.

Zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvaća aktivnosti i mjere za obranu od poplava, obranu od

leda na vodotocima i zaštitu od erozija i bujica.

Upravljanje rizicima od štetnog djelovanja voda obuhvaća: izradu prethodne procjene rizika od

poplava, izradu i provedbu planova upravljanja rizicima od poplava i Državnoga plana obrane od

poplave, provedbenih i logističkih planova uz taj plan, uređenje voda, provedbu redovite i

izvanredne obrane od poplava, provedbu obrane od leda na vodotocima, zaštitu od erozija i

bujica, osnovnu melioracijsku odvodnju i provedbu ograničenja prava vlasnika i drugih

posjednika zemljišta.

Članak 110.

Za svako vodno područje, a po potrebi i za njegove dijelove, Hrvatske vode izrađuju prethodnu

procjenu rizika od poplava.

Procjena iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:

1. karte (zemljovide) vodnog područja u odgovarajućem mjerilu, s unesenim granicama vodnih

područja podslivova i po potrebi, priobalnih područja s prikazom topografije i korištenja

zemljišta;

Članak 111.

Hrvatske vode su dužne izraditi karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava za vodno

područje, a po potrebi za dijelove vodnog područja i podslivove.


Članak 134.

Vodna dokumentacija sastoji se od:

1. vodne knjige,

2. vodnih katastara i

3. očevidnika koncesija za gospodarsko korištenje voda.

Članak 136.

Vodni katastri sastoje se od:

1. katastra vodnih tijela,

2. katastra vodnoga dobra i vodnih građevina,

3. katastra korištenja voda i

4. katastra zaštite voda.

Vodne katastre vode Hrvatske vode.

Članak 163.

Koncesija za korištenje voda potrebna je za:

1. korištenje vodne snage radi proizvodnje električne energije,

2. korištenje vodne snage za pogon uređaja, osim proizvodnje električne energije,

3. zahvaćanje voda radi korištenja za tehnološke i slične potrebe,

5. zahvaćanje voda za navodnjavanje za različite namjene,

6. korištenje voda za splavarenje, uključujući i korištenje voda za rafting, vožnju kanuima i

drugim sličnim plovilima,

9. korištenje kopnenih voda radi uzgoja riba i drugih vodenih organizama pogodnih za

gospodarski uzgoj.


84

ŽIVOTOPIS

E U R O P E A N

C U R R I C U L U M V I T A E

F O R M A T

OSOBNE OBAVIJESTI

Ime PIVAC, DORIS

Adresa BIOKOVSKA 16, 21 300 MAKARSKA

Telefon

Mob

021/611 723

098 717 214

E-pošta [email protected]

Državljanstvo Hrvatsko

Datum rođenja 26.4.1991.

ŠKOLOVANJE I

IZOBRAZBA

• Datum (od – do) 1997–2005

• Naziv i vrsta obrazovne

ustanove

Osnovna škola Stjepana Ivičevića, Makarska

• Datum (od – do) 2005–2009


ustanove

SŠ fra ANDRIJE KAČIĆA MIOŠIĆA, MAKARSKA


85

• Osnovni predmet

/zanimanje

Opća gimnazija

• Naslov postignut

obrazovanjem

• Stupanj nacionalne

kvalifikacije (ako postoji)

• Datum (od – do) 2009-2012


ustanove

Geodetski fakultet

• Osnovni predmet

/zanimanje

Preddiplomski studij geodezije i geoinformatike


obrazovanjem

univ. bacc. ing. geod. et geoinf.



Prvostupnica geodezije i geoinformatike

• Datum (od – do) 2012-2014


ustanove

Geodetski fakultet

• Osnovni predmet

/zanimanje

Diplomski studij geodezije i geoinformatike


obrazovanjem

mag. ing. geod. et geoinf.



Magistrica inženjerka geodezije i geoinformatike


86

MATERINSKI JEZIK HRVATSKI

DRUGI JEZICI

ENGLESKI

• sposobnost čitanja dobro

• sposobnost pisanja dobro

• sposobnost usmenog

izražavanja

dobro

TEHNIČKE VJEŠTINE I

SPOSOBNOSTI

S računalima, posebnim

vrstama opreme,

strojeva, itd.

Poznavanje rada na računalu: MS Office paket (Excell, Word,

PowerPoint), GeoMedia, AutoCAD i dr.

diplomski sveučilišni studij geodezije i geoinformatike...

Documents