Školski časopis učenika OŠ Lipanjske Zore Višići Studeni, 2013. Broj 2.

DJEČIJI SAN

Dijete da mi je biti.

Jedini san bio bi mi izaći van.

Energije imaju samo za igru i vjeruju svom medi tigru.

Čitavo djetinjstvo svodi se na bajke slušajući svoje majke.

Jedan san, jedan plač dogodi se lako i ne može to baš svatko.

I zvor njegove sreće je igra, topla riječ, za neke i komad kruha s kojim se zabavlja neka dosadna muha.

Sutra kada se probudi iz tog sna iz svih bajki, shvatit će da nije bilo lako njegovoj majci.

A taj san ćeš uvijek pamtiti i vrijeme nećeš moći vratiti. Novinarska sekcija

Nastoj zato biti dijete sada jer svoj san tek uvidjet ćeš tada. Rahela Vego, 6a, Centralna škola

Evo nam i drugog broja našeg časopisa. Vjerujemo da ćete i u ovim stranicama uživati, pronaći nešto za sebe, naučiti, informirati se. Nadamo se da će se radu naših novina pridružiti što više djeatnika i učenika kako bi imali što bogatiji i raznovrsniji sadržaj. Mnogi govore da je internet štetan. Djeca previše vremena provedu na računalu ili na svojim mobitelima koji imaju internet. Ali internet je štetan utoliko koliko je štetna vatra. Znamo da je toliko šuma nestalo u požarima, znamo da kad požar plane, teško ga je zaustaviti. Ali vatra ima mnogo više koristi nego štete ako je znamo ispravno koristiti. Vatra nas može ogrijati, dati toplinu. Internet je također takav. Neće nam donijeti nikakvo dobro ako ga krivo koristimo. No pogodnosti koje nam pruža su neizmjerne. Lakše učimo, brže dolazimo do velike količine informacija i na taj način možemo napredovati, izgrađivati sebe, svoju osobnost, dijeliti svoje misli i ideje s drugima. Jedna od velikih prednosti interneta upravo je i objavljivanje vlastitih radova, a u našoj školi mnogo toga se radi, kako u nastavnom procesu, tako i u vannastavnim aktivnostima. Školske novine, online izdanje, prava su prilika da se o školi sazna i šire. Isto tako mi možemo upoznati rad drugih škola i jedni od drugih nešto naučiti. Zar to nije divno? Vjerujemo da ćemo uskoro, bar promotivno, imati novine i u tiskanom obliku. Uživajte u sadržajima iz naše škole, ali i u drugim zanimljivim temama.

UREDNIŠTVO

_

_________________________________________________________REPORTAŽA

LJETNI KAMP MLADIH 2013.

Ovoga ljeta je na raznim lokacijam u našem kraju održan Ljetni kamp mladih kojeg je u suradnji s Crvenim križem potpomogla i financirala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država a kojem je cilj bio približiti učenike iz različitih škola na našem području, kako bi na terenu mnogo toga naučili o ljepotama kraja u kojem živimo. Učenici su imali priliku družiti se, razmijenjivati iskustva, raditi u grupama, biti dio tima, a i mnogo toga istražiti, a uz to se i dobro zabaviti. Osim učenika naše škole u kampu su sudjelovali učenici OŠ Jovan Jovanović Zmaj Iz Trebinja, OŠ Vladimira Pavlovića iz Čapljine, OŠ Čapljina iz Čapljine, Prve osnovne škole Stolac, Srednje škole Čapljina i Srednje škole Stolac. Druženju su pripomogli volonteri iz Crvenog križa koji su i osmislili čitav program.

Prvi dan: Upoznavanje: Prvi dan bilo je možda najtiše i najstidljivije. Nitko od sudionika nije znao o čemu se tu zapravo radi, a uvijek smo povučeniji kada se tek upoznajemo s nekim. No to nije dugo trajalo i zato se ovaj dan iskoristio za upoznavanje i informiranje o onom što slijedi, a učenici raznih škola mogli su jedni s drugima podijeliti razne priče i lijepo se družiti.

Drugi dan: Posjet slapovima Kravice Među najljepše prirodne pojave Mediterana mnogi svrstavaju slapove na Kravici. Zato su organizatori drugi dan namijenili posjetu ovom riječnom biseru. Kravice su bile posebno zanimljive učenicima iz Trebinja koji nisu imali prilike vidjeti tu ljepotu. Uz šetnju i druženje učenici su od organizatora mogli čuti nešto o samoj Kravici i njenom značaju kao i o tom kako bi bilo lijepo proglasiti je nacionalnim parkom kako bi se slapovi zaštitili od ekoloških opasnosti, posebno od nekih nesavjesnih kupača i kampera koji ostavljaju iza sebe smeće. Sudionici ovog

kampa pokazali su ekološku svijest i sve su otpatke za sobom pokupili.

___________________________________________________________REPORTAŽA

3.dan: Radionica u Hutovu blatu I šetnja gradom Trećeg dana kampa u parku prirode Hutovo blato održana je radionica gdje su učenici okruženi prirodom, močvarom i zelenilom radili različite uratke na temu ekologije. Crtalo se, pisali se dojmovi, a inspiracije nije nedostajalo. Organizirali su se i sportski događaji. Nakon radnog dana sudionici kampa otišli su navečer do Čapljine gdje su šetali gradom i obišli zanimljiva mjesta u gradu

4.dan: Radionica u Mogorjelu i Večernje druženje! I četvrti dan bio je u radnoj i prijatnoj atmosferi. Ovaj put radionica je održana na prostoru poznatog rimskog lokaliteta Mogorjelo. Prema riječima predavača stari su Rimljani ovdje sagradili odmaralište kako bi se trgovčke karavane ovdje mogle odmoriti i predahnuti budući da je naš kraj uvijek bio središte trgovanja. Navečer je u restoranu koji se nalazi pored zidina Mogorjela organizirano druženje uz prigodan program.

5.dan Posjet Počitelju!-radionica

Peti dan kampa rezerviran je za posjet poznatom srednjovjekovnom gradu Počitelju koji je turistički vrlo atraktivan zbog svojih građevina i utvrda. U Počitelju se nalazi čuvena likovna kolonija u koju su dolazili najpoznatiji slikari i umjetnici, a evo sad je ugostila učenike koji su u domaćinskoj atmosferi uživali u umjetničkim slikama i družili se.

_______________________________________________________REPORTAŽA 6.dan

Dodjela diploma i predstavljanje plakata!

Posljedni dan ljetnog kampa bio je u znaku

oproštaja, predstavljanja plakata i radova koje

su učenici radili, a zatim su najboljim učenicima

dodijeljene diplome i priznanja.

Osvrt

Prema riječima sudionika i po utiscima vidjeli smo da je taj kamp bio nešto što se nikada

neće zaboraviti, nešto što nikada neće moći izbiti iz glave. Zavoljeli su u samo šest

dana…Postali su kao braća i sestre, tako da su na rastanku neizbježan dio bile suze. A

volonteri iz Crvenog križa su im postali pravi prijatelji, nigdje nisu htjeli ići bez njih.

Organizirali bi im sportske aktivnosti (odbojka, razna utrkivanja,nogomet...)u kojima bi

uživali i često bi ih nagovarali da produlje vrijeme sportskih aktivnosti. U radionicama bi

razgovarali o zajedništvu, o tome kako bi se sve trebalo riješiti razgovorom…Većina

učenika rekli su kako im je ovaj kamp jako pomogao, ne samo da su nešto naučili nego su

i posjetili Kravice, Hutovo blato, Mogorijelo i Počitelj, a uz to se i lijepo družili!

Martina Gali ć

_________________________________________________________________NAŠI DJELATNICI

KRISTINA ILIČIĆ, NASTAVNICA ENGLESKOG JEZIKA, razgovarala Mia Krstičević

DJEČJI SAN:Dobar dan draga nastavnice.

KRISTINA:Dobar dan i vama drage učenice.

DJEČJI SAN:Ako dopustite malo bi porazgovarali s vama.

KRISTINA:Naravno, lijepo od vas što želite sa mnom porazgovarati.

DJEČJI SAN:Možemo li početi? Jeste li spremni?

KRISTINA:Naravno da sam spremna.

DJEČJI SAN:Koliko dugo već radite u našoj školi?

KRISTINA:U ovoj školi radim već osam godina.

DJEČJI SAN:Volite li svoj posao?

KRISTINA:Volim. Još nisam požalila što sam odabrala ovo zanimanje, vrlo je važno raditi posao koji volite.

DJEČJI SAN:Je li vaš posao težak?

KRISTINA:Nije previše težak ako se kvalitetno pripremate za nastavu, naravno da povremeno bude teških situacija ali ni jedna sitacija nije nerješiva.

DJEČJI SAN:Kakve učenike najviše cijenite?

KRISTINA:Najviše cijenim vrijedne i poštene učenike. Mnogim učenicima ne ide učenje stranog jezika, ali kad se ipak trude postići dobar rezultat onda je to za svaku pohvalu.

DJEČJI SAN:Imate li neki razred koji vam je posebno drag?

KRISTINA:Mogu reći da sa svakim razredom imam poseban odnos, svi su drugačiji što je zapravo i zanimljivo. Volim kad je posao dinamičan i kad se stalno nešto novo događa.

DJEČJI SAN: Od svih nastavnika učenici baš vas posebno vole, kako to objašnjavate?

_________________________________________________________________NAŠI DJELATNICI

KRISTINA:To je lijepo čuti. Ne znam točno sve razloge ali možda zato što se prema svim učenicima odnosim jednako. Nastojim biti korektna i objektivna pri ocjenjivanju. Možda zato što volim poticati pozitivnu atmosferu u razredu. Volim kad se svi učenici uključe u nastavni proces.

DJEČJI SAN:Imate li neku formulu uspjeha za učenike?

KRISTINA: Zainteresiranost i redovno učenje. To je ključ uspjeha. Naravno mnogo toga ovisi i o nadarenosti za pojedini predmet. Kad vam nešto dobro ide, naravno da postižete bolje rezultate. Ali važno je ne odustajati, ništa nije nemoguće ako se redovno radi.

DJEČJI SAN:Jeste li zadovoljni uspjehom učenika na natjecanjima?

KRISTINA:Natjecanje iz engleskog jezika se provodi u zadnje dvije godine. Na razini škole bi rezultati mogli biti mnogo bolji. Na razini županije rezultati su dosta dobri. Prošle godine Josip Ivanković je osvojio 6.mjesto što je odličan rezultat.

DJEČJI SAN:Mislite li da uspjeh učenika uvijek može biti bolji?

KRISTINA:Naravno, to me ne trebate ni pitati. Najgora je lijenost, to stalno ponavljam svojim učenicima, ona je zbilja velika prepreka u napretku.

DJEČJI SAN:Vodite li ikakve sekcije?

KRISTINA:Sekcije ne, ali svake godine organiziram dodatnu i dopunsku nastavu iz engleskog jezika. Najviše radim sa učenicima sedmih razreda jer se natjecanje iz engleskog jezika organizira samo za učenike 7.razreda. Voljela bih da se natjecanje provodi i u drugim razredima.

DJEČJI SAN:Radite li samo u našoj školi?

KRISTINA:Osim u centralnoj školi u Višićima radim i sa nižim razredima u PŠ u Čeljevu.

DJEČJI SAN:Možete li nam ispričati jednu zgodu iz djetinjstva?

KRISTINA:Zgoda je bilo dosta, neke je bolje ne spominjati. Ali evo jedne. Jednom je nastavnik hrvatskog jezika pričao o jednom ruskom pjesniku i rekao kako baš nije bio lijep. A ja sam na to rekla: „Tu ste negdje“, misleći na komentar nastavnika, a ispalo je da mislim da nastavnik sliči na ruskog pjesnika.Bilo mi je neugodno jer nisam promislila prije nego sam dala izjavu. Ali i smiješno naravno. Samo se nadam da je nastavnik shvatio da nisam mislila ništa loše. Što ćete, takve stvari se događaju.

DJEČJI SAN:To bi bilo to. Hvala vam.

KRISTINA:Hvala vama na razgovoru. Pozdrav svim učenicima naše škole.

__________________________________________UPOZNAJMO NAŠE NAJUSPJEŠNIJE UČENIKE

MIRKO ŠUTALO

Mirko Šutalo učenik je VI.b razreda u PŠ Domanovići. Još dok je bio sasvim mali volio

se igrati loptom.S pet godina roditelji su ga odveli na prvi trening nogometa.Od tada mu

je to glavna zanimacija.

Prve nogometne korake napravio je u školi

nogometa "Adonaj" u Klepcima.Prvi trener

mu je bio Draženko Krmek.U toj školi je

trenirao pet godina.Išao je na mnoge turnire:

Opuzen, Višići, Metković, Zvirovići, Stolac,

Čapljina, Zrinski u Mostaru, Čitluk,

Međugorje, ali u sjećanju mu je ostao

Stolac.Na tom je turniru osvojio prvu

medalju – brončanu i ona mu je posebno

draga.

S deset godina je prešao H.N.K."Čapljina"

gdje i sada trenira.Usporedo s treninzima u

Čapljini trenira i na novootvorenom

stadionu "Dubrave".Stadion su izgradili

njegovi roditelji i time mu ispunili najveći

san.Zajedno sa svojim sestrama imao

je čast izvesti početni udarac na

otvaranju stadiona u listopadu

2013.godine.

U školi je vrlo dobar učenik.Trudi se imati što

bolje ocjene,zato što mu je želja upisati

Sportsku gimnaziju u Mostaru ,a potom završiti

Fakultet za tjelesnu kulturu.Volio bi postati

dobar nogometaš i nogometni trener.Uzor mu je

sadašnji trener Draženko i želio bi postati dobar

trener kao on.Slobodnog

_______________________________________UPOZNAJMO NAŠE NAJUSPJEŠNIJE UČENIKE

vremena ima jako malo s obzirom da trenira u Čapljini svaki dan poslije škole dva i pol sata.Osim

treninga u Čapljini trenira i u novoj školi nogometa "Dubrave" četiri puta tjedno po dva sata.

Natječe se u Prvoj ligi HNŽ i utakmice imam svaki vikend.

Mirko u či između treninga i naveče.Najdraži predmet mu je matematika, zato što

mu oduzima najmanje vremena za učenje.

Njegova najveća ljubav je nogomet i mora zahvaliti svojim roditeljima koji imaju

razumijevanja i volje da ga svakodnevno voze na treninge i utakmice .

Taj plavokosi i uvijek nasmijani dječak omiljen je i kod svojih školskih kolega,a

posebno i kod kolegica. Sam često kaže:˝Na meni je sada da dobro učim,završim

fakultet, slušam trenere i igram nogomet i moji će se snovi sigurno ostvariti.˝

Danijela Milanovi ć

_________________________________________UPOZNAJMO NAŠE NAJUSPJEŠNIJE UČENIKE

MATEA DUGANDŽIĆ Matea Dugandžić učenica je 8.a u centralnoj školi. Jedna je od onih učenica kojim mnogo toga ide od ruke. Postiže zavidne rezultate u svim predmetima i za nju nastavnici govore da je bistra, inteligentna i da ima talent za štošta. Sudjelovala je na raznim natjecanjima ia njen najveći uspjeh je osvajanje drugog mjesta na županijskomnatjecanju iz hrvatskog jezika gdje je uz malo više sreće mogla i pobijediti. Osim za učenje ima talent i za glumu. Prošle godine glumila je u školskom igrokazu Bajka o vratima. Razgovarali smo o županijskom natjecanju. . Koje si mjesto bila na županinskom natjecanju? Bila sam 2.mijesto. Jesi li se dugo pripremala za natjecanje? Pa da, jer sam željela biti među prvih troje. Kako si odlu čila i ći na natjecanje? U školi je bilo provedeno školsko natjecanje a ja sam osvojila prvo mjesto pa me je nastavnica Marijana pripremila za županijsko natjecanje koje će mi dugo ostati u pamćenju zbog drugog mjesta koje sam osvojila. Koliko dnevno u čiš? Trenutno se odmaram, a kada bih izračunala koliko učim, to bi bili 1 do 2 sata dnevno. Ovisi koliko imam za naučiti. Što misliš za sebe kakva si u čenica? Mislim da nisam najbolja, ali smatram da sam među boljima. Koji ti je najdraži, a koji manje drag predmet? Najdraži predmet mi je engleski a manje drag biologija. Što planiraš nakon osnovne škole? Mislim upisati gimnaziju. Matea hvala na razgovoru. Hvala i vama. Razgovarala Gabrijela Dugandži ć

____________________________________________________________OBILJEŽAVAMO DAN MRTVIH I SVI SVETI

MRTVI DAN Jako tužan dan za sve ljude je onaj kada se prisjećamo svih svojih pokojnih, pa i onih koje možda nismo voljeli,ali bez obzira to je vrijeme gdje ne treba nikoga mrziti.To je Mrtvi dan. Sam naziv nas asocira na nešto tužno, hladno i puno boli.Ali tada trebamo biti svi skupa i moliti za one kojih više nema. Jer molitva pomaže ne samo nama, nego i njima. Zato svim ljudima preporučam da na taj dan ne budemo previše tužni, mogu malo, ali bolje ne. Radije da se mole za sve ljude. BOŽENA KORDI Ć 7.b

Jana Vego, 5.a, Centralna škola Mihael Popović, 5a PŠ Domanovći

Franciska Markota, 5.a, Centralna škola

Dana 1. prosinca obilježavamo blagdan Svih svetih. Svijeća je oduvijek simbol svijetla, istine, pobjede života nad smrti. Zbog toga ona ima velik značaj za spomenuti blagdan. U vrijeme kada nije bilo električne struje, svijeća je bila jedini izvor svijetla u mračnim noćima. Zato njenu ulogu najbolje poznaju one stare generacije koje su danas u poodmaklim godinama, ali mlađi znaju njenu namjenu kada nestane struje. Dok svijeća gori, život je tu, kad se ugasi, prestaje i život. Možemo je gledati i u pravom i u prenesenom značenju. Naši mali likovnjaci povodom blagdana Svih svetih crtali su umjetničke svijeće koje su postupnim prijelazima boja oslikavale put kako svijetlost razbija mra čni prostor. Svijeća kao znak onih koji nisu s nama, ali čije duše još plamte i svijetlošću obasjavaju naše živote i daju nadu da ćemo se ponovno sastati u vječnosti.

____________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

MEĐUNARODNI DAN TOLERANCIJE

ŠTO JE TO TOLERANCIJA? -- Riječ tolerancija vuče korijene iz grčke riječi (tolerare) što znači podnositI, trpjeti i uvažavati tuđe mišljenje. 16.studeni - Međunarodni dan tolerancije .. Umjetnost je oduvijek bila simbol slobode i mira. Ona je ta koja danas sa svoje točke gledišta u sve društvene rasprave još uvijek unosi elemente kulture mira i tolerancije. UNESCO- je izrekao definiciju za toleranciju i ona glasi u cijelosti ovako... -Tolerancija je poštovanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama,naša forma izražavanja i način da budemo ljudi.Ona je zasnovana na znanju,otvorenosti,komunikaciji i slobodi mišljenja,savjesti i uvjerenju. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mjenjanju kulture rata i kulturu mira. Tolerancija je odgovornost koja nosi ljudska prava

Uzimanje nekog sredstva ovisnosti izaziva porast tolerancije na to sredstvo.To znači da se željeni efekt na živčani sustav s vremenom može postići sa sve većim dozama. Narkomani mogu uzeti dozu droge koja je višestruko veća od one koja bi usmrtila zdravog odraslog čovjeka. Različitosti u govoru i ponašanju,svi imamo pravo normalno živjeti, živjeti u miru i sreći... Najbolje se staviti na mjesto odbačenih,osamljenih,iskorišteni i tek tada sve će nam biti jasno .. Kada bi svaki čovjek bar pokušao biti malo tolerantniji, kada bi svakog čovjeka malo više poštovali , malo uvažio nečiju misao , poštovao drugu kulturu ,vjeru ili bilo što drugo , svega toga bi bilo manje. Zato svi molimo za mir ,za sreću u svijetu, za veću

toleranciju između nas samih. Jer samo ako smo tolerantniji jedni prema drugima, možemo postići mir , ljubav i sreću u svijetu. Pokušajte ,krenite odmah!

________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

MEĐUNARODNI DAN TOLERANCIJE

Ovaj značajan datum obilježen je i u našoj školi. Nastavnica Marijana Milićević u

školskom holu napravila je pano posvećen Danu tolerancije. Na njemu se moglo vidjeti

mnoštvo primjera kako samo tolerancijom i uvažavanjem drugih postižemo sreću.

Zanimljiva je i rečenica glazbenika i kompozitora Gorana Bregovića koja se nalazi na

panou da on vuče podrijeklo iz jezika u kojem riječ ‘’tolerancija’’ ne postoji. Svakako da

postoji ta riječ ali on je htio reći da na ovom prostoru nismo dovoljno tolerantni, da

odmah napadamo druge prije nego što smo ih pokušali shvatiti.

Oblici netolerancije: rasizam, seksizam, šovinizam, nacionalizam, nasilje, mržnja… Rahela Vego

ZAŠTO SMO NETOLERANTNI?

Gledaju ćI TV, slušaju ćI vijesti, sve vise shva ćam kako je ovaj današnji svijet jadan. Prije mnogo godina ljudi su bili bijedni, siromašni a ipak zahvalniji nego mi danas. Danas ljudi gledaju samo na materijalno dobro, a nažalost i djeca. Neka djeca su previše razmažena i naj češće takva djeca su umišljena, misle da su važni a ustvari s takvim stavom i ponašanjem su nitko i ništa, ali za to su donekle krivi roditelji .. Zasto? Pa zato jer hoce da im se djeca isti ču u društvu, da budu više popularni i misle da je to važno, pa onda ne uvažavaju nikoga, omalovažavaju druge, one manje uspješne. E pa to nije važno , to je zapravo jako jadno i tužno. Kriv si ako si druge boje kože, ako si slabiji u nogometu, ako si siromašan, ako se ne ponašaš kao ve ćina. Dosta se tvrtki, država, udruga raspadne pitate li se ikad zašto? Pa sve ovo se doga đa s razlogom ljudi moji.. Taj razlog je naša netolerancija.. Ljudi su postali jako zli, bezobrazni, podmukli…

____________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

MEĐUNARODNI DAN TOLERANCIJE Da bi se sve ovo izbjeglo, trebate biti tolerantni ;) .. Tek kad po čnete biti normalni i tolerantni, shvatit ćete kako su svi ljudi na svijetu jednako vrijedni . Sigurna sam da kad bi to uradili, da bi sve bilo u najboljem redu. Ne bi bilo svađa, sukoba, nesuglasica. Žao mi je djece koja su zlo stavljana i maltretirana od roditelja, djece koja su odba čena od društva, djece koju maltretiraju vršnjaci zato što su druk čiji, djece kojima su uskra ćena prava djeteta.. Ljudi moji pa svako dijete ima jednaka pr ava ;) .. Žao mi je svakog čovjeka na planetu koji je žrtva maltretiranja i odb acivanja od društva. Nadam se da ce se ovaj svijet normalitzirat i da ce konačno prestati netolerancija .. ☺☺☺☺

Mia Krstičević

STOP NASILJU!!!!

U sklopu Dana tolerancije sa učenicima sedmog

razreda centralne škole odrađene su dvije

radionice na temu: ‘’Prevencija vršnjačkog

nasilja i nenasilno rješavanje konflikata.’’

Pedagoginja Jasna pripremila je kraće

predavanje za učenike a potom su se učenici u

radu po skupinama upoznavali s raznovrsnim

oblicima i vrstama nasilja. Kroz razčičite

životne priče uočavali su tko je nasilan, a tko

žrtva nasilja. Ovakvih i sličnih akcija i

predavanja trebalo bi u našim školama biti više

kako bi učenici razmislili o vlastitom ponašanju

i stekli svijest o tome kako se sve situacije u

životu, pa i one najteže mogu riješiti

razgovorom i mirnim putem bez nepotrebne svađe koja može ugasiti mnoga prijateljstva i zadati nam

bol i traumu koju ćemo nositi sa sobom čitavog života jer katkad grube riječi znaju biti bolnije od

fizičkog nasilja.

____________________________________________________________________DOGAĐAJI UČENICI IZVELI IGROKAZ ŠALICA KAVE U područnoj školi na Domanovićima imali smo prilike vidjeti jedan zanimljiv igrokaz. Naime, dana 11.studenog u sklopu oglednog sata nastavnice hrvatskog jezika Danijele Milanović učenici su izveli igrokaz na temu poznate autobigrafske crtice Ivana Cankara – Šalica kave za koju je nastavnica napisala dramski tekst. U sklopu školskog sata rijetko viđamo izvedbe igrokaza, zato je ovaj posebno zanimljiv.

Priča o nesebičnoj ljubavi jedne majke kojoj je sin središte svega i životni smisao, o ljubavi koja je izigrana, još jedamput ispričana je na originalan i potresan način a učenici osmog razreda pokazali su da imaju talent i dobar osjaćaj za glumu. Sin (pisac sam) učen, intelektualnih razmišljanja i stremljenja, obuzet je svojim zanimanjem – pisanjem poezije i priča, pogotovo onih o uzvišenim i velikim ljubavima, o romansama. No kad pogleda oko sebe, kraj u kojem živi, pogotovo svoju trošnu kuću, a u

njoj staru majku, to nije nimalo inspirativno za radnje njegovih priča u kojima je materijalno bogatstvo preduvjet radnje. Stoga je ljut na sve oko sebe, a ponajviše na majku koja uzalud pokušava sinu uputiti nježan pogled i razmijeniti koju toplu riječ. Prijelomna točka priče je trenutak kada sin poželi šolju crne kave iako zna da u kući jedva imaju i za kruh. No majka sinu ispunjava želju i donosi mu kavu, no on hladno odbije govoreći : ‘’Ostavi me na miru!’’ Majka ostaje skamenjena, u njoj zamire srce, a sin u tom trenutku uopće ne pomišlja da se ispriča ni kakvu je bol nanio majci. Pravo otriježnjenje i spoznaja ovog postupka dolazi tek nakon nekoliko godina kada mu je neka strana žena donijela šalicu kave. Sin vidi koliku je bol zadao majci, no kasno je ispraviti učinjeno. Jedio što ostaje je napisati priču o

____________________________________________________________________DOGAĐAJI tome i na taj način bar djelimično iskupiti se majci zbog nanesene boli. Naši osmaši mogli su diskutirati, iznositi svoja zapažanja i razmišljanja o postupku pisca, a i općenito o ljubavi naših bližnjih koju u jednoj sekundi možemo prokockati i iznevjeriti. Tako kratka priča, a toliko se toga oko nje i o njoj

može reći, a učenici su govorili, iznosili primjere iz svojeg života kada su se našli u sličnim situacijama. Vidjeli smo da se školski sat može izvesti i na ovakav način i sigurno je da će učenici dugo pamtiti ovu kratku priču i pisca iz nama davnog vremena ali koji je pričao o nečemu što je zajedničko svim vremenima i podnebljima a to je ljubav. Vjerujemo da će učenici osim pouke koju su primili, nastaviti razvijati i svoj glumački dar.

Uloge tumačili: SIN - Zrinko Perić, MAJKA - Monika Blažević, ŽENA S KAVOM - Rahela Mijić NARATOR - Lorena Šimunović.

_______________________________________________________________ANKETA

Otkako sam željo moja , Tvoju suzu popio, Nisam više pile moje, Crnog oka sklopio. Znam da bi nekima ovo bilo jako smiješno. Ali to vam je poezija i pretpostavljam da ne znate tko ju je napisao. Pa bilo bi lijepo da malo upoznate književnost. Ove stihove napisao je Antun Gustav Matoš, jedan od najpoznatijih hrvatskih pisaca i pjesnika. Trebao bi svatko pročitati koju knjigu i prona ći za sebe neku lijepu, zanimljivu, poučnu ali i šaljivu misao koju možemo podijeliti s drugima. IVA BRAJKOVI Ć 7.b

Volimo li čitati? Što rado čitamo, što ne čitamo? Što za nas predstavljaju knjige, literatura? Čitamo li samo ono što moramo za lektiru ili volimo čitati nešto radi sebe, radi onoga što nas interesira? Što vidimo u knjigama? To su neka od pitanja na koje su odgovorili naši anketirani učenici pa pročitajte njihove odgovore u nastavku:

Ljubica Blažević: Čitati volim, a najviše kriminalističke romane, po mogućnosti one u kojima glavni lik pokušava izvući živu glavu. Drago mi je kad me nešto zanima a da to mogu i pronaći, bilo u enciklopediji, romanu ili na internetu. Volim čitati o životinjama, povijesti i sl. Katkad provedem i po 2-3 sata pred kompjuterom čitajući sve vezano za neku povijesnu osobu.

Nerma Kerim: Volim čitati lektire, ali i knjige koje nisu za lektiru. Od malih nogu voljela sam čitati. Čitam časopise, bajke i razne priče. Ne slažem se s osobama koje ne vole čitati i kažu da tu nema ništa posebno. Nije lijepo odbaciti knjigu i smatrati je kao neprijatelja. Svim ljudima bi poručila da što više čitaju, jer u svakoj knjizi možemo naći nešto za sebe.

Anamarija Obad: Volim čitati, bila to knjiga zadana za lektiru ili odabrana za slobodno čitanje. Knjige me upoznaju sa životom i daju pouke. Najviše mi se svidjela i još pamtim knjigu Pale sam na svijetu. Iako sam je čitala u prvom razredu, ostavila je na mene snažan dojam jer me njena pouka podsjeća da sam društveno biće koje ne može živjeti bez drugih ljudi, prijatelja, roditelja...

Tomislav Blažević: Nisam baš pravi izbor za ovu temu. Volim li čitati? Pa baš i ne. Svaku knjigu koju sam čitao,čitao sam zato da ispunim svoju školsku dužnost. Međutim polako uviđam da su knjige jako dobra stvar. Proširio sam svoj rječnik i mislim da ću početi više čitati. Mama mi neprestano govori da trebam što više čitati jer tako širim fond riječi, a i djevojčice vole načitane dječake (he he!). Mislim da ću je poslušati i trudit ću se više čitati.

_______________________________________________________________ANKETA

Ivan Falak: Čitam knjige koje donose neko uzbuđenje, gdje se mogu uživjeti i zajedno s likovima proći sva ta iskušenja, napetosti i zamke. Te knjige čitam u dahu. Volim pustolovne i akcijske romane, znanstvenu fantastiku, također veliki sam ljubitelj stripova. Alan Ford i Zagor su mi najdraži.

Martin Raguž: Ne volim čitati lektire ni bilo koje druge knjige. To me ne zanima. Zanimaju me jedino, novine časopisi i sl. Najviše čitam Sportske novosti.

Petra Mustapić: Na pitanje volim li čitati, odgovorila bih i da i ne. Ima različitih vrsta knjiga, različitih tema. Ono što mene ispunja i gdje se nalazim – to rado čitam, a ono gdje sebe ne vidim, čitam preko volje i ne volim. Trenutno sam u dramskoj sekciji, zainteresirana sam za glumu. Zanimaju me igrokazi, ali i romani u kojim ima mnogo dijaloga. U knjigama jednostavno piše sve. Ja sam pronašla dio za sebe. To bi trebao svatko. Ne mogu shvatiti ljude koji npr. vole uzgajati cvijeće, a ne vole čitati knjigu o tome.

Vidjeli smo da su odgovori različiti i da učenici na različit način pristupaju knjigama. Ono što je

važno to je da svatko u životu pronađe sebe, nešto što će ga ispunjati, a knjige nam u tome mogu

uvelike pomoći. Naravno da ne volimo svi jednake stvari, ali zato postoje romani različitih vrsta,

igrokazi, knjige pjesama, potom knjige iz povijesti, arheologije, umjetnosti, religije, ekonomije,

gospodarstva, prava, medicine… Za svakog ponešto. Pa tko voli nek’ izvoli…

N A Č I T A N J E ! ! !

Čitanjem se izgra đujemo, produbljujemo našu osobnost. Ve ćina će se zapitati ima li tu kruha? Može li se živjeti od čitanja i pisanja? No teško je uvijek iznova objašnjavati čovječanstvu da nije sve u materijalnom, da je duh taj koji pokre će sve, da na kraju postajemo ono što sanjamo i da j e dječji san neosvojiva tvr đava. Biti hrabar, slijediti san, biti poput Galeba Jonathana koji je našim osmašima poznat iz lektire, kojeg je zanim ao let radi ljubavi i leta a ne radi hrane.

Većina galebova ne haje da nauči više doli osnove letenja – kako da stigne od obale do hrane i natrag. Jer većinu galebova ne zanima let, već jelo. A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti.

____________________________________________________BOJE JESENI

KKKKao i svake godine u sivom, tmurnom ogrtaču Jesen je polako i nečujno ušetala u moj

žžžživot. Ne volim inače iznenadne goste, ali ovaj put sam odlučila učiniti iznimku. Možžžžda me

iznenadi. I jest. Nježžžžnim majčinskim zagrljajem svinula se oko mene i tiho mi

prošaputala:“Došla sam ti uljepšati dan.Jesi li spremna?“ Govorila je neobično tiho , a ja sam

pažžžžljivo upijala svaku njenu riječ. Rekla je da će prirodu ogrnuti sivim, pomalo tmurnim

ogrtačem, a ispod ogrtača drveće obući u crvenu i zlatnu odjeću. Da će zeleno lišće obojiti u

žžžžutu i crvenu boju, a preko osušene, bežžžživotne trave staviti veliki šareni sag. Tko bi još mogao

ostati ravnodušan i odeljeti svoj toj ljepoti? Obećala mi je kestenje i korpu punu zrelog voća.

Zamolila me da se ne ljutim na njene prijatelje,tmurne oblake,prkosan vjetar,uporan snijeg i

dosadnu kišu. Slušala sam ju kako tiho govori i gledala kako se priroda polako mijenja pred

mojim očima. Ubrzo sam opazila da je Jesen od riječi i da će ispuniti svoje obećanje. Kišni

oblaci su prekrili nebo i sakrili sunce. Nježžžžna plava boja neba nestala je u tami oblaka. Gledala

sam kako se vjetar igra s požžžžutjelim lišćem i umornim granama drveća. Uvelo lišće polako je

padalo na vlažžžžnu zemlju, a drveće kao da je spavalo sa spuštenim granama, dok mu je vjetar

kidao odjeću. Gole grane tužžžžno su gledale svoje lišće rasuto po zemlji. U zraku se osjećao snažžžžan

miris vlage pomiješan s mirisom zrelog voća. Mirisale su dunje, jabuke i kruške i vinogradi puni

grožžžžđa. Jesen mi je darovala njihove zrele plodove.Koliko god negodovala zbog lošeg vremena

ona me uvijek uspije oraspoložžžžiti svojim sočnim plodovima, svojim zavodljivim bojama koje me

potiču na sanjarenje, razmišljanje.

Često požžžželim da i ja imam moć da tako nekoga usrećim, da ga ispunim divnim

osjećajem. Ne znam koju moć ima Jesen da sve oko sebe pretvara u zlato, obilje bogatstva, širi

sreću oko sebe, ali znam da je mene obradovala ispunivši svoje obećanje da će mi uljepšati dan.

Nije ni svejesna koliko mi je bila potrebna neka promjena. I kako da se ljutim na njene dosadne

prijatelje kad je ona tako velikodušna i bogato nas daruje.

Marijana Milićević

_______________________________________________________________BOJE JESENI

Jesen je godišnje doba kada se svi oblačimo toplije, kada lišće žuti i opada, kada žamor i buka postaju tiši. Dok kiše kupaju ulice, vjetar se igra s lišćem, mi sve to gledamo i uživamo. Jesen ima prekrasne boje i posebna je. Zima je u znaku mirovanja i bjeline, proljeće ima svoje bumbare i pčele, boje su zelene i žute, ljeto je vruće, toplo i crveno, a jesen, eh – pa tu da ti pamet stane - kakvih sve boja nećeš naći. Zato je jesen inspiracija za pjesnike, kako one mlađe, za koje nitko nije čuo, tako i za one poznate i priznate pjesnike jer jesen nam priča. Nekome radost i sreću, nekome tugu, nostalgiju i bol. A sve skupa naziva se ljubav. Ona govori jezikom kojeg razumiju samo djeca i pjesnici…

Donosimo vam pjesničke radove mališana Denisa Baljića i Ivane Udženije iz centralne škole, kao i pjesmu o jeseni poznatog pjesnika Alekse Šantića. Možda Ivani i Denisu bude poticaj da se kad narastu bave pjesništvom i to što su rame uz rame s velikim pjesnikom, barem u Dječjem snu.

JESEN : A.ŠANTIĆ Prošla je bura, stišale se strasti, I ljubav s njima sve je bliže kraju; Drukčije sada tvoje oči sjaju – U njima nema ni sile ni vlasti. Ja čujem: naša srca biju tiše, Tvoj stisak ruke nije onaj prvi; Hladan, bez duše, bez vatre i krvi, Ko da mi zbori: nema ljeta više! Za društvo nekad ne bješe nam stalo, O sebi samo govorismo dugo; No danas, draga, sve je, sve je drugo: Sada smo mudri i zborimo malo... Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada. U srcu našem nijednog slavulja; Tu hladan vjetar svele ruže ljulja, I mrtvo lišće po humkama pada...

____________________________________________________BOJE JESENI

Naši mali kreativci, učenici razredne nastave centralne škole bili

su aktivni i u crtežima na temu jeseni pa vam donosimo neke od

tih radova.

_______________________________________________________ŠKOLA I ŽIVOT

Što odabrati? U vremenu u kojem živimo što odabrati je vrlo teško pitanje, pogotovo za osmaše koji sutra kreću u svoj život I trebaju odlučiti u koju će školu ići. Mnogo djece ima nekavu ambiciju, želju za nečim, no u velikom broju slučajeva kod nas ne postoje uvjeti koji nam omogućuju da radimo što volimo, stoga mnogi učenici odabiru one škole i ona zanimanja gdje su barem malo sigurni da će dobiti uposlenje u toj struci. Ovdje su neka od razmišljanja učenika osmih razreda iz Domanovića.

Što odabrati,pitanje koje se sve više i sve češće vrti u mojoj glavi i glavama mojih vršnjaka. Polako se približava kraj našeg osnovnoškolskog razdoblja,odnosno početak nekog novog dijela života,srednje škole.Svi se već pripremamo za tu promjenu psihički,ali i učenjem kako bi se mogli upisati u što bolju školu.Većina nas sebi je već postavila određene ciljeve u budućnosti pa nam zato nije bilo teško odlučiti što odabrati.Što se mene tiče,ne vjerujem da me itko može odgovoriti od moje odluke da upišem srednju medicinsku školu u Mostaru ,tj. medicinskog tehničara.To je jedna od onih stvari u životu koje me samom pomisli na nju čini sretnom i zadovoljnom,ali i ambicioznom jer samo s odličnim uspjehom tijekom tog četverogodišnjeg puta mogu stići do medicinskog fakulteta.Razlog toj odluci je taj što mislim da u svijetu nikada ne može biti višak osoba koje pomažu drugim ljudima na bilo kakve načine.Već sada se mogu zamisliti sa zadaćom da svakodnevno liječim ljude,uveseljavam ih i pomažem im koliko god mogu.Smatram da bi mi u tom trenutku najljepša moguća zahvala bio njihov osmijeh koji se ne može usporediti ni s čim drugim na ovom svijetu.Svaki put kada se poslije tih divnih maštarija vratim u stvarnost, osjetim da je moja želja za tim sve veća.Znam da mi neće biti lako ostvariti snove i da me čeka trnovit put,no baš to i čini naš život zanimljivijim i vjerujem da ću uz svoj trud i uz Božju pomoć uspjeti u svojim naumima. Marija Babi ć VIII.b

Život nas vodi u različitim smjerovima,kroji nam sudbinu,svakome drugačiju. Ipak,i mi imamo svoje snove,bez kojih naš život ne bi imao smisao i cilj,maštamo i planiramo svoju budućnost,bez obzira na tuđa mišljenja i prigovore. Prije nego zakoračimo u poslovni svijet,treba sam odabrati svoj put,put koji voliš. Kao i svi drugi i ja imam snove i ciljeve koje želim ostvariti. Još uvijek nisam sigurna što bih željela biti i koju školu upisati. Kao mala,svemir je bio moja najveća ljubav,maštala sam da ću jednog dana poletjeti u taj neobični svijet,otkrivati nove galaksije,vidjeti zvijezde,da ću jednog dana osjetiti Mjesečevu površinu,da me on sa svakim mojim novim korakom baci visoko i pokaže mi svu raskoš nevjerovatnog svemira.

_______________________________________________________ŠKOLA I ŽIVOT

No,moja su se razmišljanja promijenila,sada se vidim u klupama medicinske srednje škole. Željela bih završiti opću medicinu,a onda studirati za stomatologa. Mislim da je biti zubar odličan posao s obzirom na plaću koja je vrlo dobra. Ne bih željela raditi neki posao ili upisati školu koju ne želim i uraditi nešto za što ću se kasnije pokajati. Zato treba dobro razmisliti i ne žuriti s donošenjem odluka,jer ono što izaberemo sada bit će to izbor našeg života. Još uvijek ima vremena i moje će se odluke i razmišljanja mijenjati,nadam se da ću na kraju pronaći svoju putanju i uspjeti ostvariti svoje snove.Život je san i treba ga učiniti stvarnim. Martina Mijo čević VIII.a

Moji vršnjaci,kao i ja sama ,polako postajemo svjesni toga da više nismo djeca koja mogu bezbrižno uživati u životu. Moramo početi razmišljati što želimo od života, kojim putem poći i ono najvažnije koje zanimanje odabrati. Sada smo na kraju osnovne škole i uskoro ćemo se naći na životnom pragu koji svakako predstavlja srednja škola. Roditelji, nastavnici i rodbina već trube o njoj, svatko iznosi svoja mišljenja, zaključke i vuku nas svatko na svoju stranu. Taj izbor je važan, treba slijediti samo svoje mišljenje, gledati ono što voliš, što ti dobro ide, izvući najbolje od svojih ocjena i znanja i biti zadovoljan sa svojim izborom jer jedino ćemo tako biti sretni i dobri u školi, a kasnije i u poslu. Volim matematiku, dobro mi ide, također su mi tehnička kultura i fizika dragi. Zato ću vjerojatno upisati neki tehnički fakultet ili poslovnu matematiku, a kako još nisam donijela konačnu odluku o fakultetu moj izbor za Srednju školu je Opća gimnazija. Smatram da sam još nezrela i da ću mišljenje o fakultetu promijeniti još puno puta. Nisam sigurna gdje se vidim u budućnosti, ali bi htjela raditi s pametnim ljudima svojih godina u dobroj firmi, da budemo dobro plaćeni, imamo službena auta, idemo na službena putovanja itd. Zato idem prema tom cilj i nastojat ću uspjeti u tom. U izboru zanimanja je važno izabrati područje u kojem nedostaje radnika, npr.medicina ili neki drugi teži studij jer bolje se potruditi oko toga i onda imati sigurno radno mjesto, biti dobro plaćen i otići iz BiH. Lijepo je imati karijeru, ali ne nužno. Važnije je ipak biti sretan na radnom mjestu i voljeti ono što radiš. Zato treba poslušati savjete ljudi koji te znaju i kojima vjeruješ, ali konačnu odluku donijeti sam jer su to ipak naši životi i naša sreća.

Rahela Miji ć VIII.a

_________________________________________________________NAŠE SEKCIJE

DRAMSKA SEKCIJA Prije nekoliko godina u našoj školi počela se održavati dramska sekcija. Ideja je potekla od nastavnika Igora Bene.kada je izvedben igrokaz Neboder. Tu se govori o grupi mladih i njihovom životu u neboderu koji nema vrata i oni ne mogu izaći. Na kraju te školske godine u čapljinskom kinu pred brojnim gledateljima izvedena je predstava Rijeka čudovodnica. To je jedna priča iz davnih vremena kada su, kako legenda kaže, uz Neretvu živjele vile rusalke. Govori se o strancu zvanom Žuti i njegovoj velikoj ljubavi prema rusalki. Ovdje se radi o dva svijeta: svijetu seljaka

kraj Neretve i svijetu u rijeci gdje žive vodene vile. Bio je to igrokaz koji se najviše spremao i kojeg su zajedno radile dramska i likovna sekcija. Željelo se potaknuti na očuvanje tih legendi i starih priča, a i na to da se bolje odnosimo prema prelijepoj rijeci Neretvi. Igrokaz je napisala Ljubica Ostojić a gluma je bila vrlo dobra. Mogla se vidjeti i jako lijepa scenografija i kostimografija. Tu je uložen velik trud učenika likovne sekcije pod vodstvom nastavnika Ernesta. U predstavi su bile i plesne i pjevačke točke tako da je to dalo dodatnu ljepotu a prepuno kino velikim pljeskom je nagradilo igrokaz.

_______________________________________________________________________NAŠE SEKCIJE

U prošloj školskoj godini izvedena je predstava Bajka o vratima. To je priča pisca Danijela Dragojevića za koju je nastavnik Igor napisao tekst igrokaza. Govori se o dječaku koji je izgubio majku a ta majka mu je stalno pričala priču o malom kralju i vratima kroz koja mu nisu dali proći. Kad bi majka došla do tog da kralj otvori vrata, dječak bi zaspao i nije mogao čuti kraj priče. Kad je majka umrla, on je lutao svijetom i tražio nekog tko će mu reći kako je kralj otvorio vrata, no nitko nije znao odgovor. Na kraju je dječak istinu doznao kod starog ribara i njegove kćeri. Naši mali glumci su lijepo odglumili a i ovaj put scenografija je bila bogata kao i plesne točke.

Osim igrokaza svake godine bude nekoliko zanimljivih skečeva koji budu smiješni ali i poučni. Neki od tih skečeva su Otac i sin, Restoran kod Brace, Alisa u zemlji čudesa, Reggae style i sl. Slijedeći skeč koji je u pripremi zove se Priča o babi Granuli a izvest će se za božićnu priredbu. U područnoj školi na Domanovićima također ima talentiranih glumaca. Nastavnica Danijela Milanović napisala je jedan igrokaz sa božićnom temom koji su učenci prije dvije godine izveli u crkvi na Domanovićima.

Iz prijašnjih predstava

_________________________________________________________NAŠE SEKCIJE

A sada ćemo vam nešto reći o predstavi koja se sprema za ovu godinu a to je Pokondirena tikva koju je napisao srpski pisac Jovan Sterija Popović. Ukratko ćemo vam predstaviti radnju u predstavi. Glavni lik je Fema, jako umišljena žena koja puca na visoko a nema puno pameti. Druži se sa Sarom koja je uči gospodskom životu. Femina kći Evica nije kao ona. Normalna je i jednostavna osoba. Ona voli Vasilija, a majka joj to ne dopušta. Evica često tuguje zbog toga. Tu je i Ružičić, pjesnik i filozof, koji živi u svijetu pjesama i muza i koji govori neke riječi koje nitko ne razumije. Ali Femi se to sviđa jer misli da je jako pametan i za njega hoće udati kćer. Kasnije, kad vidi da Evicu on ne zanima, sama hoće poći za njega. Evo nekih od njegovih stihova:

Što je drugo ljupki brak,

Nego crni luk? Suze liješ kad ga jedeš,

Al’ga opet jedeš!... Služavka Ankica tu je u svim trenucima i ugađa Femi ali samo zato da je Fema nagradi novcem. Fema joj kaže koliko je god puta nazove milostivom gospojom, toliko će novca dobiti: Ančica potom poslije svake rečenice izgovori: ‘’Milostiva gospoja!” Femin brat Mitar čudi se njenom ponašanju i pokušava uzeti sebi Evicu da ne bi uz Femu poludjela. Šegrt kod Feme je Jovan. Njemu Fema obećaje Ančicu pa on pristaje raditi sve što mu Fema naredi.

Imena glumaca: FEMA: Anđela Martić EVICA: Ivona Karačić MITAR: Danijel Udženija ANČICA: Petra Mustapić JOVAN: Ljubica Blažević SARA: Danijela Jurković RUŽIČIĆ: Antonio Šapina VASILIJE: Ivan Falak Treba spomenuti da je Ivan Falak glumio u sve tri dosadašnje predstave. Od vrijednih glumaca u ranijim igrokazima trebalo bi spomenuti još neke: Ante Markota, Ivona Karačić, Ivana Šutalo, Božana Jovanović, Danijel Šutalo, Euzebio Jovanović i drugi. Članovi dramske sekcije s nestrpljenjem čekaju dan kada će izvesti predstavu Pokondirena tikva. Ivona Karačić / Dragan Valjan

________________________________________________ZDRAVLJE I UREDNOST

UČENICI ZA ZDRAVIJI ŽIVOT

U sklopu podizanja svijesti o zdravom razvoju I

prehrani dana 29.studenog našu centralnu školu

posjetili su djelatnici Zavoda za zdravstvo koji

su učenicima četvrtih I osmih razreda pri čali o

zdravom načinu življenja koji podrazumjeva

bavljenje sportom, kretanje te pravilnu ishranu

što je osobito važno kako za onu djecu u ranoj

fazi , tako I za onu djecu na pragu puberteta.

Povodom toga s učenicima je urađena posebna

anketa kako bi se vidjelo na koji način djeca

pristupaju ovoj za mnoge nevažnoj temi, ali koja itekako treba bit važna svakom čovjeku, a

pogotovo čovjeku koji se formira. Sadržaj ankete bio je odgovoriti na pitanje kako učenici koriste

slobodno vrijeme, kreću li se dovoljno, koliko vremena provedu za računalom , dok je drugo

anketno pitanje glasilo što učenici jedu, kakvi su razmaci između obroka I sl. Nakon ispunjene

ankete učenici su pritupili mjerenju visine I tjelesne težine a djelatnici Zavoda za zdravstvo

prikupili su te podatke. Bilo je zanimljivo. Učenici vole iskoristiti svaki trenutak kada umjesto

školskog sata bude nešto drugo, a sada su mogli čuti korisne savjete koji su važni za njihovo

zdravlje. Veliki problem današnjice je u tome što se djeca I mladi vrlo slabo kreću, tako da neke

najjednostavnije radnje izazivaju ubrzano

disanje. Osim toga ishrana je neredovita, brza

I često nezdrava. U našoj školi djeci je najčešća

hrana na odmoru burek. Velik broj djece

gotovo svaki dan kupi burek što nimalo nije

dobro za zdravlje. Zato su naši gosti mnogo

toga dobroga I korisnog uputili djeci u nadi da

će shvatiti važnost prehrane I kretanja koa

nečega što će nam u životu biti od velike

pomoći. Mnogi su zaboravili staru sportsku

uzrečicu : U zdravu tijelu – zdrav duh.

____________________________________________________PRIČE IZ ZAVI ČAJA

Priča iz moga zavičaja U školi smo učili da trebamo govoriti čistim hrvatskim književnim jezikom i toga sam se strogo pridržavala.U mom kraju ljudi većinom tako i govore.Međutim,postoje neke riječi od kojih mi se diže kosa na glavi.Evo,baš neki dan reče baka da će ispeći štrudlu i zamoli me:,,Deder moj sine smelji malo orava,tamo su ti u garaži pored otomana.˝Samo sam zastala i začuđeno je gledala.Pitala sam je kojim to jezikom govori,a ona će na to:,,Govorim jezikom kako me je učila moja mater i ne sramim se zbog toga.˝ Vidjela sam da je ljuta što je ispravljam , ali sam ipak otišla i donijela orave,kako baka kaže.Dok sam joj pomagala pitala sam je kakvi su se kolači pekli za Božić kad je ona bila mala.Sretna što je to pitam počela je nabrajati:šape,patišpanju,grižnjaču…Opet sam se podrugljivo nasmijala,a ona će:,,Što udi,kakve ti mater danas pravi?¨ Nastavila je s pričom:,,O kako smo se samo radovali Božiću i kićenju krizbana.˝ Opet jedna nepoznata riječ.Baka me zamoli da sjednemo i milujući moju ruku reče:,,Drago moje dijete,vidim ja da ti mene želiš naučiti jezikom kako vi učite u školi,ali uzalud.˝ ,,Tako sam naučila i to se više ne može ispraviti.˝ ,,Za mene je taj govor najljepši na svijetu.˝Napokon sam je shvatila,pa to je ipak zavičajni govor njenog djetinjstva.Dok tako govori u mislima se vraća u dane sretnog i skromnog djetinjstva koje je provela na ledinama čuvajući stoku i skupljajući sitniš za potpalu.Odlučila sam da je više neću ispravljati,čak sam počela i zapisivati riječi koje su mi prije jako smetale. Matea Buntić VI.a, PŠ Domanovići

Ivan Rabuzin: Moj zavi čaj

Nespretni dječak Toni je bio nespretan dječak. Bio je zaljubljen u Martu, koja je bila najljepša djevojčica u razredu. Zbog svoje nespretnosti i srama, rijetko se družio sa djevojčicama. Čim bi pokušao pričati s nekom djevojčicom dobio bi nevjerovatnu tremu, znojne dlanove, zamuckivao bi i zacrvenio se kao paprika. Već nekoliko dana razmišljao je kako da priđe Marti bez srama. Čim bi došao iz škole, ušao bi u svoju sobu i samo maštao o tome kako je drži za ruke, priča s njom i bezbrižno se zabavlja.

Jedne večeri, kada je napokon odlučio da izađe iz svoje sobe, šetao je ulicom. Prolazeći pored parka, ugledao je Martu kako se zabavlja s društvom. Isti trenutak u njemu je nastupila neka snaga, odlučnost, i savršena volja da joj priđe i pozdravi je. Elegantno je stavio ruke u džepove i uputio se prema njoj. Nekoliko metara od Marte, zapeo je za pločnik i pao pred nju. Cijelo društvo se smijalo zajedno s Martom. Posramljeno je otrčao kući. Danima nije izlazio iz kuće od tuge, čak ni u školu nije išao. Nekoliko dana poslije toga, baš nekoliko trenutaka poslije škole, Marta je ušla u Tonijevu sobu sobu. Bio je šokiran, počeo je opet zamuckivati. Marta ga odlučno prekinu i ispriča mu se. Reče da joj je žao, da se nije trebala smijati i da se to moglo dogoditi bilo kome. Od tada su Toni i Marta cijele dane provodili zajedno, držeći se za ruke. Strip: Josipa Babić Strip: Josipa Babić Strip: Josipa Babić Strip: Josipa Babić –––– 5a, CŠ Višići Priča:Priča:Priča:Priča: Luka Jurić VI.bLuka Jurić VI.bLuka Jurić VI.bLuka Jurić VI.b. PŠ Domanovići

________________________________________________________ BISERI IZ ŠKOLSKIH KLUPA

Rubrika namijenjena smiješnim situacijama, ‘’provalama’’ i zanimljivostima sa sata

METROPOLA PRĆAVCI I JOŠ ŠTOŠTA IZ ZEMLJOPISA Na satu zemljopisa možemo pronaći mnogo bisera jer zemljopisna karta nije bolja strana mnogih naših učenika. Tako je bio slučaj da je učenik rekao da su Prćavci glavni grad Velike Britanije, a drugi učenik da je Ljubljana glavni grad Sarajeva. Na pitanje gdje se (u industriji) upotrebljava koks učenik je odgovorio: ‘’Za potpalu’’. PRĆAVCI LJUBLJANA TRI GLAVNE RASE Jedan učenik ustvrdio je da su tri glavne ljudske rase: crnci, bijelci i žutci. Jako zanimljiva teorija. Trebali bi je autori udžbenika svakako razmotriti. NISAM JA BLESAV !!!! Na satu engleskog učenik je kihnuo. Nastavnica mu je na engleskom rekla nazdravlje - ( Bless you!), da bi on na to rekao: ‘’Nisam ja blesav!’’

MONOLOG Nastavnica: Što je monolog? Učenik: To je kad ti pričaš a nitko te ne šljivi.

________________________________________________________ BISERI IZ ŠKOLSKIH KLUPA

KONTROLNI IZ SLUŠANJA GLAZBE Nastavnica glazbenog najavila je učenicima da će imati kontrolni rad iz slušanja glazbe.

Kad je povodom borbe protiv ovisnosti u našoj školi organizrana tribina na kojoj su sportaši pričali o važnosti sporta, nastavnik hrvatskog je umjesto da kaže: Sportom protiv droge rekao Drogom protiv sporta. SALATALIZACIJA

Uvijek nas zaboli glava kad čujemo za glasovne promjene. Jedan učenik tražio je da mu šapću kad je odgovarao hrvatski no nije dobro čuo pa je rekao da je salatalizacija glasovna promjena. Možemo se našaliti pa dodati: Salatalizacija je promjena koja nastaje kad se slabo probavljiva hrana nađe ispred nas na tanjuru, a ponekad i na tacni, a mi uz nju pojedemo salatu kako ne bi došlo do neugodnih promjena u našem želucu.

GLAGOL ,,ME ĐUTIM’’ Jedan učenik rekao je da je riječ međutim – glagol. Potom je drugi učenik da se našali izašao na ploču i napravio ispravnu konjugaciju tog navodnog glagola kroz prezent. To je izgledalo ovako: jednina množina. 1. međutim 1. međutimo 2. međutiš 2. međutite 3. međuti 3. međute Može proći, zar ne?

____________________________________________POD SVJETLIMA POZORNICE JESENJIN, RAVEL, ROMANSA, TUGA I ROCK’N’ROLL --- GRUPA BOLERO San Miše Bartulice

Danas, još daleko iza svjetala pozornice nalaze se oni – grupa Bolero, no njihova glazba odiše svevremsnkom snagom, poezijom i proživljenim osjećajima. Grupa ima svoju zanimljivu priču. Njen je osnivač Mišo Bartulica, rodom iz Livna, koji je ujedno i autor tekstova, glazbe i aranžmana. Njegov otac, glazbenik i svirač starogradskih pjesama i ruskih romasni izvršio je izniman utjecaj na mladog Mišu koji je obožavao čitati velikog ruskog pjesnika

Sergeja Jesenjina. Utisci koji su nastali na osnovu Jesenjinovih pjesama dali su dušu kasnijm pjesmama grupe Bolero. To je bio san jednog glazbenika, sanjara i romantičara iz 80-tih godina, imati vlastiti bend i svijetu podariti komadić svog srca. Na kraju slavlja i O Jesenjinu Pri dolasku u Sarajevo susreće se s umjetničkim avangardnim pokretima i rock’n’rollom čiju formu uzima kao podlogu svom glazbenom izričaju te zajedno s ostalim glazbenicima osniva grupu Bolero. Rezultat njihova napornog dvogodišnjeg rada je album prvijenac – Na kraju slavlja koji izlazi 1986. godine. Pjesme s tog albuma ubrzo su se našle na brojnim radio-postajama u bivšoj državi. Dotad neobični spoj nota, poezije, tradicionalnog i modernog ubrzo je našao put do srca mnogih slušatelja a posebnu draž davao je izniman, melodičan i energičan glas pjevača Mileta Anđelića koji kao da se sjedinio s pjesmama. Posebno se ističu pjesme Galebovi, Sjećanja i Misli na mene. Dvije godine nakon prvog albuma, godine 1988. izlazi i njihov drugi album O Jesenjinu koji je inspiriran Jesenjinovom poezijom. Ovdje Mišine skladateljske sposobnosti još više dolaze do izražaja a glas Mile Anđelića naprosto nam glazbeno prenosi osjećaje i tugu ruskog pjesnika. Što se tiče samog naziva grupe, ni on nije odabran slučajno. Naime, bolero je divlji a istodobno smiren, nepredvidljiv ples koji često mijenja takt, a ujedno je takva i glazba ove grupe. Bolero je osim toga i naziv najpoznatijeg djela francuskog skladatelja Mauricea Ravela, čovjeka koji je njegovao klasicistički pristup u modernoj glazbi i bio jedan od Bartulicinih uzora.

____________________________________________POD SVJETLIMA POZORNICE

Na albumu O jesenjinu isiču se pjesme Jelena, Krčmarska moskva, Pismo majci i druge. Poseban ton pjesmama daju recitacije glumca Rade Šerbedžije koji se pokazao kao vrstan interpretator. Album je izdan u 100.000 primjeraka što je bio izniman uspjeh benda. Neka bolja vremena Nakon 1988. grupa je odlučila napraviti stanku i sačekati ‘’neka bolja vremena’’ kako bi nastavila s radom. Nažalost početkom devedesetih dogodio se rat koji je članove benda rasuo na sve strane svijeta, tako da su bolja vremena za grupu Bolero ostala samo san. Mišo je jedini član grupe koji je ostao u Bosni i Hercegovini, točnije u rodnom Livnu gdje je svirajući i baveći se glazbom nastojao očuvati u sebi svu tu energiju i duh koji ga je krasio. Iako više nije imao grupu, stvarao je, više za sebe, pisao, komponirao, skupljao materijal u nadi da će se grupa opet okupiti. Taj svoj dugogodišnji rad okrunio je albumom Ludnik iz 2005.godine.Mišo se nadao da će se nakon ovog albuma i grupa okupiti, to se i dogodilo no nije išlo i Bolero je opet ostao na listi čekanja boljih vremena. Bolero reunion

Godine 2010. Mišo se sastaje s Milom i u studiju Denyken u Zagrebu snimaju pjesmu Dispertango za čiji je aranžman uložen ogroman trud. Vodilo se računa o svim sitnicama. stil je obogaćen novim elementima, no duša koja pokreće Bolero ostala je ista. Rodila se ideja o osnavanju grupe Bolero-reunion no Mile Anđelić zbog svojeg života u Švicarskoj i brojnih obveza nije mogao nastaviti s radom. Konačno, ove godine Mišo je uspio

nagovoriti stare kolege na okupljanje, no ovaj put bez Mile.Bolero-reunion danas djeluje u sastavu: Mustafa Čizmić – vokal, Vedran Kalini ć – bas gitara, Dino Olovčić – klavijature, Damir Sinanović Bumbar – bubanj i Mišo Bartulica – gitara. Otvorena je nova stranica.. u sarajevskom klubu Sloga nakon 28 godina održali su koncert. Potom su uslijedili koncerti u Tuzli i Mostaru i doživjeli su velik odaziv publike. Poželimo im sreću u nadi da će njihova glazba nadahnuti i mlađe naraštaje, da će spojiti jaz između generacija onih koji su bili mladi u vrijeme kada je Bolero doživljavao trenutke slave i mladih koji danas stasaju i svih koji iskreno uživaju u glazbi i osjećaju se mlado. Igor Beno Bolero reunion na povratničkom koncertu

__________________________________________________________PORTRET UMJETNIKA

VICTOR VASARELY (1906-1997)

Victor Vasarely bio je umjetnik čije se ime veže za jedan pravac u suvremenoj

umjetnosti, a to je op art. Riječ je o slikanju tzv. Strukturalnih crta. Bio je francuski slikar mađarskog porijekla, pravim imenom Vásárhelyi Gy őző.

Prvu samostalnu izložbu imao je u Budimpešti, a potom se preselio u Pariz gdje

se zainteresirao za grafičku umjetnost. Njegov prvi značajan rad nosi naziv Zebra , a napravio ga je 30-tih godina 20.st u Parizu. Tu je riječ o crtežu

zakrivljenih crnih I bijelih crta, a iz tog crteža se vidi čitav kasniji rad ovog

umjetnika. Danas se Zebra smatra prvim djelom Op arta.

Op art znači optička umjetnost. Riječ je o neobičnom spoju zakrivljenih i pravih linija koje posebno djeluju na osjetilo

vida često ga zavaravajući. Bit op arta je igra oblicima. Op art su kasnije prihvatili brojni arhitekti, grafičari, slikari ali i

dizajneri i modni kreatori. Vasarely se osim grafikom i slikarstvom, bavio i skulpturama. Jedna od njegovih najpoznatijih skulptura jeste ona pod imenom Znak koja se nalazi ispred crkve Pavlina u Pečuhu. Ta skulptura kao da

imitira kretanje iako u biti stoji. Sastoji se od dva šesterokuta koji se dotiču, a prekrivena je šarenim pločicama.

__________________________________________________________PORTRET UMJETNIKA

Usporedo s radom, dosta je pisao o likovnoj teoriji, tj. o potrebi umetanja optičkih sredstava u likovni rad. Njegovo najskuplje i najveće djelo jest zgrada fondacije Vasarely koja se nalazi u francuskoj pokrajni Provansi. Ovdje se Vasarely dokazao i na prostoru arhitekture.

Vasarely je želio da njegove slike ne budu samo nepomični objekti, želio je u njima pokazati kretanje. Upravo tako se i zove njegova čuvena izložba Umjetnost pokreta, koja je 1955. postavljena u Parizu i budući da se radilo o nečemu dotad neviđenom, publika je ostala u šoku. S tom izložbom putuje i u druge svjetske metropole. Vrhunac Vasarelyjeve slave su šesdesete godine 20-og stoljeća. Tada gostuje i u zagrebačkoj galeriji suvremene umjetnosti u sklopu smotre pod nazivom Nove tendencije.Vasarely za umjetnost kaže: Likovna umjetnost je prinos uljepšavanju umjetnih krajolika, čini ih veselijima i raznovrsnijima.

A B C

Imamo crteže A, B i C. Vaš je zadatak otkriti uljeza, tj. rad koji ne pripada Vasarelyju. No budući da je to malo teže, odgovorit ćemo i reći odgovor pod C. To je crtež učenice 8.a područne škole na Domanovićima Katarine Merdžan koju kao i Vasarelyja privlači slikanje crta. Poželimo joj da razvije svoj talent i da jednoga dana projektira i ona neku zgradu ili napravi skulpturu po kojoj će biti poznat neki grad.

IMPRESUM

Glavni urednikGlavni urednikGlavni urednikGlavni urednik: Igor Beno, knjiničar Novinari (nastavni kadar): Novinari (nastavni kadar): Novinari (nastavni kadar): Novinari (nastavni kadar): Igor Beno Danijela Milanović, nastavnica hrvatskog Novinari (uNovinari (uNovinari (uNovinari (učenici) enici) enici) enici) Ivona Karačić Božžžžena Kordić Mia Krstičević Gabrijela Dugandžžžžić Rahela Vego Dragan Valjan Martina Galić Božena Kordić Iva Brajković Nikolina Markota

Radovima sudjelovali:Radovima sudjelovali:Radovima sudjelovali:Radovima sudjelovali: Marijana Milićević, nastavnica hrvatskog UUUUčenici:enici:enici:enici: Jana Vego Franciska Markota Mihael Popović Denis Baljić Ivana Udženija Marija Babić Martina Mijočević Rahela Mijić Matea Buntić Josipa Babić Luka Jurić Katarina Medžan

ZVONIL0!!!!!!!!!!! ‘AJMO NA ODMOR

DO SLIJEDE DO SLIJEDE DO SLIJEDE DO SLIJEDEĆEG BROJA EG BROJA EG BROJA EG BROJA

.