DJECA CRTAJU I PI©U HRVATSKUDJECA CRTAJU I PI©U HRVATSKU

D J E C A C R T A J U I P I © U H R V A T S K URadovi djece i uËenika uπli u izbor za najbolje i nagraeni na razini Hrvatske

Poπtovani,

sve Vas koji Êete imati ovu knjiæicu u ruci srdaËno pozdravljam u ime Glavnog ureda Hrvatske turistiËke zajednice i svih direktorasustava turistiËkih zajednica. Posebno zahvaljujem svim odgajateljima u vrtiÊima, nastavnicima i profesorima u osnovnimπkolama Lijepe naπe koji su se odazvali naπem pozivu i ove godine odluËili sudjelovati zajedno sa svojim uËenicima na naπemnatjeËaju u okviru projekta VOLIM HRVATSKU na temu "Lijepa moja Hrvatska". Osobito mi je drago da ste svi vi prepoznalivaænost naπe ekoloπko-edukativne akcije koja ima za cilj prvenstveno oËuvanje i zaπtitu prirode i okoliπa te ljepπu, cvjetnu iureenu Hrvatsku.

Svima vama, djeci i uËenicima Ëiji su radovi u ovoj knjiæici, od srca upuÊujem iskrene Ëestitke jer ste uπli u "druπtvo" najboljih ucijeloj Hrvatskoj. Kako se radilo samo o nijansama hoÊe li baπ vas proglasiti najboljima, svi zasluæujete ovu skromnu nagradu daobjavimo vaπe radove u knjiæici "Djeca crtaju i piπu Hrvatsku". BuduÊi da Êe svi vrtiÊi i πkole dobiti ovu knjiæicu, djeca cijeleHrvatske moÊi Êe se upoznati s vaπim pisanim rijeËima i crteæima.

Radujem se πto kroz naπu akciju VOLIM HRVATSKU moæemo pomoÊi πkolama i vrtiÊima te se nadamo da Êete i iduÊih godina sud-jelovati na naπem natjeËaju.

SrdaËno Vaπ,

direktor Glavnog ureda Hrvatske turistiËke zajednicemr. sc. Niko BuliÊ

3

4 5

O© “PRIMO©TEN”, Likovna radionica “MASLINA”, PrimoπtenMarin Gracin, Ivan Huljev, Antonio NiæiÊ, Melani Huljev, Andrea Perkov, Ivan JadrijeviÊ

1. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH ©KOLA

1.mjesto

O© “PRIMO©TEN”, Likovna radionica “MASLINA”, Primoπten

6 7

ONA

Ostala nam je u srcima duboko,Zbog mora plavog πto zrcali se πiroko.Zbog kroπnji stabala πto se na vjetru njiπu,Zbog sjajnog sunca πto rastjeruje kiπu.Zbog planina visokih πto nebo dodiruju,Zbog gora zelenih πto u zelenilu miruju.

Andrea Ramljak, VI.bO© "Antun Matija ReljkoviÊ", Bebrina

O© “BIJAΔI”, Kaπtel NoviBartul Acalija, Rita MardeπiÊ, Sara Δudina, Hrvoje ©ekeroviÊ, Blagica Hrsto, Tina KramariÊ

8 9

VOLIM HRVATSKU

Evo ja moram napisat ovaj sastav a ne da mi se. Hita me teπka dalmatinska fjaka, i kiπa je, juæina. Dok ja odi piπem sastavoni u Slavoniji oranice kopaju, u Zagorji vinËeka ispijaju. A kaj bi drugo delali osim popevke pevali? U Istri pak, dok VeliJoæe sjedi na Motovunu i kiπa noge u rijeci Mirni, oni Istrijani Ëuvaju koze i volove. Δa Êeπ i to se mora. A u Zagrebu? Tamobuju gospoda poslijepodnevnu kavicu spili i nove krpice si kupovali. Svi rade dok hajduci u πumama leæe ili se pak uskocina plaæama sunËaju.

Nema danas ja bi ovu peËu. ja bi ovu rijeku. Danas su EU i NATO. Svi æivËani i umorni od rada okome se na jadnog Busha aon nas doπo spasit s NATo-om. Ma neka je!

Ma ja bi se poπla nee odmorit od svega tega. Naprimjer, poπla bi na plaæu. Znate ono zlatno slovo V? Tamo bi malo pli-vala a bilo bi dobro pogledat i koji nacionalni park ko PlitviËka jezera. Ispred sebe vidiπ silna jezera a slapovi Krke da i negovorim. Samo ti se niæu jedan za drugim, ne vidiπ kraj. Prezamorno je to. Moæda su pravi izbor spomenici. Arena, naprimjer. Ueπa ono sve okruglo oko tebe. Odma se sjetiπ Rimljana i lavova. Ma bjeæi. Bolje je na sigurnom. Ah, znam. Dubrovnik, Starigrad. Bojim se da i to ne bi bio pravi izbor. Da Ëekam kad Êe me Napoleon napasti. Ma oÊu, pa Êe mi biti LIBERTAS onda.

Ma ne znam stvarno. A i s ovom dræavom se neπto dogaa. Mi smo tu od stoljeÊa sedmog, a Rusi i Engleszi bi kakve zemljicesad tu kupovali.

Ma ne znam πto bi viπe pisala. Evo i struja mi je nestala. Morala bi pozvat Teslu, a i matematiku joπ nisam napisala. Ajdebog! Vidimo se drugi put. IspriËajte me moram po Ruera BoπkoviÊa.

Marija UreviÊ, VII. razredO© “Slano”, PO ©ipanska Luka

O© “STARIGRAD”, Starigrad PaklenicaAntonia BuciÊ

2. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH ©KOLA

2.mjesto

10 11

KADI SU TIΔI, TAMO JE LIPLJE

Sunce istoka, joπ dok san spa u postelji, zbudila me najlipπa muzika ku san kad Ëuja. Bija bin se zakleja da je to muzika iz rajskegavrtla, ma to se Ëulo nidi jako blizu, a raj je daleko, jako daleko.

Grdelini su se ugnjizdili na staroj menduli uzad hiæe. Njihov je poj bija tako lip i mija, hip toliko piano, hip forte. Valja su mizafaljivali za sve uno Ëa san dela za njih: hranija san hi mrvami kruha i pojija z vodon iz male kamenice. © njihovon pismon san se lagljeustaja u rano jutro kad bi me utac zva da gren π njin dizati parangale u Luku.

Ni mi bilo lako, ocu san mora pomoÊi. Sanjiv san se uglediva oko sebe na putu od svoje hiæe do Luke. I uvuda je bilo tiÊi. Prenulome jato srak zgor moje glave i san se vreda razbizerija.

Kad smo doπli do naπe barke, na provi je sta veliki bili galeb. Drit, lip i bija kako snig, rastega je svoja krela i zalepeta π njimada me bilo anke strah. To je bija tiÊ nad tiÊima, za me pojam lipote i poπtovanja, naπ pretelj u ribariji ki nas kumpanjiva i ne puπti nankeontar kad ne ulovimo nanke jednu ribu. A ja nosin u svojoj borπi i kus kruha za njega, jer merita, naπ virni pretelj, najbolji ribarovkumpanj u bonaci i neveri.

Dok je utac Ëistija paranga, mene je raskrca na Goluberami na punti Ubca, a prid nami je letija moj bili galeb i zna san da mevodi u svoje Carstvo. Litice su bile strme i ja san se pomalo prtija. Malo me bilo strah jer joπ nikad nisan bija u tiËjen carstvu. Kad sna doπana vrh, srce mi je na hip fermalo tuÊi. Svuda po πkaraËami leæali su galebi u svojim gnjizdima. Niki su grijali jaja, a iz nikih su se vidilimali galebiÊi ki su nikako Ëudno krπili i zvraÊali se po πkraËami, joπ goli, bez perja, peno zleæeni.Δutili su me. Svi koliko god hi je bilo, su zaπkiËali i zavreπtali. San uπa u njihov mir, san hi prenuja, a nisan to stija. Samo san stija viti dii kako æivi moj Larus. Suze su mi doπle na oËiπ..

San Ëuja da me utac zove i mora san se tornati. Kad san doπa, me je pita di san toliko vrimena bija.San mu reka: "San bija tamo di su tiÊi. Jer, kadi su tiÊi, tamo je najliplje".

Luka Faraguna, VIII. razredOsnovna πkola “Vladimir Nazor”, Krnica

3.mjesto

O© “BRAΔA RADIΔ”, KoprivnicaMarija Novoselec

2. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH ©KOLA

2.mjesto

3. mjesto u kategoriji LITERARNIH RADOVAU»ENIKA OSNOVNIH

©KOLA

12 13

VOLJENA DOMOVINA

Znam samo da je ljubimi da mi je jedina.

Ljubim svaku njenu stopu,onu meku i kamenitu,

znojem oroπenu, rukom milovanu,æuljevitu.

Djeva Ëista lice morem umivai zagrÊe se plaπtom

bisernog otoËja i siÊuπnih πkoja.Udarima bure i valovastoljeÊima oblikovana,

djecu svoju odgajai æitnim blagom dariva.

Snaæno srce udarakad bistrim rijekama svjeæu krv potjera.

Gorska svjeæina joj lice ozari,a kad ogladni

zlatnom dolinom se nahrani.Breæuljci rod svoj su dali

pa se njime opija.Raduje se svakom danui svome novom Ëlanu.

©to nas viπe ima to je veselija,da nas nema ne bi ni æivjela

voljena nam domovina.

Josipa Prstac, V. razredOsnovna πkola “DraganiÊi”

DV “CVR»AK”, Skupina CVJETIΔI, ViroviticaTin Blaæevski, Mihael Meretaj, Ema StaniÊ, Lucija GoriËki, Ina Moslavac, Lana RajnoviÊ

14 15

LIJEPA MOJA HRVATSKA

Pored otvorenog prozora svoje sobe sjedim pred praznim listom papira, gledam u globus koji sam dobio proπli tjedan. Lagano ga okreÊem i uæivam u prekrasnim boja-ma tog malenog svijeta. Koliko ima samo plave boje. Ta πarena lopta zaustavi se tako da je Europa toËno ispred mene. I tu se najljepπe istiËe moja domovina Hrvatska. Dokpokuπavam razaznati kojih sve boja tu nema, sa radija sluπam pjesmu: "Sve je lijepo kao sa razglednice,..."Pogled mi bjeæi kroz prozor, pa zaista je tako! Krasan pogled koji se pruæa iz moje sobe otkriva svu ljepotu prirode. Sve je posloæeno kao na razglednici. Ispod plavog neba zelenaπuma, ispred nje izorano polje, malo dalje pokoπena livada koju napola presijeca æivahan potoËiÊ u kojem pliva neki stari πtednjak. ©tednjak!? Kakav πtednjak? Ovo se baπ ne ukla-pa, pomislim. Brzo sam uzeo fotoaparat i odjurio van. Ovo moram vidjeti iz blizine. Prizor kod potoka nije baπ bio lijep. Pored starog πtednjaka ima svega. Tu je nezaobilazna vreÊi-ca puna smeÊa, stara plastiËna poderana kanta, Ëak i neËija cipela. straπno. Ovo priroda sama ne moæe ni uËiniti, a niti popraviti. Ovo mora biti »ovjek. NajveÊi neprijatelj prirode.RazoËarano slikam ovu ljudsku sramotu, razmiπljam da ovo moramo rijeπiti. Ja i moji prijatelji. VeÊ smo jednom uspjeli. Naivno sam mislio da je time stvar rijeπena. Ali oËito nije.Ponosan sam πto je moja πkola, πto su moji prijatelji shvatili taj problem. ZajedniËkim smo snagama rijeπili i veÊi problem smeÊa. Siguran sam da Êemo i ovo rijeπiti. Jednom mi jemoj otac rekao: "Sine, samo su dvije stvari beskrajne na ovome svijetu: prva je svemir, a druga ljudska glupost".Sad shvaÊam. Netko je krivo shvatio da voda moæe sve odnijeti. Vratio sam se kuÊi, sjedam za stol, uzimam olovku i onaj prazan papir. Pokuπavam srediti misli u glavi. Moæda je najlakπe sve zapisati.Svatko od nas svoje idealno mjesto za odmor zamiπlja kao malenu kuÊicu, pa krasan pogled na more, ili planinu, ili livadu, ili potoËiÊ. Tu je sigurno negdje srna, zec ili kakva ptiËi-ca. To su samo snovi. Ono πto je oko nas nije baπ takvo. Silno sam razoËaran ljudskom glupoπÊu, ali mislim da nije kasno da sve postane barem malo bliæe onome iz snova. Zasigurnonema dvojbe oko ljepote moje, naπe domovine. Toliko ljepote od sjevera do juga, od istoka do zapada! Bogatstvo leæi svuda oko nas. Svaki ljubitelj ljepote ovdje moæe naÊi ono najljepπe. Od KopaËkoga rita do PlitviËkih jezera, od zlatne slavonske ravnice, preko Gorskog kotara, hrvatskih zelenih pluÊa, od surovog, ponosnog Velebita do prekrasnogJadranskog mora i njegovih tisuÊu Ëarobnih otoka i otoËiÊa. Puno sam toga i sam vidio i u tome uæivao. I to me Ëini sretnim. Ali ovo danas ponovo me razoËaralo. Kao mladi boracza Ëistu prirodu u svojem kraju, pokuπavam sebi postaviti pitanje postoji li joπ takvih boraca. Mora ih biti, jer neprijatelja Zemlje ima previπe. Neki nisu niti svjesni da svojimponaπanjem πtete svima.Danas moja domovina æeli postati djelom Europe, bogate Europe. Pa mi smo pravo bogatstvo! Oni bi trebali æeljeti nas. Moja domovina je poput dragulja, fino bruπenog, posebnog,koji ne smije nikome pasti iz ruku jer onda Êe se razbiti. Neki turisti dolaze u Hrvatsku i govore o tome da je lijepo, krasno, ali πTo "ali" nije mi baπ jasno. A moæda su vidjeli onajstari πtednjak ili poderanu kantu kojoj tamo nije mjesto. Da, to mora bit taj "ali". Morali bi skupiti tu malu, ali hrabru vojsku i rijeπiti te stare automobilske olupine, stare kante ivreÊice, posjeÊi trnje i πikare koje rastu tamo gdje ne treba. To je problem koji se moæe rijeπiti. Trebali bi i ljudi biti bolji. Bolji prema prirodi, bolji prema drugima. Bolji i premaonim "ali" turistima.Nasmijanog i vedrog lica i lijepa moja Hrvatska bila bi joπ ljepπa.

Odloæio sam olovku, i zadovoljan se nasmijao. Da, treba se smijati i biti sretan. Koliko osmjeh moæe stvari pokrenuti! Sutra, kad s prijateljima rijeπim onaj πtednjak i onupoderanu kantu i cipelu, opet Êemo se smijati i biti zadovoljni. Vidjet Êete!

Luka PremelË, VII. aO© “Sidonije Rubido Erdödy”, Gornja Rijeka

DJE»JI CENTAR »AKOVEC, DV “STONOGA”, Skupina STONOGA, Novo Selo RokMelani Posedi, Lucija FranËiÊ, Marta Magaπ, Lora Sternad, Patrik Huljak

16 17

HRVATSKA PRI»A

J a æ i v i m t ug d j e s u n c e s j a n a j s j a j n i j e ,g d j e j e n e b o o s u t o n a j j a s n i j i m z v i j e z d a m a ,

g d j e m o r e n a j n j e æ n i j e l j u b i t v o j e i m o j e n a s m i j a n o l i c eg d j e s u l j u d i s r d a Ë n i i d o Ë e k a t Ê e t e d o b r o d o π l i c o m .

J a æ i v i m u z e m l j i s p o m e n i k a p r o π l o s t i k o j i s u z a l o g n a π e b u d u Ê n o s t i .I v j e r u j d a s u s l a p o v i o v d j e j o π u v i j e k n e i s p r i Ë a n a p r i Ë a , a i p a k p o n a v l j a n a .

R i j e k e s u m o j e p r i j a t e l j i c e , æ i l e k u c a v i c e m o j e d o m o v i n e .V r h u n c i g o r a I j a u s v o m z e l e n o m Z a g o r j u l j u l j a m s en e b o m o d r o n a v a l o v i m a b r e g o v a u z n j i h a n i h .

m i l u j u . G u b i m s e u æ i t n i m p o l j i m a .S l u π a m p j e v p t i c a .

S n j i m a p j e v a m .S n j i m a s e r a d u j e m .

S t o j i m n a s t i j e n i .V j e t a r m e m i l u j e .

U p i j a m p l a v e b o j em o r a m o g a s i n j e g a .

V a l o v i m a π a p u Ê e m ,a m o r u k l i Ë e m .

Z v o n a s a z v o n i k az o v u m e u k o l o

r a s p j e v a n o .T a d a j a p l e π e m ,

t a d a s e r a d u j e m .© e Ê e m u

m i s l i m av o l j e n o m

H R V AT S K

O M .Vesna Puh, VII. b

O© “A. MihanoviÊa”, PetrovskoDV “TIΔI”, Skupina LASTAVICE, VrsarDeni KaravdiÊ, Ana ©epiÊ, Tea BurπiÊ, Tena Popec, Rafael MaariÊ, Filip ©verko

18 19

LIJEPA MOJA HRVATSKA

Kad je u pitanju Hrvatska - moja Hrvatska, ne mogu zamisliti niti jedan drugi epitet osim - lijepa. Lijepa je svakome, a moja je zato, πto je moja. Isto kao πto je i mati moja.Podijelismo radost obiteljskog druæenja baπ ondje gdje se vrhovi Velebita s nebom doπaptavaju. Bila je sunËana subota i odluËismo se nahraniti æ svjeæim zrakom. Skupiti

malo viπe energije za sve πkolske i razne obveze za sljedeÊe dane. Da bismo osjetili travnati tlo mekanog zelenog saga pred vratima botaniËkog vrta, morali smo zagladiti obronkevelebitskih skutova ispuπnim plinovima svog automobila. No i tu ærtvu Velebit je odluËio podnijeti znajuÊi da mu dolaze djeca. Baπ danas, u naπu Ëast pripremio je olujnu predstavukoja nikome od nas nije bila u primisli. äto viπe, nismo mogli vjerovati da Êemo prvi put uæivati u straπnoj igri neba i zemlje. nakostrijeπene, uæarene strijele sijale su bljeskove stra-ha oko nas. A mi smo se spokojno divili prirodi i njenim stanovnicima uæivajuÊi ih gledati kako vjeπto izbjegavaju opasnostima.

Kada smo se joπ rano jutros uspinjali PremuæiÊevom stazom biserne kapljice rose blistale su u bijelom praskozorju. Leptiru su nam sletjeli na tople dæempere, a prepelica jecvrkutom pozvala πumu na buenje.

Nekoliko tmurnih oblaka na trenutak je zakrilo sunce, ali nitko ih nije ozbiljno shvaÊao. Naπi pogledi i dalje su snimali kadrove kojih nema na asfaltu. Svaki je Ëlan moje maleobitelji stvarao svoj zamiπljeni album, pohranio nezaboravne slike u memoriju kamere zvane mozak.

Prve tihe kristalne kapljice samo su upozorile latice sibireje da se zatvore. Joπ neπto krupnijih kapi rastjeralo je zeËiÊe i uznemirilo ptiËji svijet.Sklonili smo se u jednu koli-bicu i kroz zamagljeni prozor gledali iznenadnu strku i komeπanje sitnih æivotinjica koje su predosjeÊale oluju.

Vjetar viπe nije mogao izdræati i burno je iskalio svoj prvi bijes na borove granËice. U kroπnjama ptiËjeg svijeta oglasila se poziv na opasnost. Jatasu se Ëvrsto dræala svojihgnjezdaπca. äumom je zavladao nemir, traæilo se skloniπte viπe i prijateljska πapa na sigurnom. Bræe od munje i vjetra prelijetala je sitna divljaË iz duplje u grm, iz grma u rupu, podstijenu. U zaklon! U zaklon!Nitko to nije izrekao glasno. Bile su to rijeËi koje su nadirale u mojoj glavi. A onda sam iz svog sigurnog skroviπta ugledala malo, mokro drhtavo lane. Kiπnesu kapi sada veÊ bubnjale po nejakim leima. To me uznemirilo. Nedugo zatim projurila je koπuta, uvukla se u bockavo πiblje i lane je uËas doskakutalo do majËina krila. Ispod gustihsmeih trepavica otkidale su se velike kapi. Svjetlucave, ovalne kao bademi plaho su me gledale srneÊe oËi.

Sve je prestalo u jednom trenutku. Sivi, tmurni oblaci razbjeæali su se i iπËezli. Ispod natopljenog liπÊa provirio je pauk kriæar. razvukao svoju mreæu i pustio valove boja daprou kroz nju. äuma je mijenjala svoje lice. Na proplanku su zaigrale igru naranËaste, æute, plave, zelenkaste i neprepoznatljive boje sjena. Prestraπene ptice raspjevaπe se uglas. Bioje to znak da izaemo iz kolibice. I sami smo bili mokri; ali smo izaπli bogatiji zajedan pogled. OzraËje zelenog i opojnog nektara razbacivao se obiljem ozona. Oluja je poput prirodnogosvjeæivaËa nadodala joπ svjeæine, udahnula nam zdravlja i nestala.

Zvuk automobila u podnoæju, na uskoj vijugavoj cesti oznaËio je opraπtanje s Velebitom. Sve πto sam vidjela i doæivjela mogu citirati kao radost.Radost na Velebitu, radost u Lijepoj naπoj.

Vlaæno tlo, natopljeno liπÊem ometalo je naπ povratak. Tko zna moæda to je bio poziv da se πto prije vratimo. Ja sam sigurna da Êu se vratiti, ali doÊi Êe i drugi, iz svih kra-jeva, s raznih strana svijeta.

DoÊi Êe vidjeti, kako je lijepa moja Hrvatska.

Ines OreπkoviÊ, VI.a O© “Zrinskih i Frankopana”, OtoËac

DV “STON”, StonRomana Antunica, Ana LuËiÊ, Lea Kopanica

20 21

LIJEPA MOJA HRVATSKA

U sunËevu sjajuraa se i budi moja zemlja,

moja Hrvatska.

Budi se njena ljepota,njene boje,njeni mirisi.

Hrvatska je zemlja koja m i r i π e.

Miriπe po treπnjama,po rumenoj jabuci sjevera,

po zlatnom groæu Zagorja,po naranËi s Neretve,

po zelenim slapovima Plitvica,po svjeæoj borovini Like,

po æitu i crvenim makovima Slavonije,po kamenoj ljepoti Dubrovnika

po lavandi, i soli,i moru,

miriπe po zemlji.Miriπe moja Hrvatska

po πljivama iz bakinog voÊnjaka.

Miriπe po pticama,po nebu,

miriπe po suncu.

Moja Hrvatska diπe i miriπe svojom dobrotom,lijepa, najljepπa od svih.

Lucija ©ajnoviÊ, VI. razredO© “©trigova” USTROJSTVENA JEDINICA PRED©KOLSKOG ODGOJA I NAOBRAZBE, Odgojna skupina BUBAMARAC, BudinπËina

Matea HraniÊ, Dorotea Sedlar, Laura »avec, Dorotea Toπaj, Klara MlinariÊDV “CRVENKAPICA”, Ilok

Lovro BaroπeviÊ, Ema Groznica, Marta MeπtroviÊ, Ivan ©afarik, Ana Rac

22 23

LIJEPA MOJA HRVATSKA

Hrvatski moj,milina te je govorit,

zlatom si bogat da ne mogu izgovorit.

Zlatne rijeËi u tebi su,mi ih budimo

i ponosno govorimo.

Radoznali ti si osmijeh,kose od trave,

oËiju od potoka,ogrtaËa od slave.

O tebi Êe netko buncati,O tebi Êe netko pjevati,O tebi Êe netko plakati,

A ja Êu o tebi ponosno govoriti!

Bruno PavlinoviÊ, V.a O© "Retfala", Osijek

O© “AUGUST ©ENOA”, ZagrebViktorija Pihler, Antonia Malenica, Antonia MatiÊ, Bruno Gracin, Filip ©tokoviÊ, Ivana Vuk

24 25

O© “DOLAC”, RijekaViktorija KaliÊ, Noa Kaπtelan, Filip MohoriÊ, Lovro PapariÊ, Ivan Pljeπa

3. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH ©KOLA

3.mjesto

O© “DOLAC”, Rijeka

26 27

LIPA MOJA HRVATSKA

More je moja jubav velakoti i moja zemja cela.

Volin π njin Êakulat,a kada god ga samo gjedat.

More vali hitako da pita:

- ZaË voliπ soki kamiËiÊ,svoga πkoja soki kantuniÊ?

Volin kada zo Velebita bura pridepok njeno delo vaje svi vide:

sve se dimi i praπipok se i πporkica od nje prestraπi.

Za UËkjun sonce spi najslaje,i Ëovjenun bojun lipo vrime daje.

Ma kada ju klobuk Ërni pokrije,na Kvarner i Boduliju doæ zlije.

Volin kada judi na zemji delaju,trsi okopuju, vrti urejuju.

Potli pod barson malo Êakulaju,popiju, zakantaju, pravo uæivaju.

Na balaturi lese smokav,a va toπu pono ula od ulikav.

Na poneπtri va bocah se orihovica dela,a po kuπu vonja kuÊa cela.

Kameliju i DivojkuIma Opatija,

BaπÊansku ploËu i élahtinumoja Bodulija.

PinkuziÊu lipo zakantaji svin pravjaj,

da Hrvatsku volin ja,da ona je jubav moja!

Mateo KirinËiÊ, VII. razredO© "Fran Krsto Frankopan", Krk

P© Vrbnik

O© “FRANJE HORVATA KI©A”, LoborIvan RihtariÊ, Ana Markulin, Ivana GaluniÊ, Barbara Kajnik, Maja Cvetko, Melani Bodalec

DV “IVANA BRLIΔ MAÆURANIΔ”, ZagrebMarija Viπtica, Kristijan Strukar, Tena ModriÊ, Nikola MazarekiÊ, Robert MajetiÊ, Duje Dæaja

28 29

LIJEPA MOJA HRVATSKA

G o l u b i c ed r a g a r a π i r e n i h

k r i l a i s k r u n o mo d b i s e r a , l j u b a v t i d a r u j e m !

L j u b a v j e m o j a o k i Ê e n a m a s l i n o v o m g r a n o m i m o l i t v o m .I z a t o g l e d a m t v o j l e t , d o k v r i j e m e p r o l a z i n e b o m . V o l i m t e !

Æ e l i m p o Ê i s t o b o m π P r e t v a r a m T e u g n i j e z d o s r e Ê e s a g r a e n o um o m e s r c u . L e t j e t Ê e m o z a j e d n o , s l o b o d n o u s u s r e t s u n c u i B o g u .

O d m a r a t Ê u s e u t v o m n a r u Ë j u i s l u π a t i p j e s m u a n e l a , ao s u n Ë a n a d u g a . K r o z v e s e l u

t a π a r e n a k o p r e n up r u g a b i t k i π n i h k a p i

Ê e n a π s p o j i t Ê e m op u t . s r c a b e z

r i j e Ë i j e rs a m o

z a j e d n om i m o û e m o

û i v j e t iu s l o b o d i

i s r e Ê i .» A R O B N O !

U t o p l i n it v o j e g a

g n i j e z d ab i t Ê e π

m o j ad u π a i

v o d i l j az v i j e z d a . Anamarija RadojeviÊ, VII. a

O© “Ivana KukuljeviÊa”, SisakO© “IVO KOZAR»ANIN”, Hrvatska DubicaKatarina UdoviËiÊ, Josipa MartiÊ, Magdalena AntunoviÊ, Jelena KljajiÊ, Marija Boπnjak, Monika »oliÊ

3. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA OSNOVNIH ©KOLA

3.mjesto

30 31

VOLIM HRVATSKU

HRVATSKA MILA MOJA,IMA© PUNO PLODNIH POLJA.

IMA© »ISTO PLAVO MORE,ZBOG KOJEG SE MNOGI BORE.

UREDNA SI, UVIJEK »ISTA,ZATO VOLIM TVOJA MALA MISTA.

MNOGI LJUDI TEBE VOLE,PA SE ZA TE BOGU MOLE.

SVI TI ÆELE PUNO SREΔE,MIJENJATI TE NIKAD NEΔE.

Pamela CvitanoviÊ, IV. razredP© Igrane

DV “PETRINJ»ICA”, Odgojna skupina SUNCE, PetrinjaLorena IlijeviÊ, Jasmina KoπtiÊ, Gabrijela LjubuËiÊ, Jana PaviËiÊ, Katarina PaviËiÊ, Lara VujËiÊ

32 33

LIJEPA MOJA HRVATSKA(PROLAZIM PLITVICAMA, RAVNICE MI SE SMIJE©E)

Prilazim Plitvicama, ravnice mi se smijeπe. Na svom putu niæem πesnaest jezera kao πesnaest bisera. Boja njihovog sjaja neodoljivo me podsjeÊa na boju hrvatskih ravnica,smirujuÊe zelenu, mirnu i spokojnu baπ poput πuma oko PlitviËkih jezera. MistiËno zelene. Te πume u sebi uspjeπno skrivaju svoje tajne. Iako djeluju obiËno i dosadno, one nikad nespavaju, Ëak ni zimi. äuπtanje liπÊa, glasanje udaljenih æivotinja bude u ljudima znatiæelju.

Ni beskrajne πume æita na æutim ravnicama nisu dosadne. One meu bujnim klasjem skrivaju neki novi svijet. Njihova veliËina kojoj se ne naziru granice mame vas dapronaete te iste granice, da dokuËite njihovu veliËinu, povrπnu monotonost πto ih zapravo i Ëini jedinstvenima.

Gledam odraz u jednom od dragulja, u jednom od jezera. Ne, nisam ja ta koja se smijeπi u odrazu, to se vjetar poigrava s ravnicom, a ona se razdragano smije. Kad vjetarleprπajuÊi mreπka vodu na mirnim jezerima, probudi jezersku vilu. Sneno pogledavajuÊi vila se pridigne s lopoËa na kojem je snivala snove, umije svoje malo lijepo lice i pozdravi sveæivotinjice koje æive u jezeru. Preko vjetra poπalje mokre vilinske poljupce, pozdrave i zagrljaje na drugi kraj Hrvatske, svojim prijateljicama, zlaÊanim ravnicama prekrivenim æitom.Vilenjak ravnica joj zahvaljuje.

Paπ ako se ikad zateknete na Plitvicama dok vjetar lagano puπe, znat Êete kako prijateljstvo izmeu jezerske vile i vilenjaka ravnica joπ traje. Znat Êete i to kako se u tomtrenutku, na drugom kraju Hrvatske, u pitomoj Slavoniji, naizgled vjetar poigrava æitnim oceanom, stvarajuÊi zlatne valove. Samo Vi Êete znati da nije vjetar uzrok valovima...

To se ravnice glasno i razdragano smiju zgodama jezerske vile. äum njihovog smijeha Ëuje se i πiri cijelom Slavonijom, Ëak i πire, πiri se cijelom Hrvatskom, do jezera, Ëak ido mora. Pogledajte samo kako valovi pleπu!! Njihova bijela pjena stvara Ëarobne oblike i Ëini suπtu suprotnost plavetnilu neba s kojeg se spuπta svjetlost, a koje noÊu postaje popriπtenajljepπe predstave i izloæba najveÊeg i najsjajnijeg blaga koje moæemo osjetiti u naπim malim æivotima koji traju samo djeliÊ vjeËnosti. vjeËna tuga se otvara nebom i ostaje kaorazdor i procjep izmeu zvijezda i Ëovjeka. Ta ljubav nema smisla i buduÊnosti jer Êe zvijezde ostati one nepreæaljene. Koliko god nam se Ëinile bliske i tople i prijateljski, toliko sudaleke, hladne i nepristupaËne. Ipak, ni tu nije kraj; πum se razlijeva po vrhovima ponosnog Velebita, Ëistinama ogoljele, krπne i kamenite Dinare, πumama IvanËice, vinogorjimaPapuka i Psunja, πiri se Valis Aureom. ©aπ uz Neretvu πiri smijeh do Dubrovnika, on prekriva Istarski poluotok prodiruÊi i ispunjavajuÊi svaku pukotinu u zemlji koja gradi i hrani Istru,ulijeva se u rijeke Mirnu i Dragonju i s njima se stapa s morem, naπim najljepπim Jadranskim morem. Svjetionici naπih malih otoËiÊa, razbacanih poput zvijezda na tamnom nebuzajedno sa blagom svjetloπÊu rasprπuju smijeh, poruku i misao koja je u naπim srcima. S tom se miπlju svako jutro budimo, svako jutro cvijet doËekuje naranËasto sunce, nositeljaæivota, otvara latice, oduπevljeno udiπuÊi sunce, novi dan i sve πto on nosi. Galebovi klikÊu ono πto Ëuju od cvijeta i tu poruku prenose u visine, do oblaka, do mjesta gdje i bogovimogu Ëuti, oni rimski i grËki, koji su znali πto je lijepo i koliko lijepo treba poπtovati. To je hvalospjev i zahvala naπem Bogu, Ocu Stvoritelju koji nam je velikoduπno poklonio najljepπikomadiÊ raja i nazvao ga Hrvatska. kada padne noÊ, kada se mrak spusti, tama prekrije raj i nakon πto i posljednji smrtnik, obiËni Ëovjek koji æivi na Zemlji, uhvati zadnji noÊni vlakza zemlju snova, aneli i dalje ne snivaju. Oni nastavljaju πaptati SvemoguÊem πto su tog dana proËitali u naπim mislima i πto ih se najviπe dojmilo. Svaka je misao ista: "Boæe, kakoje lijepa ova moja Hrvatska"!

Mirna VladuπiÊ, VIII. razredO© “Franje Tumana”, Knin

DV “»IRA-»ARA”, VaraædinMirta VuËetiÊ, Jana RamuπËak, Lana LovrekoviÊ, Ana Kapeπ, Ema Carev, Fran RukljaË

34 35

LIJEPA MOJA HRVATSKA

V zipki drvenoj moj sinek je bil,v njoj je spal i snove je snil,

gda v svet beli odiπel sem ja,jer Ëul sem

da tam sunce lepπe sja.

Z rukami svojim Ëuda sem delal,æalil se nisem jer Ëovek sem vredan,

al duπi je teπke i nekaj ju tiπËi,i pesmu sem zabil,

v stranomu svetu toga ni.

Kad v noËi mesec zagledam,mam z njim doma otidem,i Ëujem kaj to Perga beËi

ili same male stara lesa πkripi.

I mameki su πtrukle spekli,znam, japeki su πËera tak rekli,

i hiæa je topla jer peËka gori,okoli nje ste svi,

i japek i mamek i pesma i ti.

Sinek!Ja sem ovde gde moral sem biti,

po peneze neπËi moral je iti,ali dragi moj mali,

velim ti ve ja,na svetu nigde sunce lepπe ne sja!

V domaji naπoj,na zelenom pragu,na falaËku zemle

naπem najveËem blagu.Bogeku dobrom molitvu uputi,

nek Ëuva nam dom,od svih nedaËa ljutih.

Gledi, sinek, gorice i voÊke,kak cvatu na bregu,

iπËi tragove zeca u bijelome snijegu,isto napravil bum i ja,gda vrnem se doma,ak dragi Bog to da.

Anita SakaË, VIII. bO© “Antuna i Ivana KukuljeviÊa”, Varaædinske Toplice

MONTESSORI VRTIΔ “CEKIN”, Slavonski BrodZvonimir »iriÊ, Mihael MartinoviÊ, Hana Tot, Robert »uiÊ, Arna SmiljaniÊ, Lana TurπiÊ

DV “KARLOVAC”, Likovna igraonica DUGA, Karlovacskupni rad djece od 2, 8 do 8 godina

36 37

GRADSKI VRTIΔ ©IBENIK, DV “©IBENSKI TIΔI”, ©ibenikMarija VuletiÊ, Katarina Trlaja, Marta Bakula, Nika GrubiπiÊ,Lori ©arπanski, Nikolina LugoviÊ

2. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA DJE»JIH VRTIΔA

2.mjesto

GRADSKI VRTIΔ ©IBENIK, DV “©IBENSKI TIΔI”, ©ibenik

38 39

SPA»VA

U spokojnom srcu, gustiπu,Na tragu stotina ljeta,

Cvrkuti tugu briπu,Sa rajski lijepih soneta.

Godiπnja doba se slave,Nigdje baπ varoπke svite,

Pjevice raskoπ svud prave,Jelenje rogove kite.

Praska puπËanog praha,Nema tu izmeu grana.

Nema u letu straha,Na krilima zlatnih fazana.

Tu dom je roktaju glasnom,Njuπci πto traûi ûira.

Pod zvijezdama, na snijegu jasnom,©uma se vraÊa s pira.

Orfejeve pjesme su mile,I zvjerad ne zna hajke,Tu krijesove pale vile,

Niz rjeËicu puπtaju bajke.

Hrastovo ovo je mjesto,I nema tu æalosnih vrba,Al' jastrebi pitaju Ëesto,

Gdje skriva se kuna sa grba?

Sebastijan »iËiÊ, VIII. razredO© "Antun i Stjepan RadiÊ", Gunja

2.mjesto

2. mjesto u kategoriji LITERARNIH RADOVAU»ENIKA OSNOVNIH

©KOLA

O© “ZRINSKIH FRANKOPANA”, OtoËacHelena RajkoviÊ, Eva BoæiËeviÊ, Barbara FajdetiÊ, Ksenija MarkoviÊ

TALIJANSKA OSNOVNA ©KOLA BUJE, PODRU»NA ©KOLA BRTONIGLAMateo ©krinjar, Piere Giovanni Bibalo, Michele Lakoπeljac

40 41

SLATKA MOJA HRVATSKA

Slatko i slasno...

Uz boæiÊno drvcesmokvenjaciaranzinirafijolicukarinibaπkotinimandulatkrokanti roæata

Od karnevala do mesopustapuna usta:fritule s groæicamakremπnitekroπtulei poderane gaÊe

Na uskrsnom stolupinca

Svadbom piruju:poljupci od datulaslatki medenjacirumene breskviceptiËje gnijezdosvekrvino okoæenske muπicepaπka πtrikai torta makarana

A ljeti na tanjure sletiod sjevera do jugacijela duga:buhtlipresnacprkaËeciguævarakukuruznjaËakao i πurlicevarenac ledeniputica od groæakotunjateπkanjeteroπËiÊi vodenii kocke od naranËe

Uz kolinjeorahnjaËemakovnjaËerazne savijaËesalenjaki s pekmezomokruglice sa πljivamapita od jabukai krafne peËeneu svinjskoj masti

Uz MartinjebuËnicai kukuruzne zlevkezagorski πtrukli slatkikuhanipeËenikuhani i zapeËeni

Svega u obilju imaSlatka moja Hrvatska.

Sva ljubav mojamore, ravnice i suncezrcale se svi u tebi,hrvatsko licitarsko srce!

Ana MajiÊ, VII. razredO© “Juraj Dalmatinac”, Pag

1.mjesto

DV “RADOST”, PodruËni objekt GRIGOR VITEZ, ZadarNika Forko, Lucija ©pralja, Gabrijela FilipoviÊ

1. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA DJE»JIH VRTIΔA

1. mjesto u kategoriji LITERARNIH RADOVAU»ENIKA OSNOVNIH

©KOLA

1.mjesto

42 43

LIJEPA MOJA HRVATSKA

Moja je domovina ptica raπirenih krila. Njezin let poËeo je joπ u 7. stoljeÊu.Dugo je letjela po svijetu traæeÊi pogodno mjesto za odmor. Ugledala je bistro modromore te je sletjela na njegovu obalu. Zadivila ju je ljepota i odluËila je zauvijek ostati tu.Prosula je najljepπe bisere po jadranskom plavetnilu i stvorila tisuÊe otoka. Maleni iveliki otoci miriπu ljubiËastim cvjetovima lavande, zelene se borovinom i sivi su odkamena.

Oπtre je stijene razbacala po obali, a valovi ih tiho ljube. Zaoπtrila je vrhove planina izasula ih snijegom. Slavoniju je odluËila zadrûati ravnom, rasula je po njoj zlatna æitnapolja. Zelene πumarke i breæuljke okruæene starim dvorcima smjestila je blizu svogasrca, u moje Zagorje. Izmeu tih ljepota ispreplela je pletenice rijeka i potka. ©esnaestsmaragda PlitviËkih jezera sakrila je u najguπÊu πumu kao svoje tajno blago. Na kraju jeu tu ljepotu dovela ljude sliËne sebi, ljude raπirena srca, ljude koji vole slobodu, ljudekoji vole πto, kaj i Ëa.

Anamarija KneæeviÊ, VIII.e O© “Antun AugustinËiÊ”, ZapreπiÊ

DV “P»ELICA”, »azmaStena DuæiÊan, Ivan Birt, Tina KatekoviÊ, Barbara Cetin, Grgur, KoËonda, Veronika VincekoviÊ

44 45

BLAGOSLOVLJENA

Blagoslovljena sirojem kapljica s neba...

Tople sunËeve zrakepobjeuju oblake:prestanak neumorne kiπe!

Igra leptira i cvijeÊa,na granama ptiËji zbor.Potoci hrvatski æuborekristalnim zvukom dobrote.

Pogled mi stremi tajnovitimplaninama hrvatskim.

Modrim morem naπimbrodovi odvoze tugu, daleko...

I najmanja πkoljkau beskrajnoj dubini morskoga dnaispunjena bisernom sreÊomza Hrvatsku moju zna!

Lana CindriÊ, V. a O© “Ante KovaËiÊ”, Zagreb

DV RIJEKA, CPO MAESTRAL, PPO DELFIN, RijekaTjaπa Desnica, Antun Brbora, Matija ©aπiÊ

3. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA DJE»JIH VRTIΔA

3.mjesto

46 47

O© “AUGUST CESAREC”, ©piπiÊ BukovicaIvana TadiÊ, Jelena MediÊ, Mirela Ognjen, Valentina ToliÊ

DV “VRAP»IΔ”, DRNJE, Podruænica ZVON»IΔ, GolaAna Talan, Valeria BartoloviÊ

KAKO SE CRTA DOMOVINA

Prvo uzmi plavu bojicuI nacrtaj njome

Jadransko more!

Bijelom bojomNacrtaj suhi kamen

Dalmacije i Istre!

A zelenom bojicomZazeleni sve πume i livade,

Gorski kotar i vinogradeZagorja!

Crnom obiljeæi grobove poginulih,A zlatnom upiπi imena da bljeπti sloboda.

Æutom bojicom nacrtajÆita slavonska i sunce veliko!

Pa jednom toplom bojomNacrtaj moje roditelje i

Sve dobre ljude moje domovine.

Sada sve nacrtano staviU veliko crveno srce!

Srce ti darujem!Nosi ga uvijek uza se

Da svima moæeπ pokazatiMoju Hrvatsku!

Barbara Borovac, VIII. d.IV. OSNOVNA ©KOLA BJELOVAR

48 49

»E©KA OSNOVNA ©KOLA “J. A. KOMENSKOG”, DaruvarTamara Horak, Ivana AndriËeviÊ

O© “©»ITARJEVO”, ©ËitarjevoIvan ZovkiÊ

VOLIM HRVATSKU:SLÀVONIJA

Nâjlipπi dio Hrvatske je SlàvonijaI svakom Slávoncu je najmilija.

Baπ òna je svîm díkaI pónos do kraja víka.

Ù njoj vidit moæeπ mnòge lipòte,Al' nikad dost' hvále za njêne divòte.

Mâla sela se uz ceste porédala,U bistre rijéke se zaglédala.

VeËeri pune pisme i vínaZnádu svi od davnína.

Kao i beÊáre naπe©to po πoru trâæe snáπe.

Lípe su i zòre râne, Kad Slavónci uprégnu riane.

Jutra krasna i mûtne rose,A pódna kósci πto æito kose.

Ríke su òvdje dùge i πìroke,A brâzde dúboke.

òvdi srest se moæe svaπta,

©ta god zàmisli tvòja maπta.

S nôπnjama snáπe noseDùkate i isplètene kose.

Pisme svòje pivaju glàsno,A dómaÊa jela kùhaju slasno.

Na salâπu svaπta ìma,Al' su prázni kad je zíma.

Da bi se opìsala Slàvonija mòja,Lipòta se trèba dòdat joπ kòja.

Al' sve to dòvoljno ne bi bìlo,Kad bi se knjígu napísat tilo.Dòdat trèba joπ mnòge lipòte

I ríËi hvâle za njène divòte.

Marija KovaËeviÊ, VII.cO© “Fra Kaje AdæiÊa”, Pleternica

50 51

DV “PAHULJICA”, GospiÊKatarina Milina, Matea AsiÊ, Maja JurkoviÊ, Iva JurkoviÊ, Dina Zeba

3. mjesto u kategoriji LIKOVNIH RADOVA DJE»JIH VRTIΔA

3.mjesto

LIJEPA NA©A HRVATSKA

U mom srcu domovina spava,kao guste πume i zelena trava.

Nad Hrvatskom se bude rumene zore,a naπim jugom prostire se more.

Kraj svjetionika maslina je stara,plodova puna poput najljepπeg dara.

Lika skriva hladne rijeke,a Gorskim kotarom odjekuju jeke.

Istra ima svojih Ëari,prekrasne obale i Pazin stari.

VuËedolska golubica simbol je mirai svakog Hrvata u srce dira.

Slavonijom se prostiru plodne njive,pod hrastom luænjakom izrasle gljive.

Kulen je ovdje specijalitet pravi,njime se Slavonac rado hvali.

Hrvatsku volim i najljepπa je menikada je promatram kroz pogled sneni.

Jelena MediÊ, V. razredO© “August Cesarec”, ©piπiÊ Bukovica

52 53

O© “CAVTAT”, CavtatMia Jelaska, Ivona BeguπiÊ, Marija RodiÊ, Ines –urkoviÊ-TomiÊ

CENTAR ZA PRED©KOLSKI ODGOJ OSIJEK, DV “JELENKO”, OsijekEma Skoko

DV “IVANIΔ-GRAD”, Odgojna skupina ZVON»IΔI, IvaniÊ GradPetar Barec, Marijan StarËiÊ, Maja MandiÊ

O© “JULIJANE ERDÖDY DRA©KOVIΔ”, Cvetlin, TrakoπÊanValentina Kramar

5554

O© “JULIJA KEMPFA”, PoæegaNikolina Turkalj, Patricija PaviËiÊ, Marko ©imunoviÊ

O© “IVANA BRLIΔ MAÆURANIΔ”, Slavonski BrodNives KlaiÊ

O© “MIROSLAVA KRLEÆE”, »epinKatarina PaviËiÊ

DV “SVETI LEOPOLD MANDIΔ”, PoæegaVera ProdanoviÊ, Marija JuriπiÊ, Iva TomiÊ, Iva Ozanjak, Iva Drenovski

56 57

O© “OREHOVICA”, OrehovicaMario Horvat

O© “DRAGANIΔI”, DraganiÊi, PodruËna πkola “Mrzljaki”Dorotea BiliËiÊ

DV “VAN–ELA BOÆITKOVIΔ”, HvarAndro Novak, Paola BorËiÊ, Dina ©koro, Dominik BonkoviÊ, Antonija Plazonja, Nina IvuπiÊ

O© “ANE KATARINE ZRINSKI”, RetkovciMarija MusiÊ, Zdenka ÆivkoviÊ, Magdalena Labazan, Gabrijela SinkoviÊ, Ivan BenaËiÊ, Marija CrepiÊ